Četvrtak, 4. septembar 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21455 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro NE! RATU U UKRAJINI
BEZBJEDNOSNI SKANDAL: Pripadnici švajcarske policije umjesto škaljarca uhapsili osobu koja nije povezana sa organizovanim kriminalnim grupama
Kako je našem listu nezvanično saopšteno, osoba za koju je švajcarska policija tvrdila da je Vujić - u stvari je državljanin
Slovenije koji nema kriminalnu prošlost, niti je povezan sa OKG, dok nije poznato gdje se zapravo skriva škaljarac
Prema našim saznanjima, porodica uhapšenog Slovenca prijavila je njegov nestanak od dana kada je, nevjerovatnom bezbjednosnom greškom, praktično nevin uhapšen STR. 8. i 9.
Na UCG održana tribina o tretmanu otpadnih voda - Podgorica na korak do nansijske i ekološke katastrofe Struka traži postrojenje, politika koči rješenja
MARASI – LUKSUZ, ZAJEDNICA I ODRŽIVI RAZVOJ: Investicija koja je oporavila lokalno stanovništvo
POBJEDA SAZNAJE: Raste iznos odštete zatočenicima iz bivše kasarne JNA Hrvatska traži
Na spomen-ploči na ulazu u taj objekat sada stoji kako su u logoru bile zatočene 292 osobe iz Dubrovačke regije, ali se iz Hrvatske sve češće pominje broj od 300 pa i više onih koji tvrde da su žrtve iz logora u Morinju
Građanska aktivistkinja i bivša direktorica CEDEM-a Milena Bešić o najavi visokog funkcionera SNP-a Dragoslava Šćekića da krene sopstvenim političkim putem Stvaranje novih pokreta više je znak slabosti i krize identiteta nego inicijativa da se biračima ponudi neka nova vrijednost
Glavni grad zbrinuo šezdesetak pasa koje su vlasnici kuće u Donjoj Gorici prije dvije noći zatekli u objektu koji su duže vrijeme iznajmljivali ruskom državljaninu
PLJEVLJA: ODT nije donijelo odluku povodom izlivanja deponije jalovišta rudnika ,,Šuplja stijena“
Građanska aktivistkinja i bivša direktorica CEDEM-a Milena Bešić o najavi visokog funkcionera SNP-a Dragoslava Šćekića da krene sopstvenim političkim putem
Crna Gora, sa oko 600.000 stanovnika i blizu 60 aktivnih partija, predstavlja apsurdno preopterećenu političku scenu, smatra Bešić, koja očekuje i da ćemo uoči narednih parlamentarnih izbora, koji su predviđeni za 2027. godinu, svjedočiti talasu novih formacija i prekompozicija što, smatra ona, ne mora biti nužno loše
PODGORICA – Dešavanja unutar Socijalističke narodne partije Crne Gore posljednji su primjer već viđenog obrasca, po kome partije koje se cijepaju zbog ličnih ambicija i borbi za moć rijetko završe uspješno. Najava novih pokreta, poput ovog iz SNP-a, više je znak slabosti i krize identiteta, nego inicijative da se ponudi neka nova vrijednost biračima.
To je jedna od ocjena Milene Bešić, građanske aktivistkinje i bivše dugogodišnje direktorke CEDEM-a, nakon najave aktuelnog ministra sporta i mladih Dragoslava Šćekića i potpredsjednika SNP-a da planira osnivanje novog političkog pokreta. Prema njenim riječima, Crna Gora, sa oko 600.000 stanovnika i blizu 60 aktivnih partija, predstavlja apsurdno preopterećenu političku scenu. - Kada se tome doda partijsko
zapošljavanje u administraciji i državnim preduzećima, kao i novi zakon o finansiranju političkih partija, koji im omogućava veća izdvajanja iz budžeta, jasno je zašto se politika sve češće posmatra kao unosan biznis, a ne rad u javnom interesu - objasnila je Bešić za Pobjedu. Ona podsjeća da, ipak, tek mali broj partija uspije da pređe
Joković poručuje da Šćekić više ne može biti ministar u ime SNP-a
Dragoslav Šćekić neće više moći da, u ime Socijalističke narodne partije, obavlja funkciju ministra
sporta i mladih u Vladi Crne Gore.
To je juče poručio lider te stranke Vladimir Joković,
cenzus i učestvuje u vlasti, dok većina ostaje bez relevantnog političkog uticaja.
- SNP je samo posljednji primjer već viđenog obrasca. Partije koje se cijepaju zbog ličnih ambicija i borbi za moć rijetko završe uspješno. Najava novih pokreta, poput ovog iz SNP-a, više je znak slabosti i krize identiteta, nego inicijative da se ponudi neka no-
ističući kako je logično da se koalicioni sporazum poštuje.
- Niko neće moći da obavlja nijednu funkciju koju je dobio SNP, a da nije u SNP-u - poručio je Joković, ali i istakao kako od formiranja nove stranke Dragoslava Šćekića „nema ništa“.
Izvršene organizaciono–formacijske promjene u Generalštabu VCG
va vrijednost biračima - istakla je Bešić. Takođe, ona očekuje i da ćemo uoči narednih parlamentarnih izbora, koji su predviđeni za 2027. godinu, vjerovatno svjedočiti talasu novih formacija i prekompozicija.
- To nije nužno loše, jer ogoljava motive partijskih lidera i pred biračima sve jasnije razotkriva da se radi o partikularnim, a ne o programskim projektima - navela je Bešić. Sa druge strane, kako kaže, dugoročno to bi moglo da vodi pročišćavanju političke scene.
- Tako bi kroz cikluse dobili partije koje su spremne da se modernizuju, demokratizuju, otvore prema građanima i djeluju nezavisno od vjerskih struktura - smatra Bešić i ističe da građani od ovakvog partijskog umnožavanja imaju vrlo malo koristi.
Tu se, ipak, kako navodi, izuzimaju oni koji pristaju na trgovinu glasovima za sitne ili krupnije benefite, dok smo kao društvo svi na gubitku.
- Ne gubi se samo dragocjeno vrijeme za reforme i razvoj, već ubrzano erodira društveni fundament i devastiraju resursi, što veliki broj birača ostavlja u stanju apatije i defetizma - objasnila je Bešić. Ona ističe da je potrebna iskrena politička volja, trud i znanje da se oblikuju partije koje će prednost dati opštim interesima Crne Gore u odnosu na sve partikularne i tuđe interese, uz konstataciju da „to nije lako postići u eri konformizma, populizma i revizionizma“.
- Pitanje je da li imamo taj luksuz i vrijeme da kroz takve cikluse „prirodne selekcije“ dođemo do ozbiljne političke ponude - zaključila je Bešić. Irena MILOVIĆ
PODGORICA – Crna Gora će susjednoj Hrvatskoj, uz brojne druge zahtjeve, ispuniti i taj da isplati više od 17 miliona odštete osobama koje su bile zatočene u objektu nekadašnje Vojske Jugoslavije u kotorskom naselju Morinj, koji je početkom devedesetih godina služio kao logor, saznaje Pobjeda. Pitanje dijela ratne odštete samo je jedno od spornih mjesta o kojima dvije države intenzivno pregovaraju posljednjih pola godine. No, prema informacijama koje je dobio naš list, hrvatska strana se u ovom slučaju nije ponijela baš korektno, s obzirom na to da su insistirali da odštetu dobiju svi oni koji se u narednom periodu prijave kao žrtve iz „Morinja“. Naime, već dugo se licitira iznosom ratne odštete onima koji su bili zatočeni u kasarni nekadašnje Jugoslovenske narodne armije u Bokokotorskom zalivu, s obzirom na to da se prvo pojavio iznos od oko 15 miliona eura. Kako vrijeme odmiče, ta suma se uvećava u skladu s brojem onih koji su podnijeli zahtjev za nadoknadu nematerijalne štete zbog boravka u logoru.
- Sa Hrvatskom je tokom pregovora bio utvrđen tačan broj ljudi u logoru, ali je kasnija hrvatska formulacija bila da su moguće i naknadne prijavesaopštio je izvor Pobjede. Sudski spisi vezani za slučajeve iz logora „Morinj“, koji je radio od oktobra 1991. do avgusta 1992. godine, pominju različit broj logoraša koji se kreće od 160. Na spomen-ploči na ulazu u taj objekat sada stoji kako su u logoru bile zatočene 292 osobe iz Dubrovačke regije. Međutim, prema saznanjima Pobjede, iz Hrvatske se sve češće pominje broj od 300 pa i više onih koji tvrde da su žrtve iz logora u Morinju. Kada je riječ o isplati štete, Crna Gora je do 2018. godine na ime nematerijalne odštete već dala oko 1,43 miliona eura. Kako podaci nijesu cjeloviti, zna se da je novac primilo između 145 do 200 bivših logoraša, a pojedinačni iznosi kretali su se od 20.000 do 30.000 eura. Pošto su postupci za naknadu štete i dalje u toku, krajnji iznos ostaje nepoznanica. Jer,
uz novac koji će biti dat direktno onima koji su bili zatočeni, nadovezuje se i onaj dio koji pripada državi Hrvatskoj.
ODNOSI
Crna Gora je u odnosima s Hrvatskom, koji znače mnogo više od zatvaranja Poglavlja 31 u pregovorima za pristupanje Evropskoj uniji, uporno u raskoraku. Nakon pokušaja da se odnosi dvije države vrate koliko-toliko u normalu, krajem juna prošle godine u Skupštini Crne Gore usvojena je Rezolucija o genocidu u Jasenovcu, kao „odgovor“ za pridruživanje naše zemlje većini koja je na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija glasala za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Hrvatska je na to odgovorila određivanjem statusa „persona non grata“ liderima tri stranke vladajuće većine, i to predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću (Nova srpska demokratija), potpredsjedniku Vlade Aleksi Bečiću (Demokrate) i Milanu Kneževiću (Demokratska narodna partija). To, očigledno, nije bio dovoljan signal da stvari idu u pogrešnom pravcu, pa su susjedi odlučili da „zaoštre retoriku“. Prekretnica u odnosima bila je objavljivanje non-pejpera Hrvatske, koji je u javnost dospio početkom decembra prošle godine. U tom nezvaničnom dokumentu, Crna Gora se poziva da obezbijedi „pravednu i dostojnu naknadu svima koji su bili zarobljeni u logorima u Crnoj Gori tokom Domovinskog rata“, te da ona podrazumijeva „sveobuhvatnu naknadu za sve logoraše“.
ZAHTJEVI
Traženo je da se potvrdi vlasništvo Republike Hrvatske na d školskim brodom „Jadran“, uključujući njegov po-
PODGORICA – Za vršioce
dužnosti zamjenika načelnika štabova Generalštaba za operacije, planove i vježbe, te za resurse i podršku određeni su kapetan fregate Goran Đurković i pukovnik Hajrudin Đerekarac.
To je saopštio potpredsjednik Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku Aleksa Bečić, a nakon što su ga juče
ministar odbrane Dragan Krapović i načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore, brigadni general Miodrag Vuksanović, informisali da su izvršene organizaciono–formacijske promjene u Generalštabu. Bečić navodi da će, shodno novoj organizacionoj strukturi, načelnik Štaba Generalštaba imati zamjenika za operacije, planove i vježbe i zamjenika za resurse i podršku, kako bi se
unaprijedilo komandovanje i omogućilo kvalitetnije planiranje i brže reagovanje na savremene bezbjednosne izazove. - Kapetan fregate Goran Đurković u julu je uspješno završio usavršavanje operativno-strategijskog nivoa na Kraljevskom odbrambenom koledžu u Londonu, Ujedinjeno Kraljevstvo. Pukovnik Hajrudin Đerekarac je određen za vršioca dužnosti sa pozicije načelnika Komand-
Vuksanović i Krapović na sastanku sa Bečićem
no-operativnog centra u Generalštabu – saopšteno je iz Bečićevog kabineta. Dodaje se da je general Vuksanović predložio i nova personalna rješenja u Generalštabu Vojske Crne Gore, i to na pozicijama načelnika Odjeljenja za ljudske resurse (J-1), Odjeljenja za obavještajne poslove (J-2), Odjeljenja za operacije (J-3), Odjeljenja za logistiku (J-4), Odjeljenja za planiranje, razvoj i modernizaciju (J5), Odjeljenja za obuku (J-7) i Odjeljenja za finansije (J-8), kao i na poziciji komandanta Bataljona za podršku. - Inicirane promjene usmjerene su na jačanje sposobnosti komandovanja, unapređenje međuresorne saradnje i dalji profesionalni razvoj kadra. Predloženim izmjenama se postavljaju temelji za izgradnju savremenih i funkcionalnih vojnih struktura, koje će odgovoriti potrebama nacionalne i kolektivne bezbjednosti - saopštio je Bečić. On je istakao da su ove reforme
Raste iznos odštete zatočenicima iz bivše kasarne JNA
Na spomen-ploči na ulazu u taj objekat sada stoji kako su u logoru bile zatočene 292 osobe iz Dubrovačke regije, ali se iz Hrvatske sve češće pominje broj od 300 pa i više onih koji tvrde da su žrtve iz logora u Morinju
vratak susjedima u skladu sa Ugovorom o pitanjima sukcesije koji su potpisale države nastale iz nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Kao tačka sporenja naveden je i odnos prema hrvatskoj nacionalnoj manjini u Crnoj Gori, kojoj „treba obezbijediti zaštitu i očuvanje identiteta“. Uz to, smatraju važnim da pripadnici njihove manjine imaju zadovoljena manjinska prava koja se tiču obrazovanja, te da se hrvatskoj zajednici vrati određena imovina.
Očekivano, jedna od nezaobilaznih stavki je definisanje granice dvije države na moru, pošto je i dalje na snazi Protokol o privremenom graničnom režimu iz 2002. godine.
tek početak, koji jasno pokazuje da je era statičnosti i čekanja završena.
- Sada je vrijeme odlučnih reformi. Vrijeme u kojem Vojska Crne Gore izrasta u instituciju koja ne prati, nego predvodi. Vrijeme u kojem naša Vojska ponovo postaje ponos države i naših građana. Vojska Crne Gore, pod komandom načelnika Generalštaba brigadnog generala Miodraga Vuksanovića i uz podršku Ministarstva odbrane, ostaje trajno posvećena jačanju svojih kapaciteta, modernizaciji i ispunjavanju nacionalnih i savezničkih obaveza, doprinoseći bezbjednosti Crne Gore i očuvanju međunarodne stabilnosti – zaključuje se u saopštenju. Đ.ć.
Od Crne Gore se takođe očekuje „otklanjanje problema koji sprečavaju pomirenje i opstruiraju dobru saradnju dvije države“. Ova rečenica se, konkretno, odnosi na potpuni izostanak procesuiranja ratnih zločinaca od strane Crne Gore, zatim na sudbinu 14 nestalih, te na vidno obilježavanje logora u Morinju gdje su bili zarobljeni i mučeni hrvatski državljani, ali samo na način kako je to sada učinjeno. U skladu s time, sporan je i bazen u Kotoru, koji sada nosi ime Zorana Džimija Gopčevića, nekadašnjeg upravnika pomenutog logora. Konačno, očekuje se da budu onemogućeni „pokušaji zloupotrebe hrvatske kulture i identiteta“ u smislu „prekra-
janja istorije te zemlje“. Za taj dio pozvali su se na kampanju vođenu uoči popisa u našoj zemlji krajem 2023. godine kada su se, kako se precizira, u primorskim gradovima pojavili bilbordi na kojima su brojne osobe iz Hrvatske prikazane kao pripadnici srpske kulture u Crnoj Gori.
ODGOVOR
Dokument je ujedno najavio da Crna Gora neće tako lako moći da dobije „zeleno svjetlo“ za zatvaranje Poglavlja 31 – vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika. To se pokazalo tačnim, jer ni nakon dvije međuvladine konferencije predstavnika Evropske unije i Crne Gore ovo poglavlje nije zatvoreno.
Uslijedila je brza reakcija iz izvršne vlasti, ali samo Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore, na čijem je čelu Ervin Ibrahimović (Bošnjačka stranka). Tim njegovog resora od kraja prošle godine tijesno sarađuje s kolegama iz hrvatskog ministarstva vanjskih i evropskih poslova kako bi se ubrzalo rješavanje spornih pitanja iz bilateralnih odnosa dvije države. U namjeri da „odobrovolji“ susjede, Crna Gora je ustupila Hrvatskoj Dom kulture „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi kod Tivta, kao objekat koji je tamošnja lokalna zajednica izgradila početkom 20. vijeka za potrebe svojih okupljanja i svetkovina.
Nakon što su šefovi diplomatija dvije države, Ibrahimović i Gordan Grlić Radman 21. juna potpisali dokument kojim je ozvaničena predaja te zgrade, iz Ministarstva odbrane kojim rukovodi Dragan Krapović (Demokrate) više provokacija su uputili ka hrvatskoj strani vezano za brod „Jadran“ (izdavanje značaka sa siluetom broda i najava njegove zaštite kao crnogorskog kulturnog dobra) i spomen-ploču na ulazu u nekadašnji logor u Morinju (najava da „Vojska Crne Gore neće sprečavati njeno uklanjanje“). U odgovorima na ovakve „ispade“ crnogorskih zvaničnika, Hrvatska je krenula „silom“. Tako su se na pregovaračkom stolu našli i više od 17 miliona eura odštete logorašima iz Morinja, i najmanje dvije milijarde eura duga po osnovu vojnog dijela sukcesije nakon raspada SFRJ. Susjedi očigledno nemaju namjeru da odstupe ni pedalj od svojih zahtjeva, a pokušaji Crne Gore da pokaže kako je ravnopravna u toj „borbi“ u ovom trenutku bi mogli da joj donesu mnogo više štete nego koristi. Kristina JERKOV
POVODI: Britanski major Bil Hadson 1942. o četnicima kao saradnicima fašističkih i nacističkih okupatora
zločinaca da pročitaju izvještaje
Piše: Novak ADžić
Bil Hadson je bio britanski obavještajac, kapetan, potom major britanske vojske, šef savezničke misije u Jugoslaviji od septembra 1941. do kraja decembra 1942. On je realno prikazao, odnosno razobličio, u izvještajima britanskoj vladi, kolaboraciju četnika s okupatorima - italijanskim fašistima i njemačkim nacistima i za Dražu Mihailovića rekao da je polovinom 1942. „u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga“.
Takođe, Bil Hadson je, nešto ranije, početkom maja 1942, u izvještaju britanskoj vladi o četnicima u Srbiji i Crnoj Gori itd. jasno rekao da su četnici saradnici okupatora i da se jedino bore protiv partizana. O tome on kaže: „Ja znam da stvarno partizani jedino vode borbu sa Nemcima i Italijanima, dok četnici sarađuju sa okupatorima i bore se jedino protiv partizana“.
Današnji rehabilitatori ratnih zločinaca, kvislinga i kolaboracionista Draže Mihailovića, Pavla Đurišića i ostalih zločinaca trebalo bi makar da pročitaju izvještaje Bila Hadsona i ostalih britanskih oficira, koji su izvještavali o kolaboraciji četničkog pokreta tokom rata sa naci-fasističkim okupatorima, a ne da neznaveno i obmanama na javnoj sceni pričaju neodržive i manipulativne političko propagandne priče, koje veze nemaju sa objektivnim, očiglednim, odlučnim istorijskim činjenicama. •
Lider DNP-a najavio da će bivšeg predsjednika Mila Đukanovića pozvati da svjedoči pred Anketnim odborom
Knežević: Neka kaže ko je htio da ga ubije devedesetih
PODGORICA – Poslanik i lider Demokratske narodne partije Milan Knežević najavio je da će bivši predsjednik države Milo Đukanović biti pozvan da svjedoči pred Anketnim odborom u Skupštini.
- S obzirom na to da su kolege iz DPS-a saopštavale da smo mi htjeli da ubijemo Đukanovića devedesetih, volio bih da čujem od njega ko je to htio da ga ubije. Neka saopšti šta je
sve radila vojna, savezna, državna i bezbjednosna služba - rekao je Knežević navodeći kako u parlamentarnoj većini žele da, prije Đukanovića, što više ljudi da izjave pred Anketnim odborom. Knežević je, gostujući na A plus televiziji, ocijenio i kako bi Đukanović bio odličan svjedok.
- Bez obzira šta ja mislio o njemu, ne mislim da je samo on kriv za sve što se dešavalo u
Crnoj Gori. Samo neka kaže na koga sumnja i ko je to mislio da ga ubije. Ako kaže bilo koje ime, biće i taj pozvan na kontrolno saslušanje - poručio je Knežević. Govoreći i DPS-u, Knežević je kazao kako iz te partije nikoga ne predlažu za saslušanje pred Anketnim odborom.
- Olakšaću im muke i ja ću pozvati Đukanovića. Naravno, ne sad – poručio je Knežević. Govoreći o pritvorenom bizni-
smenu Dušku Kneževiću, lider DNP-a je kazao kako njegovo eventualno svjedočenje pred Anketnim odborom zavisi od njegove „želje i volje“.
- On bi dao najbolje informacije o aferi Telekom, a sigurno
bi imao mnogo toga da kaže i o dešavanjima 2000-tih godina. Najbolje bi bilo da Knežević najzad izađe iz pritvora i da mu se omogući da se brani sa slobode – zaključio je Knežević. Đ.ć.
Bivši radnici i manjinski akcionari fabrike ,,Radoje Dakić” juče protestovali ispred Vlade
PODGORICA – Bivši radnici nekadašnje fabrike ,,Radoje Dakić” održali su juče protest ispred Vlade, odakle su poslali zahtjev da se otvori sva dokumentacija u vezi sa otuđenjem imovine ovog preduzeća. Od sada će, kako su poručili, svake srijede u deset časova biti na ulici sve dok se ne riješi pitanje njihovih akcija u ovom preduzeću, koje je u stečaju devet godina.
Tvrde da je 3.340 akcionara sa pravom glasa posjedovalo 34,53 odsto akcija tražeći da im se taj novac ispla-
ti. Prvobitno su se obraćali čelnicima Vlade i Skupš tine ukazujući da bi to državu koštalo oko 7,5 miliona eura, ali nakon prošlogodišnjeg sastanka sa ministrom finansija Novicom Vukovićem, nijesu dobili nikakve povratne informacije. - Kako je moguće da niko od institucija ne reaguje na problem koji tretiramo kao tihi državni udar, čime je uzdrman ustavni poredak. Činjenjem ili nečinjenjem nije ispoštovan član 58 Ustava što je potvrdio odlukom Ustavni sud Crne Gore. Prekršen je član 6 Evropske konven -
PODGORICA - Energetski sektor predstavlja najveću razvojnu šansu Crne Gore, motor koji može pokrenuti rast ekonomije, otvoriti nova radna mjesta i osigurati dugoročnu stabilnost, ocijenio je ministar energetike i rudarstva Admir Šahmanović, koji je u zvaničnoj
posjeti Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE). -Crna Gora nesporno ima potencijale i prirodne resurse, ali smo jednako tako svjesni finansijskih ograničenja. Investicije u kapitalne infrastrukturne projekte u energetici mjere se stotinama miliona eura, što zahtijeva snažna partnerstva
cije o ljudskim pravima – kazao je predsjednik Udruženja manjinskih akcionara ,,Radoja Dakića” Milan Vukčević Naveo je da ovo nije pitanje koje se samo tiče bivših “dakićevaca” već i svih građana Crne Gore koji su uložili vaučere u bivšu fabriku ,,Radoje Dakić”.
- Ostali smo bez odgovora iako su održavani sastanci sa nekima na nižem nivou. U kontaktima nam je obećavano na časnu riječ da treba da dođe do sastanka sa premijerom i predsjednikom Skupštine. Činjenice su potkrijepljene izvodima o vlasništu HOV iz
baze podataka Centralnog klirinškog depozitarnog društva koji su zavedeni pod djelovodnim brojem, potpisani i pečatirani na njihovom memorandumu – kazao je Vukčević. Ako nema pravde jedino im, kako je naveo, preostaje da se bore protiv nepravde masovnim okupljanjem.
- Uporni smo da stignemo đe smo krenuli, u čemu nam pomaže višedecenijsko iskustvo mirnih protesta. Radikalizacija će postati odgovor na ćutanje administracije budući da smo dobili aklamativno odobravanje malih akcionara koji podržavaju naš program rada. NVO poziva sve akcionare - fizička lica da se priključe mirnim protestima jer neće samo od sebe biti bolje - poručio je Vukčević.
Bivši radnik Drago Zeković ogorčen je što nijesu obeštećeni i u ovom dijelu, ukazujući da su akcije njihovo vlasništvo, a da im se u vezi toga niko ne obraća. Smatra da ih i mediji ignorišu, dodajući da proteste neće prekinuti dok ne budu obeštećeni.
Vlada je početkom ove godine izmirila sva dugovanja prema bivšim radnicima po osnovu presuda za 77 zarada koje nijesu uspijevali da naplate preko 15 godina. Ranije su crnogorski Ustavni sud, a onda i Evropski sud za ljudska prava utvrdili da je radnicima povrijeđeno više ustavnih prava, a država bila obavezana da što prije riješi ovaj problem. M.Lk.
Predsjednica Nezavisnog sindikata
Aerodroma CG uputila urgenciju Višem sudu Hitno odlučiti po žalbi ODT-a
PODGORICA - Devet mjeseci nakon što je Osnovni sud donio prvostepenu presudu kojom su zamjenik direktora Aerodroma Crne Gore Petar Radulović i direktor kompanije Wir metaloprerada Darko Đondović oslobođeni optužbe za krivično djelo falsifikovanje isprave, bivša savjetnica direktora Aerodroma Crne Gore Biljana Knežević uputila je urgenciju Višem sudu tražeći da hitno odluče po žalbi Osnovnog državnog tužilaštva na tu presudu. Knežević, koja je u međuvremenu izabrana za predsjednicu Nezavisnog sindikata Aerodroma CG, prvobitno je pokrenula parnicu protiv Aerodroma CG zbog imenovanja Radulovića na ovu funkciju, za koju je i ona aplicirala. Tvrdila je da Radulović ne ispunjava uslove konkursa, te da je prilikom konkurisanja koristio lažnu potvrdu o radnom iskustvu. Zbog toga je podnijela i više krivičnih prijava, a par-
nični postupak je zaustavljen dok se pravosnažno ne okonča krivični predmet. U obraćanju predsjedniku Višeg suda Borisu Saviću navela je da je riječ o predmetu od izuzetnog značaja za pravni poredak i sigurno odvijanje civilnog avio saobraćaja. Tvrdi da je prihvatanjem lažne potvrde o iskustvu Radulovića na jedno od dva čelna mjesta, Aerodrom imenovano nestručno lice, te da to može imati ozbiljne posljedice. Knežević je navela i da je utvrđeno da Radulović nije bio prijavljen kod Poreske uprave kao zaposleni Wir metaloprerade te da se angažman bez te prijave ne može smatrati validnim radnim iskustvom.
- Ako bi Viši sud potvrdio presudu Osnovnog suda, to bi značilo pravno priznanje da se falsifikovana potvrda sa lažnim iskazom o radnom iskustvu, može koristiti za sticanje rukovodećih pozicija u najosjetljivijim državnim preduzećima – navela je Knežević u pismu Saviću. M.Lk.
SMATSA raspisala konkurs
Traže nove kandidate za kontrolore letjenja
PODGORICA - Kontrola letjenja Srbije i Crne Gore SMATSA je raspisala konkurs za prijem 27 novih kandidata na obuku radi sticanja dozvole kontrolora letjenja i odgovarajućih ovlašćenja. Za Crnu Goru je predviđeno je sedam kandidata, i to pet u Podgorici i dva u Tivtu. Konkurs je otvoren do kraja ove godine. Zanimanje kontrolora letjenja je jedno od najodgovornijih uopšte i procjena je da na današnji dan u Evropi nedo-
staje oko 10.000 kontrolora dok u svijetu je taj broj 50.000. Kompletno testiranje se sprovodi po pravilima EUROCNOTROL-a, traži se, između ostalog, i vrlo dobro poznavanje engleskog jezika i sposobnost za brzi refleks i logiku. Kontrolori prolaze i zahtjevne zdravstvene testove. Proces regrutacije i školovanja traje oko 30 mjeseci. Zanimanje kontrolora je inače jedno od plaćenijih i atraktivnijih u svim državama Evropske unije. R. E.
Ministar energetike i rudarstva susreo se sa izvršnim direktorom kompanije Masdara
i udruživanje resursa. Upravo zato energetski sektor prepoznajemo kao našu najveću razvojnu šansu, motor koji može pokrenuti rast ekonomije, otvoriti nova radna mjesta i osigurati dugoročnu stabilnost - rekao je Šahmanović na sastanku u Abu Dabiju sa izvršnim direktorom kompanije Masdara Mohamedom Jameelom Al Ramahijem Šahmanović je rekao da su Crnoj Gori za ostvarenje cilja
u sektoru energetike neophodni pažljivo birani strateški partneri, koji dijele viziju i spremni su da ulažu u održiv i snažan energetski sektor.
Iz Ministarstva energetike je saopšteno da su tokom razgovora razmotrene mogućnosti daljeg unapređenja saradnje i razvoja novih projekata u Crnoj Gori.
Šahmanović je naglasio da dosadašnja saradnja sa Masdarom, jednom od vodećih glo-
balnih kompanija u oblasti obnovljivih izvora energije, kroz vjetroelektranu Krnovo predstavlja dobar temelj na kojem se mogu graditi snažniji i ambiciozniji projekti u narednom periodu.
Al Ramahi je kazao da kompanija raspolaže kapitalom, znanjem i spremnošću za ozbiljno širenje poslovanja u istočnoj Evropi, pri čemu Crna Gora ima prioritetno mjesto u njihovim investicionim planovima.
Šahmanović je poručio da je Vlada posvećena stvaranju povoljnog poslovnog ambijenta kroz jasne procedure, stabilan regulatorni okvir i bržu administraciju, kako bi investitori imali sigurnost i predvidivost. To, prema njegovim riječima, nije samo preduslov za privlačenje novih ulaganja, već i garant da će energetski sektor postati stub ekonomskog rasta i energetske nezavisnosti Crne Gore. S. P.
MARASI - Na sjevernoj obali Egipta, iz nepregledne pustinje uzdigao se jedan od najambicioznijih građevinskih i turističkih projekata Bliskog istokaMarasi kompleks. Iza ovog impresivnog projekta stoji kompanija Eagle Hills, čije ime u Crnoj Gori sve češće ulazi u javni prostor - kao simbol vizije, ulaganja i razvoja. Djelo je vizije Mohameda Alabara, arapskog investitora i osnivača kompanije Emaar Properties, poznatog i po izgradnji Burdž Kalife u Dubaiju.
Marassi danas predstavlja simbol transformacije pustinje u moderni turistički raj. Na površini od 6,5 miliona kvadratnih metara razvijen je grad unutar grada - luksuzne stambene zone, hoteli svjetskih brendova, marina, golf teren, vodeni park i kilometri bijelih plaža. Više od četiri miliona gostiju posjetilo je Marasi samo prošle godine. U samom srcu kompleksa nalazi se najveća međunarodna marina na Mediteranu s kapacitetom od 267 jahti, dok 18-rupni golf teren i „Marassi Water World“ - prvi i najveći vodeni park na sjevernoj obali Egipta - privlače ljubitelje sporta i zabave iz cijelog svijeta. Marasi pokazuje da se luksuz i društvena odgovornost ne isključuju. Kada se gradi s poštovanjem prema ljudima i zajednici – svi su na dobitku. Prema rezultatima postignutim kroz turističke investicije u Egiptu, ulaganja ,,Eagle Hillsa“ nadilaze pojam projekta. Zapravo, riječ je o socio-ekonomskom pokretu koji, osim prihoda, generiše i sveukupan društveni rast.
Hoteli
Poseban pečat projektu daju hoteli.
Address Beach Resort, otvoren 2023. godine uz investiciju od pet milijardi egipatskih funti, donio je na sjevernu obalu Egipta standard luksuza kakav se ranije mogao vidjeti samo u Dubaiju ili Abu Dabiju. Samo dvije godine kasnije, u avgustu 2025, otvoren je i Palace Beach Resort Marassi, investicije vrijedne devet milijardi egipatskih funti. Na 140.000 kvadratnih metara smješteno je 250 smještajnih jedinica, uključujući luksuzne vile, spa centre, bazene i ekskluzivne restorane.
Marassi nije samo hotelski kompleks - on je urbana zajednica. Više od 23 stambene zone tematski su oblikovane prema različitim arhitektonskim stilovima - od grčkog sela
Poseban pečat Marasi kompleksu daju luksuzni hoteli. Najnoviji među njima „Palace Beach Resort Marassi“ otvoren je u avgustu 2025. godine, uz investiciju vrijednu devet milijardi egipatskih funti (159 miliona eura). Na prostoru od 140.000 kvadratnih metara smješteno je 250 ekskluzivnih smještajnih jedinica - od luksuznih vila do apartmana – uz bogatu ponudu spa centara, bazena i vrhunskih restorana
Dolazak Alabara u Egipat pokrenuo je talas novih ulaganja i uveo egipatsku sjevernu obalu u svjetsku mapu prestižnih turističkih destinacija. Njegovo ime postalo je sinonim za povjerenje – gdje se pojavi Alabar, ubrzo stižu i drugi investitori, prepoznajući potencijal i sigurnost razvoja. Upravo taj model, smatraju stručnjaci, mogao bi biti primijenjen i u Crnoj Gori. - To ima veliki direktan uticaj – čak i na druge investitore, kada vide nekoga poput Alabara, koji radi u 30 zemalja, sada čak i u Evropi: u Srbiji, Letoniji, Albaniji. Drugi investitori će ga slijediti. To se upravo dogodilo Egiptu. Kada je došla kompanija sa sjedištem u UAE, kada je došao gospodin Alabar – došli su i drugi. Siguran sam da će isti uticaj imati i na Crnu Goru - tvrdi je El Kadi.
do modernih marina rezidencija. U njima je već izgrađeno više od 8.000 stambenih jedinica, a kompleks godišnje privuče preko četiri miliona posjetilaca i više od 30.000 hotelskih gostiju. Alabar je više puta poručivao da Marassi predstavlja novi simbol egipatskog turizma i most između Bliskog istoka i Mediterana, naglašavajući da projekat ne samo da podiže standarde luksuza, već i stvara nova radna mjesta i doprinosi lokalnoj ekonomiji. Nekada pusta obala Mediterana u Egiptu danas je, zahvaljujući ovom projektu, pre -
tvorena u destinaciju koja konkuriše najelitnijim svjetskim ljetovalištima.
Direktor razvoja u kompanijama Emaar i Eagle Hills Mustafa El Kadi kaže da projekat kada ga rade uključuje i najmanje detalje – od biranja boje cvijeća, do načina na koji će upravljati zgradama, pa sve do toga kako će boca maslinovog ulja biti postavljena na sto u restoranu.
- Upravo ti detalji čine cjelinu. Nijesmo ovdje samo da prodajemo nekretnine - kaže El Kadi. Marasi nije samo odredište za bogate goste. To je proje-
kat koji je preoblikovao čitavu jednu regiju – ne samo građevinski, već i društveno. - Proučavamo potrebe zajednice oko nas. Na primjer, u blizini Marassija nalazi se selo Sidi Abdel Rahman i većina lokalnog stanovništva radi s nama – bilo u hortikulturi, gradnji ili izvođačkim poslovima. Možda je rijetkost, ali sada s nama sarađuje oko 20.000 ljudi. Otvorili smo više od 500 novih preduzeća – sve to vraća vrijednost lokalnoj zajednici - kazao je El Kadi
U Marasiju se pazi na svaki detalj – od boje cvijeća u vrtovima do načina na koji je postavljen tanjir u restoranu. Iza svakog kadra krije se filozofija: učiti svakodnevno i stvarati srcem.
- U Marassiju je prosječna cijena sobe u posljednjih pet godina porasla tri puta. Država je od toga prikupila poreze. Od jednog hotela, sada ih imamo deset. Stvorili smo mnoga radna mjesta – za radnike u građevini, ali i za brojne dobavljače. Sada svakodnevno otvaramo nova radna mjesta, uglavnom za ljude iz Sidi Abdel Rahmana. Samo iz projekta Marasi uplatili smo 600 miliona funti poreza - kazao je je El Kadi. U obližnjem selu Sidi Abdel Rahman životi su se dramatično promijenili. Hiljade ljudi
sada radi zahvaljujući projektu Marasi, a prihodi trgovina u selu su se utrostručili. - U posljednjih sedam godina sklopili smo 1.600 ugovora – svi sa velikim ulaganjima i porezima. Aerodrom El Alamein, koji ranije nije imao letove, sada ima svakodnevne letove iz Dubaija, Saudijske Arabije i drugih zemalja. Broj putnika je porastao za 50 odsto u samo dvije godine. Kada stvoriš veliki projekat koji nije samo stambeni – nego uključuje ugostiteljstvo, sport, velnes, posao, vodeni park, lagunu, plaže – sve to zajedno stvara ogroman uticaj - istakao je je El Kadi.
Čisto i uređeno
Od besprekorno uređenih parkova i čistih ulica, preko hotela s uslugom najvišeg kvaliteta, do golf terena i konačno plaža s blještavo bijelim pijeskom i kristalno čistom vodom – Marasi je postao svjetski prepoznatljiva destinacija. Plaže, hotelski kompleksi i kompletna turistička ponuda prilagođeni su najzahtjevnijim gostima. Ali zajednica
nije zapostavljena. Izgrađene su tri škole, društveni i sportski centri. Ženama je omogućeno zaposlenje u poljoprivredi i malim biznisima. Za svaku kuću koju prodaju – jedna se gradi za one kojima je najpotrebnija.
- Mi vjerujemo da, kada sve uradite zajedno, to će vas na kraju dovesti do uspjeha. Ne možete samo raditi po dijelovima. Gospodin Alabar nam to uvijek govori: ako svaki dan sve radite zajedno, razmišljajući istovremeno o cvijetu, zgradi, ljudima koji žive napolju, njihovoj djeci koja idu u školu – ako se, dakle, cio taj životni ciklus zatvori radeći zajedno, uspjeh je neizbježan. To je ono što razlikuje profesionalce koji posao rade kako treba od amatera. Amateri, znate, pobijede jednom i onda ne mogu da nastave dalje - naglašava je El Kadi. Iz kompanije ,,Eagle Hills“ kažu da po tom modelu posluju u svim zemljama u kojima realizuju projekte. Održivi razvoj pokazao se kao dobra formula, a ova poslovna filozofija se i dalje unapređuje. n. KoVAČeViĆ
Svjetski dan seksualnog zdravlja, stručnjaci IJZCG upozoravaju na značaj imunizacije i redovnih pregleda
PODGORICA - Svjetski dan seksualnog zdravlja obilježava se danas, a u fokusu je poruka da seksualno zdravlje nije samo odsustvo bolesti, već temelj fizičkog, emocionalnog, mentalnog i socijalnog blagostanja. Stručnjaci posebno upozoravaju na alarmantne podatke o raku grlića materice u Crnoj Gori, nisku zainteresovanost za HPV vakcinu, ali i važnost prevencije hepatitisa, polno prenosivih infekcija i edukacije o zaštiti.
Jedna od ključnih briga u domenu seksualnog zdravlja, poručuju ljekari, jeste vakcinacija - kako protiv HPV-a i hepatitisa, tako i redovno testiranje rizičnih grupa i preventivni ginekološki pregledi. U Crnoj Gori je od septembra 2022. godine dostupna HPV vakcina, namijenjena mladima do 26 godina, a njen značaj je nemjerljiv jer je humani papiloma virus jedan od glavnih uzročnika raka grlića materice.
Nažalost, Crna Gora i dalje prednjači u Evropi i svijetu po obolijevanju i smrtnosti od ove bolesti. Rak grlića materice jedan je od vodećih uzroka obolijevanja i umiranja od malignih bolesti u ženskoj populaciji zemlje, što izaziva ozbiljnu zabrinutost budući da se radi o visoko preventabilnoj bolesti.
Prema podacima Kliničkog centra Crne Gore, tokom 2023. godine Onkološkom konzilijumu prikazane su 93 novooboljele žene. Kod čak 57 njih, odnosno 61 odsto, bolest je otkrivena u inoperabilnom stadijumu, što jasno pokazuje da se u najvećem broju slučajeva dijagnoza postavlja tek kada je rak uznapredovao, a šanse za izlječenje znatno smanjene.
Procjene Svjetske zdravstvene organizacije za 2020. godinu, zasnovane na Nacionalnom registru malignih bolesti, potvrđuju da Crna Gora ima najveću dobno standardizovanu stopu obolijevanja (26,2 na 100.000 žena) i smrtno -
sti (10,5 na 100.000 žena) od raka grlića materice u Evropi. Ova bolest zauzima četvrto mjesto i po broju novooboljelih i po broju umrlih među ženama u Crnoj Gori. Iako se od 2016. godine sprovodi nacionalni skrining program za žene od 30 do 50 godina, broj oboljelih i dalje ostaje visok. To, kako ističu stručnjaci, govori da žene i dalje neredovno odlaze na ginekološke preglede, ali i da svijest o prevenciji nije na zadovoljavajućem nivou.
