Issuu

CMYK + Pantone873C

Potresna drama o ljubavi muža i žene, snazi molitve i pouzdanju u nevidljivoga, ali uvijek prisutnog i djelatnog Boga!

Transformirajući tu potresnu biblijsku pripovijest na poetski način, Claudel stvara dramu u tri čina, obilježenu njegovim jedinstvenim stilom. Ostajući vjeran temeljnoj biblijskoj poruci, istovremeno stavlja naglasak na ljubav Tobije i Sare i snagu njihova združivanja u ljubavi pred Gospodinom. Sam autor u predgovoru tumači da je riječ o primjeni „sljedećega retka iz Evanđelja (Mt 18,19–20): 'Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.' Treba shvatiti da tu nije riječ samo o fizičkoj blizini: Krist govori o združivanju u njegovo ime, susretu kome je on uzrok i cilj. On govori o zajedničkoj molitvi onih koji ištu isto, ne samo o molitvi što silazi s usana, nego o molitvi koja izvire iz srca“. Drama Tobija i Sara, dakle, priča je o zajedničkoj molitvi dvoje bića koja uspijeva otjerati zloduha i učiniti plodnom i životvornom bračnu ljubav. Claudel nam je u baštinu ostavio ovaj divni spomenik ljubavi između muža i žene, snazi molitve i pouzdanju u nevidljivoga, ali uvijek prisutnog i djelatnog Boga. U vrsnu prijevodu Marine Vidoš, kojoj je to bio predmet diplomskoga rada, s ponosom donosimo ovaj biser francuske kršćanske književnosti.

Tobija i Sara

aul Claudel (1868.–1955.), proslavljeni francuski pisac, osam puta nominiran za Nobelovu nagradu za književnost, za svoje poznato djelo Tobija i Sara nadahnuće je pronašao u starozavjetnoj Knjizi o Tobiji. To je potresna pripovijest o pobožnom starom Židovu Tobitu koji živi u babilonskom izgnanstvu, slijep i progonjen, te o njegovu sinu Tobiji koji uz pomoć anđela Rafaela za zaručnicu bira Saru, djevojku kojoj je demon Asmodej ubio već sedmoricu zaručnika.

Paul Claudel

Tobija i Sara

ISBN 978-953-235-767-7

VERBUM

VERB UM

VERBUM

Paul Claudel

Tobija i Sara Drama u tri čina

VERBUM

Biblioteka:

Stilus 58. Glavni urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: Paul Claudel, L’Histoire de Tobie et de Sara: Moralité en trois actes © Éditions Gallimard, Paris, 1942. © Copyright za hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2021. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Izvršna urednica: Katarina Gugić Prijevod: Marina Vidoš Lektura: Anđa Jakovljević Grafička priprema: Zvonko Bare Dizajn naslovnice: Diana Župić Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj

Knjiga je objavljena uz potporu Grada Splita. ISBN 978-953-235-767-7 CIP zapis dostupan u katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 190207072.

AUTOROV PREDGOVOR svim izdanjima Tobije i Sare

Pripovijesti ili parabole Staroga i Novoga zavjeta nisu samo anegdote kojima je cilj na trenutak zaokupiti misao. One imaju obilježje koje ću nazvati karakterističnim. Time hoću reći da one oslikavaju ljudska ponašanja koja su na neki način nezaobilazna i veličanstvena, da prenose prošle događaje, da uspostavljaju „standarde“, teme po kojima sve što se događa oko nas nije drugo doli njihov razvoj, parcijalni prikaz ili degradacija. Drama Tobija i Sara primjena je sljedećega retka iz Evanđelja (Mt 18,19–20): „Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im (fiet illis) Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.“ Treba shvatiti da tu nije riječ samo o fizičkoj blizini: Krist govori o združivanju u njegovo ime, susretu kome je on uzrok i cilj. On govori o zajedničkoj molitvi onih koji ištu isto, ne samo o molitvi što silazi s usana, nego o molitvi koja izvire iz srca. To zasigurno podsjeća na onaj redak iz Ponovljenoga zakona (19,15) koji citiraju sveti Matej i Druga poslanica Korinćanima: „In ore duorum vel trium testium stabit omne Verbum“ („…neka presuda počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka“). Bog uvijek želi da je dvoje svjedoka, jedan 5

