Issuu

Ksawery Knotz, OFMCap. SEKS KAKAV NISTE POZNAVALI Za supruÅ¾nike koji ljube Boga

VERBUM

Biblioteka:

Posebna izdanja 132. Glavni urednik: mr. sc. Petar Balta Naslov izvornika: SEKS JAKIEGO NIE ZNACIE – Dla małżonków kochających Boga Ilustracije: Łukasz Zabdyr © Edycja Świętego Pawła, Częstochowa, Poland 2009 Copyright za hrvatsko izdanje © Verbum, Split, 2019. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnožavati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kakvu obliku (elektronički, mehanički i sl.) bez prethodne pisane suglasnosti nakladnika. Nihil obstat: dr. hab. Andrzej Derdziuk OFMCap., prof. KUL Lublin, 20. listopada 2008. Imprimatur: vlč. Jan Wątroba generalni vikar Kurija Čestohovske metropolije 18. veljače 2009. (br. 100/2009) S poljskoga jezika preveo: Pero Mioč Izvršna urednica: Lidija Piskač Lektura: Anđa Jakovljević Za nakladnika: dr. sc. Miro Radalj ISBN 978-953-235-594-9 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 170912062.

Predgovor hrvatskome izdanju

Predgovor hrvatskome izdanju seks i BejzBoL Odrastajući u Torontu bio sam velik fan bejzbol ekipe Blue Jays. Kad god bi nam netko iz Hrvatske došao u posjet, obvezno bih ga odveo na bejzbol utakmicu na kultni Sky Dome stadion (u međuvremenu stadion je preimenovan u Rogers center). Nakon početnoga oduševljenja stadionom, popratnom zabavom i pjesmom prije početke utakmice, prosječnu gostu iz Hrvatske brzo bi dosadila utakmica i htio bi ići doma prije završetka. Dosadno, presporo i previše pravila. Međutim, to nije cijela istina o bejzbolu. Da, ima puno pravila i teško je razumjeti sve od početka, ali kada netko razumije sva pravila i bit igre, brzo shvati da upravo sva ta pravila čine bejzbol jednim od najzanimljivijih športova. Bejzbol je zanimljiv šport ne unatoč svim pravilima, nego upravo zbog svih tih pravila. Zašto spominjem bejzbol na početku predgovora hrvatskoga izdanja knjige Seks kakav niste poznavali? Zato što mnogi misle da Katolička Crkva sa svojim pravilima ima nazadan, dosadan i bezličan pogled na spolnost. Misle da Crkva svojim pravilima i strogim načelima oduzima od spontanosti i romantičnosti seksa. To je jako daleko od istine. Ova knjiga poručuje da se radost seksa ne nalazi u tzv. oslobođenju od moralnih principa, nego u poslušnosti zapovijedima Boga Stvoritelja koje je uputio našim praroditeljima: „Plodite se i množite“, tj. u življenju po Božjim i crkvenim zapovijedima na ovomu području. Možda je neobično što katolički svećenik koji ima zavjet čistoće i živi celibat piše predgovor za knjigu koja se zove Seks kakav niste poznavali. Možda ste još više iznenađeni što je autor knjige i katolički svećenik. Sigurno se pitate kako je moguće 5

Predgovor hrvatskome izdanju

da katolički svećenik piše o takvim stvarima i što on ima reći o tome? Vjerujte mi, ne bih se upustio u ovaj zadatak da osobno ne dobivam stotine i stotine upita i molbi za razgovor od bračnih parova, zaručnika i mladih. Koja im je glavna tema i briga? Seks. Kakva su im pitanja? Što je dopušteno u predigri? Je li grijeh ako oralno zadovoljim supruga? Moj muž uvijek ima želju, a ja baš ne. I tako dalje. Zašto se obraćaju katoličkomu svećeniku za ovakva pitanja? Zato što znaju da je seks puno više od fizičke aktivnosti. Da je seks samo fizička aktivnost, bilo bi dovoljno navesti različite položaje s popratnim crtežima. Seks je puno više, zato je i podnaslov ove knjige Za supružnike koji ljube Boga. Poljski svećenik, franjevac kapucin Ksawery Knotz, u ovoj se knjizi vrlo iskreno i izravno hrva s ovim i sličnim pitanjima na vrlo jednostavan i ljudski način. S višegodišnjim bogatim pastoralnim iskustvom rada s bračnim parovima, duboko uronjen u tradiciju i nauk Crkve i vođen Svetim pismom, fra Knotz smješta seksualnost unutar Božje ljubavi jer, uostalom, Bog je ljubav. Kako piše u Katekizmu: Bog koji je čovjeka iz ljubavi stvorio, pozvao ga je na ljubav kao osnovno urođeno zvanje svakog ljudskog bića. Čovjek je naime stvoren na sliku i priliku samoga Boga koji je Ljubav. Budući da je Bog stvorio muško i žensko, njihova uzajamna ljubav postaje slikom posvemašnje i neprolazne ljubavi kojom Bog ljubi čovjeka. To je nešto dobro, vrlo dobro u očima Stvoriteljevim. (KKC 1604) Upravo ova cjelovita slika nedostaje tzv. suvremenim seksolozima i terapeutima. Pedeset godina nakon lažnih obećanja tzv. seksualne revolucije, koja je čovjeka navodno trebala osloboditi od svih pravila rigidne seksualne etike kako bi bezbrižno uživao na području seksualnosti, vidljive i tužne su posljedice ovakve igre bez granica, a nerijetko i smrtonosne. Fra Knotz 6

Predgovor hrvatskome izdanju

hrabro poziva supružnike da igraju po pravilima ili, kako sam kaže, da nauče plesati; ali pritom i svaki ples ima svoja pravila. Knotz zna da tek kada netko nauči pravila, može biti spontan i uživati. Preporučujem ovu knjigu bračnim parovima, mladima i starima. I zaručnicima i svim mladima; jer kao što idete na tečaj plesa za taj prevažni prvi ples, tako vas i ova knjiga može naučiti ispravne korake u ljubavnomu plesu. Ova knjiga može biti i odličan pastoralni priručnik za svećenike i one koji su uključeni u bračni pastoral. Na kraju bih se vratio na bejzbol. Tko god je igrao bejzbol, zna da je taj šport vrlo spor i da se postupno uči. Također, iziskuje puno strpljivosti jer ćeš više puta izgubiti nego pobijediti. Međutim, sav taj trud se isplati tek kada bejzbol igrač pogodi grand slam home run. Ova knjiga nastoji supružnike naučiti strpljivosti i umijeću ljubavi kako bi pogodili duhovni i teološki grand slam home run, tj. kako bi postali ikona i slika Presvetoga Trojstva. Nije lako biti slika posvemašnje i neprolazne ljubavi kojom Bog ljubi čovjeka, ali je moguće. Dragi čitatelju, odvaži se i ne boj se ljubiti kako nas je Krist ljubio! don Damir Stojić, SDB

