уџ
бе н
ик е
Sanja Dulić • Danijela Romić • Margareta Uršal
за
Prirodа i društvo za treći i četvrti razred osnovne škole na hrvatskom jeziku
За
во
д
Nacionalni dodatak
Завод за уџбенике, Београд
Urednica Marijana Vasić Stjepanović Odgovorne urednice dr. Romanca Jovanović Slobodanka Ružičić Glavni urednik Dragoljub Kojčić
ик е
Za nakladnika Dragoljub Kojčić, direktor
За
во
д
за
уџ
бе н
Pokrajinski tajnik za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine – nacionalne zajednice odobrio je za izdavanje i uporabu ovaj nacionalni dodatak za 3. i 4. razred osnovne škole, na hrvatskom jeziku, svojim rešenjem broj: 128-61-296/2017-01 od 14. 05. 2018. godine.
ISBN 978-86-17-19662-018092-6 © ЗАВОД ЗА УЏБЕНИКЕ, Београд (2018) Ово дело не сме се умножавати, фотокопирати и на било који други начин репродуковати, ни у целини ни у деловима, без писменог одобрења издавача. © ЗАВОД ЗА УЏБЕНИКЕ, Београд (2018) Ovo djelo ne smije se umnažati, fotokopirati i na bilo koji drugi način reproducirati, niti u cjelini ni u dijelovima, bez pismenog odobrenja nakladnika.
3
За во д за уџ бе н
ик е
NAŠA BAŠTINA Baština ili nasljeđe je sve ono što smo naslijedili iz prošlosti od naših predaka ili ono što je nastalo nedavno, a ostat će za buduće generacije. Ono je vrijednost jednog naroda, a stvarano je generacijama i stoga se mora čuvati za buduće generacije. Proučavanjem baštine doznajemo kakva je kulturna, obrazovna, društvena i civilizacijska razina razvoja neke zajednice. Baština čini identitet nekog naselja, regije ili države. Nasljeđe može biti materijalno i nematerijalno. Nasljeđe obuhvaća: građevine, umjetnička djela, spomenike, glazbu, usmenu predaju, način života, tradiciju, običaje..
За
во
д
за
уџ
бе н
ик е
Što ćemo učiti?
4
5
За во д за уџ бе н
ик е
Život u obitelji Kada bismo željeli zaviriti u prošlost naših predaka, mogli bismo se pomoći povijesnim izvorima. Na fotografijama su prikazani neki povijesni izvori. Imenuj ih.
ик е
Zamisli da imaš zadatak istražiti neki događaj ili običaj iz prošlosti. Navedi sve ono što bi ti pomoglo u tom istraživanju.
уџ
бе н
Istraži: Pokušaj sa svojim prijateljima istražiti neki običaj. Navedite načine, povijesne izvore koji vam mogu pomoći u vašem istraživanju. Osmislite plan istraživanja. Prikupite predmete iz prošlosti i u učionici postavite etno kutak. Napravite zbirku zapisa nakon razgovora sa starijima.
во
д
за
Način života ljudi stalno se mijenja. Život tvojih predaka razlikovao se od tvog života. Nekada davno, kada su ljudi naselili ova područja, oko njih su bile šume i močvare. U želji da stvore sebi plodnu zemlju morali su krčiti šume i isušivati močvarno tlo. Tako su prirodu prilagodili sebi i svojim potrebama.
За
U to vrijeme obitelji su bile veoma brojne. Živjelo se u obiteljskim zadrugama/zajednicama. Na čelu svake zajednice je bio poglavar/dida – najstariji muškarac. Obitelji su skupa živjele u jednoj kući. Članovi obitelji veoma su poštovali starije. Djeca su se svima koji su stariji od njih obraćala s Vi. Svatko je u obitelji imao svoj posao, imao je svoju dužnost. Ako bi odrasli članovi obitelji razgovarali, djeca se nisu upletala u razgovor, niti su smjela biti u blizini. Ona su obavljala mnogo poslova u kući i pomagalа starijima. Čuvala su stoku, vodila računa o mlađoj djeci i radila na njivi. Kako ti pomažeš svojoj obitelji? Poslovi koje ja obavljam su:
6
Život u prošlosti bio je težak. U kućama nije bilo mnogo alata koji bi ga olakšali. Nije bilo struje, telefona, automobila, a vrlo često ni lijekova kada se netko razbolio. Promotri fotografije i razmisli na koji način su ljudi nekad donosili vodu u kućanstva.
