Zabranjeno je svako kopiranje tekstova ili oglasa iz ove publikacije bez pismenog odobrenja izdavača. Sve cijene proizvoda izražene u časopisu su informativnog karaktera. Uredništvo ne snosi odgovornost za eventualna odstupanja.
IZDVAJAMO
FOKUS NA NAJVAŽNIJE TEME
43
NOVI HOTELI
Početak sezone obilježila su otvaranja novih i obnovljenih hotela, koji su tržištu donijeli više od 650 soba u objektima s četiri i pet zvjezdica.
74 INFLUENCER MARKETING
Europski turizam sve više otkriva da najbolji rezultati ne dolaze od najvećih influencera, nego od najrelevantnijih priča.
86
JASTOG & HLAP
Razlika između njih ne krije se samo u izgledu i okusu, nego i u priči koju bi svaki restoran trebao znati ispričati gostu.
111 POŠIP
Je li to naše najveće bijelo vino? Povijest, međunarodna priznanja i mjesto na stolu daju mu vrlo ozbiljne argumente.
Legendarni Orient Express danas više nije samo vlak, nego luksuzni travel brend koji gradi hotele, vlakove i jedrenjake povezane istom idejom putovanja. Njegov drugi hotel otvoren je u venecijanskoj palači Donà Giovannelli iz 1436. godine, a obnovu je vodila arhitektica Aline Asmar d’Amman, poznata po radu na pariškom Hôtelu de Crillon. Cilj nije bio stvoriti još jedan luksuzni hotel, nego sačuvati identitet povijesne palače i prilagoditi ga suvremenom gostu. str. 32
Foto: Giulio Ghirardi
Očekujte vrhunski dizajn i kvalitetu
Primat RD • www.primat-rd.hr • info@primat-rd.hr
Showroom: Zastavnice 11/1, 10251 Hrvatski Leskovac; MillerKnoll showroom: Koste Vojnovića 7, 10000 Zagreb
REZERVACIJA U ZADNJI ČAS, BUDŽET
UNAPRIJED
Sve više vlasnika objekata zna da će sezona biti dobra, ali nisu
više sigurni do zadnjeg trenutka, do last minuta. Taj razmak između sigurnosti i rokova postaje nova operativna stvarnost. Last minute je novo normalno.
Svaka sezona ima svoju rečenicu koja se provlači kroz razgovore među turističkim profesionalcima, na recepciji, u kuhinji, u pauzi između dvije kave: rezervacije stižu, ali nekako kasne, kao da ih čekamo u zadnji čas, last minute. Prema nedavnom istraživanju koje je preveo Deloitte u suradnji s UPUHH-om i HUT-om na uzorku od 178 hotela i kampova u Hrvatskoj, čak 64 posto hotelijera očekuje ove godine još jači trend last minute rezervacija nego lani. Za mnoge to više nije vijest, već operativna pretpostavka.
Vrijedi se na trenutak zaustaviti i zapitati odakle to zapravo dolazi. Jer nisu to neke čudne navike nepoznatih gostiju iz dalekih kultura. To smo u dobroj mjeri mi sami. Avio kartu sve češće kupujemo koji dan prije polaska, stol u restoranu rezerviramo u trenutku kad uzimamo ključeve od auta i krećemo. Jedini veći last minute od toga je doći bez rezervacije i čuditi se da nema slobodnog stola. Smještaj za vikend tražimo u četvrtak navečer prije spavanja, kad vidimo kakva je prognoza i shvatimo da je prilika za produženi vikend. Društvene mreže, aplikacije koje nam u trenu pokažu što je slobodno i po kojoj cijeni, detaljna vremenska prognoza koja više nije ni izgovor ni iznenađenje, sve nam se to polako uvuklo u svakodnevni život i promijenilo ritam odlučivanja. Gosti koji dolaze k nama razmišljaju na isti način. Nisu oni nikakva posebna vrsta ljudi. U mnogočemu razmišljaju baš kao i mi. Zato možda vrijedi prihvatiti da se način na koji donose odluke promijenio i da će se nastaviti mijenjati.
Godinama smo last minute tretirali kao manjak organiziranosti ili, u optimističnoj verziji, kao popunjavanje kapaciteta u zadnji tren. Nešto s čime smo se čak i hvalili jer je to bio šlag na kraju, svega nekoliko posto prodanih kapaciteta. Sada kada postaje dominantni obrazac, percepcija se mijenja. Kad gost čeka do zadnjeg trena, treba nešto da ga potakne da odabere nas, a ne
susjednu destinaciju. Taj poticaj ne dolazi sam. Dolazi od dosljednog, vidljivog, živog prisustva na društvenim mrežama i u email inboxu. Od fotografije s terase koja stiže u srijedu, a gost rezervira u petak. Od newslettera koji u pravo jutro kaže pravu stvar. Last minute dolazi od dobrog last minute marketinga.
I tu se otvara jedno važno pitanje. Gost koji bira u zadnji tren, ne bira samo smještaj. Bira destinaciju, atmosferu, gastro priču, program, doživljaj kojim će se pohvaliti kad se vrati kući. Tu priču hotelijer ne može ispričati sam. Treba je ispričati zajedno s turističkom zajednicom, s restoranima, s organizatorima događanja, sa svima koji čine razlog dolaska. A vijeća turističkih zajednica, u kojima uglavnom sjede i sami hotelijeri, odobravala su planove i budžete godinu dana unaprijed. Možda je upravo sada pravo vrijeme da se ponovo sjedne zajedno i doda jedan red koji dosad nije bio u planu: što radimo za gosta koji se odlučuje u zadnji tren? Jedna zajednička last minute kampanja, jedna poruka koja govori u ime cijele destinacije, ponekad je dovoljna da tjedan slobodnih kapaciteta postane popunjen vikend. Jesmo li pripremili last minute kampanje?
Last minute nije trend u kojem ćemo podijeliti par popusta i čekati. To je promjena ritma cijelog turizma. To je iskorak u jedan novi način razmišljanja, prodaje i marketinga. Stara uzrečica kaže da je promjena jedina stalna, a u turizmu smo se na promjene i novosti naučili možda i više nego drugi. Vrijeme je za još jednu promjenu u zadnji trenutak pred sezonu, last minute promjenu za last minute marketing.
Želimo vam dobar last minute booking!
Adriano Požarić urednik
HUSQVARNA AUTOMOWER® – KOSI TRAVU, TROŠKOVE I EMISIJE
Od golf terena i hotelskih resorta do kampova, vila i svih uređenih zelenih površina – Husqvarna profesionalne robotske kosilice osmišljene su za besprijekorno održavanje travnjaka uz minimalnu potrebu za intervencijom. Gotovo nečujan rad, precizna košnja i svakodnevno uredan izgled travnjaka omogućuju da prostor uvijek ostavi vrhunski dojam na goste, bez ometanja boravka. Rezultat je njegovan, zdrav travnjak i pouzdano rješenje koje podiže standard održavanja vanjskih prostora tijekom cijele sezone.
Vodička hotelska tvrtka Olympia najavila je novu investiciju, prema procjenama vrijednu oko 15 milijuna eura, za koju je već ishođena građevinska dozvola. Novi objekt s 44 smještajne jedinice gradit će se u neposrednoj blizini postojećih hotela Olympia i Olympia Sky, a kompleks će uključivati zatvorene i otvorene kaskadne bazene, igraonicu, kinodvoranu i ugostiteljski objekt, uz wellness koncept
prilagođen zdravlju dišnih puteva djece. U obližnjem Pirovcu istovremeno su počeli radovi na rušenju bivšeg odmarališta Podravke na glavnoj gradskoj plaži, gdje bi se trebao nalaziti hotel s četiri zvjezdice, 74 sobe, wellnessom, bazenima i konferencijskom dvoranom, a oba bi hotela u sljedećih nekoliko godina trebala dati značajan doprinos u smještajnom segmentu Šibenske rivijere.
TESLA POWER OF LIGHTS
Od 10. do 12. srpnja u Gospiću se održava festival Tesla Power of Lights, manifestacija svjetla, tehnologije i kreativnog izraza posvećena Nikoli Tesli. Datum nije slučajan: upravo 10. srpnja 1856. u Smiljanu kraj Gospića rođen je jedan od najvećih svjetskih izumitelja, i to, prema predaji, usred nevremena s grmljavinom i stotinama munja, nakon čega je njegova majka Đuka rekla: „Bit će veliki čovjek, čovjek svjetlosti“. Festival, koji se održava od 2018. godine, Teslinu viziju interpretira kroz suvremene forme svjetla i u srpnju dosljedno bilježi rast turističkih dolazaka u regiji, a organiziraju ga Turistička zajednica grada Gospića i Grad Gospić.
M.F.K. FISHER
The Gastronomical Me
Ako postoji autorica koju chefovi, ugostitelji, novinari i svi koji se ozbiljno bave gastronomijom redovito navode kao „must read“, onda je to M.F.K. Fisher. Američka spisateljica koja je još sredinom 20. stoljeća pisala o hrani na način koji danas smatramo standardom: kroz iskustvo, putovanje i emociju, postavila je temelje modernog gastronomskog pripovijedanja. U knjizi The Gastronomical Me Fisher se vraća na svoje prve susrete s francuskom kuhinjom krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća, kada kao mlada supruga dolazi u Dijon i prvi put otkriva što znači jesti, piti i živjeti drugačije. Kroz niz epizoda, obroka i susreta s neobičnim likovima gradi priču koja nije samo o hrani, nego o formiranju ukusa, identiteta i odnosa prema svijetu. amazon.com / 56,34 eur
PREPORUKA
TRENDOVI
LUX-SCAPING
Više od 80 posto putnika u EMEA regiji već prakticira lux-scaping, strategiju kojom se premium iskustvo rezervira isključivo za početak ili kraj putovanja, dok ostatak boravka provode u segmentu srednje kategorije. Prema Marriott Bonvoy izvješću Ticket to Travel 2026, trend je posebno popularan među putnicima od 25 do 34 godine starosti, koji luksuznim početkom odmora postavljaju pravi „holiday mindset“, a luksuznim završetkom stvaraju osjećaj osvježenja pri povratku. U praksi to znači noćenje u hotelu s pet zvjezdica, spa dan, fine dining večeru ili premium transfer na jednoj ili dvije točke putovanja
gdje se ne štedi. Psihološku osnovu ovog pristupa potvrđuje tzv. „peakend“ pravilo: putnici najjasnije pamte najintenzivniji trenutak i završetak iskustva. Lux-scaping tako nije kompromis između luksuza i budžeta, nego promišljeno upravljanje doživljajem i dio šireg pomaka prema personaliziranom iskustvu koji ne zahtijeva cijenu punog luksuznog boravka.
OD OBILASKA RODBINE DO MALDIVA
Kako je nastao medeni mjesec
Malo koji par danas, dok bukira hotel na Maldivima ili Santoriniju, razmišlja o tome da medeni mjesec odnosno honeymoon nekoć nije podrazumijevao putovanje. Honey je med, moon je mjesec – zajedno su stoljećima opisivali samo prvi, najslađi period braka, međutim nije se podrazumijevalo da će mladenci nekud putovati. Ideja da bi mladenci trebali otputovati pojavila se tek krajem 18. stoljeća u Engleskoj, i to iz posve praktičnog razloga: rodbinu koja nije stigla na vjenčanje trebalo je posjetiti. Danima se putovalo kočijama, od kuće do kuće, uz razmjenu darova i prepričavanje svadbenih detalja. Bio je to društveni ritual, a ne odmor – privatnost mladenaca i romantika u toj jednadžbi nisu bili prioritet.
No, u 19. stoljeću sve se mijenja dolaskom željeznice. Putovanje prestaje biti napor i postaje jednostavnije, pa i novopečeni mladenci sve više počinju ići ne tamo gdje moraju, nego gdje žele. Švicarska jezera, francuska rivijera i planinski krajolici s ilustracija i razglednica odjednom postaju dostižni, a budući da su mnogi brakovi tog vremena još uvijek bili dogovoreni, medeni
mjesec često je bio i prvi pravi trenutak koji su mladenci proveli nasamo, bez obitelji i obaveza. U hotelskim knjigama gostiju toga vremena tako se počinju pojavljivati parovi koji ostaju nešto dulje od ostalih gostiju, traže romantične sobe s pogledom
i dolaze bez vidljivog poslovnog razloga, koji je tada bio glavni razlog putovanja. Početkom 20. stoljeća slapovi Niagare to podižu na višu razinu i počinju se nazirati obrisi nove niše u turizmu. Niagara se predstavlja kao „Honeymoon Capital of the World“ čime je jedan od prvih primjera destinacije koja je emociju pretvorila u ponudu, a romantiku u marketinšku poruku. Danas su bračna putovanja globalno tržište vrijedno oko 12 milijardi dolara godišnje, a u Europi čak oko 75 % parova nakon vjenčanja odlazi na takvo putovanje, po čemu su Europljani globalni predvodnici. Mladenci su gosti koji dolaze s jasnim očekivanjima, ostaju dulje, troše više i, ako su zadovoljni, vraćaju se i na godišnjice braka. Tako je tržišni segment koji je počeo s nekoliko diskretnih upisa u hotelskim knjigama gostiju danas jedna od najstabilnijih niša koje turizam poznaje.
Nakon II. svjetskog rata ustalio se trend odlazaka na medeni mjesec, a i danas ga, zanimljivo, predvode Europljani, iako bi se očekivalo da su to Amerikanci
Loyalty programi BUDUĆNOSTI
Jedan od pet programa lojalnosti do 2030. neće nuditi standardni popis pogodnosti, umjesto toga, svaki gost dobit će ponude skrojene isključivo prema vlastitom ponašanju i preferencijama. To predviđa Gartner, globalna istraživačka i savjetodavna kompanija specijalizirana za tehnološke trendove, pozivajući se na AI kao ključni alat koji brendovima omogućuje analizu podataka o potrošačkim navikama i kreiranje ciljanih ponuda u realnom vremenu. Postojeći modeli lojalnosti s fiksnim razinama i univerzalnim popustima nisu ni najisplativiji za brendove, ni najrelevantniji za korisnike. AI mijenja tu jednadžbu, ali ne za sve istovremeno, a manjim kompanijama Gartner savjetuje da prije ulaganja u personalizaciju osiguraju čvrste temelje podatkovne strategije.