Predgovor

Predgovor Katolički spolni moral suočava se danas s dvostrukom optužbom. S jedne strane, predbacuje mu se nedostatak životnoga pristupa i pretjerano teoretiziranje u zahtjevima koje nije moguće ostvariti u životu. S druge, pak, strane, stavovi katoličkih teologa koji podrobno opisuju spolni odnos supružnika s licemjernom se sramežljivošću smatra pretjeranim zadiranjem u zbilju koja ne bi trebala biti predmet priručnika namijenjenih široj javnosti. U temelju takva razmišljanja nalazi se radikalna, ali i pogrješna podjela spolnosti na sacrum i profanum koja proizlazi iz nerazumijevanja teološkoga učenja o čovjeku. Koncilska tvrdnja da se čovjeka ne može razumjeti bez Krista, koju je popularizirao Ivan Pavao II., vodi postojanoj izgradnji teološke antropologije koja pitanje čovjeka razmatra u svjetlu Božje istine, a istodobno vidi mjesto za Boga u svakodnevnomu životu čovjeka. Isključiti problematiku spolnosti iz sfere teoloških promišljanja posve je neopravdano. S druge strane, zanimanje teologije za spolnost ne može se svoditi samo na određivanje granica grijeha. Tȁ svjetlo Božje objave ne služi samo razotkrivanju grijeha, nego mu je zadaća i ukazivati koji je pravi put do sreće i da se ona postiže korištenjem mogućnosti tijela i duha sukladno Božjoj zamisli. Prihvaćanje mudroga Božjeg plana o ispravnu služenju ljudskom spolnosti rađa se iz uvjerenja da je Bog, stvarajući muškarca i ženu i darujući im sposobnost da izraze ljubav govorom tijela, htio da oni budu sretni, darivajući si uzajamno nježnost i tvoreći bračnu vezu kojom postaju „jedno tijelo“. Postojanje jasna Božjega nauma nalaže Crkvi da ozbiljno pronikne u ispravno tumačenje toga plana i njegovo razumljivo prenošenje vjernicima. Sjajan primjer takva poimanja misije katoličkoga teolo9

Predgovor

ga i dušobrižnika bio je Karol Wojtyła koji je, slušajući povjeravanja stotina mladih, znao izraziti i posložiti njihove osjećaje u dubokoj refleksiji sadržanoj u knjizi Ljubav i odgovornost. Govoreći o stvarnoj snazi spolnoga nagona Ivan Pavao II. znao ga je smjestiti u širu perspektivu ljubavi shvaćene kao uzajamno darivanje. Bračna sreća, koja se očituje u svakodnevnome življenju zajedničkoga života kao darivanja u domeni duha i tijela, pretpostavlja nužnost sklada u pristupu spolnome odnosu. Pozitivan pogled na spolnost nalaže da ne gledamo u njoj toliko teret i teško izvedivu zadaću ili, pak, samo zadovoljstvo bez ikakva odricanja koliko, prije svega, dar koji, ako se ispravno shvati i njeguje, donosi sreću i vodi k zahvalnosti Bogu. Postoji, dakle, potreba za izdavanjem knjiga koje će iz istinski katoličke perspektive prikazati bračni čin kao izraz uzajamnoga darivanja. Otac Ksawery Knotz hrabar je dušobrižnik koji, slušajući stotine supružnika, promišlja o ispravnu i djelotvornu načinu kako im ukazati na uzvišenost, ali i na stvarnost doživljavanja njihove spolnosti. Duhovne vježbe i konferencije koje se održavaju za skupine u centrima za duhovne vježbe dragocjen su ulog koji pomaže supružnicima u pronalaženju novoga pogleda na stvarnost njihova spolnoga odnosa. Ova knjiga, u kojoj je sakupljeno višegodišnje iskustvo vođenja duhovnih vježba, pokušaj je upućivanja širega kruga čitatelja na objavu evanđeoskoga nauka i Božje ljubavi koja čovjeku, kojega je stvorila za sreću, pokazuje put k ostvarenju bračnoga poziva. Knjiga obuhvaća deset poglavlja koja spolnost u braku prikazuju kao veliku zadaću koja može dovesti do spoznaje ljubavi, ali isto tako može izazvati i velike patnje. Polazište je prikaz bračnoga poziva kao Kristova dara koji u sakramentu ženidbe želi ljude obdariti svojom božanskom snagom i ujedno ih pozvati da prinesu sebe kao žrtvu. U knjizi je prisutna simbolična 10

Predgovor

slika triju oltara na kojima se ostvaruje bračni život. To su oltar molitve, oltar blagovanja i oltar darivanja. Znakovi tih triju dimenzija susreta supružnika sa sobom i s Bogom su: obiteljski kutak za molitvu, stol za blagovanje i bračna postelja. Pozivajući se na biblijske slike otac Ksawery zatim ukazuje na smisao ljudskoga tijela i njegovo mjesto u Božjemu planu spasenja. U toj teološkoj perspektivi bračni čin može biti molitva u kojoj supružnici ostvaruju suradnju s Bogom međusobno se sjedinjujući. Zadržavajući se na slavljenju bračnoga čina autor navodi brojne pojedinosti koje ne poprimaju nikakav erotski izričaj, nego dobivaju ozbiljnost kakva pripada stvarnosti podložnoj Božjoj volji. Osobito je dragocjena analiza razlike između pristupa i doživljaja supružnika u vrijeme plodnih i neplodnih dana. Poznavanje tih uvjetovanosti omogućuje bolje uzajamno razumijevanje supružnika koji tako mogu ispuniti očekivanja druge strane. Četvrto poglavlje objašnjava nesporazume koji se rađaju iz nepoznavanja katoličkoga nauka o roditeljskoj odgovornosti. Inzistiranje Crkve na prihvaćanju primjene prirodnoga planiranja obitelji nije isto što i prebacivanje odluke o broju potomstva na nekoga drugog, stoga supružnici uvijek trebaju samostalno donijeti odgovornu odluku o tome koliko žele i mogu imati djece, pri čemu ta odluka mora imati ispravnu motivaciju. Široko područje koje obrađuje knjiga obuhvaća probleme moralne kvalifikacije postupaka u području spolnoga života. Otac Knotz navodi različite primjere i rasvjetljava ih iz perspektive nauka Katoličke Crkve ukazujući na to kako pogrješni pogledi na nauk Crkve često rađaju predrasude kojima brojni kršćani sami sebi dodatno kompliciraju život. Bitno i ujedno inovativno pitanje koje se obrađuje u ovoj knjizi jesu supružnička milovanja koja autor opisuje u kontekstu prikazivanja načina jačanja bračne veze. Na tome planu potrebno je težiti postiza11