за
уџ
бе н
ик е
Napiši ispod svake slike što je nekada služilo za prijevoz.
За
во
д
Umjesto sijalica za rasvjetu koristili su se fenjeri i lampaši.
fenjer
lampaš
Život na selu i u gradu razlikovao se. Gradovi su bili manji nego danas. Uglavnom su u gradovima stanovali obrtnici i trgovci.
Subotica nekada
Subotica sada
7
Poslovi
бе н
ик е
Nekada su se ljudi bavili poljodjelstvom i stočarstvom. Proljetni i ljetni poslovi na njivi su bili: oranje, sjetva, sadnja kukuruza, krumpira, ječma. Zimi su se radili poslovi u kući, na salašu i oko njega. Muškarci su brinuli o imanju, krupnoj stoci, popravci alata i kola, a žene su plele, tkale, prale, pospremale kuću, skrbile o djeci i brinule o peradi i sitnoj stoci. Tada nisu postajale velike trgovine, niti su ljudi namirnice kupovali kao danas. Svu hranu koju su jeli, sami su uzgojili. Sami su izrađivali odjeću, gradili kuće i pomoćne prostorije. Promotri fotografije i opiši kako se nekada obrađivala zemlja.
За
во
д
за
уџ
Pranje rublja se također razlikovalo od današnjeg. Nije bilo perilica pa se pranje rublja odvijalo i po nekoliko dana. Budući da su ljudi tada mnogo radili na njivi i isprljali su se, tu je odjeću trebalo prati. Za pranje rublja bili su potrebni: kotao, domaći sapun, korito i pralja.
Voda se grijala u kotlu koji se nalazio na katlanki (ognjište iskopano ili zidano za kotao).
Umjesto današnjeg deterdženta koristio se kuhani domaći sapun.
U koritu se namakalo rublje i trljalo o pralje kako bi se s rublja skinula prljavština.
Istraži i zapiši u bilježnicu od kog su materijala napravljeni navedeni predmeti, čemu služe i koji predmeti se umjesto njih koriste danas: domaći sapun, roljka i košara.
8
Oprano i osušeno rublje glačalo se pomoću roljke, pratljače ili metalnog glačala.
Pratljača Pratljačom se tuklo (glačalo) po rublju kako bi se ono poravnalo.
Metalno glačalo Metalno glačalo se pojavilo početkom XX. stoljeća. Punilo se žarom iz peći.
ик е
Roljka Roljku nije imala svaka obitelj.
бе н
Tvornica je tada bilo malo. Postojale su tvornice opeke, tkanine, ogrjeva, šećera. Obrtnici su bili: krznari, krojači, čizmari, bačvari, tkalci, stolari, papučari, korpari, mesari, trgovci, kovači, zidari...
За
во
д
за
уџ
Ispod fotografija napiši naziv obrta, što se starim obrtom pravilo, navedi za što su se koristili ti predmeti i od kojih materijala su pravljeni.
9
Škole Nekada davno nisu postojale škole kao danas. Nisu se obrazovala sva djeca, tu privilegiju imala su djeca iz plemićkih i bogatih obitelji. Školovanje se odvijalo u samostanima i većim župama. Početkom XVIII. stoljeća, dakle prije dvjesto godina, u Vojvodini su škole bile uz franjevačke samostane gdje su se poučavale osnove pismenosti i vjeronauk. Školu su pohađala djeca iz gradova, a djeca iz sela (i salaša) nisu pohađala školu.
уџ
бе н
ик е
Ako želiš znati više Prva škola u Subotici otvorena je 1752. u kući koja je služila kao školska zgrada.
во
д
за
Subotička Gimnazija – osnovana 1795. godine Gimnazija u Somboru – osnovana 1872. godine Uredbom o školstvu iz 1806. godine djeca od 6 do 12 godina morala su ići u školu. Od tada se grade pučke škole, koje su bile veoma skromne. Nije postojao pod i djeca su sjedila na zemlji ili na daskama, a učionice su bile tijesne. Djeca koja su živjela na salašima morala su pješice ići u školu. Poneka su morala prepješačiti i po nekoliko kilometara po hladnoći da bi došla do škole. U školama su često bili veliki razredi u kojima su bila djeca svih uzrasta skupa. Starija djeca pomagala su mlađoj djeci u učenju.