TOBIJA I SARA

s jedne, drugi s druge strane kako bi utvrdili Riječ, izraz očite činjenice, kako bi joj posredstvom dvostruke konstatacije dali objektivnu vrijednost: eto što se dogodilo, eto što je sada, nas je dvoje i svatko sa svoje strane potvrđuje i učvršćuje tu Riječ, i jednodušno je naše svjedočanstvo. Mi dajemo težu i protutežu, a u sredini je Riječ koja drži, koja se drži uspravnom. A ono što je istinito u redu činjenica ima svoj pandan u redu milosrđa. Svaki vapaj, svako traženje ima svoj odjek, svaka riječ upućena izravno njemu, svaki put kada netko kaže „da“ drugom, Bog prigne uho, ako smijem tako reći, naćuli oba uha. Sva djela Svevišnjega, kaže Sirah (33,15), sva su po dvoje, jedno prema drugome. Bog nas neprestano potiče i preporučuje nam da se molimo jer se želi rasteretiti milosrđa kojim drži stražu na vratima našega srca čekajući da se otvori, jer se želi rasteretiti toga mlijeka kojeg je sav pun, za nas. Molitva koja je, ako smijem reći, dobro samo po sebi, predstavlja zadovoljstvo Bogu, a taj osobni čin ljubavi i povjerenja ne djeluje samo na molitelja. Bog nikad ne čini dobro samo jednoj osobi, On nikad ne daje nešto što ne bi bilo djelatno i zarazno (upravo je to izraženo onim fiet koje sam maločas istaknuo, a koje podsjeća na fiat iz Postanka). Moleći mi dajemo glas i izraz jednoj želji, potrebi koja nije samo naša, sjedinjujemo se s nekim drugim, nama poznatim ili nepoznatim. Privolijevamo ga. Pristajemo uz njegovu vlastitu potrebu i pojačavamo je svojom. Pomažemo mu u praktičnom smislu. Omogućujemo Duhu Svetom da dođe. Vršimo čin bratskoga i uzajamnog milosrđa koji mami i zavređuje nagradu. Jer pisano 6

AUTOROV PREDGOVOR

je (Mt 25,40): „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje (minimis) braće, meni učiniste.“ Dakle, milosti se Božjoj sviđa zaodjenuti se zahvalnošću Pravde. Pričestili smo se pred Ocem u ime Isusovo koje sve može. Isus je taj koji sve može. Isus je taj po kojem smo zajedno izricali molitvu. On je bio tu i On je bio to zajedništvo koje je govorilo u nama: Sin po Duhu govori Ocu. Budući da je On taj koji odgovara, On je i nadahnuo molitvu i odredio zajedničko strujanje koje vezuje toga bližnjeg uz nas. Tako u isto vrijeme u Ninivi slijepcu Tobitu ne daju mira njegova žena i njegovi, a Saru, Raguelovu kći, u Ragesu ponižava sluškinja. U središtu Knjige o Tobiji stoji zajedništvo u potrebi i molitvi tih dviju udaljenih duša koje se ne poznaju: upravo je to izvor ovoga malog „moraliteta“ koji sam napisao na molbu gđe Ide Rubinstein i u kojem je riječ potpomognuta bogatstvom glazbe, kina i mimike. Može mi se prigovoriti da sam uzeo slobodu s biblijskim tekstom i previše istaknuo ulogu Sare (koja po meni predstavlja ljudsku dušu) koju je oslobodio Tobija, sin Tobitov. Zanemario sam Gabaela, a Raguela proglasio dužnikom svoga rođaka i čuvarom deset talenata srebra koji predstavljaju Pismo što se čuva u sinagogi i po koje Tobija dolazi s hirografom* Onoga za kojeg nam sveti Pavao kaže da bijaše pribijen na križ. Sara više ne slijedi muža iz daljine, ona je ispred njega, hita upomoć slijepom i ožalošćenom paru. Umjetnost dramaturga, kao i slikara, ima svoje sloboštine. * Hirograf – isprava s vlastoručnim potpisom onoga koji ju je izdao, nap. prev.

