Marija Dra{ki} Stevan Lili}
OSNOVI PRAVA za II razred pravno-poslovne {kole
ZAVOD ZA UYBENIKE BEOGRAD
Recenzenti dr Borivoje [underi}, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu Dragica Klipa, profesor Pravne i birotehni~ke {kole „9. majß u Beogradu Anita Male{evi}, profesor Pravne i birotehni~ke {kole „Dimitrije Davidovi}ß u Zemunu
Urednik MIRJANA MISAILOVI] Odgovorni urednik TATJANA KOSTI] Glavni urednik DRAGOQUB KOJ^I] Za izdava~a DRAGOQUB KOJ^I], direktor
Ministar prosvete i sporta Republike Srbije re{ewem broj 650-01-01049/2006-06 od 10. 09. 2006. godine odobrio je ovaj uybenik za izdavawe i upotrebu u II razredu pravne i birotehni~ke {kole.
CIP - Каталогизација у публикацији Народна библиотека Србије, Београд 37.016:34(075.3) ДРАШКИЋ, Марија Основи права : за II разред правнo-пословне школе / Марија Драшкић, Стеван Лилић. - 3. изд. - Београд : Завод за уџбенике, 2015 (Нови Сад : Сајнос). - 143 стр. ; 24 cm Тираж 1.000. - Библиографија уз свако поглавље. ISBN 978-86-17-19141-0 1. Лилић, Стеван [аутор] COBISS.SR-ID 216976140
© ZAVOD ZA UYBENIKE (2006–2015) Ovo delo ne sme se umno`avati, fotokopirati i na bilo koji na~in reprodukovati, ni u celini, ni u delovima, bez pismenog odobrewa izdava~a.
PREDGOVOR
Polaze}i od va`e}eg nastavnog plana i programa za Osnovi prava za II razred pravno-poslovne {kole i imaju}i u vidu neophodno prilago|avawe materije koje je bilo nu`no usled zna~ajnih promena u pravnom i dru{tvenom `ivotu, u ovom izmewenom i dopuwenom izdawu Osnova prava autori su, polaze}i od promena u odgovaraju}im pravnim oblastima izvr{ili neophodne adaptacije i izmene i dopune gradiva. Zna~ajne izmene u pojedinim pravnim oblastima izvr{ene su u prethodnom izdawu Osnovi prava. Materiju koja se odnosi na pravni sistem, ustavno pravo, upravno pravo i krivi~no pravo, obradio je S. Lili}, dok je materiju koja se odnosi na gra|ansko pravo, porodi~no pravo i me|unarodno pravo, obradila M. Dra{ki}. U ovom izdawu u oblasti krivi~nog i upravnog prava izvr{ene su odgovaraju}e izmene i dopune kako bi se materija uskladila sa aktuelnim tokovima u zakonodavstvu i novinama u stru~noj literaturi. Prera|ena su i kontrolna pitawa i zadaci kako bi u~enicima bila pru`ena kvalitetnija pedago{ka usmerewa, a materija u~iwena dostupnijom. Uz asistenciju nastavnika i pravilnim izvo|ewem nastave i ve`bi, stru~no-pedago{ki ciq ovog predmeta mo`e se u potpunosti ostvariti. Beograd, maj 2015.
Autori
3
SADR@AJ
Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 I. PRAVNI SISTEM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 1. POJAM, VRSTE I ELEMENTI PRAVNOG SISTEMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 1.1. Pojam pravnog sistema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 1.2. Vrste pravnih sistema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 1.3. Elementi pravnog sistema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 2. PRINCIPI PRAVNOG SISTEMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 2.1. Potpunost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 2.2. Ustavnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 2.3. Zakonitost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 3. PRAVNИ SISTEM REPUBLIKE SRBIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 3.1. Razvoj pravnog sistema Republike Srbije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 3.2. Osnovna obele`ja pravnog sistema Republike Srbije . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 4. RAZVOJ PRAVNOG SISTEMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 II. USTAVNO PRAVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 1. NASTANAK I RAZVOJ USTAVNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 1.1. Pojam ustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 1.2. Poreklo ustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 1.3. Klasifikacija ustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 1.3.1. Kruti i mekani ustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 1.3.2. Pisani i nepisani ustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 1.3.3. Kodifikovani i nekodifikovani ustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 1.3.4. Oktroisani ustavi, ustavi‡paktovi i narodni ustavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 2. USTAVNOST I USTAVI KOD NAS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 2.1. Ustavnost u Srbiji do Prvog svetskog rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 2.2. Ustavnost u Jugoslaviji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 2.3. Nezavisna Srbija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 3. PREDMET I IZVORI USTAVNOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 3.1. Predmet ustavnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 3.2. Izvori ustavnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 4. OSNOVNA NA^ELA USTAVNOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 5. USTAV REPUBLIKE SRBIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
4
III. UPRAVNO PRAVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 1. PREDMET UPRAVNOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 1.1. U`a koncepcija predmeta upravnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 1.2. [ira koncepcija predmeta upravnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 2. UPRAVNO PRAVO KAO GRANA PRAVNOG SISTEMA . . . . . . . . . . . . . . . . 