Vakcina protiv HPV-a, ukoliko se primi na vrijeme, može spriječiti devet od deset slučajeva raka grlića materice, raka anusa i genitalnih bradavica. Iako je njena bezbjednost potvrđena brojnim studijama i već je dato više od 500 miliona doza u 140 zemalja svijeta, u Crnoj Gori je interesovanje i dalje skromno. Najviše je vakcinisano djevojčica rođenih 2009, 2010. i 2013. godine, dok je najmanje među onima koje su rođene 2016. Stručnjaci ističu da je briga o seksualnom zdravlju šira od pitanja HPV vakcine. Poseban izazov ostaju i virusni hepatitisi. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, hepatitis B i C godišnje uzrokuju više od 1,3 miliona smrti, a preko 300 miliona ljudi širom svijeta živi sa hroničnom infekcijom. U Crnoj Gori, hepatitis B je dio redovnog kalendara vakcinacije, dok se hepatitis C može efikasno liječiti, ali isključivo ako se otkrije na vrijeme. Iz Instituta za javno zdravlje poručuju da seksualno zdravlje podrazumijeva mogućnost donošenja informisanih i odgovornih odluka, pristup edukaciji, prevenciji i zdravstvenim uslugama bez diskriminacije i stigmatizacije. - Informisanje i edukacija, uključujući i znanja o protektivnim seksualnim praksama i kontracepciji, jednako su važni kao i prevencija i liječenje polno prenosivih infekcijaistakli su iz IJZCG, naglašavajući i važnost brige o menstrualnom zdravlju, trudnoći i porođaju, ali i zaštite od sek-
Na UCG održana tribina o tretmanu otpadnih vodaPodgorica na korak do finansijske i ekološke katastrofe
sualnog i rodno zasnovanog nasilja
Jedan od značajnih aspekata seksualnog zdravlja upravo jesu polno prenosive infekcije (PPI), koje i dalje predstavljaju ozbiljan javnozdravstveni problem. Spadaju među najčešće infektivne bolesti na svijetu, a dominantno se prenose nezaštićenim seksualnim odnosom, dok se neke mogu prenijeti i krvlju, kao i sa majke na dijete tokom trudnoće, porođaja i dojenja. Među najčešćima su kondilomi (HPV), hlamidijaza, gonoreja, sifilis, HIV, genitalni herpes, hepatitis B, trihomonijaza i stidne vaši.
Brojne od ovih infekcija mogu izazvati ozbiljne komplikacije - od steriliteta i spontanih pobačaja do malignih bolesti i prenosa infekcije na novorođenče. Činjenica da često ne izazivaju simptome dodatno otežava borbu, pa stručnjaci naglašavaju značaj redovnih pregleda, testiranja i rane dijagnoze, kao i pravovremenog liječenja.
- Danas se većina polno prenosivih infekcija uspješno liječi, ali je važno da se testiraju i liječe i partneri osobe kod koje je bolest dijagnostikovana - ističu iz IJZCG.
Institut preporučuje građanima da se za očuvanje seksualnog zdravlja edukuju iz pouzdanih izvora, koriste kondome, odlože prvi seksualni odnos dok nijesu spremni, izbjegavaju rizične situacije pod dejstvom alkohola i droga, vakcinišu se protiv HPV-a i hepatitisa B, te razgovaraju sa svojim doktorom o zaštiti od HIV-a kroz PrEP i PEP terapije. Oni koji sumnjaju na polno prenosivu infekciju treba da se obrate ljekaru, testiraju, slijede propisanu terapiju i obavijeste partnere.
Povodom obilježavanja Svjetskog dana seksualnog zdravlja, 4. septembra 2025. godine, Institut za javno zdravlje organizuje akciju vakcinacije protiv hepatitisa B i HPV-a za osobe uzrasta od 18 do 26 godina. Vakcinacija se obavlja u Ambulanti za imunizacije Centra za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti, u periodu od osam do 20 časova, bez potrebe za prethodnim zakazivanjem. Paralelno, organizovano je i besplatno i anonimno savjetovanje i testiranje na HIV, hepatitis B, hepatitis C i sifilis, koje se obavlja u prostorijama Savjetovališta za dobrovoljno povjerljivo savjetovanje i testiranje, takođe od osam do 20 časova. Testiranje se sprovodi brzim testovima, rezultati su gotovi za pola sata, a zdravstvena knjižica nije potrebna. J.MarTinoViĆ
PODGORICA - Bez funkcionalnih postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda nema očuvanja rijeka, jezera, mora, niti zdravlja građana, glavna je poruka tribine „Tretman otpadnih voda u Crnoj Gori - izazovi i perspektive“, održane juče u Podgorici.
Stručnjaci su upozorili da glavni grad nema ni osnovno postrojenje za prečišćavanje, da gradski kolektor ima višestruko manji kapacitet od realnih potreba, te da se sve otpadne vode iznad postojećeg kapaciteta direktno ulivaju u Moraču, a potom u Skadarsko jezero i dalje u Jadransko more. Upozoreno je da, ukoliko se hitno ne krene sa izgradnjom novog postrojenja, Podgorica može pretrpjeti štetu od oko sto miliona eura, što bi predstavljalo finansijski kolaps za glavni grad, ali i prijetnju ekološkoj katastrofi širih razmjera.
Doc. dr Duško Vujačić sa Filozofskog fakulteta i Fakulteta za turizam i hotelijerstvo Univerziteta Crne Gore detaljno je objasnio dimenzije problema. On je kazao da trenutni kolektor u Podgorici ima kapacitet da preradi otpadne vode za 50.000 stanovnika, dok glavni grad danas broji više od 200.000 ljudi.
Loš scenario
- Sve otpadne vode iznad tog kapaciteta završavaju u rijeci Morači. Zatim odlaze kroz Zetsku ravnicu u Skadarsko jezero i dalje u Jadransko more, što problem ne čini samo lokalnim, već regionalnim. Ako se ne krene sa izgradnjom novog postrojenja, Podgorica bi mogla da plati štetu od oko sto miliona eura. Takav scenario bi značio finansijski kolaps za grad, ali još veći problem je prijeteća ekološka katastrofa za glavni grad i širu oblast - upozorio je Vujačić. Profesor sa Prirodno-matematičkog fakulteta dr Dani-
Problem je i civilizacijski – od strateškog je značaja da grad i država prepoznaju potrebu za modernim infrastrukturnim rješenjima, uprkos političkim i javnim otporima
lo Mrdak istakao je da Crna
Gora još nema razvijen i u potpunosti uspostavljen sistem za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda. Prema njegovim riječima, većina izgrađenih postrojenja ima ozbiljne probleme u funkcionisanju, dok Podgorica, kao glavni grad, nema čak ni osnovno postrojenje.
- Usljed velikog broja stanovnika, gradske rijeke su pod ogromnim pritiskom, naročito ljeti kada je nivo najniži, pa je opasnost po životnu sredinu, ali i po zdravlje ljudi najveća. Ovakva postrojenja nijesu nikakav luksuz, već osnovna kulturološka potreba života u urbanim sredinama, kao i preduslov da sačuvamo naše rijeke, vodene eko-sisteme i zdravlje ljudi - naglasio je Mrdak.
Govoreći o praktičnim problemima koji prate proces izgradnje, Mrdak je kazao da kada se dobije novac od Evropske unije za izgradnju postrojenja, konsultanti koji
Na sajtu „Otpadne vode Podgorica“ navodi se da planirani sistem za prečišćavanje otpadnih voda u Podgorici predstavlja funkcionalnu cjelinu tri nezavisna dijela: postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, postrojenje za tretman kanalizacionog mulja i postrojenje za spaljivanje kanalizacionog mulja.
- Njegov rad zasnivaće se na najsavremenijoj evropskoj tehnologiji. Preliminarnim tretmanom putem rešetki i separatora uklanjaće se grubi otpadni materijali, ulja, masnoće i pijesak, kako bi se spriječili operativni problemi na cjevovodima i opremi. Nakon toga, otpadne vode prolaziće kroz obradu
dolaze moraju da dobiju tačne podatke kako bi mogli da rade svoj posao na pravi način. Međutim, dodao je, često se dešava da te informacije nijesu potpune i da se na tom mjestu stvaraju svi problemi. - Imamo dosta problema u Crnoj Gori koje izaziva ljudski faktor. Ja sam molio da se obezbijede dodatna sredstva za ljude koji pobjeđuju na tenderima, upravo da bi se izbjegle ovakve situacije. U potpunosti razumijem stanovnike Botuna, ali moraju da se razumiju i interesi Glavnog grada. Neće tako lako propasti novci koje je EU obezbijedila. Nije to baš poklon, već više investicija. Postoji prostor za dodatno pregovaranje. Priča je, međutim, istrgnuta iz oblasti struke i prevedena na teren politike - kazao je Mrdak. On je dodao da treba shvatiti da će uvijek biti neko ko će biti protiv izgradnje ovakvih sistema.
- Postrojenja nijesu savršen
na bazi aktivnog mulja: primarni, sekundarni i tercijarni tretman. Potom će se prečišćena voda ulivati u recipijent, gdje će se nalaziti oprema za stalno praćenje kvaliteta. Dalje će se vršiti obrada kanalizacionog mulja, a dobijene materije će se spaljivati i sušiti uz obavezan tretman prečišćavanja vazduha – piše na tom sajtu.
katastrofe
sistem. Morate da ulažete veliku energiju da bi ona opstala. Imamo takvih problema u nekoliko crnogorskih gradova. Ali postrojenje je civilizacijski iskorak i to treba da uradimo zbog nas samih, a ne zbog EU. To treba da bude naša ideja, a ne zato što nam neko drugi to traži. To treba da bude težnja svakog građanina, jer pravo na zdravu životnu sredinu je najsvetije pravo. Otpadne vode su pune deterdženata, ljekova, ulja i drugih supstanci. To je jedna mješavina elemenata periodnog sistema i raznih organskih i neorganskih jedinjenja - upozorio je profesor.
Mrdak je naglasio da se u posljednje vrijeme rade istraživanja i da je njegovo mišljenje da su postrojenja najbolje rješenje za Crnu Goru. - Mi smo mala zemlja i to uvijek moramo imati u vidu - dodao je on.
Sa Geografskog fakulteta Univerziteta u Beogradu prof. dr Ivan Samardžić istakao je da svakodnevno zagađujemo vodu, a da ništa ne činimo da je prečistimo. - Ove i prošle godine mnoga mjesta u Crnoj Gori i u Srbiji suočila su se sa problemom pijaće vode. Po mom mišljenju, civilizacijski iskorak za mnoga mjesta na Balkanu je da imamo pogon za preradu otpadnih voda. Često se postavlja pitanje da li jedno postrojenje ima uticaja na životnu sredinu. Smatram da, kada se traži lokacija, nikada se ne može naći idealna - kazao je Samardžić.
Profesorica dr Milena Tadić sa Metalurško-tehnološkog fakulteta UCG naglasila je da je zagađivanje otpadnim vodama vrlo složen i kompleksan problem, koji raste paralelno sa urbanizacijom i razvojem industrije.
- Brojni su negativni uticaji koji mogu nastati kao rezultat ispuštanja otpadnih voda u prirodne vodene sisteme. Neki od njih mogu se uočiti vizuelno, kao što su promjene boje ili mutnoće, ali se u najvećem broju slučajeva promjene odnose na hemijske pokazatelje. Sve nas to navodi na zaključak da se otpadne vode moraju prečišćavati, a jedino rješenje je izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. U medijima često čujemo poistovjećivanje termina „postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda“ i „kolektor“. Međutim, to su potpuno odvojene stvari. Jedino što im je zajedničko jesu otpadne vode. Kolektorski sistem je zapravo kanalizacioni sistem koji obuhvata mrežu cijevi i kanala putem kojih se sakupljaju i odvode otpadne vode do samog postrojenja - pojasnila je Tadić. Ona je naglasila da izgradnja ovakvih sistema podrazumijeva brojne rizike i izazove, ali je istakla da su to najvažniji infrastrukturni projekti za Crnu Goru, jer se samo tako može postići održivi razvoj gradova, zaštita životne sredine i javnog zdravlja. Profesor sa Filozofskog fakulteta UCG dr Rade Šarović upozorio je da problem tretmana otpadnih voda nije samo tehničko, već i društveno-političko pitanje.
Dnevna politika vs nauka - Ovdje su upletene razne komunikacijske dimenzije koje proizvode izražene p rotivurječnosti između racionalne, naučne logike i teškog političkog nasljeđa, duboko ukorijenjenih predrasuda, dnevno-političke trgovine i populizma. Živimo u društvu sa slabom ekološkom pismenošću, gdje otpor prema ovakvim infrastrukturnim projektima proizlazi iz nepovjerenja u institucije, nedovoljne informisanosti i iracionalnog odbacivanja nauke. U Crnoj Gori se opštine mogu podijeliti na one koje su devastirane lošim prostornim planiranjem i one koje su pružile otpor. Danas imate situaciju da građani prostor ne percipiraju kao opšte dobro koje mora da se dijeli, već ga posmatraju kroz prizmu ličnih želja - rekao je Šarović. On je upozorio da će svi budući investicioni projekti koji se tiču životne sredine i ekološke održivosti nailaziti na skepsu građana, upravo zato što se državni sistem u prethodne tri decenije pokazao nesposobnim da upr avlja ovakvim projektima. - Ovdje imamo i koliziju između onoga što je nauka i struka, s jedne strane, i populizam, s druge strane. Postavljanje lažne nade pred građane na populistički način ne može riješiti problem. U tom kontekstu, posljedice koje će se osjećati decenijama na području Podgorice i Zete biće vrlo konkretne - poručio je Šarović. H. JankoviĆ
MPNI u partnerstvu sa Savjetom Evrope, uz finansijsku podršku Njemačke, sprovodi projekat „Prevencija nasilja u školama u Crnoj Gori“
PODGORICA – Više od polovine mladih u Crnoj Gori (56 odsto) smatra da je vršnjačko nasilje u porastu, dok dodatnih 26 odsto vjeruje da je njegova učestalost nepromijenjena, pokazalo je istraživanje koje je za UNICEF Crna Gora uradio IPSOS. Alarmantne podatke potvrđuju i nalazi Centra za građansko obrazovanje iz 2024. godine, prema kojima svaki peti učenik navodi da je bio žrtva nasilja, a 53,4 odsto poznaje nekoga ko je to iskusio.
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja u školama su psihičko i fizičko, dok znatan broj učenika navodi i iskustva socijalnog, digitalnog i, u manjoj mjeri, seksualnog nasilja. Među onima koji su bili žrtve, 64,2 odsto prijavilo je nasilje, dok 35,8 odsto to nije učinilo. Skoro 60 odsto učenika prepoznaje određeni stepen prisutnosti nasilja u svojoj školi ili sredini, a samo 11 procenata smatra da ga nema.
Prema nalazima, žrtve su najčešće doživjele psihičko nasilje (34,9 odsto), zatim socijalno (22,4 odsto) i digitalno (17 odsto). Fizičko nasilje prijavilo je 15,8 odsto učenika, dok je 9,9 odsto navelo iskustvo seksualnog nasilja. S druge strane, 16,6 odsto učenika priznalo je da je nekada vršilo nasilje, dok 83,4 odsto tvrdi da nikada nije učestvovalo u takvom ponašanju.
Istraživanje koje je sproveo Zavod za školstvo 2023, tokom školske 2022/23. godine 17 odsto učenika u školama bilo je izloženo nekom obliku nasilja od strane vrašnjaka i istovremeno označava prosječnu rasprostranjenost nasilja u svim školama u Crnoj Gori.
Nasilje u školama refleksija je šire društvene klime i zato je potrebna zajednička odgovornost svih aktera u društvu za prevenciju i stvaranje zdravijeg okruženja za mladeporučila je u junu Anđela Jakšić-Stojanović
- Nasilje u pojedinim školama rasprostranjeno je u procentu 7,5 odsto, a u drugim školama četiri puta je veće - 27,3 odsto - pokazuje istraživanje. Zbog zabrinjavajućih pokazatelja, Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) juče je najavilo sprovođenje novog istraživanja tokom septembra i oktobra 2025. godine, koje će biti polazište za dalje unapređenje politika i praksi u ovoj oblasti. Istovremeno, najavljeno je da se Nacrtom izmjena Zakona o opštem obrazovanju i vaspitanju prvi put eksplicitno definiše zabrana svakog oblika nasilja u ustanovi – bilo od strane učenika, roditelja ili drugih lica – uz obavezu pokretanja prekršajnog, odnosno krivičnog postupka protiv počinilaca.
- Nasilje u školama refleksija je šire društvene klime i zato je potrebna zajednička odgo-
vornost svih aktera u društvu za prevenciju i stvaranje zdravijeg okruženja za mlade - poručila je u junu Anđela Jakšić-Stojanović
Da su institucije u praksi često nedovoljno aktivne, pokazuje i podatak Zavoda za školstvo: od 140 osnovnih i srednjih škola koje su dostavile izvještaje Državnoj revizorskoj instituciji (DRI), u samo 15 su timovi za borbu protiv vršnjačkog nasilja radili svoj posao u skladu sa propisima. Prema evidenciji MEISA – informacionog sistema crnogorskog obrazovanja – u prošloj školskoj godini zabilježeno je 90 slučajeva vršnjačkog nasilja.
U centrima za socijalni rad tokom 2023. godine registrovano je 166 slučajeva među djecom uzrasta od sedam do 18 godina, pri čemu je veći broj dječaka bio žrtva. U narednoj, 2024. godini, MPNI je evi-
dentiralo 114 slučajeva nasilja u školama i školskim dvorištima, od čega 61 u osnovnim i 53 u srednjim školama. Kao odgovor na zabrinjavajuće trendove, Ministarstvo prosvjete i nauke u partnerstvu sa Savjetom Evrope i uz finansijsku podršku Njemačke, sprovodi projekat „Prevencija nasilja u školama u Crnoj Gori“. Cilj projekta je unapređenje sistema za prevenciju i zaštitu djece od svih oblika nasilja i jačanje kapaciteta škola da efikasno odgovore na izazove. Poseban fokus stavlja se na prevenciju onlajn nasilja, koje je sve češće među djecom i mladima. Iz MPNI su poručili da je jedna od ključnih aktivnosti projekta istraživanje na nacionalnom nivou o rasprostranjenosti, oblicima i uzrocima nasilja među učenicima u svim osnovnim i srednjim školama. Kako bi se sve pripreme realizovale kvalitetno, planirano je održavanje šes t regionalnih sastanaka sa koordinatorima projekta iz škola. A da nasilje ne jenjava govori i statistika iz prethodnih godina. Tokom prošle godine, zabilježeno je 114 slučajeva raznih oblika vršnjačkog nasilja u školama i školskim dvorištima u Crnoj Gori.
U informaciji Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI), koja je dostavljena Vladi, 61 slučaj odnosio se na vršnjačko nasilje (fizičko,verbalno, sajber) u osnovnim školama, a srednjoškolci su učestvovali u 53 incidenta. Za 2023. i 2022. godinu evidentirano je 356 slučajeva nasilja i 30 vandalizma u crnogorskim školama, pokazuje završni izvještaj o sprovođenju Programa za suzbijanje vršnjačkog nasilja i vandalizma u obrazovno-vaspitnim ustanovama sa kojeg je Vlada skinula oznaku tajnosti prošle godine. Zabilježen je 191 slučaj nasilja u osnovnim školama i 97 u srednjim u školskoj 2019/20. godini. U školskoj 2020/21. godini evidentirano je 47 slučajeva nasilja u osnovnim školama i 21 slučaj nasilja u srednjim školama. Vršnjačkog nasilja je bilo u 35 slučajeva u osnovnim školama, a u srednjim 14. J.MaRtinoviĆ
Apelacioni sud preinačio presudu optuženom za izazivanje saobraćajne nesreće sa smrtnim posljedicama
umjesto četiri i po odležati godinu više zatvorske kazne
PODGORICA – Jovan Dubljević (21) osuđen je na pet i po godina zatvora jer je 31. decembra 2023. zbog brze vožnje i prolaskom kroz crveno svjetlo na semaforu izazvao saobraćajnu nesreću u kojoj su stradali Filip Vučeljić (17) i Andrija Novaković (18), dok je Edin Kerović (20) teško povrijeđen. To je godinu više nego što je osuđen prvostepeno.
Iz Apelacionog suda koje je uvažilo žalbu tužilaštva, je saopšteno da prvostepeni sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otežavajuće okolnosti koje su značajne priliko odlučivanja visine kazne, odnosno okolnosti pod kojima je djelo izvršeno i težinu posljedice. Kako su pojasnili iz Apelacionog suda, ovako izrečenom kaznom uticaće na optuženog, ali i na druge da ubuduće ne čine krivična djela. -Ovo posebno i pri činjenici da se svrha generalne prevencije ogleda u izražavanju društvene osude za krivično djelo i obavezi poštovanja zakona, a ocjena je Apelacionog suda da će ovako odmjerena kazna zatvora imati odvraćajući efekat na učesnike u saobraćaju od nepropisnog ponašanja i time uticati na bezbjednost i sigurnost svih učesnika u saobraćaju i doprinijeti zaštiti ljudi i imovine - navodi se u odluci Apelacionog suda.
Drugostepeni sud je istakao, da je Viši sud do izvjesnosti utvrdio sve činjenice potrebne kako za pravilnu ocjenu postojanja krivičnog djela, tako i krivice optuženog i pravilno pravilno primijenio Krivični zakonik, pa nema bitnih povreda odredaba krivičnog postupka. Prema navodima prvostepene presude koju je početkom marta ove godine izrekla sutkinja Katarina Padalica, optuženi je upravljajući „golfom“ brzinom od 112 kilometara na sat prošao kroz raskrsnicu na kojoj je bilo upaljeno crveno svijetlo na semaforu i udario u vozilo ,,hondu sivik” za čijim upravljačem se nalazio Vučeljić, koji je na mjestu stadao. Njegov saputnik Andrija Novaković je od zadobijenih povreda preminuo 4. januara 2024, u KCCG. Teške tjelesne povrede zadobio je Kerović koji je bio suvozač optuženog Dubljevića. Sud je nesumnjivo utvrdio da je Dubljević počinio krivično djelo ,,teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja”, te se vozilom golf“ kretao dvostruko većom od dozvoljene brzine 60 kilometara na sat. Ovaj slučaj izazvao je burne reakcije javnosti i doveo do brojnih apela za strožije kazne za nesavjesne vozače. Za vrijeme trajanja ovog procesa ispred zgrade Višeg i Apelacionog suda okupljali su se članovi porodica i prijatelji stradalih mladića. B.R.
Brataniću predsjednika Skupštine
Andrije Mandića produžen pritvor
Danilo Mandić ostaje u Istražnom zatvoru
PODGORICA – Brataniću predsjednika Skupštine Andrije Mandića, Danilu Mandiću, koji je osumnjičen za ranjavanje Darka Perovića i Arisa Turkovića u aprilu ove godine, produžen je pritvor, potvrđeno je Pobjedi iz Osnovnog suda u Podgorici.
-Rješenjem ovog suda od 25. avgusta 2025. godine produžen je pritvor protiv okrivljenog Danila Mandića i isti ima trajati do dalje odluke suda, kazali su Pobjedi iz Osnovnog suda. Podsjetimo, Danilo Mandić je u noći između 18. i 19. aprila oko 3.40 sati, na raskrsnici Ulice Marka Miljanova i Bulevara Ivana Crnojevića, vozilom blokirao put Peroviću i Turkoviću i prema njima ispalio više hitaca od kojih su zadobili povrede nogu. Zatim je pobjegao, da bi se poslije sam predao policiji u pratnji advokata Mi-
BEZBJEDNOSNI SKANDAL: Pripadnici švajcarske policije umjesto uhapsili osobu koja nije povezana sa organizovanim kriminalnim
PODGORICA – Porodica
Slovenca za kojeg su švajcarske vlasti tvrdile da je Krsto Vujić, nema nikakve veze sa kriminalnim organizacijama i nije poznato kako je došlo do toga da mu dodijele identitet bjegunca koji se nalazi na međunarodnoj potjernici zbog teških krivičnih djela.
To je Pobjedi potvrđeno iz više izvora. Crnogorski istražitelji nemaju informaciju gdje se nalazi Vujić, koji je označen u bezbjednosnim službama kao visokopozicionirani član škaljarskog klana. Švajcarske vlasti tvrdile su da su 13. avgusta uhapsile Vujića i po skraćenom postupku omogućili ekstradiciju. Umjesto Vujića, pripadnici crnogorske policije u Bernu su zatekli državljanina Slovenije. Prema našim saznanjima, istog dana kada je uhapšen državljanin Slovenije, njegova porodica prijavila je nestanak, ne sluteći da je zbog greške policije u pritvoru. Za ovu bezbjednosnu grešku još niko nije odgovoran, ali se intenzivno radi da utvrivanju svih okolnosti koje su dovele do nevjerovatne zabune. Pripadnici švajcarske policije tvrdili su da se radi o škaljarcu koji je godinama u bjekstvu i željeli da ga izruče Crnoj Gori, međutim, službenici naše policije su, nakon što su stigli u Bern da preuzmu bjegunca utvrdili da to nije Krsto Vujić i odbili da ga izruče.
da je za njim Interpolova potjernica bila raspisana 2020. godine, na osnovu naredbe Višeg suda u Podgorici, zbog sumnje da je izvršio krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i teško ubistvo. Tada, crnogorska policija pohvalila je intenzivnu saradnju sa nadležnim službama Švajcarske koje su pomogle u hapšenju bjegunca Vujića. - Lociranje i lišenje slobode K.V. rezultat je intenzivne saradnje NCB Interpol-a Podgorica i nadležnih policijskih službi Švajcarske, u okviru širih aktivnosti usmjerenih na lociranje i lišenje slobode visokorangiranih pripadnika organizovanih kriminalnih grupa iz regiona, navodi se u saopštenju policije.
Iz UP su tada posebno naglasili da, od 12 visokorangiranih članova organizovanih kriminalnih grupa koji su uhapšeni po potjernicama Interpola Podgorica, lociranje i hapšenje Vujića posebno se izdvaja zbog njegove ključne uloge unutar organizovane kriminalne grupe kojoj pripada. - Pored međunarodne koordinacije radi izručenja K.V. u Crnu Goru, Uprava policije Crne Gore nastavlja intenzivne aktivnosti na međunarodnom nivou s ciljem lociranja i lišenja slobode preostalih vođa i članova organizovanih kriminalnih grupa, zaključili su iz Uprave policije.
roja Jovanovića, nakon čega mu je određen pritvor. ODT je podnijelo optužni prijedlog protiv Danila Mandića i to za tri krivična djela: lakše povređivanje Podgoričanina Darka Perovića, teško ugrožavanje opšte sigurnosti Arisa Turkovića i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
U međuvremenu, njegov advokat Miroje Jovanović saopštio je kako je Ustavni sud utvrdio da dokazi ne povezuju njegovog klijenta sa djelima za koja se tereti, te da je usvojena njegova žalba na rješenje Apelacionog suda. Kako je Pobjeda ranije pisala, napadač i ranjeni su bili u istom lokalu, a još uvijek se utvrđuju motivi pucnjave. Svi svjedoci u istrazi tvrdili su da nijesu vidjeli da je Mandić potegao pištolj i zapucao prema Turkoviću i Peroviću. J.R.
Vijesti su prije dva dana objavile informaciju da su pripadnici crnogorskog Interpola otišli u Bern da preuzmu Vujića, ali su na licu mjesta otkrili da to nije osoba koju su namjeravale da im predaju kolege iz Švajcarske, uprkos činjenici da su im prethodno tri puta potvrdili da se otisci Vujića poklapaju sa daktiloskopijom muškarca kog su uhapsili još 13. avgusta.
Zbog velikog bezbjednosnog propusta, crnogorska policija obavijestila je Interpol i Europol, te zatražila da se u Švajcarskoj sprovede sveobuhvatna međunarodna istraga kako bi se utvrdilo na koji način je došlo do takvog propusta.
O svemu je obaviješten i Generalni sekretarijat Interpola u Lionu.
HapšenJe
Uprava policije zvanično je saopštila 13. avgusta da je odbjegli Vujić konačno uhapšen, te
LikvidaciJa Roganovića
Pred Višim sudom u Podgorici, u toku je suđenje Vujiću zbog stvaranja kriminalne organizacije i ubistva Šćepana Roganovića 13. februara 2020. godine u Herceg Novom. Za ovo ubistvo pred Višim sudom sudi se Milošu Komaru i Dinu Ibrahimoviću kao i Krstu Vujiću, Igoru Glavašu i Miliju Bajramoviću Nakon analize komunikacija preko Skaj aplikacije, Specijalno tužilaštvo je za zločin nad Šćepanom Roganovićem krajem 2023. godine optužnicu proširilo na Igora Vukotića, Slavka Radulovića, Marka Radovića i Miloša Gvozdenovića Kao organizator i naručilac, Vujić je bio zadužen za ostvarivanje kriminalnog plana koji je obuhvatao teško ubistvo Roganovića i nedozvoljeno držanje oružja.
Kako je našem listu nezvanično saopšteno, osoba za koju je švajcarska policija tvrdila da je Vujić u stvari je državljanin Slovenije koji nema kriminalnu prošlost niti je povezan sa organizovanim kriminalnim grupama (OKG), dok nije poznato gdje se zapravo skriva škaljarac
Prema našim saznanjima, porodica uhapšenog Slovenca prijavila je njegov nestanak od dana kada je, nevjerovatnom bezbjednosnom greškom, praktično nevin uhapšen
Bajramović je označen kao direktni počinilac ubistva dok se Vujić tereti da je organizator ove kriminalne grupe. Roganović je, na podmukao način, ubijen na stepeništu u Ulici Sima Matavulja, a Bajramović zvani Smit, optužen je da je ispalio smrtonosne hice u njega te vrbovao članove organizacije, obezbjeđivao novac i smještaj za njih. Vujić je tada motociklom doveo Bajramovića na mjesto zločina, koji je presreo pokojnog Ščepana Roganovića dok je silazio stepenicama ka trgu gdje se nalazio kafić koji je dr-
žao i u njega ispalio devet metaka, nakon čega je pobjegao. Nakon zločina, u Ulici Prve Bokeljške brigade u Herceg Novom ga je sačekao Vujić nakon čega su se odvezli do mjesta Sasovići, gdje su zapalili motocikl i pištolj kojim je Roganović ubijen. Očevici su tada ispričali inspektorima da se ubica kretao velikom brzinom. Sa druge strane, optuženi Miloš Đuričković učestvovao je kao saučesnik tako što je pomogao u organizaciji zločina i prevezao Vujića i Bajramovića do mjesta «Baterije» i pomogao im u bjekstvu nakon ubistva.
umjesto škaljarca kriminalnim grupama
Da je Vujić bio organizator teškog ubistva Roganovića potvrdili su i DNK iznajmljenog stana u Zelenici. Vujićevi tragovi pronađeni su na panciru, jastučnici i flaši, a Bajramovićevi na jastučnici, flaši i ključevima vozila.
Šćepan Roganović bio je stariji sin Nika Roganovića, koji je ubijen krajem jula 2017. u naselju Nemila, i brat Duška Roganovića koji je teško povrijeđen u aprilu iste godine, kada je ispod njegovog automobila postavljena eksplozivna naprava.
Istražitelji sumnjaju da je Niko Roganović ubijen jer je istraživao ko je pokušao da ubije njegovog sina Duška. U obračunima je stradao i Vladimir Roganović koji je likvidiran u decembru 2018. godine u Beču i on je bio brat od strica stradalom Šćepanu.
Istražitelji vjeruju da je Šćepan Roganović ubijen u nastavku obračuna kriminalnih kotorskih klanova – škaljarskog i kavačkog.
PlaniRao još dva uBistva
Optuženi za ubistvo Šćepana Roganovića nakon počinjenog zločina dogovarali su da prije kraja ljeta te godine ubiju njegovog brata Duška
Viši sud u Bijelom Polju nije raspravljao o zahtjevu advokata po službenoj dužnosti u slučaju okrivljenog za dvostruko ubistvo u selu Sokolac
BIJELO POLJE - Vanpretresno vijeće Višeg suda u Bijelom Polju još nije raspravljalo o zahtjevu advokata Milorada Vlahovića, branioca po službenoj dužnosti optuženog Alije Balijagića (65), koji se tereti za dvostruko ubistvo Jovana i Milenke Madžgalj u selu Sokolac, da se odobri zamjena branioca po službenoj dužnosti.
Roganovića jer je to, kako su vjerovali, jedini način da ga zaustave da im ,,završi“ osuđujuće presude. To proizilazi iz analize Skaj komunikacije između Milija Bajramovića i Krsta Vujića, koji su komunicirali pod zaštićenim šiframa.
Bajramović u jednoj od poruka piše: ,,Brate ovo naše ako dođe do suđenja, kao što oće. Mi moramo prije toga ubit Duku i Duška da nema ko to da gura protiv nas, jer oni će sve svoje veze sve na svijet da upiru da nas osude“.
Na tu poruku mu Vujić odgovara da je svjestan situacije i da se to ,,mora do kraja ljeta završit“.
Bajramović potom saopštava da je odlučan da ubije ,,Duku“. Prema optužnici Specijalnog državnog tužilaštva, Krsto Vujić se tereti i za planiranje ubistva Nemanje Zurovca 2016. godine.
Prema navodima optužnice, okrivljeni Zoran Mrvaljević je 2016. godine formirao kriminalnu organizaciju čiji su članovi, pored Vujića, postali i Slobodan Vico i Jovan Riznić. Oni se terete za krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije, a Mrvaljević za ubistvo putem podstrekavanja i šverc droge.
Pored njih, pripadnik te kriminalne organizacije 2019. godine postao je i Milan Kankaraš koji je u ovom predmetu dobio status svjedoka saradnika. Kankaraš je kao svjedok saradnik ispričao u Specijalnom tužilaštvu da ga je Mrvaljević podstrekavao na ubistvo Zurovca nudeći mu zauzvrat 40.000 eura i kilogram kokaina. On je naveo da je Mrvaljević nabavio pištolj s prigušivačem, ali ubistvo nije izvršeno. Kankaraš je u Specijalnom državnom tužilaštvu ispričao i da je bio član dvije suprotstavljene kriminalne organizacije. On tvrdi da je Mrvaljeviću i Vujiću javljao gdje se nalaze Roganovići u periodu kada je Vladimir Roganović trebalo da izađe iz zatvora. Nakon likvidacije Vladimira Roganovića, kako tvrdi Kankaraš, ova grupa je zbog pojačanih kontrola hercegnovske policije na kratko obustavila aktivnosti na pripremi ubistva Šćepana Roganovića. ana RaiČKoviĆ / jovana RaiČEviĆ
Vlahović je predložio advokata Bogdana Pavićevića iz Bijelog Polja, da ga mijenja i preduzima sve radnje odbrane u tom predmetu. U zahtjevu advokata Vlahovića je navedeno da su razlozi zamjene objektivne prirode.
-Smatram da advokat Pavićević ispunjava sve zakonske uslove i da je sposoban da preuzme odbranu te molim da sud odobri njegovo postupanje kao mog zamjenika, navodi se u zahtjevu uz dostavljeni prilog zamjeničkog punomoćja
Iz Višeg suda saopšteno je Pobjedi da je sud nakon godišnjeg odmora prekjuče počeo sa radom, tako da se još nije raspravljalo o zahtjevu koji je podnio advokat Vlahović. -Sud advokata angažovanog po službenoj dužnosti razrješava ukoliko postoje za to objektivni razlozi. Advokat ne
može da predlaže koji kolega ga može zamijeniti, odnosno da u postupku bude angažovan po službenoj dužnosti. Sud postupa po redosljedu te angažuje advokata po službenoj dužnosti, a ukoliko se desi da tako angažovani advokat otkaže, odnosno ne želi da zastupa klijenta, a za to ne postoje objektivni razlozi, on više neće biti angažovan po službenoj dužnosti. Ukoliko okrivljeni nije zadovoljan advokatom po službenoj dužnosti, on po punomoćju može angažovati drugog branioca iz reda advokata, ali o svom trošku, pojašnjeno je iz Višeg suda u Bijelom Polju.
Advokat Vlahović je za Pobjedu saopštio da je u postupku podnio žalbu vijeću Apelaciopnog suda vezano produženje pritvora Balijagiću u bitnom zbog povrede prava na odbranu, te da će se, nakon odluke Apelacionog suda o žalbi, izjasniti o svom daljem angažmanu.
Inače, vanpretresno vijeće Višeg suda u Bijelom Polju pro-
dužilo je pritvor Balijagiću do dalje odluke. Podsjećamo, okrivljeni Balijagić ranije je podnio pismeni zahtjev za promjenu branioca po službenoj dužnosti, jer mu „takav branilac ne treba“ i zatražio da dobije drugog advokata po službenoj dužnosti.
Advokat Vlahović je nakon toga podnio zahtjev za razrješenje od dužnosti branioca jer je Balijagić jasno kazao da ne želi da ga on zastupa.
Prema navodima optužnice, Balijagić je 25. oktobra prošle godine, oko 21.10 časova u mjestu Sokolac, sa umišljajem i na podmukao način ubio brata i sestru Jovana i Milenku Madžgalj u njihovoj porodičnoj kući. Nakon skoro mjesec dana bjekstva i opsežne policijske potrage u Crnoj Gori i Srbiji, Balijagić je uhapšen u jednom selu kod Priboja. Balijagiću je suđenje zakazano za 1.oktobar. B. ČoKoviĆ
Bivšoj predsjednici Vrhovnog suda određen kućni pritvor i zabranjeno napuštanje prostorija stanovanja bez pratnje policijskih službenika
da
PODGORICA – Bivšoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici juče je u podgoričkom Višem sudu određen kućni pritvor jer je vijeće sudija ocijenilo da opstruira postupak odlazeći na liječenja u vrijeme zakazanih ročišta.
Sud je odbio prijedlog specijalnog tužioca Vukasa Radonjića da se Medenica sprovede u Istražni zatvor, ali je donio odluku da ne napušta mjesto stanovanja, uz napomenu da to može učiniti samo u pratnji policajca.
- Određuje se mjera nadzora zabrana napuštanja stana, odnosno kućni pritvor. Može ga
napuštati samo radi liječenja, i to pod nadzorom OB Podgorica. Ova mjera će trajati od dana kada napusti bolničko liječenje u Risnu – precizirala je sutkinja Vesna Kovačević. Dodala je da će Medenica biti sprovedena u Istražni zatvor ukoliko ne bude poštovala naloge suda.
Obrazlažući odluku, ocijenila je da Medenica pokušava da opstruira nastavak suđenja odlaskom na liječenje u Specijalnu bolnicu „Vaso Ćuković“ u Risnu, samo dan prije zakazanog početka glavnih pretresa. Sud smatra da je njeno odsustvo imalo za cilj da pomogne sinu Milošu Medenici, kojem 17. oktobra ističe trogo-
dišnji pritvor bez donošenja prvostepene presude.
Ona je naglasila da je Medenica bila uredno obaviještena o ročištima zakazanim za 1. septembar, ali je fizikalnu terapiju, na koju je bila upućena još 13. avgusta, pomjerila za 31. avgust, dan prije zakazanog suđenja. Kovačević je navela da je zbog Medenice propalo šest zakazanih termina za suđenje u septembru, s obzirom na to da će na liječenju biti dvije nedjelje. Advokat Zdravko Begović je kazao da će ove mjere dovesti do pogoršanja njenog stanja. -Ona će tek sada da bude bolesna - kazao je, na šta je Kovačević kazala da je time potvrdio da opstruiše sudski postupak.
Sutkinja Kovačević je već nagovijestila da sud ne može donijeti prvostepenu presudu do isteka roka pritvora Milošu Medenici. Vještak medicinske struke Miodrag Šoć je u utorak, nakon pregleda optužene i uvida u njenu medicinsku dokumentaciju, kazao da je neophodno bolničko liječenje.
Na optuženičkoj klupi, osim
Vesne i njenog sina Miloša Medenice, nalazi se još 16 osoba, među kojima policijski službenici i privrednici, a optužnicom je obuhvaćena i
nikšićka firma „Kopad kompani“. Terete se za stvaranje kriminalne organizacije, šverc cigareta i narkotika, davanje i primanje mita, zloupotrebu službenog položaja, protivzakoniti uticaj i sprečavanje dokazivanja.
Prema navodima Specijalnog tužilaštva, Miloš Medenica je 2019. godine formirao kriminalnu grupu s ciljem pribavljanja nezakonite dobiti kroz krijumčarenje cigareta iz Slobodne zone Luke Bar i druge protivpravne radnje, u koje je, navodno, uključio i majku. Advokat Zdravko Begović je ispred suda poručio da je zdravlje njegove branjenice ozbiljno ugroženo i najavio žalbu na mjeru kućnog pritvora.