MLAĐE GENERACIJE MIJENJAJU NAČIN PUTOVANJA
TikTok kao novi
BOOKING KANAL?
Generacija Z i milenijalci sve brže mijenjaju način na koji otkrivaju i rezerviraju putovanja – inspiracija se sve češće pronalazi na društvenim mrežama, dok AI alati i digitalne platforme preuzimaju ulogu planiranja. Prema istraživanju Simon-Kucher Travel Trends Study 2026, više od polovice mlađih putnika donosi odluke upravo pod utjecajem sadržaja koji konzumiraju online, što jasno pokazuje koliko se turistički marketing seli unutar platformi. Koliko takav pristup može biti učinkovit
pokazuje primjer A&O europskog lanca hostela i budget hotela sa sjedištem u Berlinu, koji je kroz TikTok kampanju „Where to Go“ dosegnuo 1,6 milijuna novih korisnika. Kampanja je pritom imala vrlo nizak trošak – oko 2 eura za jednu ostvarenu rezervaciju – te generirala ukupno oko 400 tisuća eura prihoda. U odnosu na druge kanale, TikTok je pritom donio i najveći broj direktnih rezervacija, potvrđujući svoju sve važniju ulogu u komunikaciji s mlađim generacijama.
Marriott pokreće PRVI WELLNESS BREND U SURADNJI S LEFAYEM
Ulazak Marriotta u partnerstvo s talijanskim brendom Lefay Resorts & Residences označava važan strateški iskorak jednog od najvećih hotelskih sustava u segment luksuznog wellbeinga. Riječ je o 39. brendu u portfelju, ali prvom u potpunosti posvećenom ovoj niši, što jasno pokazuje smjer u kojem se razvija globalno hotelijerstvo. Umjesto razvoja vlastitog koncepta, Marriott se odlučio na model zajedničkog ulaganja s već afirmiranim operaterom, kombinirajući Lefayevo znanje u području holističkog zdravlja i održivosti s vlastitom
globalnom distribucijom i razvojnim kapacitetima. Lefay trenutno upravlja s dva resorta u Italiji, na jezeru Garda i u Dolomitima, dok su dodatni projekti u razvoju u Toskani, južnoj Italiji i švicarskim Alpama. Njihov koncept nadilazi klasičan spa pristup: riječ je o integriranim wellness okruženjima koja spajaju arhitekturu, prirodu, prehranu i medicinski utemeljene programe, često kroz višednevne, strukturirane boravke. Upravo takav pristup, koji wellbeing postavlja u središte iskustva, a ne kao dodatnu uslugu, sve je traženiji među gostima više platežne moći.
CJELOŽIVOTNO OBRAZOVANJE
Prva generacija F&B Professional
Program F&B Professional Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji okupio je 23 polaznika iz hrvatskih hotela i restorana te kroz 400 sati nastave i stručnog rada spojio teoriju i praksu. Iza toga stoji jedan semestar intenzivnog rada i ideja koja je u hrvatskom ugostiteljstvu
dugo čekala ovako konkretan obrazovni odgovor
Prva generacija polaznika programa F&B Professional uspješno je završila program cjeloživotnog obrazovanja koji je Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji pokrenuo u akademskoj godini 2025./26. Program je nastao pod vodstvom izv. prof. dr. sc. Krešimira Mikinca, stručnjaka za ekonomiku ugostiteljstva, F&B menadžment i vinski menadžment, s ciljem dodatnog usavršavanja stručnjaka koji rade u hotelima i restoranima.
Program traje jedan semestar, obuhvaća 400 sati nastave i stručnog rada te nosi 16 CSVET bodova. Strukturiran je kroz tri modula s jasno definiranim tematskim područjima. U prvom, strateškom upravljanju, polaznici razvijaju kompetencije vezane uz poslovno planiranje, financijske projekcije, kontrolu kvalitete usluge, analizu zadovoljstva gostiju i optimizaciju poslovnih procesa. Drugi modul, operativno poslovanje, obuhvaća promociju i prodaju ugostiteljskih usluga, prodajne procese, digitalni marketing te financijsko poslovanje i upravljanje troškovima. Treći modul, ljudski resursi i organizacija rada, usmjeren je na planiranje i raspodjelu radnih zadataka, mentorstvo i razvoj zaposlenika, higijenske standarde i zakonske propise te timski rad, motivaciju i komunikaciju. Po završetku programa polaznici stječu kompetencije za planiranje, organizaciju i nadzor operativnih i strateških aktivnosti u F&B sektoru.
Uz profesore Fakulteta koji su obrađivali teorijske i metodološke teme, u nastavi su sudjelovali i brojni stručnjaci iz prakse: iz hotelijerstva, ugostiteljstva i povezanih djelatnosti. Među predavačima su tako bili Damir Čekić iz Aminess Hotels & Resorts, Dario Kinkela i
Foto: Adriano Požarić
F&B profesionalci iz vodećih hrvatskih hotela
POLAZNICI
Antonio Anić (Hotel Bellevue Lošinj), Adis Čizmić (Kavana, Asian Fusion & Brunch, Pula), Anamarija Drvar (Funtana All Inclusive Resort), Domagoj Đermić (Nami Sushi Restaurant, Opatija), Denian Ferlin (Hotel Park Plaza Arena, Pula), Maria Nerea Fidalgo (Konoba Cigale, Lošinj), Ivan Gavron (La Mar Restaurant, President Dubrovnik), Patrik Golović (Cacao, Coffee & Sweets, Rijeka), Zoran Gregorović (Restaurant Spinnaker, Poreč), Igor Perić Peša (Pullman Hotel, Zagreb), Andrija Jelavić (Primi Terreni Restaurant & Deli, Grand Park Hotel Rovinj), Adrian Jurić (Isabella Island Resort, Poreč), Ivan Kovačević (La Pentola Trattoria, Rabac), Kail Kožljan (Marea Suite, Poreč), Vanja Kuhta
(Hotel Adriatic, Rovinj), Martina Marković (Family Hotel Vespera, Lošinj), Alessia Miani (Pical Resort, Valamar Collection, Poreč), Tomislav Milanović (Isabella Island Resort, Poreč), Domagoj Perković (Family Hotel Amarin, Rovinj), Jasmin Sigeti (Restoran Agli Amici, Grand Park Hotel Rovinj), Matija Skok (Royal Dubrovnik Resort & Hotels), Filip Veselovac (Restoran Matsunoki, Hotel Bellevue Lošinj) i Vilijam Žuklić (Villa Hortensia, Lošinj).
Uvjerenja o završenom programu polaznicima su uručena na svečanoj promociji održanoj 27. svibnja u Opatiji. Sljedeća generacija programa počinje 12. listopada 2026. godine, a prijave su otvorene na fbpro.fthm.hr.
Laser*KDS
Erik Štemberga iz Valamara, Sandi Paris, četverostruki prvak Hrvatske u sommelierstvu, također iz Valamara, Zoran Bubnič iz Reclamare, Zoran Lukić iz Scorpia, Borka Ogrizović iz
Open Minda, Inka Miškulin iz Capte, Domagoj Trusić iz Hug & Puncha, Zdravko Tomšić, chef s dugogodišnjim iskustvom, Luka Perman iz tvrtke Eten, Zvonimir Pelko iz MAS Plenuma, Igor Nekić iz Mövenpick Hotel & Residences Kvarner Bay, David Skoko iz Bateline, Rudolf Štefan iz Pellegrinija, Jeffrey J. Vella iz Maistre, Marko Gržin iz OPG-a Gržin Joka, Daniela Kramarić iz Plavog podruma, Adriano Požarić iz časopisa Turizam info i drugi.
Svečana promocija okupila je polaznike, predavače i brojne predstavnike hotelskog i ugostiteljskog sektora. Tijekom događanja razgovaralo se o budućem razvoju programa te mogućnostima daljnjeg povezivanja pojedinih tema i radionica s redovnim studijskim programima Fakulteta. U ime prve generacije polaznika okupljenima se obratila Maria Nerea Fidalgo iz Konobe Cigale na Lošinju, a nakon dodjele uvjerenja održan je domjenak u parku Fakulteta.
EXPO nadzor svih narudžbi
Pametne prep stanice
Sinkronizacija jela
Vizualni SLA indikatori
Web backoffice i KPI
Praćenje prometa u realnom vremenu
Kontrola brisanja narudžbi
Analitički izvještaji i KPI
Produktivnost djelatnika
Mobilni i desktop pristup
Like-for-like analiza
GRČKA BRITANSKIM
TURISTIMA
olakšala ulazak u zemlju
Grčka je odlučila britanske državljane izuzeti iz biometrijske registracije u okviru novog sustava Entry/Exit System (EES) koji je u punoj primjeni od 10. travnja. Umjesto prikupljanja otisaka prstiju i skeniranja lica, britanski turisti pri ulasku u Grčku prolaze kroz ubrzanu provjeru i pečatiranje putovnica. Europska komisija nije oduševljena ovim jednostranim potezom.
Razlog za ovu odluku grčkih vlasti je logičan: Grčka godišnje prima oko 4,89 milijuna britanskih posjetitelja, a u vrhuncu sezone popularna odredišta poput Krfa, Krete i Rodosa bilježe oko dvije tisuće dolazaka iz Velike Britanije dnevno. Hrvatska zasad ne planira sličan potez s obzirom da s britanskog tržišta bilježimo oko 830 tisuća dolazaka godišnje, otprilike šest puta manje nego Grčka, što znači da pritisak na granične procedure ostaje znatno manji.
Britanski gosti čine oko
12,5 posto stranih turista u Grčkoj i generiraju više od 3 milijarde eura prihoda godišnje
Dvorac Štafileo POSTAJE HERITAGE HOTEL
Češka Odien Grupa potvrdila je akviziciju dvorca Štafileo, poznatog i kao Rotondo, renesansne tvrđave iz 16. stoljeća izgrađene 1508. na samoj obali u Kaštel Štafiliću. Kupnja predstavlja značajno proširenje hotelskog portfelja grupe na dalmatinskoj obali i drugi veliki investicijski zahvat u Kaštelima u posljednja tri mjeseca.
Iako važeća građevinska dozvola predviđa stambene jedinice i komercijalne prostore, Odien Grupa planira dvorac
sačuvati kao jedinstvenu povijesnu cjelinu i preurediti ga u intimni luksuzni heritage hotel s ograničenim brojem apartmana. Svi radovi provodit će se u suradnji s nadležnim konzervatorskim odjelom, uz najviše standarde zaštite i restauracije ovog renesansnog spomenika.
Usporedno, Odien Grupa transformira bivši kompleks Zeničkog odmarališta u Kaštel Starom u luksuzni resort sa 150 soba s cjelogodišnjim poslovanjem, čiji je završetak planiran do kraja 2028.
ISTARSKI FILM NAGRAĐEN
NA TELLY AWARDSU
Promotivni film Turističke zajednice Istarske županije „Istria - Weekend as it should be" osvojio je brončanu nagradu na 47. međunarodnom natjecanju Telly Awards u kategoriji Promotional VideoTravel & Tourism.
Film u kreativnoj produkciji Studija Tumpić/Prenc, čiju režiju potpisuje Nevio Marasović, prikazuje skupinu urbanih profesionalaca na vikendu u Istri, kao nastavak krovne kampanje „As it should be" kojom županijska turistička zajednica dosljedno gradi međunarodni imidž
destinacije. Ovo je već druga međunarodna nagrada za film, nakon priznanja na TRAVEL FILM International Film Festivalu. Telly Awards jedna je od najuglednijih svjetskih nagrada za video i televizijsku produkciju. Ove je godine prijavljeno rekordnih gotovo 14.000 filmova iz 55 zemalja, a pobjednike je birao žiri od više od 250 stručnjaka, među kojima i predstavnici Googlea, HBO-a i Netflixa. Uz istarsko ostvarenje, nagrađena su i velika imena poput Paramount TV-a, Warner Brothers Discoveryja i Sony Musica.
Foto: Mario Alajbeg
Novi obrazac hotelskih investicija
VIŠE OBNOVA, MANJE NOVOGRADNJI
Europsko hotelsko tržište bilježi snažnu investicijsku aktivnost, no ono što privlači pažnju analitičara nije samo rast broja novih objekata, nego sve izraženiji zaokret prema obnovi i repozicioniranju postojećih. Prema podacima Lodging Econometrics, na kraju 2025. godine u Europi je u tijeku ili planiranju ukupno 1.717 hotelskih projekata s više od 252.000 soba, od čega renovacije i brend konverzije obuhvaćaju 700 projekata s gotovo 90.000 soba. Taj segment čini gotovo trećinu ukupnog
investicijskog fonda. U pozadini toga je činjenica što su u gradovima i destinacijama s visokim turističkim prometom atraktivne lokacije u velikoj mjeri već izgrađene, pa investitori sve češće biraju put nadogradnje postojećih kapaciteta. No osim lokacijske logike, u igri su i tržišni zahtjevi: upravo upscale i upper upscale segment predvodi s rekordnim brojevima
projekata u obje kategorije, a stariji objekti bez značajnih zahvata teško mogu pratiti te standarde.
Investitori danas kao najatraktivniju strategiju navode kupnju postojećih objekata, ulaganje u njihovu obnovu i povećanje vrijednosti imovine, tako da aktualna investicijska priča u Europi sve rjeđe počinje praznom parcelom.
