Issuu

temelja duhovnog Å¾ivota

VERBUM

.............................................................

Moritz Meschler

U ovome poznatome djelu Moritza Meschlera, SI, jednoga od najplodnĳih i najboljih asketskih pisaca, izneseno je blago klasične i uvĳek svježe kršćanske duhovnosti na način da je svedeno na tri temeljna nauka: o molitvi, samozataji i ljubavi prema Kristu. Ova se tri temelja međusobno upotpunjuju, zajedno tvoreći dragocjeni biser kršćanskoga savršenstva.

TRI TEMELJA DUHOVNOG `IVOTA

Moritz Meschler

TRI TEMELJA DUHOVNOG `IVOTA II. izmÄ³enjeno izdanje

VERBUM Split, 2012.

Naslov izvornika: Moritz Meschler, Drei Grundlehren des geistlichen Lebens © Copyright za ovo izdanje: Verbum, Split, 2012. Prvo izdanje ovoga djela objavljeno je 1939. godine u izdanju naklade “Fides”. Nihil obstat: M. Glažar, kanonik, Imprimatur: dr. Viktor Burić, biskup, Senj 1939. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Redaktura prĳevoda: Ivan Peroš, dipl. anglist i kroatist CIP-Katalogizacija u publikaciji Sveučilišna knjižnica u Splitu UDK 248.152 MESCHLER, Moritz Tri temelja duhovnog života / Moritz Meschler. - 2. izmijenjeno izd. - Split : Verbum, 2012. (Biblioteka Klasici katoličke kulture ; 4) Prijevod djela: Drei Grundlehren des geistlichen Lebens. ISBN 978-953-235-272-6 I. Vjerski život -- Načela 140314060

PREDGOVOR

Pripovĳeda se o jednome perzĳskome knezu da je bio veliki prĳatelj znanosti. Sa svih je strana za svoju knjižnicu sabirao spise učenjaka i sve je te knjige nosio sa sobom kamo god bi putovao. Vremenom je to postalo vrlo nezgodno. On stoga naloži učenim ljudima da sve znanje i mudrost iz svih sakupljenih knjiga saberu u određeni broj knjiga koje će za njim lako moći nositi jedna deva. Kad se vremenom pokazalo da je i to nezgodno, iz svih je tih knjiga sačinjen jedan novi izvadak u jednu jedinu knjigu, a na koncu je i ta knjiga bila svedena na jedno jedino temeljno životno načelo. Knez na putovanjima više nĳe imao nikakvih poteškoća sa svojim knjigama. To je temeljna misao i ovoga djelca. Knjigâ o duhovnome životu ima danas vrlo mnogo i to vrlo opsežnih. Tko će ih sve poznavati ili izbrojiti! To nĳe doduše zlo. O duhovnome se životu nikada ne može dosta pisati i čitati. To je najvrjednĳe i najvažnĳe što čovjek može imati na ovome svĳetu. No, tko će moći čitati tolike knjige i upamtiti njihov sadržaj? Sigurno

PREDGOVOR

je bolje poznavati i posjedovati znanost duhovnog života, znanost svetaca u jednostavnĳemu i skraćenome spisu koji ti podaje sve što pripada bîti. I duh našega vremena traži da se sve ono što se tiče života jednostavno, prikladno i praktično udesi i izrekne. I kod nas samih sve se vremenom pojednostavljuje. Sva naša životna mudrost zbĳa se u jedno osnovno načelo koje gospodari našim duhom te nosi naš cĳeli život i njime upravlja. Što se više bližimo Bogu, svojoj posljednjoj svrsi, to više primamo od njegove jednostavnosti. Bog je na koncu za nas jedini sve. Tako je i s božanskom mudrošću. U jednome je ona sve. Jedna jedina božanska vjerska krjepost može nas učiniti svetima, ako je shvatimo ozbiljno i praktično. Tako je i u ovome malenome djelu opisan cijeli duhovni život i sveden na tri temeljna nauka. Bez tih temeljnih nauka ništa ne vrĳedi ni najopsežnĳa i najuzvišenĳa askeza, jer bi joj manjkalo ono najpotrebnĳe i najhitnĳe. Takva nas askeza ne bi dovela do pravoga cilja. Ako pak živo shvatimo ove temeljne nauke i provedemo ih u život, bit ćemo uistinu askete po Božjoj milosti. A ako ikada u svojemu duhovnome životu opazimo da nam ne ide onako kako bi trebalo, tada se ispitajmo pomoću ta tri temeljna nauka i dobro promotrimo kako ih provodimo u svoje-