Pozivajući se na nalaz vještaka sudske medicine prof. dr Miodraga Šoća, advokat je istakao da je Medenici liječenje u Risnu bilo nužno i da mora da traje najmanje 15 dana. -Profesor Šoć je potencirao njeno hronično zdravstveno stanje, koje je veoma loše i teško, sa mogućom potrebom operativnog zahvata. Može se desiti da bude vezana za postelju, što bi značilo nova odlaganja, jer je njeno prisustvo na suđenju obavezno - kazao je Begović. B. R.
BAR: Mještani Svetog Ivana pisali predstavnicima opštine i Mjesnoj zajednici
BAR – Mještani prigradskog naselja Sveti Ivan (Mjesna zajednica Mrkojevići) predali su Opštini Bar, MZ Mrkojevići i Sekretarijatu za urbanizam i prostorno planiranje inicijativu za izgradnju dječjeg igrališta i mini sportskog terena na opštinskom zemljištu u KO Dobra Voda. O tome su javnost informisali putem saopštenja koje su uputili medijima.
–
Na ovoj lokaciji, prilikom izgradnje zgrade za penzionere u Baru, deponovana je zemlja od kopanja temelja i formiran plato koji je idealan za igralište i sportski teren, ali do danas nije iskorišćen, iako je ranije obećano da će tu biti uređeno igralište – navode mještani.
Prilikom izgradnje zgrade za penzionere, deponovana je zemlja od kopanja temelja i formiran plato koji je idealan za igralište i sportski teren, ali da nije iskorišćen, iako je ranije obećano da će tu biti uređeno igralište – navode mještani u inicijativi
Predlažu da igralište sadrži osnovni mobilijar - ljuljaške, klackalice, tobogan, klupe, zaštitnu ogradu i rasvjetu - dok bi mini sportski teren bio na-
mijenjen za fudbal i košarku. Naglašavaju da u okolini na nekoliko kilometara nema nijednog igrališta, a najbliža je seoska osnovna škola, što dodatno otežava djeci i omladini pristup sadržajima za igru i sport. – Smatramo da je izgradnja igrališta i terena od velike važnosti, jer bi znatno doprinijela kvalitetu života djece i porodica u našem naselju, kao i zdravom odrastanju najmlađihnavode mještani u inicijativi. Naglašavaju da inicijativa ima punu podršku mještana, roditelja i omladine. – Nadamo se da će nadležni organi prepoznati značaj ovog projekta i omogućiti njegovu realizaciju - poručuju iz naselja Sveti Ivan. C. G. MJEŠTANI
BIJELO POLJE – Komunalna policija ovih dana sprovodi intenzivne kontrole i aktivnosti sa posebnim akcentom na nelegalno odlaganje otpada. Načelnik Duško Drašković kaže za Pobjedu da su zbog prekršaja iz te oblasti, odnosno nelegalnog odlaganja komunalnog, građevinskog, kabastog i drugog otpada, van mjesta predviđenog za tu namjenu, u avgustu izrekli 33 kazne, odnosno prekršajna naloga.
Podsjetio je da očuvanje komunalnog reda nije samo obaveza, već odgovornost svih građana.
– Svaka mala pažnja - pravilno odlaganje otpada, briga o javnim površinama i poštova-
i podrazumijeva visoke novčane kazne. U proteklih mjesec, za tri pravna lica su izdati prekršajni nalozi u iznosu po 1.200 eura, za tri odgovorna pravna lica po 500 eura, za jedno lice je podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka (1.500 eura), zbog nelegalnog obavljanja auto-taksi prevoza i za 11 lica su izdati prekršajni nalozi u iznosu po 100 eura, zbog konstatovanih nepravilnosti – kazao je Drašković. Zbog izlivanja motornog ulja na javnu površinu-ulicu, izrečeni su prekršajni nalozi u iznosu od 500 eura, a zbog vanpijačne prodaje robe, izdali su dva prekršajna naloga u iznosu po 100 eura. Izdat je i jedan prekršajni nalog, shodno Zakonu o komunalnoj policiji, zbog nepostupanja po naređenju komunalnog policajca. – Tokom avgusta zaprimili smo 205 prijava građana, koje se odnose na različite nepravilnosti, pravovremeno popstupali po svakoj, pri čemu smo sačinili 213 službenih zabilješki, 47 zapisnika i izrekli 206 prekršajnih naloga. Samo partnerskim odnosom sa građanima i privrednim subjektima, možemo doprinijeti boljem komunalnom redu, zato pozivamo građane, da sve nepravilnosti prijave kol centru Komunalne policije 067 / 001 / 009 – zaključio je Drašković. B. ČOKOVIĆ B IJE l O P Ol JE : Komunalna policija intenzivirala aktivnosti
nje propisa - doprinosi čistoći, sigurnosti i ljepšem izgledu našeg grada. Stoga pozivamo građane da doprinose unapređenju zajedničkog prostora u kojem živimo. Zakonskim propisima su predviđene visoke kazne za lica koja nelegalno odlažu otpad, a najniža je 500 eura. Nažalost, bili smo prinuđeni da primijenimo i ovu represivnu mjeru prema nesavjesnim sugrađanima. Treba naglasiti da kazna nije cilj, već upozorenje – da očuvamo naš grad kako bi bio ljepši i čistiji. Imamo nultu toleranciju prema licima koja nelegalno odlažu otpad, te ćemo u narednom periodu dodatno intenzivirati aktivnosti na kontroli komunalnog reda i strogo sankcionisati svaki prekršaj iz ove oblasti – poručio je Drašković. Načelnik je naveo da su tokom
avgusta izrekli tri prekršajna naloga, zbog paljenja otpada na javnim površinama. – U ovom periodu bilježimo i povećan broj slučajeva nepropisnog parkiranja, a naročito na mjestima rezervisanim za pješake, osobe sa invaliditetom i javni prevoz, što ozbiljno narušava bezbjednost saobraćaja i otežava kretanje svih učesnika u saobraćaju. Prema svim prekršiocima zakonskih propisa primjenjivaće se zakonom propisane mjere, kojih je u prethodnih mjesec izrečeno 156, do prinudnog uklanjanja vozila, specijalnim vozilom „pauk“. Ukazujemo, da je auto-taksi prevoz, dozvoljen isključivo licima i udruženjima koja ispunjavaju zakonom propisane uslove. Nelegalno obavljanje auto-taksi prevoza ugrožava bezbjednost putnika
KOTOR: Dom starih „Grabovac“ povećava kapacitete Smještaj
KOTOR – Izgradnja paviljona H u Domu starih „Grabovac“ odvija se planiranom dinamikom, saopštili su iz te ustanove. Završetkom radova biće povećani smještajni kapaciteti za ukupno 52 mjesta, te će dom raspolagati sa 40 jednokrevetnih soba i šest dvokrevetnih apartmana namijenjenih bračnim parovima. Predviđeni rok za završetak radova je avgust 2026. godine. U susret 1. oktobru – Međunarodnom danu starijih, Dom starih obilježiće i 78 godina
postojanja ustanove. Novina iz „Grabovca“, osim ulaganja u infrastrukturu, jeste i da je toku priprema za licenciranje nove usluge –pomoć u kući za djecu sa poteškoćama u razvoju, što je projekat koji realizuju u saradnji sa Opštinom Kotor. Iz te ustanove podsjećaju da će sedma manifestacija ,,Noć mode u Grabovcu“ biti održana 6. septembra. Manekeni će biti korisnici, njih 27. Posebno za njih, kreacije je dizajnirala jedna od korisnica Ljuba Šljuka, uz pomoć Dubravke Milivojević-Ivanović C. G.
B IJE l O P Ol JE: Tender Ministarstva javnih radova
Traže firmu koja će graditi put Tomaševo – Sokolac
BIJELO POLJE – Ministarstvo javnih radova je raspisalo tender za rekonstrukciju i asfaltiranje lokalnih puteva na dionici Tomaševo – Sokolac, u dužini od devet kilometara. Procijenjena vrijednost investicije iznosi 661.157 eura bez PDV-a. Otvaranje pristiglih ponuda zakazano je za 3. oktobar. Elaborat adaptacije lokal -
nog puta izradilo je privredno društvo BMR Baošić d.o.o. Bijelo Polje. Ta saobraćajnica je od velikog značaja za stanovnike Bijelog Polja jer će poboljšati povezanost mještana ovih krajeva sa gradom i pružiti im priliku za normalan život nakon što su decenijama bili prinuđeni da koriste jedan od najlošijih puteva, a mnogi od njih i napustili svoja imanja zbog toga. C. G.
Četvrtak, 4. septembar 2025.
Pljevlja: ODT još nije donijelo odluku povodom izlivanja deponije jalovišta rudnika ,,Šuplja stijena“
PLJEVLJA – Osnovno državno tužilaštvo u Pljevljima još nije donijelo odluku povodom ekološkog incidenta koji se desio u junu usljed izlivanja deponije jalovišta rudnika ,,Šuplja stijena“ u rijeku Ćehotinu.
– U toku je izviđajni postupak u kome se preduzimaju potrebne radnje, uključujući i odgovarajuća vještačenja, u cilju utvrđivanja da li u radnjama bilo kog lica ima elemenata bića krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti – kazali su Pobjedi iz ODT-a Pljevlja.
INSPEKCIJSKI
NADZOR
Ekološki incident prijavili su 23. juna ribočuvari SRK ,,Lipljen“ koji gazduje ribolovnim vodama u Pljevljima. Utvrđeno je da se na odlagalištu Rudnika olova i cinka Šuplja stijena otvorio ponor koji je „isisao“ flotaciono jezero površine oko četiri hektara usljed čega su šljaka i otpadne vode (jalovina) završile u Ćehotini. Jalovinu čine ostaci rudnog mulja, tečnosti i hemikalija nakon flotacione ekstrakcije rude olova i cinka iz samljevene stijenske mase. Ekološki inspektor u izvještaju nakon obavljenog nadzora je naveo da Gradir Montenegro (firma preko koje posluje rudnik ,,Šuplja stijena“) nije postupio u skladu s propisanim mjerama iz Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu, koje se odnose na slučaj incidenta na jalovištu. Zbog nepoštovanja tih mjera, podnesen je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka dok je ekološka inspekcija podnijela zahtjev Agenciji za zaštitu životne sredine (Milan Gazdić) za pokretanje postupka za naknadu štete.
Fizičko-hemijsku analizu uzoraka vode je uradio Centar za ekotoksikološka ispitivanja (CETI). U izvještaju je ukazano na degradaciju kvaliteta površinske vode rijeke Ćehotine u zoni ušća izvora Badanj, a zbog velikog prisustva teških metala u vodi (olovo, cink), rastvorenih soli i suspendovanih čestica. U zaključku se kaže i da to hemijsko opterećenje predstavlja ozbiljan rizik po ekološki status rijeke, posebno u kontekstu potencijalnog negativnog uticaja na akvatične organizme (ribe, bentosne organizme), te da kontaminacija evi-
dentno nije ograničena samo na lokalitet ušća izvora Badanj, već ima difuzni karakter i nastavlja da se širi nizvodno, što potvrđuju i analize uzorka sa lokacije Tatarovine (na granici sa BiH). Ekološki incident ima karakter prekograničnog jer se Ćehotina uliva u Drinu. Zavod za javno zdravstvo Bosansko-podrinjskog kantona Goražde i JKP ,,6. mart“ iz Goražda preporučili su građanima da budu oprezni prilikom korišćenja vode iz rijeke Drine. Saopštili su da urađene analize uzoraka vode ne pokazuju odstupanja
od propisanih vrijednosti, ali da se preventivne mjere primjenjuju zbog potencijalnog zagađenja rijeke Drine teškim metalima.
Iz Ministarstva rudarstva, nafte i gasa kojim rukovodi Admir Šahmanović saopšteno je 10. jula da je do ekološkog incidenta došlo formiranjem kaverne (šupljine) u tlu flotacionog jalovišta, usljed više sile - iznenadne geološke pojave, najvjerovatnije zemljotresa, klizišta ili odrona. Naglašeno je da nije došlo do fizičkog oštećenja brane jalovišta kao rudarskog objekta,
ZOCG ažurirala Popis nadležnosti i poslova lokalne samouprave
PODGORICA – Zajednica opština Crne Gore saopštila je da je ažurirala Popis nadležnosti i poslova lokalne samouprave, kojim su objedinjene sve promjene nastale u relevantnim zakonima i podzakonskim aktima do avgusta 2025. godine.
Ažuriranje se vrši nakon završetka redovnih zasijedanja Skupštine Crne Gore, a posljednje izmjene su izvršene u odnosu na 38 propisa. – Popis nadležnosti predstavlja jedinstven i sveobuhvatan pregled pravnog okvira u kojem djeluju jedinice lokalne samouprave, i sadrži odred-
be sistemskih zakona, kao i brojnih sektorskih propisa koji uređuju oblast komunalnih djelatnosti, saobraćaja, uređenja prostora, zaštite životne sredine, kulture, turizma, poljoprivrede, finansiranja i mnogih drugih segmenata od značaja za rad lokalnih samouprava, ukupno njih 181.
niti je nesreća nastala usljed neadekvatnog izvođenja rudarskih radova. Geološka pojava djelovala je kao viša sila, s efektima koji su se proširili i van teritorije opštine Pljevlja.
DJELIMIČNA OBUSTAVA
Ribočuvari SRK ,,Lipljen“ koji gazduje ribolovnim vodama u Pljevljima prijavili su ekološki incident 23. juna. Iz ODT-a je Pobjedi saopšteno da preduzimaju mjere i radnje uključujući i odgovarajuća vještačenja, u cilju utvrđivanja da li u radnjama bilo kog lica ima elemenata bića krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti
Na osnovu izvještaja inspekcijskog nadzora rudarske i geološke inspekcije, privremeno je, od 10. jula, obustavljeno izvođenje rudarskih radova na odlaganju flotacione jalovine na određenim djelovima jalovišta u okviru rudnika. Saopšteno je da je to ,,preventivna i zaštitna mjera nakon ekološkog incidenta izazvanog pojavom koja se, prema Zakonu o zaštiti i spašavanju, kvalifikuje kao ,,veća nesreća“, s obzirom na štetu po životnu sredinu i kontaminaciju Ćehotine“. Gradir Montenegru je rješenjem naloženo da, osim da privremeno obustavi izvođenje radova na odlaganju flotacione jalovine, omogući nesmetan pristup stručnim timovima i nadzoru, koji sprovode geološka istraživanja u skladu sa nalogom geološke inspekcije od 4. jula 2025. godine. Mjera, saopšteno je, ostaje na snazi do završetka geoloških istraživanja i dobijanja validnih rezultata, izrade plana zaštite i spašavanja i pribavljanja saglasnosti od Ministarstva unutrašnjih poslova, te do pripreme i odobravanja tehničkog rješenja koje će spriječiti slične incidente u budućnosti. – S obzirom na osjetljivost situacije, način na koji je koncesionar Gradir Montenegro pristupio sanaciji kaverne biće dodatno preispitan. O zakonitosti nužnih odstupanja u dijelu izvođenja rudarskih radova tokom sanacije odlučiće nadležni sud u Pljevljima, po zahtjevu Rudarske inspekcije – saopšteno je tada.
Ovim ažuriranjem omogućeno je da lokalne samouprave, ali i svi građani, privreda, istraživači i zainteresovana javnost imaju pouzdan i lako dostupan dokument koji doprinosi većoj pravnoj sigurnosti i efikasnijem sprovođenju javnih politika na lokalnom nivou – saopšteno je iz Zajednice opština.
Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede kojim rukovodi Vladimir Jo-
ković najavljeno je osnivanje komisije koja će utvrditi štetu pričinjenu ribljem fondu. Iz tog resora tim povodom više se nijesu oglašavali. Izlivanje basena jalovišta nije prvi slučaj zagađenja Ćehotine rudničkim vodama. Na to ukazuje stanje iznad i nizvodno od Mjedeničkog potoka koji se nalazi u blizini rudarskog naselja Šula, u nenaseljenom dijelu, a u kome se periodično, pojavaljuju kisjele vode koje su uništile živi svijet u njemu. Kompanija Gradir Montenegro d.o.o., koja posluje u vlasništvu poljske kompanije ZGH iz Boleslawa, ima dugoročnu koncesiju na eksploataciju rude cinka i olova na ležiš tima ,,Šuplja stijena“, ,,Đurđeve vode“, ,,Paljevine“ i ,,Ribnik“. Ugovor je potpisan 25. avgusta 2006. godine. Ranije je iz Ministarstva rudarstva, nafte i gasa saopšteno da je u otvaranje rudnika uloženo 50 miliona eura. Proizvodnja iznosi 550.000 tona rude godišnje, sa prosječnim sadržajem od 2,5 odsto olova i cinka. Godišnje proizvode 18.000 tona koncentrata olova i cinka. Kompanija zapošljava 162 radnika (podatak iz 2024. godine). Ukupna vrijednost imovine kompanije, prema poslovnim knjigama, procijenjena je na oko 17 miliona eura. D. ŠAKOVIĆ
Cilj dokumenta je, navode, da se na jednom mjestu objedine sve norme kojima se utvrđuju prava i obaveze lokalne samouprave. – Upravo iz tog razloga, Popis nadležnosti lokalne samouprave nije konačan dokument, već se redovno ažurira u skladu sa izmjenama i do -
punama odnosno donošenjem novih zakonskih propisa koji se odnose na lokalnu samoupravu. Zajednica opština Crne Gore će i ubuduće redovno pratiti izmjene zakonodavstva i obezbjeđivati ažuriranje Popisa nadležnosti, u cilju jačanja lokalne demokratije i unapređenja pružanja usluga građanima – navedeno je u saopštenju. C. G.
Priča Dragane Kršenković-Brković objavljena u Italiji „Knjiga od svile“ u časopisu Articoli Liberi
PODGORICA - Priča „Knjiga od svile“ („Il libro di seta“) crnogorske književnice Dragane Kršenković-Brković objavljena je u novom broju italijanskog književnog časopisa Articoli Liberi. Priču je na italijanski jezik prevela dr Ane Ferri, profesorica italijanskog i engleskog jezika i književnosti i prevoditeljka.
Articoli Liberi je međunarodni štampani (120 stranica) i digitalni časopis na italijanskom jeziku. Izlazi četiri puta godišnje s ilustracijama u boji, koje su ilustrovali mnogi poznati međunarodni umjetnici, u izdanju izdavačke kuće Articoli Liberi. Časopis pr ati savremenu italijansku i međunarodnu književnost, prevedenu na italijanski jezik, a objavlje kratke priče, pjesme, intervjue i članke.
- Mi tragamo za novim neobjavljenim tekstovima originalnog sadržaja i pristupa, koji pažljivo oblikuju formu i
jezik. Stil je esencijalan - ističu Franco Malanimi, književnik, prevodilac sa francuskog, engleskog i španskog na italijanski jezik, i osnivač ove izdavačke kuće, kao i članovi uredničkog tima, Debora Vitulano i Alex Marcolla Sadržaj novog broja, kao i detalji o časopisu dostupni su na linku: https://articoliliberi.com/prodotto/n-10-piu-dila-che-di-qua/. An. R.
Uspjeh Gradskog pozorišta i Budva Grad teatra u Srbiji
Dvije nagrade za ,,Natpopa Kojovića“
PODGORICA – Predstava
,,Natpop Kojović“, po tekstu i u režiji Vide Ognjenović, osvojila je dvije nagrade na 12. ambijentalnom pozorišnom festivalu Novi Tvrđava teatar, koji je od 27. avgusta do 2. septembra održan u Čortanovcima, u Srbiji.
Pozorišnom djelu o idejama i djelu Antuna Kojovića pripala je specijalna nagrada za izvanredan kolektivni rad i samosvojan rezultat u domenu ambijentalnog teatra, ali i nagrada za najbolju mušku ulogu koja je pripala Nebojši Duga-
liću za bravurozno tumačenje složenog i višeslojnog lika Natpopa Kojovića. Predstava je koprodukcijski projekat Gradskog pozorišta Podgorica i JU Grad teatar iz Budve. Glumačku podjelu, osim Dugalića, čine: Pavle Popović, Milivoje Mišo Obradović, Pavle Ilić, Davor Dragojević/Emir Ćatović, Danilo Čelebić, Vukan Pejović, Ognjen Sekulić, Branka Femić Šćekić, Smiljana Martinović/Marija Đurić, Lara Dragović, Una Lučić, Itana Dragojević i Anđela Radović/Marija Labudović An. R.
Izložba i promocija književnog opusa umjetnice iz Crne Gore Daca Mar večeras u Galeriji ,,Most“
PODGORICA - Izložba slika i promocija knjiga proze i poezije Dace Marković biće održani večeras u 20 sati u Galeriji ,,Most“. U programu učestvuju Slobodan Vuković, Željko Rutović, Amer Ramusović, Slavko Marković i Draško Došljak.
Daca Marković, rođena u Ivangradu, više decenija živi i radi u Beogradu. Čitav život posvetila je slikarstvu i književnosti. Završila je Pedagošku akademiju - likovni odsi-
jek u Nikšiću, kao i Filozofski fakultet - istorija umjetnosti, u Beogradu. Kod profesora Ivana Tabakovića bila je na studijskom usavršavanju i slikarskoj specijalizaciji. Član je ULUPUDS-a od 1979. godine. Izlagala je na 43 samostalne izložbe. Kolektivno je izlagala na 460 izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je 12 nagrada. Promociju u Podgorici organizuju Galerija ,,Most“ i časopis ,,Komuna“.
A. Đ.
PODGORICA - Izložba radova „Dodir sebe“ likovne umjetnice Marije Vemić-Abramović, koja se do 26. septembra može pogledati u Galeriji ,,Art“, izdvaja se kao autentičan čin hrabrosti i introspekcije. Ovaj ciklus radova nije samo vizuelno istraživanje, već i duboka unutrašnja potraga - za identitetom, za istinom, za iscjeljenjem.
Umjetnica nas poziva na povratak sebi, na suočavanje sa vlastitim emocijama i iskustvima.
- „Dodir sebe“ predstavlja težnju da se dopre do sebe, do onog što nosimo iznutra. Označava proces samospoznavanja. „Dodir sebe“ predstavlja priču o budnosti - istakla je za Pobjedu Vemić-Abramović.
Umjetnica je rođena 1991. godine u Nikšiću. Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju završila je na studijskom programu Slikarstvo, u klasi profesora Dragana Karadžića, gdje je završila i specijalističke studije. Zvanje magistar likovne umjetnosti stekla je 2020. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, pod mentorstvom prof. Tatjane Milaković - Odsjek slikarstvo. Izlagala je na jedanaest samostalnih i više kolektivnih izložbi.
U razgovoru za Pobjedu Vemić-Abramović otkriva šta znači „dodirnuti sebe“ kroz umjetnost, zašto je iskrenost neophodna, koliko je proces stvaranja iscjeljujući, ali i kako izgleda biti umjetnik u Crnoj Gori danas.
POBJEDA: Koje su emocije ili iskustva pokrenule ovaj ciklus? Da li postoji neki konkretan događaj koji je bio okidač za početak rada na ,,Dodiru sebe“?
VEMIĆ-ABRAMOVIĆ: Ne postoji konkretan događaj koji je bio okidač za bavljenje temom koja me okupira godinama unazad. Ono što me pokreće sad i što me je pokretalo u periodu kada sam počela da se bavim spajanjem spolja vidljivog sa onim unutar čovjeka, jeste želja da emociju učinim vidljivom, da je očitam preko položaja ruku, žila, grča, pokreta tijela...
POBJEDA: Ciklus ,,Dodir sebe“ djeluje kao potraga za ličnim identitetom. Šta za Vas danas znači ,,identitet“ - lični, ženski, umjetnički?
VEMIĆ-ABRAMOVIĆ: Polazeći od činjenice da identitet predstavlja put kroz slojeve sje-
Umjetnica Marija Vemić-Abramović za Pobjedu o izložbi koja poziva na suočavanje sa vlastitim emocijama
Jako je malo galerija u Crnoj Gori koje nude honorar umjetniku koji izlaže rad i čija izložba popunjava godišnji program istog izlagačkog prostora. Mi smo dovedeni u situaciju u kojoj budemo zadovoljni ako nam se ponudi da se pokriju putni troškovi i smještaj, što je vrlo rijetko. To je pogrešno – kazala je Vemić-Abramović
ćanja, da se ogleda u nizu iskustava, tragova, jasno je da treba da se fokusiramo na svoje biće u potpunosti kako bismo došli do nekih odgovora na pitanja o sebi. Ženski identitet je nekako opterećen teretom očekivanja nametnutih od društva. I taj teret je nešto što izaziva da se ti okviri prošire i promijene. Još uvijek se kod nas osjeća shvatanje da žene treba da funkcionišu po nekim ranije zadanim formama, a zapravo treba da se okrenemo shvatanju u kojem je sloboda ključna za normalno funkcionisanje kompletnog društva. U stvaralačkom procesu sve slojeve koji me čine preispitujem, prevodim u slike, crteže, boje, linije. Stvaranje mi omogućava da ono što je rasparčano spojim u jednu cjelinu, koja može biti privremena, a da ono što je lično i intimno predstavim posmatraču. Riječ je o građenju i rušenju,
odnosno o prihvatanju i odbacivanju. Umjetnički identitet predstavlja proces traženja, i težnje da se dođe do konačne forme, a koja uvijek nekako izmiče.
POBJEDA: Govorite često o iskrenosti u umjetnosti. Koliko je danas teško ostati iskren u vremenu koje često favorizuje površnost i komercijalnost?
VEMIĆ-ABRAMOVIĆ: Smatram da je prisustvo iskrenosti u umjetnosti neophodno. Kako bismo drugačije mogli da prenesemo svoj stav, emociju, dušu na posmatrača? Kako bismo drugačije mogli da napravimo djelo koje treba neko drugi da osjeti, i da vidi djelić sebe u njemu? Ukoliko bismo prilikom procesa stvaranja postavljali sebi pitanje ,,šta je to što će se drugome dopadati“ mislim da ne bismo mogli naprijed. Bili bismo zarobljeni, to što
bismo radili da trenutno zadovoljimo tuđe potrebe, ne bi bilo nešto što oslikava nas i naše stvarne težnje.
POBJEDA: Vaše slike djeluju vrlo tjelesno, čak i kada su apstraktne. Ima li tjelesnost neku posebnu ulogu u ovom ciklusu?
VEMIĆ-ABRAMOVIĆ: U svom radu, preko forme tijela i djelova tijela, dajući im transformisan izgled, pokušavam da prikažem nutrinu. Moji radovi, između ostalog, govore o svjesnosti. Nastojim da prikažem vitalnost tijela prikazujući strujanje krvi, temperaturu tijela, stanje mišića. Nastojim da odgonetnem i prikažem kako emocije utiču na čovjekovo fizičko stanje.
POBJEDA: Kustoskinja Aleksandra Butorović govori o Vašim djelima kao o „gestualnoj sintezi samospoznaje i samoiscjeljenja“. Da li je slikanje
Na Džada film festu započele projekcije u okviru
PODGORICA - Drugog
dana Džada film festivala prikazano je šest od ukupno 22 filma iz takmičarske selekcije za kratki film, što je novina jubilarnog izdanja ovogodišnjeg festivala i čime je prvi put otvoren prostor i za mlade autore ove filmske forme. Prikazani su filmovi „Golden Shower“ (Stella Carneiro),
„Place under the sun“ (Vlad Bolgarin), „The distance“ (Daniel Guliyev), „Spider Zan“ (Maryam Khodabakhsh), „Sirius“ (Jean- Bastien Niyigaruye) i „Chicken broth soup“ (Deniz Büyükkirli). Selektorka i rediteljka Sara Stijović istakla je da je posebno raduje uvođenje kratkog filma u bogat festivalski program, naglašavajući da će publika sve
4.
Marija Vemić-Abramović
Ključan je rad na sebi
POBJEDA: Kako se mladi umjetnici mogu bolje organizovati i izboriti za prostor u javnosti?
VEMIĆ-ABRAMOVIĆ:
Prije svega radom. Mislim da je rad na sebi, odnosno rad na sprovođenju ideje u djelo ključno za sve ono po čemu želimo da budemo zapaženi. Ukoliko stvaralac uspije da se izdvoji zahvaljujući svom stvaralaštvu, sve ostalo je lakši dio priče.
za Vas terapijski čin i koliko je ta potreba za iscjeljenjem prisutna u Vašoj umjetnosti?
VEMIĆ-ABRAMOVIĆ: Stvaranje jeste samoiscjeljenje. Ugađam potrebi da ono što nosim u sebi učinim vidljivim putem likovnih elemenata. Samoiscjeljenje je, jer zadirem u nutrinu, upoznajem se sa sobom, izopštavajući spoljašnje slike. Proces
je iscrpljujući, ali rezultat je oslobađajući.
POBJEDA: Kakvo je Vaše viđenje trenutnog stanja likovne scene u Crnoj Gori?
VEMIĆ-ABRAMOVIĆ: U Crnoj Gori trenutno ima mnogo kvalitetnih stvaralaca, različitih generacija. Mislim da je dobra stvar to što svjedočimo građenju različitih priča, različitih vidova izražavanja, izdvajanju i postajanju prepoznatljivim po rukopisu, koloritu, građenju forme, kompozicije, po pokretu tijela.
POBJEDA: Da li smatrate da postoji pravi sistem podrške za likovne umjetnike u Crnoj Gori ili je to više prepušteno ličnoj inicijativi?
VEMIĆ-ABRAMOVIĆ: Likovni umjetnici nemaju tretman kakav bi trebalo da imaju. Uslovi koji se nama nude vrlo su skromni. Naviknuti smo na situaciju u kojoj se smatra da bismo trebali da budemo zahvalni na prilici da izložimo svoj rad u neka četiri zida, da budemo zahvalni na par stranica kataloga, na tekst koji se napiše o našem radu. Naravno, sve navedeno je potrebno, i toga nijedna izložba ne bi trebalo da bude lišena. Međutim, vrlo smo tihi kada su u pitanju uslovi koji su neophodni za produkciju rada, bilo da je riječ o slikama, skulpturama, fotografijama, performansima… Jako je malo galerija u Crnoj Gori koje nude honorar umjetniku koji izlaže svoj rad, i čija izložba popunjava godišnji program istog izlagačkog prostora. Mi smo dovedeni u situaciju u kojoj budemo zadovoljni ako nam se ponudi da se pokriju putni troškovi i smještaj, što je vrlo rijetko. To je pogrešno. Mi smo dijelom krivi za takvo stanje. Uopšte se ne bunimo. Dijelom jer ne vrednujemo sebe i svoj rad dovoljno, a dijelom zbog razmišljanja ,,nema veze, bitno je da neko vidi moj rad“. Likovni umjetnik može i mora da bude više uvažen! A. ĐOROJEVIĆ
okviru novog festivalskog segmenta
blika imala priliku da u okviru revijalne selekcije pogleda kultno ostvarenje jugoslovenske kinematografije „Kako je propao rokenrol“ (1989). Ova projekcija takođe je okupila veliki broj posjetilaca koji su uživali u ritmu rokenrola i prisjetili se zašto ovaj film i poslije više od tri decenije ostaje u kolektivnom pamćenju. R. K. izložbi „Dodir sebe“
do petka, od 17 sati, imati priliku da pogleda kvalitetne naslove u takmičarskoj kategoriji u Crnogorskoj kinoteci. U okviru takmičarske selekcije dugometražnog debitantskog filma, u utorak je u Njegoševoj ulici prikazan film „Dobre djevojke“ slovenačke rediteljke Urške Đu kić , dok je u Bloku V, u Ulici Vladimira Terzića pu-
Kompozitoru Milivoju Pićuriću nagrada za muziku filma „Lavež“, na festivalu u Kraljevu
PODGORICA - Kratkometražni igrani film „Lavež“, reditelja Branislava Milatovića, osvojio je specijalno priznanje žirija za najbolju muziku (Milivoje Pićurić) u internacionalnoj selekciji na 13. Kraljevskom filmskom festivalu koji je od 22. do 24. avgusta održan u Kraljevu.
U obrazloženju žirija navodi se da „muzika Milivoja Pićurića igra ključnu ulogu u postavljanju emocionalne atmosfere u filmu.“
- U scenama koje prikazuju oca i njegovog ranjenog sina, koji se pored borbe za život, bore i protiv hladnoće i prirode prekrivene snijegom, muzika ne služi samo kao podrška, ona je u tom filmu i emotivni vodič koji produbljuje njihove unutrašnje borbe i međusobnu posvećenost koja nadilazi
moral i potcrtava svedene, primordijalne instinkte i veze koje postoje između figure oca i sina – navodi se u obrazloženju. Pićurić, kako ističe žiri, znalački uspijeva da pronađe balans između melodije i atmosferskih šumova, čineći muziku organskim produžetkom narativa, a ne isključivo spoljašnjim komentarom.
- Muzika Milivoja Pićurića u filmu „Lavež“, pored toga što prati sliku, ujedno i gradi melodramu, oblikuje empatiju i formira narativ bez riječi. U minimalističkom ambijentu,
ona postaje glas koji vodi priču i čini film kompletnim umjetničkim doživljajem – navodi se u obrazloženju. Ova filmska priča premijerno je prikazana u takmičarskoj selekciji na 22. izdanju Međunarodnog festivala kratkometražnog filma „In the Palace“, koji je održan od 27. do 30. juna u Perniku, u Bugarskoj, a minulog ponedjeljka imala je i crnogorsku premijeru na Džada film festu u Podgorici. Glumačku postavu čine Momo Pićurić i Jovan Krivokapić. Direktor fotografi-
Film o Vladimiru Putinu „Čarobnjak iz Kremlja“ u Veneciji izazvao veliko interesovanje publike i medija
PODGORICA - „Čarobnjak iz Kremlja“ (The Wizard of the Kremlin), novi film francuskog reditelja Olivijea Asajasa u kojem britanski glumac Džud Lo tumači ulogu Vladimira Putina, prikazan je premijerno na Venecijanskom filmskom festivalu.
Film je snimljen prema istoimenom romanu Đulijana da Empolija, koji opisuje Putinov uspon na vlast kroz oči izmišljenog savjetnika Vadima Baranova (Pol Dejno). Inspiracija za Baranova bio je Vladislav Surkov, politički strateg koji se često naziva arhitektom Putinovog čvrsto kontrolisanog političkog sistema. Surkov je 2013. podnio ostavku na mjesto zamjenika premijera. Radnja je dijelom smještena u rane 1990-e, u vrijeme postsovjetskog haosa i traženja novog političkog poretka u Rusiji. Premijera stiže u trenutku dok traje rat u Ukrajini, a pregovori o prekidu vatre i trajnom mirovnom sporazumu ne donose rezultate. Upravo
Džud Lo kao Vladimir Putin u filmu „Čarobnjak iz Kremlja“
zbog toga, „Čarobnjak iz Kremlja“ gotovo sigurno će podstaći rasprave – ne samo filmske, nego i političke. Na konferenciji za medije održanoj uoči premijere glumac Džud Lo govorio je, piše Gardijan, o političkoj drami i svojoj ulozi.
- Bio sam uvjeren da će u rukama reditelja Olivijea i sa ovim scenarijem priča biti ispričana inteligentno, nijansirano i obazrivo. Nijesmo išli na stvaranje puke kontroverze. Riječ je o liku sa mnogo širom pri-
čom… - rekao je Lo, koji tvrdi da je Putina utjelovio ne plašeći se posljedica (nadao se, dodaje, da to „nije naivno“).
Lou je izazov, piše Gardijan, predstavljala „izuzetno kontrolisana javna slika koja otkriva vrlo malo o čovjeku koji stoji iza nje“.
- Za mene je bilo nezgodno to što javno lice otkriva vrlo, vrlo malo. Za njega se koristi termin ‘čovjek bez lica’. Postoji maska. Olivije bi, razumljivo, htio da u sceni iznesem nešto sa određenom emocijom, ali
je je Lazar Radić, montažer Nemanja Bečanović, kostimografkinja Lina Leković, zvuk Bobo Stanišić, izvršni producent Filip Poleksić, koscenarista Stefan Bošković, a muziku potpisuje Milivoje Pićurić. Producenti filma su Miljan Vučelić, Đorđe Vojvodić i Branislav Milatović. Film je podržao Filmski centar Crne Gore, a realizovan je u produkciji Bitter Frames Production i koprodukciji Radio-televizije Crne Gore i Montenegro Art Production. An. R.
ja sam osjećao unutrašnji konflikt u nastojanju da pokažem veoma malo - izjavio je Lo. Prema Varajetiju, reditelj Asajas je napomenuo da je impresioniran posvećenošću Loa i Dejna. Lo se „u potpunosti transformisao i iznio sasvim novu verziju Putina te lik učinio veoma uvjerljivim“, rekao je Asajas i dodao da ga je Dejno „impresionirao interesovanjem, uključenošću i uranjanjem u rusku politiku“. Dodao je da je film zamišljen kao promišljanje temelja „moderne politike“, a ne samo „priča o Putinovim počecima“. Rekao je i da je, pripremajući se za film u kojem igra ruskog lidera, opsesivno gledao Vladimira Putina. - Iako je riječ o fikciji, film vrijedi pogledati ako želite da dobijete uvid u Putinov uspon na vlast i način na koji se ta vlast zadržala. Gledaocima bi mogao pomoći da shvate taktike koje se koriste i u drugim zemljama. Film razrađuje kako se razvio populizam 21. vijeka - piše BBC. Film, prema riječima reditelja, u velikoj mjeri govori o tome kako je nastala moderna politika, politika 21. vijeka, a to je „zlo djelimično proizašlo iz uspona Vladimira Putina na vlast u Rusiji“. Film je sniman u Letoniji, a uz Loa i Dejna u njemu glume i Alisija Vikander, Tom Stariđ i Džefri Rajt R. K.
Aktivnosti preduzeća Putevi u Zagoriču
Ekipe gradskog preduzeća Putevi počele su radove na kompletnoj sanaciji Ulice Nikole Tesle. Dužina ulice je oko 2,1 kilometar, prosječne širine sedam metara.
- Ova ulica je dugi niz godina bila u izuzetno lošem stanju, što je stvaralo brojne poteškoće i mještanima i svim učesnicima u saobraćaju. Zahvaljujući započetoj sanaciji mještani će uskoro dobiti savremenu i kvalitetnu saobraćajnicu, što će znatno doprinijeti većoj bezbjednosti, boljoj povezanosti i kvalitetnijem svakodnevnom životu u ovom dijelu grada – poručuju iz Puteva. Tokom izvođenja radova, kako dodaju, očekuje se otežano odvijanje saobraćaja na pomenutoj dionici.
- Zbog toga molimo građane za razumijevanje i strpljenje, uz uvjerenje da će završetkom radova svi imati velike koristi i da će nova ulica dugoročno unaprijediti izgled i funkcionalnost naselja – zaključuju iz Puteva. I.M.
Počinju prijave turnira veterana u fudbalu Prijave do 10. septembra
Nakon završetka četvrtog Trofeja Podgorice, Stadion malih sportova će biti domaćin još jednog turnira u malom fudbalu, ovog puta posvećenog iskusnijim ljubiteljima fudbala. Naime, pod pokroviteljstvom Sekretarijata za sport, Fudbalski klub Karioke uz podršku Udruženja klubova Centar FSCG, organizuje treće izdanje turnira veterana ,,Podgorica 2025“.
Predsjednica Skupštine glavnog grada ugostila predstavnike Privredne komore Srbije
Glavni grad zbrinuo vrijeme iznajmljivali
Predsjednica Skupštine glavnog grada juče je ugostila predstavnike Privredne komore Srbije u okviru sastanka koji je bio posvećen unapređenju regionalne saradnje i razmjeni iskustava u oblasti privrede, a poseban naglasak stavljen je na žensko preduzetništvo.
Kako prenosi PG biro, sastanku je prisustvovala Branislava Simanić, direktorka Sektora za preduzetništvo Privredne komore Srbije, Bojana Luković, članica Sekcije za žensko preduzetništvo, kao
i Milan Čukić, sekretar Sekretarijata za energetiku Grada Beograda. Ispred Glavnog grada sastanku su prisustvovali Danijela Radeč, v. d. sekretarke Sekretarijata za preduzetništvo, i Milica Kadović, direktorka Direkcije za imovinu, a ključna tema razgovora bila je žensko preduzetništvo i digitalizacija.