PRESTIŽ KOJI
■ Mini barovi: Tišina koja hladi, dizajn koji oduševljava. Najštedljiviji mini barovi na svijetu.
■ Sefovi: Vrhunska zaštita u svakoj sobi. Jednostavno i sigurno. Laser-cut vrata i intuitivno LED sučelje.
■ Mini barovi: Učinkovitost bez kompromisa. Cijena bez konkurencije.
■ Sefovi: Jedna kartica, potpuna sigurnost. Perseo Capri s RFID tehnologijom.
■ Sušila za kosu: Prvi izbor svjetskih hotelijera. Više od sušila – vaš partner u prevenciji i zaštiti inventara.
■ Prvi osmijeh vašeg gosta počinje s toplom dobrodošlicom. Sigurnost u svakoj šalici: B-TRAY kuhala s integriranom zaštitom od pregrijavanja.
PRVA VELIKA INVESTICIJA NAKON IZGRADNJE
Bur j Al Arab OBNOVA UMJESTO REKONSTRUKCIJE
Jedan od najprepoznatljivijih hotela na svijetu zatvorio je vrata prvi put nakon gotovo tri desetljeća. Jumeirah je najavio opsežnu obnovu Burj
Al Araba, hotela čija silueta, inspirirana jedrom tradicionalnog arapskog plovila, od otvaranja 1999. godine redefinira pojam luksuza u hotelijerstvu. Projekt koji bi trebao trajati oko 18 mjeseci povjeren je Francuzu Tristanu Aueru, dizajneru interijera koji je sudjelovao u obnovi pariškog Hôtela de Crillon, jednog od najzahtjevnijih hotelskih projekata u novijoj europskoj praksi.
Iz Jumeiraha pritom jasno ističu da se ne radi o redizajnu, već o pažljivoj obnovi, gotovo restauratorskom pristupu očuvanju identiteta.
Burj Al Arab u Dubaiju ima status koji nadilazi hotelijerstvo. Za taj je grad ono što je Eiffelov toranj za Pariz ili Opera House za Sydney: arhitektonska ikona i simbol jedne ambiciozne razvojne faze.
Dizajniran od strane britanskog arhitekta Toma Wrighta, hotel formalno nosi pet zvjezdica, no u javnoj percepciji odavno je poznat kao „hotel sa sedam zvjezdica“, naziv koji su mu dali mediji impresionirani interijerima obilježenima zlatnim detaljima, monumentalnim atrijem, rijetkim mramorom i prostranim suiteovima, od kojih najmanji ima više od 170 četvornih metara. Upravo tu razinu prepoznatljivog luksuza sada treba reinterpretirati, što je zadatak koji traži preciznu ravnotežu između očuvanja i suvremenog pristupa, a rijetko koji dizajner dobije ovakvu priliku u svojoj karijeri.
POTPUNA HIGIJENSKA RJEŠENJA
PAPIRNA KONFEKCIJA I SAPUNI I OPREMA I SREDSTVA ZA ČIŠĆENJE I HOTELSKA KOZMETIKA POTROŠNI MATERIJAL I STOLNA DEKORACIJA I OSVJEŽIVAČI PROSTORA I PLASTIČNA GALANTERIJA
Orcus Plus d.o.o. Sjedište Industrijska zona Kukuljanovo 315, Rijeka I 051 252 433 I info@orcus-plus.hr I www.orcus-plus.hr
Poslovnice Zagreb Ulica Josipa Lončara 7 I 091 481 0103 II Biograd na moru Bukovačka 37 I 091 481 5481
MILAN DESIGN WEEK 2026
Nilufar Grand Hotel
Zamišljeni hotel pokazao
je kako se sobe, lobby i blagovaonice mogu oblikovati inovativno
– iz perspektive umjetnika
Pripremila: Barbara Požarić
Foto: Adriano Požarić
Svake godine u travnju Milano na nekoliko dana potpuno promijeni ritam. Grad tada postaje središte dizajnerskog svijeta, podijeljen između Salona del Mobile, sajma namještaja i opremanja, i Fuorisalona, paralelnog programa koji se odvija na ulicama, u dvorištima i prenamijenjenim industrijskim prostorima. Upravo izvan sajamskih hala često nastaju najzanimljiviji koncepti, a ove godine jedan od njih bio je – hotel.
U prostoru Nilufar Depota, nekadašnje tvornice srebrnine koju je galeristica Nina
nastavak na str. 22
U Nilufar Grand Hotelu svaki detalj ima svoju ulogu, a prostor postaje dio doživljaja jednako kao i boravak u njemu
Viziju hotelskog prostora oblikovali su umjetnici i dizajneri među kojima i DAVID/NICOLAS, FILIPPO CARANDINI I ALLEGRA HICKS
Yashar 2015. pretvorila u izložbeni prostor, Fuorisalone je donio projekt Nilufar Grand Hotel. Cijeli je prostor transformiran u zamišljeni hotel, u kojem su dizajneri iz cijelog svijeta dobili zadatak osmisliti sobe i zajedničke prostore. Nastala je kolekcija hotelskih scenarija: od penthouse suiteova do blagovaonica, u kojima svaki autor donosi vlastitu interpretaciju kroz materijale, svjetlo i detalje, daleko od klasičnih ograničenja budžeta, standardizacije i uniformiranosti.
SNAŽAN ART IZRIČAJ. Razlike među prostorima pokazale su koliko dizajn može ići izvan uobičajenih okvira. Allegra Hicks, poznata po bogatim tekstilnim uzorcima, i libanonski dizajnerski duo David/Nicolas ponudili su snažne, dekorativne interpretacije, dok je prostor inspiriran japanskim onsenom donio potpuno smirenu, gotovo meditativnu atmosferu, naglašavajući odnos materijala i tišine. Na jednom mjestu moglo se vidjeti više od 30 različitih pristupa hotelskom dizajnu, no i koliko je doživljaj gosta rezultat niza pažljivo usklađenih elemenata koji zajedno grade priču prostora.
Upravo u toj kombinaciji je najveća vrijednost: pokazati da dizajn hotelskog prostora može biti i koncept i alat istovremeno.
Možda je najveća vrijednost ovog projekta to što je pokazao kako hotelski prostori mogu izgledati kada ništa u njima nije uniformirano ili standardno
PREMIUM OUTDOOR NAMJEŠTAJ ZA HORECA PROJEKTE
Već više od 15 godina opremamo hotele, restorane i turističke objekte premium outdoor namještajem za profesionalnu upotrebu. Od terasa i lounge zona do kompletnih vanjskih prostora, stvaramo ambijente koji gostima pružaju veću udobnost, a objektima dugotrajnu estetsku i funkcionalnu vrijednost.
Posjetite nas na novoj adresi: Showroom Hrvatska | Varaždinska ul. 64, 10363 Belovar +385 91 6055 535 | rattansedia.hr@gmail.com www.rattansedia.com
ŠIRI FORMAT NA OSAM FESTIVALA WEEKEND.19
Od 24. do 27. rujna Rovinj ponovo postaje domaćin Weekenda.19, koji ove godine prvi put prerasta u platformu od čak osam specijaliziranih festivala. Uz matični program, paralelno se održavaju Tech.Weekend, HR.Weekend,
Finance.Weekend, Investment.Weekend i Energy.Weekend, a novost su Health. Weekend i Education.Weekend, formati koji u program uvode teme koje su do sada bile slabije zastupljene na regionalnoj konferencijskoj sceni.
Program već u najavi pokriva širok raspon tema i industrija. Britanski novinar i autor James Bloodworth u Rovinj dolazi s temama krize moderne muškosti, usamljenosti i radikalizacije mladih, pitanjima koja su sve prisutnija u javnom prostoru. Fredrik Haren, autor knjige The Idea Book, uvrštene među sto najboljih poslovnih knjiga svih vremena govori o kreativnosti kao jednoj od važnijih vještina u ubrzano promjenjivom poslovnom okruženju. Laura Bermudez s više od 25 godina iskustva u Silicijskoj dolini, uključujući PayPal i eBay, fokusira se na utjecaj tehnologije na organizacije i načine rada u eri podataka i umjetne inteligencije. Program uključuje i panel ekipe filma Svadba s Reneom Bitorajcem, Draganom Bjelogrlićem i redateljem Ivanom Kelavom, kao i gostovanje Milene Radulović, koja će govoriti o razlikama u profesionalnim standardima između domaćih i inozemnih setova.
Turističkim djelatnicima na Weekendu bit će zanimljive teme iz marketinga, ljudskih potencijala i novih tehnologija
HOTEL ACADEMIA ulazi u
Marriottov Tribute Portfolio
Hotel Academia, smješten u samom centru Zagreba, postaje dio Tribute Portfolio kolekcije, globalne mreže Marriott Internationala koja okuplja hotele s izraženim individualnim karakterom i neovisnim identitetom, a ugovor je potpisala tvrtka Tiberius Hotels, koja je vlasnik Academije.
Sveobuhvatna obnova, financijski podržana od Zagrebačke banke i HBOR-a, počinje početkom 2027., a završetak je planiran do sredine te godine. Nakon obnove, hotel
Hotel Academia otvoren je 2016. godine u nekadašnjem trgovačkom centru Cascade u Tkalčićevoj ulici
će imati 65 soba i apartmana te tri konferencijske i banketne dvorane s ukupnim kapacitetom od 400 osoba. Gostima će biti na raspolaganju restoran, signature bar te wellness zona s fitness centrom i krovna terasa s pogledom na povijesne vizure grada. U prizemlju hotelske zgrade predviđen je poslovni prostor veći od 1500 četvornih metara, a hotel raspolaže i vlastitom garažom te dvama privatnim lounge prostorima za dnevna i večernja druženja.
Foto:
Tiberius Hotels
HoReCa Adria 2026 uskoro u Zagrebu
HoReCa Adria ove se jeseni vraća u Zagreb i ponovo okuplja profesionalce iz hotelijerstva, ugostiteljstva i turizma. Od 22. do 24. listopada 2026. sajam postaje mjesto susreta ljudi, ideja i rješenja koja oblikuju razvoj turizma i ugostiteljstva regije.
Ulistopadu Zagreb ponovo postaje središte HoReCa sektora. Sajam HoReCa Adria 2026 održava se od četvrtka, 22. do subote, 24. listopada u paviljonima 8, 9 i 11 na Velesajmu, u organizaciji časopisa Turizam info.
Sajam se održava u bienalnom ritmu, u trenutku kada se u mnogim tvrtkama donose važne poslovne odluke, planiraju investicije i promišljaju novi projekti. Upravo zato HoReCa Adria predstavlja mjesto na kojem se susreću tržište, znanje i ljudi koji pokreću sektor. Na jednom mjestu moguće je usporediti proizvode i usluge, upoznati nove dobavljače, pratiti trendove te otvoriti razgovore koji kasnije prerastaju u konkretne suradnje i investicije.
Izložbeni dio sajma prostirat će se na više od 12.000 četvornih metara, a oče
inozemstva te više od 10.000 profesionalnih posjetitelja. Posjetiteljima će biti predstavljena oprema, tehnologije i rješenja za hotele, restorane, barove, kampove i kuće za odmor, kao i proizvodi i usluge koji podupiru svakodnevno poslovanje turističkih i ugostiteljskih objekata.
SAJAM ZA KVALITETU U TURIZMU. Zbog toga HoReCa Adria svake dvije godine privlači širok krug profesionalaca – od hotelijera, ugostitelja i restoratera do investitora, arhitekata, projektanata, iznajmljivača pa sve do vodećih dobavljača i brendova.
HoReCa Adria ove godine donosi i važan iskorak na području održivosti te postaje prvi Minimal Waste sajam u regiji. Cilj projekta je pravilno razvrstati i reciklirati 99 posto otpada nastalog tijekom monta
održivost sustavno ugrađuje u organizaciju jednog od najvećih HoReCa događanja u ovom dijelu Europe.
Osim izlagačkog programa, ove godine posebno se naglašava sadržajni dio sajma. Tijekom tri dana posjetitelje očekuju prezentacije, panel-rasprave i radionice koje će se odvijati paralelno na četiri pozornice. Program je zamišljen kao praktičan i primjenjiv, s naglaskom na iskustva iz prakse, razvoj hotelskih i ugostiteljskih koncepata, operativne izazove sektora, investicije, tehnologiju, održivost i očekivanja gostiju. Sajamsku atmosferu dodatno će upotpuniti natjecanja namijenjena profesionalcima u ugostiteljstvu.
Detalje o izlagačima i programu objavit ćemo uskoro, a zasad je najvažnije zabilježiti datum: 22. – 24. listopada 2026. i registri-
BESPLATAN ULAZ ZA PROFESIONALNE POSJETITELJE
Vodite hotel, kamp, restoran, kafić ili kuću za odmor? Projektirate, investirate ili razvijate turističke projekte? Pridružite se profesionalcima koji oblikuju razvoj turizma i ugostiteljstva.
SKENIRAJTE QR KOD
i registrirajte se za posjet sajmu HoReCa Adria.