За
Poveži slike s razdobljem kojem pripadaju.
NEKAD DAVNO SADA
10
Zamisli i nacrtaj u bilježnicu kako bi izgledale škole u budućnosti.
Blagdani i običaji
За
во
д
за
уџ
бе н
ик е
U prošlosti vrijeme se mjerilo prema blagdanima. Uz Božić, Uskrs i Duhove, tri velike kršćanske svetkovine, vezani su blagdanski običaji. Život je bio usklađen s prirodom. Tako su običaji i svečanosti bili vezani uz poslove koji su se u određeno doba godine obavljali. Vojvođanski Hrvati čuvaju mnogo običaja. Dio njih su svečani, blagdanski, a mnogi su vezani za svakodnevne poslove koje su obavljali. Zbog radova na njivama kojih je u božićno vrijeme bilo manje, najviše je običaja vezano uz ovo razdoblje.
Božićno vrijeme Vrijeme priprema za Božić počinje misama zornicama. Tada se slave sv. Barbara, sv. Lucija, sv. Nikola, Materice i Oci. To je razdoblje došašća koje traje četiri adventska tjedna.
11
Materice
Faljen Isus gazdarice Faljen Isus, gazdarice, čestitam vam materice. Ja sam došo priko mora da mi date malo ora. Snašla me je strašna muka da mi date jabuka. Vidio sam i ovaca da mi date i novaca.
Po čemu se današnji darovi razlikuju od onih nekad?
бе н
Oci
ик е
Materice – blagdan majki, obilježava se treće nedjelje došašća. Tada se svim majkama, bakama, ženama u rodbini i susjedstvu čestita recitirajući pjesmicu. Kao dar, djeca su dobivala jabuke, maramicu, novac, a u prošlom stoljeću djeca su na dar dobivala i suhe šljive, bademe, lješnjake i dunje.
Oci – dan očeva, djeca čestitaju svojim očevima i djedovima i time iskazuju poštovanje prema njima.
уџ
Betlemari
Badnji dan
д
за
Na Badnju večer održavao se običaj zvan Betlemari. Skupina momaka nosila je crkvicu ili štalicu napravljenu od letvica ili kartona. Muškarci su bili obučeni u čobanska odijela, a lica su im bila premazana bojama. Išli su od salaša do salaša i pjevali božićne pjesme.
За
во
Badnji dan je dan kada se strogo posti. Toga se dana ustaje rano, priprema se jelo i božićnjak. Proslava Badnje večeri počinjala bi unošenjem slame u sobu, čestitanjem riječima: „Faljen Isus, čestitam vam badnju večer“, a uzvraćalo se: „Živ i zdrav bio!“. Nakon toga su se ukućani cjelivali i u sobu se unosila badnjača. Za večeru se jela grahova juha s božićnjakom, zatim med s jabukom, orahom i češnjakom. Potom su se jela posna jela kao što su riba i tjestenina. Jelo se obilato u želji da u narednoj godini svega bude u izobilju. Te večeri nitko ne bi smio biti gladan, te bi večeru dobio putnik ili prolaznik koji bi tuda naišao. Vrijeme do odlaska na polnoćku ukućani su provodili pjevajući božićne pjesme, a djeca su se igrala na slami skupljajući i razbijajući orahe. A kako je sada?
12
Božić Slavi se 25. prosinca. To je dan rođenja Isusa Krista. U kući se pali svijeća i služi se svečani blagdanski objed.
ик е
Koledari
бе н
Koledari se održavaju na Ivanje, treći dan Božića. Tada su momci obilazili kuće u kojima je gorjela svijeća i pjevali koledarske pjesme. Svaka kuća bi ih darivala. Božićni blagdani završavaju blagdanom Sveta tri kralja.
Vrijeme kroz godinu
уџ
Poklade
Poklade su doba kada se održavaju svatovi,
За
во
д
за
prela i svinjokolji. Tijekom poklada priređuju se zabave i priredbe.
