Pustinjske oce, ljude iznimno duboke duhovnosti, obično zamišljamo kao ozbiljne, askezom ispijene likove. No to nije potpuna slika. Oni su bili ljudi u pravom smislu riječi. Budući da su se danomice družili s Bogom, zračili su nečim božanskim. To se možda ponajbolje očitovalo u njihovoj duhovitosti.