PREDGOVOR

mu praktičnomu životu. Brzo ćemo opaziti gdje smo popustili, a tada se opet ozbiljno prihvatimo rada oko duhovnoga usavršavanja, provodeći ta tri temeljna nauka u svojemu životu i uređujući prema njima sav svoj život i nastojanje. Jedan je duhoviti pisac svoju pouku o životu u svĳetu nazvao “mudrost u džepu prsluka”. Ova knjižica je “askeza u džepu prsluka”. Ovo djelce sadrži sukus duhovnog života; ono je mali udžbenik askeze. Sadržaj knjižice izražen je u trima temeljnim naucima. Poslovica kaže: Omne trinum perfectum. (Savršenstvo je utroje). Tako je i ovdje. Ovi se nauci međusobno upotpunjuju, a zajedno sačinjavaju prsten mudraca, koji nosi dragocjeni biser, kršćansku savršenost koja je tako dragocjena da se mudri trgovac, koji traži skupocjene predmete kao što su biseri, s veseljem trudi i drage volje troši sav svoj imetak, samo da bi uzmogao kupiti taj biser (Mt 13,46). Autor

1. ŠTO JE MOLITVA?

Prvi temelj

MOLITVA

Molitva je početak svakoga dobra u čovjeku. Tko upozna molitvu, tko je cĳeni i voli te se pravilno i revno moli, taj posjeduje neprocjenjivo blago za sadašnjost i vječnost. Toj svrsi neka barem donekle pripomogne prvi dio ove knjižice. Prvo poglavlje

Što je molitva? 1. Najjednostavnĳe od svega na svĳetu i u životu jest molitva; ona je jednostavna već iz toga razloga što je vrlo potrebna. 2. Za molitvu ne trebaš biti učenjak ili govornik, ne trebaš biti bogat, niti te tko treba preporučiti. A niti je potrebna ikakva osobita osjetna pobožnost. Slatko čuvstvo kod molitve samo je pratnja i sporedna stvar, i ne ovisi o nama; Bog nam ga daje i mi ga zahvalno primamo. Istina je da se s ovakvim slatkim osjećajem

I. TEMELJ: MOLITVA

draže moli, no moliti se može i bez njega. Bilo da čovjek u srcu nosi blagdansko ili svakidašnje raspoloženje, on može a i mora moliti. 3. Da bismo uzmogli moliti, valja nam samo poznavati Boga i sebe; potrebno nam je znati tko je Bog, a što smo mi, i kako je neizmjerno velika njegova očinska dobrota, a kako je neopisivo velika naša potreba i bĳeda. Vjera i katekizam jedina su znanost koju moramo znati za molitvu, dok će nas rĳeči naučiti naša nevolja. Za molitvu je potrebno samo nekoliko misli i što ih je manje to je bolje; zatim nekoliko želja i napokon nekoliko rĳeči. Govoriti moramo barem u srcu, inače nema molitve. A ima li gdje čovjeka bez ikakvih misli i želja? Eto to je sve što moramo upotrĳebiti kod plemenita rada molitve. Milost Bog daje rado i daje ju svakome i svima. 4. Moliti znači razgovarati s Bogom i zadržavati se s njime da mu se klanjamo, da ga hvalimo, da mu zahvaljujemo, da ga nešto molimo i da mu dajemo zadovoljštinu. Neki duhovni učitelji kažu da je molitva kao predavanje, ili kao vrĳeme audĳencĳe kod dragoga Boga. Ali, i time je rečeno mnogo i previsoko. Mnogi od nas ne znaju držati predavanja, a audĳencĳa zna biti i ukočena i neugodna. Odnosimo se prema molitvi kao prema povjerljivu razgovoru s dobrim

1. ŠTO JE MOLITVA?

i ugodnim čovjekom. Mi mu na najjednostavnĳi način kazujemo sve što nam leži na srcu, žalost i radost, nade i bojazni, a primamo od njega pouku i opomenu, pomoć i utjehu, prema tome što nam već daje. Mi i najvažnĳe stvari obavljamo jednostavno, često sasvim suho i hladno te bez ikakva osjećaja i uzbuđenosti, a ipak sve to vrĳedi, jer ozbiljno i pošteno mislimo. Tako se vladajmo i kad se molimo Bogu; što jednostavnĳe, to bolje; upravo onako kako nam je na srcu. 5. Često sami sebi kvarimo molitvu i činimo je teškom i odvratnom, jer se ne znamo vladati i jer nemamo pravoga pojma o molitvi. Recimo Bogu što nam je i kako nam je u srcu i molitva je dobra. Kaže se da svaki put vodi u Rim pa tako i svaka misao nalazi svoj put do Boga. Kad nam se ponekad naša molitva pričini odviše jednostavnom, baš tada molimo ispravno. Pa što to mi možemo iznĳeti pred dragoga Boga a da je veliko i duhovno? Ako ništa ne znamo i ako nam ništa ne pada na pamet, recimo i to Bogu. Već i to je molitva, proslava Božja i topla molba za nas.