Najvrjedniji dio sajma često se događa u konkretnim razgovorima koji spajaju hotelijere, ugostitelje, poduzetnike u turizmu, iznajmljivače, arhitekte, projektante i dobavljače te OTVARAJU PROSTOR ZA NOVE IDEJE, PARTNERSTVA I PROJEKTE
Foto: Dino Ninković
PRVI POTVRĐENI IZLAGAČI HORECA ADRIA 2026
Kaza Sistemi Profesionalna kuhinjska i rashladna oprema
Surf Sredstva za čišćenje, higijenu i održavanje
Fusio Profesionalna ugostiteljska oprema i sitni inventar
Ghia Staff
Stolice i namještaj, šatori, pagode, podne obloge i oprema za evente
JYSK Namještaj, madraci, tekstil, dekori i oprema za smještajne objekte
Unox Profesionalne pećnice i oprema za pripremu hrane
Lusini Namještaj, tekstil, posuđe i ugostiteljski inventar
Gastroprojekt Profesionalna ugostiteljska oprema
Orcus Plus Profesionalni higijensko-potrošni materijal i sredstva za čišćenje
Electrolux
Professional Profesionalna oprema za kuhinje i praonice
Škerjanc Namještaj za unutarnje i vanjske prostore
Higis Sirovine i oprema za slastičarstvo i sladoledarstvo
CDC Proizvodnja gotovih kolača i slastica
Delicato Plus Distribucija kave i čajeva
Erudio Profesionalna ugostiteljska oprema i inventar
Bright World Praonička oprema i uređaji za održavanje rublja
Water Pools Bazeni i wellness oprema
Sanotechnik Kupaonska oprema, saune i hidromasažni bazeni
Pekar Proizvodnja svježih i smrznutih pekarskih proizvoda
Majur Hotelski Servis Hotelska kozmetika i oprema za sobe i wellness, tekstil i namještaj
Rococo Decor & Good Place Premium outdoor namještaj
Intertekstil
Stanić Hotelski tekstil, posteljina, ručnici i stolno rublje
Bernarda Proizvodnja madraca i krevetnih sustava
Projekt Trade Profesionalna oprema za ugostiteljstvo
Niveto Bazeni, hidromasažni bazeni i wellness oprema
Ro Mark Veleprodaja mesnih, suhomesnatih i mliječnih proizvoda
Scorpio Veleprodaja barskog inventara i opreme
Fanina Pergole, nadstrešnice, sjenila, rolete i kovane ograde
Mobilar Proizvodnja namještaja, sjedećih garnitura i stolica
Provider Service Sitan inventar, oprema i uređaji za ugostiteljstvo i hotelijerstvo
Marikomerc Svježi i smrznuti morski plodovi
Černelić Namještaj, projektiranje i opremanje interijera
Apricot Sitan inventar, rješenja za buffet i hotelski doručak, prehrambeni proizvodi
Noval Berkel i Omas rezačice te rješenja za obradu hrane
Tehnoinvest Zagreb
Premium profesionalne perilice posuđa i čaša Winterhalter
Izvor-Ka Urbana oprema, biciklarnici, spremišta i vanjski namještaj
Bon Ton Sanitarna oprema i higijenska rješenja
Allores Hotelski inventar za sobe, buffet, domaćinstvo i recepcije, meniji
Hendi Kuhinjska oprema, buffet program, posuđe i alati za chefove
Kärcher Profesionalni uređaji, oprema i sredstva za čišćenje
Trgo-leptir Radna odjeća i obuća
Pagita Premium garniture za sjedenje i ležanje
Younique
Hospitality
Stolno posuđe, buffet oprema i hotelski inventar
Projektiranje i izgradnja bazena i wellness rješenja Sitan inventar, posteljina i dekorativni predmeti
Lion Tkanine i tekstilna rješenja
Lemia Profesionalno pranje rublja i održavanje tekstila
Saniteh Sanitarni sustavi, mini barovi, sefovi i oprema za hotele i javne prostore
Philip Madraci Madraci, kreveti i rješenja za opremanje hotela
A-Voda Profesionalni BWT filtri za vodu
Eten Profesionalna ugostiteljska oprema i sitni inventar
Alpeks Posuđe i sitni inventar za hotele, restorane i catering
sTorks Suncobrani, pergole, vanjske kuhinje i outdoor oprema
Robot Coupe Profesionalni uređaji za pripremu hrane
Korčula
Inženjering Profesionalna Miele praonička oprema
Came Adriatic Automatizacija, kontrola pristupa i parkirni sustavi
Franck Proizvodnja kave, čajeva i napitaka
Vagner Pool Veleprodaja i distribucija bazenske opreme
AB Plan Profesionalni aparati i oprema za kavu
Essperto Kava i oprema za kavu
Haby Outdoor Roštilji, outdoor oprema za terase i vrtove
Ivmar Sitni inventar i pribor za jelo
Valtek Uređaji za proizvodnju sladoleda
Hespo Proizvodnja madraca i kreveta
HKS Solutions Profesionalna sredstva za čišćenje i higijenska rješenja
Le Papillon Dekorativna rješenja, umjetno bilje i namještaj
Boogie Lab Pekarski proizvodi i sourdough kruh
Spa2o Projektiranje i opremanje hotelskih SPA i wellness zona
Istra Tech Softver za upravljanje hotelskim poslovanjem
Griffon Waste Management Uređaji za zbrinjavanje ostataka hrane
Lovin Kava, čajevi i aparati za kavu
Rem Tex Pro Veleprodaja tekstila, najam i pranje rublja
Pavić Plast Proizvodnja madraca i kreveta
Skripta Fotokopirni uređaji, uredska oprema i usluge printa
Marković Drvo Drveni namještaj, pergole i ležajevi za terase
Delicia Proizvodnja keksa i premium snack proizvoda
Tabay Sous-vide meso i gotova jela za HoReCa sektor
Enzita Blenderi, sokovnici i kuhinjski aparati
Ontico Pametne brave, self check-in i kontrola pristupa
Smart Eco Cleaning Održivi proizvodi za čišćenje bez kemikalija
Berndorf
Bäderbau Inox bazeni, wellness centri i vodene atrakcije
Elmag Potrošni materijal, ambalaža za hranu i piće
Kempas Podne obloge, parketi i laminati
Extra Point Potrošni asortiman i ambalaža za hranu i piće
Bazeni i Saune Bazenska tehnologija i oprema, saune
Protex Jastuci, popluni i posteljina od perja
Atelier Rebul Hotelska kozmetika i mirisna rješenja
Just Go Eco Ambalaža za hranu i piće
1Klik RFID rješenja, PVC kartice i identifikacijska rješenja
Rentlio Property Management sustav i Channel Manager
Aviko Smrznuti proizvodi od krumpira
Fisti Brita profesionalni filteri za vodu
Evol Design Premium kožni i tekstilni proizvodi za HoReCa sektor
Cards Print PVC kartice i identifikacijska rješenja
The Fabric Ručno rađeni meniji za restorane
Garda by Animo Outdoor namještaj i rješenja za vanjske prostore
Green Flow Rješenja za higijenu i zaštitu odvodnih sustava
Viva-Net Informatička oprema i elektronika
Feine Klinge Premium beef tatar
Caffeine Specialty kava, čajevi i premium sirupi
Taster Bežični sustavi za pozivanje i komunikaciju
Telesolution W-Fi rješenja i analitika za komunikaciju s gostima
Koziol Nelomljive čaše i posuđe
Sauberair Zidni pročišćivači zraka i sustavi za praćenje kvalitete zraka
Lezzi Proizvodnja ležajeva za terase, plaže i bazene
Lux Cream Automatizirani aparati za sladoled
Deligotesa Proizvodnja majoneza, umaka i gotovih delikatesnih proizvoda
SmartBio Biološki tretmani za zrak, vodu i kontrolu mirisa
Great Robot Dostavni, servisni i roboti za čišćenje
Interzero Gospodarenje otpadom i rješenja za recikliranje
TEM Mandeks Elektromaterijal i pametna rješenja
Darrer Rješenja za obradu biootpada i otpadaka od hrane
Mikroedra Dječje hranilice za restorane i hotele
Prospekt Digitalni marketing, web razvoj i istraživanje tržišta
Odores Silentii Premium čajevi i poklon setovi
Apartmanica Izrada web stranica za apartmane i kuće za odmor
Parnad Uređaji i roboti za čišćenje
SEO Pinnacle Lokalna SEO optimizacija
Praonica Mundi Prodaja, najam i profesionalno održavanje tekstila
Gradečki
Projekt Arhitektonsko projektiranje i savjetovanje
Pixels Izrada web stranica i custom aplikacija
MC Sistemi Digitalna rješenja za upravljanje hotelima
Hotels Touch Poslovna softverska rješenja za turizam i ugostiteljstvo
Umjetnik Alem Korkut, autor radova izloženih u okruženju San Canziana, i Gaella
A. Gottwald, kustosica kolekcije
Umjetničke rezidencije u San Canzianu
San Canzian Hotel & Residences
kraj Buja razvija projekt San Canzian Art Collection, inicijativu koja povezuje hospitality sektor i suvremenu umjetnost kroz rezidencijalne boravke umjetnika, izložbe i stvaranje vlastite umjetničke zbirke. Program se temelji na ideji da umjetnici određeno vrijeme borave i rade u San Canzianu, koristeći prostor i okruženje kao poticaj za nastanak novih radova. Prema riječima kustosice kolekcije Gaelle
A. Gottwald, godišnje su planirane dvije potpuno financirane umjetničke rezidencije, a svaki umjetnik uključen u program bit će zastupljen i u stalnoj kolekciji
kroz otkup najmanje jednog rada. Među umjetnicima koji su obilježili početak projekta nalaze se Siniša Majkus i Alem Korkut, čiji su radovi danas dio kolekcije, dok je nedavno otvorena i izložba kipara Mateja Vukovića. U prostoru San Canziana nalaze se i radovi Duje Botterija, integrirani u različite dijelove objekta.
U sklopu projekta planira se i razvoj novog kulturnog prostora namijenjenog predstavljanju radova nastalih tijekom rezidencijalnih boravaka te budućim izložbenim programima, uključujući godišnje slikarske izložbe koje su najavljene od 2027. godine.
TUNA U FOKUSU POREČKE POSEZONE
Poreč će od 7. do 13. rujna ponovno biti domaćin Tunalicious Festivala, manifestacije koja gastronomiju, sport i zabavu koristi kao alat za privlačenje gostiju u razdoblju nakon vrhunca ljetne sezone. Program obuhvaća nekoliko sadržaja posvećenih tuni, jednoj od najprepoznatljivijih namirnica lokalnog akvatorija. U sklopu Tuna Restaurant Weeka restorani na području Poreštine pripremat će posebne jelovnike s jelima od tune po promotivnim cijenama, dok će Tunalicious Street Food na porečkoj rivi ponuditi različite
interpretacije ove namirnice u opuštenijem formatu. Dio programa posvećen je i sportskom ribolovu kroz međunarodno natjecanje TunIstra Big Game Fishing, koje će na porečku obalu privući natjecateljske posade iz više zemalja. Festival će uključivati i gourmet večeru u restoranu Spinnaker uz gostujućeg chefa. Tunalicious je tijekom godina postao jedan od prepoznatljivih rujanskih događaja u Poreču te primjer kako destinacije kroz gastronomiju i tematske manifestacije nastoje zadržati turističku aktivnost i nakon glavnog dijela sezone.
LEGENDA
MIJENJA FORMAT
Orient Express Venezia hotel
Od izgradnje u 15. stoljeću, palača Donà Giovannelli nikada nije imala funkciju smještajnog objekta, sve do ove godine, kada je postala luksuzni hotel
Legendarni vlak koji je Europa voljela, mrzila i o njemu čitala u romanima Agathe
Christie danas je nešto sasvim drugo: travel brend koji je svoj drugi hotel otvorio u venecijanskoj palači staroj gotovo šest stoljeća, a oblikovala ga je arhitektica koja je obnovila i pariški Hôtel de Crillon
Pripremila: Barbara Požarić
Foto: Giulio Ghirardi
Orient Express desetljećima je bio sinonim za luksuzno putovanje željeznicom, no brend koji je Accor preuzeo 2022. godine danas gradi nešto znatno šire: platformu koja obuhvaća hotele, vlakove i jedrenjake, a čiji zajednički nazivnik čine slavna povijest putovanja i pažljivo odabrana mjesta koja sama po sebi nose priču. La Minerva u Rimu bila je prva hotelska adresa otvorena u svibnju prošle godine, a Venecija je drugi, ambiciozniji projekt.
Novi hotel otvoren krajem ožujka smješten je u palači Donà Giovannelli, sagrađenoj 1436. godine u četvrti Cannaregio. Palača nikad u svojih gotovo šest stoljeća nije bila hotel, što je bio i najveći izazov projekta, a stručnjaci kažu kako je to i njegova najveća prednost.
POVIJESNI KONTEKST KAO
KONCEPT. Arhitektica Aline Asmar d'Amman vodila je restauraciju osam
godina. Zadatak nije bio samo tehnički, bio je i konceptualno složen. Palača je imala vlastitu logiku prostora, hijerarhiju katova te vlastitu povijest svake prostorije. Sve to trebalo je sačuvati, a istovremeno stvoriti hotel koji funkcionira kao objekt za moderne goste i odgovara svim operativnim zahtjevima osoblja.
Originalno stubište koje je u 19. stoljeću redizajnirao arhitekt Giovanni Battista Meduna ostalo je netaknuto, a originalne freske, mramorne površine i rezbareni detalji zadržani su kao osnova prostora, a ne kao njegova dekoracija. Il Corte del Conte, nekadašnje otvoreno dvorište, pretvoreno je u zatvoreni lounge s lusterima od murano stakla, posebno izrađenima za ovaj projekt u radionici Sogni di Cristallo. Skriveni vrt, stoljećima nedostupan, danas funkcionira kao privatni vanjski prostor hotela.
Prolaz Calle Meraviglia koji povezuje vrt s lobbyjem zamišljen je kao galerijska zona
Sredinom 19. stoljeća
grof Andrea Giovannelli
povjerio je arhitektu
GIOVANNIJU
BATTISTI MEDUNI
preoblikovanje
unutrašnjosti palače u neogotičkom stilu, pri čemu je nastalo i stubište koje se uzdiže prema otvoru nalik nebeskom svodu
s izložbama koje se tijekom godine izmjenjuju i vezane su uz venecijanski kulturni kalendar, čime hotel jasno pokazuje kako želi funkcionirati u gradu, ne samo unutar vlastitih zidova.