Predgovor

nju vrline čistoće koja može osigurati istinsku ravnotežu u uživanju u tjelesnim zadovoljstvima. Premda je moguće razumjeti ponašanje supružnika koji idu predaleko u milovanjima za vrijeme plodnih dana, ono se ipak ne može opravdati kao dopustivo budući da osim do običnoga bračnog čina dovodi do uzajamnoga seksualnog vrhunca u obliku orgazma. Detaljno izlaganje o kontracepciji u vidu njezinih psiholoških i etičkih uvjetovanosti u sljedećemu poglavlju knjige pomaže supružnicima da bolje razumiju negativnu moralnu ocjenu toga fenomena koju daje Crkva. Istodobno, autor se ipak trudi pokazati nauk Crkve kao održiv. Predstavljajući ideal skladna braka koji je u stanju prepoznati i na ispravan način zadovoljavati potrebu iskazivanja ljubavi govorom tijela otac Ksawery otkriva put sazrijevanja u ostvarivanju ovoga uzvišenog poziva. Prikazujući različite teške situacije koje uzrokuju moralne dvojbe autor nalazi njihovo rješenje u integriranju tijela s emocijama i duhovnošću, što je moguće zahvaljujući snazi Duha Svetoga. Pouzdanje u Boga dovodi do većega uzajamnog povjerenja između supružnika te je pogodno za traženje optimalna postupanja sukladno moralnim normama. Postupno sazrijevanje u ispunjavanju moralnih norma dopušta padove, ali uvijek obuhvaća jasno prenošenje istine koja i sama brižno poziva na njezino poštivanje. Knjiga o spolnosti za katoličke supružnike ne zadržava se samo na prikazivanju perspektive pozitivnih postupaka motiviranih traženjem dobra u osobi. Autor je svjestan utjecaja kojima podliježu današnji supružnici, stoga kompetentno opisuje i demaskira suvremene mitove kojima se hrani ljude porukama medijske kulture. Jurnjava da se tijelu priskrbe sve veće porcije užitaka uzrok pronalazi u suvremenomu obliku maniheizma koji na popisu interesa visoko stavlja ljudsko tijelo, a zapravo vodi njegovu poniženju i uništenju. Pretvarajući tijelo samo 12

Predgovor

u oruđe ono se zlorabi i lišava dostojanstva koje mu je Bog dao. Suprotstavljajući suvremenome hedonizmu istinsku ideju napretka kršćani predlažu da se težnja za srećom temelji na prihvaćanju vlastite ljudskosti koja se razvija prema mudro prepoznatoj Božjoj volji. Usmjeravajući pozornost na specifičnost katoličkoga ćudoređa otac Knotz u njemu ne vidi zabrane ni naredbe, nego prvenstveno poruku o ljubavi koja može promijeniti svijet. Prepuštajući se zakonu duha kršćanin ne samo da ostvaruje smisao života na zemlji, nego se i otvara pomoći milosti koja se udjeljuje po vjeri, molitvi i sakramentima. Prosuđujući ljudske postupke iz perspektive evanđelja treba vidjeti zlo grijeha i ljepotu vrline. Međutim, treba znati sagledati i moral iz perspektive djelujuće osobe koja, upletena u razne situacije, nailazi na poteškoće u tumačenju i očuvanju objektivnoga moralnog poretka, ali ne odustaje od potrage za takvim načinom života u kojemu je moguće pomiriti zahtjeve Božje volje s ljudskom težnjom za srećom. Bog je stvorio čovjeka upravo zato da bi, ostvarujući vlastitu sreću, razvijao sama sebe i davao slavu svojemu Stvoritelju. Nova knjiga oca Knotza na popularan način približava vrlo važne istine o bračnome životu, a napisana je jednostavnim i slikovitim jezikom. Autor se oslanja na vlastito iskustvo bračnoga dušobrižnika i voditelja duhovnih vježba namijenjenih bračnim parovima. Ti su stavovi provjereni u brojnim razgovorima te se o njima raspravljalo na internetskim forumima, a osobito na stranici Szansa spotkania (Prilika za susret). Otac Ksawery trudi se razjasniti teška pitanja spolnosti u braku sukladno crkvenome nauku i čini to na pristupačan način, a da pritom ne pojednostavljuje probleme do granice zamagljivanja njihove etičke jasnoće. Jasan i skladan raspored materijala pogodan je za polagano pronicanje u tekst i prihvaćanje autorove strpljive ar13

Predgovor

gumentacije koji prikazuje nedoumice i prigovore ljudi slabo upoznatih s ovim područjem pastoralne teologije, dajući istodobno na njih odgovarajuće odgovore. Razmatranja su interdisciplinarna i odnose se na područja znanja iz seksologije, medicine, psihologije te moralne i pastoralne teologije. Knjiga je namijenjena supružnicima koji ljube Boga, kao što i sam naslov govori. Može biti izvrsna pomoć u izgradnji i usavršavanju bračne veze koja u spolnosti nalazi svoje ostvarenje i osobit izraz ljubavi. Popularni karakter knjige temu ni na koji način ne čini površnom ni senzacionalističkom. Unatoč tomu što se ovo područje često zlorabi zbog pretjerane radoznalosti ljudi koji taj problem vulgariziraju svodeći ga na sredstvo uzbuđivanja, otac Ksawery ipak je uspio nadići trivijalan pristup i banaliziranje spolnosti istodobno izbjegavajući pretjeranu spiritualnost kojom su obilježeni pojedini sadržaji iz teoloških priručnika. Knjiga ne predstavlja znanstvenu raspravu i može se smjestiti negdje između priručnika za duhovni život u braku i priče pune duha i vedrine osobe koja je, poznavajući bol i dramu brojnih supružnika koji su tražili objašnjenje „tih problema“, uvjerena da postoji put k sreći na kojemu je moguće pronaći način da se pomiri Božja slava s mirom u ljudskome srcu. dr. hab. Andrzej Derdziuk, OFMCap., predstojnik Katedre za Povijest moralne teologije na Katoličkome sveučilištu u Lublinu