Vučenje panja Vučenje panja je običaj koji se održavao na Čistu srijedu ili treći dan poklada kada su neoženjeni momci po ulicama vukli panj kao znak da se nisu uspjeli oženiti.
13
Svadba
бе н
ик е
Svadbom se slavilo stvaranje nove obitelji, time je završeno momčenje i divojčenje. Svadbeni običaji bili su bogati i raznovrsni. Mogu se podijeliti na običaje prije svadbe, na dan svadbe i nakon svadbe. Neki od običaja prije svadbe su rakijare, piće i rukovanje (prosidba) koji su se odigravali kao priprema za svadbu. Upis kod župnika označavao je objavu ženidbe. Na dan vjenčanja svatovi su se okupljali u mladoženjinu domu te su fijakerima ili saonicama, u povorci kretali po mladu. Poslije vjenčanja odlazilo se kod mlade na ručak. Postoji mnogo rituala koji se tijekom vjenčanja izvode (kupanje nevjeste, vezivanje crvenog konca ispod vjenčanice, preskakanje korita, otkup za nevjestu). Potom se nevjesta dovodi u kuću mladoženje gdje se služila večera. Ples s mladom nakon ponoći – okrećanje za mlade je označavao kraj svatova. Ujutro je mlada, sada već udana žena, češljana i kosa joj je prekrivena rupcem što znači da više nije djevojka.
За
во
д
за
уџ
Pоzorno promotri, usporedi slike i opiši mlade na fotografijama.
Dodatni zadatak ● Potraži i značenje sljedećih riječi vezanih uz svatove: mastalundžija, vojvoda ili čauš, češljarica, tortari, pođani/povođani, pogačari.
14
Svatovi Vesele se svati, ređaju se čaše, oblazači kreću, triba ić rad snaše. Gledači već stižu da zauzmu mista, ako šta propušte, to već nema smisla.
Na ledini šatra sva se prisijava, umazan je salaš, sve sv se dotirava. TTamburaši amburaši stigli i šštimaju žice, vežu se peškiri, me meću se perlice.
Sa vinčanja gosti u koloni stižu, doček se već svira, svatovi su blizu. Spremna je i torta što se siče prva, darivaće snaju svekar i svekrova.
Redom stižu gosti, sirena se čuje, muzika već svira, kkuma podvikuje. Konobari trče digla se prašina, nana sva ponosna ponosna, ženi svoga sina.
Svirci zasvirali bunjevačko kolo, ćup će lupat Kalo, dajte mista malo. Igralo se tako ko da svit će stati, Bože, kad se sitim, suza suzu prati.
Iz Žednika stižu na najmiliji gosti, sa Kaponje neće, je jer su u žalosti. rakije, Iz Mirgeša tetak popio po već spominje prije. sa Pavlovca ujo, ve
Najlipče su torte doneli tortari, pođani će kasnit, niko to ne mari. Okrećaće snašu i stari i dica, paziće je kuma i starosvatica.
уџ
бе н
ик е
Osamdeset neke b bilo je ko lane, u svatove išli kod d dide i nane. Na Hrvatski majur ženili su sina, čekali su dugo sna snaju iz Đurđina.
Trajaće veselje još po drugog dana, pratiće se kući cila naša strana. Pratiće se gosti do večeri kasne, kum će ići zadnji, sve do Male Bosne.
за
vadi, Stigla je i teta, pa buđelar b ona je iz Kera pa se goropadi. svirce, Sa Bikova šogor udešava ud iz Tavankuta strina neda striki novce.