- Ovaj susret predstavlja značajnu priliku da razmijenimo dragocjena iskustva. Posebno sam zahvalna na inicijativi da se Podgorica uključi u aktivnosti vezane za žensko preduzetništvo i održivi ra-
zvoj kroz učešće na međunarodnoj manifestaciji EXPO 2027. u Beogradu, što vidimo kao priliku da dodatno afirmi-
Završeno deveto izdanje manifestacije namijenjene djeci S osmijesima ispratili školski sportski raspust
Deveto izdanje „Školskog sportskog raspusta“, manifestacije koja je bila namijenjena djeci koja su školski raspust provodila u Podgorici, završeno je 31. avgusta nakon 45 dana održavanja na šest lokacija širom Podgorice. Tokom ljetnjeg raspusta, kako prenosi PG biro, nekoliko stotina predškolaca i osnovaca iz Podgorice provelo je dane ispunjene sportom, igrom i druženjem na različitim lokacijama širom grada. - Osnovci su imali priliku da učestvuju u aktivnostima na brdu Gorica (Avanturistički
park), u balon sali Cross parka na Zlatici, na otvorenom fudbalskom terenu SC ,,Morača“, u balon sali OŠ ,,Pavle Rovinski“ na Starom aerodromu, kao i na trim stazi i košarkaškom terenu u Tološkoj šumi (Bemax park). Za predškolce program, prilagođen uzrastu djece od četiri i pet godina, tokom avgusta organizovan je u prostoru ,,Smart gym“ u Kapital plazi – navode iz Glavnog grada.
Manifestaciju je, kao i prethodnih godina, organizovao Sekretarijat za sport Glavnog grada, a odziv mališana i pozitivna energija koja je pra-
tila sve aktivnosti još jednom su potvrdili značaj ovog događaja.
- Raduje nas što svake godine bilježimo veliki broj učesnika, uprkos visokim temperaturama koje su karakteristične za podgoričko ljeto. „Školski sportski raspust“ je prepoznat kao mjesto gdje djeca mogu da se zabave, upoznaju nove drugare i istovremeno razvijaju ljubav prema sportu. Vjerujemo da će im ovaj mjesec ispunjen fizičkom aktivnošću pomoći da usvoje zdrave navike i stilove života - izjavila je koordinatorka manifestacije Nela Tatar
šemo potencijale našeg grada i regiona - izjavila je predsjednica Skupštine Jelena Borovinić-Bojović
- Pravo učešća na turniru, čiji je početak na kultnom podgoričkom poligonu planiran za 15. septembar, imaju igrači koji su navršili 45 godina i stariji, a prijave ekipa (11+2 igrača) vrše se do 10. septembra na broj telefona 067 560 600. Kotizacije se ne plaćaju – poručuju iz Sekretarijata za sport, uz napomenu da je na prošlogodišnjem izdanju turnira veterana u malom fudbalu učestvovalo deset ekipa, a titulu brani ekipa Daka. I.M.
Kako je naglasila: „Žensko preduzetništvo je ne samo pitanje rodne ravnopravnosti, već i snažan pokretač inovacija i održivog razvoja. Naša je obaveza da stvaramo ambijent u kojem će žene imati podršku da razvijaju svoje ideje, ostvaruju poslovne poduhvate i aktivno doprinose razvoju društva“. Predstavnica Privredne komore Srbije predstavila je dobre prakse iz te zemlje, među kojima je posebno istaknut „Karavan ženskog preduzetništva“, inicijativa koja je doprinijela boljem umrežavanju žena i stvaranju povoljnijeg poslovnog ambijenta širom Srbije.
Na sastanku je zaključeno da postoji snažan potencijal za intenziviranje regionalne saradnje, posebno kroz projekte koji doprinose afirmaciji ženskog preduzetništva i održivog razvoja.
I.M.
Zahvalila je i svim trenerima i profesorima fizičkog vaspitanja koji su svojim angažovanjem dali nemjerljiv doprinos uspjehu ovog projekta. - Osmijesi na licima djece i njihovi utisci koje su svakodnev-
no nosili kući najbolji su pokazatelj da radimo pravu stvar i motiv su više da ovu manifestaciju unaprijedimo za jubilarno, deseto izdanje iduće godine - zaključila je Tatar. I.M.
Glavni grad i gradska preduzeća preduzeli su sve što je u njihovoj moći i u najkraćem roku zbrinuli 64 psa koje su vlasnici kuće od oko 300 kvadratnih metara u Donjoj Gorici prije dvije noći zatekli u objektu koji su duže vrijeme iznajmljivali ruskom državljaninu, a gdje je on ovoliki broj životinja držao bez njihovog znanja.
Aktivista za zaštitu životinja Nikola Jočić, koji inače rukovodi sektorom za pravna pitanja u Sekretarijatu za lokalnu samoupravu Glavnog grada, izjavio je za Pobjedu da su vlasnici kuće kad su prije dvije noći saznali za ovaj problem zahtijevali da se psi već narednog dana izmjeste iz njihove kuće. Zbog uništavanja enterijera kuće u Donjoj Gorici protiv ruskog državljanina biće podnesena prijava nadležnim organima.
SARADNJA
Navodeći da su se u rješavanje ovog problema uključila gradska preduzeća Čistoća, Zelenilo, zatim Komunalna policija i inspekcija, Služba gradonačelnika, kao i volonteri, Nikola Jočić ističe da su zajedničkim snagama uspjeli već narednog dana da nađu privremeno rješenje, odnosno da zbrinu pse kako ne bi završili na ulici.
- Dio pasa, njih 26, prebacili su u park za pse u Tološkoj šumi, 15 pasa premješteno je u privatni pansion, njih 13 je zbrinuto kod Nevladine organizacije ,,Mali i veliki raj“, koja ima prihvatilište na imanju uz put prema Pričelju. U Prihvatilište za napuštene i izgubljene ljubimce na Vrelima ribničkim (kojim gazduje gradsko preduzeća Čistoća) prebačeno je osam tek rođenih štenaca i dvije kučke dojilje. Ukupno ima 64 psa. Glavni grad će pokriti sve troškove. Prioritet nam je da te pse za sada premjestimo na sigurno. Narednih dana će se raditi kontrole njihovog zdravstvenog stanja, da li su čipovani... Na osnovu tih rezultata preduzimaće se naredni koraci – kazao je Jočić. U parku za pse u Tološkoj šumi su im obezbijeđeni voda i hrana i ljudi koji o njima brinu. - Gradsko preduzeće Čistoća će po hitnom postupku, uz pomoć Agencije za stanova-
zbrinuo šezdesetak pasa koje su vlasnici kuće u Donjoj Gorici prije dvije noći zatekli u objektu koji su duže iznajmljivali ruskom državljaninu
Dio pasa, njih 26, prebacili su u park za pse u Tološkoj šumi, 15 pasa premješteno je u privatni pansion, njih 13 je zbrinuto kod Nevladine organizacije ,,Mali i veliki raj“, koja ima prihvatilište na imanju uz put prema Pričelju. U Prihvatilište za napuštene i izgubljene ljubimce na Vrelima ribničkim (kojim gazduje gradsko preduzeća Čistoća) prebačeno je osam tek rođenih štenaca i dvije kučke dojilje. Ukupno ima 64 psa – izjavio je za Pobjedu aktivista za zaštitu životinja Nikola Jočić, koji inače rukovodi sektorom za pravna pitanja u Sekretarijatu za lokalnu samoupravu Glavnog grada
nje, proširiti kapacitet azila na Vrelima ribničkim, kako bismo građanima ostavili na raspolaganju park za pse u Tološima. Očekujemo za nekoliko dana da prošire kapacitete azila i da ih tamo smjestimo –navodi Jočić. Kako dodaje, u parku u Tološkoj šumi zbrinuti su psi mješanci srednje i manje veličine, koji su potpuno bezopasni, dok u pansionu ima velikih, rasnih pasa.
Rus koji je u iznajmljenoj kući u Donjoj Gorici držao više od 60 pasa u našoj zemlji ima status azilanta
- U Tološkoj šumi su dva parka za pse, gdje građani mogu da ih izvode. Jedan je zbog ove situacije sada privremeno zatvoren... Kontaktirali smo sa svima. Svi azili su puni, nemamo trenutno neko bolje rješenje. Nijesmo smjeli dozvoliti da se toliki broj pasa pusti na ulicu. Nakon proširenja prostora u okviru gradskog azila, nadamo se da ćemo ih uskoro tamo sve zbrinuti. Među psima ima rasnih koje ćemo, nadamo se, brzo udomiti– naveo je Jočić.
Nikola Jočić navodi da, prema izjavi Rusa Ivana (koji je pse držao u iznajmljenoj kući u Donjoj Gorici), među ovih šezdesetak pasa, dvadesetak je čipovano, dok je četrdesetak njih bez čipa.
ODGOVORNOST
Vlasnici kuće u Donjoj Gorici prije dvije noći su u objektu koji iznajmljuju ruskom državljaninu zatekli više od 60 pasa. Prema riječima Nikole Jočića, koji je bio na licu mjesta, vlasnici kuće su odmah
pozvali nadležne institucije da izađu na lice mjesta, kako bi zbrinuli pse. Na terenu su, kako dodaje, te noći bili Komunalna policija i Komunalna inspekcija glavnog grada, dok je službenik policije izašao na teren tek nakon pisanja medija o ovom problemu. Ističe da je veterinarski inspektor kazao da nije nadležan u ovom slučaju.
Jočić je naveo i to da Rus Ivan, koji je pse zbrinjavao sa ulice i držao ih u iznajmljenoj kući u Donjoj Gorici, a koji je u našoj
Nadležni da utvrde zašto je ruski državljanin držao više od 60 pasa u iznajmljenoj kući
Aktivista za zaštitu životinja
Nikola Jočić, koji rukovodi sektorom za pravna pitanja u Sekretarijatu za lokalnu samoupravu, kazao je da će Glavni grad zatražiti da nadležni utvrde zašto je ruski državljanin držao ovoliki broj pasa u iznajmljenoj kući u Donjoj Gorici. - To je nadležnost veterinarskog inspektora, koji mora da utvrdi koji je razlog držanja tolikog broja pasa. Treba da se uključi i policija. Da se utvrdi da li se radi i o nekom drugom djelu... Demolirana
je kuća vlasnicima, uništeno je sve unutra. To je već na vlasnicima da podnese prijavu. Ali, na Veterinarskoj inspekciji je da utvrde zašto se držao toliki broj pasa u zatvorenom objektu – kazao je Jočić. Za rješavanje ovog problema neophodno je angažovanje Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove. - Nažalost, oni kažu da nijesu nadležni za dobrobit životinja. Ipak, mi ćemo njima podnijeti prijavu, na
osnovu svih podataka koje prikupimo, protiv vlasnika koji je držao više od 60 pasa u kući, jer smatramo da sami uslovi takvog njihovog držanja nijesu adekvatni. Takođe, uništena je i tuđa imovina, a ovakvim postupanjem moglo se desiti da tih šezdesetak pasa zbog nesavjesnog držanja završe na ulici. Srećom, vlasnici kuće su imali razumijevanja i bili su razumni i raspoloženi za dogovor da ostanu u kući dok im se ne nađe novi smještaj – kazao je Jočić.
Tvrdi da su prije dvije noći zvali da izađe na teren Veterinarska inspekcija. - Međutim, oni su nas striktno odbili, uz objašnjenje da nije njihova nadležnost briga o dobrobiti životinja. Smatramo da je isključivo njihova nadležnost briga o dobrobiti životinja, imaju tačne zakonske odredbe propisane za taj dio. Ali tim povodom će možda čak biti pokrenut i poseban postupak protiv nadležnog inspektora – zaključio je Jočić.
zemlji već šest-sedam godina, ima status azilanta.
- Međutim, on je spašavao te životinje na način što ih je zbrinjavao u kući koja nije njegova, a nije imao odobrenje vlasnika za toliki broj pasa. Vlasnici su sinoć ušli u kuću i vidjeli da im je kuća, koja ima oko 300 kvadratnih metara, demolirana. Vlasnici kuće su bili korektni
u razgovoru, ali dali su rok da psi narednog dana moraju biti premješteni iz njihove kuće – zaključio je Jočić. Ovim povodom poslali smo pitanja Upravi za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove i Upravi policije, od kojih očekujemo da nam kažu što preduzimaju ovim povodom. I.MITROVIĆ
Poštovana javnosti,
Kao predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore, smatram svojom obavezom da se najmanje jednom godišnje obratim i podijelim sa vama sve ono što oblikuje rad naše kompanije – šanse koje prepoznajemo, ali i probleme sa kojima se suočavamo. Ovaj put činim to kroz dva teksta, jer želim da javnosti ponudim potpunu i jasnu sliku o poslovanju EPCG i pravcima njenog razvoja.
NASLIJEĐENI PROBLEMI
U tekstu objavljenom u septembru 2024. godine saopštili smo:
„ Sličan tekst sam napisao u septembru 2022. godine kada je EPCG, zbog neviđene suše i astronomskih cijena električne energije na berzama bila u minusu, na 30.09.2022. godine, gotovo -88,656,390€, a na 31.10.2022 u minusu nevjerovatnih -99,057,102€. U tom vremenu mogli su se čuti veoma zlonamjerni komentari, kao npr. da je takav poslovni rezultat, posledica neznanja poslovodstva, prekomjernog zapošljavanja, neracionalnog odnosa prema imovini društva i tome slično.....“.
Namjerno smo citirali pasus iz teksta objavljenog u septembru 2024. godine, ali ne sa željom da nastavimo sa analizom dotadašnjeg poslovanja, jer bi to bilo ponavljanje, već da ukažemo na neke sistemske probleme kao i na perspektive daljeg razvoja. Citirani pasus dovoljno govori o tome kakav smo sistem preuzeli. Možemo slobodno reći da smo zahvaljujući dobroj poslovnoj odluci da sa Kombinatom aluminijuma Podgorica(KAP) pređemo na tržišni način poslovanja(spriječen je dodatni gubitak od gotovo 150 miliona evra), i sreći, odnosno dobroj hidrologiji u novembru i decembru(u ta dva mjeseca u trgovini električnom energijom zaradili smo preko 85 milona evra) uspjeli i tu poslovnu
godinu da završimo sa pozitivnim rezultatom.
Važno je takođe naglasiti da je te godine Termoelektrana Pljevlja ostvarila rekordnu proizvodnju (TEP je proizvela električne energije u vrijednost od gotovo 400 milona evra). Nije teško izvesti zaključak šta bi se desilo da smo nastavili da poslujemo sa KAP-om kao do tada, da je hidrologija bila lošija i da smo imali zastoj TEP od 8 mjeseci.
Ko hoće da sluša argumente i činjenice može da indetifikuje i probleme i krivce.
U ovom tekstu nećemo se detaljno osvrtati(to je precizno navedeno u septembru 2024. godine, „EPCG u brojkama“) na probleme koji su u velikoj mjeri opterćivali a i danas opterećuju poslovanje EPCG, a nastali su prije 2021. godine, već ćemo samo istaći najznačajnije:
• Privatizacija EPCG i gubitak za sve društvene činioce (-170 milona evra),
• Finansijske transakcije koje su ugrožavale likvidnost (minus -195 milona evra) i dovodile do umanjenja kapitala(-288 milona evra)
• Povlašćeni proizvođači do kraja 2024. godine za proizvodnju od oko 2.800.000MWh plaćeno 291 milion evra ( preko 100€/MWh ), podsjećanje da EPCG svojim potrošačima prodaje električnu energiju po 45€/MWh. I još će se ovaj aranžman nastaviti najmanje još 5 godina i ukupno će im biti isplaćeno 637 miliona evra
• Poslovni odnos EPCG
– KAP prije 2021. godine, zbog netržišnog načina poslovanja EPCG je u minusu u periodu m2017-2021. godina 50 miliona evra
Poseban osvrt ćemo dati na odnos koji je postojao prema Termoelektrani i odnos prema investicijama i takozvanoj zelenoj tranziciji. Jasno ćemo razdvojiti period prije 2021. godine i period nakon toga, do dana današnjeg.
ODNOS PREMA TERMOELEKTRANI „PLJEVLJA“
U ovom tekstu želim da posebno skrenem pažnju javnosti na Termoelektranu Pljevlja. Ona je, decenijama unazad, bila stub energetskog sistema Crne Gore, ali i izvor brojnih izazova. Zato je važno sagledati kako se prema njoj odnosilo do 2021. godine i šta se promijenilo nakon dolaska novog poslovodstva EPCG.
Odnos prema Termoelektrani „Pljevlja“ (TEP) do 2021. godine
Ovdje ćemo posebnu pažnju obratiti na Ekološku rekonstrukciju Termoelektrane Pljevlja i odnos koji je imala Vlada i poslovodstvo EPCG prije dolaska novog poslovodstva u martu 2021. godine.
Priče o izgradnji drugog bloka očigledno su ostale
samo priče. Da se realizovala izgradnja drugog bloka mogao se izbjeći i narativ o ekološkoj rekonstrukciji i CO2 kreditima, CBAM-u i značajnim troškovima u narednom periodu. Ovdje se mora ukazati na neke flagrantne propuste.
Energetska zajednica je već 2016. godine, upozorila EPCG da mora hitno da se smanjuje emisija štetnih gasova, i da je neophodno što prije uraditi ekološku rekonstrukciju Termoelektrane Pljevlja. Iz tih razloga ograničila je rad TEP-a na 20.000 sati za period od 01.01.2018. godine do 31.12.2023. godine.
„Rad TE „Pljevlja“ ograničen je na ukupno 20.000 radnih sati, u periodu od 1.01.2018. godine do 31.12.2023. godine, shodno Odluci Ministarskog savjeta Energetske zajednice broj 2016/19/MC-ENC (Odluka br. 2016/19/MC-ENC Ministarskog savjeta Ener-
getske zajednice: o odobravanju izuzeća postrojenja od usklađenosti sa graničnim vrijednostima emisija utvrđenim Direktivom 2001/80/ EC Evropskog Parlamenta i Vijeća), koju je usvojila Vlada Crne Gore (Zaključak br. 073236 od 2.11.2018. godine)“
Suštinski ovo je značilo da TE „Pljevlja“ prepolovi svoju proizvodnju u narednih 6 godina i da se u tom periodu prilagodi rad, kako bi se ispunili najveći ekološki standardi (godišnje bi TEP mogla da radi 5 mjeseci). Tadašnje poslovodstvo ignorisalo je preporuke, i TEP je nastavila „normalno“ da radi, tako da je već u novembru 2020. godine potrošila dozvoljeni broj sati. Zbog očiglednog pritiska od strane institucija EU, pokrenuta je i Ekološka rekonstrukcija. Ugovor o Ekološkoj rekonstrukciji potpisan je 10.06.2020. godine na vrijednost od 44.981.129€ +pdv. Koliko se „ozbiljno“ i
Četvrtak, 4. septembar 2025.
„stručno“ pristupilo ovom poslu govori i podatak da je već na Kick of meeting-u, održanom 09.10.2020. godine, konstatovano da sistem za denitrifikaciju gasova, onako kako je predviđeno prethodno urađenim Idejnim projektom (ugovor od 27.03.2018. godine, ugovarač Steag Energy Services GmbH iz Esena, Njemačka), nije moguće realizovati. Takođe je konstatovano da je realna vrijednost projekta, da bi stvari bile funkcionalne i zadovoljile zahtjeve regulative, oko 75M do 80M evra. I pored uočenih problema odmah po potpisivanju (problematičnog) ugovora, Bemaksu i BB Solaru je isplaćen avans u iznosu od 10,885,540€ (predmet je pred SDT-om).
Jasno je da prethodne Vlade i poslovodstva EPCG nijesu na stručan i odgovoran način pristupili zelenoj energetskoj tranziciji. O zelenoj tranziciji i radu Termoelektrane Pljevlja moralo se razmišljati mnogo prije 2018. godine, i ne čekati da se dobijaju preporuke i upozorenja. I pored deklarativne priče o evropskim vrijednostima došlo se do toga da se jednostavno ne želi i ne mogu poštovati osnovni postulati zelene, energetske, tranzicije. Crna Gora u tom periodu nije ništa znala i nije željela da se bavi proizvodnjom električne energije iz obnovljih izvora. Priča o povlašćenim proizvođačima je samo dimna zavjesa za proizvodnju električne energije iz OIE, koja puno košta i od koje nikakve koristi nema Crna Gora, EPCG, a samim tim i građani. Koristi imaju samo privilegovani pojedinci.
Da su Vlada i EPCG ispoštovali preporuke Evropskih institucija, da se u periodu od 6 godina za 50% smanji proizvodnja iz TEP, došlo bi do raspada kompletnog energetskog sistema, Crna Gora i EPCG bi bankrotirali, privreda Crne Gore bi bila uništena.
Na ovom primjeru najbolje se vidi šta znači i koliko je opasno, za čitavo društvo, to što za 40. godina (od 1982. godine) EPCG nije izgradila nijedan novi izvor električne energije, bilo sopstveni, bilo kod svojih kupaca, da dobiju status prozjumera(potrošača-proizvođača).
Odnos prema Termoelektrani Pljevlja (TEP) od 2021. godine
Jasno je, dakle, kakva je situacija zatekla novo poslovodstvo, koje je došlo na čelo EPCG krajem marta 2021. godine. Ugovor se ne može raskinuti, a nije dobar, zbog opasnosti od plaćanja velikih odštetnih zahtjeva. Morali smo da donosimo odluke koje će imati najmanju štetu po EPCG, a koje će zadovoljiti standarde Energetske zajednice.
Sredinom 2021. godine, konstatovali smo da je situacija sa ekološkom rekonstrukcijom jako teška i da je sprovođenje cijelog projekta dovedeno u pitanje. Bili su potrebni izuzetni napori da se pronađu odgovarajuća tehnička rješenja kako bi se isti pokrenuo. Radovi su konačno pokrenuti u aprilu 2022. godine. Tokom 2022. godine potpisan je ugovor vrijedan 15.000.000€ za adaptaciju kotlovskog postrojenja, sa zamjenom ekonomajzera i zagrijača vazduha, što će unaprijediti pouzdanost u radu samog kotla i elektrane u konačnom. Takođe, ugovoren je i posao adaptacije dimnjaka vrijedan 7.000.000€ kojim bi elektrana trebalo da postane još efikasnija, u odnosu kako je prvobitno bilo planirano. Takođe morali smo uradit i Aneks za izrdanju interfejsa, koji je prethodnom dokumentacijom bi zaboravljen, vrijednosti 2.900.000€ . Takođe narednih dana zaključiće se novi Aneks za adaptaciju dimnjaka vrijednosti 1.150.000€.
Trenutno stanje je da je u okviru projekta ekološke rekonstrukcije isporučena roba i izvedeni radovi u ukupnom obimu od preko 80% i može se očekivati da će se TEP vratiti u pogon do 15.11.2025. godine. I pored ogromnih problema, možemo reći, zahvaljujući sadašnjem menadžmentu posao oko Ekološke rekonstrukcije biće završe.
Može se bez dileme konstatovati da je od 2021. godine urađeno sve što je bilo moguće, u datim uslovima, kako bi se završila Ekološka rekonstrukcija. Određeni negativni komentari na rad poslovodstva EPCG, a odnose se na period poslije 2021. godine malo je reći nemaju utemeljenje u činjenicama,
već nijesu dobronamjerni ili su politikanski ili su vrlo nestručni.
Važno je takođe istaći, a to je od suštinskog značaja, i pod uslovom da se ekološka rekonstrukcija uspješno završi, to ni u kom slučaju ne znači da su svi problemi riješeni. Naprotiv tek tada počinju još ozbiljniji izazovi. Po svim procjenama cijena električne energije na izlazu TEP iznosiće preko 80€/MWh, sa tendecijom rasta, uz primjenu CBAM-a, i do 150 €/MWh.
Moramo postaviti još jedno logično pitanje, zar je bio problem da se od 2010. godine pravi po 30MW godišnje novih zelenih izvora, ako se već odustalo od Bloka 2 Termoelektrane. Zar se nije mogao napraviti bolji aranžman sa povlašćenim proizvođačima. To bilo gotovo 500MW novih izvora i sasvim druga situacija.
Kako odgovoriti na sve izazove i kako obezbijediti energetsku stabilnost Crne Gore, je suštinsko pitanje?
Odgovor je vrlo jednostavan, novi izvori, novi, izvori, novi izvori,..., vjetar, sunce, voda, baterijski sistemi.
Poslije jednostavnog odgovora, novo pitanje bi glasilo, a kako to realizovati na najefikasniji i najbrži način.
Prije konkretnog odgovora na ovo pitanje važno se je upoznati i sa nekim činjenicama koje u značajnoj mjeri opredeljuju i utiču na dalji razvoj elektroenergetike u Crnoj Gori. Samo da podse-
timo, Hidroelektrana Perućica se gradila 60-ih godina 20 vijeka Hidroelektrana
Piva počela je sa radom 1976 a Termoelektrana Pljevlja puštena je u pogon 1982. Ukupna instalisana snaga ovih kapaciteta iznosila je oko 850MW, a prosječna godišnja proizvodnja nešto iznad 3.000GWh. Posmatrajući ukupnu sopstvenu proizvodnju i potrošnju fizičkih i pravnih lica, u Crnoj Gori, lako zaključujemo da smo na pozitivnoj „nuli“. Ta pozitivna nula ukazuje na sve ranjivosti sistema, pogotovo iz razloga što gotovo 40% proizvodnje dolazi iz TEP, a troškovi te proizvodnje iz dana u dan rastu, a u budućnosti će biti još veći. U ovom periodu država je primijenila model stimulansa takozvanih povlašćenih proizvođača. EPCG, dominantno plaća tu energiju od 100 do 120€/MWh, a istu tu energiju prodaje građanima i firmama po 45€/MWh. Mnogo je bolje bilo da je te objekte gradila EPCG. Zbog čega nije primijenjen modele VE Gvozd. To neka odgovore VDT i SDT. Ovo su samo neki elementi koji ukazuje na zatečeno stanje u energetskom sektoru. Nestvarno zvuči podatak da državna energetska kompanija nije, od 1982. godine, izgradila ili učestvovala u izgradnji novih izvora električne energije. Kada su sve ozbiljnije države iskazivale posvećenost zelenoj energetskoj tranziciji, Crna Gora je žurila u 19. vijeka.
Osim ovih važnih činjenica značajno je ukazati i na sledeće, na žiro računu EPCG na 01.01.2017. godine bilo je 230 miliona evra, da bi taj
iznos na 31.12.2020. godine iznosio jedva 40 miliona.
Nema investicija, nema novca.
O posvećenosti prethodnog poslovodstva razvoju energetike dovoljno govori sledeća tabela, koja jasno pokazuje kakva se energetska politika vodila do marta 2021. godine.
Frapantno djeluje podatak da je odbor direktora od 01.01.2017. do 16.03.2021. godine imao samo 16 tačaka dnevnog reda posvećenih investicijama u periodu od 51 mjeseca, od 01.01.2017. do 15.03.2021. godine Još jedna važna konstatacija, cijena električne energije od 2010. godine do 2021. godine povećana je za 70,91%, a od 2021. godine do 30.06.2025. godine 0,00%.
U ovom tekstu nećemo koristiti dodatne kvalifikacije da opišemo šta smo zatekli i kako se je radilo. Kome nije jasna dosadašnja argumentacija nikada mu ništa biti jasno neće.
Zaključno, iskustvo sa Termoelektranom Pljevlja pokazuje koliko je opasno odlagati ključne odluke i koliko je važno na vrijeme graditi nove energetske izvore. Ono što je EPCG uradila od 2021. godine jasno govori da je moguće uhvatiti korak sa evropskim standardima, ali i da pred nama stoje ozbiljni izazovi. U narednom tekstu osvrnućemo se na nove projekte i ulaganja u obnovljive izvore energije, jer upravo od njih zavisi buduća stabilnost elektroenergetskog sistema Crne Gore.
poraza od
PODGORICA - Meč koji je, na papiru, bio najlakši u grupi, ispostavio se kao nepremostiva preprekaporazom od Velike Britanije (89:83) košarkaši Crne Gore nijesu uspjeli da se plasiraju u osminu finala, pa se sa Eurobasketa vraćaju nakon grupne faze, sa bilansom od pobjede i četiri poraza.
U nokaut fazu neće ni Britanci, kojima je za to trebala pobjeda od 33 poena razlike, ali su pobjedom protiv Crne Gore u osminu finala ,,poslali“ Švedsku, koju, na kraju, nije skupo koštao poraz od naše selekcije. Bilo je tokom meča sa Britancima dosta čudnih i spornih sudijskih odluka, ali je Crna Gora, i pored činjenice da je na ovaj šampionat došla bez mnogo standardnih reprezentativaca, kao i njihovih nasljednika, mogla i morala bolje protiv selekcije koja je samo dan ranije doživjela najteži poraz na evropskim prvenstvima u posljednjih 56 godina (od Njemačke sa 120:57). Ponovo je kod izabranika Boška Radovića zakazala odbrana, a opet su ,,crveni“ imali i veliki broj izgubljenih lopti – 19, po čemu su najgori na EP. Tako je bilo i u prva tri kola u ubjedljivim porazima od Njemačke, Litvanije i Finske, dok je pobjeda nad Švedskom dala tračak nade. Međutim, očigledno je i pritisak zbog važnosti meča sa Britancima dodatno okovao ruke i noge našim košarkašima, a falilo je i potrebne energije i koncentracije koja je bila prisutna u većem dijelu meča sa Švedskom i koja je bila neophodna za pobjedu u meču koji je bio ,,biti ili ne biti“.
Na kraju, Nikola Vučević je, na oproštaju od dresa reprezentacije, odigrao još jedan sjajan meč, uz četvrti dabl-dabl učinak na šampionatu, sa 31 poenom, 11 skokova i sedam asistencija, za indeks korisnosti 40 , kao protiv Švedske. Za razliku od duela sa Švedskom, kada je Crna Gora imala šestoricu sa takvim učinkom, protiv Velike Britanije su dvocifreni bili Kajl Olmen (14 poena, po četiri skoka i asistencije, te pet izgubljenih lopti), Andrija Slavković (11 poena, četiri skoka) i Vladimir Mihailović (10 poena, po pet asistencija i izgubljenih lopti).
Majls Heson sa 25 poena i sedam skokova i Akvasi Jeboa sa 23 poena i pet skokova, predvodili su Britance do pobjede.
ZAVARAO DOBAR POČETAK
Crna Gora je odigrala odlično u prva tri minuta, Olmen je ubacio prvih sedam poena našeg tima (trojka i dva polaganja iz prodora), i vodio ekipu do vođstva serije od 9:0 i
Olmen 14
Mihailović 10
Vučević 31
Slavković 11
Hadžibegović 3
Simonović 6
TomaševićVučeljićJovanović 4
ŽivanovićDrobnjak 4
Dvorana: ,,Nokia Arena“. Gledalaca: 3.136.
Sudije: Čueka, Pursanidis i Horozov
(26:25, 16:23, 21:20, 20:21)
(18-14)
(34-21)
Vard HibertAdamu -
23
4
ovako zamišljao kraj, ali sam ponosan na ostvareno
Kao Nikola Vučević, i Vladimir Mihailović je protiv Velike Britanije odigrao posljednji meč u dresu reprezentacije Crne Gore. I pored tuge zbog eliminacije sa EP, bek Zadra ističe da je ponosan reprezentativnim putem. - Nijesam ovako zamišljao kraj reprezentativne karijere. Ali, za 15 godina u seniorskom timu je bilo jako puno lijepih uspomena, puno lijepih prijateljstava i sigurno neću da dozvolim da ovo baci sjenku na sve lijepo što je bilo do sada. Ponosan sam na sve ostvareno do sada – kazao je Mihailović.
Iskusni bek se, kao i svi, nadao drugačijem epilogu meča sa Velikom Britanijom, koja je savladala Crnu Goru (89:83) i okončala nade naše selekcije da može do osmine finala Eurobasketa.
- Nijesmo sve ovako zamišljali. Bili smo spremni na to da oni mogu da odigraju vrhunsku utakmicu, u odnosu na ono što je njihov kvalitet. Ali mi, nažalost, nijesmo odgovorili na pravi način. Defanzivno nijesmo odgovorili zadatku koji je bio pred nama, oni su odigrali fantastičan meč i na našu žalost slavili – istakao je Mihailović.
vođstva od 12:4. Umjesto da nastave u istom ritmu, naši košarkaši su počeli da griješe u napadu (osam izgubljenih lopti u ovoj dionici), a neočekivano su pali i u odbrani. Istina, do 18:12 su uspijevali da drže rivala na distanci, ali isključivo zbog toga što su Britanci do tog trenutka imali slabe procente šuta (14-4 iz igre, 5-0 za tri poena). Kada je to promijenilo, Crna Gora je ušla u neočekivane probleme, pa je Velika Britanija serijom 7:0 preokrenula i došla do prvog vođstva od 19:18, na minut i 14 sekundi do kraja četvrtine. Andrija Slavković je šest poena iz dva napada (trojka i koš uz dodatno bacanje) prekinuo seriju protivnika, za prednost od 24:19, ali su Britanci u finišu pogodili dvije trojke pa je Crna Gora na kraju dionice imala samo pola koša minusa (26:25). Naša selekcija je u prvom kvartalu imala više skokova (8-6), ali nijedan u napadu (Britanci tri). Osim što su imali pet ukradenih lopti više (6-1), Britanci su imali i samo tri izgubljene lopte, te po osam poena nakon izgubljenih lopti rivala i iz drugog napada. Koš Vučevića na startu druge četvrtine (28:25) bio je sa-
5. kolo: Crna Gora – Velika Britanija 83:89, Litvanija – Švedska 74:71, Finska –Njemačka 61:91.
1. Njemačka 5 5 0 529:365 10 2. Litvanija 5 4 1 431:393 9 3. Finska 5 3 2 426:406 8 4. Švedska 5 2 3 403:418 6 5. Crna Gora 5 1 4 378:455 6 6. Velika Britanija 5 1 4 354:484 6
mo varka da će stvari da krenu bolje. Britanci su serijom 6:0 za vođstvo od 31:28 natjerali Radovića na tajm-aut nakon svega minut i 45 sekundi igre. Koševima Vučevića i Đorđija Jovanovića, Crna Gora je vratila prednost (32:31), a onda su se timovi narednih minut i 40 sekundi smjenjivali u minimalnom vođstvu, do koša Olmena za 38:37. Neujednačen sudijski kriterijum, posebno Bugarina Martina Horozova, a uglavnom na štetu našeg tima, koji je dozvolio Britancima agresivniju igru u odbrani i presingu, dok su na drugoj strani olako svirani faulovi našim igračima (Vladimir Mihailović je brzo zaradio tri), uticao je na dodatnu nervozu u našem timu. Britanci su to odlično iskoristili i serijom 8:0 došli do najveće prednosti (45:38), koju su u najvećoj
Sami smo krivi, hvala svima koji su bili uz mene u reprezentaciji
S obzirom na sve što je pružio na šampionatu (četiri utakmica sa dabl-dabl učinkom), i uopšte u dresu reprezentacije, Nikola Vučević je zasluživao bolji kraj reprezentativne karijere. Umjesto utakmice u osmini finala u Rigi, as Čikaga je posljednji meč u dresu naše selekcije odigrao u grupnoj fazi, u porazu od Velike Britanije (89:83), u kojem je upisao 31 poen, 11 skokova, sedam asistencija, te indeks 40. Tokom meča Crna Gora nije imala sreće ni sa sudijskim kriterijumom, posebno kada
je u pitanju bugarski sudija Horozov, ali Vučević ne želi da na tom planu traži alibi. - Ne bih krivio sudije, bilo je tu nekih situacija, ali nijesu oni krivi. Mi smo sami krivi. Napravili smo mnogo grešaka za utakmicu ovog nivoa, u odbrani pogotovo. Ne bih da omalovažam Veliku Britaniju, igrali su sjajno, imali su dva igrača koja su odigrala odlično, ali mislim da smo im mi više dozvolili nego što su oni mogli da urade. Mnogo grešaka u odbrani i napadu za meč koji je trebalo da dobijemo. Nijesmo imali fokus,
energiju i potrebnu želju da igramo. Borili smo se, ali kada smo trebali da prelomimo, da napravimo još taj jedan korak, nijesmo uspjeli – rekao je sa suznim očima Vučević za RTCG. Tračak nade da utakmica može da se završi pozitivno pojavila se u samom finišu meča, kada je Vladimir Mihailović pogodio trojku za vođstvo od 81:80, na minut i 39 sekundi do kraja, ali je odmah na drugoj strani odbrana zakazala, pa je Heson vratio trojku i dao krila Britancima da dođu do
mjeri sačuvali u preostala skoro dva minuta za 48:42, uz tehničku grešku našem selektoru zbog, čini se, opravdanih protesta jer sudije nijesu svirale očigledan faul nad Emirom Hadžibegovićem Na polovini meča Crna Gora je imala bolje procente šuta za dva (71 - 52 %) i tri poena (44 - 30 %), više skokova (17-14), asistencija (12-9), ali mnogo manje ukradenih lopti (1-9) i više izgubljenih
(13-3). Britanci su mnogo bolje kažnjavali greške protivnika (15-5) i imali bolju realizaciju kontranapada (14-3).
LOŠ FINIŠ NAKON PREOKRETA I treća četvrtina je krenula od koša Vučevića, ali je naša selekcija nastavila da se muči u oba pravca, zbog čega nikako nije uspijevala da uđe u seriju poena, Britanija je kontrolisala
vođstvo, koje je išlo do sedam poena (62:55), kada je Radović reagovao tajm-autom. Imala je Crna Gora priliku da preokrene u finišu, kada je nakon trojke Vučevića i jednog pogođenog bacanja Mihailovića prišla na ,,minus dva“ (65:63), ali prvo Vučević, pa onda Marko Simonović u narednom napadu nijesu pogodili trojku za vođstvo, dok je na drugoj stranu VotsonGejl ubacio trojku
SE OPROSTIO OD
pobjede koja njima ništa nije značila, već je pogurala Švedsku u osminu finala… - Trojka Mihailovića je trebala da nas digne, jer smo bili napokon preuzeli vođstvo nakon dugo vremena, ali smo onda napravili ponovo grešku u odbrani, Heson je ostao sam na šutu za tri poena, a igrač koji je do tada dao 22 poena neće to promašiti. Bio je to veliki šut za njega i za njih. Generalno, nijesmo igrali na nivou, ne treba da tražimo izgovor u sudijama, bilo je do nas, nijesmo opravdali ulogu favorita koju smo imali. Nijesmo bili na potrebnom nivou, ponavljam bilo je previše grešaka, u odbrani i napadu nije bilo
za pet poena prednosti Britanaca uoči posljednjih 10 minuta (68:63).
Kroz cijelu posljednju četvrtinu je Crna Gora jurila prednost Britanaca, a nakon tri minuta prišla na pola koša minusa (72:71). Međutim, umjesto preokreta, uslijedili su novi promašaji i izgubljena lopta, pa je Velika Britanija vratila sedam poena prednosti (78:71), sredinom kvartala. Nakon minuta
potrebne energije. Ne znam da li smo podlegli pritisku –dodao je Vučević. Vučević je ,,čestitao saigračima na svemu“. - Odradii smo dobre pripreme, ovdje smo dali sve od sebe, hvala svima koji su se odazvali. Ostale veliki žal, jer je ovo moje posljednje Evropsko prvenstvo. To je sport, nekad bude dobro, nekad loše. Vučević je potvrdio ono što je najavio i prije početka da je ovo za njega bio posljednji nastup u dresu reprezentacije. - Bilo je dobrih i loših momenata, sve je to dio reprezentativne karijere. Hvala svima koji su bili uz mene od početka. Mislim da
odmora, Crna Gora je polako počela da se vraća, Vučević je 29. poenom smanjio na 80:78, na dva minuta i 19 sekundi do kraja, a onda je Mihailović pogodio trojku (lopta se nećkala ali je uz dosta sreće prošla kroz obruč) za vođstvo od 81:80, na minut i 39 sekundi do kraja. Međutim, Heson je odmah uzvratio trojkom, Igor Drobnjak je pokušao da uzvrati istom mjerom, ali je promašio, a Nel-
sam počeo na pripremama kadetske reprezentacije, poslije sam igrao za mladu selekciju, a onda i za A tim. Hvala svim saigračima sa kojima sam prošao mnogo priprema, treninga, utakmica i putovanja. Najviše ću pamtiti to druženje van terena, to ostaje zauvijek. Posljednje Svjetsko prvenstvo mi ostaje u lijepom sjećanju, a žao mi je zbog danas. Mislim da bi to bio veliki uspjeh za nas i lijep kraj za mene, ali sport je ponekad malo surov. Hvala i trenerima i svima u Savezu koji su bili uključeni u moju reprezentativnu karijeru, hvala i navijačima koji su nas uvijek bodrili i bili uz nas –zaključio je Vučević.
son je u kontri iznudio faul i realizovao oba bacanja za 85:81 na 71 sekundu do kraja. Radović je uzeo posljednji minut odmora, ali ni to nije pomoglo. Vučević je smanjio zakucavanjem, ali je Jeboa polaganjem na isteku napada otklonio sve dileme. Olmen je nakon toga promašio trojku, a Jeboa je stavio tačku na meč sa dva bacanja za 89:83, na 16,5 sekundi do kraja. Saša JONČIĆ
Selektor Boško Radović je kazao da je ekipa završila šampionat kako ga je i počela, sa velikim brojem primljenih poena. - Tokom cijelog turnira smo igrali prilično lošu odbranu. Crna Gora nikada, od 2008. godine kada smo krenuli do danas, nije bila ekipa koja može da igra na 100 poena. Sve ove godine nas je krasila dobra i čvrsta odbrana. U zavisnosti od toga u kakvom smo bili sastavu, imali smo malo bolji ili malo lošiji napad. Ali, sve velike utakmice koje smo dobili, govorim za posljednjih šest godina koliko sam ja tu, pobijedili smo na mali rezultat, uz ozbiljnu odbranu. Međutim, cijeli turnir je protekao u velikim problemima u odbrani, sa izgubljenim loptama. Osim utakmice sa Švedskom, u kojoj smo izgubili 10 lopti, u svim ostalima smo imali oko 20 izgubljenih lopti, a u takvim uslovima je skoro pa nemoguće pobijediti utakmicu na Evropskom prvenstvu - kazao je Radović. Radović je čestitao „ekipi Velike Britanije na sjajnoj utakmici“.