I. TEMELJ: MOLITVA

Drugo poglavlje

Molitva je uzvišena i lĳepa 1. Naše su misli slika naše duše. Što su misli više i uzvišenĳe, to je veća i plemenitĳa duša. Dok je naš duh zaokupljen isključivo onime što je zemaljsko, vidljivo i stvoreno, skučen je u granice prolaznosti i konačnosti. Ako razmišljamo o Bogu, sudjelujemo u uzvišenosti božanstva. Jedino anđeo i čovjek mogu misliti na Boga, a to je najuzvišenĳe što stvoreni duh može izvršiti. Nešto što bi bilo veće od Boga ne može se zamisliti. A eto, čovjek se baš u molitvi svojim mislima diže do Boga i zadržava uz njega. A ni sa čime čovjek nĳe toliko povezan kao s predmetom svojih misli; taj predmet misli u molitvi je upravo Bog, dakle najviše, najljepše i najuzvišenĳe što postoji na nebu i na zemlji. Izuzevši svetu pričest, ovdje na zemlji se ne možemo ničim tako usko sjediniti s Bogom kao molitvom. Za čovjeka je osobita čast kad može misliti na Boga. Zabaviti se s čovjekom kojega vidiš i čuješ nĳe nikakva umjetnost. No, daleko je teže općiti s nevidljivim i posve duhovnim bićem. Dolično i valjano podržavati vezu s takvim bićem znači imati visoku i odličnu izobrazbu duha i gotovo neki božanski način života. Jednostavni slu-

2. MOLITVA JE UZVIŠENA I LIJEPA

ga Božji, koji u molitvi zna općiti s Bogom, sposoban je biti dvorjaninom svih kraljeva i careva svĳeta. Molitva je obično zbog dosade tako teška i prilično omražena ljudima. Ali, krivnja je u nama, a ne u molitvi. Čovjek je zemaljski i nema prave više izobrazbe. Ako se u molitvi dosađujemo, ne pokazujemo da smo baš duhovni, dok je laka i živa molitva prava pobjeda duha nad našom osjetilnošću i zemaljštinom. Čvrsto držimo za istinu i budimo osvjedočeni da na zemlji ne možemo raditi ništa što bi bilo više i uzvišenĳe nego moliti. 2. Za čovjeka je časno ako mu se duh u molitvi uzdiže k Bogu, ali je daleko časnĳe što se sam Bog milostivo spušta k čovjeku. Nisko stojimo mi ovdje na zemlji, a visoko je nad nama u nebu Bog. Molitva je onaj zlatni most po kojemu Gospodin silazi k nama. Doista je čudesna i dirljiva objava čovjekoljublja, darežljivosti, dobrote i poniznosti Božje, kad progovara čovjeku: “Moli i traži sve što god hoćeš: dođi k meni kada želiš; pristupi najavljen ili nenajavljen, uvĳek si dobrodošao; sve što imam, pa i ja sam, stoji ti na usluzi.” Nĳe li ta neograničena sloboda, koju nam Bog u molitvi pruža, pravi dokaz da smo s Bogom u srodstvu, da smo rođeni za društvo s Bogom, da smo njegovi ukućani i njegova djeca? Kolike li milosti! Kako je

I. TEMELJ: MOLITVA

Bog velik gospodin, pa ipak nimalo ne škrtari s vremenom. Daje nam vlast nad svime. Nitko nas ne prima tako iskreno, tako dobrostivo, tako srdačno kao Bog. On je naša pradavna, vječna domovina. Kod njega smo kao kod kuće, drugdje smo tuđinci. 3. Neizmjerne su čovječje povlastice. A ljudi ih tako malo cĳene! Kad bi Bog dĳelio novac i kruh, svi bi hrlili k njemu kao Židovi k Spasitelju kad ih je čudesno nahranio. Ali, ako nas Bog hoće počastiti razgovorom i općenjem s nama, nitko se ni ne obazire. Neki se i stide moliti. Ne znači li to stidjeti se dragoga Boga i odricati se svoje najveće povlastice? Čovjek koji zaboravlja moliti ni ne zna u kako se zlu i nečasnu položaju nalazi.