Dizajn kombinira gotičke, barokne i neoklasicističke elemente s modernim materijalima: prirodnim kamenom, svilom, patiniranim površinama. Kroz tekstile i obloge vraćeni su i tzv. Colori Persi, izgubljene boje Venecije, čime je projekt dobio vizualni identitet utemeljen na lokalnom nasljeđu.
SVAKI PROSTOR SVOJA PRIČA.
Hotel raspolaže s 47 smještajnih jedinica: 29 soba, 16 suiteva i dva Orient Express
apartmana, površine od 30 do 148 četvornih metara. Šest signature suiteva – Orient Express, Colori Persi, Del Conte, Teatro, Cherubini i La Minerva – izgrađeno je oko najjačih arhitektonskih elemenata palače: originalnih fresaka, skulpturalnih stropova i mramornih kamina, s pogledom na kanale. Salone Vittoria, jedan od reprezentativnijih povijesnih prostora u palači zadržao je direktan pristup laguni, pa gosti mogu u hotel doći i gondolom kroz gotička vodena vrata, što je referenca na način na koji su stanovnici Venecije stoljećima dolazili na svoje najvažnije prigode.
nastavak na str. 36
Foto:
Arhitektica Aline Asmar d’Amman u interijeru je sačuvala sve izvorne klasične elemente koji se najbolje vide u šest signature suiteva
Za gastronomski koncept angažiran je chef Heinz Beck, nositelj tri Michelinove zvjezdice u restoranu La Pergola u Rimu. Njegov restoran Heinz Beck Venezia, smješten u obnovljenoj oranžeriji palače, usmjeren je prema večernjem fine diningu. Nešto ležernijeg koncepta je La Casati, restoran otvoren tijekom cijelog dana koji nudi obroke inspirirane venecijanskom kulturom uz privatni vrt. Wagon Bar jedini je prostor u hotelu koji se dizajnerski referira na originalne vagone vlaka kroz art deco estetiku i fokus na koktele, podsjećajući odakle brend zapravo dolazi.
OD VLAKA DO PLATFORME ZA PUTOVANJE
Četvrtog listopada 1883. iz pariškog Gare de l'Est krenuo je vlak s četrdesetak putnika na prvom službenom putovanju do Carigrada. Bila je to ideja belgijskog inženjera Georgesa Nagelmackersa, koji je nekoliko godina ranije u Americi vidio Pullmanove spavaće vagone i odlučio da Europa treba nešto slično, samo bolje. Tako je osmislio vagone od tikovine, grijanje na paru, plinsku rasvjetu, svilene plahte i vunene deke, a ovo tada iznimno luksuzno putovanje od Pariza do Carigrada trajalo je 81 sat.
Vlak je ubrzo dobio nadimak koji mu je pripadao cijelo stoljeće: „vlak špijuna“. Kontinentalni agenti voljeli su ga jer je prelazio granice bez zaustavljanja. Agatha Christie na njemu je upoznala supruga, a potom napisala roman koji je vlaku osigurao besmrtnost. Drugi svjetski rat, hladni rat i niskotarifne zrakoplovne kompanije postupno su gasili putovanje željeznicom, pa tako i Orient Express koji je nestao iz europskih voznih redova u prosincu 2009.
Interijer restorana
La Casati, koji je otvoren tijekom cijelog dana
Accor je 2017. preuzeo 50 posto brenda od francuske nacionalne željezničke kompanije SNCF, a puno vlasništvo stekao je 2022. godine. Dvije godine kasnije sklopio je strateško partnerstvo s LVMH-om (Louis Vuitton, Moët, Hennessy) koji je u kombinaciju donio iskustvo upravljanjem luksuznim brendovima. Tako je ubrzan razvoj, a brend koji je ostao iza vlaka danas živi šire i drugačije nego ikada, prilagođeno 21. stoljeću i modernim gostima.
nastavak na str. 38
Foto: OEV
Središnji lobby hotela, CORTE DEL CONTE , reflektira dramatičnost i atmosferu kazališne scene, koja se nastavlja i u svim ostalim prostorima
No, ono što Orient Express razlikuje od većine luksuznih hotelskih brendova jest ambicija da postane platforma za cjelovito iskustvo putovanja, a ne samo još jedan hotelski brend. Gosti već sada mogu kombinirati boravak u hotelima u Rimu i Veneciji, putovanje vlakom La Dolce Vita kroz Italiju i krstarenje Mediteranom na jedrilici Orient Express Corinthian, koja je najavljena za ovo ljeto. Accor i LVMH u razvoj brenda kao takvog planiraju uložiti ukupno 13,7 milijuna eura, a do sada nije objavljeno koliko od toga otpada na hotel u Rimu i novi hotel u Veneciji.
Venecija za otvaranje drugog hotela nije slučajan izbor. Grad koji je cijelu svoju povijest gradio na spoju kultura, trgovine i reprezentacije prirodno pristaje brendu
čiji je identitet uvijek bio više od prijevoza. Palazzo Donà Giovannelli prvi put u gotovo šest stoljeća prima goste, i to tako da ne pokušava prikriti ni jednu godinu svoje povijesti. Upravo suprotno, povijest je postala luksuz i najveća prednost.
Na otvorenju hotela vrpcu su prerezali predstavnici brenda i vlasnika, dužnosnici Grada Venecije, dizajnerica Aline Asmar d’Amman i chef Heinz Beck
ARHITEKTICA
KOJA SLUŠA ZGRADE
ALINE ASMAR D'AMMAN
Aline Asmar d'Amman rođena je u Bejrutu, a studirala je na Libanonskoj akademiji likovnih umjetnosti, gdje je njezin diplomski rad nagrađen od strane Ministarstva kulture te Reda arhitekata i inženjera Bejruta. Nakon diplome odlazi u Pariz, gdje nekoliko godina radi u studiju francuskog arhitekta Jean-Michela Wilmottea, specijaliziranog za kombiniranje suvremene arhitekture s povijesnom baštinom.
Godine 2011. osniva vlastiti studio Culture in Architecture s uredima u Parizu i Bejrutu. Ubrzo dolazi narudžba koja ju je stavila na kartu luksuznog hotelijerstva: potpuna obnova Hôtela de Crillon u Parizu, projekta vrijednog 200 milijuna eura na kojemu je surađivala s Karlom Lagerfeldom. Nakon Crillona slijedi restoran Le Jules Verne na Eiffelovom tornju, a potom i Palazzo Donà Giovannelli u Veneciji.
Njezin pristup arhitekturi polazi od toga da svaki projekt čita kao tekst koji treba razumjeti prije nego što se u njega upiše išta novo. Danas radi na projektima u Italiji, Saudijskoj Arabiji, Libanonu i širom Europe. Među nadolazećim je i Villa Belinzaghi na jezeru Como, u sklopu kompleksa Villa d'Este.
Vaš partner za vrhunske bazene
Podignite objekt na novu razinu s našim bazenskim rješenjima i pružite nezaboravno iskustvo svojim gostima.
Vodeći hrvatski distributer bazenske opreme
PRODAJNI PROGRAM
· Bazeni, bio-bazeni, jezera
· Spray parkovi, vodeni parkovi i vodena igrališta
· Fontane
· Filterski materijali i priprema vode
USLUGE
· Projektiranje
· Inženjering
· Tehnička podrška
· Servis
· Proizvodnja
Industrijska
JADRAN
NAJJAČI U EU
na rezervacijskim platformama
Za velike digitalne platforme poput Airbnba, Bookinga, Tripadvisora i Expedije, Hrvatska je važnije tržište nego što bi se moglo pretpostaviti s obzirom na veličinu zemlje. U trećem kvartalu 2025. jadranska Hrvatska bila je najpopularnija regija u cijeloj Europskoj uniji po noćenjima rezerviranim preko tih platformi s 27,7 milijuna noćenja, ispred Andaluzije (19,5 milijuna) i Provence-AlpesCôte d’Azur (16,9 milijuna). Jedna hrvatska regija tako sezonski premašuje i cijele države poput Austrije ili primjerice Nizozemske.
Dio objašnjenja leži u činjenici da svaka rezervacija u Hrvatskoj u prosjeku generira 14 noćenja, jednako kao u Španjolskoj i više nego u većini europskih destinacija, odmah iza Malte i Cipra. Putnici koji biraju Jadran ne dolaze na vikend, već na duži, klasični godišnji odmor.
Istodobno, podaci ponovo ukazuju na jedan od najvećih izazova hrvatskog turizma, a to je i dalje - visoka sezonalnost. U 2025. godini čak 58 posto svih noćenja ostvarenih putem platformi koncentrirano je u srpnju i kolovozu, što je najizraženiji udio u EU, a platforme pritom ne ublažavaju sezonalnost, već je čak i dodatno naglašavaju.
PUTOVANJA
Što
danas definira PREMIUM PUTOVANJE
Za putnike koji traže luksuz, "povrat na ulaganje" u premium putovanja temelji se prije svega na usluzi i minimiziranju rizika. Prema istraživanju Phocuswrighta sigurnost (45%) te kvaliteta hrane i pića (43%) najčešći su neupitni elementi. Nakon toga slijede privatnost i wellbeing koji dodatno razlikuju putovanje kao istinsko premium iskustvo, kada su osnovni uvjeti već zadovoljeni.
Ipak, postoje i generacijske razlike. Hrana i piće najveći su prioritet za baby boomere (55%), dok im sigurnost često nije presudan faktor. Generacija X posebno cijeni visoku razinu osobne usluge (34%). Milenijalci ističu važnost jedinstvenog pristupa iskustvima (32%), wellbeinga (34%) i privatnosti (38%). Kod generacije Z
preferencije su manje jasno definirane, uz privatnost (38%) kao jedini izraženiji faktor.
Na pitanje što premium putovanje čini vrijednim njegove cijene, većina generacija navodi iznimnu uslugu, privatnost te osjećaj posebnog tretmana. Generacija Z dodatno ističe jedinstvena, "insajderska" iskustva (30%), dok je važnost same usluge kod njih nešto niže rangirana. Baby boomeri su pritom najzahtjevniji: uz standardne elemente, očekuju i iskustvo bez stresa, dodatne pogodnosti te pristup sadržajima koji ne bi mogli ostvariti samostalno. Istraživanje je pokazalo i da mnogi "luksuzni" putnici, osobito oni s višim primanjima, smatraju da personalizacija ne bi trebala podrazumijevati narušavanje njihove privatnosti.
WELLNESS
Je li detoks kakav smo poznavali STVAR PROŠLOSTI?
Čini se kako nakon godina u kojima su wellness trendovi počivali na restrikcijama, „čišćenjima“ i radikalnim resetima organizma, pristup detoksu ulazi u novu fazu. Sve je veći naglasak na blažim, održivim praksama koje ne iscrpljuju organizam, već podržavaju njegove prirodne funkcije, što je sve vidljivije i u globalnoj ponudi wellness i spa hotela te retreata.
Promjena dolazi i kao reakcija na zamor od rigidnih pravila i kratkoročnih rješenja. Pristup detoksu koji je često uključivao izbacivanje cijelih skupina namirnica i stroge režime, sve se više doživljava kao zastario, osobito u kontekstu rastuće osviještenosti o utjecaju stresa, hormonske ravnoteže i zdravlja
živčanog sustava. Nakon pandemije, wellbeing se sve manje povezuje s kontrolom i optimizacijom pod svaku cijenu, a sve više s održivošću i stvarnim osjećajem bolje kvalitete života.
Istodobno sve je jasnije da tijelo već ima razvijene mehanizme detoksikacije, prije svega kroz rad jetre, probavnog sustava i hormonsku regulaciju, pa se novi pristup – a time i ponuda wellness centara – temelji na malim, kumulativnim promjenama koje podržavaju organizam bez dodatnog opterećenja. To uključuje jednostavne prehrambene navike poput
konzumacije namirnica koje podržavaju rad jetre, svakodnevne rituale poput suhog četkanja tijela ili kvalitetnog sna, s naglaskom na kontinuitet, a ne na kratkotrajne intervencije.
DETALJ KOJI DEFINIRA
PROSTOR.
TECEdrainway donosi arhitektonsku čistoću linije i pametnu tehnologiju odvodnje u savršenoj ravnoteži forme i funkcije.
Četkani mjed
Četkani nehrđajući čelik
Četkana bronca
Četkana crna
BOUTIQUE HOTEL VENTURO I HOTEL MONTE MULINI I DIACO BOUTIQUE HOTEL I WINE & BOUTIQUE HOTEL TERBOTZ I HOTEL KATARINA I DIFUZNI HOTEL ZLATNI LUG I VALAMAR PICAL RESORT
broj soba
broj ležajeva
jednokrevetna soba
dvokrevetna soba
trokrevetna soba
apartman restoran bar
kapacitet unutra kapacitet terase
vanjski bazen unutarnji bazen
sauna fitness broj osoba
NOVI HOTELI
kongresna dvorana
sala za sastanke punionica električnih vozila
Foto: Hotel Diaco
Foto: Valamar Riviera Foto: Hotel Venturo
BOUTIQUE HOTEL VENTURO
SPLIT
Vlasnik Josip Komar
Visina investicije 15. mil. eura
Investicija po sobi 625.000 eura
Arhitekti Mikelić Vreš Arhitekti
Dizajn interijera Studio Nacrt
Westgate grupa, splitski investitor poznat po Dalmatia Toweru i AC Hotelu by Marriott, krajem travnja otvorila je na Bačvicama boutique hotel Venturo. Novogradnja vrijedna 15 milijuna eura donosi Splitu jedini hotel u Hrvatskoj koji
posluje unutar kolekcije Design Hotels, Marriottovog segmenta rezerviranog za boutique hotele s izraženim autorskim konceptom i snažnim lokalnim identitetom.