ProsLov

Proslov Većina ljudi crkveno vjenčanje drži nečim tradicionalnim i prema tome prirodnim načinom ulaska u brak. Ženidba je sve češće oblik „legalizacije“ ljubavne veze pred Bogom, Crkvom i državom nakon nekoliko godina zajedničkoga života. Za većinu Božji blagoslov treba osigurati sretan život, povećati jamstvo za vjernost, pojačati osjećaj sigurnosti, stabilnosti veze… To su dobre i prave motivacije, ali ipak nisu dovoljne kako bi se moglo radovati da će supružnici znati svakodnevno živjeti sakrament ženidbe i brak doživljavati kao svoj zajednički put prema Bogu. Brojni su supružnici sklopili sakrament ženidbe, no ne znaju reći na čemu počiva njegovo ostvarenje u svakodnevnomu životu. Brzo iskuse slabost uzajamne ljubavi, nedostatak jedinstva, razilaženje u željama i očekivanjima, teškoće života udvoje, ali se ne obraćaju Bogu kako bi njihovu nemoć i grijeh prevladala snaga Krista raspetoga i uskrsloga. Katolik vjeruje da je Isus Krist ustao iz mrtvih pa prema tome živi i danas, stoga zajedno s njim želi proživljavati važne događaje u životu kao što su ljubav, brak, spolni odnos, odgajanje djece. Svoj život želi predati Isusu Kristu, želi živjeti s njim i za njega, slušati njegov nauk i držati se njegovih zapovijedi. Brak je sakrament, što znači da je ova konkretna zajednica života i ljubavi koju čine muškarac i žena, a koja podrazumijeva čestitost i vjernost, spremnost na rađanje i odgajanje djeteta te se ostvaruje u perspektivi zajedničkoga života sve do smrti, posebno obilježena Božjom prisutnošću. Život u tako shvaćenu braku za katolika postaje put k svetosti i vodi ususret Bogu.

Što Bog ima s mojom spolnošću?

…Možda bismo se časkom” ” mogli pozabaviti pitanjem

Slatke Euforije Koja jača Sakrament?

už i žena koji svjesno zovu Boga u svoju ljubavnu vezu postavljaju si prirodno pitanje: Kako možemo prepoznati njegovu prisutnost među nama? Gdje ga mogu spoznati u svakodnevnomu bračnom životu? Na koji se način mogu s njim susresti? Crkva daje vrlo konkretan i precizan odgovor. Crkva kaže da supružnici mogu otkriti Krista koji im je vrlo blizu – u njihovoj bračnoj vezi, to jest u odnosu koji međusobno stvaraju. Od trenutka sklapanja sakramenta ženidbe Isus Krist se utjelovljuje u vezu koju su već stvorile osobe koje se vole. U toj vezi on zauvijek ostaje kako bi bračni par dozrijevao u sve autentičnijoj ljubavi.

BOg je prisutaN u BraČNOj svakOdNevici

1. Bog je prisutan u bračnoj svakodnevici Brojni muškarci i žene koji su sklopili sakrament ženidbe nikada međusobno ne razgovaraju o svojim traženjima Boga, iskustvima susreta s njim. Nikada se zajedno ne mole, neki čak i ne odlaze na nedjeljnu euharistiju, dapače međusobno ne razgovaraju o Svetome pismu ili mudrosti neke vjerske knjige… Brak ne žive na razini vjere – odnosa prema Bogu i samim time na razini sakramenta. Kršćanski život supružnika ipak nije samo molitva, razgovor o Bogu, sudjelovanje u nedjeljnoj liturgiji. Isus Krist dolazi supružnicima ne samo onda kada o njemu govore ili se mole, nego i onda kada međusobno razgovaraju o svim problemima svojega života, čak i onda kada se svađaju. Brojne su supružničke svađe vrlo potrebne i kreativne. Isus Krist dolazi Ozbiljno prihvaćena informacija supružnicima ne samo da je Bog prisutan u bračnoj vezi onda kada o njemu znači da Isus Krist može pristupagovore ili se mole, nego i onda kada međusobno ti supružnicima čak i onda kada surazgovaraju o svim pruga kuha kavu umornomu mužu problemima svojega i tom gestom izražava brigu i ljubav života, čak i onda prema njemu, svjedoči, dakle, svokada se svađaju. ju povezanost s njim. Zahvaljujući običnomu načinu izražavanja ljubavi žena postaje sveta – bliska Bogu. Slično i muž kada iznosi smeće jer vidi umornu suprugu pa je ta prozaična kućna obveza, koja je isto tako izraz njegove ljubavi prema supruzi, posvećujuća za njega. Priziva samoga Boga. 21

ŠtO BOg iMa s MOjOM spOLNOŠću?