Treće poglavlje

Dužni smo moliti 1. Bog nam je dao molitvu i mi se možemo njome služiti. No, Bog nam je i zapovjedio da se molimo i nama je dužnost moliti. 2. Da smo dužni moliti bilo je već napisano na pločama Staroga zavjeta; zapravo, ta je dužnost stara koliko i čovjek i upisana je u ljudsko

3. DUŽNI SMO MOLITI

srce kao naravni zakon. Prva zakonska ploča obvezuje čovjeka da vjeruje i štuje Boga. S tom se dužnošću čovjek rađa, jer je stvoren od Boga. Čovjek je dužan priznati i štovati Boga kao svojega Stvoritelja. Svĳet nikada nĳe bio bez religije; po njoj svĳet priznaje da je od Boga i da pripada Bogu. 3. A nikad nĳe bilo nĳedne religĳe bez molitve. Molitva je uvĳek i bitno vjerski čin; svrha molitve je da Bogu da dužno poštovanje. No, molitva je još nešto više. Ona je glavni čin i duša vjere. Čitava se vjera temelji na molitvi; molitva je uzdržava i utvrđuje u javnome i u privatnome životu. 4. Organizirati molitvu znači organizirati vjeru. Spasitelj je zbog toga i došao. Najprĳe je potvrdio staru zapovĳed o molitvi, a potom je i sam učio rĳečju i primjerom kako se moli pa je i sastavio jedan uzorak molitve. Njegovoj Crkvi možemo zahvaliti što posve točno znamo kako se mora držati velika naravna zapovĳed o molitvi koja postavlja na nas tako hitne zahtjeve. Naš je Bog živi Bog koji nad nama trajno obnavlja svoju stvaralačku snagu time što nas uzdržava na životu i brine se za nas. Zbog toga Gospodin traži da i mi njega trajno priznajemo molitvom. Zato čovječanstvo mora uvĳek moliti; zaista je uvĳek i molilo. To je božanska zna-

I. TEMELJ: MOLITVA

čajka čovječanstva. Koliko daleko stvaralačka moć Božja seže od jednoga svĳeta do drugoga, toliko daleko sežu i krugovi molitve. Samo jedan ne moli; a to je Bog sâm, jer je punina svakoga dobra. Sva ostala stvorenja žive od njegove dobrote, pa zbog toga sva razumna stvorenja moraju moliti. 5. Bog nam je naredio da molimo i zbog njega i zbog nas. Ne traži Bog od nas molitvu zato što mu je potrebna – Bogu ništa ne treba – nego je traži zbog pravde i svetosti. On je naš gospodar, naš Otac i izvor svih naših dobara. Bog ne može sebe zatajiti i svoje časti dati drugome. Ako se stvorenje ne želi klanjati Bogu u molitvi, znači da otpada od Boga. Zbog toga Bog sa svoje strane mora tražiti da molimo. Promatramo li molitvu s ljudske strane, ne zahtĳeva je Bog da bi što od nas primio, nego da nam može štogod dati. Nismo uvĳek dostojni ni dovoljno spremni primiti darove Božje. Potrebno je pripraviti se i osposobiti za darove; u tome nam pomaže molitva. Molitva je, kako smo rekli, bitan čin krjeposti vjere. U molitvi uvĳek imamo svjesnu ili nesvjesnu nakanu priznati i častiti Boga. Ta odlika leži u samoj naravi molitve i mi tu ništa ne možemo promĳeniti. A priznanje koje Bogu dajemo u molitvi jest

3. DUŽNI SMO MOLITI

veliko i divno. U molitvi ponizno priznajemo našu bĳedu, potrebu i nemoć, a Božju moć, dobrotu, vjernost u njegovim obećanjima te naše bezuvjetno povjerenje u njega. Kad molimo, doista obavljamo bogoslužje u svojemu srcu, posvećujemo sami sebe i dopadamo se Bogu te postajemo sve sposobnĳi primiti njegove milosti. Molitvom na taj način ne silimo Boga da nam nešto da, nego se sami spremamo i pripravljamo za primanje. To je razlika između molbe koju upućujemo čovjeku i molbe koju upravljamo Bogu. U onoj prvoj oraspoložujemo čovjeka od kojega nešto tražimo, a u ovoj drugoj sami sebe za primanje Božjih darova. Za nas je vrlo korisno i vrĳedno svoje potrebe i svoju nevolju ponizno iznositi pred Boga i priznavati da njegove darove jako cĳenimo. I to se zbiva u molitvi. 6. Molitva kao čin bogoštovlja i religĳe za nas nĳe samo puko sredstvo kojime ćemo od Boga štogod isprositi, nego je prvi cilj našega života. Bog nas je stvorio da ga hvalimo, da mu se klanjamo i da mu služimo. Shvatimo li tako molitvu, vidjet ćemo da zapravo ne možemo dosta moliti. U molitvi postižemo naš cilj i našu životnu svrhu, ukoliko se na svĳetu uopće mogu postići. To je ona osnovna misao redovničkih družina koje neprestano razmatraju