TOBIJA I SARA

Svakako treba istaknuti da je priča o Tobiji doživjela mnoštvo verzija na raznim jezicima, a koje se znatno razlikuju među sobom. Dom Calmet piše o tome u svom uvodu: Budući da se u različitim primjercima Knjige nalaze čas duži, čas kraći razgovori i priče, ne možemo sa sigurnošću reći da sveti pisci nisu načinili različite izmjene u pojmovlju i okolnostima slijedeći svoj duh i ukus, istodobno ne zabrazdivši. Paul Claudel, 10. rujna 1938. PS: U jednoj knjizi koja mi je došla u ruke stoji da je Vasco da Gama plovio brodom koji je nosio ime svetoga Rafaela. Taj je veliki moreplovac, prešavši Rt dobre nade, posvetio tom arkanđelu jednu stelu na afričkoj obali. A ja, toliko sam oceana preplovio, tolikim tjesnacima našao kraj, toliko svodova urešenih različitim znakovljem vidio, nije li onda prikladno da podignem jednu kapelu tom kormilaru i vodiču? Da kraj njegovih nogu upalim malu svjetiljku, užganu utrobom ribe? *** Sastavivši posljednju verziju Tobije i Sare, Claudel je na početak predgovora dodao još ovih nekoliko redaka: Ovaj je komad izvorno bio zamišljen kao lirska drama u kojoj bi glazba imala ključnu ulogu. Naknadnim promišljanjem i na temelju vlastitoga iskustva utvrdio sam da dramskom elementu treba dati više prostora. 7. travnja 1953. 8

TOBIJA I SARA

LIKOVI: TOBIT ANA, Tobitova žena TOBIJA SARA PAS pantomimičari-akrobati RIBA ANĐEO RAFAEL, odnosno AZARJA TRI PRIPOVJEDAČA

}

Radnja se odvija u Ninivi, a radnja drugoga čina na putu između Ninive i Ekbatane.

PRVI ČIN

Vide se scena i stražnja scena, koja je ponekad prekrivena platnom na kojem se mogu projicirati videozapisi. – Na sredini scene nalazi se blago izdignut podij. Radnja se tako može odvijati na tri razine, koje su smještene jedna iza druge. S obje strane scene stoji po jedan kor i prati radnju. Jedan od korista sa svake strane scene drži veliku knjigu.

PRVI PRIZOR Na platnu se vidi ili bi se trebao dočarati – primjerice na temelju Pripovjedačevih riječi – pust kraj, ispresijecan slanim jezerima, vijugavim rijekama, crnim dimom, planinama prekrivenim snijegom: ono što i danas možemo vidjeti kad iz aviona promatramo kraj između Iraka i Irana. KOR I.: Koji je ovo pust kraj? KOR II.: Pustinja to je što prostire se između Ninive i Medije. 15