Isus Krist pristupa supružnicima i onda kada se nježno grle, ljube, miluju, imaju spolni odnos. I na taj način njihova probuđena tijela sudjeluju u tajni ljubavi Boga skrivenoga u ljudskim tijelima. U trenutku kada uzajamno daruju zadovoljstvo Gospodin Bog je prisutan među njima, i to na temelju sakramenta ženidbe koji posvećuje njihov intimni odnos. Supružnici katolici mogu, dakle, živjeti s Kristom kada se zajedno mole, razgovaraju, jedno drugome pomažu, iskazuju uzajamnu nježnost, miluju se i spolno se sjedinjuju. „Kršćanska ženidba, kao i svi sakramenti (…), u sebi je bogoštovni čin slavljenja Boga u Isusu Kristu i u Crkvi. Slaveći ženidbu, kršćanski roditelji ispovijedaju svoju zahvalnost Bogu za uzvišeni dar koji im je udijeljen da mogu u svome bračnom i obiteljskom životu živjeti samu Božju ljubav prema ljudima kao i ljubav Gospodina Isusa prema Crkvi, njegovoj Zaručnici.“1 Ovako ostvaren brak put je k svetosti! Takvo uvjerenje čini da „čitav bračni život biva prožet dimenzijom svetosti, a ne samo neki njegovi izabrani dijelovi. Sve što vjernik čini treba, dakle, biti sveto; tim više ako to čine udvoje – vezani sakramentom ženidbe“2. Ako su ljudi pozvani na posvećenje po braku, znači da je za postizanje svetosti potrebno „sve što dopušta izražavanje, učvršćivanje i produbljivanje uzajamnoga ženidbenog veza – dakle bit će to i način podjele svakodnevnih kućnih obveza, i način doživljavanja erotske dimenzije ljubavi, i zajedničko ‘traćenje vremena’ uz obiteljski čaj i zajednička molitva“3.

1 2 3

FC 56 Z. Nosowski, Parami do nieba (U paru u nebo), Biblioteka Więzi, str. 158. Isto.

tri kućNa OLtara

2. tri kućna oltara U Crkvi postoji bračna duhovnost koja se razlikuje od svećeničke i redovničke duhovnosti. Ta duhovnost poučava o stvaralačkomu razvoju bračne veze i njezinu neprestanu njegovanju. Konkretno ona se u braku ostvaruje njegovanjem triju kućnih oltara: ••Oltar molitve pri kojemu supružnici uspostavljaju vezu s Isusom Kristom, zazivaju ga u pomoć oko životnih pitanja i u zajedničkoj molitvi slave njegovu prisutnost među sobom. ••Stol kao oltar dogovora za kojim supružnici grade bračni vez razgovorom o svim problemima zajedničkoga života. On izražava brigu da rad izvan kuće ne bi supružnike međusobno udaljio. ••Oltar uzajamnoga darivanja pri kojemu supružnici grade vezu dijeleći ljubav i radost spolnoga darivanja. Na tome oltaru supružnici surađuju s Bogom Stvoriteljem. Njegujući ta tri oltara supružnici postupno otkrivaju ljubav samoga Krista koji im pristupa i utjelovljuje se u njihovoj tjelesnosti. Pomanjkanje brige u gradnji bilo kojega od tih oltara – načina gradnje veze – dovodi do njezina slabljenja. Brak gubi bitno dobro. Brak katkada formalno može i dalje trajati, ali da više nije istinska zajednica života i ljubavi.

Odustajanje od truda građenja bračne veze vodi slabljenju ljubavi među supružnicima.

ŠtO BOg iMa s MOjOM spOLNOŠću?

Simboli tih triju dimenzija susreta sa sobom i s Bogom su: kućni molitveni kutak, stol i bračna postelja. Katolički se supružnici prema bračnoj postelji odnose s osobitim poštovanjem. Uređuju posebnu sobu za intimno slavljenje bračnoga čina. Opremaju je krevetom toliko širokim da bi pogodovao lagodnu doživljaju toga iznimnog trenutka.

3. Ljubavna poezija u svetomu pismu Lirska očitovanja Pjesme nad pjesmama otkrivaju istinu o bračnoj ljubavi koju je Bog objavio4. Vrijedno je istaknuti to što Pjesma nad pjesmama govori o ljudskome erotizmu, o osjećaju koji prate traženja spolnoga zadovoljstva. Kada muškarac ženi očituje svoju ljubav, ona ga poziva u ,,njegov vrt“ kako bi kušao izvrsne plodove. Muškarac prihvaća taj poziv5. Kada su već blizu jedno drugome, on opisuje njezina usta „kao najbolje vino“, ona ga prekida riječima „koje odlazi ravno dragome mome kao što teče na usnama usnulih“6. Za vrijeme poljupca on hvali njezine usne koje mu se čine najvrsnijim medom što ga skuplja pod svojim jezikom7. Ona pak priznaje kako su usta dragana slatkoća8 i moli njegove poljupce. Zaručnik ljubljenu uspoređuje s palminim stablom uz koje se želi popeti kako bi brao dozrele plodove skrivene među granama. Misli tada na grudi ljubljene kojima se že4

5 6 7 8

Usp. J. de Longeaux, Amour, mariage et sexualité d’après la Bible (Ljubav, brak i spolnost prema Bibliji). Usp. Pj 4,12–5,1. Usp. Pj 7,10. Usp. Pj 4,11. Usp. Pj 5,16.

LjuBavna Poezija u svetomu Pismu

li sladiti kao grožđem9. Ovi primjeri ilustriraju čuvstveno ozračje koje prožima Pjesmu nad pjesmama. Ona je natopljena suptilnim i zavodničkim erotizmom. Slike ostavljaju brojne stvari nedorečene, ali su zorne i kao takve one djeluju na čitatelja. „Ljubavne riječi koje izgovaraju zaručnici usredotočuju se na ‘tijelo’, ali ne samo zbog toga što ono samo po sebi predstavlja izvor uzajamne opčinjenosti nego prije svega zbog toga što se na njemu zadržava javno i izravno ta obuzetost drugim čovjekom, drugim – ženskim ili muškim – ‘ja’, koja u nutarnjem uzbuđenju srca inicira ljubav. Ljubav također oslobađa poseban doživljaj lijepoga koji se usredotočuje na ono što je vidljivo, premda istovremeno obuhvaća cijelu osobu.“10 Ljubav opisana na stranicama toga djela svjedoči stvarnu jednakost muškarca i žene. Tu se ne nudi primjer koji bi potvrdio jedino inicijativu muškarca u sferi spolnoga života. Sama zaručnica pokazuje više aktivnosti nego zaručnik, traži blizinu zaručnika, raduje se njegovoj ljubavi i spolnome poticaju: „Ja priPjesma nad pjesmama ne govori o povrijeđenoj padam dragome svome i on je željan 11 ljubavi kakva je mene.“ On, pak, čezne za njom, oduona prema općemu ševljava se njezinim dražima. Njihov ljudskom iskustvu, intimni susret događa se obostranim nego o već otkupljenoj pristankom, slobodan je izbor obiju i spašenoj ljubavi. strana.12 Pjesma nad pjesmama ne govori o povrijeđenoj ljubavi kakva je ona prema općemu ljudskom iskustvu, nego o već otkupljenoj 9 10

11 12

Usp. Pj 7,9. Ivan Pavao II., Mężczyzną i newiastą stworzyłich. Sakrament (Muškarcem i ženom stvori ih. Sakrament), urednik T. Styczeń, KUL Lublin, 1998., str. 84. Pj 7,11 Usp. J. de Longeaux, Amour, mariage et sexualité d’après la Bible, str. 67.