Projekt je drugi Westgateov hotel razvijen u partnerstvu s Marriott Internationalom, što grupi osigurava pristup globalnoj distribucijskoj mreži uz zadržavanje boutique pozicioniranja – kombinacija koja na hrvatskom tržištu još uvijek nije česta.
Hotel raspolaže s 22 sobe i 2 apartmana, allday restoranom mediteranskog karaktera s à la carte doručkom, barom, terasom s vrtom te rooftop prostorom od oko 100 četvornih metara s
Venturo se nalazi u centru Splita, na Bačvicama, s vizijom gradskog hotela koji će poslovati tijekom cijele godine
infinity plunge bazenom. Tu su i fitness zona, wellness sadržaji i vlastita garaža, što je u centru Splita važan operativni adut. Koncept je adults-only i pet friendly.
Arhitektonsko rješenje potpisuje studio
Mikelić Vreš Arhitekti, interijer Studio Nacrt, a u prostoru su zastupljeni brački kamen i originalna umjetnička djela Vere Mekinić. Lokacija smještena desetak minuta hoda od Dioklecijanove palače i nekoliko koraka od Bačvica nudi spoj
nastavak na str. 46
Direktor hotela Mario Ivić
Hotel raspolaže s 24 smještajne jedinice površine od 25 do 85 četvornih metara. Interijeri su uređeni u suvremenom stilu koji spaja minimalistički dizajn, prirodne materijale i detalje inspirirane Dalmacijom, poput drniškog veza
Venturo posluje kao adults only hotel, a gostima su na raspolaganju restoran s modernom interpretacijom mediteranske kuhinje te cocktail bar osmišljen kao središnje mjesto druženja
Foto: Hotel venturo
urbanog i mediteranskog koji upravo taj segment gostiju traži, a to su individualni gosti više platežne moći iz zapadne Europe, Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a.
Na čelu hotela je Mario Ivić, Splićanin s gotovo dva desetljeća iskustva u Starwoodu, TUI Grupi i Marriottu.
– Venturo nije zamišljen kao standardizirani proizvod. Svaki element ima svoju priču i poveznicu s Dalmacijom, ali interpretiranu na suvremen i suptilan način – kaže Ivić, zaključujući kako upravo to odražava logiku Design Hotels kolekcije, koja ne funkcionira na principu brenda nego na principu odabira.
Fitness zona i wellness važan su adut hotela, a gostima su na raspolaganju i vlastita garaža te mogućnost boravka s kućnim ljubimcima
BOUTIQUE
24 / 48
24 / 2
V Restaurant and Bar (À la carte)
22 / 16
Lobby bar
22 / 16
Wellness / / Ostalo
hotelventuro.com/hr
OPREMALI:
Hörmann Garažna fasadna vrata, rolo garažna vrata
Kärcher Oprema za čišćenje
Hespo Madraci President Alca/Tardi Uređaji i sredstva za čišćenje, higijenski i potrošni materijal, alati i pomagala, F&B asortiman
HOTEL MONTE MULINI
ROVINJ
Vlasnik Maistra d.d.
Visina investicije 9 mil. eura
Investicija po sobi 80.357 eur
Arhitekti Studio 92
Hotel Monte Mulini, prvi hotel s pet zvjezdica u Maistrinom portfelju, otvoren je 2009. godine, a u sezonu 2026. ušao je nakon sveobuhvatne obnove vrijedne devet milijuna eura. Rekonstrukcija je obuhvatila smještajne jedinice, restorane i zajedničke prostore, dok je recepcijski prostor dobio novi dizajnerski izričaj s naglaskom na prirodne materijale i zelenilo. Zanimljivo je da hotel, unatoč opsežnoj obnovi za koju je bio zadužen Studio 92, nije izgubio svoj originalni koncept i identitet.
Najvažnija novost ove investicije je uvođenje koncepta Riva Destinations, razvijenog u suradnji s talijanskim brendom Riva, koji je dio Ferretti Grupe. U sklopu hotela otvorena su dva nova prostora: Riva Lounge, restoran i bar s panoramskom terasom i pogledom na more, te Riva Privée, intimniji zatvoreni prostor namijenjen privatnim događanjima. Dizajn oba prostora oslanja se na estetiku sredine 20. stoljeća i materijale karakteristične za Riva brodove, a gostima je na raspolaganju i gliser Riva Aquariva Special. Hotel posluje prema konceptu Adults Exclusive te je član udruženja The Leading Hotels of the World i Virtuoso.
Interijeri se temelje na suptilnoj eleganciji i vrhunskoj izradi svih elemenata, u skladu s identitetom koji Monte Mulini njeguje od otvaranja 2009. godine
Jedna od novosti nakon obnove jest i suradnja s talijanskim brendom Riva, u sklopu koje su uređeni Riva Lounge i Riva Privée, prostori inspirirani prepoznatljivom estetikom ovog luksuznog brenda
OPREMALI:
Kärcher Oprema za čišćenje Hespo Madraci Luxury plus Laserline Laserline ERP sustav Alca/Tardi Uređaji i sredstva za čišćenje, higijenski i potrošni materijal, alati i pomagala
Foto: Maistra
DIACO BOUTIQUE HOTEL
ĐAKOVO
Vlasnik Ante Raspudić
Arhitekt Bruno Rechner
Dizajn interijera Klaudija Zupčić
Diaco Boutique Hotel novo je ime na hotelskoj karti Slavonije, ali i investicija koja Đakovu vraća sadržaje kakve grad dugo nije imao, od kongresnih kapaciteta, pa do cjelovitije wellness i event ponude. Hotel raspolaže s 41 sobom i 82 ležaja, restoranom kapaciteta 200 mjesta te kongresnom dvoranom za do 300 sudionika, čime se pozicionira kao objekt koji istovremeno cilja leisure, business i event segment tržišta. Posebno je zanimljivo što hotel vraća mogućnost organizacije većih kongresnih i poslovnih događanja u Đakovo nakon više od dvadeset godina, a upravo je MICE segment jedan od važnijih razvojnih fokusa hotela. Projekt je realiziran kao privatna investicija poduzetnika Ante Raspudića, a razvija se kao obiteljski posao u kojem svaki član obitelji aktivno sudjeluje kroz
svoje područje stručnosti. Hotel je nastao rekonstrukcijom i dovršetkom objekta koji je kupljen u rohbau fazi, s već predviđenom hotelskom namjenom.
nastavak na str. 52
Diaco je privatna investicija obitelji Raspudić, a novi hotel dodatno pozicionira ovaj dio Slavonije na turističkoj karti Hrvatske
Foto: Hotel Diaco
Hotel ima 41 sobu, restoran, bar i kongresne sadržaje, uključujući dvoranu kapaciteta do 300 sudionika
41 / 84 / 2 21 / 20 / 10
Diaco Dine (À la carte) 120 / 120
Diaco Bar 120
Cigar Room 10 Wellness / /
Kongresni sadržaji 2
Palas Hall 335m2 / 300 Royal Hall 70m2 / 60 hoteldiaco.com
OPREMALI:
Alca/Tardi Uređaji i sredstva za čišćenje, strojevi za čišćenje, higijenski i potrošni materijal, alati i pomagala, F&B asortiman
Ime hotela inspirirano je povijesnim nazivom Đakova, Diaco, čime se željela naglasiti povezanost hotela s gradom i njegovim identitetom. Arhitektonsko rješenje potpisuje Bruno Rechner, dok je interijer osmislila Klaudija Zupčić. Vizualni koncept temelji se na suvremenom, smirenom i funkcionalnom dizajnu, uz naglasak na atmosferu i individualan pristup gostu, što se reflektira i kroz slogan koji glasi „Feel truly welcome“.
Dodatnu vrijednost ponudi daju wellness & spa zona s bazenom, finskom i turskom saunom te prostorima za masaže, kao i terasa s pogledom na đakovačku katedralu. Uz goste koji dolaze poslovno ili turistički, hotel značajan dio poslovanja vidi i u lokalnom tržištu kroz organizaciju vjenčanja, privatnih proslava i drugih događanja.
Investicija je otvorila oko 40 novih radnih mjesta te predstavlja značajan doprinos turističkoj i gospodarskoj ponudi Đakova.
Wellness sadržaji uključuju spa zonu s bazenom, saunama i fitnessom
WINE & BOUTIQUE HOTEL TERBOTZ
ŽELEZNA GORA
Vlasnik Branimir Jakopić
Visina investicije 4,9. mil. eura
Investicija po sobi 306.250 eura
Arhitekti Dies d.o.o.
U Železnoj Gori u Međimurju sredinom travnja otvoren je Heritage hotel Terbotz, novi iskorak obitelji Jakopić koji njihovu dugogodišnju vinarsku i ugostiteljsku djelatnost nadograđuje smještajnim segmentom. Smješten u obnovljenoj povijesnoj kuriji Zichy-Terbocz, hotel predstavlja spoj baštine i suvremenih standarda, ali i logičan nastavak razvoja koji traje više od stoljeća. Korijeni obiteljske vinarije sežu u 1908. godinu, dok je prvi plantažni nasad posađen 1973., a već 1988. vina dobivaju zaštićeno geografsko podrijetlo. Otvaranjem restorana Terbotz 2002. godine započela je snažnija enogastronomska faza razvoja. – Ideja je bila zaokružiti priču od proizvodnje vina, preko lokalne hrane, do smještaja i prodaje vlastitih proizvoda na kućnom pragu – ističe vlasnik Branimir
Jakopić, dodajući kako je cijeli projekt usmjeren prema održivosti i dobivanju ecolabel certifikata.
Projekt vrijedan 4,9 milijuna eura realiziran je dijelom kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti, iz kojeg je osigurano oko 3,5 milijuna eura bespovratnih sredstava. Arhitektonsko rješenje potpisuje DIES d.o.o. iz Valpova, a fokus je bio na očuvanju povijesne strukture kurije uz funkcionalnu nadogradnju novog dijela objekta.
Hotel raspolaže s 34 kreveta u 16 soba, a sastoji se od obnovljenog, zaštićenog povijesnog dijela i novog objekta s dodatnim sadržajima. Gostima su na raspolaganju wellness zona sa saunama i hidromasažnim bazenima,
masaže, restoran, kao i vanjski sadržaji poput dječjeg igrališta te sportskih terena. Posebna vrijednost projekta leži u lokaciji i vizurama s obzirom da su sve sobe orijentirane prema međimurskim vinogradima.
Uz razvoj ponude, hotel je donio i konkretan doprinos lokalnoj zajednici pri čemu je otvoreno osam novih radnih mjesta, a zaposlenici su lokalno stanovništvo uglavnom iz kruga od 20 kilometara.
– Ovaj projekt nastavak je onoga što su generacije prije nas gradile. Na nama je bilo da to poštujemo i nadogradimo – kaže Jakopić dodajući kako vjeruju da se dugoročna vrijednost stvara upravo kroz obiteljsku priču, autentičnost i kvalitetu.
Obitelj Jakopić započela je poslovnu priču s vinarstvom, restoran Terbotz otvorili su 2002. godine, a kruna svega je novi hotel smješten u obnovljenoj kuriji Zichy-Terbocz iz 1804. godine
Kroz projekt su očuvani svi funkcionalni dijelovi stare kurije, gdje se nalaze smještajni kapaciteti, dok se wellness nalazi u dograđenom dijelu
Foto: Hotel Terbotz
HOTEL KATARINA
OREBIĆ, PELJEŠAC
Vlasnik Lee Reuben Anderson
Dizajn interijera Marie Meko
Na lokaciji nekadašnjeg hotela Indijan u Orebiću, koji je godinama imao posebno mjesto u lokalnoj zajednici, krajem 2025. otvoren je Hotel Katarina, te sada ulazi u svoju prvu sezonu.
Iza projekta inače stoji američka obitelj Anderson, bračni par Lee i Penny, koji su na Pelješcu prisutni od početka 2000-ih, najprije kroz vinariju gdje proizvode premium vina od autohtonih sorti, potom kroz Villu Korta Katarina, a sada i kroz investiciju u luksuzni hotel, koja na najbolji način zaokružuje Korta Katarina Collection.
Rekonstrukciju objekta su potpisali domaći arhitekti zajedno s američkom dizajnericom interijera Marie Meko, spajajući lokalne
ljeto 2026.
Projekt obuhvaća rekonstrukciju bivšeg hotela Indijan, koji je pretvoren u luksuzni boutique hotel i član je asocijacije Relais & Châteaux
materijale, suvremeni dizajn i snažan osjećaj mjesta. Otvorenjem Hotela Katarina, Orebić postaje jedna od rijetkih jadranskih destinacija s dva objekta unutar kolekcije Relais & Châteaux (drugi je Villa Korta Katarina), a raspolaže s 11 smještajnih jedinica, 7 soba i 4 suitea, sve s pogledom na more, te restoran
Captain's Terrace, American Bar, Wind Rose Lounge Bar, spa, fitness i vanjski bazen. Hotel će poslovati tijekom cijele godine, a očekuju se gosti iz SAD-a i europskih premium tržišta. Iako hotel nije adults only, boutique koncept i mali kapacitet usmjereni su prema gostima koji traže intimniji i mirniji boravak.
OPREMALI:
Spa2o Projekt i opremanje wellnessa Saniteh Sušila za ruke Alca/Tardi Uređaji i sredstva za čišćenje, higijenski i potrošni materijal, alati i pomagala Hrvatski Telekom
Svaka soba ima svoj vlastiti dizajn, a potpisuje ih američka dizajnerica Marie Meko
DIFUZNI HOTEL ZLATNI LUG
POŽEGA
Vlasnici Thomas Heinz Pandžić i Vlasta Pandžić
Visina investicije 4,05 mil eura
Investicija po smještajnoj jedinici 92.045 eur
U Požegi je nakon više od šezdeset godina otvorena nova hotelska adresa – Difuzni hotel Zlatni Lug, projekt obitelji Pandžić koja više od tri desetljeća gradi turističku priču ovog dijela Slavonije.