53 3. UPOREDNO UPRAVNO PRAVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 3.1. Evropsko-kontinentalni sistem upravnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 3.2. Angloameri~ki sistem upravnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 3.3. Me|unarodno (evropsko) upravno pravo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 4. NAUKA UPRAVNOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 4.1. Op{te napomene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 4.2. Nastanak i razvoj nauke upravnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 4.3. Nauka upravnog prava u Srbiji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 4.4. Savremene tendencije razvoja nauke upravnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 5. OSNOVNI INSTITUTI UPRAVNOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60 6. IZVORI UPRAVNOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62 7. ULOGA I ZNA^AJ UPRAVNOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63 IV. GRA\ANSKO PRAVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 1. POJAM I ISTORIJAT GRA\ANSKOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 1.1. Pojam gra|anskog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66 1.2. Istorijat gra|anskog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68 2. VRSTE GRA\ANSKIH PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 2.1. Imovinska i neimovinska prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 2.2. Prenosiva i neprenosiva prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 2.3. Apsolutna i relativna prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 3. APSOLUTNA PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 3.1. Stvarna prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 3.1.1. Pravo svojine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 3.1.2. Dr`avina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 3.1.3. Slu`benosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 3.1.4. Zalo`no pravo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75 3.1.5. Pravo zakupa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 3.1.6. Pravo pre~e kupovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 3.2. Li~na prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 3.3. Pravo intelektualne svojine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
5
4. RELATIVNA (OBLIGACIONA) PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.1. Predmet i sadr`ina obligacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.2. Izvori obligacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.2.1. Pravni poslovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.2.2. Prouzrokovawe {tete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.2.3. Ostali izvori obligacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.3. Izvr{ewe obligacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.4. Prestanak obligacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.5. Vrste obligacionih odnosa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.5.1. Jednostrano obavezni i dvostrano obavezni obligacioni odnosi . . 4.5.2. Teretni i dobro~ini obligacioni odnosi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.5.3. Nov~ani i nenov~ani obligacioni odnosi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4.5.4. Obligacioni odnosi sa trenutnim i trajnim izvr{ewem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
78 79 79 80 81 82 83 84 85 85 85 85 86
5. IMOVINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 6. PRAVNI PROMET . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 V. PORODI^NO PRAVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 1. POJAM I SADR@INA PORODI^NOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 2. BRA^NO PRAVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.1. Brak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.1. Sklapawe braka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.2. Dejstva braka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.1.3. Prestanak braka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2.2. Vanbra~na zajednica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
91 91 92 94 96 96
3. RODITEQSKO PRAVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 3.1. Porodi~ni status deteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 3.1.1. Materinstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 3.1.2. O~instvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 3.1.3. Materinstvo i o~instvo u slu~aju za~e}a uz biomedicinsku pomo} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 3.2. Usvojewe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 3.3. Prava deteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 3.4. Roditeqsko pravo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99 3.4.1. Sadr`ina roditeqskog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 3.4.2. Vr{ewe roditeqskog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 3.4.3. Li{ewe roditeqskog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 4. STARATEQSKO PRAVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 4.1. Hraniteqstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 4.2. Starateqstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 5. ZA[TITA OD NASIQA U PORODICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
6
VI. KRIVI^NO PRAVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 1. POJAM, PREDMET I PODELA KRIVI^NOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . 106 1.1. Pojam i predmet krivi~nog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106 1.2. Podela krivi~nog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107 1.2.1. Op{ti i posebni deo krivi~nog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107 1.2.2. Krivi~no materijalno i krivi~no procesno pravo . . . . . . . . . . . . . 111 2. KRIVI^NO DELO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112 2.1. Pojam i elementi krivi~nog dela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112 2.2. Radwa i posledica izvr{ewa krivi~nog dela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 2.3. Bi}e krivi~nog dela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 2.4. Poku{aj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 3. KRIVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 3.1. Pojam krivice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 3.2. Ura~unqivost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 3.3. Krivica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 3.3.1. Umi{qaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 3.3.2. Nehat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 4. ISKQU^EWE POSTOJAWA KRIVI^NOG DELA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116 4.1. Neura~unqivost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 4.2. Nu`na odbrana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 4.3. Krajwa nu`da . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117 5. SAU^ESNI[TVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 6. KRIVI^NE SANKCIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 6.1. Pojam i vrste krivi~nih sankcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 6.2. Kazne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120 6.3. Odmeravawe kazne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 6.4. Mere upozorewa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122 6.5. Mere bezbednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 6.6. Krivi~ne sankcije prema maloletnicima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 7. REHABILITACIJA, PRESTANAK PRAVNIH POSLEDICA OSUDE, KAZNENA EVIDENCIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124 8. AMNESTIJA I POMILOVAWE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125 VII. ME\UNARODNO JAVNO PRAVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 1. POJAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 2. SUBJEKTI ME\UNARODNOG JAVNOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 2.1. Dr`ava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127 2.2. Me|unarodne organizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128
7
3. IZVORI ME\UNARODNOG JAVNOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 4. SANKCIJE U ME\UNARODNOM JAVNOM PRAVU . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130 5. ME\UNARODNO PRAVO QUDSKIH PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132 VIII. ME\UNARODNO PRIVREDNO PRAVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 1. POJAM ME\UNARODNOG PRIVREDNOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 2. PREDMET ME\UNARODNOG PRIVREDNOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 3. IZVORI ME\UNARODNOG PRIVREDNOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 3.1. Ugovori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 3.2. Me|unarodni obi~aji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 3.3. Praksa arbitra`nih sudova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 3.4. Unutra{we zakonodavstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 4. SUBJEKTI ME\UNARODNOG PRIVREDNOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . 138 4.1. Dr`ava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 4.2. Me|unarodne organizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 4.3. Privredne organizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 IX. ME\UNARODNO PRIVATNO PRAVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140 1. POJAM ME\UNARODNOG PRIVATNOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140 2. SADR@INA ME\UNARODNOG PRIVATNOG PRAVA . . . . . . . . . . . . . . . 141 2.1. Pravila o me|unarodnoj nadle`nosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 2.2. Pravila o re{avawu sukoba (kolizije) zakona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142 2.3. Pravila o pravima stranaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
8
I. PRAVNI SISTEM
1. Pojam, vrste i elementi pravnog sistema 1.1. Pojam pravnog sistema Pravni sistem se mo`e definisati kao skup pravnih normi jedne dr`ave. U ovakvoj definiciji, dakle, ima nekoliko pojmova koje treba dodatno objasniti. To su: pojam prava, pojam pravne norme i pojam dr`ave. U pravnom i lai~kom govoru pojmom pravo ozna~avaju se razli~ite pojave, ali se za potrebe jednog uvodnog predmeta o pravu najpre mora govoriti o pravu u objektivnom smislu i pravu u subjektivnom smislu. Pravo u objektivnom smislu (objektivno pravo) je skup op{tih pravnih pravila (pravnih normi) u jednoj zemqi kojima se ure|uju odre|eni odnosi izme|u qudi (dru{tveni odnosi). Pravo u subjektivnom smislu (subjektivno pravo) jeste objektivnim pravom priznata vlast (ovla{}ewe) pojedinca (subjekta) da preduzima odre|ene akte radi zadovoqewa sopstvenih interesa. Pravna norma je pravilo pona{awa. Pravne norme koje ~ine objektivno pravo su op{te (apstraktne), a to zna~i da se ne odnose ni na koga konkretno, nego na sve slu~ajeve iste vrste, sada{we i budu}e. Tako, na primer, ako pravna norma glasi da su roditeqi du`ni da izdr`avaju svoju maloletnu decu, onda takva norma obavezuje sve roditeqe koji imaju maloletnu decu. Naprotiv, pojedina~ne pravne norme su one koje va`e samo za ta~no odre|ene (konkretne) slu~ajeve i tom jednom primenom se wihova va`nost i iscrpquje. Tako, na primer, sudska presuda kojom je jedan roditeq obavezan da na ime izdr`avawa svog maloletnog deteta svakog meseca pla}a odre|eni nov~ani iznos, sadr`i pojedina~nu normu, jer va`i samo za stranke u tom sporu; u svakom narednom slu~aju roditeqa koji ne izvr{ava svoju obavezu izdr`avawa potrebno je doneti posebnu (novu) presudu. Svaka potpuna pravna norma sadr`i dispoziciju i sankciju. Dispozicija je pravilo pona{awa koje subjekt prava treba da po{tuje, a sankcija je ona posledica koju dr`ava predo~ava pravnom subjektu da }e nastupiti ako se on ne bude pona{ao u skladu sa dispozicijom. 9
Dr`ava je organizacija koja je nastala u jednom trenutku razvoja qudskog dru{tva, kada se pojavila potreba qudi da svoje me|usobne odnose urede i, {to je jo{ va`nije, da obezbede da se tako ure|eni odnosi nadaqe po{tuju. Tako se dr`ava javqa, sa jedne strane, kao tvorac op{tih pravnih normi (zakona) koje donose odre|eni dr`avni organi u za to predvi|enom postupku. Sa druge strane, dr`ava preko svojih organa obezbe|uje i to da se wene op{te pravne norme po{tuju u `ivotu. Drugim re~ima, dr`ava obezbe|uje da se op{te pravilo pona{awa primeni u svakoj situaciji u kojoj treba da se primeni, a to zna~i da svaki pojedinac kome je objektivnim pravom priznato neko subjektivno pravo to pravo mo`e efektivno da ostvari. Radi zadovoqewa tog ciqa dr`avni organi (sudski i upravni) donose pojedina~ne norme, koje ‡ kao {to smo ve} rekli ‡ va`e samo za ta~no odre|ene (konkretne) slu~ajeve i koje svoju primenu iscrpquju primenom na jedan jedini slu~aj. Najzad, briga dr`ave da se op{te i pojedina~ne pravne norme koje donose weni organi po{tuju u `ivotu vidi se i u tome {to dr`ava obezbe|uje izvr{ewe svojih pravnih pravila. Tako, u navedenom primeru, dr`ava se stara da roditeq koji je obavezan da izdr`ava svoje dete to zaista i ~ini, a ako on takvu sudsku odluku ne bi po{tovao, bio bi prinudno na to nateran (na primer, tako {to bi mu se prilikom isplate zarade svakog meseca automatski oduzimao deo koji je namewen za izdr`avawe deteta). Razume se, op{teva`e}e je pravilo da ako je dr`ava demokratska, onda je i weno pravo demokratsko i napredno, zakoni se donose u demokratskoj proceduri i redovno se primewuju, a svaki pojedinac u`iva za{titu svojih prava i sloboda. Naprotiv, ako dr`ava nije demokratska, onda se zakoni lako kr{e, a u dru{tvu vlada pravna nesigurnost. Od pojma pravnog sistema, me|utim, treba razlikovati op{tiji pojam pravnog poretka. Pravni poredak, dakle, ~ine kako op{te i pojedina~ne pravne norme, tako i ~iwenice, pona{awe subjekata prava na koje se te norme odnose. Zbog toga se mo`e govoriti o normativnoj strani pravnog poretka (pravni sistem) i fakti~koj strani pravnog poretka. Idealan sistem bi bio onaj u kome bi se normativna i fakti~ka strana pravnog poretka potpuno poklopile. Na`alost, to se nikada ne doga|a u potpunosti; niti svi pravni subjekti po{tuju dispozicije pravnih normi, niti dr`ava na sve one koji kr{e pravne norme uvek primewuje sankcije.