За
во
д
Naših običaja osta vrlo malo, na trenutak tamo meni vrime stalo. Kroz Hrvatski majur samo vitar duva, stari križ još stoji, uspomene čuva. Tekst i glazba: Tomislav Vukov (Skladano za XVII. festival bunjevački pisama)
Manje poznate riječi i izrazi: buđelar – novčanik gledači – susjedi, dalja rodbina koja je došla vidjeti svatove ledina – dvorište na salašu oblazači – gosti s mladoženjine strane koji idu po mladu (nekada su se bunjevački svatovi pravili odvojeno, posebno su bili gosti s mladoženjine strane, a posebno s mladine strane) pođani – svi gosti sa mladine strane koji u ponoć idu na okretanje snaše (ples s mladom) tortari – najuža rodbina s mladine strane, koja nosi najljepše torte kod mladoženje na večeru Hrvatski majur, Đurđin, Žednik, Kaponja, Mirgeš, Pavlovac, Bikovo, Tavankut i Mala Bosna – sela oko Subotice
15
Prelo
ик е
Prelo je kulturna manifestacija bačkih bunjevačkih Hrvata koje se održavalo u obiteljskim domovima na salašima, u vrijeme kada nije bilo velikih poljskih radova, a posebice u pokladno vrijeme. Izvorno je prelo bio društveni događaj, okupljanje na kojem bi se skupili na jednom mjestu, pri čemu su žene prele vunu (po čemu se prelo i zove), a okupljeni seljani bi pričali i pripovijedali. Prelo kao manifestacija se održalo sve do danas.
Prelo, Subotica, 2017.
бе н
Prelo, Sonta,1942.
Nanino prelo
Na salašu dida kraj parasničke peći, nana prelo dili, nikad kraja srići. Pivala se pisma, svud dičija vika, popila se slanka, kartalo se filka.
за
уџ
I ove ću zime u pokladno vrime sitit se salaša, nane i mog dide. Jednom smo na Marin, davno je to bilo, priko njiva išli kod nane na prelo.
Trajalo je sve to digot do prid zoru, ugasila se svića, sama u prozoru. Pozaspala dica u naninom krilu, u zapećku dida trne lulu stivu.
За
во
д
Kroz snig sanke prte, iz konja se puši, smetovi se prave, milina u duši. Obrazi rumene, vitar ko da brije, al nema nama zime ispod opaklije.
Ostala mi samo jedna slika draga da me eu uvik v sića na vrimena stara. Na ssalaš a aš i didu, na prelo i nanu al i na naš našu ašu aš š lipu bunjevačku granu. Te Tekst: Tomislav Vukov (Pjesma pisana za Festival „Zlatne žice Slavonije“, 2015.) (Pj
Manje poznate riječi i izrazi: filk – naziv kartaške igre lula stiva – vrsta stare lule Marin – blagdan koji se slavi 2. veljače (Prikazanje Gospodinovo – Svijećnica) opaklija – debeli zimski ogrtač od ovčje kože parasnička peć – zidana peć na salašu koja je služila za grijanje i pečenje prelo – pokladna zabava (poklade – vrijeme prije korizme) prtit – praviti trag slanka – sorta grožđa od koje se pravi vino trnit lulu – gasiti lulu zapećak – mjesto pokraj peći
16
Babinje Babinje je običaj vezan uz rođenje djeteta. Nakon rođenja djeteta, otac bi pošao rodbinu častiti rakijom i javiti za radostan događaj. Bliže rođakinje bi se okupile u kući novorođenčeta da ga čuvaju. Čuvali su majku i dijete tri dana i tri noći, a potom bi se dijete krstilo. Nakon toga su rodbina i susjedi dolazili majci, donosili hranu i poklone.
Moba
бе н
ик е
Jedan od neblagdanskih običaja Hrvata Bunjevaca je moba. Na mobu se pozivaju susjedi i rođaci kako bi pomogli u radu oko kuće. Tako se nekada gradila kuća, pomagalo se oko prela ili ženidbe.
Preskakanje vatre
За
Dužijanca
во
д
за
уџ
Preskakanje vatre je stari običaj koji se održavao pred Dužijancu, na dan svetog Ivana Cvitnjaka. Nekada se u svakome šoru, u selu, palila vatra u večernjim satima od Svetog Ivana do Petrova. Vatra se palila kao simbol da korijen žita prestane rasti, da žito bude rodnije i da štiti polje od požara i groma. Djeca i majke preskakali su vatru u vjerovanju da će ih ona zaštiti od nedaća. Ovaj je običaj do nedavno bio gotovo zaboravljen i rijetko se prakticirao.
Dužijanca je završni žetveni običaj. Tada svako gazdinstvo proslavlja završetak teških poslova na njivi. Dužijanca je stari narodni običaj bunjevačkioh Hrvata kojim se proslavlja završetak žetve i zahvala Bogu za kruh svagdašnji. Od 1911. godine proslavlja se javno u crkvi a kasnije i nizom kulturnih priredbi. Posebno je zanimljivo Takmičenje risara i centralna proslava – misa zahvalnica i svečana povorka. Mnogi od ovih gore navedenih običaja i danas se čuvaju u obiteljima i na taj način se čuva tradicija.