TOBIJA I SARA

KOR I.: Prepoznajem je! Itekako je prepoznajem! KOR II.: Sasušio se raj! Zelena ona stabla što prekrivahu obale Tigrisa i Eufrata, s ljekovitim lišćem i plodovima vječnosti, zalud bi ih tražio! KOR I.: Onamo, s onu stranu ove strašne pustinje. KOR II.: Onamo, s onu stranu ove strašne pustinje. KOR I.: Ljudska je duša prognana! KOR II.: I sâma sirota! I sâma razbaštinjena! I sâma potrebita, i sâma napuštena! KOR I.: Što piše u knjizi? KOR II. (čitajući nazalnim glasom): „Zemlja suha, žedna, bezvodna.“ KOR I.: „Zemlja suha, žedna, bezvodna.“ – To ti ništa ne govori? KOR II. (prirodnim tonom): „Zemlja suha, žedna, bezvodna…“ Stoga podigoh oči prema nebu. KOR I.: To je najbolje što mogao si učiniti. KOR II.: K brdima! Uzdigoh oči k brdima odakle će mi doći pomoć.

PRVI ČIN

DRUGI PRIZOR Ulaze tri Pripovjedača. (Ništa ne priječi da jedan od njih bude žena, držeći, primjerice, velik bubanj s praporcima.) Dolaze na podij. Tonom tužaljke: PRIPOVJEDAČI: Bijaše u Izraelu čovjek imenom Tobit, iz plemena Naftalijeva – * kojega kralj Šalmanasar zarobi i odvede u Asiriju zajedno s ljudima iz njegova plemena. KOR: Kojega ►◄ ** kralj Šalmanasar odvede u Asiriju. PRIPOVJEDAČI: Po zapovijedi kralja Šalmanasara zarobiše ga i odvedoše u Ninivu zajedno s njegovima! – Čak ni u sužanjstvu on ne napusti putove istine i svete obrede Izraelove. – Hranijaše siromašne, odijevaše potrebite, uz počast pokapaše mrtve i svakoga dana, s jutra i s večeri, uzdignutih ruku iskazivaše čast Svevišnjem! Žena podiže bubanj, ali ne udara u nj. KOR: Tobit! Čovjek koji se sjeća mrtvih i koji iskazuje čast onom što nekoć bijaše čovjek. PRIPOVJEDAČI: No voljom nebeskom Tobit – oslijepi! – Voljom nebeskom oči mu se zatvoriše za svjetlost ovoga svijeta. * Crtica označava prijelaz s jednoga pripovjedača na drugog. ** Glas se stišava i zatim se podiže.

TOBIJA I SARA

Poslužitelj pristupa Tobitu koji sjedi na tepihu do nogu pripovjedača. KOR I.: No voljom nebeskom Tobit oslijepi! KOR II.: Voljom nebeskom oči mu se zatvoriše za svjetlost ovoga svijeta. KOR I. (čitajući iz knjige): Oči moje nikad ne prestale uzdizati se ka Gospodinu. KOR II. (čitajući iz knjige): K brdima! Oči moje nikad ne prestale uzdizati se k brdima odakle će mi doći pomoć. TOBIT (njišući se naprijed-natrag na obredni židovski način): Gospodin mi dao! Gospodin mi oduzeo… Iz svakoga kora po jedan korist prilazi da sluša Tobita. Jedan drugom okrenu leđa i govore uglas: „Tako neka bude!“ KOR I. (govori – svi u jedan glas): Što kaže? KOR II. (uglas): Kaže: Blagoslovljena bila volja Gospodnja! KOR I. (uglas): Tako neka bude! PRIPOVJEDAČI: I Tobit koji bijaše bogat izgubi sve svoje blago (prirodnim tonom), osim malena stada koje ćete vidjeti i osim psa koji ga ne želi napustiti. – Ne, neće ga napustiti! – Isti je to pas koji će poslije lizati Lazarove rane! – (tonom tužaljke) I Tobit koji bijaše bogat izgubi sve svoje blago. I smjesti se u Ninivi u društvu svoje žene i sina koji se zvaše Tobija. 18