- Uz svo poštovanje prema njima, danas su nam dali 90 poena, i tako je teško pobijediti. Pričati o detaljima na kraju, je li neka lopta ušla ili nije, da li je falila neka odbrana... Ovakve utakmice se grade 37-38 minuta agresijom, dobrom odbranom, a mi smo danas bili veoma daleko od toga, od bilo kakve situacije da dođemo do pobjede. Imali smo toliko loših odluka u odbrani, ali i u napadu, bez obzira na data 83 poena, a protivnici na EP to ne praštaju – dodaje Radović. Reprezentacija je imala puno problema pred EP, sa otkazima i povredama igrača, ali selektor „crvenih“ ne želi mnogo o tim stvarima da govori.
- Od samih otkaza, do nekih tehničkih stvari, onakvih i ovakvih, bilo je puno problema, ali o tome neću da pričam. Nije momenat da
Od februara niko nije razgovarao sa selektorom o daljoj saradnji
Radoviću je istekao ugovor, a kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo počinju već u novembru. Na pitanje kako vidi budući status u reprezentaciji, Radović je odgovorio:
- U puno navrata sam to rekao, da nikada ne može da mi nedostaje motiva, želje i volje da vodim nacionalni tim. Međutim, mi smo se u februaru kvalifikovali na Evropsko prvenstvo, i od tada do danas nijesmo imali nikakav razgovor o nekoj daljoj saradnji. Zato na to pitanje ne mogu da odgovorim. Vjerovatno će novi predsjednik i Upravni odbor u narednom periodu donijeti neke odluke. Ja sam tu, a što se, konkretno, ovog turnira tiče, odgovornost je moja, kada su u pitanju odluke prije i tokom EP.
to radim, jer kad je trebalo nijesmo pričali, pa sada nećemo sigurno. Radović ističe da je sve ovo „trenutno realnost“ naše reprezentacije.
- Danas je moglo malo bolje, malo čvršće. Malo je falilo da prođemo grupu.
Mi stalno igramo utakmice „biti ili ne biti“, igrali smo takvu i protiv Gruzije (na EP 2023), ali u nekom drugom sastavu, sa malo više iskustva, čvrstine i karaktera, pa smo takve utakmice, uglavnom, pobjeđivali.
Nijesmo se žalili ni kada smo došli na ovo prvenstvo, samo je konstatovano da fali 7-8 standardnih igrača. Ponavljam, mislim da je ovo naša realnost u ovom trenutku.
Govoreći o utiscima sa kompletnog EP, Radović je kazao:
- Mogli smo bolje da odigramo protiv Finske, koja je u rangu Švedske. Međutim, prve dvije utakmice sa Njemačkom i Litvanijom su ostavile veći trag na nama, prije svega mentalni, nego što smo mislili. Iako smo prije početka EP znali da su nam male šanse da igramo sa tim selekcijama. Finska i Velika Britanija su za analizu. Što se tiče kritika zbog mečeva sa Njemačkom i Litvanijom, ko god da ima ideju kako u ovom sastavu
i ovim uslovima da igra sa Njemačkom, Francuskom, Litvanijom, Srbijom, ja ću mu dati i moju tablu i pištaljku – poručio je Radović. - Generacija, iz koje su tu bili Mihailović i Vučević je davno, dobrim rezultatima, dokazala koliko je mogla. Doduše, to je sve prošlo dosta neprimjetno. Možda je i dobro što se desilo u ovom momentu, kod smjene generacije, da ovih petšest debitanata vide gdje su i što su, koliko je teško igrati na Evropskom prvenstvu, koliko treba znanja, čvrstine, umijeća da se dođe do pobjede – kazao je Radović. Radović je zahvalio igračima koji su „dobrovoljno proveli ljeto u reprezentaciji, kao i sva prethodna“, a posebno je apostrofirao najiskusnije, Nikolu Vučevića i Vladimira Mihailovića, koji su se oprostili od dresa reprezentacije.
- Trebalo bi dosta vremena da se sve ispriča, da zahvalimo Nikoli Vučeviću i Vladu Mihailoviću koji su se ovim turnirom oprostili od reprezentativne karijere. Dali su puno crnogorskoj košarci, bili su tu više od decenije, uz mnogo dobrih partija i prvenstava. U moje i ime Saveza, njima velika zahvalnost za sve što su uradili za crnogorsku košarkuzaključio je Boško Radović.
Košarkašice Budućnost Bemaksa kompletirale redove
PODGORICA – Košarkašice Budućnost Bemaksa uveliko se spremaju za novu sezonu. Nakon tri radne nedjelje, Podgoričanke su kompletirale redove – doputovale su Amerikanke Džina Kaningen i Dilejni Bern
Sada će stručni štab na čelu sa trenerom Petrom Stojanovićem imati priliku da složi kockice i uigra tim, koji će u sezoni koja slijedi braniti i domaći i regionalni trofej.
- Iako nam nova sezona počinje 15. oktobra željeli smo da se okupimo ranije i da na vrijeme krenemo sa pripremama, jer su djevojke svakako imale dovoljno vremena za odmor nakon sezone i obaveza u reprezentaciji. Početak priprema, kao i uvijek dosta je naporan, a tokom ove prve faze nijesmo bili kompletni, a već par dana sa nama su i dvije nove Amerikanke, Kaningen i Bern, koje će sigurno donijeti veći kvalitet i samim tim borbu za mje-
Košarkaši
PODGORICA - Košarkaši Podgorice Bemaks odigraće večeras (18.30h) protiv Baškimija prvi prijateljski meč. Pod dirigentskom palicom šefa stručnog štaba Miodraga Kadije košarkaši Podgorice Bemaks odrađuju četvrtu radnu sedmicu, a iako je bilo problema sa povredama, svi su zadovoljni kako je odrađena prva faza priprema. -Iza nas je veliki i naporni rad. Zadovoljan sam dosadašnjim tokom priprema, radili smo dobro i ekipa je pokazala dobar odnos. Ovo je najteža i najzahtjevnija faza priprema i siguran sam da ćemo sada podizati formu – kazao je za klupski sajt Danilo Lacmanović. Podgorica Bemaks će imati tri provjere, protiv Baškimija, Sutjeske i Kotora, a onda slijedi
sto u timu – objasnio je trener Stojanović. Podgoričanke će u ,,Bemaks areni“ trenirati do 10. septembra, a onda će tradicionalno krenuti na mini turneju po Srbiji, kako bi odigrale prve pripremne utakmice. Dogovoreno je da tokom četiri dana ,,plave“ odigraju četiri meča i to protiv Mege, Montane, Partizana i Kraljeva. Zatim slijedi turnir u Banjaluci, a krajem mjeseca i provjera protiv hrvatske Raguze. -Već smo dogovorili sedam kontrolnih mečeva i ostaje samo još upitan meč početkom oktobra. Sigurno da će nam dobro doći provjere da vidimo trenutne mogućnosti i na čemu moramo dodatno staviti akcenat, a istovremeno da polako podižemo formu. Imamo provjere protiv ekipa različitog kvaliteta, što će biti dobra prilika da sve djevojke dobiju šansu – naglasio je Stojanović. Za razliku od minule sezone, u
timu neće biti Maje Bigović, koja je pojačala razvojni tim Šoprona, te Jelene Bulajić, koja je karijeru i školovanje nastavila na koledžu na Floridi, dok je ugovor istekao Amerikankama Tes Amundsen i Teri Brigs. U međuvremenu, klub je ekspresno potpisao dvije nove Amerikanke – Džinu Kaningen i Dilejni Bern. Osim toga, iz redova Podgorice stigla je Ljube Andrić, a čeka se nakon godinu povratak Anastasije Drobnjak i Ksenije Šćepanović
-Andrić ima povredu još iz juniorske reprezentacije, zbog čega će propustiti prve kontrolne utakmice. Ali, sigurno da će biti jako važno da ove godine napravi iskorak u timu Budućnosti. Takođe, Drobnjak i Šćepanović mnogo će nam značiti. Njih dvije će tokom septembra ući u puni trening, a onda ćemo sigurno biti jači. Ali, idemo korak po korak – jasan je Stojanović. R. P.
mini turneja u Srbiji, gdje će se kroz još par utakmica tražiti što bolja forma za početak sezone. Prvi test za nikad mlađu Podgoricu je večeras – rival je Baškimi sa Kosova, a početak meča u ,,Bemaks areni” zakazan je za 18.30 časova. -Čeka nas prvi meč protiv Baškimija, biće to dobra prilika da vidimo gdje se trenutno nalazi-
mo. Imamo dosta novih igrača, ekipa je još mlađa nego ranije, ali imamo kvalitet i potencijal. Očekujem da kroz ove utakmice rastemo kao tim i spremni dočekamo ono što slijedi – dodao je Lacmanović. Na startu nove sezone u ABA 2 ligi Podgorica Bemaks će 7.oktobra ugostiti Borac iz Banjaluke. R. P.
PODGORICA - Dobro raspoloženje u taboru crnogorske reprezentacije, osmjesi tokom igrica uoči treninga, zadovoljstvo nakon povraka na stadion pod Goricom.
,,Hrabri sokoli“ su nakon godinu i tri mjeseca dobili priliku da vježbaju na najvećoj domaćoj areni – sada umivenoj, osvježenoj, sa novom, vrhunskom travom.
,,Crveni“ imaju preduslove za dobru partiju, ali sjutra veče protiv Češke imaće i imperativ pobjede. Samo tri boda ostavljaju izabranike Roberta Prosinečkog u igru za plasman na Svjetsko prvenstvo.
Duel sa ,,knedličkama“ presudan je za dalji tok kvalifikacija...
- Svima nam je drago da imamo sve preduslove za dobru igru. Posle duže vremena vratili smo se na stadion pod Goricom i vjerujem da ćemo već u ovoj prvoj utakmici ostvariti povoljan rezultat – rekao je Marko Janković
Crna Gora ima neslavnu tradiciju međusobnih duela sa Češkom. Šest utakmica – šest poraza.
Posljednji je stigao 6. juna u Plzenju u ovom ciklusu kvalifikacija. Je li vrijeme da se crna serija prekine?
- Češka nam je dobro poznata. Ozbiljna su reprezentacija, to svi znamo i toga smo svjesni. Odigrali smo utakmicu kod njih, ali nije isto igrati na strani ili kod kuće. Nadam se da će publika doći u što ve-
Fudbaleri Crne Gore odradili trening mjeseca, Marko Janković uoči sjutrašnjeg
ćem broju da nas podrži. Idemo na osvajanje tri boda. Ovo je neka prekretnica za nas, za nastavak kvalifikacija – ističe
fudbaler Karabaga iz Bakua. - Definitivno nam odgovara samo pobjeda. Na nama je da damo sve od sebe da probamo da
Trostruki odbojkaški šampion u ženskoj konkurenciji dobio šansu da zaigra
PODGORICA – Iako prvobitno nije bio prijavljen za evropska takmičenja, Ženski odbojkaški klub je, ipak, dobio priliku da se bori za plasman u Čelendž kup - trostruki uzastopni osvajač duple krune (prošle sezone i triple krune zbog trofeja u Superkupu) će, naime, učestvovati na Kupu Balkanske odbojkaške asocijacije (BVA), koji će se od 25. do 28. septembra održati u Gnjilanu.
Herceg Novi je ovu šansu dobio nakon odustajanja Borca
iz Banjaluke, a pobjednik ovog turnra izboriće plasman u Čelendž kupu, u kojem će u pred-
Interesantno, Herceg Novi će
Vihor osvojio devet medalja na Sportskim igrama Baranin
PODGORICA - Članovi podgoričkog Atletskog kluba osoba sa invaliditetom Vihor nastup na 33. Sportskim igrama paraplegičara i kvadriplegičara u Vrnjačkoj Banji završili su sa devet medalja – šest zlatnih, dvije srebrne i jednom bronzanom. Takmičenje je obilježio Rad-
milo Baranin sa tri zlatne medalje. Evropski šampion iz Groseta, koji se takmičio u kategoriji F 56 (bacanja iz specijalizovane stolice) bio je najbolji u bacanju kugle, diska i koplja. Isti učinak imao je i Nikola Mišurović u kategoriji F58, u bacanju kugle, diska i koplja.
U kategoriji F57, Vladan Nikolić je bio srebrni u koplju i disku, iza svjetskog i paraolimpijskog prvaka Miloša Zarića iz Srbije, a bronzani u bacanju kugle. Bez medalje u kategoriji F55 završio je Nedžad Pepić. Igre u Vrnjačkoj Banji okupile su više od 150 atletičara iz regiona. Organizator manifestacije bio je Savez paraplegičara i kvadriplegičara Srbije. Crnogorske atletičare naredna dva vikenda očekuju takmičenja u Sarajevu i Sloveniji. R. P.
Četvrtak, 4. septembar 2025.
pod Goricom nakon godinu i tri sjutrašnjeg duela sa Češkom poručio
ostvarimo pozitivan rezultat. Naravno, svjesni smo da neće biti nimalo lako, ali trijumf u ovom meču je preduslov da bi mogli o nečem dalje da razmišljamo. Što bi trebalo da bude drugačije u odnosu na Plzenj i neke
na evropskoj sceni
na turniru u Gnjilanu igrati samo dan nakon Superkupa Crne Gore, koji će se 24. septembra održati u Baru, u kojem će branilac trofeja za rivala imati Luku Bar.
Tim koji je nedavno preuzeo Marko Radusinović, bivši trener Morače (zamijenio je Srđana Crnojačkog), na BVA turniru će da igra sa domaćom Dritom (25. septembar), grčkim AEK-om (26. septembar) i makedonskim Fin Fan volejom (28. septembar).
BVA Kup se održava od 2008. godine, a posljednja dva izdanja osvojio je turski Galatasaraj. Čak 15 puta trofej je završavao u vitrinama turskih klubova, dok je 2017. godine najuspješniji bio Železničar iz Lajkovca, a 2010. godine Pjatra Njamc iz Rumunije. S. J.
prethodne utakmice?
- Svaka ekipa, pa i one najbolje, imaju neki segment igre u kojima mogu da se ugroze. Odradili smo analize, spremamo se, vjerujem da smo u boljoj formi nego u junu. Svi smo u boljem ritmu, momci igraju u svojim klubovima, svi su standardni, što nije bio slučaj ranije. Iskreno se nadam da možemo da pružimo dobru partiju – naglasio je iskusni vezista. Jankovića su tokom ljeta mediji selili na razne strane. Na kraju je ostao u Azerbejdžanu, u istom klubu.
Došao je u respektabilnoj formi...
- Sve je u redu. Iza sebe imam veliki broj utakmica, ali to je tako iz godine u godinu. Daću sve od sebe da partijom dam pun doprinos što boljoj igri i naravno pozitivnom rezultatu – kazao je Janković.
Tako važan meč, a utisak je da među navijačima nema velike euforije. Na to su uticala neubjedljiva izdanja, uprkos startnim i očekivanim pobjedama protiv Gibraltara i Farskih Ostrva.
Naš nacionalni tim ima šest bodova iz tri kola. Na vrhu tabele je upravo Češka, sa devet bodova, doduše iz četiri duela. Isti učinak kao Crna Gora ostvarila je Hrvatska iz dva nastupa.
- Samo dobrom igrom i rezultatima možemo da pridobijemo povjerenje navijača. To je jedini način da vratimo publiku na stadion – zaključio je Janković. D. KAŽIĆ
PODGORICA - Andrej Kostić je sa omladinskom selekcijom Crne Gore u junu igrao na Evropskom prvenstvu za fudbalere do 19 godina. Sa ,,sokolićima“ je dotakao zvijezde, a potom je njegova karijera krenula munjevito da napreduje u beogradskom Partizanu. Sada je pozvan u mladu reprezentaciju koja sanja prvo veliko takmičenje. Supertalentovani napadač mogao bi da pomogne u ostvarenju cilja. Novi ciklus kvalifikacija za Euro kreće u petak, a rival na startu je favorit Grupe E – Italija. Izabranici Gorana Perišića u prvom kolu gostuju u La Speciji. - Na početku nas očekuje jako težak meč u gostima protiv Italije. Znamo da su jako kvalitetna ekipa. Imao sam priliku da igram protiv nekih njihovih igrača u prethodnim kvalifikacijama. Analizirali smo ih, vidjeli koliki kvalitet posjeduju, ali daćemo sve od sebe da se pokažemo u dobrom svijetlu. Imamo energiju u timu. To mi se jako sviđa. Na nama je da damo 100 odsto – rekao je Kostić prije polaska na Apeninsko poluostrvo.
U sadašnjoj ekipi ,,crvenih“ ima igrača koje je Perišić vodio kroz mlađe selekcije. Momci se poznaju, hemija je tu, imaju potencijala...
- Dosta je momaka koji su bili na U19 Evropsko prvenstvo. Znamo se, dobra je atmosfera, samo treba da cijepamo –dodao je osamnaestogodišnji golgeter. Kostić je u ljetnjem prelaznom roku iz Budućnosti prešao u Partizan.
U ,,crno-bijelom“ dresu rešeta mreže. Kad god dobije šan-
su – napravi nešto konkretno. Na šest nastupa u Mocartbet Super Ligi Srbije dao je pet golova na šest nastupa. Najproduktivniji je fudbaler u Humskoj.
Iz Beograda je stigao u top formi.
- Generalno dobar period za mene. Sve je krenulo super. Na meni je da radim, trudim se i održavam kontinuitet. U klubu ide odlično, a iskreno se nadam da ću golgeterski niz nastaviti i u dresu reprezentacije – zaključio je Kostić. D. K.
Barani ekspresno pronašli zamjenu za Zorana Đuraškovića
PODGORICA - Vesko
Stešević je novi trener fudbalera Mornara. Barani su ekspresno pronašli zamjenu za Zorana Đuraškovića, koji je prekjuče podnio ostvaku nakon poraza od Jedinstva u Bijelom Polju (2:1).
Samo jedan dan je tim bio bez kormilara. Stešević je dogovorio detalje saradnje sa prvoligašem sa Jadrana i juče u popodnevnim časovima vodio trening na Topolici. Iskusni stručnjak je u ruskom Amkaru iz Perma sarađivao sa sadašnjim sportskim direkto-
Poraz naših kadeta u prvom od dva prijateljska meča u Zenici
ZENICA - Trening kamp
NFSBiH. Sudija: Antonio Tomić (BiH). Golovi: 1:0 Čirak u 17, 2:0 Radić u 23, 2:1 Vujović u 83. (iz penala).
BOSNA I HERCEGOVINA: Zahirović, Cirak, Muminović, Pita (62. Amidžić), Ohran (62. Sinanović), Radić (62. Sirćo), Korora (62. Husović), Vulin (90. Godinjak), Bosnić (81. Tiro), Pejaković, Huzejrović (81. Todorović).
CRNA GORA: Koljčević, Krunić, Marković (od 46. Radomirović), Uzunovski (od 79. Bošković), Peković (od 46. Nedić), Čukić (od
62. Rešetar), Rakčević (od 46. Vušurović), Đokaj (od 62. Đukić), Vujović, Caušević (od 46. Šekularac), Kljajević (od 71. Sekulić). Kadetska reprezentacija
Crne Gore poražena je prvom od dva prijateljska meča sa Bosnom i Hercegovinom - 2:1. ,,Sokoli“ su golove primili u prvom dijelu prvog poluvremena, u 14. i 23. minutu, kada su mrežu Danila Koljčevića pogađali Tarik Čirak i Luka Radić.
Prije toga, Aleksa Caušević je pogodio stativu nakon
lopte Nemanje Kljajevića dok su do kraja prvog dijela dobre šanse imali i Vesko Čukić i Mark Đokaj. I u nastavku je Crna Gora imala
nekoliko dobrih situacija, međutim, nijesu bili precizni Miloš Šekularac, Luka Vušurović i Petar Rešetar. Pogodak za ,,sokole“ djelo je Petra Vujovića, koji je bio precizan iz jedanaesterca dosuđenog nakon faula nad njim.
- Odigrali smo utakmicu u većem dijelu bez agresivnosti i sa dosta grešaka u odlukama sa loptom. Ako tome dodamo i loše procjene kod ključnih momenata, onda nije čudo što smo izgubili. Pored svega toga, imali smo prvi priliku za gol kada pogodili stativu, a u nastavku toliko šansi da smo mogli lako pobijediti. Ono što me brine je realizacija i pasivnost kod igrača kada moraju da
rom Mornara – Mitrom Novakovićem, a sada su pronašli zajednički jezik da skupa podignu ekipu koja je u zoni baraža poslije 5. kola u Meridianbet 1. CFL.
Stešević je dugogodišnji saradnik Miodraga Božovića Grofa, sa kojim je radio u Rusiji i nedavno u iranskom Esteglalu. Samostalno je vodio nekoliko crnogorskih klubova – Kom, Podgoricu, Titograd i Grbalj, dok je svojevremeno Dečić uveo iz Druge u Prvu ligu. Bio je šef stručnog štaba Fejsalija iz Jordana, kao i Metulurga iz Uzbekistana. D. K.
Jedan od najtalentovanijih crnogorskih igrača FIDE majstor Peko Đurović (2243) uknjižio je tri poena od mogućih šest na kvalitetnom Balaton Grand rapidu u Mađarskoj i tako dostojno reprezentovao našu zemlju i matični klub ,,Crnogorac“ sa Cetinja.
Peko je takmičenje završio sa dvije pobjede i isto toliko remija i poraza. Na kapitulaciju je primorao Agostina Juhaša (2425) i Balaša Paštora (2427) dok je podijelio poen sa Aronom Paštijem (2376) i Matijasom Palesterom (2425). Ovaj učinak bio mu je dovoljan da lični rejting uveća za 27 ELO kao i motiv više da u nared-
nom peridu dostigne prvu normu za intermajstora. Po tom pitanju, s obzirom na neosporni talenat, ambicioznost i želju za dokazivanjem, samo je pitanje vremena kada će prvotimac Premijer ligaša iz crnogorske prijestonice ispred imena i prezimena dodati prefiks IM. - Rado sam se odazvao pozivu organizatora da budem jedan od učesnika turnira van mađarskih granica, mlađih od 20 godina. Iako se radilo o skraćenom tempu sa 45 minuta po igraču i bonifikacijom od deset sekundi za svaki odigrani potez, turnir je bio ozbiljan i naporan tako da nije bilo opuštanja do posljednjeg kola – analizira Đurović učinak u Mađarskoj.
On ističe, da je u globalu zadovoljan igrom i ostvarenim rezultatom napominjući da je u partijama koje je izgubio napravio niz grešaka koje su ga koštale boljeg ishoda.
Sjajan potez ŠK ,,Mimoza“ iz Tivta Drevna igra pod vedrim nebom
Agilna uprava ŠK ,,Mimoza“ je u saradnji sa Sekretarijatom za društvene djelatnosti opštine Tivat organizovala pod vedrim nebom na Pinama nadmetanja ljubitelja drevne igre na velikoj garnituri. Ovaj potez oduševio je prolaznike, a naročito pionire i omladince koji su odigrali po nekoliko partija. Jedan od njih, osnovac Marko Latinović je počeo da igra šah prije tri mjeseca, i već se može pohvaliti sa titulom državnog šampiona. - Volim šah, igram svaki dan sa mojim bratom. Bio sam najbolji u kategoriji do sedam godina, a možda sam bolji i od tate koji me je naučio, sa osmijehom reče Marko. I za šesnaestogodišnjeg Danila Miloševića, koji ima člansku kartu tog uzornog kolektiva od februara ove godine šah je veoma interesantan jer, kako kaže, razvija i stimuliše način razmišljanja i pospješuje taktičke i strateške ideje. -Šah je veoma komplikovan i težak za razumjeti, posebno u današnje vrijeme jer se najveća pažnja mora posvetiti teoriji otvaranja. Većina uči napamet pa se ova misaona
disciplina i sama igra na taj način svodi na kompjuterska rješenja. Moji vršnjaci uglavnom misle da je šah dosadan i spor sport, i nijesu zainteresovani za njega, ali ja jesam - ističe Milošević. Perspektivni Luka Staničić kaže da ga je otac naučio da pomjera figure kad je imao sedam godina. -Još tada sam shvatio da je šah dobar za inteligenciju, za vježbanje, za rješavanje logičnih zadataka. Tri godine učestvujem na kotorskom Novogodišnjem turniru, i u kvalifikacijama za prvenstva na Cetinju i Baru, uspio sam da upišem prve rejting poene. Drugari u školi kažu da bi voljeli da nauče pravila igre, ali radije se posvećuju drugim slobodnim aktivnostima i baratanju
sa mobilnim telefonimaiskren je Staničić. Prema riječima predsjednika kluba i kapitena ,,žutih“ Dragana Popadića, pored zvaničnih nastupa i rada sa mladima, rukovodstvo tivatskog premijerligaša je fokusirano na promociju i popularizaciju šaha na svim nivoima. - Uz podršku lokalne uprave, nabavili smo uličnu garnituru. Već smo ga dva puta promovisali što je izazvalo veliko interesovanje i mještana i turista. Posebno su bili radosi mališani koji su se igrali sa velikim figurama. Naš koordinator za mlade Bojan Staničić objašnjavao je pravila igre. Podijelili smo i flajere za školu šaha sa kojom nastavljamo sredinom ovog mjeseca, dodao je Popadić.
- Činjenica da su svi protivnici u odnosu na mene imali ulogu favorita, smatram da je moj učinak ipak zapažen, jer nije lako odmjeravati snage sa prekaljenim internacionalcima, sublimirao je utiske Đurović ističući da
1.e4 c5 2.Nf3 Nc6 3.Bb5 e6 4.0–0 Nge7 5.Re1 b6 6.d4 cxd4 7.Nxd4 Nxd4 8.Qxd4 Bb7 9.Nc3 Nc6 10.Qd3 Nb4 11.Qe2 a6 12.Ba4 b5 13.Bb3 Be7 14.Qg4 Kf8 15.Be3 h5 16.Qh3 Qc7 17.Rad1 Rd8 18.a4 Qc6 19.axb5 axb5 20.f3 Na6 21.Ne2 b4 22.Nd4 Qc7 23.Qg3 Qxg3 24.hxg3 Nc5 25.Ra1 g6 26.Ra7 Kg7 27.Kh2 h4 28.gxh4 Rxh4+ 29.Kg3 Rh5 30.Kf2 Bh4+ 31.g3 Be7 32.Rg1 f5 33.e5 g5 34.Bc4 Rdh8 35.Nb3 Rh2+
je bogatiji za jedno novo korisno iskustvo u narednim nastupima i napredovanju na međunarodnoj sceni. Za odlazak u Mađarsku i trasiranje njegovog šahovskog puta, on se zahvaljuje ŠSCG i matičnom klubu koji pružaju nesebičnu podršku studentu prve godine fakulteta za informacione tehnologije. Inače, kada je riječ o dosadašnjim uspjesima vrijednog mladića sa Cetinja, treba istaći da je vitrine sa nagradama i priznanjima već ukrasio sa šampionskim peharima i titulama sa državnih prvenstava u svim mlađim kategorijama.
Posebno mu je drago i četvrto mjesto sa prethodnog seniorskog prvenstva Crne Gore. - Pokušaću da uskladim obaveze na studijama i za tablom. Za sada još je rano da se opredijelim za buduću profesiju, a do tada energiju i raspoloživo vrijeme ću trošiti podjednako i za nauku i za šahovsko usavršavanje. Na svim poljima imam razumijevanje roditelja, uprave kluba i ŠSCG i uvijek ću nastojati da opravdam njihovo povjerenje, obećao je naš sagovornik koji će sjutra braniti boje ŠK ,,Požarevac“ u istočnoj ligi Srbije.
U Bijelom Polju otvorene nove prostorije ŠK ,,Rokada“
Da drevna igra u Bijelom Polju ima lijepu perspektivu potvrđeno je minulog vikenda kada su ljubiteljima šaha u ovom gradu predate na upotrebu nove prostorije ŠK ,,Rokada“. Tim povodom organizovan je rapid sa 45 učesnika iz zemlje i okruženja na kojem je prvo mjesto osvojio FIDE majstor Armin Mušović (2293) sa osam poena i takmičenje završio bez poraza sa sedam pobjeda i dva remija. Tako je prvotimac Herceg Novog nastavio dominaciju na turnirima po ubrzanom tempu i nakon slavlja u Dugoj Poljani, Ulcinju, Plavu, Gusinju, Petnjici i Rožajama otvorio pobjednički šampanjac i u rodnom mjestu.
Zahvaljujući boljem buholc koeficijentu, drugo mjesto pripalo je majstorskom kandidatu Vladanu Anđiću sa sedam poena, koliko je na trećem sakupio i FM Vjekoslav Vulević Nagrađeni su još i Marko Međedović i Ljuban Srdanović sa po 6,5 te Adnan Striković sa šest poena. Specijalna priznanja prema statistici ažurnog sudije Željka Obadovića, otišla su na adrese najboljeg igrača do 2000 ELO, Zorana
Filipovića i najuspješnijeg predstavnika grada domaćina Milana Radovića, te omladinke Dunje Konatar i omladinca Ahmeda Kolića Njima je na ostvarenim rezultatima čestitao predsjednik kluba Đuro Đurović ističući veliku podršku opštinskih institucija u pripremi i organizaciji tog međunarodnog turnira. - Razumijevanje lokalne uprave, na čelu sa prvim čovjekom Petrom Smo-
lovićem i direktora Centra za sport i rekreaciju Marka Maslovarića, motiviše naše rukovodstvo da sve aktivnosti realizujemo u skladu sa godišnjim planom i programom. Dobili smo novi kutak za druženje i odlične uslove za rad, što će svakako doprinijeti popularizaciji šaha u toj sredini i afirmaciji talentovanih polaznika šahovske škole čiji se broj iz dana u dan uvećava - rekao je Đurović.
4. septembar
CETINJE - Kažu da sanjaju samo oni koji su hrabri. A vi ste pokazali da samo najbolji mogu da sanjaju i da osvoje zlato i bronzu - poručio je predsjednik Jakov Milatović mladim vaterpolistima koji su Crnoj Gori donijeli zlato i bronzu sa evropskih prvenstava. Na svečanom prijemu juče na Cetinju, Milatović je čestitao U18 reprezentaciji na tituli šampiona Evrope i U16 selekciji na osvojenoj bronzi.
Vaterpolo reprezentaciji (U18) dodijelio je i državno priznanje za osvojeno prvo mjesto na Evropskom prvenstvu u Oradei. - Finale protiv Srbije? Oni povedu, vi odgovorite. U drugoj četvrtini 7:3. U trećoj – Bošković, Stupar bomba, Gojković sa peterca, Vukanić i već plus šest. Od tog trenutka svi smo znali: titula je naša - istakao je Milatović. Predsjednik je naglasio da medalje nijesu stigle lako. - Hiljade sati u vodi, rano usta-
janje, propušteni izlasci. Dok su drugi sanjali, vi ste san pretvarali u stvarnost. Zato medalje koje nosite imaju boje crnogorske zastave. Ovo nije samo vaša pobjeda. To je pobjeda vaših trenera, vaših porodica i cijele Crne Gore. Pokazali ste da kad vjerujete jedni u druge, nema protivnika koji vas može zaustaviti. Zato ste vi ponos naše zemlje. Od danas svako dijete koje uđe u bazen ima novi san – da bude kao vi - kazao je Milatović.
Zaključio je jasnom porukom. - Bronzani momci, vaš zadatak je da stignete starije. A vi, šampioni Evrope, zadali ste domaći zadatak. Sada Crna Gora od
vas očekuje ono najveće: olimpijsko i svjetsko zlato - poručio je Milatović. Reprezentativcima, stručnom štabu i rukovodstvu Vaterpolo
i plivačkog saveza
uručeni su prigodni pokloni
vaučeri za sportsku opremu uz podršku kompanije Sport Vision. R. A.
Vaterpolisti Budućnosti One, sa trenerom Aleksandrom Aleksićem, pojačanjima i svojom djecom krenuli u ozbiljnu priču na tri fronta
PODGORICA - Vaterpolo
klub Budućnost One je za predstojeću sezonu u najjačoj Regionalnoj ligi, Evrokupu, domaćem prvenstvu i Kupu angažovao nekoliko iskusnih vaterpolista, među kojima najzvučnije imeDarka Brguljana. Stigao je golman Dragan Kolesko iz Budve, prije Svjetskog prvenstva potpisao je kanadski reprezentativac Real D’Souza, centar reprezentacije Gruzije - Sandro Adeišvili, iskusni bek Nikola Štrkalj, a saradnju je klub produžio sa Davidom Stevovićem i Markom Boškovićem
Ekipa je bila spremna i projektovana da iz Regionalne 2. lige izbori plasman u Premijer ligu, što sa ovakvim pojačanjima i uz još nekoliko mlađih igrača ne bi bio problem. Ali, sve se promijenilo prošle sedmice. ,,Plavi“ će nastupati u novom formatu sa najjačim klubovima iz Crne Gore - Jadranom M:tel i Primorcem, i predstavnicima iz Srbije: Radničkim iz Kragujevca, Novim Beogradom, Crvenom zvezdom, Partizanom i ekipom iz Šapca.
- Spremali smo se ne znajući šta ćemo igrati, u međuvremenu donijeta je odluka da igramo najjaču Regionalnu ligu, zajedno sa Jadranom, Primorcem i sa još pet renomiranih ekipa iz Srbije. Tim smo pravili za neke druge stvari, ali nećemo se predavati. Ove godine ćemo ponovo sa našom djecom koja
Iz Budućnosti je Petar Brnović sa Crnom Gorom na U18 šampionatu Evrope osvojio zlatno odličje. Na ponos klubu, Glavnom gradu i državi Crnoj Gori.
će imati od 30 do 35 vrhunskih utakmica za sticanje neophodnog iskustva - kazao je trener Aleksandar Aleksić Vaterpolisti su posljednje tri sedmice na okupu. Radi se dobro, a sa pojačanjima ,,plavi“ bi mogli daleko da lete. - Darko je najjače pojačanje i pravi je primjer u bazenu i van bazena kako treba da se ponaša i radi profesionalac. Kanadski reprezentativac i najbolji strijelac prethodnog SP, izuzetne je građen i neobičnih je pokreta. Vrlo je pametan, za sada se odlično uklopio. Računaćemo i na iskusnog centra iz Lige šampiona, sa nama je i Štrkelj koji je nastupao za hrvatske i inostrane klubove… Nekoliko mladih igrača prošle sezone se istaklo, a osim njih dobiće šansu još neki iz mlađeg pogona. Rekao bih da je prva postava reprezentna i da može sa svima da se nosi. Budućnost će debitovati u Evropi, u jakoj grupi sa grčkim Panatinaikosom, BVSC Manom (Budimpešta) kao i ekipom koja u kvalifikacijama bude najbolja. Računajući domaće obaveze i u Regi-
- Ne bih mnogo odvojio Vučinu Popovića koji je u posljednjem krugu ispao. Petar je dobio šansu, igrao je prilično dobro, a imao je i slabije trenutke. Prošle
onalnoj ligi, jasno je da će se u Podgorici gledati vrhunski vaterpolo. A možda dogodine Budućnost još više ojača redove i pojača apetite.
- Napravićemo još jedan presjek za narednu godinu, jer je za sljedeću plan da napravimo iskorak. Ali, o tom potom. ,,Plavi“ će igrati sa učesnicima Lige šampiona i ekipama koje ozbiljno mogu da konkurišu u osvajanju i drugog po kvalitetu takmičenja. Osim toga, i u domaćem šampionatu ih očekuju izazovi, i to ne samo sa ekipama iz Herceg Novog i Kotora, već i sa Budvom koja je skockala tim za visoke domete.
- Da krenemo od Regionalne lige, tačnije od kvaliteta. Radnički je bukvalno reprezentacija Srbije u malom, da ne pričam o Novom Beogradu ili Zvezdi koja se pojačala, a snažan je i Šabac. Možda je Partizan malo slabiji i čini mi se da sa ovom ekipom možemo da igramo. Jadran i Primorac su na svim pozicijama popunjeni sa dva do tri igrača… I sve ovo, iskreno što nas čeka imponuje jer smo za relativno kratko vrije-
godine dobio je ogromnu minutažu i iskoristio je, kao i Vučina. Uz njih je Jovan Radulović. Izdvajaju se po pitanju statusa u prvom timu. Imamo i još nekoliko talentovanih, mlađih igračakazao je Aleksić.
me došli do pozicije da igramo sa ovim timovima. Imajući u vidu da smo prošle godine formirali seniorski pogon i da je dosta naše djece dobilo šansu. Sve što Budućnost u ovoj sezoni uradi biće dobro zbog podmlatka koji će uz iskusnije stasavati. Šteta je što ekipa nema još stariji podmladak od 2007, 2008. i 2009. godišta - Problem je što nemamo dječake iz 2005. i 2006. godišta jer bi fizički mogli da se nose sa rivalima. Naša mlađa djeca su obučena za svoj nivo, ali su mladi za ovaj nivo. Ponoviću, ekipa je projektovana da se nadmeće za ulazak u Prvu igu, ali, naravno, nećemo bježati ni od ove prilike. Čeka nas veliki izazov na tri fronta i gust kalendar – istakao je Aleksić.
I trenerski kadar se osvježio.
- Nemanja Knežević , kolega koji je sa mnom radio protekle dvije godine, vratio se u Kazahstan da proba reprezentaciju da odvede na OI. Angažovali smo sa strane, što nije lako jer se moraju obezbijediti kompletni uslovi, Vaska Vučkovića sa bogatom internacional-
LIGI: Trener Aleksandar Aleksić
nom karijerom. Zatim Vlada Mijanovića iz Crvene zvezde specijalizovanog za rad sa golmanima, a u pregovorima smo sa još jednim kolegom. Sreten Latković je sa nama i vodiće takmičarsku kategoriju, a u plivačkoj sekciji smo jači za koleginicu Nađu Veličković iz Zvezde, koja je napravila ozbiljne rezultate u Srbiji. Probaćemo i u plivanju da se popravimo. Treninzi su redovni i na pola bazena. Druga polovina se dijeli sa mlađim kategorijama. - Bolje je nego ranije, ali i dalje
postoje zarezi i problemčići. Prvi tim ujutru i popodne dijeli bazen sa mlađim kategorijama. Smatram da je Podgorica odavno prevazišla zatvoreni bazen, a i vidim da je kultura ljudi na viskom nivou što se tiče plivanja. Dolaze, rekreiraju se, veliki je broj posjetilaca, koji se, naravno, ne mogu uskratiti za usluge koje su im potrebne. Čekamo da se otvoreni bazen pokrije. Ako se to završi imaćemo reprezentan objekat i za Evropu – poručio je trener ,,plavih“. A. MARKOVIĆ
U referentnoj Hrvatskoj enciklopediji se kaže da je knez Višeslav bio dux, ali se ne zna kojeg naroda. Dalje se kaže da pokušaji da se krstionica poveže s ninskom katedralom nijesu zasnovani na zadovoljavajućim argumentima. Pitanje datiranja njenog nastanka takođe je urodilo različitim prijedlozima koji se zasnivaju na likovnoj ili paleografskoj analizi. Većina istraživača danas se slaže da je krstionica nastala u periodu 800-825. godine (Lj. Karaman, L. Jelić, Ferdo Šišić, S. Gunjača, T. Raukar, V. Delonga), a odbačene su tvrdnje da je nastala koncem 9. vijeka (Ivan Kukuljević Sakcinski, Giuseppe Ferrari-Cupilli, Franjo Rački).