ŠtO BOg iMa s MOjOM spOLNOŠću?

i spašenoj ljubavi.13 O onoj ljubavi koja je u raju izgubljena, ali je u Bogu ipak ponovno pronađena. Obilna prisutnost erotike ne zaklanja poštovanje koje si supružnici međusobno iskazuju. Oni su sebi jedini i neponovljivi14, izabrani među tisućama muškaraca i žena15. Tajanstvene riječi Pjesme nad pjesmama opisuju odnos duše prema Bogu – Zaručnice i Zaručnika – a u širemu smislu otkrivaju otajstvenu prisutnost Krista u Crkvi. Služeći se upravo ovom Pjesmom sv. Ivan od Križa objašnjavao je duboka mistična stanja, poglavito posljednji stadij duhovnoga puta, tzv. mistično vjenčanje – najpotpunije sjedinjenje duše s Bogom. Međutim, ovo tumačenje ipak nije dostatno. Pjesma nad pjesmama zbirka je svadbenih pjesama. Sukladno radosnu karakteru vjenčanja one opjevavaju ljubav muškarca i žene i u erotičnoj dimenziji. Baš o takvu karakteru toga djela govori papa Benedikt XVI. u enciklici Deus caritas est16. Tek te dvije tradicije međusobno povezane dopuštaju u punini očitati Božju objavu sadržanu u Pjesmi nad pjesmama. Ona glasi da je Božja nakana posvetiti supružnike kako bi ih uzajamna ljubav dovela do duboka, jednostavno mističnoga susreta s Bogom. Predaja otajstva Krista i povijesti spasenja (koja otkriva Kristovu prisutnost u kršćanskomu životu) i tradicija bračne duhovnosti (koja otkriva Kristovu prisutnost u bračnoj ljubavi) međusobno se ne isključuju, nego se prekrasno međusobno ujedinjuju. Ako supružnici budu autentično živjeli sakrament ženidbe, u Crkvi će se razviti otajstvenost bračnoga života koja će otkriti prisutnost Boga u bračnoj vezi – u svim dimenzijama bračnoga života. 13 14 15

Usp. P. Grelot, Le couple humain dans l’Ecriture, str. 67. Usp. Pj 2,2–3; 6,8–9. Usp. Pj 5,10; Grande Commentario Biblico. Cantico dei Cantici, Brescia, 1973., str. 649–653. DCE 10

tijeLo nije samo Prirodna Pojava

4. tijelo nije samo prirodna pojava Supružnici koji shvaćaju svoju vezu kao put k svetosti cijene spolnost. „Erotska ljubav u granicama bračne vjernosti prestaje biti promatrana kao smetnja u postizanju kršćanske krjeposti – jer je ona način izražavanja i jačanja sakramentalne bračne veze. Spolnost je lijepa i dobra jer je od Boga. Tȁ on je stvorio čovjeka – kao muškarca i ženu – kako bi bračno sjedinjavanje tvorilo njihovo najdublje moguće jedinstvo. Bračni suživot nije protivan njihovoj svetosti, naprotiv. Božja milost naime čini uzajamno darivanje tijela znakom svete sakramentalne bračne ljubavi. Bit bračnoga sjedinjavanja jest međusobno darivanje. Užitak koji proistječe iz spolnog odnosa ovdje nije sramežljivo prešućen niti negativno ocijenjen. Uostalom, u uzajamnomu darivanju ne radi se samo o užitku jedne osobe, nego prije svega o pružanju sreće drugoj osobi, supružniku. (…) Ljepota intimnoga odnosa odraz je veze koja spaja muža i ženu. Supružnički govor tijela – počevši od pogleda, preko različitih oblika nježnosti pa sve do slasti sjedinjenja – u stanju je kao ništa drugo izraziti duhovnu vezu koja ih oboje spaja.“17 Kada se na tako dubok i čist način gleda na ljudsku ljubav, sve jasnije se vidi kako ljudsko tijelo u sebi krije i izražava nešto više od samoga procesa svojstvenoga svijetu prirode. To je jezik kojim govori čovjek – njegova osjećajnost, intelekt, duhovnost, odnosi. Tijelo nešto označava, priopćava, govori, poručuje. Tijelo shvaćeno kao ljudski jezik izniman je fenomen pomoću kojega je moguće izraziti vrlo raznovrsne želje, osjećaje, misli… Preko tijela susrećemo se s drugim čovjekom. Tijelo možemo doživjeti kao dar zahvaljujući kojemu je moguće izraziti lju17

Nosowski, usp. cit., str. 163–164.

ŠtO BOg iMa s MOjOM spOLNOŠću?

bav prema drugoj osobi i primiti njezinu ljubav. Tada je spolni čin shvaćen kao izraz odnosa s voljenom osobom. U njemu je prisutna ljubav – nutarnji, duhovni svijet zaljubljenoga čovjeka. Za zrele osobe spolni odnos je važan način komunikacije između muža i žene – supružnika koji se vole, koji su zajedno u dobru i u zlu, koji dijele brojne zajedničke vrijednosti, dijele istu emociju, međusobno su povezani, osjećaju međusobnu spolnu privlačnost, žele jedno drugome pružiti ugodu, rađaju i odgajaju djecu… Zapravo ljudski spolni čin pokreće osobe koje se vole podjednako duhovno kao i psihički i fiSpolni čin shvaćamo zički – sadrži reakcije cijeloga čovjekao izraz odnosa s ka – duha, srca i tijela. Ne rezultira voljenom osobom. samo osjećajem zadovoljenja i smanjenja seksualne napetosti ni samo osjećajem psihičkoga blaženstva nego i dubokim spokojem srca, što potječe od Krista.