PRVI ČIN

Ulazi Tobija i vodi sa sobom Anu, Tobitovu ženu. Ana drži štap u ruci. Sjednu na zemlju, starcu slijeva i zdesna. I Tobit ustrajaše u molitvi! Žena primi glavu svog muža objema rukama i tjera ga da se nagne prema njoj. Briše mu oči rubom svog vela. Istodobno, ondje, s onu stranu pustinje – u gradu u Mediji po imenu Rages – življaše drugi Izraelac imenom Raguel. Na platnu u trećem planu mutno se naziru grad Rages i Raguel. A taj Raguel imaše kćer po imenu Sara. Sara se nazire na platnu (ili dolazi na pozornicu). KOR I.: Sara je Ljudska duša! KOR II.: Prognana! KOR I.: Prognana, razvlaštena, vrijeđana, uvrijeđena, ponižena! Ponižena ondje, u daleku kraju. KOR II.: Prognana, potlačena, uvrijeđena, ponižena, nečim sputana! Tko li će joj priteći u pomoć? SARIN GLAS (u daljini): Obraćam, Gospode, lice svoje k tebi i oči upirem u te! Ti si planina na koju se u svom poniženju uspinjem, od podnožja do vrha! 19

SADRŽAJ AUTOROV PREDGOVOR svim izdanjima Tobije i Sare . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 TOBIJA I SARA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 PRVI ČIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 DRUGI ČIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 TREĆI ČIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 POGOVOR HRVATSKOM IZDANJU: Paul Claudel - velepoklisar Boga (Vladimir Lončarević) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80

101

PREPORUČUJEMO

Ne sjeća se svojega imena. Oteli su je iz rodnoga sela u Darfuru na jugu Sudana kad joj je bilo samo sedam godina i odveli u ropstvo. Bio je to početak pakla u kojemu je iskusila zvjerska zlostavljanja i najgore patnje koje ljudsko biće može zamisliti. Kao tinejdžericu kupio ju je talijanski konzul i poveo sa sobom u Italiju. No ondje je otkrila da su nejednakost, siromaštvo i marginalizacija posvuda na svijetu isti. Nakon suđenja u Veneciji proglašena je slobodnom, zaredila se i postala redovnicom posvetivši život brizi za siromašnu i napuštenu djecu u strašnoj prvoj polovici 20. stoljeća obilježenoj užasima Prvoga i Drugoga svjetskog rata. Bakhita je snažna, dramatična i vrsnim književnim jezikom ispripovijedana istinita priča o nevjerojatnoj ženi koja je bila ropkinja, sluškinja i redovnica i koja je u povijest upisana kao – svetica. 376 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

PREPORUČUJEMO

Godine 1989. francuski sveučilišni profesor filozofije Éric-Emmanuel Schmitt krenuo je na putovanje na jug Alžira. Tijekom putovanja kroz pustinju odvojio se od skupine i izgubio. Ostao je sam, bez vode, hrane i pokrivača, ali nije iskusio strah. Te čudesne, iznimne noći susreo je Snagu, Vatru. Taj racionalistički filozof pokolebao se u svim svojim sigurnostima. Schmitt, svjetski poznati književnik, u ovoj knjizi prvi put pripovijeda o svojemu pascalovskom iskustvu, o svojoj pustinjskoj „noći vatre“, iskustvu nadnaravnoga koje mu je iz temelja promijenilo život i potaknulo ga da ostvari svoj životni poziv i postane pisac. Otkrivajući duhovnu intimu i unutarnji put suvremenoga intelektualca ova iznimna autobiografska proza donosi duboka promišljanja o naravi ljudske spoznaje i vjerovanja. 144 str. Tvrdi uvez.

www.verbum.hr

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-adresa: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Og grafika d.o.o. Tiskano u studenom 2021.

CMYK + Pantone873C

Potresna drama o ljubavi muža i žene, snazi molitve i pouzdanju u nevidljivoga, ali uvijek prisutnog i djelatnog Boga!

Tobija i Sara

Paul Claudel

Tobija i Sara

ISBN 978-953-235-767-7

VERBUM

VERB UM

VERBUM