17
Uskrsno vrijeme
ик е
Korizma počinje u proljeće. Tada je puno radova oko kuće i na poljima i zbog toga nema mnogo slavlja i zabava. Korizmeni običaji traju od Čiste srijede do Mladog Uskrsa. Nekada se postilo i uzdržavalo od bučnih zabava. Postilo se srijedom, petkom i subotom, a meso se nije jelo. Jelo se mlijeko, sir, vrhnje, juha, tjestenina, pogače i lakumići. Cvjetnica je početak Velikog tjedna pred Uskrs. Običaj je umivati se toga jutra u vodi u kojoj je preko noći odstajalo mlado, zeleno žito. Vjerovalo se da će onaj koji se umiva ovakvom vodom ostati vječno mlad.
бе н
Uskrs je središnji kršćanski blagdan. Ima dva razdoblja: korizmu kao pripravu i pouskrsno vijeme do Duhova. Korizma traje četrdeset dana, a svoj vrhunac doživljava u Velikom tjednu kada slavimo Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Poslije Uskrsa traje sedmotjedno vrijeme koje završava Uzašašćem, odnosno silaskom Duha Svetoga kada Crkva slavi rođendan.
д
за
уџ
Tijekom Velikog tjedna se u crkvu odlazilo u srijedom, četvrtkom i petkom, a na Veliku subotu pripremalo se jelo (jaja, kolač, kobasice, šunka, hren, mladi luk i janjetina) koje se nosilo na blagoslov.
За
во
Čuvanje Isusovog groba je uskrsni običaj. Skupina momaka odjevenih u narodnu nošnju čuva grob Spasitelja. Pretpostavlja se da je ovaj običaj nastao u XIX. stoljeću u Dalmaciji. Isusov grob čuvaju žudije, 12 stražara predvođeni trinaestim članom, zapovjednikom. Bili su odjeveni u odore rimskih vojnika. Na Veliki četvrtak žudije odlaze pred oltar gdje četvorica stražare, da bi ih nakon nekog vremena zamijenila druga četvorica, sve do Vazmenog bdijenja u ponoć s Velike subote na Uskrs.
Na uskrsno jutro objed je bio zajednički, a pisanice su se dijelile djeci nakon objeda.
18
Polivanje je običaj koji se održava drugi dan nakon Uskrsa kada momci idu polivat djevojke. Toga dana polivači bi rano ustali i konjima pošli u polivanje, ponekad uz pratnju svirača. Polivale su se djevojke i to kablom vode, kod bunara. Polivači bi bili darivani pisanicom, cvijećem i narančom.
Zanimljivo: Djevojka bi se nakon polivanja morala presvući u suhu odjeću, a mokru bi okačila na štrik. Više haljina na štriku bilo je na ponos jer je takva djevojka imala puno polivača.
бе н
ик е
Duhovi – Dove je običaj koji spada u pouskrsno vrijeme. Tada se ujutro u nedjelju okite prozori i vrata grančicama zove (bazge). Kraljice se održavaju na prvi i drugi dan Duhova. Djevojčice, obučene u nošnju s krunom na glavi idu u paru ulicom, pjevaju kraljičke pjesme i obilaze kuće.
уџ
Kakvi su običaji danas, što se zadržalo, a što je drugačije?
д
За
во
Za Uskrs je zeko bijo, u baščici ostavijo u dnu gnizda dara mala po kojem je rosa pala. Na veliku sriću moju sva čitava jaja stoju, a uz nji se maramica bili ko što j´ golubica. Pitam sebe da l´ je baka ustajala još za mraka il je zeko nosić briso pa rad bake friško zbriso.
за
Uskršnje gnizdo
Josip Dumendžić – Meštar
19
Odijevanje
бе н
Tkalja i prelja Manda Skenderović Lešina, 1920. g.