Zlatni Lug je već godinama prepoznat kao jedno od vodećih turističkih odredišta u Požeško-slavonskoj županiji, poznat po autentičnoj gastronomiji, vinskoj ponudi i prirodnom okruženju, a otvorenjem hotela ta priča dobiva novu dimenziju.
Hotel donosi 44 sobe i ukupni kapacitet više od stotinu ležajeva, s razinom uređenja i usluge koja prati standard četiri zvjezdice. Uz smještaj, Zlatni Lug sada nudi prostore za kongrese, seminare i poslovne događaje te wellness sadržaje, a sve je to segment koji je ovom području dugo nedostajao. Razvijeni su i sportsko-rekreacijska
Ono po čemu je
Zlatni Lug dosad bio prepoznat, sada je dodatno nadograđeno smještajnim kapacitetima razvijenima kroz koncept difuznog hotela
Sam hotel raspolaže s 44 sobe, no ukupni smještajni kapacitet Zlatnog Luga iznosi 105 ležajeva
infrastruktura te programi za team building i aktivni odmor, a cjelogodišnje poslovanje temeljni je strateški cilj.
Projekt je sufinanciran iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti u sklopu programa Ulaganje u zelenu i digitalnu tranziciju pri čemu ukupna vrijednost investicije iznosi 4,05 milijuna eura, od čega 2,69 milijuna eura čine bespovratna EU sredstva, dok znatan dio dolazi iz vlastitih sredstava obitelji. Za kontinentalni turizam, koji u ukupnom prometu Hrvatske sudjeluje s tek četiri posto, ovakvi projekti imaju značaj koji nadilazi poslovni okvir jedne destinacije.
OPREMALI: Alca/Tardi Higijenski i potrošni materijal, alati i pomagala, hotelska kozmetika Hrvatski Telekom
Obitelj Vlaste i Thomasa Heinza Pandžića u potpunosti je posvećena zajedničkom projektu koji grade i razvijaju već više od 30 godina
Kako se piše novo poglavlje hrvatskog turizma
VALAMAR PICAL RESORT
Pical Suites je premium proizvod sa 113 smještajnih jedinica, a na ulazu se nalazi impresivan zidni reljef koralja, djelo autorice Ide Blažičko
S 200 milijuna eura investicije i 514 smještajnih jedinica podijeljenih u tri cjeline, Pical Resort u Poreču nije samo Valamarov najveći projekt, nego i prva sustavna provjera može li se premium cjelogodišnji turizam dokazati u praksi: kadrovski, operativno i infrastrukturno, a ne samo arhitekturom i kapitalom.
Pripremila: Barbara Požarić / Foto: Valamar Riviera, Adriano Požarić
Od prve najave 2019. godine tržište je pratilo kako Valamar, jedna od najvećih hrvatskih hotelskih kompanija kreće u najambiciozniji iskorak prema cjelogodišnjem poslovanju koji smo dosad vidjeli. Odgovor smo dobili ovoga proljeća otvaranjem Pical Resorta, projekta koji bi vrlo lako mogao postati pilot-model za to kako se u Hrvatskoj razvija premium turizam izvan glavne sezone i kako se veliki resort integrira u lokalnu zajednicu, umjesto da se od nje ograđuje. Predsjednik Uprave Valamar Riviere Željko Kukurin posljednjih je godina sustavno vodio strategiju repozicioniranja portfelja prema višim kategorijama. Pical je njezin najambiciozniji korak, ali i prva ozbiljna provjera koliko je taj model zaista skalabilan. Prema Valamarovim planovima do 2030. godine, oko 50 posto prihoda trebalo bi biti ostvareno izvan glavne sezone, pa tako sve što je u Pical Resortu projektirano i operativno postavljeno, od MICE kapaciteta do bazena
koji rade cijelu godinu, od Bike Centra do wellness programa za različite generacije, razvijano je s idejom da resort ozbiljno radi od siječnja do lipnja i od rujna do prosinca, a ne samo tijekom srpnja i kolovoza.
TRI KONCEPTA POD JEDNIM
KROVOM. Na razini koncepta, Pical Resort rješava jedan od najtežih operativnih problema u hotelijerstvu: kako pod istim krovom voditi poslovanje prilagođeno potpuno različitim profilima gostiju, a da jedni drugima ne narušavaju iskustvo boravka. Odgovor nije segmentacija u marketinškim materijalima, nego fizičko i operativno razdvajanje unutar jednog kompleksa. Resort broji 514 smještajnih jedinica, ali u praksi funkcionira kao tri potpuno odvojena hotela. Pical Hotel sa 191 sobom razvijen je za premium leisure segment, uključujući V Level opcije i rooftop bar u suradnji s Laurent-Perrierom. Pical Family Hotel s 209 soba posvećen je obiteljima s djecom: više
Željko Kukurin predvodi Valamar u razdoblju najvećeg investicijskog ciklusa u povijesti kompanije
Foto: Adriano Požarić
od 3000 četvornih metara sadržaja, PlayLand centar od 1200 četvornih metara i all-inclusive koncept restorana Quattro Terre. Pical Suites sa 113 smještajnih jedinica funkcionira kao zaseban premium proizvod s vlastitim recepcijama, bazenima i restoranom, dok privatna vila Pical Beach House djeluje kao potpuno odvojen objekt unutar resorta.
Obiteljski gost i V Level gost tako dijele lokaciju, ali ne i iskustvo: ne kreću se istim prostorima, ne koriste iste sadržaje i ne dolaze s istim očekivanjima dinamike boravka. Na ovom rasponu kapaciteta takva izvedba zasad nema presedana u Hrvatskoj.
Operativa je zato morala krenuti znatno prije otvorenja. Direktor resorta Dražen Mofardin sa svojim timom počeo je s edukacijama gotovo godinu dana unaprijed, a u špici sezone resort zapošljava više od 850 zaposlenika.
PARENZANA KAO OKVIR. Kako bi resort ovakvog opsega funkcionirao kao cjelina, mora postojati jasna ideja koja povezuje različite segmente. Za Pical je to Parenzana, uskotračna željeznica koja je od 1902. do 1935. godine povezivala Trst i Poreč kroz prostor koji je danas podijeljen između Hrvatske, Slovenije i Italije.
Robert Dragogna, glavni projektant i autor interijera iz labinskog Studija 92, čija je vlasnica Ester Miletić, upravo je iz te priče razvio interijer koji mora funkcionirati i za hotelske operacije i za gosta koji u njemu boravi. Parenzana je bila polazna točka cijelog projekta, ali i okvir koji je omogućio da ovako velik kompleks ostane prostorno i konceptualno ujednačen.
Studio 92 s Valamarom inače surađuje na najambicioznijim projektima već godinama, a upravo se na Picalu možda najbolje vidi koliko takav kontinuitet suradnje može biti važan kod projekata ovakve složenosti. Kroz cijeli resort raspoređena su i umjetnička djela autora iz Hrvatske, Slovenije i Italije. Kroz koncept Art Pical instalirana su djela iz fundusa Valamar Riviere koji se prikuplja od šezdesetih godina prošlog stoljeća, uz nova naručena djela. Među njima su skulptura „Jednostavnost” talijanskog kipara Gianpietra Carlesija, radovi slovenskog kipara Jure Markote te djela hrvatskih autora poput Dušana Džamonje, Mate Solisa i Ide Blažičko.
GASTRONOMIJA KAO MOTOR DESTINACIJE. Gastronomski koncept Picala možda najbolje govori o tome kamo Valamar
PARENZANA
Parenzana je bila uskotračna željeznica koja je od 1902. do 1935. godine povezivala Trst i Poreč. S dvadesetak postaja, prolazila je kroz krajolike koji su danas podijeljeni između Hrvatske, Slovenije i Italije. Prevozilo se vino, maslinovo ulje, drvo i kamen, a ukinuta je 1935. zbog neisplativosti.
Danas je Parenzana 123 kilometra
POVIJEST PICALA
Hotel Pical otvoren je 25. srpnja 1979. godine u vlasništvu tadašnjeg hotelskog poduzeća Riviera Poreč. Projektirao ga je arhitekt Julije De Luca, jedno od najvažnijih imena hrvatske turističke arhitekture 20. stoljeća, koji je u Poreču potpisao i hotele Neptun, Kristal i Dijamant. Pical je od prvog dana bio hotel najviše L kategorije, s kongresnim centrom i cjelogodišnjim poslovanjem, namijenjen najzahtjevnijim tržištima tog vremena: švicarskom, engleskom i francuskom. Zanimljivo je da
dugačka biciklistička i pješačka ruta koja prolazi kroz sve tri zemlje i jedna je od najposjećenijih aktivnih turističkih ruta ovog dijela Europe. U Picalu je Parenzana bila inspiracija za interijer, gastronomske koncepte, wellness program i umjetničku kolekciju kroz koju se provlače hrvatski, slovenski i talijanski autori.
je na toj lokaciji od šezdesetih godina poslovao Club Med, koji je s hotelskim poduzećem Riviera imao desetogodišnji ugovor. Kada je ugovor istekao, lokacija je glasanjem zaposlenika prešla u ruke hotelskog poduzeća. Bez ozbiljnih ulaganja hotel je postupno gubio korak s tržištem i do kraja svog vijeka, odnosno 2019. godine funkcionirao kao objekt s dvije zvjezdice. Novi Pical Resort nadograđuje tri originalna De Lucina tornja s dva nova krila, čuvajući arhitektonski kontinuitet mjesta na kojemu je nastao.
Nekadašnji Pical dovršen je 1979. godine, imao je kapacitet od 512 kreveta, uključujući luksuzno opremljene apartmane, a bio je poznat i po tome što je okupljao dio najstručnijeg osoblja tadašnje Rivijere
Gastronomska ponuda Picala postavljena je vrlo ambiciozno, S 11 RESTORANA I 10 BAROVA POVEZANIH KROZ DINE AROUND MODEL , dok se sadržaji za djecu prostiru na više od 1.200 četvornih metara
ide i koliko daleko planira. Jedanaest restorana i deset barova integrirani su kroz Dine Around koncept, što Pical resort čini jednom od gastronomski najbogatijih adresa na Jadranu.
Iza razvoja koncepta stoji Dario Kinkela, direktor hrane i pića na razini kompanije, koji je posljednjih godina zajedno sa svojim timom sustavno gradio mrežu suradnji s međunarodno priznatim chefovima.
Najprije Miramare na otočiću Sveti Nikola s braćom Cerea, čiji restoran Da Vittorio kraj Bergama nosi tri Michelinove zvjezdice. Zatim JAZ s Anom Roš, čija je verzija bistroa otvorena ovog proljeća u obnovljenom Valamar Jadran Heritage Hotelu na porečkoj rivi. Logičan nastavak za Pical bio je Harry’s Piccolo iz Trsta s dvije Michelinove zvjezdice, a Valamar je doveo same autore koncepta, chefove Mattea Metullija i Davida De Prà, u ulozi kreativnih direktora. Kuhinju u Poreču svakodnevno vodi glavni kuhar Goran Hrastovčak, jedno od poznatijih imena porečke gastro scene.
Fogo by Bekal potpisuju Tvrtko Šakota i Marko Turković iz zagrebačkog Bekala s Michelinovom preporukom. Smješten na plaži, po danu nudi neformalne obroke, dok se navečer prelazi na pripreme nad otvorenom vatrom i japanske grill tehnike s namirnicama poput boškarina i istarskog tartufa. Uz to, u Hrvatskoj se prvi put pojavljuje i Purobeach, španjolski beach club brend osnovan 2005. godine na Mallorci.
Unutar jednog resorta Pical je tako objedinio četiri gastronomska potpisa s Michelinovim referencama, što je zasad jedinstven primjer na hrvatskoj obali, vjerojatno i u široj regiji. Valamar je pritom postavio cilj da 80 posto namirnica bude lokalnog i regionalnog podrijetla, čime gastronomija postaje i alat destinacijskog pozicioniranja.
CJELOGODIŠNJA
INFRASTRUKTURA. Wellness segment radi pod brendom ESPA, koji se u Hrvatskoj pojavljuje po prvi put. ESPA at Pical prostire se na 1300 četvornih metara s osam sauna i parnih kupelji, četiri zone za opuštanje i privatnim wellness prostorom koji se može zasebno rezervirati.
Program se temelji na Mediteranu, maslinovu ulju, morskoj soli i aromatičnim biljkama istarskog krša, čime se pokušava izbjeći
nastavak na str. 66
Harry's Piccolo restoran je inspiriran konceptom istoimenog restorana u Trstu, nositelja dviju Michelinovih zvjezdica. Na fotografiji su, slijeva nadesno, Davide De Pra, Matteo Metullio i Goran Hrastovčak
Direktor resorta Dražen Mofardin
PRVI PUT U HRVATSKOJ
PUROBEACH je club koncept koji spaja bazen uz more, hranu, koktele i glazbu, a u Europi je prisutan od 2005. kada je otvoren na Mallorci. Gastronomski koncept M3 spoj je kulinarskih utjecaja Miamija, Marakeša i Melbournea, a vlastiti glazbeni program dio je brenda, jednako kao i hrana. Poreč je prva hrvatska adresa; Purobeach
danas djeluje na Ibizi, u Marbelli i Lisabonu.
ESPA WELLNESS je britanski wellness brend koji stoji iza spa centara nekih od najprepoznatljivijih hotelskih adresa na svijetu, od Ritz-Carltona u Tokiju do Grand Caymana, a u Hrvatskoj se pojavljuje po prvi put. Ono što ESPA
U sklopu resorta nalazi se ukupno 11 bazena, smještenih na različitim pozicijama kako bi bili dostupni gostima svih dijelova kompleksa
razlikuje od generičkog hotelskog spa nije oprema nego pristup razvoju programa: lokalni tim radi u suradnji s međunarodnim ESPA stručnjacima na prilagodbi tretmana specifičnom podneblju i dostupnim sirovinama. U Picalu to znači mediteranske namirnice, maslinovo ulje i aromatične biljke istarskog krša.