INTERVJU S NIKOLOM
JAKŠIĆEM U „SLOBODNOJ
DALMACIJI”
Sada se okrećemo razgovoru Ivice Neveščanina s arheologom Nikolom Jakšićem, koji je objavljen u „Slobodnoj Dalmaciji” 4. jula 2016. godine. „Professor emeritus Sveučilišta u Zadru Nikola Jakšić (1949.) rijetko daje
Don Luka Jelić je kao rukovodilac arheološkog istraživanja u Ninu 1911. godine objavio izvještaj prema kojem je navodno pronašao temelje građevine krstionice. Po njegovom tumačenju, u toj građevini je nekada bila smještena Višeslavova krstionica u kojoj su Hrvati primili hrišćanstvo. Kasnija arheološka istraživanja su pokazala da takve građevine na terenu UOPŠTE NEMA. Ali, kako ju je Jelić u svom izvještaju čvrsto „zabetonirao“ u Nin, krstionica je ušla u istoriografiju kao gotova činjenica. Kasnije se uspostavilo da je Jelić sve to izmislio
novinske intervjue. U svojoj bogatoj skoro 40-godišnjoj istraživačkoj karijeri vrsnog arheologa, povjesničara i povjesničara umjetnosti, izvan stručnih glasila, časopisa i izložbi, gotovo da nije imao značajnijih medijskih istupa, premda među kolegama slovi za našeg ponajboljeg poznavatelja hrvatske ranosrednjovjekovne umjetnosti. Njegovu knjigu „Klesarstvo u službi evangelizacije” koja je u izdanju Književnog kruga i Muzeja arheoloških spomenika iz Splita objavljena krajem prošle godine (2015) struka je jednoglasno prepoznala kao kapitalan doprinos hrvatskoj historiografiji i prvu sintezu predromaničke skulpture kod nas. Vrijeme je to od 9. do 11. stoljeća o kojem postoji jako malo sačuvanih izvora, a ono što je ostalo, na tisuće kamenih
ulomaka i reljefa iz porušenih starohrvatskih crkvica iz razdoblja uspostave hrvatske državnosti, desetljećima je čekalo na cjelovitu stručnu interpretaciju. Uz našeg poznatog medievalista Miljenka Jurkovića utemeljitelj je i član uredništva danas najcjenjenijeg europskog stručnog časopisa za umjetnost srednjeg vijeka, Hortus Artium Medievalium, koji izlazi redovito svake godine počevši od 1995. Knjiga koja je povod ovom razgovoru nosi podnaslov „Studije iz predromaničke skulpture na Jadranu“. U knjizi je ukupno 19 studija, neke su napisane prije više od 30 godina, a neke su posebno pisane baš za ovo izdanje. Među njima posebnu pažnju privlače dvije studije posvećene krstionici kneza Višeslava iz Nina koju se dugo u našoj historiografiji smatralo autentičnim spomenikom pokrštenja Hrvata.
NEVEŠČANIN: Stručna polemik a o podrijetlu krstionice s imenom kneza Višeslava traje više od 50 godina. Vi tvrdite da ona nije hrvatski spomenik i da nema nikakve veze s Hrvatima. Kako je onda uopće završila u korpusu hrvatske ranosrednjovjekovne umjetnosti?
JAKŠIĆ: Krstionica je prvi put uočena 1853. godine u kapucinskom samostanu u
Veneciji kada je prenešena u mletački Museo Correr. Tako je postala poznata javnosti. O krstionici su prvo pisali talijanski autori koji su na njoj uočili slavensko ime, što je izazvalo potrebu za tumačenjem. Glavno je pitanje bilo tko je taj Višeslav? Bilo je jasno da krstionica nije bila namijenjena prostoru u kojem je nađena. Bilo je različitih interpretacija, neke su uključivale i ruske kneževe, a onda je temeljem jednog zadarskog rukopisa iz 18. stoljeća, tzv. Annonim Filippi, zadarski autor Giuseppe Ferrari Cupilli oprezno pretpostavio da bi krstionica mogla biti podrijetlom iz Nina. Naime, Cupilli je u tom rukopisu pronašao podatke da je 1746. iz Nina odnesena neka krstionica koja je bila, kako kaže, opremljena natpisima i grbovima. Za taj Cupillijev prijedlog „zapalio“ se Luka Jelić koji je početkom 20. stoljeća istraživao ninske spomenike. On je pretpostavio kako bi to mogao biti dokaz ne samo da krstionica u Correru potječe iz Nina, nego da je i na njoj upisano ime jednog hrvatskog kneza iz 9. stoljeća u vrijeme čije vladavine je došlo do pokrštenja Hrvata.
NEVEŠČANIN: Datacija krstionice dakle nije bila sporna već njezino podrijetlo, odnosno, pitanje tko je napravio i s kojom namjenom?
JAKŠIĆ: Točno. Datacija nije znatnije bila promašena, jer to u globalu jest 9. stoljeće, točnije ipak, njegova posljednja četvrtina. Problem je što je Jelić krsni zdenac htio jače usidriti u Nin na početak 9. stoljeća. Kao voditelj arheološkog istraživanja u Ninu, Jelić je 1911. godine objavio izvješće prema kojem je kod današnje župne crkve sv. Azela (a to je srednjovjekovna ninska katedrala) pronašao temelje građevine krstionice oblikom bliske opisu u rukopisu Annonim Filippi. Prema njegovu tumačenju, u toj građevini je nekada bi-
Ugledni Mate Suić je 1959. godine u Ninu napravio sonde na mjestu gdje je Luka Jelić označio postojanje krstionice, ali je nije našao. Suićev izvještaj nije bio pretjerano zapažen, jer se u međuvremenu kroz mnoge istoriografske radove krstionica praktično usidrila u ninskom ambijentu. Ivo Petricioli je 1984. ponovo pisao o tome zaključivši da je Jelićeva lokacija sumnjiva i da praktički nema dokaza da krstionica potiče iz Nina
la smještena Višeslavova krstionica u kojoj su Hrvati primili kršćanstvo. Kasnija arheološka istraživanja su pokazala da takve građevine na terenu uopće nema. No, kako ju je Jelić u svom izvještaju čvrsto „zabetonirao“ u Nin, krstionica je ušla u historiografiju kao gotova činjenica. Kasnije se ipak ispostavilo da je Jelić tu građevinu izmislio.
NEVEŠČANIN: Kako su tekla ta istraživanja i tko je prvi krenuo tim novim tragovima?
JAKŠIĆ: Još 1959. godine Mate Suić je napravio sonde na mjestu gdje je Jelić označio postojanje krstionice, ali je nije našao. Suićev izv ještaj, nažalost, nije bio pretjerano zapažen, jer se u međuvremenu kroz mnoge historiografske radove krstionica praktički usidrila u ninskom ambijentu. Ivo Petricioli je 1984. ponovno pisao o tome zaključivši da je Jelićeva lokacija sumnjiva i
da praktički nema dokaza da je krstionica podrijetlom iz Nina. I na tome se stalo.“
VIŠESLAV JE BIO KNEZ NEKE SLOVENSKE
ZAJEDNICE
U Hrvatskoj enciklopediji se o Višeslavovoj krstionici navodi i ovo: „Kako natpis i okolnosti nalaza ne dozvoljavaju da se krstionica poveže s Hrvatskom, nema osnova za tvrdnju da je Višeslav bio hrvatski knez, kao što se često može naći u starijoj hrvatskoj istoriografiji. Ne može se dokazati ni Kukuljevićeva tvrdnja da je Višeslav bio otac zahumskog kneza Mihajla Viševića, kao ni drugi pokušaji njegove identifikacije. Sigurno je samo da je bio knez neke slovenske zajednice na području na kojem su Karolinzi u prvim decenijama 9. vijeka širili hrišćanstvo.“
(Nastavlja se)
Četvrtak, 4. septembar 2025.
Broj: 06-615/25-3809
03. septembar 2025. godine
Na osnovu člana 16 Odluke o obrazovanju Savjeta za mlade Glavnog grada (,,Službeni list CG – opštinski propisi», br 29/20 23/25), Sekretarijat za lokalnu samoupravu i saradnju sa civilnim društvom Glavnog grada upućuje
JAVNI POZIV nevladinim organizacijama za predlaganje kandidata za članove Savjeta za mlade Glavnog grada
POZIVAMO sve NEVLADINE ORGANIZACIJE koje imaju sjedište u Glavnom gradu iobavljaju djelatnost na teritoriji Glavnog grada, a sprovode omladinsku politiku, rade sa marginalizovanim grupama mladih ili se bave pravima studenata, da predložesvog predstavnika za člana Savjeta za mladeGlavnog grada. Savjet za mlade Glavnog grada je stručno-savjetodavno tijelo koje se obrazuje u skladu sa Odlukom o obrazovanju Savjeta za mlade Glavnog grada (,,Sl. list CG – opštinski propisi”, br. 29/20 i 23/25) u cilju podsticanja i unapređenja razvoja omladinske politike. Mandat Savjeta za mlade Glavnog grada traje četiri godine. Savjet: zastupa prava, potrebe i interese mladih u Glavnom gradu na principima ravnopravnosti i podsticanja aktivizma; podnosi inicijativu za donošenje, izmjene i dopune zakona, drugog propisa, opšteg akta ili razvojnog plana kojim se uređuje položaj, prava i dužnosti mladih u Glavnom gradu; daje predloge za unapređivanje omladinske politike u oblasti kulture, sporta, obrazovanja, umjetnosti sl; daje primjedbe, predloge i sugestije na nacrt opšteg akta ili razvojnog plana kojim se utvrđuju prava obaveze građana od intresa za mlade; podnosi inicijativu ili predlog nadležnim organima službama za rješavanje određenih pitanja od interesa za mlade; prati način primjene zakona, drugih propisa i razvojnih planova od interesa za mlade u Glavnom gradu i daje preporuke; sprovodi javne konsultacije sa mladima donosiocima odluka najmanje jednom godišnje, a s ciljem uključivanja mladih u procese odlučivanja po uzoru na mehanizme iz zemalja EU (Dijalog sa mladima); organizuje najmanje dva sastanka u toku godine sa gradonačelnikom, a kako bi ga upoznali sa položajem, potrebama i uspjesima mladih iz Glavnog grada;vodi dijalog sa predstavnicima podmladaka političkih partija koje participiraju u parlamentu, te ovoj ciljnoj grupi predstavlja inicijative od značaja za mlade; vodi dijalog kreira partnerske odnose sa drugim lokalnim savjetima za mlade, kao i institucijama vlasti od značaja za populaciju mladih vrši i druge poslove iz svog djelokruga. Savjet ima predsjednika četiri člana. Jedan član je predstavnik organa lokalne uprave Glavnog grada, koji direktno radi na poslovima sprovođenja omladinske politike. Dva člana Savjeta su predstavnici nevladinih organizacija koje sprovode omladinsku politiku i to osobe od navršenih 15 do 30 godina života, od kojih je jedan predstavnik nevladine organizacije koja radi sa marginalizovanim grupama mladih. Jedan član Savjeta je predstavnik lokalnog organa koji djeluje u jednoj od sljedećih oblasti: socijalna briga, zdravlje zapošljavanje, obrazovanje, kultura ili turizam, a jedan član Savjeta je predstavnik nevladinih organizacija koje se bave pravima studenata. Nevladina organizacija može predložiti svog predstavnika za člana Savjeta ako: -ima sjedište u Glavnom gradu iobavlja djelatnost na teritorijiGlavnog grada; -u statutu ima utvrđene ciljeve i djelatnosti iz oblasti omladinske politike ili iz oblasti marginalizovanih grupa mladih, njihovih potreba i problema; -je u posljednje tri godine realizovala najmanje jedan projekat ili aktivnost iz oblasti omladinske politike; -nema dospjelih neizmirenih obaveza po osnovu lokalnih javnih prihoda i -u organu upravljanja nema članova organa političkih partija, javnih funkcionera, rukovodećih lica ili državnih i lokalnih službenika, odnosno namještenika. Kandidat za člana Savjeta koji je predstavnik nevladine organizacije može biti lice koje: -je osnivač, zaposlen ili volonter nevladine organizacije najmanje jednu godinu prije podnošenja predloga; -je učestvovalo u realizaciji projekta ili aktivnosti iz oblasti omladinske politike; -nije član organa političke partije, javni funkcioner, državni ili lokalni službenik, odnosno namještenik; -ima podršku od strane najmanje tri nevladine organizacije; -je saglasno sa kandidaturom i -ima prebivalište na teritoriji Glavnog grada. Potrebna dokumentacija: -prijava na javni poziv; -kopija rješenja o upisu u registar nevladinih organizacija; -kopija statuta; -pregled realizovanih projekata i aktivnosti iz oblasti omladinske politike sa datumom realizacije; -ovjerena izjava lica ovlašćenog za zastupanje i predstavljanje nevladine organizacije da u organu upravljanja nevladine organizacije nema članova organa političkih partija, javnih funkcionera, rukovodećih lica ili državnih i lokalnih službenika, odnosno namještenika; -lični podaci i biografija kandidata; -dokaz da je kandidat zaposlen ili volonter u nevladinoj organizaciji najmanje jednu godinu prije podnošenja prijave; -ovjerena potvrda da je kandidat učestvovao u realizaciji projekta ili aktivnosti iz oblasti omladinske politike; -ovjerena izjava kandidata da nije član organa političke partije, javni funkcioner ili državni i lokalni službenik, odnosno namještenik i da prihvata kandidaturu; -pisma podrške kandidatu od strane drugih nevladinih organizacija. Nadležni organ po službenoj dužnosti pribavlja dokaz da nevladina organizacija nema dospjelih neizmirenih obaveza po osnovu lokalnih javnih prihoda.
ROK ZA PODNOŠENJE PRIJAVA JE 10 DANA OD DANA OBJAVLJIVANJA OVOG JAVNOG POZIVA. Prijava sa potrebnom dokumentacijom podnosi se u zapečaćenoj koverti sa naznakom: ,,Ne otvaraj – prijava po javnom pozivu nevladinim organizacijama za predlaganje kandidata za članove Savjeta za mlade Glavnog grada.“ Na prednjoj strani koverte navodi se naziv i adresa organa kome se prijava dostavlja: GLAVNI GRAD Sekretarijat za lokalnu samoupravu saradnju sa civilnim društvom Ul. Njegoševa br. 20 (zgrada gradskog parlamenta) 81 000 Podgorica Na poleđini koverte navodi se naziv sjedište nevladine organizacije. Kontakt osobe: Ksenija Borilović
Viša savjetnica III za saradnju sa NVO poslove koordinacije i realizacije e-mail: ksenija.borilović@podgorica.me br. telefona: 020 447-187
Biljana Bošković
šefica Odjeljenja za normativne poslove praćenje sistema lokalne samouprave e-mail: biljana.guresic@podgorica.me br. telefona : 020 447-183
CRNA GORA
OPŠTINA HERCEG NOVI
Na osnovu člana 13 i 28 Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu ( “Sl.list CG“, br. 075/18 ) Sekretarijat za ekologiju i energetsku efikasnost
OBAVJEŠTAVA zainteresovanu javnost
da je nosilac projekta, OPŠTINA HERCEG NOVI, ul. Trg Maršala Tita broj 2, 85340 Herceg Novi, podnijela zahtjev za Odlučivanje o potrebi izrade Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu za projekat: “IZGRADNJA PANORAMSKE KABINSKE ŽIČARE IGALO -ILINICA”, planiran da se gradi na na kat. parcelama: 224, 225, 226, 227, 5270, 5301 i 5962/1 sve K.O. Sutorina, opštiina Herceg Novi.
U vezi sa navedenim pozivamo zainteresovanu javnost da izvrši uvid u dostavljenu dokumentaciju u prostorijama Sekretarijata za ekologiju i energetsku efikasnost, zgrada Opštine Herceg Novi, kancelarija b r.101, III sprat, radnim danima od 09,00 do 11,00 časova. Dokumentaciju je moguće preuzeti sa veb sajta Opštine Herceg Novi www.hercegnovi.me
Rok za javni uvid i dostavljanje primjedbi i mišljenja u pisanoj formi, na adresu Opština Herceg Novi, Sekretarijat za ekologiju i energetsku efikasnost kao i na e -mail eko_saglasnost@hercegnovi.me je 19.09.2025.godine.
Četvrtak, 4. septembar 2025.
Dana 3. septembra 2025, poslije duže bolesti, u 82. godini preminula je naša draga
Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Baru 4. septembra od 9 do 14 časova. Sahrana će se obaviti istoga dana u 15 časova na groblju Sveti Jovan u Sutomoru.
OŽALOŠĆENI:
ćerke SENADA, SOFIJA i VIOLETA, brat SVETO, sestra MILOSAVA, zetovi NENAD i MLADEN, unučad ALEKSANDAR, NEMANJA, RADOJE, GAVRILO, ANĐELA, ANDREJA i BOJANA i ostala mnogobrojna rodbina
Sa velikom tugom obavještavamo da je dana 3. septembra 2025 u 82. godini preminuo naš
Ajtar primamo na groblju u Tuzima 3. septembra od 10 do 16 časova, đe će se klanjati dženaza.
OŽALOŠĆENI:
92
ćerka AZRA, sinovi FIKO i VAHID, unučad AMRA, DEA, MIA, AMAR i HANA, sestra HATIDŽA, zet SEMIR, snaha DRAGANA i ostala rodbina 93
Umro je naš dragi
TOMO Pavlov KASOM
Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Nikšiću dana 4. septembra od 11 do 16 časova i 5. septembra 2025. godine od 11 do 13.30 časova, kada se kreće za Dragovu Luku, gdje će se obaviti sahrana u 14 časova. Cvijeće se ne prilaže.
OŽALOŠĆENI:
supruga BUBA, sin PAVLE, šćer JELENA, sestra ANKA, unuk PETAR, unuka ANJA, sinovac FILIP, sestrić BORO KILIBARDA sa porodicom, snahe VUKICA, ANKICA i MARIJA, sestričine MARIJA i MARINA sa porodicama, brat od strica MOMO sa porodicom, sestre od strica i ostala rodbina
Tužnog srca obavještavamo da je dana 3. septembra 2025. iznenada preminula u 71. godini naša draga
MILKA Bogićeva JOVANOVIĆ rođena VUJOVIĆ
Saučešće primamo na gradskom groblju Čepurci 3. septembra od 14 do 17 časova i 4 septembra od 9 do 14 časova. Sahrana će se obaviti na Novom groblju u 14 30 časova.
OŽALOŠĆENI:
sin MILAN, ćerke MARINA i NATAŠA, braća LUKA i DRAGAN, sestre SENKA i DRAGICA, snahe VALENTINA i LIDIJA, unučad, praunučad i ostala mnogobrojna rodbina JOVANOVIĆ i VUJOVIĆ
Dana 3. septembra 2025. u 90. godini preminula je naša draga
NEVENKA Veljka IVANČEVIĆ rođena MIRANOVIĆ
Saučešće primamo u gradskoj kapeli Čepurci 4. septembra od 9 do 12.30 časova, kada će se i obaviti sahrana.
OŽALOŠĆENA PORODICA IVANČEVIĆ
ljena
ћерке СЛАВИЦА
сестра БРАНКА, снаха БОЈАНА, унучад КРИСТИНА, ЛАЗАР, ИВАН, МИЛОРАД, ЛАРА, ВЕЉКО и остала породица
OBAVJEŠTENJE
Poštovani čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na
e-mail: oglasno@pobjeda.me
Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice
OGLASNO ODJELJENJE
tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555
Posljednji pozdrav voljenoj
Draga moja majko
Svojom dobrotom i ljubavlju obogatila si život svima koji su te poznavali. Porodica je bila sav tvoj svijet - djeca, unuci i praunuci. Meni, tvojoj kćerki, bila si najveći prijatelj i podrška.
Tvoja kćerka VESNA i zet ZDRAVKO - DAJO DRAGUTINOVIĆ
MILOSAVA - MIRA Ilijina JANKOVIĆ
rođena ŽIVKOVIĆ
Sahrana je obavljena u krugu porodice 3. septembra u 13 časova na Riječkom Gradu.
OŽALOŠĆENA PORODICA: sestra TANJA, sin IVAN, kćerke ANA i NATAŠA, jetrva RADMILA i ostala rodbina JANKOVIĆ i ŽIVKOVIĆ
Posljednji pozdrav voljenoj majci i jetrvi
Posljednji pozdrav voljenoj bajki
Od IVANA, ANE, NATAŠE i RADMILE
Od unučadi FILIPA, VLADIMIRA, NIKOLE, TARE, UNE i BOJANE
Draga tetka
Hvala ti za svu ljubav i pažnju koju si nam nesebično darivala.
Tvoje bratanične NATAŠA i DIANA
Tužni se opraštamo od dobre i iskrene prijateljice
MILOSAVE - MIRE Ilijine JANKOVIĆ rođene ŽIVKOVIĆ
Porodica pokojnog ČEDOMIRA PEJOVIĆA
Posljednji pozdrav voljenoj
Od ANE i SRĐE 83
Od NATAŠE i DEJA
Posljednji pozdrav voljenoj majci
Četvrtak, 4. septembar 2025. Oglasi
Posljednji pozdrav našoj voljenoj sestri
MILKI
Tvoju pažnju i privrženost porodici zauvijek ćemo pamtiti.
Draga tetka
Opraštam se od tebe, moja voljena sestro
Tvoja braća LUKA i DRAGAN sa porodicom 89
Moja sele, iznenada i rano me napusti, a bol ostaje do kraja života. Tvoja DRAGICA sa porodicom
Ostaćeš u našim sjećanjima uvijek nasmijana i raširenih ruku da nas dočekaš.
Tvoji bratanići IVAN i ANDRIJA i bratanična IVANA sa porodicama
Ljubav koju si nam pružao je bila besprekorna. Kažu da voljeni nikada ne umiru, uvijek ćemo te čuvati u našim srcima.
Tvoja unučad KRISTINA, LAZAR, IVAN, MILORAD, LARA i VELJKO
Dragom bratu
VELIŠA VUJAČIĆ
Počivaj u miru, a ja ću te vječno žaliti.
Od brata ŽARA VUJAČIĆA sa porodicom
Dvadeset godina je prošlo otkako nisi sa nama, naš voljeni
Ali tvoja mudrost, dobrota i ljubav i dalje žive u našim srcima. Nedostaješ nam svakoga dana, tvoje ime spominjemo u molitvama, sa željom za tvoj vječni mir i spokoj.
Tvoji: MIRJANA, VASO, VESKO, MILENA i MAJA sa porodicama
SJEĆANJE 4. 9. 1995 – 4. 9. 2025. DEJAN - DEJO ORLANDIĆ
Volimo te, sunce naše. Nedostaješ mnogo za sve što je prošlo i radosti koje predstoje, kojima smo trebali zajedno da se veselimo.
Tvoji NAJMILIJI
Za nama su četiri godine prepune bola otkako si nas napuštio
GORAN ADŽIĆ
Voljeni Gorane, premnogo ljubavi i topline je otišlo sa tobom. U nadi da nas posmatraš iz carstva nebeskog u našim srcima si zauvijek.
Vole te tvoji: MARIJA, DRAŠKO i MILJANA
Prolaze dani, prolazi život i već dvije godine nijesi sa nama.
Vrijeme ne može izbrisati sve lijepe uspomene na tebe, tvoj osmijeh i vedrinu. Nedostaješ mnogo. Nije ti se dalo u ovom životu, ali mi te nećemo zaboraviti. Počivaj u miru.
Stričevi SLOBO i VESKO, tetke VINKA i SNEŽANA
74
Tužno sjećanje na naše najmilije
VLADO Blažov GORAN Vladov
4. 9. 2021 – 4. 9. 2025.
Voljeni naši, Vaka i Goro, Teški su dani i godine bez vas, vašeg čvrstog oslonca i velike ljubavi. Živite u našim srcima i mislima zauvijek.
Vaši NAJMILIJI
Jedinstveno svjedočanstvo o osmanskom nasljeđu Crne Gore!
Novo kapitalno djelo Radojice Raša Pavićevića , koje razotkriva vojne, političke i kulturne slojeve Crne Gore u vrijeme osmanskog carstva.
Knjiga koja vraća istoriju među zidine, tragom imperije koja je oblikovala prostor i vrijeme.
NAGRADA ZA IZDAVAČKI PODUHVAT na Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja
Ova knjiga je sufinansirana od strane Ministarstva kulture i medija, kroz Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara Ministarstvo kulture i medija
jugoslovenski bestseler
Tamare Nikčević ponovo u Crnoj Gori
Narodni heroj Jugoslavije, general JNA, antifašista, partizan, Titov ambasador, Cetinjanin i Crnogorac Jovo Kapičić svjedoči o:
- Trinaestojulskom antifašističkom ustanku: „Nepokorna, antifašistička Crna Gora, najveći datum u njenoj istoriji! Prva i jedina slobodna teritorija u porobljenoj Evropi!“
- „Lijevim skretanjima“ u Crnoj Gori: „Ubiti nevinog čovjeka bez suđenja, baciti ga u jamu... Da, to je bio zločin!“
Mi
- Kako je uhapsio kvislinga i ratnog zločinca Dražu Mihailovića: „Onako nizak i smežuran, djelovao je jadno, nikako. U ruci je stezao prljavu šajkaču, ćutao, riječ nije progovorio.“
Klikom na www.cgknjizara.me možete da naručite knjige uz dostavu
VODIČ KROZ FILM, TV I MUZIKU
Mračna atmosfera, zanimljive etičke dileme i sofisticirani likovi pretvaraju HBO mini-seriju „Task“ sa Markom Rafalom u nezaobilazno TV iskustvo
STR. 4, 5, 6. i 7.
Svake godine, prvog septembra, meni se želudac prevrne. Samo na pomisao zvona, đačke klupe, đačkih knjižica i onih strogo iscrtkanih redova, kao da mi se pred očima ukazuje cijeli katalog trauma.
Bila sam đak u vremenu kada su se nazivi predmeta stalno mijenjali. Kada su đecu kažnjavali šamarima ili čupanjem zulufa ako su uz srpski pomenuli i hrvatski. Bila i đak koji je dobijao opomene ako je nešto znao previše, dio generacije kojoj je rečeno: „Od danas se više ne kaže kajdanka nego notna sveska“.
Bila je to generacija đaka kojoj su nastavnici davali instrukcije da pozdravlja vojnike koji odlaze u pljačku i ubijanje po Dubrovniku. Generacija koju su pitali jeste li za unioniste ili reformiste… I sve to do moje desete godine. Ali, znam da je škola devedesetih bila sve osim mjesta radosti. Umjesto znanja, u njoj su nas učili da su „oni drugi“ naši neprijatelji. Umjesto empatije, prenosili su nam frustracije svojih ratova, svojih nacionalnih i političkih agendi. Umjesto ljubavi prema znanju, usađivali su nam strah i prijetnju. Možda je to i najveći poraz – kada obrazovanje, koje bi trebalo da oslobađa, postane mašina za disciplinovanje i oblikovanje poslušnih podanika.
Zato se nadam, iz dubine stomaka koji i dalje reaguje na datum prvog septembra, da nova đeca ne ośećaju isto. Da sadašnji nastavnici, profesori, pedagozi i učitelji ne prenose mržnju i frustracije, nego da đecu dočekuju kao najdragocjenije goste u školama. Da učionice nijesu mjesta prijetnji, nego mjesta uspomena. Da su to sobe đe se dijete ośeća poželjno, voljeno, ohrabreno – a ne posramljeno i uplašeno. Možda sam naivna, možda idealizujem, ali vjerujem da škole moraju da budu laboratorije ljudskosti, a ne tržnice propagande. A kad već govorimo o obrazovanju u Crnoj Gori, valja se śetiti da je naša tradicija pismenosti daleko duža i bogatija, nego što bismo pomislili u
Nadam se da sadašnji nastavnici i učitelji ne prenose mržnju i frustracije, nego da đecu dočekuju kao najdragocjenije goste u školama. Da učionice nijesu mjesta prijetnji, nego uspomena. Da su to sobe đe se dijete ośeća poželjno, voljeno, ohrabreno
društvu u kojem ministri sada „završavaju fakultete“ nakon 25+ godina studiranj. Ili - diplome dobijaju kao svadbeni poklon.
Crna Gora je imala svoju prvu državnu štampariju još u 15. vijeku, pod vlašću Crnojevića na Obodu, dok su mnogi evropski narodi još zavisili od skriptorijuma i prepisivača. Božidar Vuković, štampar iz našeg kraja, bio je jedan od najpoznatijih tipografa svog vremena u Veneciji, a njegovi knjigopisci širili su ćiriličnu knjigu širom Balkana i šire. Miroslavljevo jevanđelje, jedno od najdragocjenijih rukopisnih spomenika, svjedoči da su naši preci znali da ljepota pisane riječi vrijedi kao i zlato, ako ne i više. Još stariji natpisi na stećcima i kamenim spomenicima govore da je pismenost bila znak časti, pamćenja i zajednice.
A institucionalno obrazovanje žena? I tu smo imali pionirke. đevojački institut, Jelena Vicković i druge učiteljice koje su osnivale škole i vrtiće – bile su naše heroine obrazovanja. Prave revolucionarke u vremenu kada je ženi bilo lakše povjerovati da je „ukras doma“ nego da je stub škole. Zahvaljujući njima, generacije đevojaka dobile su pravo na znanje, na knjigu, na prostor u društvu. I to je korijen iz kojeg je mogla da nikne svaka kasnija emancipacija. I onda se vratimo na ovo, sada. Sada, kada čitamo da ministri i javni funkcioneri imaju diplome „steknute“ na načine koje bi se postiđeli i najlošiji đaci iz moje osnovne škole. Neki ih dobiju kao poklon, neki završe fakultete nakon tri decenije čekanja, neki samo „izgube indeks“ i opet se nađu na vrhu. A mi se pravimo da je to normalno. Da je obrazovanje nešto što se može falsifikovati kao mjenica. I tako dolazimo do apsurda: što su institucije moći „pametnije“, to su diplome jeftinije, a znanje sve obesmišljeno.
Ipak, vjerujem da obrazovanje u Crnoj Gori ima šansu da se vrati sebi. Da se śeti da nije tu da proizvodi poslušne, nego slobodne. Da nije tu da nas podučava kako da ponavljamo parole, nego kako da mislimo. Da đecu ne uči da dijele drugove na „naše“ i „njihove“, nego da grade mostove i zajedničke priče. Jer na kraju, znanje jeste jedina prava moć. Možda ne moć koja donosi fotelju u kabinetu, ali moć koja omogućava da društvo ne potone. Možda je moj želudac osuđen da svake godine reaguje na datum prvog septembra, ali voljela bih da nova đeca u Crnoj Gori taj dan dočekuju s osmijehom. Da u školi dobiju uspomene, a ne traume. Da sa klupa ponesu radost, a ne strah. Da jednog dana mogu da kažu da je njihova zemlja, mala i siromašna, imala najveće bogatstvo: pismenost, znanje i učitelje koji su vjerovali da su đeca tu zbog života, a ne zbog politike.
Jer na kraju, možda jedino znanje može pobijediti. Jer znanje mora pobijediti, jer sve ostalo je samo zaborav, da ne kažem sunovrat.
TASK MRAČNA ATMOSFERA, ZANIMLJIVE ETIČKE DILEME HBO MINI-SERIJU SA MARKOM RAFALOM U NEZAOBILAZNO
Mark Rafalo u još jednoj televizijskoj bravuri nakon HBO mini-serije „I Know This Much Is True“
Piše:
Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
Kada je sedmično emitovanje počelo, mini-serija „Mare of Easttown“ djelovala je kao vrlo dobra, ali ipak viđena krimi-drama sa misterijom ubistva u centru radnje. No, dok su epizode odmicale, čak i oni najupućeniji i najokoreliji fanovi britanskih produkcija ovog tipa (naročito TV remek-djela „Happy Valley“) počeli su da polažu koplja ispred Kejt Vinslet i kreatorske vizije Breda Ingelsbija
Ukapirali su i najveći skeptici tada da „Mare of Easttown“ možda jeste klasika kada su u pitanju proceduralci i istrage ubistva, ali i da se taj toliko puta rabljeni žanr ovdje ipak koristi malo drugačije. Prije svega, za dubinsko istraživanje transgeneracijske traume, te patnje jedne žene koja istražuje ubistvo lokalne djevojke i otkriva razne „kosture u ormaru“ u svojoj zajednici, dok paralelno bježi od suočavanja sa samoubistvom vlastitog djeteta.
Cijela „Mare of Easttown“ bila je velika siva zona s opasno zamućenim granicama između dobra i zla, vrline i grijeha, lovaca i lovine. Niko tu nije bio potpuno čist; svi su zbog nečega osjećali krivicu, a Ingelsbi je težinu tog i takvog bitisanja sjajno prenio na male ekrane. Do te mjere uspjelo, da se na ona poređenja sa superiornom „Happy Valley“ brzo zaboravilo – i „Mare of Easttown“ dobila je pravo da je zovu najsvojom serijom, pravom bravurom u okeanu jednih te istih proceduralaca kojima ne prestaju da nas bombarduju.
Nešto slično može se reći i za „Task“ („Zadatak“), Ingelsbijevu novu mini-seriju čija prva epizoda 8. septembra slijeće na striming servis HBO Max, a iste večeri, u 20 sati, biće emitovana i na televiziji HBO.
Da li će Ingelsbijeva nova krimi-drama odjeknuti kao Emi hitčina „Mare of Easttown“? Teško, ali trebalo bi. Ova serija je to zaslužila. Iako ima neuredniju priču, i te kako nagrađuje za uloženo povjerenje
Nakon ekskluzivnog uvida u svih sedam epizoda (60-66 minuta) i dalje je teško predvidjeti da li će odjeknuti kao Emi hitčina „Mare of Easttown“, ali jedno je sigurno
– trebalo bi. Ova serija je to zaslužila. Iako ima neuredniji, ćudljiviji i tankoćutniji narativ, „Task“ je ponovo Ingelsbi u vrhunskom izdanju i krimi-drama koja ne prestaje da bombarduje melanholijom i mrakom, ali na koncu vaše povjerenje i strpljenje i te kako nagrađuje.
BIJESNI BAJKERI
Već poslije nekoliko minuta prve epizode znate da ste na Ingelsbijevom terenu, te da njegovi i vaši glavni (anti)junaci neće moći da se tako lako ukalupe u prototipe detektiva i počinitelja zločina. I neka to, nego je i narativ izokrenut naopačke, tj. kreator nas ne prevodi žedne preko vode i čuva veliko otkrovenje do finalne epizode kao u „Mare of Easttown“, nego vrlo brzo otkriva ko stoji iza zločina koji pokreću radnju - ni-
NEZAOBILAZNO TELEVIZIJSKO ISKUSTVO
za pljački u radničkom predgrađu Filadelfije.
Za istragu je zadužen Tom Brandis (Mark Rafalo u prvom HBO projektu nakon nezaboravne mini-serije „I Know This Much Is True“), FBI agent koji je privremeno stavljen van stroja zbog porodične tragedije. Šefica Katlin Makginti (Marta Plimpton, sjajna u seriji „The Good Wife“) traži mu da se vrati u igru i oformi specijalni odred za istrage kako bi stao na kraj problemu koji bi mogao da razori cijelu zajednicu.
Taj problem tiče se odnošenja novca iz skladišta bajkerske bande i narko-kartela „Dark Hearts“. Pljačkaši očigledno dobijaju dojave iznutra; neko od bajkera sjedi na dvije stolice i „forvarduje“ im ogromnu lovu, dok zalihe fentanila ostaju netaknute. I narav-
no da je to problemčina koja može da dovede do katastrofe zato što je samo pitanje časa kada će bajkeri sa Džejsonom (Sem Kili) i Perijem ( Džejmi Mekšejn iz motociklističke poslastice „Sons of Anarchy“) na čelu pronaći počinitelje – i dići u vazduh i njih i cijelu Filadelfiju. U Tomov specijalni odred, po kojem je serija i dobila ime, upada prilično mladi i zeleni trojac. Najnesnađenije djeluje ljupka Lizi (Alison Oliver, zvijezda u usponu čiju je karijeru lansirala odlična mini-serija „Conversations with Friends“), patrolna policajka koja ranije nije imala s oktanskim istragama i narko-kartelima. O mnogo većem iskustvu, vjerovatno i o traumi iz prošlosti, svjedoči ćutnja njene nove koleginice Ejlije (Tuso Mbedu iz hipnotišuće mini-serije „The Underground Railroad“), vrlo tihe ali spretne kada je istraga u pitanju. No, najinteresantniji u trojcu od starta je Entoni (Fabijan Frankel kojeg smo voljeli da mrzimo kao ser Kristijana Kola u „House of Dragon“). Čim sazna da je
„Dope Thief“. Osim što se bave kriminalom pod krinkom lažnih uniformi (dok ovi foliraju da su FBI agenti, Ingelsbijev duo radi za Javno komunalno preduzeće), grade predivnu bromansu i bliskost kakvu mogu da dijele samo najbolji prijatelji što su štošta preturili preko glave.
njihov nadređeni Tom zapravo sveštenik u penziji (!) kojeg je regrutovao FBI, na scenu stupa mladićev religijski skepticizam. Ipak, zlatni krstić oko Entonijevog vrata kasnije svjedoči i o dubokoj katoličkoj krivici, te gotovo karamazovski progonjenom liku čija će unutrašnja cijepanja dobiti odlične prilike da zasijaju u nastavku serije.
Nego, pljačkaši kojima su za petama i Tomova specijalna jedinica, i pobiješnjeli „Dark Hearts“ bajkeri. Iza maski dostojnih najgrozomornije Noći vještica –skriva se trojac do te mjere simpatičan, da ćete od starta željeti da ih zaštitite po svaku cijenu.
Jedan od njih (igra ga Oven Tig, sjajan u „Mrs. Fletcher“) neće se dugo zadržati na ekranu, što i pokreće lavinu sranja sa kojima će morati da se izbore Klif (Raul Kastiljo) i Robi (Tom Pelfri, nominovan za Emi za gostujućeg glumca u hitu „Ozark“). E, njih dvojica dođu vam nešto kao Brajan Tajri Henri i Vagner Moura u Eplovoj potcijenjenoj seriji
Ipak, Robi je mnogo bitniji od Klifa, pa se dobar dio minutaže u prvoj polovini serije najviše troši na njega i Toma. Sa debelim razlogom i zarad humanizacije jednog sasvim običnog čovjeka kojeg je muka natjerala da stavi masku i uzme pištolj u ruke, ubijeđen da je to jedini način da porodici pruži bolji život. Nakon što mu je preminuo brat, Robija Prendergasta napustila je i supruga. Ostao je sam sa sinom Vajatom (Oliver Ajzenson), kćerkom Harper (Kenedi Mojer) i brataničnom Mejv (Emilija Džouns , još jedna sjajna zvijezda u usponu nakon role u oskarovskom hitu „Coda“ [2021] Šan Heder). Na kćerku njegovog brata, koja ima samo 21 godinu, pala je odgovornost brige o djeci. I, ma koliko Mejv na prvu loptu djelovala kao klišeizirani ženski lik o koji se lomi sav patrijarhat malog mjesta - ona to nije. Isto kao što njen stric Robi nije tipičan „plavi okovratnik“ koji bira kriminal da dođe do prijeko potrebne love.
Duga je spoiler lista koju nam je HBO isporučio uz skrinere, ali vjerujte – obrti koji slijede i saznanje o njima najmanje su bitni za doživljaj sedam meandrirajućih epizoda Breda Ingelsbija. Sve što je tipično u „Task“ brzo postaje atipično… I sve je podređeno samo jednom cilju – da obujete cipele protagonista. I da se zapitate što biste uradili da se nađete na njihovom mjestu, u svijetu u kojem je Bog u najbolju ruku zaćutao, ako ga već odavno nije napustio.
U tom i takvom svijetu odrasli najčešće donose pogrešne odluke, a posljedice trpe nevini, naročito djeca. „Lako je pričati o oproštaju kada ti nijesi taj koji je nešto ili nekoga izgubio“, reći će u
jednom trenutku Tom, taj sveštenik u penziji do te mjere izjeden nepravdom, ljutnjom i krivicom, da više nije u stanju da ikome išta oprosti. Naročito ne usvojenom sinu Itanu (Endru Rasel) koji mu je, u naletu manične epizode, usmrtio suprugu. I lišio majke njegovu biološku kćerku Saru ( Fibi Foks , fantastična u „The Great“ i „Black Mirror“) i usvojenu Emili (Silvija Dionisio), sa kojima je tada i izgubio odnos.
Saznanje što se zapravo događa u Tomovoj porodici, te zbog čega jedan od naših glavnih junaka traži utjehu na dnu flaše, stiže neobično „kasno“ s obzirom na to da je fokus na početku većinom na Robiju i njegovim klincima, naročito nakon što im se sticajem nesrećnih okolnosti priključi i Sem (Ben Luis Doerti). No, kada stigne, pukne kao šamar i seriji daje novu dimenziju i dinamiku.
Tada se Tomove i Robijeve kockice dopunjavaju i preslažu, pretvarajući „Task“ u mozaik (katoličke) krivice, oproštaja, grijeha, potjere za osvetom i pravdom, duboke i iskonske potrebe za iskupljenjem. Mnogi likovi do kraja istinski potresne serije neće dobiti pravdu, ali ne postoji niti jedna sekunda kada nećete znati da je oproštaj uvijek vredniji od osvete, pa i od istine.