ик е
U prošlosti se odjeća izrađivala od domaćeg platna. Platno su proizvodile i prerađivale žene. Trebalo je mnogo raditi kako bi se napravilo neko odijelo, a obitelji su bile brojne. Žene su danima i noćima radile kako bi napravile odjeću za sve ukućane. Lan i konoplja su biljke koje su se mogle uzgajati na ovim prostorima i sve do konca XIX. stoljeća od njih su se pravile tkanine. Odjeća se pravila još i od krzna i sukna.
Obitelj Pere Stantića
За
во
д
за
уџ
Odjeća je imala svoje društveno značenje, ona je pokazivala društveni položaj i položaj u obitelji. Djevojčice i dječaci imali su različitu nošnju. Dječaci su nosili duge košuljice sve do 14. ili 15. godine. Oblačenjem nove nošnje, gaćama, dječaci su postajali mlađi muškarci. Razlikuje se svečana ili obična, radna, svakodnevna odjeća. Svečana je bila izrađena od kvalitetnijeg materijala i ukrašavana je dugmadima i vezom. Pod utjecajem gradskog načina odijevanja nošnja se mijenja sredinom 19. stoljeća. Počinje se koristiti šešir, a hlače bivaju uže. Za zaštitu od velike hladnoće, zimi se oblačila opaklija i pršnjak koji su izrađivani od ovčjeg krzna. Čarape su se plele od vune. Bunjevke su se kitile đerdanima i dukatima.
Bunjevačka obitelj
Šokački par iz Sonte
Zanimljivo: Djevojke koje se nisu udale išle su gologlave, a kosa im je bila ispletena u pletenice.
20
Muška odjeća
Bunjevac u nošnji
Šokci iz Monoštora
ик е
Tamburaši u gaćama
Šokačka ženska nošnja (Monoštor)
За
Dječja odjeća
Bunjevke u bijelom šlingu
во
Bunjevka u ćurdiji
д
за
уџ
бе н
Ženska odjeća
Djeca u šokačkoj nošnji
Djeca u bunjevačkoj nošnji
21
Prehrana
за
уџ
бе н
ик е
Na salašima se proizvodila hrana. Uzgajali su se pšenica, kukuruz, suncokret i ječam. Što misliš koje namirnice su se tada morale kupovati, a koriste se u kuhinji? Nekada hrane nije bilo u izobilju. Bilo je i godina kada se gladovalo zbog suša i vremenskih nepogoda. Uglavnom se postilo, a tijekom blagdana je trpeza bila svečanija. Unaprijed se znalo što će se koji dan jesti. Dnevno su bila tri obroka i dvije užine. Koliko ti obroka imaš na dan? Uglavnom se jela hrana napravljena od brašna i krumpira. Nije bilo slastica kao danas. Meso se jelo rijetko, a srijedom i petkom se postilo. Već smo spominjali da su obitelji bile brojne. Najmanja djeca su tijekom ručka sjedila odvojeno od odraslih. Tek kada su bili sposobni raditi, mogli su sjesti za stol. Krušna peć služila je za pripremu hrane, a nalazila se u dvorištu kuće.
Кrompirača
Kruh
За
во
д
Krušna peć
Faširta
Kugluf
Dani kruha u Sonti
22
Svatovski kolači
Dječje igre
во
д
Kasalisica – stara dječja igra
за
уџ
бе н
ик е
Kao što se mnogo toga razlikovalo u prošlosti, i igre i igračke su bile drugačije od ovih danas. Dječje igre su bile zabavne i poučne. Razlikovala se igra uz glazbu i dječja sigra. Igračke su najčešće djeca sama sebi pravila. Od materijala su koristili kukuruzovinu, čutku, krumpir, papir, karton, vunu, drvo. Za izradu sviraljki rabili su trsku, zovu/bazgu, stabljiku bundeve. Lijepili su ljepilom napravljenim od brašna i vode, a vezivali konopcem. Pravili su lutke, zmajeve, praćke, pištolje, lopte, nakit... Koje bi ti materijale upotrijebio za izradu neke igračke? Igrali su se obično nedjeljom, poslijepodne, na ledini, kada se skupe djeca s obližnjih salaša. Djeca su se igrala i u vrijeme kada su čuvala životinje na ispaši. Igre koje su se igrale nekada su: školica, Kolariću-Paniću, Lastiž, oduzimanje zemalja, Sandokan, klikerovanje, čika-Bika...