I. TEMELJ: MOLITVA

i mole. Pa i u nebu će biti vječna molitva. Molitva podržava Božje gospodstvo ovdje na svĳetu. Gdje nema nje, nestaje i kraljevstva Božjega iz srca ljudi. Koliko je kod nas nesretni vjerski razdor naštetio molitvi! Iz čitavih krajeva nestalo je svete mise i hvalospjeva koje su Bogu prinosili samostani. Za nas je to jedan poticaj više da molimo i da nadoknadimo taj manjak za kraljevstvo Božje. 7. Ako molitva toliko vrĳedi, nĳe nikakvo čudo da su svi savjesni ljudi i kršćani, koji ozbiljno shvaćaju vjeru, molili i to molili mnogo. Najviše su cĳenili svoju kršćansku vjeru a zato i njezinu molitvu. Mi smo kršćani, kao i nekoć Božji izabrani narod, narod molitve. Stari zavjet nema Platona i Aristotela, ali je zato poznavao pravu molitvu s kojom je uistinu spoznao i hvalio Boga. Naša je kršćanska vjera počela molitvom u dvorani Posljednje večere u Jeruzalemu. Pogani su se čudili kako kršćani mole. Njihove su crkve bile i još uvĳek jesu pravi domovi molitve, dok pogani zapravo nisu ni znali što je prava molitva. To je ozbiljni i pravi smisao molitve. Radi se o vjeri, o najčasnĳemu i najvišemu dobru na svĳetu. Čovječanstvo je tu istinu uglavnom uvĳek priznavalo. Protiv toga ne mogu ništa panteisti koji ne mole, jer sami sebe obožava-

4. VELIKO SREDSTVO MILOSTI

ju i drže da su dio božanstva. Ne mogu ništa ni materĳalisti ni naturalisti, jer se njihove misli ne dižu iznad zemaljske grude. Ne mogu ništa ni pristaše filozofa Kanta koji misle da su oslobođeni od dužnosti molitve, jer još nisu razumjeli ili ne žele razumjeti dokaze Božjega postojanja. Ne mogu ništa ni učenici Schleiermacherovi koji smatraju da je za molitvu uvĳek potrebno blagdansko raspoloženje. Što svi ovi ljudi znače, ako se usporede s velikim svjedočanstvom ljudskoga roda iz svih vremena, svjedočanstvom razuma i vjere koje glasno i jasno ističe dužnost molitve za sve ljude? Četvrto poglavlje

Veliko sredstvo milosti Bez svjetla, zraka i hrane nitko ne može živjeti. Isto vrĳedi i za molitvu u duhovnome životu; bez molitve nema duhovnog života. Molitva je moćno sredstvo bez kojega se ne dobiva milost. Želimo li se spasiti, moramo moliti. 1. Ovdje prĳe svega vrĳede neke neoborive općepriznate istine i osnovna načela. Bez milosti nema spasenja, a bez molitve, ukoliko je riječ o odraslima, nema milosti. Molitva je, dakle,

I. TEMELJ: MOLITVA

potrebna koliko i milost. Bog je, istina, odredio sakramente kao sredstva milosti, no molitva je u neku ruku važnĳa od sakramenata. Sakramenti nam daju neke stalne i određene milosti, a valjana nam molitva prema prilici može zadobiti i sve milosti. Sakramente ne možemo uvijek i svugdje primati, ali moliti možemo uvĳek i svugdje. S pravom se stoga kaže: “Tko zna dobro moliti, zna i dobro živjeti.” Molitvom se čovjek opskrbljuje svime što mu je za dobar život potrebno. Ako je tako, tada vrĳede i ove značajne izreke: Neka se nitko ničemu ne nada osim po molitvi; svako je pouzdanje, koje se ne oslanja na molitvu, isprazno; Bog nam ne duguje ništa osim na temelju molitve, jer je molitvi sve obećao. Obično Bog ne daje nikakve milosti bez molitve; ako koju daje, tada je to milost da možemo moliti. 2. To su samo općenite istine. Ali, ima još točno određenih stvari u kršćanskome životu za koje je molitva naročito potrebna. To su u prvome redu zapovĳedi. Zapovĳedi moramo obdržavati, ako se želimo spasiti. Mi sami nemamo dovoljno snage sve ih vršiti bez milosti. Ali, možemo ići i dalje i ustvrditi da nemamo uvĳek ni milosti pomoću koje bismo mogli udovoljavati svim zapovĳedima. “Ne mogu ovo učiniti, a ono izostaviti”, kažeš. Može se doista dogodi-