1.2. Vrste pravnih sistema Pravni sistemi razli~itih dr`ava mogu se grupisati u nekoliko skupina u zavisnosti od wihovih karakteristika, odnosno od toga koliko su me|usobno sli~ni ili razli~iti. Taj deo pravne nauke koji pro10
u~ava razli~ite pravne sisteme naziva se uporedno pravo. Uporednopravnim prou~avawem boqe se, najpre, upoznaje doma}e pravo, jer se ~esto dolazi do odgovora na pitawe kako je do{lo do formulisawa upravo takve pravne norme kakvu sadr`i unutra{we pravo, na koga se doma}i zakonodavac ugledao, kakav je sociolo{ki, ekonomski ili politi~ki kontekst u kome se primewuje ista norma u stranom i doma}em pravu itd. To, nadaqe, omogu}ava definisawe, sistematizovawe i upore|ivawe pravnih instituta, kritikovawe postoje}ih i predlagawe novih pravnih re{ewa. Najzad, u materiji me|unarodnog privatnog prava poznavawe uporednog prava je posebno va`no, o ~emu }e biti vi{e re~i u odgovaraju}em delu ove kwige. Zbog svega toga uporedno pravo postaje, sa jedne strane, nezaobilazni „filter" kroz koji treba propustiti svako pravno pravilo doma}eg prava, kako bi ono bilo indirektno i objektivno valorizovano, a sa druge strane, uporedno pravo se javqa i kao nepresu{ni „izvor" pravnih pravila koja ustanovqavaju standarde i principe koji su zajedni~ki ~itavoj pravnoj civilizaciji ili odre|enom, u`em pravnom krugu. U nauci uporednog prava uobi~ajeno se razlikuju tri najve}a pravna sistema. To su: kontinentalno-evropski, angloameri~ki i {erijatski (islamski, muslimanski). Evropsko-kontinentalni pravni sistem obuhvata sve evropske zemqe, izuzev Velike Britanije, kao i nekada{we mnogobrojne kolonije evropskih sila u Aziji, Africi, Sredwoj i Ju`noj Americi, pa ~ak delimi~no i u Severnoj Americi (Kvebek i Lujzijana). Mogli bismo slobodno re}i da ovaj pravni sistem obuhvata polovinu sveta. Wegova prva i osnovna karakteristika je da ga ~ine zemqe koje imaju zajedni~ku istorijsku osnovu u rimskom pravu i vi{evekovnoj tradiciji komentarisawa i nau~nog obra|ivawa rimskog prava. Najzna~ajnija zbirka rimskih pravnih izvora naziva se Corpus iuris civilis i poti~e iz 6. veka n.e. Druga karakteristika ovog pravnog sistema jeste dominacija pisanih izvora prava. Pravni sistem, dakle, po~iva na hijerarhiji pravnih izvora, na ~ijem su vrhu ustav i zakoni. Tre}a karakteristika kontinentalno-evropskog pravnog sistema jeste pojava kodifikacija. Pod kodifikacijom se podrazumeva objediwavawe svih pravnih normi jedne grane prava ili jedne pravne oblasti u jedan jedinstven zakon (zakonik). Najpoznatiji evropski zakonici doneti su tokom 19. veka u oblasti gra|anskog i krivi~nog prava. Angloameri~ki pravni sistem (common law) nastao je u praksi sudova sredwovekovne Engleske, a potom se pro{irio na zemqe koje su bile engleske kolonije ili su bile pod jakim engleskim uticajem. Danas obuhvata Veliku Britaniju, Sjediwene Ameri~ke Dr`ave (izuzev Lujzijane), Kanadu (izuzev Kvebeka), Australiju, Indiju, Pakistan itd. Osnovne karakteristike angloameri~kog pravnog sistema jesu slo`ena struk11
tura prava (koja se prvenstveno zasniva na sistemu sudskih odluka i precedenata), privr`enost tradiciji, pojedina~ni karakter pravnih re{ewa i konzervativni duh. Izbegavawe svake generalizacije i odbojnost prema definicijama doveli su do nastanka mnogobrojnih izvanrednih pojedina~nih pravnih re{ewa, ali i do izbegavawa sistematizacija bilo koje vrste. Tako, zemqe koje pripadaju ovom pravnom krugu ne poznaju kodifikacije, a primat u izvorima prava dobijaju sudske odluke najvi{ih sudova, koje postaju obavezne za sve ni`e sudove i za sve budu}e slu~ajeve iste vrste. No, posledwih decenija i zemqe koje pripadaju angloameri~kom pravnom sistemu sve vi{e donose zakone i na taj na~in pribli`avaju se kontinentalno-evropskom pravnom krugu. [erijatski (islamski, muslimanski) pravni sistem vladaju}i je u dr`avama u kojima je ve}ina stanovni{tva islamske veroispovesti. Za wega je karakteristi~no da se najva`niji izvori prava nalaze u religijskim kwigama. Najzna~ajnija verska kwiga islama jeste Kuran, u kojem je ure|en celokupan verski i dru{tveni `ivot svih muslimana, a wegovo stvarawe pripisuje se islamskom proroku Muhamedu. Kwiga Hadis je drugi temeq islamske nauke, kojom je Kuran protuma~en, a Iymai Umet tre}i osnov, koji obuhvata slo`ene zakqu~ke islamskih teologa i pravnika o svim aspektima {erijatskog prava. Posledwih decenija, me|utim, u zemqama gde je tradicionalno vladalo {erijatsko pravo javqaju se sve ~e{}e i pisani izvori prava (zakoni).
1.3. Elementi pravnog sistema Pravni sistem jedne dr`ave predstavqa logi~ki sre|enu i neprotivre~nu celinu mnogobrojnih normi koje sve zavise jedna od druge. Me|utim, da bi se taj slo`eni sistem mogao prou~avati i dobro razumeti, potrebno je da on bude podvrgnut sistematizaciji prema nekom kriterijumu. Tako, grupisawem pravnih normi prema wihovoj sadr`ini dolazimo do tri osnovna elementa pravnog sistema. To su: pravna ustanova (institut), grana prava i pravna oblast. Pravna ustanova (institut) je skup pravnih normi (pravnih pravila) kojima se reguli{e isti dru{tveni odnos ili jedan wegov deo. Tako, na primer, skup pravnih normi o uslovima za sklapawe braka, dejstvima braka i prestanku braka ~ini pravni institut braka. Razume se, pravni instituti mogu biti u`i i {iri. U prethodnom primeru, dakle, u`i pravni institut jeste, recimo, institut prestanka braka (skup pravnih normi koje se odnose na smrt, razvod i poni{tewe braka kao na~ine prestanka braka), a jo{ u`i pravni institut jeste institut razvoda braka (skup pravila o uslovima i postupku prestanka braka razvodom). Sa druge strane, {iri pravni institut od braka jeste, na primer, institut ugovora (skup 12
