Kako to da su se bivši komunisti, za razliku od bivših disidenata i antikomunista, puno bolje i uspješnije prilagodili novim liberalno-demokratskim sustavima svugdje u Europi, pa tako i u Hrvatskoj? Kako to da su djeca komunizma prilično utjecajna u politici, medijima, sveučilištima i kulturi? Istaknuti poljski i europski filozof i političar Ryszard Legutko tvrdi da to nije samo zbog toga što su zahvaljujući privilegijama iz bivšega sustava imali više iskustva u državnoj upravi, lakšu dostupnost obrazovanja ili pak zbog toga što su preuzimajući državna poduzeća prilikom privatizacije došli u posjed sredstava koja su im omogućila bolji početni položaj za političke igre moći i utjecaja. Radi se o nečemu puno dubljem, jednoj sasvim tajnovitoj prednosti.