4. VELIKO SREDSTVO MILOSTI

ti da još nemaš milosti za to djelo, ali ti je dana milost da možeš moliti. Na taj način Bog ne zapovĳeda ništa što je nemoguće; ili nam daje samu potrebnu milost, ili barem molitvu kojom ćemo zadobiti milost. U drugome redu dolaze napasti. Njih ne možemo sve naravnim silama svladati. Ali, nijedna napast nĳe tako velika da ne možemo moliti. Slabi smo zato što ne molimo. Sveci su bili pobjednici jer su molili, a bez molitve bi bili podlegli kao i mi. Ovo pravilo vrĳedi osobito za tjelesne napasti. Ovakve nas napasti čine slijepima za sve strašne posljedice grĳeha: učine da lako zaboravimo na sve dobre odluke i da u nama brzo iščezne strah pred kaznama Božjim. Bez molitve bismo bili osuđeni na propast. Bez milosti ustrajnosti se na koncu ne možemo ni spasiti. A to je osobit dar milosti: da nam Bog pošalje smrt kad smo u posvetnoj milosti pa nam smrt tako zaista bude glasnik blažene vječnosti. To je dar ustrajnosti, a ona je po rĳečima svetoga Augustima tako velika i izvanredna milost da je ne možemo zaslužiti nego samo zadobiti poniznom molitvom. Ako još unatoč svemu ne molimo za nju, očito pokazujemo kako smo je nedostojni. Time smo dovršili nabrajanje svih okolnosti u kojima je molitva bezuvjetno potrebna.

I. TEMELJ: MOLITVA

Moramo moliti i za vremenita dobra, ali još više za vječna! Ostaje nam samo izbor: ili moliti, ili zauvĳek propasti. 3. Takav je zakon života. Ali, zašto je Bog sve tako svezao molitvom? Ne bi li nam mogao i bez molitve davati svoju milost? Pitanje je posve suvišno. Ne pita se što bi Bog mogao učiniti, nego što je učinio. Odredio je molitvu za sredstvo milosti. Bog je slobodan; gospodar je svoje milosti i na njemu je da propiše puteve i sredstva kojima se dolazi do milosti. Ustanovio je molitvu kao sredstvo milosti i mi se toga imamo držati. Ali, i čovjek je slobodan i dužan je surađivati svojom slobodom da se spasi. Molitva dokazuje jedno i drugo: slobodnu ljudsku suradnju i Božju slobodu u određivanju putova i sredstava. Božja i ljudska sloboda glavne su sile u Božjim velikim osnovama za svĳet. Božja i čovječja sloboda glavni su zajednički uzrok koji djeluje kod izvođenja ovih osnova, tj. kod čovjekova spasenja i proslave Božje. Samo ovom zajedničkom suradnjom čovjek može zavrĳediti i zaslužiti spasenje. Molitva je još ono najmanje što Bog može tražiti od čovjeka. Ako ni moliti ne želimo, vrlo lako gubimo milosti i svoj spasenje. 4. Rĳeči Svetoga pisma i učiteljâ duhovnog života o potrebi molitve tako su ozbiljne i snaž-

4. VELIKO SREDSTVO MILOSTI

ne da se mora doći do zaključka da je molitva ljudima potrebna ne samo kao Božja zapovijed nego i kao naravna zapovĳed. Očito je da Krist nĳe dao drugih zapovĳedi osim propisâ vjere, ufanja i ljubavi te primanja sakramenata. Ako Gospodin ipak nalaže molitvu tako često i tako svesrdno, ona je sigurno potrebna već radi određenoga reda spasenja. Pretpostavivši da Bog, kad god je to moguće, svoje djelovanje temelji na suradnji podređenih uzroka i da je čovjekova dužnost po svojim silama surađivati na svojemu spasenju, Gospodin čovjeku nĳe mogao naći naravnĳega sredstva za spasenje od molitve. Doista možemo s punim pravom pitati može li biti drugoga sredstva osim molitve, kad pogledamo na svjetski duh, na vjersku ravnodušnost, na površnost, nerazumĳevanje i strašno divljaštvo što je zavladalo po cĳelome svĳetu. Naš vĳek boluje od teške i smrtonosne bolesti. Srce mu se ohladilo za Boga i za sve što je nadnaravno. Čovjek kao omamljen srlja sve dalje i dalje, dok ga ne zateče smrt; prelazi u vječnost kao nesretni putnik koji se smrzava u snĳežnim planinama. Tko će ga jadnika osvĳestiti iz smrtonosne nesvĳesti? Eto, ovdje poput dobra anđela nastupa molitva, vodi ga k svĳesti da se sabere, razmišlja i preispituje samoga sebe. Molitva u srcu probuđuje zamr-