pravila koja reguli{u prava i obaveze koje nastaju saglasno{}u izjavqenih voqa dveju strana), a jo{ {iri jeste institut pravnog posla (skup pravnih normi kojima se reguli{u pravna dejstva izjavqene voqe). Grana prava predstavqa skup svih pravnih normi (prethodno povezanih u pravne institute) koje reguli{u jednu vrstu dru{tvenih odnosa. Ta istovrsnost se defini{e, sa jedne strane, jedinstveno{}u materije o kojoj je re~ (predmet regulisawa), a sa druge strane, wu odre|uje i istovetnost ili bliskost na~ina, tehnike kojom se to regulisawe vr{i (metod, na~elo regulisawa). Tako, na primer, predmet porodi~nog prava kao grane prava jesu svi porodi~ni odnosi koji se uspostavqaju izme|u fizi~kih lica me|usobno povezanih nekom relevantnom ~iwenicom (brak, srodstvo, vanbra~na zajednica itd.) i ure|enih prete`no po na~elu jednakosti (ravnopravnosti, koordinacije) i autonomije (slobodne inicijative stranaka, dispozitivnosti). Naprotiv, u krivi~nom pravu tako|e su ure|eni neki odnosi izme|u supru`nika ili roditeqa i dece (na primer, krivi~na dela nasiqe u porodici, oduzimawe maloletnog lica, zapu{tawe i zlostavqawe maloletnog lica itd.), ali su ti odnosi regulisani prete`no po na~elu pravne nejednakosti (neravnopravnosti, subordinacije) i na~elu heteronomije (nepostojawa inicijative stranaka, kogentnosti). Dakle, dok je gra|anima ostavqeno da slobodno odlu~e da li `ele da sklope brak ili ne, nasilni~ko pona{awe koje bi jedan supru`nik pokazao prema drugom supru`niku zabraweno je i dr`ava se stara da takvu naredbu gra|ani i po{tuju. No, podelu pravnog sistema na pravne grane, sa druge strane, nikada ne treba shvatati iskqu~ivo i kruto, budu}i da ima pravnih instituta koji pripadaju podjednako dvema pravnim granama (na primer, naknada {tete koju jedno lice pretrpi usled nezakonitog postupawa dr`avnog organa institut je i upravnog i gra|anskog prava), odnosno jedan isti `ivotni doga|aj mo`e biti predmet regulisawa u razli~itim granama prava (na primer, saobra}ajni udes koji prouzrokuje jedno lice mo`e biti sankcionisan kao krivi~no delo u krivi~nom pravu i istovremeno kao postupak za koji se duguje naknada {tete u gra|anskom pravu; nasiqe u porodici je krivi~no delo, ali u porodi~nom pravu mogu biti izre~ene i neke druge mere za za{titu od nasiqa u porodici itd.). Pravna oblast je, najzad, jo{ {ira skupina pravnih normi (prethodno sistematizovanih u pravne institute i grane prava). Najpoznatije podele pravnih oblasti jesu: podela na javno i privatno pravo, podela na me|unarodno i unutra{we pravo, podela na materijalno i procesno pravo i podela na dr`avno i autonomno pravo. Podela na javno i privatno pravo poti~e jo{ iz rimskog prava, a napravqena je s obzirom na interes koji se {titi pravnom normom. Tako, prema mi{qewu slavnog rimskog pravnika Ulpijana, javnim pravom se 13
{titi interes dr`ave, a privatnim pravom se {titi interes pojedinca. Krivi~no pravo bi predstavqalo tipi~an primer javnog prava, budu}i da se wime {titi interes dr`ave da u dru{tvu vladaju red i mir, a gra|ansko pravo bi se smatralo tipi~nim delom pravne oblasti privatnog prava, zbog toga {to se wime {titi pojedina~ni interes (na primer, privatna svojina). Javno i privatno pravo se, dakle, razlikuju pre svega prema na~inu (metodu) regulisawa. Dok za javno pravo va`i princip da se odnosi izme|u dr`ave i pojedinca reguli{u tako da dr`ava nastupa sa pozicija svoje vlasti i sile kojom raspola`e kako bi pojedincu naredila kako da se pona{a (na primer, dr`ava zabrawuje pojedincu da vr{i krivi~na dela, nala`e mu da pla}a porez, dozvoqava mu da postane wen dr`avqanin itd.), dotle u privatnom pravu nijedna od strana nema poziciju naredbodavca i ne postupa po na~elu subordinacije, ve} su obe strane u takvom pravnom odnosu jednake, tj. ravnopravne (na primer, prodavac i kupac dogovaraju se o ceni i kvalitetu robe koja je predmet kupoprodaje, supru`nici se sporazumevaju o na~inu na koji }e vr{iti roditeqsko pravo prema svom detetu, ostavilac i wegovi naslednici sagla{avaju se o uslovima za ustupawe i raspodelu imovine za `ivota, autor kwige i wegov izdava~ dogovaraju se o uslovima za objavqivawe kwige itd.). Tako bi, dakle, pravnu oblast javnog prava ~inili ustavno pravo, upravno pravo, krivi~no pravo i me|unarodno javno pravo, a u oblast privatnog prava u{li bi gra|ansko pravo (li~no, statusno, porodi~no, stvarno, obligaciono i nasledno pravo), pravo intelektualne svojine (autorsko, patentno i pronalaza~ko pravo), trgovinsko pravo, me|unarodno privatno pravo i me|unarodno privredno pravo. Me|unarodno i unutra{we pravo razlikuju se zavisno od karaktera izvora prava. Me|unarodno pravo je pravna oblast koju reguli{u me|unarodni izvori prava, a to zna~i da ta pravila ne donosi jedna dr`ava, ve} dve ili vi{e dr`ava zajedno i sporazumno. Dr`ave svoje odnose ure|uju na principima ravnopravnosti, ali po{tovawe ovih normi ostvaruje se putem razli~itih mehanizama me|unarodne zajednice (izme|u ostalog i odlukama, na primer, Me|unarodnog suda pravde, Evropskog suda za qudska prava, Me|unarodnog krivi~nog tribunala za podru~je biv{e Jugoslavije itd.). Sa druge strane, unutra{we pravo nastaje u svakoj pojedinoj dr`avi i po{tovawe wegovih normi obezbe|uju samo organi te dr`ave. Materijalno i procesno pravo razlikuju se prema karakteru pravnih normi koje ih ~ine. Materijalne norme odre|uju osnovna pravila pona{awa subjekata prava na osnovu kojih oni imaju neka prava i du`nosti, a procesne norme slu`e da subjekti prava ostvare svoja prava i du`nosti, odnosno da budu sankcionisani oni koji su prekr{ili norme materijalnog prava. Tako, na primer, ako jedno lice drugome pri~ini {tetu, 14