5. Bog nam je dao spolnost U Svetomu pismu nalazi se dirljiva priča o ljubavi Tobije i Sare: Tobija se toliko zaljubio u Saru da nije mogao zamisliti život bez nje. Na putu njihovoj ljubavi ipak je stajao zloduh Asmodej koji je u trenutku spolnoga sjedinjenja za vrijeme prve bračne noći već ubio sedam Sarinih bivših muževa. Tobija je vrlo dobro znao kako će ga, ako oženi svoju ljubljenu, za vrijeme spolne bračne inicijacije ubiti Zloduh. Zamolio je stoga Božju pomoć. Tada mu se ukazao arkanđeo Rafael i savjetovao mu da se prije spolnoga bračnog čina supružnici pomole i da se pre28

Bog nam je dao sPoLnost

daju Bogu. Tako je i bilo. Bog je uslišao njihove molitve – spolni čin mladoga para završio je sretno. Nestali su znakovi vladavine Zloduha – grijeh, patnja i smrt, a pojavili su se znakovi Božje prisutnosti – ljubav, sreća, život. Papa Ivan Pavao II. u katehezama o teologiji tijela ovako komentira taj biblijski događaj: „Može se reći da se u toj molitvi (...) ocrtava liturgijska dimenzija svojstvena sakramentu (...) čija riječ ima snagu. U toj liturgijskoj riječi dodatno se izražava sakramentalni znak ženidbe nastao u sjedinjenju muškarca i žene. (…) Tobija i Sara progovaraju jezikom poslužitelja sakramenta, svjesni da se u bračnom savezu muškarca i žene baš kroz ‘govor tijela’ izražava i ostvaruje otajstvo koje svoj izvor ima u samom Bogu.“18 Živeći ljudsku ljubav moguće je ostati na razini posve svjetovnoj – upoznali smo se, zaljubili se, imamo spolne odnose, zajedno stanujemo, došlo je prvo dijete, drugo… Život teče svojim prirodnim ritmom. Ljudi koji ne vjeruju nikada svoju ljubav ne će objasniti kao Božji dar niti kao znak njegove ljubavi. Kada se Tobija i Sara prije spolnoga čina zajedno mole Bogu, oni ispovijedaju vjeru da njihova bračna sreća ovisi ne samo o njima samima nego i o Bogu. Tako dolaze na viši stupanj interpretacije svoje ljubavi – na razinu življenja sakramenta ženidbe – otajstva Božje prisutnosti među ljudima. Javlja se nova dimenzija njihova odnosa s Bogom – liturgija bračnoga života. Bračni život postaje obred prinošenja Bogu. Liturgija se temelji na ljudskome obraćanju Bogu i Božjemu pohodu. Kada se supružnici obraćaju Bogu u pitanjima svojega braka i onoga što ih međusobno veže, njihova molitva dobiva posebnu vrijednost. To je molitva čija „riječ ima snagu“ – ima preobražavajuću moć. Takva je molitva molitva poput riječi po18

Usp. Jan Paweł II., Mężczyzną i newiastą stworzyłich. Sakrament (Muško i žensko stvori ih. Sakrament), str. 102, 104–105.

ŠtO BOg iMa s MOjOM spOLNOŠću?

svećenja izrečene u ime Krista za vrijeme euharistije. Izgovaranje te molitve čini da obični kruh postaje Tijelo, a vino Krv Kristova. Takva su molitva i riječi ženidbene privole. Snaga ovoga sakramenta djeluje i u svakodnevnomu životu kada supružnici preporučuju Bogu svoje zajedništvo, kada zahvaljuju Bogu za svoj brak, kada mole za ljubav, za sposobnost dijaloga, rješavanje problema vezanih za njihovu spolnost… Bog na poseban način, snagom saveza sklopljena sa supružnicima, uslišava takvu sakramentalnu molitvu. Zajednička molitva „dopunjuje sakramentalni znak ženidbe sagrađen na jedinstvu muškarca i žene“. Ove riječi imaju ključno značenje i za razumijevanje onoga na čemu se temelji ostvarenje sakramenta ženidbe u svakodnevnomu životu. Da bi ih se dobro objasnilo, treba najprije razumjeti formulaciju ,,sakramentalni znak ženidbe“. Najjednostavnija definicija sakramenta govori da je sakrament „vidljivi znak nevidljive Božje milosti“, što znači da trenutak nevidljivoga Kristova dolaska u naš život prepoznajemo zahvaljujući vidljivim znakovima njegove prisutnosti. Stoga molitvu koja je upućena Bogu uvijek prati osjetilno prepoznatljiv znak koji izražava ono što se događa i prosvjećuje kako se Bog baš sada utjelovljuje u članovima Crkve, kako od njih stvara zajedništvo – Kristovo Tijelo. U trenutku krštenja, kada svećenik izgovara riječi: „Ja te krstim u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga“ i u tome trenutku glavu djeteta polijeva vodom, znamo da baš tada – u trenutku polijevanja vodom (a ne npr. mlijekom) – Bog dijete čini kršćaninom. Slično je i kod euharistije. Ljudsko blagovanje, vidljiva hrana, što je simboliziraju znakovi kruha i vina, postaje za nas nečim znatno višim – gozbom za vrijeme koje nas Krist hrani sobom, daje nam svojega Duha i tako na zemlji stvara svoje Tijelo – vidljivu zajednicu Crkve. 30

Bog nam je dao sPoLnost

Prirodni znak blagovanja, uzimanje hrane, biva uznesen na stupanj sakramentalnoga znaka koji dopušta spoznati Božju prisutnost. Trenutak Božjega dolaska supružnicima postaje raspoznatljiv kada spoznamo vidljivi znak sakramenta ženidbe, kada ga znamo pravilno očitati – kao što znamo raspoznati značenje zajedništva Božjega naroda, svećenika, vodu, kruh i vino kod drugih sakramenata. Znak sakramenta ženidbe najčešće se povezuje s vjenčanim prstenom ili štolom kojom svećenik obavija ruke mladenaca ili, pak, sa simbolima koji govore o isključivosti, nerazdruživosti i zajedničkome životu zauvijek. To su ipak samo lijepi simboli koji supružnicima pomažu živjeti sakrament ženidbe. I one su važne u istomu stupnju u kojemu su za vrijeme svete mise važni bijeli oltarnik, upaljene svijeće i svećenička misna odjeća. To su sve jako potrebne stvari kako bi se na svečan način doživio susret s Bogom, ali one ne predstavljaju bit sakramenta euharistije. Osjetilno prepoznavanje znaka sakramenta ženidbe vrlo je konkretno i jasno te – što je najvažnije – pokazuje da Bog može djelovati u svakomu trenutku bračnoga života. Takav znak čine sami supružnici svojim tijelima. To je živi znak. Tjelesna bliskost supružnika tvori vidljivi znak njihova zajedništva, ljubavi, privrženosti, odnosa. Supružnici tvore znak Božje prisutnosti fizičkim zajedničkim životom – kada zajedno žive pod istim krovom (nisu razdvojeni zbog emigracije), kada se zajedno mole (ne samo pojedinačno), kada međusobno razgovaraju (npr. uz jutarnju kavu), kada pomažu jedno drugome u svakodnevnomu životu (pospremaju stan), podupiru jedno drugo, tješe se, kada razmjenjuju nježnosti, miluju se, imaju spolne odnose19. Zbog toga su supružnici koji su sklopili sakrament ženid19