I. TEMELJ: MOLITVA

lu čežnju i težnju za drugom sretnĳom domovinom nad ovim svĳetom, za nebeskim Ocem kojega smo ostavili i zaboravili. Rasipni sin traži i nalazi put do očinske kuće po molitvi kao svojemu anđelu čuvaru. Molitva na taj način u kraljevstvu Božjemu pobĳa i uništava zaborav na Boga i grĳeh. – Ima na ovome svĳetu toliko kušnja, prĳevara i neuspjeha da bi čovjek morao bez utjehe očajavati i propasti; zato traži povjerljivu dušu kojoj bi mogao povjeriti svoje brige i nevolje. A tko bolje poznaje našu dušu od Boga? Gdje ćemo Boga drugdje naći nego u molitvi koja je razgovor s njime. U molitvi izdišemo naše potrebe, naše nevolje i poteškoće, a usišemo milost, utjehu i prosvjetljenje. “Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene!” (Ps 66,20). Peto poglavlje

Što sve može molitva? Toliko je toga lĳepa i dobra što stvara molitva. 1. Molitva je zaslužno djelo, po njoj udovoljavamo Bogu; to joj je zajedničko sa svim nadnaravnim djelima. Sasvim je poseban učinak

5. ŠTO SVE MOŽE MOLITVA?

molitve: njezino uslišanje. Čovjek moli i prosi, a Bog uslišaje i daje, ali ne zbog toga što čovjek zaslužuje, nego zato što moli. Uspjeh molitve odgovara snazi molitve same po sebi, a ne mjeri se po zasluzi molitelja. To je nešto neobično. I baš ništa nam kao ova okolnost ne pokazuje vrĳednost molitve čĳa snaga toliko može postići kod Boga. 2. Koliko se daleko proteže moć molitve? Toliko daleko koliko seže ljudska potreba i Božje milosrđe. Sve je podvrgnuto vlasti molitve. Bog kaže: “I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete” (Mt 21,22). Čovjek ne smĳe praviti iznimku gdje je Bog ne pravi. Od Boga možemo isprositi sve što je razumno i Bogu ugodno, a nadasve duhovna dobra. I što je pojedina stvar potrebnĳa ili odličnĳa, time se više možemo nadati da ćemo je dobiti. Samo kod vremenitih dobara moramo malo pripaziti. Ima takvih dobara koja bi nam bila na štetu i nesreću, kad bi nam ih Bog dao. Sâmo Sveto pismo postavlja pred naše oči veličanstvenu sliku djelovanja molitve. Putovanje Izraelaca kroz pustinju, Mojsĳe, Jošua, velika djela sudaca i Makabejaca, Isusova čudesa i čudesa apostolâ te čitava povĳest nekadašnjega naroda Božjega i naše Crkve jesu povĳest molitve i njezina uslišanja. Trajan je to i čudesan niz

I. TEMELJ: MOLITVA

ljudske nevolje i molitve s jedne strane te Božje pomoći i uslišanja s druge. Snaga je molitve tolika da i prirodne zakone može privremeno obustaviti kao što ih je i obustavila. Na zapovĳed molitve zasta sunce (Jš 10,13) i pođe natrag (2 Kr 20,11). Kao što nebo zaokružuje zemlju tako i molitva svojom djelotvornom snagom obuhvaća čitavo čovječanstvo u njegovu razvoju kroz vjekove. 3. Osobito je djelovanje molitve prekrasno i slavno u jednome svĳetu koji, dakako, većim dĳelom ne vide naše oči nego samo nebo. To je svĳet duše. U molitvi se duša čisti, uzgaja, oplemenjuje i posvećuje. Tihom, postupnom i upornom djelovanju molitve ne može se ništa trajno oduprĳeti, jer svladava sve strasti, svaku napast i pogibelj. Nečujno izmjenjuje misli, nazore, volju i osjećaje ljudske. Po molitvi čovjek neprimjetno postaje drugim. Kako je teško raditi na hladnu željezu! Ožariš li ga u vatri, možeš začas iz njega iskovati što hoćeš. Moli i ustraj u molitvi pa ćeš svladati sve napasti. “Eno, moli se” (Dj 9,11) reče Spasitelj Ananĳi za obraćenoga Pavla. Strašna i bĳesna kršćanskoga neprĳatelja Savla baca Gospodin svojom snagom na zemlju, a molitva ga čini apostolom. Ne boj se čovjeka koji moli, niti se plaši za njegovu sudbinu.