ono je du`no i da je nadoknadi. Me|utim, ako to ne u~ini dobrovoqno, o{te}eni ima pravo da pokrene odgovaraju}i sudski postupak u kome }e primenom procesnih pravila dokazivati da ima pravo na naknadu {tete te da je ta naknada {tete sankcija za prekr{aj pravila pona{awa materijalnog prava (prema kome je svako du`an da se uzdr`i od postupaka kojima se drugome mo`e prouzrokovati {teta). Ono {to je posebno va`no jeste to da primenu sankcija uvek treba da obezbedi dr`ava preko svojih organa (sudskih ili upravnih), te da na~elno nije dozvoqena tzv. samopomo} (ostvarivawe svoga prava sopstvenom silom). Procesno pravo ure|uje i pitawe aktivne legitimacije za pokretawe postupaka (ko i kada mo`e pokrenuti odgovaraju}i postupak), kao i pitawe da li je dr`avni organ koji pokre}e postupak du`an da postupa ex officio (po slu`benoj du`nosti) ili tek ako neko od wega to zahteva (ex privato). Dr`avni organ ~ija je osnovna du`nost da vodi postupke radi za{tite op{tih, javnih interesa jeste javni tu`ilac i on postupa kako u oblasti javnog prava (na primer, pokre}e krivi~ne postupke za dela za koja se goni po slu`benoj du`nosti), tako i u oblasti privatnog prava (na primer, pokre}e postupak za poni{tewe braka zbog uzroka apsolutne ni{tavosti). Najzad, procesno pravo sadr`i i norme kojima se ure|uje sastav organa koji postupa u svakom postupku (na primer, u parni~nom postupku u sporovima male vrednosti u Pravni prvom stepenu sudi sudija pojedinac, a u sporu ve}e sistem vrednosti sudsko ve}e koje ~ine jedan sudija profesionalac i dvoje sudija porotnika; u krivi~nom postupku za te`a krivi~na dela u drugom stepenu sudi ve}e sastavqeno od pet sudija itd.). Pravna Dr`avno i autonomno pravo razlikuju se prema oblast subjektu koji ga stvara, odnosno koji propisuje pravne norme. Tako, dr`avno pravo je ono klasi~no pravo koje stvara dr`ava i koje je dugo bilo jedino pravo. Me|utim, dr`ava ponekad mo`e imati interes da Pravna drugim subjektima prepusti pravno normirawe nekih grana dru{tvenih odnosa. Tako, na primer, dr`ava nema interesa da u svim pojedinostima reguli{e odnose koji nastaju u trgovini. Stoga, prepu{ta trgova~kim komorama da detaqno ure|uju svoje odnose (budu}i da Pravna oni mnogo boqe znaju kako ti odnosi treba da izgledaoblast ju), a za sebe rezervi{e samo obavezu da ta pravila sankcioni{e, odnosno obezbedi wihovo po{tovawe. Slika 1. ‡ Takva pravila pona{awa koja je donela trgova~ka koElementi mora (na primer, uzanse za promet robe) postaju deo pravnog pravne oblasti autonomnog prava. sistema 15
2. Principi pravnog sistema Za svaki pravni sistem veoma je va`no da zadovoqava neke osnovne uslove da bi mogao uspe{no i skladno da funkcioni{e. Minimum tih uslova ~ine principi potpunosti, ustavnosti i zakonitosti.
2.1. Potpunost Princip potpunosti pravnog sistema ostvaruje se onda kada jedan pravni sistem reguli{e sve dru{tvene odnose koji su relevantni za pravo. Koji su to odnosi relevantni za pravo? Dva su najop{tija obele`ja dru{tvenih odnosa koji se po sebi smatraju „pravno relevantnim". To su: (a) mogu}nost javne kontrole i fizi~ke prinudqivosti i (b) sukob interesa koji je ocewen kao dovoqno va`an da bi mogao ugroziti dru{tveni sistem. Sa druge strane, izvan oblasti prava, ostaju mnogobrojna pravila morala, ustaqenih konvencija ili obi~aja kojima se, tako|e, reguli{e qudsko pona{awe. Tako, na primer, porodi~no pravo ~ini sistem pravnih normi kojima se ure|uju li~ni i imovinski odnosi koji se uspostavqaju izme|u ~lanova porodice, a koji prete`no proizlaze iz braka i srodstva. Izvan porodi~nog prava, me|utim, ostaju mnogi porodi~ni odnosi koji uop{te nisu pravno normirani, ve} su prepu{teni nekim drugim pravilima pona{awa (kao {to su, na primer, qubavni ili prijateqski odnosi), iako i oni proizlaze iz braka i srodstva. Dakle, veoma je va`no da u toj oblasti dru{tvenih odnosa koji su relevantni za pravo, pravni sistem reguli{e sva pitawa koja se mogu pojaviti kao sporna. Drugim re~ima, pravni sistem bi trebalo da predvidi pravila kojima }e se svaki sporni pravni odnos razre{iti u odgovaraju}em postupku pred dr`avnim organima. Takav ciq, na`alost, nije mogu}e ostvariti. @ivot je znatno bogatiji, originalniji i slo`eniji nego {to bilo kakva pravna norma to mo`e da predvidi. Zbog toga se uvek mo`e dogoditi da se gra|anin obrati sudu i zatra`i pravnu za{titu za situaciju koja nije pravno regulisana. Kada se, dakle, pojavi situacija koja postoje}om pravnom normom nije do kraja regulisana, ka`emo da postoji pravna praznina. U tom slu~aju, dr`avni organ koji treba da razre{i sporni dru{tveni odnos za koji ne postoji pravna norma, pribegava slo`enom postupku tuma~ewa, u kome }e se slu`iti razli~itim tehnikama (kao {to su zakonska ili pravna analogija, argumentum a contrario ‡ usko tuma~ewe izuzetaka itd.) kako bi na{ao odgovor na postavqeni problem. Drugim re~ima, dr`avni organ se nikada ne mo`e osloboditi svoje funkcije primewiva~a prava pozivaju}i se na to da jedno sporno pitawe nije pravom regulisano, jer bi to vodilo nepotpunosti pravnog sistema, a to se nikako ne sme dozvoliti. 16
2.2. Ustavnost U pravnom sistemu svake dr`ave treba obezbediti ne samo potpunost, nego i me|usobni sklad pravnih normi, kako me|u wima ne bi bilo protivre~nosti. Taj ciq se posti`e ustanovqavawem hijerarhije izme|u pojedinih izvora prava. Pod hijerarhijom se podrazumeva pravilo da izvori prava koji su ni`i po svom zna~aju (snazi) moraju biti saglasni onima koji su vi{i od wih. Tako, na primer, republi~ki zakon mora uvek biti u skladu sa saveznim zakonom (u federacijama kao slo`enim dr`avama), jedan podzakonski akt (uredba, pravilnik, uputstvo itd.) mora biti u skladu sa zakonom na ~iju se primenu odnosi itd. Ujedno, svaka dr`ava predvi|a organe pred kojima }e se u posebnom postupku otkloniti primena pravnog izvora ni`eg ranga ako on nije saglasan sa izvorom vi{eg ranga. Najvi{i izvor prava u svim savremenim dr`avama jeste ustav. Takav karakter pravnog izvora najvi{eg ranga zna~i da sa wim moraju biti usagla{eni svi drugi zakoni te dr`ave, kao i svi podzakonski propisi koji se donose na osnovu zakonskih ovla{}ewa. Ovakav hijerarhijski polo`aj ustava me|u drugim izvorima prava naziva se princip (na~elo) ustavnosti. Postoji, tako|e, i poseban sud (Ustavni sud), ~iji je zadatak da kontroli{e da li je jedan zakon ‡ ili neki drugi propis ‡ u skladu sa ustavom. Uvek kada takav sud utvrdi nesklad neke pravne norme sa ustavom, du`an je da donese odluku kojom }e narediti dr`avnom organu koji je takvu normu doneo da je ukine ili izmeni. Na~elo ustavnosti, najzad, zna~i i to da svaki gra|anin koji smatra da mu je povre|eno neko qudsko ili mawinsko pravo zajem~eno ustavnim aktom (na primer, pravo na ravnopravnost, pravo na qudsko dostojanstvo i slobodan razvoj li~nosti, pravo na nepovredivost fizi~kog i psihi~kog integriteta itd.), ili koji smatra da mu je povre|eno pravo na su|ewe u razumnom roku, ima pravo na delotvornu sudsku za{titu, kao i pravo na uklawawe posledica takvog kr{ewa.