За
Igra kasalisica se igrala u polju ili na njivi. Zanimljiva je jer se mogla igrati svakog dana u tjednu, tijekom ispaše. U strnjici bi se napravio veliki kvadrat koji se podijelio po dijagonalama. U sredinu kvadrata bi stala lisica, a ostali sudionici bi stali u kutove kvadrata. Lisica je morala kasati kao konj i tako vijati ostalu djecu. Tijekom igre nije se smjelo stati u strnjiku, tj. izvan zacrtane staze. Kada lisica ulovi nekoga, uloge se mijenjaju i ulovljeni igrač postaje lisica. Pobjednik igre je onaj igrač koji nije bio uhvaćen.
23
Znamenite ličnosti Josip grof Jelačić Bužimski rođen je u Petrovaradinu. Bio je general i hrvatski ban. Istaknuo se kao vojskovođa koji je ukinuo kmetstvo i sazvao prve izbore za Hrvatski sabor. Smatra se nacionalnim junakom u Hrvatskoj, a njegov spomenik se nalazi u centru Zagreba.
Josip grof Jelačić Bužimski (1801. – 1859.)
бе н
ик е
Ivan Antunović rođen je u Kunbaji. Bio je pisac i biskup. Pisao je romane i pripovijetke. Mnogo je putovao, govorio je nekoliko jezika. Zaslužan je za podizanje narodne svijesti Bunjevaca i Šokaca, bio je narodni preporoditelj. Pokrenuo je Bunjevačke i Šokačke novine 1870. godine koje 1871. dobivaju kulturni dodatak Bunjevačka i šokačka vila.
за
уџ
Ivan Antunović (1815. – 1888.)
За
во
д
Ilija Okrugić – Srijemac bio je župnik, opat, književnik, pjesnik i skladatelj. Rođen je u Srijemskim Karlovcima, a živio je u Petrovaradinu. Od brojnih kazališnih djela najpoznatija je drama Šokica i komedija Saćurica i Šubara. Pisao je rodoljubne, šaljive i ljubavne pjesme u duhu starogradskih pjesama. Kralj Milan Obrenović odlikovao ga je ordenom Svetog Save, a kralj Nikola crnogorski Danilovim ordenom.
Ilija Okrugić – Srijemac (1827. – 1897.)
Ante Evetović Miroljub je rođen u Aljmašu. Bio je franjevac, svećenik, pjesnik, profesor filozofije. Rođen je u obitelji s trinaestero djece. Pjesme je pisao književnim jezikom i na ikavici. Svoje pjesme je objavljivao u Nevenu, Subotičkoj Danici, Subotičkim novinama i u hrvatskim književnim časopisima.
Ante Evetović Miroljub (1862. – 1921.)
24
Ivan Sarić je bio sportaš i pilot. Kao motociklist i biciklist natjecao se u mnogim trkama širom Europe. On je bio prvi čovjek s ovih prostora koji je uspješno 1910. godine letio avionom koji je sam izradio.
Ivan Sarić (1876. – 1966.)
бе н
ик е
Stipan Kopilović poznati je slikar. Živio je u siromašnoj obitelji sa sedmero djece. Učio je za brijača, ali je volio crtati, što je primijetio profesor Visoke umjetničke škole u Budimpešti koji ga je pozvao k sebi. Studirao je u Parizu. Zidovi rimokatoličke crkve sv. Petra i Pavla u Bajmaku ukrašeni su njegovim slikama.
уџ
Stipan Kopilović (1877. – 1924.)
За
Ana Bešlić (1912. – 2008.)
во
д
за
Ana Bešlić je kiparica, rođena u Bajmаku. Školovala se u Zagrebu, Gracu i Beču. Njezine se skulpture nalaze u Subotici, Beogradu i u Novom Sadu. Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja. Radila je u bronci i kamenu.
Albe Vidaković bio je svećenik i glazbenik. Rođen je u Subotici. Svirao je violinu, violončelo i bas. Studirao je teologiju i učio glazbu u Zagrebu i Rimu. Skladao je duhovnu glazbu i skladbe za orkestar, glasovir i dr. Glazbeni institut u Zagrebu nosi njegovo ime.
Albe Vidaković (1914. – 1964.)
25
За во д за уџ бе н
ик е