SADRŽAJ

205

SADRŽAJ Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 PRVI TEMELJ MOLITVA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Prvo poglavlje: Što je molitva? . . . . . . . . . 9 Drugo poglavlje: Molitva je uzvišena i lĳepa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Treće poglavlje: Dužni smo moliti . . . . . 14 Četvrto poglavlje: Veliko sredstvo milosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Peto poglavlje: Što sve može molitva?. . 24 Šesto poglavlje: Kakva treba biti molitva? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Sedmo poglavlje: Usmena molitva . . . . 33 Osmo poglavlje: Molitveni uzorak. . . . . 37 Deveto poglavlje: Razmatranje. . . . . . . . 48 Deseto poglavlje: Crkvene pobožnosti . . 54 Jedanaesto poglavlje: Duh molitve . . . . 57 DRUGI TEMELJ SAMOZATAJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65 Prvo poglavlje: Što je čovjek? . . . . . . . . . 65

206

SADRŽAJ

Drugo poglavlje: Što je samozataja? . . . 68 Treće poglavlje: Zašto se moramo svladavati?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72 Četvrto poglavlje: Svojstva samozataje. . 77 Peto poglavlje: Neki prigovori . . . . . . . . 80 Šesto poglavlje: Vanjska samozataja . . . 83 Sedmo poglavlje: Nutarnja samozataja . 86 Osmo poglavlje: Samozataja razuma. . . 89 Deveto poglavlje: Svladavanje volje . . . 93 Deseto poglavlje: O strastima . . . . . . . . . 97 Jedanaesto poglavlje: Lĳenost. . . . . . . . 100 Dvanaesto poglavlje: Strah . . . . . . . . . . 102 Trinaesto poglavlje: Srdžba i nestrpljivost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 Četrnaesto poglavlje: O oholosti . . . . . 113 Petnaesto poglavlje: Odbojnost i sklonost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 Šesnaesto poglavlje: Pogrješke u karakteru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125 Sedamnaesto poglavlje: Konačne primjedbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130 TREĆI TEMELJ LJUBI BOŽANSKOGA SPASITELJA . . . . 135 Prvo poglavlje: Ljubav . . . . . . . . . . . . . . 135 Drugo poglavlje: Krist – Bog. . . . . . . . . 137

SADRŽAJ

207

Treće poglavlje: Bog – čovjek . . . . . . . . 144 Četvrto poglavlje: Bog – dĳete . . . . . . . 149 Peto poglavlje: Najmudrĳi učitelj i duhovni vođa . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154 Šesto poglavlje: Sin čovječji . . . . . . . . . . 159 Sedmo poglavlje: Nadzemaljsko biće . . 165 Osmo poglavlje: Knjiga života . . . . . . . 170 Deveto poglavlje: Bio je dobar . . . . . . . 174 Deseto poglavlje: Muka i smrt . . . . . . . 178 Jedanaesto poglavlje: U slavi . . . . . . . . 185 Dvanaesto poglavlje: Presveti oltarski sakrament . . . . . . . . . . . . . . . 190 Trinaesto poglavlje: Zadnja zapovĳed . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Trumbićeva obala 12, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Priprema za tisak: ACME Tisak: JAFRA PRINT, Solin I. izdanje tiskano u ožujku 2003. II. izmĳenjeno izdanje tiskano u sĳečnju 2012.

Onaj tko bude nastojao provoditi ovdje sadržana poticajna razmatranja i konkretne upute sigurno će u vlastitome životu ujediniti snagu molitve i samozataje te ih prožeti ljubavlju prema Kristu, pronašavši tako dragocjen biser s kojim će njegov život zadobiti novu vrĳednost.

ISBN 978-953-235-272-6

VERBUM 35 kn

www.verbum.hr

............................................................................................

Vodič u duhovnim nastojanjima – mudrost kršćanske duhovnosti u vašem džepu.