2.3. Zakonitost Princip zakonitosti zna~i da, isto tako kao {to svi zakoni jedne zemqe moraju biti u skladu sa ustavom, tako i svi propisi ni`i od zakona moraju biti saglasni zakonu. Ustavni sudovi kontroli{u i saglasnost zakona sa propisima koji su od zakona hijerarhijski ni`i (na primer, sa propisima preduze}a ili drugih subjekata koji stvaraju autonomno pravo), kao i sa podzakonskim aktima koje donose dr`avni organi na osnovu ovla{}ewa iz zakona (na primer, pravilnici, uredbe, uputstva itd.). Zakoni se objavquju u posebnom dr`avnom glasilu („Slu`beni glasnik" Srbije) i ne mogu stupiti na snagu pre nego {to budu zvani~no objavqeni. 17
[tavi{e, naj~e{}e se ostavqa jedan vremenski period izme|u objavqivawa zakona i po~etka wegove primene, kako bi se gra|anima i dr`avnim organima omogu}ilo da se na zadovoqavaju}i na~in pripreme za wihovu primenu. Dakle, ova tri osnovna principa pravnog sistema (potpunost, ustavnost i zakonitost) obezbe|uju da ~itav pravni sistem jedne zemqe podse}a na piramidu, u kojoj nema praznina i u ~ijoj su osnovi podzakonski akti i akti autonomnog prava, a koja se potom, preko zakona, su`ava prema vrhu do ustava kao najvi{eg pravnog akta.
3. Pravni sistem Republike Srbije 3.1. Razvoj pravnog sistema Republike Srbije Savremeni razvoj pravnog sistema vidi se, u su{tini, u nastanku pravne dr`ave. Pravo je nastalo iz potrebe qudi da nenasilno reguli{u svoje me|usobne odnose te da obezbede da takvo pravno ure|ewe wihovih odnosa bude po{tovano. U tom ciqu nastala je i dr`ava, budu}i da ona preuzima ulogu tog nepristrasnog tre}eg subjekta koji, sa jedne strane, stvara pravo, a sa druge strane, obezbe|uje po{tovawe i primenu prava. Kada je pravo nastajalo, broj pravnih normi koje je dr`ava formulisala bio je jako mali. Nadle`nost dr`ave u stvarawu prava je, me|utim, rasla sa protekom vremena, tako da danas gotovo da nema oblasti qudskog `ivota koja nije, bar delimi~no, ure|ena pravom. U Š tom kontekstu, ra|aju se nove grane prava, kao {to je, na primer, ekolo{ko pravo (pravo za{tite ~ovekove okoline), kojim se svi oni subjekti koji ispu{taju {tetne materije u okolinu ograni~avaju i podvrgavaju stalnoj kontroli; medicinsko pravo, kojim se ure|uju mnogobrojna sporna pitawa koja proizlaze iz odnosa lekara i pacijenata u postupku le~ewa; pravo mora, kojim se reguli{e na~in kori{}ewa morskog dna itd. Me|utim, sa druge strane, razvoj savremenih pravnih sistema ogleda se ne samo u tome da se pove}ava broj pravnih normi, nego i u tome da te pravne norme slu`e sve ve}oj demokratizaciji i humanizaciji qudskih odnosa. [to se ti~e Srbije, ona spada u dr`ave sa bogatom pravnom tradicijom. Naslawaju}i se na pravnu ba{tinu Vizantijskog carstva (koje je bilo naslednik rimskog prava), sredwovekovno pravo Srbije bilo je dostiglo stepen naprednog i razvijenog prava toga doba. Najva`niji pravni izvor bio je Du{anov zakonik, pravni spomenik ~ije su neke odredbe i do danas ostale aktuelne (na primer, norma o nezavisnosti sudija). Nakon pada pod vlast Turskog carstva, pravni razvoj Srbije bio je zaustavqen nekoliko vekova, ali su tragovi tog vremena jo{ uvek vidqivi i u pravnom `ivotu (na primer, iz toga doba poti~e tapijski sistem kao vrsta registra 18
nepokretnosti). Razvoj pravnog sistema u Srbiji nastavio se, dakle, tek posle osloba|awa Srbije od turske vlasti, i to pod uticajem pravnog sistema Austro-Ugarske. Srpski gra|anski zakonik donet je 1844. godine, kao prera|ena i skra}ena verzija Austrijskog gra|anskog zakonika, a wegova primena trajala je sve do kraja Drugog svetskog rata. Nakon toga, pravni sistem u Srbiji (kao i u biv{oj Jugoslaviji), nalazio se delimi~no i pod uticajem sovjetskog prava, koje je bilo dominantno na politi~kom prostoru Isto~ne Evrope sve do po~etka devedesetih godina pro{log veka. Najzad, posledwu deceniju u razvoju pravnog sistema Srbije obele`ava izuzetno velika zakonodavna aktivnost koja se vidi u uvo|ewu mnogih novih (kao {to su ombudsman, poverenik za informacije od javnog zna~aja) ili reformisawu postoje}ih pravnih instituta, kako bi se pospe{ili napori da se pravni sistem {to vi{e pribli`i standardima za{tite qudskih prava koje normira pravo Saveta Evrope i Evropske unije.