Ni Tom ni Robi nijesu heroji, oni su očajnici, pa i sanjari spremni da urade sve što je potrebno ne bi li barem malo popravili stvari. Ipak, važnije od toga hoće li u plemenitim a grešnim namjerama uspjeti jeste taj put do iskupljenja. Koliko je mračan, on je i briljantno oslikan u seriji „Task“. Koliko je mučan, toliko i nagrađuje. I koliko god bio istinski i adrenalinski uzbudljiv (baš onako po mjeri krimi-drame), toliko je i filozofski kontemplativan i emocionalno i etički zahtjevan. Nijedna epizoda to bolje ne opisuje od šeste, od samog sadržaja do naziva sa referencom na Rumija . „Out beyond ideas of wrongdoing and rightdoing, there is a river“… Kakva epizoda, sa nasiljem koji eskalira na svakom koraku dok rijeka mirno teče i svjedoči ljudskoj gluposti i strasti, sve do momenta kada se (skoro) cijeli slučaj raspetljava i svako svoj teret sa sobom odnosi. I ne, nije ovo nikakav spoiler, vidjećete kada pogledate. I da smo vam u tanka crevca sve prepričali, opet biste svu težinu te božje ćutnje i čovjeka osuđenog da sam sebi postane moralni kompas – na sopstvenoj koži osjetili. Da bi se to dogodilo, da biste od starta navijali za „negativca“ i pozitivca koji je sve samo ne (hrišćanski) savršen, morali su da se dogode promišljen scenario i režija koja sve prati sigurnom rukom, za što se i jesu pobrinuli režiseri Džeremaja Zagar i Sali Ričardson-Vitfild. Opet, vješto napisani i usmjereni likovi morali su i da se povjere odgovarajućim glumcima. Ansambl koji ih je oživio u „Task“ ne da je odgovorio zadatku, nego je za 10/10. Od Rafala se nakon „I Know This Much Is True“ nije ni očekivalo manje, ali fakat je da kod Ingelsbija ima prigušeniju, te na drugačiji način zahtjevnu rolu. Iznio
Prije nego što ga je proslavila mini-serija „Mare of Easttown“
Bred Ingelsbi bio je najpoznatiji kao scenarista krimi-trilera „Out of the Furnace“ (Skot Kuper, 2013) sa Kristijanom Bejlom i košarkaške drame „The Way Back“ (Gejvin O’Konor, 2020) sa Benom Aflekom
Sa filmskim skriptom okušao se i ove godine pišući za režisera Majkla Pirsa i Eplov, nažalost, tragično tanki triler „Echo Valley“ sa Džulijen Mur i Sidni Svini. No, već u petak, 5. septembra, Ingelsbija čeka veliki „popravni ispit“: pred publiku Međunarodnog filmskog festivala u Torontu tada stiže drama preživljavanja „The Lost Bus“, koji je čuveni Pol Gringras režirao po njegovom tekstu. Glavne uloge u filmu, koji već 3. oktobra slijeće na striming servis Apple TV+, igraju Metju Mekonahej i Amerika Ferera. Priča je inspirisana istinitim događajima iz 2018. godine, a tiče se najvećih divljih požara koje je zapamtila Kalifornija. U prvoj većoj ulozi nakon ogromastične oskarovske pompe sa „Barbie“ (Greta Gervig, 2023), Ferera igra učiteljicu koja je zaglavila u šumi tokom izleta s odjeljenjem, a Mekonaheja je zapala rola vozača autobusa koji treba da ih odveze na sigurno. Miriše na akcionu hitčinu „Speed“ (Jan de Bont, 1994) sa Sandrom Bulok i Kijanu Rivsom? Možda, ali ipak očekujte nešto mnogo sofisticiranije… Od Ingelsbija svakako, ali naročito od Pola Gringrasa.
ju je bez ijedne greške u koracima, otvarajući prostor i drugim članovima ekipe da zablistaju u najsvjetlijem izdanju uz Toma, lika koji je daleko od tvrdokornog i presposobnog FBI agenta. I prvo je čovjek – duboko grešan
i pogrešan, pa tek onda istražitelj koji nekoga, bilo koga, treba da izvede pred lice pravde.
ŽEDNI SANJAR
Pročitali ste već sve one silne projekte pomenute u zagradama uz imena glumaca, jasno vam je da je Ingelsbi angažovao krem glumačkog svijeta, bili iskusni ili tek na početku obećavajućih karijera. No, teško ih je sve skupa dovoljno nahvaliti naročito zbog toga što su i najveći anonimusi poput Silvije Dionisio uspjeli da oslikaju cijele porodične tragedije na sopstvenom licu, a poznate face uspjele da izađu iz zone komfora pokazujući dodatni potencijal i kapacitet za još versatilniju igru.
Tu prvenstveno mislimo na deglamurizovanu Emiliju Džouns, koja je postala emocionalno sidro Robijeve priče, ali i na Alison Oliver i Fabijana Frankela, savršeno sposobne da kanališu male detalje koji život za karakterizaciju znače i učine da duboko marimo za njihov detektivski par. No, najsvjetlija glumačka tačka serije bez sumnje je Tom Pelfri
ne kriminalni mastermajnd. Prvo otac, stric i čovjek žedan ljubavi, pa sve ostalo.
koji je konačno, ali ko-na-čno dočekao priliku da pokaže kakve je sve predivne i preljudske haose spreman da iznese. Njegov Robi jedna je od najljepših tačaka ovogodišnje TV produkcije. Sanjar, a
Ona vječita etička dilema, da li je čovjek koji krade i/li ubije da bi nahranio i zaštitio sopstveno dijete, zaista grešan – jedno je od glavnih pogonskih goriva serije „Task“. Etičke dvojbe i zamke i čine je drugačijom od drugih serija ovog tipa, sa sve tonom koji bi se najbolje mogao opisati kao „Mare of Easttown“ susreće „Sons of Anarchy“. Njen tempo je često čudan i neobičan, sa klimaksom „već“ u šestoj epizodi i završnicom koja, pak, služi da se (ne)naučene lekcije zaokruže i stigne do zaslužene i vrlo kontemplativne poente. Zbog toga je i pitanje da li će „Ta-
sk“ uspjeti da postane hit. „Mare of Easttown“ je ipak mnogo „urednija“ serija, iako se ne može reći da novom Ingelsbiju fali organskih obrta i narativnih trikova podređenih isključivo karakterizaciji, nikad jeftinim šokovima i tipičnim cliffhanger momentima.
Priča je takva kakva jeste, pa uzmite ili ostavite, a uzećete je sigurno ako volite oktansku akciju i krv do koljena protkanu filozofskim dilemama. I naravno, likove koji love, a ulovljeni su i ne mogu umaći. Ni od sebe ni od drugih, ni od krivice ni od grijeha, ni od Boga koji je odlučio da zauvijek zaćuti.
Glumci su poslastica i kada su odvojeni, a kamoli kada su zajedno. Nažalost, čak ni oni nijesu dovoljno iskorišćeni u filmu
Piše:
Marko STOJILJKOVIĆ
Rat ruža vodio se u srednjevekovnoj Engleskoj između dve rivalske dinastije pretendenata na krunu, a naziv je dobio prema heraldici zaraćenih strana. Navodno su Lankasteri imali crvenu ružu na svom grbu, a Jorkovi belu.
Rat je završen brakovima u kojima je uspostavljena dinastija Tjudorovih tako što su prvo preuzeli Lankastere koji su ostali bez muških potomaka, pa se onda Henri VII oženio Elizabetom od Jorka.
INSTANT LJUBAV
To je sigurno poslužilo kao inspiracija Džordžu R. R. Martinu da napiše „Igru prestola ” , ali je makar ime rata upotrebio i američki pisac Voren Adler za svoju satiričnu dekonstrukciju modernog braka u romanu „Rat Rouzovih“ iz 1981. godine. Roman je, pak, dobio filmsku adaptaciju scenariste Majkla Dž. Lisona i glumca Denija De Vita u ulozi režisera, pored toga što je u filmu odigrao i jednu od sporednih uloga. U glavnim ulogama, pak, našli su se De Vitovi znanci i kolege Majkl Daglas i Kejtlin Tarner , već uspostavljeni kao glumački par u toplim romantično-komičnim avanturama „Romancing the Stone“ (Robert Zemekis, 1984) i „The Jewel of Nile“ (Luis Tig, 1985). De Vito je u oba filma imao sporednu ulogu.
„The War of the Roses“ (1989) došao je kao iznenađenje fanovima prethodnih filmova jer je u njemu toplina zamenjena cinizmom: supružnici Oliver i Barbara Rouz su „zaratili“ prilikom razvoda i u tom ratu im ništa nije bilo sveto, pa su išli do potpunog uništenja protivnika, ali i „bojnog polja”, odnosno kuće koja je i bila predmet spora. Ova hiperbolična i komična varijacija na temu ikonične brakorazvodne drame
„Kramer vs Kramer“ ( Robert Benton, 1979) funkcionisala je pre svega zbog vrlo ekspresivne, zapravo ekspresionističke De Vitove režie. I tu je destrukcija služila ne samo za ubiranje komičnih poena, već i za ukazivanje na ono što s modernim brakom i modernim svetom ne valja. Sada pred sobom imamo film „The Roses“ koji zapravo nije „rimejk“ De Vitovog filma, nego pre novo čitanje Adlerovog romana primereno savremenom društvenom trenutku. Osim prezimena protagonista i činjenice da će se oni u jednom trenutku naći u sukobu koji eskalira, malo je sličnosti. Uostalom, kako nam scenarista Toni Maknamara (najpoznatiji po saradnji s Jorgosom Lantimosom na „The Favourite” i „Poor Things”) i režiser Džej Rouč („Austin Powers ” i „Meet the Parents“ filmovi, kao i ozbiljniji naslovi poput „Trumbo“ i „Bombshell”) poručuju već s naslovom, oni imaju nameru da se bave kompletnim odnosom između supružnika, ne samo krajem.
Njihov odnos počinje instantnim zaljubljivanjem u kuhinji
restorana u Londonu. Arhitekta
Teo (Benedikt Kamberbeč) je tamo pobegao s poslovne večere na kojoj je saznao da je jedini deo zgrade do kojeg mu je stalo izbačen iz projekta, a Ajvi (Olivija Kolman) je tamo radila kao kuvarica. Kako je ona već imala planove da ode u Ameriku, a njemu je trebalo da se makne u novu sredinu koja bi bila otvorenija za njegove ideje, rešili su da taj veliki korak naprave zajedno. Deset godina kasnije, oni su u Kaliforniji, u braku i sa dvoje dece. Teo je uspešni arhitekta koji se sprema za otvaranje dosadašnje krune svoje karijere – novog lokalnog muzeja pomorstva, a Ajvi je domaćica koja sprema kompleksne obroke za porodicu. Pošto Teu tako dobro ide na poslu, on joj kupuje propali restorančić pored puta uz obalu kako bi i ona imala neku zanimaciju u životu osim kuće i dece.
ORKANSKA OLUJA
Njihove sudbine i uloge promeniće se iste olujne noći. Teu će orkanska oluja uništiti životno delo, i to baš počevši od njegove rizične intervencije – jedra na vrhu
zgrade muzeja, a on neće uspeti da iskontroliše svoj besni ispad, zbog čega će biti žrtvovan od strane firme. U Ajvin restoran, pak, navaljuju gosti koji su morali da skrenu s autoputa na lokalni, a među njima i ugledna kritičarka restorana čija će se kritika pojaviti koliko sutra.
Supružnici su prinuđeni da zamene uloge, pa Teo preuzima kuću i decu kojima uvodi strukturu i stroge režime prehrane i treninga, a Ajvi posao koji joj sve bolje ide i novac koji zarađuje u sve većim količinama. Kako se Teo sa svojom novom ulogom sve lošije nosi, treba mu sve više potvrde, pa Ajvi kupuje zemlju da on izgradi svoju kuću iz snova. Međutim, ni to nije dovoljno, a sa decom izvan kuće (dobili su sportske stipendije i odselili se u posebnu školu s internatom na Floridi), supružnike ništa ne sprečava da istresu šta jedno drugom zameraju i da – zarate. Maknamarin scenario vrlo je interesantan na nivou dijaloga, ali i opservacija na temu međuljudskih odnosa u brakovima, vezama i inače. To se ne vidi sa-
mo na primeru centralnog para, već i galerije sporednih likova: zajedničkih prijatelja advokata Berija (Endi Semberg) i njegove partnerke Ejmi (Kejt Makinon), njenih zaposlenika Džefrija i Džejn (Nkuti Gatva i Sunita Mani) , kao i njegovih (bivših) kolega Seli i Rorija ( Zoi Čao i Džejmi Demetriju). Nažalost, kako film pokriva ekstenzivni vremenski period i fokusiran je na dvoje glavnih likova, opservacije često ostaju površinske i prolazne. Tu još imamo i problem „zadatih tema“ i „zadatog“ progresivnog tona, pa se moraju „štiklirati“ teme fragilnog muškog ega, rodnih uloga, porodičnih dužnosti i prava žena na samoostvarenje i porodicu u kojima scenarista mora ispuštati „ispravne zvukove” Srećom, Meknamara može igrati na kartu engleskog porekla likova, što u priču uvodi razigrani verbalni humor baziran na višesmislenosti u kojem nismo sigurni šta je laskanje, šta uvreda, a šta iskrena opservacija. Za to ima i dvoje glumaca izuzetno sposob-
nih da tako nešto iznesu, ali i da se unesu i u fizičke aspekte komedije, pritom ne odstupajući previše od oboma matičnog dramskog registra. Dakle, i Kamberbeč i Kolman su izvrsni u svim aspektima pojedinačno, pa na kraju nisu oni krivi što se oni ne sklapaju u celinu onoliko elegantno koliko bi to moralo.
Krivac je režiser Džej Rouč navikao na standarde studijske i televizijske komedije, kao i na zadatak zadovoljavanja očekivanja ciljane publike. Donekle je kriv i Toni Maknamara koji mu u scenariju ostavlja prostora za tako nešto. Zapravo, obojici nedostaje petlje da zađu dovoljno duboko u gadost ljudskog karaktera i da likove učine nesimpatičnima, a izvorni materijal to zahteva od njih, pa onda prave kompromise. Donekle je za to kriv i duh vremena koji ostavlja mnogo manje slobode da se pogan karakter okrene na humor ako se to ne čini otvoreno parodično. Zapravo, u odnosu na „The War of the Roses”, „The Roses“ uglavnom
deluje metiljavo, kalkulantski, kastrirano i otupljeno.
Što je najgore, opcija za dobar film (nasuprot tek korektnom) je postojala, i to od samog početka. Zamislimo, recimo, da u centru zbivanja imamo likove profila Berija i Ejmi koji su dovoljno ludi da ih možemo zamisliti kako ratuju jedno protiv drugog, a opet su dovoljno savremeni da mogu da se skrivaju iza maske progresivnosti. Čak bi se i izazovi za moderne parove mogli bolje obraditi kroz likove njih dvoje. Ovde su oni upotrebljeni kao nekakvi ekstremi i „frikovi”, dok su u centru zbivanja navodno normalni, a zapravo upadljivo obični
Teo i Ajvi, pomaknuti tek engleskim humorom u scenariju i suverenim glumačkim interpretacijama dvoje izvrsnih glumaca. Gledati Benedikta Kamberbeča i Oliviju Kolman u filmu je poslastica i kad su odvojeno, a kamoli kad su zajedno u kadru, ali čini se da ni oni ovde nisu dovoljno iskorišćeni. Odnosno da nije bilo hrabrosti da ih se iskoristi.
Kada se naprave kako valja, policijski procedurali znaju da budu izvrsni filmovi – i da pritom s publikom iskomuniciraju neka važna etička pitanja na prijemčiv način. Nemački režiser koji je karijeru napravio u Francuskoj Dominik Mol je svakako jedan od savremenih majstora tog zanata. Ne treba ići puno dalje od ovih stranica i pogledati šta je postigao sa svojim prethodnim filmom, ,,The Night of the 12th“ (2022), da bi se uverili u tu tvrdnju.
Mol ima novi film koji je svetsku premijeru imao proletos u Kanu, a internacionalnu nedavno u Sarajevu. Imajući u vidu reakcije, kako kritike, tako i publike, ali i implikacije pitanja koje film postavlja, a koje nadilaze vremenski okvir u kojem je radnja smeštena, nikako ne bi smelo da čudi da ,,Case 137“ bude spominjan u kontekstu nagrada na kraju godine, naročito onih evropskih. Isprva se čini da je to još jedan slučaj koji inspektorka Stefani Bertran (Lea Druker) mora da reši. Ona radi u unutrašnjoj kontroli policije, a slučaj se bavi potencijalnom upotrebom prekomerne sile na protestima Žutih prsluka koji su Pariz i Francusku potresali krajem 2018. i početkom 2019. godine.
Razlika je možda u tome što je mladić koji je povređen i trajno ostao invalid iz njenog rodnog grada, i to što su policajci bili u civilu i pod suviše uopštenom komandom, pa su stvarno reagovali kao „kauboji”. U svakom slučaju, Stefani i njene kolege, pre svega partner Benoa ( Žonatan Turnbul), odlučuju da situaciju podrobno istraže.
U tome nailaze na razne prepreke. Od policajaca, naročito onih interventnih, čak se i očekuje da se drže zajedno, da otkriva-
Njemački režiser pušta nas kao gledaoce da svoj sud donesemo sami, dok nam on postepeno dodaje manje ili veće „tegove“ na obje strane metaforičkog „kantara“
ju što je manje informacija moguće „pacovima“ iz unutrašnje kontrole i da tako pokušavaju da zaštite ugled profesije, a zapravo svoje pozicije i privilegije. Porodica žrtve napada nije uverena u dobre namere poštene inspektorke, ali to ih ne sprečava da vrše pritisak i demonstriraju nezadovoljstvo ako nešto ne bude kako oni misle da treba. Ni svedoci nisu naročito skloni da se sami jave jer policiju pre svega vide kao organ represije, a ne kao servis građana, bar ne onih koji ipak imaju manje pri-
vilegija od vladajuće klase. Na to treba dodati i generalnu klimu nepoverenja u društvu, nespretne poteze u „visokoj“ i profesionalnoj politici, pa nam postaje jasno da je Stefanin trud možda sasvim uzaludan, ma koliko se ona vodila ispravnim idealima i profesionalnom etikom.
Mi ceo film zapravo pratimo iz njene perspektive, stvari iz istrage, njenog neposrednog okruženja ili širih društvenih tokova saznajemo kad i ona. Tako da gotovo da možemo da osetimo njenu nelagodu kada je sin pita zašto svi mrze policajce, ili kada od bivšeg supruga otkrije da sin laže da su mu roditelji profesori da se ne bi sramotio pred drugovima. Međutim, toliki fokus na jedan lik može biti rizičan kada je situacija koja taj lik okružuje toliko nestabilna, fluidna i kompleksna.
Srećom, Mol nema pretenzija da donosi sud o Žutim prslucima, protestima (koji su u Francu-
skoj skoro pa stvar folklora) ili ishitrenim reakcijama policajaca kojima oni ponekad prelaze na drugu stranu zakona. Ne, on zapravo pušta nas kao gledaoce da svoj sud donesemo sami, dok nam on postepeno dodaje manje ili veće „tegove“ na obe strane metaforičkog „kantara” .
FINI DETALJI
Stilski, njegova „ruka“ ne treba da se preterano vidi i oseti i Mol se tog načela drži. Pažnja nam je preusmerena na glavnu glumicu, a Lea Druker je briljantna toliko da možemo reći da je ostvarila ponajbolju ulogu karijere, kao i na meritum stvari. To nikako ne znači da je Mol stilski dosadan i isprazan, naprotiv. Od finih detalja muzike, kako apstraktnije elektronske za podizanje napetosti kao originalne, do ambijentalno puštanih „evergrin“ hitova, preko ispranih zimskih boja u fotografiji Patrika Giringelija, njegovog odličnog osećaja za mi-
kro-geografiju i autorovih sklonosti ka upotrebi različitih formata slike (tu imamo i snimke uličnih nadzornih kamera i one vertikalne „telefonske ”) pa do herojskih poduhvata montažera Lorana Ruana da to sve drži na okupu, jasno nam je da je ,,Case 137“ jedan vrlo ozbiljan i ozbiljno urađen film.
Jasan nam postaje i Molov legalistički i humanistički stav koji se možda može učiniti naivnim kada je puno „igrača“ u priči. Ali taj stav zapravo nije naivan, a zaključak koji na kraju donesemo možda zvuči mračno i cinično. Društvo se može umiriti, ali ne i pomiriti, nikada se ne može svima ugoditi ili naći srednji put kompromisa, zakon se može različito tumačiti… A pokušaji da ispravljamo „krive Drine“ osuđeni su na propast ako je sistem već namešten da štiti i održava sam sebe, dok društvo ostaje na vetrometini.
Daren Aronofski voli da svoje likove stavlja na muke, što je sasvim legitimno. Problem je i što se gledaoci često nađu na mukama gledajući njegove filmove, i to ne nužno zbog
Američki megalopolis je prljav, nasilan, nagužvan, gadan, a u svemu tome ipak i nekako glamurozan, što scenograf Mark Fridberg sjajno dočarava, a direktor fotografije Metju Libatik briljantno saosećanja sa junacima. Razlog tome je po pravilu spoznaja da nam Aronofski otkriva „toplu vodu“ i banalnost prodaje kao vrhunsku filozofiju. Nema, dakle, neke „nagrade“ za našu patnju, od nas se očekuje samo da se divimo samozvanom geniju.
uslikava. Važnu ulogu tu ima i muzika
To, naravno, ne znači da je Aronofski potpuni anti-talenat za režiju, jer na nivou pojedinih scena i sekvenci zna biti briljantan. Konzisten-
tnost tehničkih aspekata iz filma u film je takođe pohvalna, čak i u onim manje uspelim radovima. A imao je Aronofski i izrazito uspele filmove: prvenac ,,Pi“ (1998) kojim je nagovestio i talenat i nešto intelekta i natreniranost veštine u niskobudžetnim uslovima, diptih koji sačinjavaju ,,The Wrestler“ (2008) i ,,Black Swan“ (2010) s kojima je demonstrirao da je sposoban i da zađe ispod površine ljudske psihe… Ili, pak ,,Mother“ (2017) u kojem je, čini se, prihvatio svoju pretencioznost kojom sakriva banalnost uvoda, pa je sve okrenuo na dinamičan, atmosferičan i na košmarni način zabavan film.
Imao je, doduše i podvalu zvanu ,,Requiem for a Dream“ (2000) gde je otkrivao toplu vodu kroz „torture porn ”, potpunu katastrofu s ,,The Fountain“ (2006), orgiju pretencioznosti s ,,Noah“ (2014) i gadost zvanu ,,The Whale“ (2022) kojeg čak ni „oskarovska“ gluma Brendana Frejzera nije mogla elementarno popraviti.
ono važnije, na pričanje priče
Čarlija Hjustona sam pisac
S najnovijim filmom ,,Caught Stealing“ koji nam se upravo ukazao na bioskopskom repertoaru, čini se, Aronofski po prvi put nema ambicija da nam poruči nešto važno. I to je odlično, jer može da se koncentriše na ono važnije, na pričanje priče koja čak i nije njegova – u pitanju je ekranizacija romana Čarkoji je sam pisac pretočio u filmski scenario. Ali je makar milje Njujorka s kraja devedesetih nešto što Aronofski poznaje i zna da inkorporira u
milje filma.
seriju muka na putu prema iskupljenju. On, Henk ( ),
som Lora Dern nogoste i gazdu ( nima-
Protagonista koji je sjeban, a ne zna ni kako, ni zašto, ni do koje mere, takođe je tipičan za Aronofskog i kao takav će proći kroz seriju muka na putu prema iskuOstin Batler), nekadašnji je talenat za bejzbol, viđen za Veliku ligu odmah nakon srednje škole. Ali, svoje šanse je upropastio saobraćajnom nesrećom u kojoj se povredio i usmrtio školskog druga. Rodnu Kaliforniju je zamenio Njujorkom gde radi kao šanker, od bejzbola mu je ostao „fandom“ prema Džajantsima iz San Franciska koji deli sa majkom (glasom i u jednoj od poslednjih scena i sta) i kapa koju nosi. Nakon što na spavanje pošalje Grifin Dan, nimalo slučajno) i zatvori bar, Henk običava da se nađe sa svojom devojkom, budućom bolničarkom , sa kojom uživa u slobodnoj vezi koja preti da se
Ivet (Zoi Kravic) uživa pretvori u ozbiljnu.
Henkovi problemi počinju s njegovim prvim komšijom, britanskim pankerom Rasom ( Met Smit, neprepoznatljiv pod „čirokanom“ neprirodnih boja), koji mora hitno da otputuje u London, pa ga moli da mu pričuva mačka koji grebe i grize ljude.
Međutim, zajedno s mačkom, Ras mu je uvalio na čuvanje i nešto što će postati predmetom interesa dvojice ruskih mafijaških siledžija, braće Hasida, Lipe i Šmalija Drukera (Liv Šrajber i Vinsent D ’Onofrio ), jednog portorikanskog makroa i prevejane detektivke Roman (Redžina King) iz odeljenja za narkotike. Sa zdravljem već načetim nakon prvog susreta s Rusima, Henk mora da nađe načina da se ispetlja iz nečega što ne zna šta je i u šta se nije upetljao svojom voljom, dok se spirala nasilja oko njega širi velikom brzinom. ,,Caught Stealing“ možda pomalo „pati“ od predvidljivost mehanike tipičnog trilera. Ali ta trilerska osnova je začinjena sa sasvim dovoljno brutalne akcije koja više nego u drugim filmovima sličnog kova ostavlja opipljive i trajne posledice. Posebnu pažnju treba obratiti na jurnjave automobilima i sudare – posle ovog filma ćete po dvaput proveravati da li ste vezali pojas.
Aronofski i montažer Endrju Vajsblum drže tempo na visokom nivou od početka do kraja, i pritom ostavljaju taman toliko predaha koliko treba da se gledalac malo relaksira, između ostalog i kroz manje ili više crni humor. Tome ponajviše služi dinamika između Ivet i Henka u početku filma, uz suverenu interpretaciju već „zvezdanih“ glumaca Ostina Batlera i Zoi Kravic. Komične poene ubiraju i Met
Smit kao karikaturalni panker (Džoni Roten za siromašne), te Grifin Dan kao logorejični stari roker i vlasnik neuglednog bara (CBGB za siromašne). U drugoj polovini dobijamo i celu „sitkom“ sekvencu kada hasidska braća koja ne mogu da se odluče jesu li religiozni vernici ili mafijaši-psihopate vode Henka kod svoje babe ( Kerol Kejn ) na obred pred šabat, a Šrajber i D’Onofrio prosto blistaju u verbalnom humoru na engleskom i jidišu. Komična nota ne umanjuje njihovu pretnju, što je takođe slučaj i sa tupavim ruskim gangsterima ili hvalisavim portorikanskim makroom.
Međutim, u filmu postoji još jedan „lik“ koji je jednak protagonisti, ako nije i važniji od njega. U pitanju je Njujork kao grad koji nikada ne spava. Ili, još specifičnije, Njujork iz devedesetih kada je džentrifikacija tek počinjala da uzima maha i to ne svugde podjednako.
Taj grad je prljav, nasilan, nagužvan, gadan, a u svemu tome ipak
i nekako glamurozan, što scenograf Mark Fridberg sjajno dočarava, a direktor fotografije Metju Libatik briljantno uslikava. Važnu ulogu tu ima i muzika, bilo da se tu radi o inkorporaciji onovremenih hitova uglavnom iz pank, rok i alternativnog registra ili o novim stvarima koje izvodi sastav Idles.
Čak je i zaplet u kojem protagonista ni kriv ni dužan upada u nevolje koje prvo mora da shvati, pa da se iz njih izvadi je tipično njujorški. ,,Caught Stealing“ tako nastavlja niz vrlo njujorških filmova nalik na ,,After Hourse“ ( Martin Skorsez e, 1985), i tu shvatamo otkud baš Grifin Dan u glumačkoj postavi, ili ,,Uncut Gems“ (braća Safdi, 2019) kao modernog klasika. Vremenski se smešta između njih, u vreme i na mesto koje Aronofski poznaje kao svoj džep. Zato o njemu možemo govoriti kao o autorovom najzabavnijem, možda u detaljima čak i najintimnijem filmu, te jednom od vesnika da bi jesenja „berba“ mogla da popravi prosek do sada neimpresivne 2025. godine.
Piše: Stojan STAMENIĆ
Koliko znate i koliko ste čuli, u Crnoj Gori, onih koji slave slavu - a da nijesu vjernici uopšte? ,,A to je tradicija, to ti je ono nešto naše… Porodično“ - govorio je jednostavno, ima i deceniju i po, na primjer - jedan drug na studijama.
Tako nekako počinje ,,Long Story Short ”, nova animacija na Netfliksu, iz deset epizoda i pera Rafaela Bob-Vaksberga, genijalnog kreatora ,,Bojack Horseman ”. Roditelji u kolima i troje klinaca na zadnjem sicu; na putu kući sa sahrane jedne bake. ,,Baba i Raj? Posljednje u šta mi Jevreji vjerujemo je Raj“ - sa samog dna od svog gubitka govori mama. A onda tata objasni i umekša sve grube ivice: ,,Raj? Kod nas Jevreja je tako da se ne trudimo mi da živimo dobro - zato da bi otišli u Raj. Mi se trudimo da živimo dobro… Da bi, prosto, živjeli dobro”
Cijele su godine, decenije potrebne, pa da takve riječi dobiju ruho nostalgije i uspomene. A da se u onom, što je drug govorio na studijama - ne vidi nekakav apsurd (,,Zamisli, slaviš slavu, a ne vjeruješ! Pa đe ti je tu logika“ - dobio je odgovor tada). Nego briga i toplina. Bogu, ako ga ima, sigurno mnogo bliskija od onog ,,logika odgovora” Nego, u seriji ,,Long Story Short“ je mnogo brige i topline. Potrebno je samo malo vremena i epizoda, da ih primijetite iza silnih planina od ironije i apsurda. A za junake naših epizoda, porodicu Švuper, potrebne su cijele godine i decenije. Potrebno je da sjećanja postanu so duše. Nećete je, u 2025, naći u tolikoj mjeri i tako gorko-slatku, kao u ovoj televizijskoj škrinji Bob-Vaksberga. Znate svu tu foru sa ,,Simpsonovima“ - da oni u evo lijepih 26 epizoda nikako ne stare, uvijek su ista porodica tamo u Springfildu? E, ,,Long Story Short“ je sve, samo ne to. Glavna kvaka sa ovom serijom je vrijeme koje prolazi. Njeni likovi odrastaju sa gomilom trauma, nekako uspijevaju da grade neke otkačene i lijepe konekcije. Vjenčavaju, se dobijaju djecu. Zalisci im se produbljuju, zulufi sijede, kičme sa-
Švuperi na putu odrastanja i uspomena
Ko je Naomi Švarc, matrijarh tog njihovog Švuper-plemena? Evo ovo je: užasno zahtjevna gospodarica nabijanja osjećaja krivice. Nosilac crnog pojasa sedmi dan pasivne agresije. I one klasične agresije, isto. Baronica oštre kritike svih oko sebe. I da, princeza neodoljivog humora
vijaju, račune jedu razvodne alimentacije. Upadaju u beskrajni krug i ciklus žaljenja za propuštenim šansama i samoće. Djeca im polako odrastaju sa teretom
nekih naslijeđenih, povampirenih, ili sasvim novih trauma. I tako u krug. A ono između? Život. ,,Ono naše… Porodično”. Kontate već tu, koliko je to prokleto i neumitno vrijeme, snaga i gorivo serije ,,Long Story Short”? I kakva se tu sila od istinite i bliske nam porodične priče tu polako rascvjetava?
Na tom putu, naši Švuperi (zamislite, tata se preziva Kuper, a mama je Švarc… Pa su njih troje klinaca - Švuperi. Kako je to samo Bob-Vaksberg smislio!) - imaju jasnog kormilara. Skretničara odrastanja, sazrijevanja, karaktera. Naravno - i trauma. I naravno da je to mama. E, ta Naomi Švarc, kojoj glas pozajmljuje Lize Edelstin (niko drugi nego Hausova neprežaljena Liza Kadi u ,,House, MD ”!) - to je najraskošniji i najluđi lik, kojeg imate priliku da upoznate na televiziji u 2025. godini!
Stvarno, ko je Naomi Švarc? Heroj i negativac jedne porodice, u isti mah? Matrijarh tog njihovog Švuper-plemena? Evo ovo je: užasno zahtjevna gospodarica nabijanja osjećaja krivice. Nosilac crnog pojasa sedmi dan pasivne agresije. I one klasične agresije, isto. Baronica oštre kritike svih oko sebe; jednako starog rabina koji otaljava Bar micvu njenog dozrelog žgepčeta - ili, bilo kog životnog izbora sopstvene djece. O, pogotovo njih. I da, princeza neodoljivog humora. Duhovitosti koja svaku oštru žaoku učini bezbolnom… Naravno, nama gledaocima - a ne onima kojima je upućena.
Budite sigurni, mama Naomi Švarc jeste i biće spremna da ih u ,,Long Story Short“ sve progoni krivicom - pa i iz groba, ako treba. I da iznad svega bude vezivno tkivo za gomilu neodoljivih malih priča, sjećanja i uspomena - koja u zbiru čine nešto mnogo veće od proste sume djelova. Nešto što emocionalno treperi i isijava tako, da odmah znate da je ovo komad televizijske umjetnosti koji će vam ostati nezaboravan. Kao ono Delovo naslanjanje na šank u ,,Mućkama“ ili onaj dodir Brijene od Tarta i Džejmija Lanistera u ,,Igri prijestola” I bićete sigurni - ovo je dobrim dijelom riznica sjećanja i odrastanja Rafaela Bob-Vaksberga. Jedna intimna škrinja za koju je imao petlje, da pusti da potekne i podijeli… A zašto, samo radi umjetnosti? Ne, nego zato što je posveta jednoj mami. Toj tektonskoj sili koja sastavlja i okuplja;
tom uraganu koji razbacuje i rastavlja komade jedne porodice… I opet, u krug. Vremenska osa? Za ono što se, u uvodnih nekoliko epizoda, ,,šalta“ niz period od otprilik deceniju i po (tj. od otprilike 2000. do 2014) - ćete vrlo brzo poželjeti da se raširi i produbi… Pa će priča trajati, recimo, od - kraja pedesetih (posljednje banalne godine progresa američke porodice za vrijeme Ajzenhauera) do pandemijske 2022. godine. Pa gore, pa dolje, pa gore, pa dolje - i uvijek potpuno u svrsi i u korist narativa i poente. Ništa tu nema forsirano, ili za popunjavanje praznog hoda u deset polučasovnih epizoda.
To je možda i najbolji momenat ,,Long Story Short“ - dok upoznajete te male-pa-velike-već-odrasle Švupere, a o njih troje bi stvarno grijeh bio da nešto više otkrivamo. Osim, naravno, da je to jedna sasvim tipična i pozna-
ta porodica. Dakle, taj momenat - kad perfektno znate, da je koncept serije postavljen tako, da se gorivo od dobre priče praktično ne može istrošiti. Da ovo, ovako, bukvalno može da teče desetinama epizoda i sezona. Što je jako, đavolski teško - kada su porodične serije sa različitim vremenskim osama i ,,šaltanjima“ u pitanju. Pa sjetite se samo, kako je ,,This Is Us“ balon glavne priče dobrim dijelom izdušio - nakon onog požara. Naravno da ovako dobro postavljena serija ne može da izbjegne poređenja sa ,,Bojack Horseman”. Pa i sa ,,Undone“ na Amazono omv servisu, za koju je Bob-Vaksberg bio ko-kreator ali je glavna ideja i koncept ipak bila suštinski djelo Kejt Pardi Ovako ispada: ,,Bojack“ i ,,Undone“ su mnogo apstraktnije, vizuelno sklonije da ,,otkače ” , da skrenu u gotovo psihodelični trip od animacije… Ali se
sada Rafael mnogo više lično uložio - da spakuje ovaj scenario i koncept. Naravno, ne samo zbog priče o porodici - već samo nastavljajući ono što je postavio kao veliku temu u sjajnoj ,,Time ‘s Arrow“ epizodi četvrte ,,Bojack“ sezone. Ili, sa cijelim onim trikom od ,,savijanja vremena“ u ,,Undone”. Dakle, istražujući - šta za sve nas znači neumitni protok života. Recimo ono, kad dobiješ dijete, samo se osvrneš - i eno ga, već je na koledžu, već ima svoju djecu.
E, zbog svega toga je potpuno lako da vam bude stalo i do te karakondžule američkog predgrađa od mame Naomi i savršeno brižnog tate Eliota (glas Pola Rejzera , obožavaćete svaku scenu u kojoj se pojavi) - i do njenih Avija (glas Bena Feldmana, u suštini razmaženi i obožavani najstariji mamin sin), Šire ( Abi Džejkobson, onako blago prigušeno ponijela mamin bijes i ranjivost) i najmlađeg Jošija (Maks Grinfild, neostvarenjak koji uporno odbija da iz čvrstog zagrljaja pusti to dijete u sebi). I sve one koji se nuklearno sudaraju o svijet Švuperovih - recimo, Avijevu djevojku Džen, kojoj će Naomi na urnebean način da na nos nabije poklon vazu za cvijeće… Jer ,,Šta će nam, bože moj, još jedna vaza? Ničem u njihovom domu slična vaza? Prazna, nijema, bez kapi života vaza? Ali, ne kažem tebi dušo, tebi hvala, nego za sebe onako…“.
E u takvom svijetu ,,Long Story Short“ - jedne američke, jevrejske, bilo koje moderne porodice - u kojem za sve njih, nikad i nikom, ovaj život neće biti dovoljan - i uvijek će im nešto faliti… Ćete zaista poželjeti da budete. Pa i kad se kreće niz liniju stereotipa, koje Bob-Vaksberg koristi isključivo - da bi ih se ironijom dotakao, što mu ne uspije baš svaki put (jedina i mala mana serije). Jer znate zašto? Ovo je televizija najbliža vašem kauču, vašoj kuhinji, vašoj sobi odrastanja, albumima sa fotografijama, uspomenama, radostima i nostalgijama, koju možete sada gledati. Jer to je ono nešto naše… Porodično.
Piše: Davor PAVLOVIĆ
Političke drame uvijek su fascinirale uvidom u koridore moći, moralne dileme i drame svjetskih vođa. Od serije „The West Wing”, preko „The Crown” , do nedavnog uspjeha „The Diplomat ”, žanr je ponudio oštre dijaloge, snažne likove i napete prikaze složene političke igre koja upravlja našim društvom. Sa svojim mjestom u redovima političkih trilera, nova mini-serija od pet epizoda na Netfliksu, „Hostage“ nastavlja tu tradiciju i karakteristike žanra. Međutim, kako epizode odmiču, početno obećanje ustupa mjesto gorčem zaključku.
Dok Donald Tramp i Vladimir Putin izigravaju neustrašive svjetske vođe, u Londonu se odvija fiktivni susret između engleske premijerke Abigejl Dalton (Surejn Džons) i njene francuske koleginice Vivien Tousen (Žili Delpi). Nedavno stigavši na adresu Dauning Strit 10, britanska premijerka se nalazi u delikatnoj situaciji, jer se zemlja suočava s nestašicom lijekova,
Kombinacija aktuelnih događaja, političkog trilera i porodične melodrame u seriji ne funkcionišu najbolje, ali uprkos tome, serija drži pažnju svojom kratkoćom i neospornom snagom svojih glumica
posebno za liječenje raka. Osim toga ima problem sa ćerkom Silvi (Isobel Akuvudike), a muž Aleks ( Ešli Tomas) je poslan u Francusku Gvajanu, gdje radi s djecom u siromašnom selu.
S druge strane La Manša, francuska predsjednica je usred kampanje za reizbor, a kritičari je optužuju da se pokorava kraj-
nje desničarskim igrama kako bi unaprijedila svoju karijeru. Dvije žene sastaju se kako bi postigle obostrano koristan dogovor, ali sve se mijenja kada supruga prve teroristi uzimaju za taoca i zahtijevaju da podnese ostavku ili će joj ubiti supruga…
Sa suprotstavljenih političkih strana, vođe država će morati
sarađivati i odlučiti šta ima prioritet, domovina, javni interes ili porodica. U tradiciji britanskog političkog trilera, gdje adrenalin i zavjera idu ruku pod ruku, poput „Bodyguard ”, „Hostage“ autora i scenariste Meta Čermana, razvija različite sporedne radnje i pozadinu društvene krize u kojoj se paralelno odvi-
jaju. Kombinacija aktuelnih događaja, političkog trilera i porodične melodrame u njoj ne funkcionišu najbolje, ali uprkos tome, serija drži pažnju svojom kratkoćom i neospornom snagom svojih glumica.