Usp. J. Grześkowsi, W sprawie znaku sakramentalnog malženstva (O pitanju znaka sakramenta ženidbe), Hlondianum, Poznań, 1996., str. 23.

Kratice

Kongregacija za nauk vjere, Donum vitae – Dar života, Naputak o poštivanju ljudskoga života u nastanku i o dostojanstvu rađanja. Odgovori na neka aktualna pitanja

Izjava Kongregacije za nauk vjere o nekim pitanjima spolnoga morala Persona humana – Ljudska osoba

Vademecum

Papinsko vijeće za obitelj, Vademecum ad praxim confessariorum – Priručnik za ispovjednike, O nekim pitanjima bračnoga ćudoređa

242

sadržaj

sadržaj Predgovor hrvatskome izdanju (don Damir Stojić) . . . . . . . . . .5 Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9 Proslov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .15 Što Bog ima s mojom spolnošću? 1. Bog je prisutan u bračnoj svakodnevici . . . . . . . . . . . . . . . .21 2. Tri kućna oltara . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .23 3. Ljubavna poezija u Svetomu pismu . . . . . . . . . . . . . . . . . . .24 4. Tijelo nije samo prirodna pojava. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27 5. Bog nam je dao spolnost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .28 6. Bračni je čin i molitva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34 7. Bog nas ne gleda izdaleka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .38 Bračni seks bez tabua 1. Počinjemo od nježnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .47 2. Dopuštena i nedopuštena milovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . .49 3. Orgazam nije sve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .52 4. Između žudnje i požude. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54 5. Tjelesno i duhovno ispunjenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .60 Plodni i neplodni dani… 1. Plodnost ide usporedo sa željom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .69 2. “Ponašaš se kao pred mjesečnicu“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .70 3. Faze ciklusa i osjećaj privlačnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .72 243

Sadržaj

4. Religija pomaže povećanju libida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .76 5. Suzdržavanje je preludij, a ne kazna . . . . . . . . . . . . . . . . . .77 6. Maksimum razumijevanja – minimum srdžbe . . . . . . . . .79 7.

Ars amandi kao pomoć za vrijeme neplodnosti . . . . . . . . .80

8. Utjecaj mirisa na osjetila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .81 9. Bezopasni ljubavni eliksir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82 10. Zdrav duh u zdravu tijelu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .83 11. Izbor u skladu s prirodnim zakonima . . . . . . . . . . . . . . . . .84 Načini bliskosti 365 dana u godini 1. Nježnost, poštovanje i pažnja kao dar . . . . . . . . . . . . . . . . .91 2. Bog ne traži da jedno drugome okrenemo leđa . . . . . . . . .94 3. Potpun seksualni suživot najveća je vrijednost . . . . . . . . .96 4. Zamke seksualnosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .99 5. Potraga za zlatnom sredinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102 6. Nježnosti izvan spolnoga čina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .105 Koliko bi djece katolici trebali imati? 1. Pogled s vrha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113 2. Odluka je naša, a volja je Božja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .114 3. Spolni odgoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .118 4. Bogu uvijek reći „da“ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .119 5. Vjera i razum služe da se njima koristimo . . . . . . . . . . . .122 Što će nam moral? 1. Koji je cilj našega života? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129 2. Vježba čini majstora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .130 3. Bračni prekršaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .132 244

Sadržaj

4. Ostati majstor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .135 Kako neurednu spolnost dovesti u red? 1. Teške situacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141 2. Moralne dvojbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .143 3. Duh Sveti je strpljiv . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .144 4. Crkva pomaže, a ne priječi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146 5. Zakon postupnosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .149 6. Privremeno rješenje nije pravilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .151 7. Sazrijevanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .154 Piramida bračnih grijeha 1. Kontracepcijska zaštita i kontracepcijska sredstva . . . . .159 2. Uzbuđeni do… frustracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .160 3. Prekinuti snošaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .163 4. Prekoračenje granica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .166 5. Nekoliko riječi o kondomima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .167 6. Pilula smrti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .170 7. Spirala problema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .172 8. Sudioništvo u supružnikovu grijehu . . . . . . . . . . . . . . . . .175 9. Uvjetni spolni život . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .177 Kontracepcija kao program protiv života 1. Rubikon je prijeđen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .187 2. Spolne modifikacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .192 3. Pilula sreće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .194 4. Između modifikacije i liječenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196 5. Programiranje prirode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .198 245

Sadržaj

6. Kontracepcija u službi suvremenoga maniheizma . . . . .199 7. Utopija koja privlači svjetinu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .203 8. Kraljevstvo ljudske vladavine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .204 9. Kršćanska borba za napredak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .206 10. Temeljno opredjeljenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .207 Koliko su teški grijesi na području spolnosti? 1. Smrtni (teški) i laki grijeh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .213 2. Procjenjivanje moralnosti ljudskoga čina . . . . . . . . . . . . .215 3. Pogled djelatne osobe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .220 4. Grijeh kao svjestan i voljan čin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .225 „Mimoilazili smo se kako bismo se konačno sreli“ Svjedočenje supružnika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .233 Kratice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .241

246

Nakladnik: VERBUM d.o.o. Sinjska 2, 21000 Split Tel.: 021/340-260, fax: 021/340-270 E-mail: naklada@verbum.hr www.verbum.hr Tisak: Denona d.o.o. Tiskano u rujnu 2019.