3.2. Osnovna obele`ja pravnog sistema Republike Srbije Va`e}i Ustav Republike Srbije donet je 2006. godine. On sadr`i ustavna na~ela (prvi deo) odeqak o qudskim i mawinskim pravima i slobodama (drugi deo), odredbe o ekonomskom ure|ewu i javnim finansijama (tre}i deo), deo posve}en nadle`nostima Republike Srbije (~etvrti deo), odeqak o ure|ewu vlasti, koji obuhvata odredbe o Narodnoj skup{tini, predsedniku Republike, Vladi, dr`avnoj upravi, Za{titniku gra|ana, Vojsci Srbije, sudovima, Visokom savetu sudstva i Javnom tu`ila{tvu (peti deo), deo posve}en Ustavnom sudu ({esti deo), odredbe o teritorijalnom ure|ewu (sedmi deo), odeqak o ustavnosti i zakonitosti (osmi deo) i odredbe o promeni ustava (deseti deo). Zakonodavnu vlast (dono{ewe ustava i zakona) vr{i Narodna skup{tina, u ~iji sastav ulaze predstavnici gra|ana (narodni poslanici) izabrani na slobodnim, vi{estrana~kim, parlamentarnim izborima. To zna~i da na izborima u~estvuju razli~ite stranke (partije) i da predstavnici onih stranaka koje su dobile ve}inu ulaze u sastav Skup{tine i u woj odlu~uju. Izvr{nu vlast vr{e Vlada i organi dr`avne uprave. Na vrhu izvr{ne vlasti nalazi se predsednik Vlade i ministri zadu`eni za pojedine oblasti (na primer, ministar finansija, ministar za rad i socijalnu politiku, ministar zdravqa, ministar ekonomije i regionalnog razvoja, ministar spoqnih poslova, ministar odbrane, ministar pravde, ministar 19
unutra{wih poslova itd.). Vlada je zadu`ena da predla`e zakone koje treba da usvoji Narodna skup{tina, a ministri imaju ovla{}ewe da donose podzakonske akte (uredbe, naredbe, pravilnici, uputstva itd.) kojima se omogu}ava ili olak{ava primena zakona. Sudsku vlast vr{e sudovi. Osnovni princip na kome se temeqi sudska vlast jeste nezavisnost sudova, {to zna~i da nijedan drugi dr`avni organ ne sme da uti~e na rad sudova. Osnovna nadle`nost sudova jeste da presu|uju u sporovima izme|u fizi~kih i pravnih lica (subjekata prava), a to ~ine na osnovu ustava, zakona op{teprihva}enih pravila me|unarodnog prava i potvr|enih me|unarodnih ugovora. Pri tom, svi savremeni pravni sistemi predvi|aju najmawe princip dvostepenosti u sudskoj za{titi prava i interesa subjekata prava. To zna~i da svako ko je nezadovoqan odlukom suda u prvom stepenu, ima pravo da se `ali vi{em sudu i da od wega zahteva da jo{ jednom razmotri prvostepenu odluku. Izuzetno, u jednom broju postupaka, mogu} je i tre}i stepen odlu~ivawa, koji je rezervisan za najvi{i sud u dr`avi. Nezavisnost sudova i sudija obezbe|uje se stalno{}u sudijske funkcije, tako da lice koje je jednom izabrano za sudiju ne mora ponovno da se podvrgava izboru (reizboru). Drugim re~ima, prestanak sudijske du`nosti nastupa samo u zakonom predvi|enim situacijama i po naro~ito predvi|enom postupku. Tako, sudijska du`nost prestaje samo u slede}im slu~ajevima: (a) na zahtev sudije, (b) nastupawem zakonom propisanih uslova i (v) kada sudija bude razre{en iz zakonom predvi|enih razloga. Predsednik Republike. ‡ Ustav Srbije, najzad, predvi|a i postojawe institucije predsednika Republike. Predsednik Republike bira se na neposrednim izborima, tajnim glasawem svih gra|ana Republike Srbije koOsnovni oblici dr`avne vlasti u Srbiji
Zakonodavna
Sudska
Izvr{na Slika 2. ‡ Podela vlasti u Srbiji
20
ji imaju bira~ko pravo. Predsednik Republike ima {iroka ovla{}ewa. On, na primer, ukazom progla{ava zakone, ali mo`e Skup{tini da vrati na ponovno razmatrawe neki zakon koji je ona usvojila, predsednik predla`e Skup{tini kandidata za predsednika Vlade, predla`e Skup{tini kandidate za Ustavni sud, daje pomilovawa i odlikovawa itd.
Kontrolna pitawa i zadaci 1. Kakva je razlika izme|u pravnog sistema i pravnog poretka? 2. Kako biste prema op{tosti pore|ali pravne institute braka, pravnog posla, razvoda braka, ugovora i sklapawa braka? 3. Pove`ite ispravno podele slede}ih pravnih oblasti: a) javno pravo b) unutra{we pravo v) autonomno pravo g) procesno pravo
d) materijalno pravo |) dr`avno pravo e) privatno pravo `) me|unarodno pravo
4. Podelite se u dve grupe i organizujte takmi~ewe u tome koja }e grupa da nabroji vi{e grana prava. 5. Pro~itajte Statut {kole i analizirajte pravne norme koje on sadr`i. 6. Prona|ite poslanike koji predstavqaju va{e izborne jedinice u Skup{tini Srbije i pozovite ih da vam govore o radu na dono{ewu zakona.
Literatura • • • •
Dragan M. Mitrovi}, Uvod u pravo, 5. izdawe, Beograd, 2014. Goran Dajovi}, Radmila Vasi}, Miodrag Jovanovi}, Uvod u pravo, Beograd, 2014. Radomir Luki}, Budimir Ko{uti}, Uvod u pravo, 25. izdawe Beograd, 2007. Gordana Vukadinovi}, Izbor tekstova iz teorije prava, Novi Sad, 1993.
21