Radnja posuđuje materijal direktno iz stvarnosti, poput uspona krajnje desnice i polarizacije društva. Konstrukcija postaje sve jasnija što serija odmiče, ali maksima da altruistični vladari dugoročno pobjeđuju ovih dana djeluje ipak kao čista naučna fantastika. U „Hostage“ ulog života i smrti, umjesto da stvori nepodnošljivu napetost, klizi u gotovo mehaničku dramaturgiju, lišenu ikakvog trajnog emocionalnog uticaja. Tokom pet epizoda, obrti i cliffhangeri nizaju se jedan za drugim, s jednim ciljem, da gledaoca drže napetim i iznenade ga, mada u tom baš i ne uspiju.
Obrti su previše očiti da bi bili uvjerljivi, a istraženi tragovi ne dovode uvijek do zadovoljavajućeg zaključka, ostavljajući utisak da je autor nastojao zamutiti vodu bez jasnog smjera. Tempo pati od „prekida“ koji prekidaju konstantnost, a neke sekvence namijenjene stvaranju napetosti propadaju.
KODOVI SAPUNICE
Umjesto da uzdigne priču, režija ponekad naglašava težinu već predvidljivih situacija. Gledalac očekuje dramatičnu eskalaciju, ali serija djeluje oklijevajuće, kao da odbija odlučiti se između političkog trilera i porodične drame, želeći i jedno i drugo. Taj nedostatak fokusa je razvodnjava, uprkos tema koje se obrađuju, a koje su daleko od
trivijalnih. Takođe, u ovoj seriji zamišljenoj kao triler, umjesto uspostavljanja psihološke složenosti, narativ niza ponekad nevjerovatne situacije, što slabi realizam, dok u pauzi drama igra po kodovima sapunice, prepune porodične drame ispunjene seksualnim skandalima i ličnom manipulacijom, koja pati od predvidljivih dijaloga, kojima nedostaje vjerodostojnost da bi pružila dašak realizma potreban za visokooktanski triler.
Dok se dvije žene očajnički drže vlasti, one su nevini taoci i rizikuju da budu ubijene u bilo kojem trenutku. Ta dilema je najveća snaga serije, jer otvara pitanje gdje je granica onoga što političar treba učiniti za svoju zemlju. Iako nema sumnje o tome ko su pravi taoci, takođe se razumije da su dva šefa država taoci između svojih porodice i zemlje koju su se zakleli štititi.
Engleska glumica Surejn Džons je već mnogo puta zablistala na malim ekranima, dok se francuska glumica i režiserka Žili Delpi istaknula u nezavisnoj kinematografiji s obje strane Atlantika, posebno u trilogiji Ričarda Linklejtera
Kao političarke suprotnih temperamenata, obje pružaju virtuozne performanse. Dalton je ispunjena majka, jednako zaljubljena koliko i odlučna služiti svojoj zemlji. Tousen je sklopila brak iz interesa s medijskim mogulom i spremna je žrtvovati
svoja uvjerenja kako bi osigurala svoj reizbor. Svaka scena u kojoj su dvije junakinje u istoj sobi je užitak, jer njihove razmjene, u kojima se miješaju politički ciljevi i lični interesi su snažne. Dok prvo potiču empatiju, nakon toga izazivaju suprotno od toga. S druge strane, likovi, uprkos tome što su u središtu priče, često su razočarani nespretnim dijalozima ili ponašanjem koje protivrječi njihovom statusu, tako da se uprkos svojim sposobnostima, čine zarobljene u brzopleto napisanim ulogama, nesposobne izraziti svoju punu nijansu.
MANJAK
Što se tiče sporednih likova, neki su zadovoljni klišeima, a njihova prisutnost djeluje vještački, bez prave narativne svrhe.
Pretjerano pojednostavljenje međunarodne politike potkopava poruku koja je mogla biti suptilnija, a jača. Na kraju, serija „Hosta-
ge“ se muči pronaći pravu ravnotežu između realizma i zabave, gdje želja za privlačenjem pažnje brzim obratima na kraju zamagljuje dubinu potrebnu za takvu naraciju. Umjesto bogate i kvalitetne rasprave, suočavamo se s previše konvencionalnim narativnim mehanizmima. Druga slabost leži u načinu na koji se prikazuju odnosi između sila. Dijalozi između britanskih i francuskih dužnosnika ponekad ostavljaju utisak kučne svađe, daleko od dijaloga koji se očekuje u diplomatskom kontekstu. Ipak, kratki format od pet epizoda potiče brzu konzumaciju, a želja za saznanjem zaključka tjera da se ostane uz seriju do kraja, iako znatiželju prati sve veća iritacija kako se nedosljednosti gomilaju. Na kraju ostane utisak između jednostavnog užitka zabave i razočaranja zbog protraćenog potencijala.
Ima ta knjiga ,,Mafijaška kuhinja: Moji omiljeni recepti iz gangsterskog života“ u kom Henri Hil opisuje, na primjer, posljednji obrok prije nego će zaglaviti u zatvoru u onoj sceni u ,,GoodFellas“. Naravno, skrčkan na maslinovom ulju i bijelom luku. Jer, kakav bi to italijanski mafiozo bio bez…
Najteže od svih pitanja. ,,Ništa ja to nijesam proživio ili gledao u djetinjstvu i odrastanju… A on ipak jeste“. Jedan od rijetkih intervjua, u tišini sjenovitog vinograda juga Italije - i Frensis Ford Kopola upitan da uporedi svoj ,,The Godfather“ (1972) i ,,GoodFellas“ (1990) dobrog druga Martina Skorsezea.
Naravno da je Henri Hil stvarna osoba; naravno da se sve to u ,,GoodFellas“ desilo. Nego, znate šta je hronična boljka i začin svih životnih zaprški starih mafijaša? Željenje i krivica. Prvo, onako, zbog svih plahovitih odluka koje za sekund obilježe život. Ili, krivica od onog momenta, kad beskrajnu lojalnost zamijeni izdajstvo. Najviše, krivica zbog toga, što shvatite da vam taj i takav život više ne prija. I krivica svih dobrih katolika među mafijozama: jer nakon svega, sve to grešno i dalje i ipak želite, svakog dana.
Dvojica su junaka priče po istinitom događaju ,,GoodFellas“. Jedan je Henri Hil; on je ona najsitnija šibicarska koja je postala nešto manje sitna mafijaška pa mnogo krupnija krimi riba… Da bi se, na kraju, našao pred najtežom dilemom - da li je momenat za izdajstvo, onda kad postane baš gusto. Onda kad je postalo nepovratno gusto.
Drugi junak istinite priče je sam Skorseze. Dječak iz Male Itaije, onog njujorškog kraja na razmeđu svih tih strašnih familija Gambino, Lukeze, Kolombo
Dječak koji je sve to, na svom trotoaru i sa svog prozora, gledao i tome svjedočio. Ali, nikad i nikako nije mogao biti ,,jedan od njih“. Mali Skorseze bio je previše nježnog zdravlja, sa teškom astmom zbog koje je imao djetinjstvo koje je bilo sve samo ne normalno… I među svima nji-
GOODFELLAS GANGSTERSKI KLASIK MARTINA SKORSEZEA
Znate gdje je Skorseze prisutan u ,,GoodFellas“?
U kinetici. U ritmu i tempu. Ovako je govorio: ,,Počeće kao žestoka pucnjava. A onda će, od tog momenta, samo da bude brže i brže… Kao dva i po sata trejlera. Toliko vratolomno. Toliko grozničavo. Ozbiljno, to je jedini način da se uhvati sva pretjeranost mafijaškog života“
ma je, prosto, bio autsajder. I kao takav je bio savršen posmatrač. I nikad, ništa, mu tu nije moglo promaći. Znate gdje je Skorseze prisutan u ,,GoodFellas“? U kinetici. U ritmu i tempu. A ovako je, i prije nego što je uopšte ušao u obilazak filmskih setova ili kasting, svima govorio da želi da to snimi: ,,Počeće kao žestoka pucnjava. A onda će, od tog momenta, samo da bu-
de brže i brže… Kao dva i po sata trejlera. Toliko pretjerano. Toliko vratolomno. Toliko grozničavo. Ozbiljno, to je jedini način da se uhvati sva pretjeranost mafijaškog života. Danas, pa opet narednog dana, pa… Da shvatite koliko je to ljudima privlačno. I koliko ih, na duže staze, davi i ispija do zadnje kapi životnog damara“. A život mafijaša u ,,GoodFellas“?
To je, nakon 10 ili 20 ili više go-
dina - apstinenciona kriza žešća i opakija od one najcrnjih i najkukalijih heroinskih zavisnika. Onda, kad jedino zadovoljstvo ostane to - što ponekad, ali samo ponekad i sve kraće, dobiješ malo mira. I ništa više. Sve ostalo je čisti pakao, svijeta u kome se zidovi sužavaju. Života koji je samo i isključivo klopka.
Prvo je postojala knjiga. Nikolas Pileđi pisao je ,,Wiseguy“ (1986) nakon silnih mjeseci razgovora i intervjua sa Hilom; a Skorseze je zbog nje prekršio sebi dato obećanje, da više neće snimati mafijaške filmove. Čitao je dok je snimao ,,The Color of Money“ (1986). Onda je, prosto, najveća faca od svih njujorških režisera došao do Pileđijevog broja - i jednog dana ga je nazvao. ,,E, ovdje
Marti… Čekao sam cijelog života ovu knjigu“. Sa druge strane žice tišina. I onda jedno: ,,Marti, čekao sam cijelog života na ovaj poziv“.
Čak 12 verzija scenarija je urađeno do finalne; vizuelni stil suštinski je potpuno preoblikovan u odnosu na ono između redova knjige… Pa je Pileđi bio vrlo pošten - insistirajući da Skorseze takođe potpiše scenario. I to je bilo ispravno: suštinski, Marti je potpuno i naglavačke okrenuo narativnu strukturu. Prvo je te najbolje segmente iz knjige iscjepkao u ultrabrze epizode. Kao neke male blokove. I odlučio da se tok priče razlije u dva bujična rukavca. Da krene od sredine - pa da se navrat-nanos kreće naprijed i nazad i naprijed i nazad i… Tako u sat i po mafijaške vratolomije.
U suštini, sve je to i Skorsezeova posveta filmovima koje je volio. Obožavao je je Trifoov ,,Jules and Jim“ (1962), način narativnog tkanja i same naracije je praktično iskopiran - ali i obogaćen… Rezultat: film koji je svo to nara-
tivno meso izgradio na armaturi, na čvrstom skeletu od pravila francuskog novog talasa sa početka šezdesetih!
Kasting je, naravno, bio teža rabota. Tek kad je ubijedio Roberta De Nira da glumi Džimija Konveja, znao je da ima masne produkcijske pare da iznese film. Rej Ljota? Njega nije trebalo uopšte ubjeđivati da glumi Henrija Hila. Čim je izašla Pileđijeva knjiga, imao je priliku da je čita - i bio fasciniran. A kad se De Niro ,,navukao“ na priču, prvo je nonstop zvao Pileđija za instrukcije… Pa onda došao do kontakta sa Hilom lično! Pričali su satima, desetinama puta.
Jako bitan momenat: zbog čega je, među svim tim Italijanima u flanelskim odijelima, jedan gangster među njima, glavni lik - Irac. U jednoj od ključnih scena, sa prozora porodičnog doma sitnog mafijaša, gleda ,,krupne ribe“ - i prosto priželjkuje njihov život, njihovu dostupnost skupim noćnim klubovima, skupoj drogi, skupim ribama. On je autsajder svjestan toga i svjestan da je jedino što želi - taj način života. Baš kao i mali Skorseze, astmatičar, na prozoru doma u Maloj Italiji, gledajući sve te gangstere na svojoj ulici. Svjestan da mu ne može biti, da možda nikad i neće - da do kraja bude jedan od njih. A nikako ne važi, da je taj njihov svijet privlačan samo zbog novca i moći koju novac donosi. Kad ih samo upoznate - tog Konveja (De Niro) koji krade samo i prosto jer mnogo voli da krade; ili
tog De Vita (neodoljivi Džo Peši) - koji je jednostavno tip kojeg je tako lako zavoljeti - samo što je i tempirana bomba sa jako kratkim fitiljom, onda kad mu pane klapna. Pa tog starog Dona, Sisera (Pol Sorvino), pa… I sve njih pratimo uzduž i poprijeko vratolomnih 30 godina. Godine nedodirive vladavine ulicama Njujorka… I godine opadanja i propasti njihovog Rimskog carstva. I godine izdajstva, da. Pa je taj svijet beskrajno privlačan i za Hilovu ženu Keren (Lorejn Brako, kako je samo potom bila savršena mafijaška psihijatrica u ,,Sopranos“) - još jednu ,,izvanjku“ u tom svijetu… Koja, od jednog momenta, kao žena gangstera - ni ne primjećuje da je u hermetički zatvorenom kavezu mafijaškog svijeta. Pa su i svi oni tako i toliko otkačeni - jer su, prosto, isključivo okrenuti jedni
na druge, u svoj toj vrtutmi. Pa ona postaje tek savršen tandem sa Henrijem - onda kad se, potpuno otkačeno i mafijaški, krene boriti za njihov brak, kad ga otkrije sa ljubavnicom…
A onaj momenat zidova koji se sa svih strana sužavaju je briljantan u završnici: onda kad Henri, u jednom svom danu, pokušava da poveže tanke niti komplikovanog velikog posla oko kokaina; ali i da se suoči sa sumnjom da ga neko prati. I da smiri sve razgalamljeniju ljubavnicu. I da stigne da porodici skuva neku večeru, naravno začinjenu sa gomilom krivice… I tako u beskraju sve težih i bržih dana. Kontate koliki i kakav je to pritisak?
Pa opet, najjače i na kraju, kad se naši junaci nađu sa druge strane izdajstva, kad iz blještavila od flanela i svitanja noćnog kluba skliznu u sivilo doušnika… Apsolutno znate: da bi oni, da mogu krenuti od početka - isto to opet radili. Da bi dali sve, da ponovo budu… To.
I kako je to samo divna, raskošna krivica - kad znate, da vas ta želja i neostvariva čežnja nikad neće napustiti. Znao je i mali astmatičar Skorseze, tamo na onom prozoru i sa vidicima ka neuhvatljivom nafijaškom svijetu… Pa uspio da im se ipak prikrade, prišunja, da bude i glavna faca među njima i naš glavni doušnik. Na onom horizontu, koji samo i isključivo može biti film.
Najbolji dobrotvorni album na dunjaluku snimljen tiče se djece rata u Bosni. Da bi se „The Help Album“ desio, trebalo je da bljesne jedna ideja, jedan koncept Džona Lenona, deceniju i po nakon njegove smrti.
A Lenon je, snimajući „Instant Karma!“ singl još februara 1970, zborio ovako: da pjesme ploče treba objavljivati kao novine. Sa toliko urgentnosti. Toliko svježe. Sa što kraćim sesijama za snimanje i odmah, što prije na rafove. I tako u krug. Muzički svijet u apsolutnom pokretu, u stalnoj ofanzivi, u totalnoj svakodnevici; samo takav bi mogao, propovijedao je Lenon, stvarno da promijeni svijet.
KEJT I DŽONI
I samo jednom, prije 30 godina i u septembru 1995, dva mjeseca prije nego dejtonski mir utihne sve bosanske ratne grabljivicemuzički svijet je povjerovao Lenonu. Evo kako: na „The Help Album“ okupili su se (nabrajalica bez nekog reda): Pol Makartni, Radiohead, Blur, Oasis, Pol Veler, The Stone Roses, Sined O’Konor, Portishead, The KLF, Manic Street Preachers, Massive Attack, Orbital… Britanci i Irci, pod ruku, sa idejom: da se u studijima sa kraja na kraj Ostrva za jedan dan (4. septembra) snimi, a za manje od sedmicu (9. septembra) objavi album. Pa kakav materijal za muzičku legendu!
Na primjer, djelić legende: Krist Novoselić iz Nirvane je tu pružio jedan sasvim neobičan doprinos koji se ne tiče same muzike - ma-
nje od godinu nakon što je Kurt Kobejn odlučio da sa ove planete uhvati šturu, prosviravši sebi glavu. Ili, na primjer: „Fade Away“ koja otvara album tada potpisuju Oasis and Friends, u vakat meteorskog uspona mančesterske braće Galager… A ono „Friends“ se tiče, recimo, toga - da na pjesmi nastupa i holivudski princ Džoni Dep - i to sa djevojkom, supermodelom Kejt Mos! Treba li reći, koliko je samo ta vijest, o vezi Britanke sa glumačkim superstarom i njihovom učešću na Oasis pjesmi - bila mamac za vaskoliku britansku javnost… I kako je samo digla publicitet albumu. Ali, ipak i prije svega, bila je bitna muzika. Nikad, ali nikad se ne bi u Britaniji prodavala ta ploča - da je to prosto bila samo dobrotvorna akcija sa žešćim publicitetom. Britancima da prodate nešto što je čista forma, bez sadržaja, još muzičkoj Britaniji, još sredinom
Nikad, ali nikad se ne bi u Britaniji prodavala ta ploča - da je to prosto bila samo dobrotvorna akcija sa žešćim publicitetom. Britancima da prodate nešto što je čista forma, bez sadržaja, još muzičkoj Britaniji, još sredinom devedesetih - nema šanse. Moralo se tu desiti nešto… Pa, lenonovski magično
devedesetih - nema šanse. Moralo se tu desiti nešto… Pa, lenonovski magično.
Ostavimo, na primjer, po strani sjajnu „Love Spreads“ drugih (i od Oasis mnogo većih) mančesterskih genijalaca The Stone Roses; jer ona je snimana još godinu ranije. Tu, na toj ploči za bosansku i hercegovačku djecu - je i začetak onog, što će postati veliki, nezaboravni Radiohead album „OK Computer“ (1997)! Evo kako: bend proslavljen „Creep“
singlom nije imao baš bajan i sjajan uspjeh drugom pločom „The Bends“ (1995) - iako su tu bile i „Street Spirit“ i „High and Dry“ i Fake Plastic Trees“… I ideje za epohalni „OK Computer“, stilski zaokret, sazrijevanje - za Toma Jorka i ekipu polako su se rađale.
Pa su, tokom dijela svjetske turneje u Japanu, otprilike imali jasnu muzičku ideju - za ono što će postati „Lucky“. Eto je, i dvije godine kasnije - na „OK Computer“. A navrat-nanos, pod pritiskom obećanja muzičkoj ikoni Brajanu Inu (on je, otprilike, selektirao i ko će od zvijezda pružiti doprinos) i očekivanja i iskrenog damara da tom velikom projektu doprinesu - spakovali su „Lucky“. „To je ono što nas je, iskreno, inspirisalo - ta cijela trka i frka, da što prije i sa rokom nešto završite. Dok smo radili u studiju, pa i kad smo završili, dugo nas je pratila ta neka iskrena euforija. Ono, kad znate, zbog čega i kako i za koga stvarate muziku“ - govorio je Jork. Daleko od toga da je to jedina poslastica ploče. Na primjer, realan promašaj je sasvim vrišteća i razularena verzija „Raindrops Keep Falling On My Head“ klasika - koju su iznijele velške zvijezde iz Manic Street Preachers. Ali
niko to nije zamjerio - kad je tu bio „Dream a Little Dream“ standard, sasvim vijeran originalu ali i nekim modernim vihorima i vremenima, onako kako je to spakovao Teri Hol.
Ili - savršen gruv na „Adnan“ - koji je pronašao elektronski duo iz Kenta, gospoda iz Orbital. Pa, recimo, način na koji je londonska ekipa Suede iznijela „Shipbuilding“ hitčinu Elvisa Kostela. Pa… Realno, više od svega - savršen izbor delikatne, mistične, neuhvative Sined O’Konor - da na svoj način udahne život za „Ode to Billy Joe“ legendarne Bobi Džentri. Kakav momenat - da se na albumu za bosansku djecu, nakon tri i po godine rata - spakuje jedna sasvim ženska priča. O jednoj kćeri američkog Juga i jednom suicidu koji nikom, tamo negdje, nije bio bitan… I da to bude sasvim prikladno, spram svijeta koji je od bosanske djece suštinski glavu okretao, svih tih godina.
Makartni, Veler i gomila prijatelja (naravno, sve orkestrirano brižnim liderstvom takve epohalne figure kakav je Brajan Ino) na kraju, potpisani kao The Smokin’ Mojo Filters - izvode, naravno, „Come Together“ Bitlsa. Morala je jedna, do kosti, Lenonova referenca - skoro 27 godina nakon što je tu himnu zajedništva, povjerenja, akcije, Džon napisao… Massive Attack izvode „Fake the Aroma“ - naravno, kao jednu alternativnu verziju njihove triphop hitčine „Karmacoma“. A Portishead, sa Bet Gibons? Sasvim dostojanstveno mračnjački, sasvim njihovo i njeno bristolskisa jednim „Mourning Air“. Ma, 20 pjesama sjajnih, dobrih, iskrenih
namjera - da stvarno povjerujete, da je sve to moglo nastati onako, kako se pišu i prelamaju, za jedno popodne, neke jutarnje novine… I da su svi oni zaista to, u četiri ili pet sati, u gomili britanskih studija, svako za sebe snimili, pa uklopili, pa lansirali na vinil. Rezultat? Striktno novčano - uz naravno, prvo mjesto na listama kompilacija - nekih 1,25 miliona tadašnjih funti - odnosno, po današnjem kursu i računajući inflacije - nekih 3,5 miliona eura. Sve za jedan dan, za djecu u ratnom beznađu… Sjajna poruka. Ali, naravno da je moglo bolje. I naravno da oni nijesu bili za to krivi! Kako je samo Brajan Ino bio razočaran, kako je bjesnio u javnosti - nakon odluke da se ovakvoj ploči, jer je kompilacija, ipak ne dozvoli da uđe na standardne liste prodaje albuma. A tu bi je prvo mjesto izvjesno višestruko nagradilo pažnjom i interesovanjem publike i javnosti.
Čak su probali da pjesme objave kao jedna supergrupa War Child,
da se ne potpisuju pojedinačnim imenima bendova ili izvođača… Ali, nije im to dozvoljeno. Bosansku djecu bukvalno je, neki birokratski muzički čistunac, uskratio miliona i miliona eura pomoći - zbog pravila, da kompilacijama nije mjesto na glavnim listama albuma!
Pamtiće se, ipak, i jedan sjajan marketinški potez: na omotu ploče nema odštampane liste pjesama i izvođača. Nego je spisak objavljen preko cijele stranice muzičkog magazina NME (kakav prilog istoriji muzičkog novinarstva i pop-kulture!) - pa se ta stranica lako mogla ubaciti uz omot, uz naravno potpuno usklađen dizajn. Samo što ste, naravno, morali kupiti NME primjerak mazagina; a cijeli veliki prihod od tog broja, osim novca za štampu, išao je naravno u dobrotvorne svrhe…
KRVAVI VIJEK
Kaže ovako: „Nemojmo da se zavaravamo sa svim tehnološkim progresom koji nas sve više prati i okružuje. Ipak, i dalje, svi živimo u ovom 20. vijeku. A kako je to samo krvav vijek bio“.
Sa tri decenije distance, sa ranama bosanskog i još gomile ratova koje ne zacjeljuju, sa svom gladnom i umirućom djecom, raketama, dronovima, ultimatumima, ofanzivama… Znamo, u kojoj mjeri „The Help Album“ i dalje odjekuje; u kojoj mjeri je potreban, makar kao ideja. A ona, Džona Lenona, o pjesmi koja maršira, koja ne staje, koja stiže na rafove brzo poput štampe, poput tvita, statusa, storija - to je živa voda i luča vječnog plamena, koja samo može biti i značiti: muzika. S. S.
A Krist Novoselić, zaboravismo ga? Onaj tihi tip iz Sijetla, sa korjenima na prostorima jugoslovenskih rascjepa i raskršća, već daleko od stvaranja muzike zbog Kurtove smrti - je odlučio da napiše jedan esej, objavljen na omotu. Svašta tu piše previše začinjeno velikim riječima, pomalo i naivno, ali je u ključnom dijelu napisao nešto važno.
Znate da je lagano mogao biti vrhunski, slavni sportista?
Trenirao i vaterpolo i plivanje. Kao tinejdžer osvajao i medalje i turnire u juniorskim konkurencijama. Ali za njega, opet, mogla je biti samo i isključivo muzika. Takt i ritam
Piše:
Stojan STAMENIĆ
Zvijezde nad Forte Mare i priča kako njemu ostaje nedokučivo to, ima li srce takt ili ritam. Daleko dolje, na Škveru, Zoro Martineti za mikrofonom, sa bokeškom pjesmom, možete ga gore i čuti; mlad kao i prije 58 godina kada je u bend, u Exodus stupio čovjek lavina, Dragoljub Đuričić.
Znate da je lagano mogao biti vrhunski, slavni sportista? Trenirao i vaterpolo i plivanje. Kao tinejdžer osvajao i medalje i turnire u juniorskim konkurencijama. Ali je za njega, opet, mogla biti samo i isključivo muzika. Takt i ritam.
I opet: više od muzičara. Svi smo mi ovdje, tako skloni da od ljudi, kad jednom odu, činimo da budu više od čovjeka - nešto kao ideja, simbol, cijeli pokret, ili kao neka (ne samo rok, ne samo muzička, ne samo ni karakterna, više od toga!) lavina… Pa onda i da smo spram takvih epoleta i etiketaposlovično sumnjičavi. Ali, baš svako ko je pred taktom i ritmom života Dragoljuba Đuričića svjedočio o toj životnoj i muzičkoj sili - zna koliko je to ,,lavina“ ispravno.
Baš kao što je ta avgustovska noć bila na ispravnom kursu: Forte Mare, iznad vas zvijezde, ispod zaliv i sama pjena od mora. Jedno filmsko platno naše najljepše festivalske bine - i ,,Čovjek lavina“ Slobodanke Radun, za Dragoljuba, za Herceg Novi njegovog
odrastanja i mladosti. Za početak putovanja jedne filmske priče i za sve one koje su njegova muzika i njegov bubanj i njegov ritam dotakli. Vjerujte, vrijedi. ,,Meni je, ipak, najdraži početak“ - zato, neće ovo biti bilo kakav osvrt na Slobodankin film. Bilo šta, osim poziva da se u sedmicama i mjesecima pred nama nađete pred bioskopskim ili festivalskim platnom - i svjedočite o toj prapotopskoj sili od muzike - bilo bi nepravedno. Za sav taj put koji povezuje i Novi i Beograd i Cuce i Skopje i Njujork i… Pa i da jedan narativno i vizuelno sasvim konvencionalan dokumentarac (jer u kombinaciji arhivskih snimaka i intervjua ljudi koji su o Dragoljubu govorili Slobodanka nije željela da pretjerano u prvi plan stavlja svoj filmski jezik) - potekne životnom radošću i energijom. I da taj film, svako za sebe - otplešete. Zato ipak valja birati nešto drugačije. Neke priče o Dragoljubu koje nijesu stale u film - a koje bi bile samo poziv i uvertira - da film odgledate. Jer - opet i na kraju krajeva - nijesu ništa spram one osobenosti i neponovljivosti jednog od najvećih bubnjara koje su jugoslovenski prostori ikad i imali - koje je Slobodanka Radun u svom filmu tako precizno uokvirila.
A priča, na početku, kaže i ovo: da je imao samo 16 godina kad je ušao u prvi bend. Zvali su se The End - a naš najslavniji bubnjar počeo je kao - basista. Već godinu kasnije osnivao je svoju grupuKrune - sa dvije djevojke (Jelka Krstović i Biserka Vlaović) i Zoranom Vlaovićem
I znate zbog čega je Dragoljub prvi put sjeo za bubanj? Jer je Biserki nezgodno bilo da ih svira u mini suknji. I on - lagano, kavaljerski, nikakav problem… Odabere tad ono, što će mu biti i životni izbor i karta za vječnost jugoslovenskog rokenrola.
A šta su svirali: ma, klasične američke rok himne sa kraja šezdesetih. U jeku hipi ere, prije skoro šest decenija, dva tinejdžera i dvije tinejdžerke u višeglasju izvode, u svom Herceg Novom - ,,California Dreamin’“. Ne zvuči loše?
Pa, na primjer: da je Dragoljub i pobjednik posljednje crnogorske gitarijade održane u rokenrol eri! To su i njegovi posljednji nastupi sa crnogorskim bendovima, prije selidbe u Beograd i slave: zvali su se Veritas, pobijedili su u Budvi 1973. godine… A Exodus, najslavniji bend iz Novog? Njihov član bio je dva puta. Sa njima pobijedio na gitarijadi 1969. godine. U bendu upravo taj Zoran - Zoro Martineti. Legenda grada. Taj VIG (Vokalno instrumentalna grupa, kako ponosno zvuči) Exodus je rokenrol bend koji bez prestanka postoji 58 godina! I to Crna Gora ima, a koliko mlađih muzičkih zaljubljenika, recimo u Podgorici ili Nikšićuuopšte zna za njih… I malo o Zoru i kakav je to tip: od starta u bendu, sa trubom i kao vokal. A decenijama kasnije, kultni gradski tip fino odlučio - da nakon smrti jedinog gradskog odžačara, Njunja Karužića (isti onaj Njunjo čiju statuu, u zoru da niko ne vidi, makoše sa gradskog pločnika prošle sedmice) - da fi-
no preuzme posao. I onda Zoro - jedini odžačar u cijeloj Boki. I divan muzičar. Osmijeh gradskog tipa sa Škvera i vječito mlad. Samo sa takvima i uz takve je mogao stasavati Dragoljub Đuričić. I samo da ga čujete, kako o Dragoljubu štosno i divno priča u filmu.
Nego, na primjer, šta još nećete čuti u filmu: da je Dragoljub, u jednom zlatiborskom hotelu, svirao na dočeku Nove godineza predsjednika Tita , 1977. godine. Ono, već kao ozbiljan i na jugoslovenskoj sceni afirmisan muzičar. I da je već godinu kasnije (decenijama prije onog koncerta na ,,Marakani“) svirao na turneji Zdravka Čolića.
Čućete u filmu i, na primjer, mnogo i široko i sa pravom - o Đuričićevoj karijeri u YU grupi. Za čiju je realizaciju i početak zaslužan jedan drugi Crnogorac, mnogo važan za veliki bend: Ulcinjanin Bato Kostić…
I, na primjer, zbog čega je Dragoljub želio da ode, početkom osamdesetih, iz YU grupe? Zbog čega je ušao u zamalo realizovanog prelaska u Parni valjak - da bi se na kraju ipak našao u Skopju i u Leb i sol priči (ovo
sve zvuči kao neki fudbalski transferi, ali - u najboljim jugoslovenskim bendovima, prije četiri i po decenije, knap je i bilo nešto tako)? Jer mu se, prosto - sviralo. U nesreći u Nišu bendu se zapalio kombi sa instru-
mentima i neki od njih su prošli sa težim povredama; u dužem periodu YU grupa je praktično zamrla… Iz benda ne bi svakako pošao bez blagoslova ostatka ekipe koju je mnogo volio i cijenio; dobio ga je od slavne braće Jelić I šta još. Recimo, da je sa Leb i sol prvo sarađivao u pozorištu - pa onda snimao albume! Kakav talenat: njihove prve pjesme sa Đuričićem bile su za mjuzikl ,,Kapetan Džon Piplfoks“, pa za jednu predstavu ,,Let u mestu“. A taj dio priče vezan za Skopje, Vlatka Stefanovskog i Makedoniju - je vjerujte, samo djelić onog raskošnog i skoro magičnog, što ćete o Dragoljubu i tim danima vidjeti i čuti u filmu…
E da - Dragoljub je svirao i na posljednjem sletu za Dan mladosti! Na Partizanovom stadionu, u maju 1987 - tada kao član Kerbera… Svirali su, sasvim simbolično - ,,Seobe“.
Taj isti Đuričić bio je, početkom devedesetih i nakon povratka u Leb i sol, na korak od potpisivanja velikog ugovora za neke od najvećih američkih diskografskih kuća… I kakva greška: nakon sjajne američke turneje, u osvit jugoslovenskih ratova - oni odluče da se vrate u Skoplje. Neiskorištena šansa.
Ali, uopšte - kako govoriti o propuštenim šansama - za čovjeka koji je sa 30 muzičara svirao za preko milion ljudi, u beogradskoj protestnoj zimi, tamo u januaru 1997. godine? I bubnjem svijetu oglasiti i prorokovati pad Miloševića?
Jer Dragoljub je bio sve to - i još više, i glumac i slikar i roditelj i mnogo brižan i nezaboravan prijatelj i muzičar koji je u Cucama, u svom Kobiljem Dolu, bogu iza nogu, u onom kršu na Cuckoj jeki znao i do 15.000 ljudi okupiti. I uvijek jedna sila koja dijeli, koja je za timski rad, za skladnu cjelinu; jer to je ritam i to je takt. Pružiti sebe za druge. I to je, iznad svega - bio životni damar Dragoljuba Đuričića. Pogledajte ,,Čovjeka lavinu“; naučite tu u filmu nešto važno za naša vremena. I svjedočite, u kojoj mjeri je Dragoljub i dalje živ; u taktu i ritmu srca koji ne mogu stati.
Oni svakako ne pune stadionske arene u toj mjeri kao što to čine Foo Fighters. Niti su mračnjaci voljeni sa toliko nostalgije milenijalskog odrastanja kao Korn. Ali, budite sigurni: Deftones su najpouzdaniji bend devedesetih. Najpouzdaniji - jer svaki novi album je svojevrstan iskorak relevantnosti i popularnosti za tipove koji, prije manje od tri decenije, nijesu bili ni najpoznatiji čudački rep-metalci iz svog kalifornijskog Sakramenta… Da bi u 2025. bili omiljena pikanterija cijelog rok svijeta za generaciju zumera. Dakle, za sve one mlađe koju godinu od samog benda! Sve popularniji, sve uticajniji… Do momenta kad ih Hejli Vilijams iz Paramore zove da budu gosti na njenin najvećim hitovima. ili, kad veliki moderni bendovi poput Deafheaven kradu njihove trikove na putu mračnjačkog shoegaze ostvarenja. Deftones, brr, kakva čudovišna vitalnost!
Nova ploča ,,private music“ samo je novi komad puzle u toj velikoj slici. Frontmen Ćino Moreno na cijelom čudu od uvodnog singla ,,My Mind is a Mountain“ pjeva ovako: ,,We’ve been waiting here patiently locked in this state, clocking our time“ I ima tu mnogo pokrića, za sve ono što su pakovali od emo-
cijom nabijenog singla ,,Ohms“. Od hip-hopa preko trip-hopa i nu-metala do nečeg što sada prosto prepoznajemo kao kao art-metal - Deftones su i agresivni i seksi i promišljeni i dostojanstveno emotivni i na skoro perverzan način spremni za ples. I naravno, ekspanzivni u građanju svog svijeta raskošne palete tamnih boja.
Za fanove, ,,private music“ je direktan nastavak priča i tema koje su načete iznošene na prethodnim pločama. Svi ti silni nasilni susreti, sva Morenova šaputanja dok, na primjer, jednim ,,Cruise out in style, well it’s safe, come stepping out proud from the gates“ pruža ton albumu. I stupa na nove teritorije: ,,Ecdysis“, recimo, je sasvim očigledna referenca na Depeche Mode, od svih bendova - iz ,,Violator“ faze. Ne treba se zavaravati, Deftones su kod moderne publike najvoljeniji zbog iščašenih ljubavnih pjesama. Svima onima koji su do njih došli zbog ,,Sextape“ - savršen momenat biće ,,I Think About You All The Time“. Poput sublimacije - šta to ,,romantično“ znači za ove kalifornijske tipove, na vrhuncu kreacije i slave. Odatle i još jedan njihov, sasvim tipski hit ,,Milk of the Madonna“ - i filmski raskošna završnica, poput velikog bjekstva u ,,Departing the Body“. Konačno - ovo putovanje od desetog albuma je sjajan poklon novim i starim fanovima; za bend koji realno nije istupio iz starih, opsesivnih tema agresije, pucanja svih čaura i opni u silnoj buci našeg bolnog rađanja… Ali, to nasilje od života svaki put prodaje i pakuje na bolji način. S. S.
N
ajpoznatija faca među mlađim kanadskim alternativcima Mar DeMarko za šesti album primijenio je formulu: kratko, šareno i slatko. Većina tih pjesama stanu u manje od dva i po minuta. I za većinu ćete se pitati - kako uopšte mogu biti dio iste cjeline. Mak je je sve ovo sam odsvirao, producirao, miksovao i snimio u svom domu u Los Anđelesu, tamo krajem prošle jeseni… I makar mu i sigurno ne možete reći, da nema petlje - da na malom prostoru zakorači u toliko različitih stilova, odradi toliko žestokih skretanja.
Otprilike, ovo je za DeMarka bila prilika da uživa u muzici koju voli i bavi se uzorima koje mnogo poštuje. ,,Shining“ na početku, sve u falsetu - sasvim slatka posveta Nilu Jangu (od svih slavnih zemljaka!) - iz rane faze i sa početka slave.
To je fin uvod za razigran, ,,električni“ folk rok u ,,Terror“koja je uz ,,Rock’n’Roll“ suštinski i ključni momenat albuma, sa najviše energije, radosti i života. Kako se samo gitara tu oslobodi, prirodno i sa pokrićem rascvjeta sasvim ekspresivan bluz!
Ploča se, ipak, rasplinjava u Makovoj konstantnoj potrebi da se sa životom pomiri - da se životu, svijetu i drugima dopadne. Nema tu bilo kakvog realnog konflikta; naprotiv, ploča u jednom momentu skrene u slatkastu predvidivost. A pje-
sme, koje individualno i svaka za sebe čak zaslužuju ocjenu debelo iznad prelazne - kao cjelina mnogo lošije funkcionišu. I, opet, u široj slici - grabe ka mediokritetstvu. To je, otprilike, i realna slika spram onog što je Mak i sam, nakon ekspanzivne instrumentalne ploče ,,One Wayne G“ (2023) koja nije baš odjeknula među svim tim mladim fanovima - rekao najavljujući ,,Guitar“. Kao album koji mu je, prosto, ,,potreban da se zaleti u novu koncertnu turneju“. I ništa više i manje. Malo samotnjačkog prebiranja po instrumentima koje mu je melemno palo, malo posvećivanja muzici koju voli i koja ga je kroz razne periode sazrijevanja oblikovala… I to je to. Više izgovor za novu muziku - nego prilika da nešto novo zaista kaže. Pitanje je, koliko tip iz Edmontona ima još kredita i koliko će na sve surovijem horizontu moderne scene ostati relevantan. S. S.
Londonsku septembarsku umjetničku scenu tradicionalno otvori neka izložba koja postavi više pitanja nego što ih odgovori. Tako je i ove sedmice, pa su Londonci, u tipično jesenjem stilu, imali priliku da svjedoče kako umjetnici vide unutrašnji svijet – kao simbol fizičkog prostora, ali kao i zatvorenost iz psihološkog ugla. Izložba ,Interior Motives“, kao dio inicijative galerije ,,Hauser and Wirth“ da podrži umjetnike u usponu i one koji nemaju prilike da budu dio stalnih postava, bila je prilika se u centru Mejfera u popularnom londonskom uglu ,,Savile Row“, simbolu bogatstva britanske metropole, stekne uvid različite slikarske izraze. A sve sa ciljem autora, da se odgovori na pitanje: kako okruženje koje nastanjujemo oblikuje naša sjećanja, identitet, osjećaj pripadnosti. Za ovu priliku organi-
Na izložbi u centru Mejfera traži se odgovor na pitanje - kako okruženje koje nastanjujemo oblikuje naša sjećanja, identitet, osjećaj pripadnosti
zatori izložbe odabrali su radove Amerikanke Koak, Kineza Ding Šiluna i lokalke Cece Filips. Radovi Koak prikazuju likove u kućnim enterijerima kao dio snova, ispitujući pritom društvena očekivanja i uloge žene u do-
mu. Kao i to kakva je percepcija tradicionalne žena iz ugla muškaraca, dok grafički prikazi podsjećaju na azijsku animaciju. Koloritna paleta tako briše granicu između zamišljenog i stvarnog svijeta u četiri zida.
Šilunovi radovi, s druge strane, prikazuju imaginarne svjetove koji su sačinjeni od svakodnevnih predmeta iz prostora, pružajući tako šansu posjetiocima da se poistovjete s prikazanim likovima i emocijama. Njegov stil, koji je direktno inspirisan japanskom mangom i tradicionalnim kineskim slikarstvom uključuje i mitološke elemente koji dovode u pitanje percepciju stvarnosti. Najzanimljiviji crteži su sasvim sigurno mlade Filips koja je iskoristila motive koji su karakteristični za kućna okruženja – prozore, vrata, hodnike i zidove. I na taj način je centralni fokus vizuelno uokvirila, uvlačeći posjetioce u prostor, ali ostavljajući ih izvan scene, poput posmatrača. Izbor boja igra posebnu ulogu dodajući psihološku dimenziju narativu, odražavajući raspoloženje i unutrašnju stvarnost likova. Leila MURSELJEVIĆ