Za cjelogodišnje poslovanje posebno je važan unutarnji bazen od 25 metara, namijenjen i porečkim sportskim klubovima, koji dodatno pozicionira resort kao destinaciju za sportske pripreme
generička hotelska wellness ponuda i stvoriti sadržaj vezan uz samu destinaciju.
Bazenska infrastruktura broji jedanaest unutarnjih i vanjskih bazena, uključujući infinity bazen s pogledom na staru gradsku jezgru. No jedan potez ovdje vrijedi posebno istaknuti: vanjski olimpijski bazen od 50 metara i unutarnji bazen od 25 metara otvoreni su lokalnoj zajednici, pa u njima treniraju djeca i klubovi Sportske zajednice Grada Poreča, a uz potpuno opremljenu fitness dvoranu, riječ je i o ozbiljnoj infrastrukturi za sportske pripreme izvan glavne sezone. Bike Centar iz kojeg kreće biciklistička ruta Parenzane također je javno dostupan, a šetnice i sportski sadržaji nisu namijenjeni isključivo gostima resorta, nego i građanima.
Gradonačelnik Poreča Loris Peršurić često ističe da Pical donosi život u grad i izvan ljetnih mjeseci. U trenutku kada se velik dio Mediterana okreće zatvorenim resortima i luksuzu izoliranom od destinacije, Valamar je odlučio da će novi resort biti dio grada, vodeći se logikom da destinacija ne može živjeti dvanaest mjeseci godišnje ako lokalna zajednica nije dio priče.
Treći oslonac cjelogodišnjeg modela je MICE segment. Pical Event Centar s 1900 četvornih metara fleksibilnog prostora i kapacitetom do 1200 sudionika najveći je kongresni prostor u Istri. Glavna dvorana djeljiva je na tri neovisne sekcije, dok se sedam dodatnih dvorana može koristiti zasebno ili kombinirati pomičnim zidovima.
Kongresni dio ima vlastiti vanjski pristup odvojen od hotelskog, a može primiti i vozila, što ga otvara za automobilske prezentacije i
produkcijske evente. No isti prostor od lipnja do kolovoza postaje PlayLand dječji centar, čime su jednom investicijom pokrivena dva potpuno različita sadržaja.
POSLOVNI OKVIR. Pical kao najveća pojedinačna investicija u hrvatskom turizmu, vrijedna više od 200 milijuna eura, godišnje će, prema procjenama, generirati oko 19 milijuna eura prihoda za javni sektor, od čega tri milijuna eura izravno za proračun Grada Poreča.
Valamarova razvojna strategija do 2030. planira oko 800 milijuna eura prihoda, uz cilj da polovica bude ostvarena izvan glavne sezone, a Pical je prva konkretna demonstracija smjera u kojem je taj razvoj zamišljen.
Za hotelijere koji razmišljaju o sljedećem investicijskom ciklusu, za ugostitelje koji planiraju nove gastronomske koncepte, za arhitekte i projektante koji rade na hotelskim projektima i za destinacijske menadžere koji žele produžiti sezonu, Pical postavlja referentne točke koje se neće moći ignorirati. Ne zato što je najveći, nego zato što je prvi koji je u jednom potezu pokazao kompletnu logiku: od segmentacije gostiju i konceptualnog okvira do gastronomskog modela i infrastrukture za poslovanje tijekom cijele godine, a iza svake od tih odluka stoje konkretni ljudi i konkretne operativne pretpostavke, a ne samo investicija.
Premium cjelogodišnji turizam u Hrvatskoj neće se graditi isključivo podizanjem cijena u najtraženijim ljetnim mjesecima. Gradit će se sličnim modelima koji uzimaju u obzir veljaču, ožujak i studeni i koji imaju infrastrukturu, kadar i sadržaj da ta razdoblja učine ekonomski opravdanima.
OPREMALI:
Majur Hotelski Servis Oprema za sobe, sitni inventar za wellness, kozmetika za wellness
Spa2o Kompletna izvedba i projekt wellnessa
Kärcher Oprema za čišćenje
Primat RD Fotelje, sanitarne pregrade i oprema, fasada s WPC oblogom, hotelski sefovi
Hörmann Garažna vrata
Istra Tech MISH sustav za upravljanje F&B poslovanjem i POS naplatom uz POSat
AB Plan LAF Classic pjenjač mlijeka
Hespo Custom made kreveti, madraci Valamar 5 i 4 King Robot Coupe Profesionalni uređaji za kuhinju
Naturel Wood Oprema za posluživanje
Saniteh Oprema za hotelske sobe, kupaonice i zajedničke prostore
Rattan Sedia Custom made ležaljke
Alca/Tardi Uređaji i sredstva za čišćenje, higijenski i potrošni materijal, alati i pomagala, hotelska kozmetika, F&B asortiman
Tehnoinvest Zagreb
Profesionalni sustav pranja posuđa Winterhalter Gastronom
Hrvatski Telekom
NOVI KREVET ZA HEAD SPA
tretman njege vlasišta
Head Spa, luksuzni tretman koji objedinjuje masažu vlasišta, aromaterapiju i toplinsku terapiju, jedan je od vodećih wellness trendova. U kombinaciji s novim Shirobody tretmanskim krevetom i Shirodara Head Spamodulom, stvara cjelovito iskustvo koje podiže standard suvremenih wellness i spa prostora .
Bezvremenska elegancija, funkcionalnost i promišljen dizajn usmjeren na sva osjetila – Shirobody je osmišljen da redefinira Head Spa tretmane.
Karlovačka cesta 24, Zagreb · info@spa2o.com · spa2o.com
LJETNO ŠTIVO
Preporuka devet naslova koji otvaraju korisne perspektive za svakodnevni rad u turizmu i ugostiteljstvu, od gastronomije i psihologije do menadžmenta i operativnih izazova visoke sezone
Fumio Sasaki ZBOGOM, STVARI
Pristupa jelovniku kao operativnom alatu prodaje, a ne samo popisu jela i pića, kroz konkretne elemente poput strukture, opisa, rasporeda i isticanja artikala. Autor razrađuje kako odabrati i pozicionirati ključna jela i pića, kako formirati cijene s obzirom na profitne ciljeve te kako dizajn i formulacije utječu na izbor gosta. Uključuje i ulogu osoblja u prezentaciji ponude, s naglaskom na standardiziranu komunikaciju i poticanje dodatne prodaje. 10,38 € / amazon.com
Minimalizam je ovdje prikazan kao osobni eksperiment koji vodi prema većoj jasnoći, fokusu i osjećaju kontrole nad vlastitim vremenom i prostorom. Kroz konkretne, svakodnevne odluke o uklanjanju viška, otvara se prostor za promišljenije upravljanje resursima i prioritetima. Takav pristup lako se prevodi u poslovni kontekst turizma, gdje pojednostavljenje procesa, ponude i operacija može donijeti veću učinkovitost i konzistentnije iskustvo za goste. 19,90 € / planetopija.hr
KROATIEN
IN 30 GESCHICHTEN
Nijemci dolaze točno, a Hrvati dođu kad dođu. Oni piju filtar-kavu na brzinu, mi pijemo kavu satima u kafiću. Kada pojedu u restoranu, dignu se i otiđu. Kroatien in 30 Geschichten Bože Skoke objašnjava upravo te male, svakodnevne razlike između Hrvata i ostalih Europljana, ali i zašto smo europski rekorderi u doniranju organa, no teško podnosimo tuđi uspjeh, čime smo zadivili Luja XIV. i zašto bi
američki vinogradari trebali biti zahvalni nekom tko je rođen na ovim prostorima. S trideset priča o Hrvatima i Hrvatskoj, napisanih na njemačkom jeziku, knjiga može stajati u svakom turističkom objektu i gostima s njemačkoga govornog područja približiti sve one navike po kojima smo drukčiji, kao i one koje bi u Hrvatskoj možda ponekad trebali i upražnjavati. 22,90 € / ljevak.hr
Frank Eberstadt HOW TO UNLEASH YOUR AIRBNB’S FULL POTENTIAL
Praktični priručnik za vlasnike kuća za odmor pokriva metode određivanja cijena prema sezonalnosti i tipu smještaja, pozicioniranje oglasa, razlikovanje od konkurencije te korištenje podataka u donošenju odluka. Obrađuje i automatizaciju komunikacije s gostima, upravljanje recenzijama i optimizaciju procesa kako bi se smanjio operativni angažman uz stabilnije prihode.
25,96 € / amazon.com
Chris Schneider MENUS THAT SELL
Božo Skoko
Christopher Willard
KAKO NAS
OJAČA ONO ŠTO
NAS NE UBIJE
Polazeći od ideje da kriza ne ostavlja samo posljedice nego i prostor za rast, autor kroz suvremena psihološka istraživanja i praksu objašnjava kako ljudi reagiraju na stres i neizvjesnost. Fokus je na jednostavnim tehnikama koje pomažu stabilizirati svakodnevno funkcioniranje, od disanja i regulacije živčanog sustava do razvoja samosuosjećanja i pažnje.
17,90 € / hena.com
ChaSeo Rules
ČUDESNI BROJEVI
Polazeći od spoja istočnjačkih medicinskih koncepata i suvremenih istraživanja mozga, autor predstavlja metodu koja se temelji na ritmičkom izgovaranju numeričkih nizova s ciljem utjecaja na fiziološka i mentalna stanja. Fokus je na regulaciji stresa, poboljšanju koncentracije i oporavku energije, kroz pristup koji je jednostavan za primjenu u svakodnevnim rutinama. U kontekstu turizma, gdje su tempo rada i razina izloženosti stresu visoki, ovakav model samoregulacije može poslužiti kao zanimljiv uvid u alternativne pristupe održavanju radne učinkovitosti i osobne stabilnosti.
11,81 € / ljevak.hr
Andrew Dornenburg, Karen Page
THE FLAVOR BIBLE
Janjetina ide s ružmarinom, čokolada s narančom, rajčica s bosiljkom. To su neki okusi koji se u profesionalnim kuhinjama obično znaju, no što još ide s čime i zašto? The Flavor Bible daje odgovor na to pitanje gdje uz svaku namirnicu stoje začini, dodaci i tehnike koji je najbolje nadopunjuju, poredani po snazi veze. Strukturirana kao abecedni pregled sastojaka, knjiga donosi detaljnu mapu tipičnih i manje očitih kombinacija, uz bilješke o tome kako kiselinama, začinima i tehnikama naglasiti aromu i kako osnovne okuse slatko, slano, kiselo i gorko dovesti u ravnotežu. Nastajala osam godina, oslonjena na iskustvo desetaka chefova iz najcjenjenijih američkih restorana, danas je nezaobilazna referenca profesionalnih kuhinja diljem svijeta. 21,63 € / amazon.com
Igor Rudan TAKO JE GOVORIO TESLA
Za one koji gostima vole ispričati priču o ljudima iz ovih krajeva, a ostavili su trag u svijetu, knjiga donosi topliji i intimniji pogled na Nikolu Teslu – ne samo kao genija, nego i kao čovjeka sa svim svojim osobnostima i izazovima. Otkriva njegov svakodnevni svijet, način razmišljanja i životne okolnosti koje su stajale iza ideja koje su obilježile moderno doba. 29,90 € / planetopija.hr
Marco Pierre White WHITE HEAT 25
Marco Pierre White, najmlađi chef koji je ikad osvojio tri Michelinove zvjezdice, u ovoj knjizi nije predstavio samo recepte. Kombinacija recepata, osobnih stavova i dokumentarnih fotografija daje uvid u rad profesionalne kuhinje na prijelazu u suvremenu restoransku scenu. White tako kroz 73 jela i prizore iz kuhinje pokazuje način rada, disciplinu i odnose unutar tima. Knjiga bilježi razdoblje u kojem se mijenja uloga chefa od ugostitelja prema autoru i javnoj figuri, uz naglasak na standarde, pritisak i organizaciju rada u restoranu visoke kategorije. 22,52 € / amazon.com
LEADERSHIP I KULTURA USLUGE
Što se dogodi kad ZAPOSLENIKU VJERUJEŠ
Pitanje koliko ovlasti prepustiti zaposleniku jedno je od onih koja u hotelima i restoranima nemaju jednostavan odgovor. Horst Schulze, predsjednik Ritz-Carltona, ponudio je odgovor koji je struku iznenadio, no i zauvijek promijenio.
Gotovo svaki hotelijer, restorater ili bilo koji drugi poduzetnik u turizmu koji ima tim ljudi suočava se prije ili kasnije s istim pitanjem. Koliko odluka smije donijeti recepcionar bez da pita nadređenog?
Što konobar može ponuditi gostu na vlastitu inicijativu? Do koje granice sobarica smije riješiti reklamaciju, a da ne mora zvati menadžera? Odgovor na ta pitanja oblikuje kulturu rada u objektu više nego bilo koji priručnik ili interni pravilnik, a većina vlasnika i menadžera na njega nikad ne odgovori dovoljno jasno ni sebi, a ni timu.
Horst Schulze odgovorio je kristalno jasno. I učinio je to na način koji je u trenutku izgledao kao poslovno ludilo, a danas se kao primjer uči u najboljim poslovnim školama svijeta.
TKO JE HORST SCHULZE?
No, da bismo razumjeli što je točno Horst Schulze napravio i zašto je to važno, vrijedi prije svega znati tko je on.
Rođen je 1939. godine, a odrastao je u Winningenu, malenom vinogradarskom selu uz rijeku Mosel u zapadnoj Njemačkoj, u obitelji bez ikakve veze s hotelima ili turizmom. Ratnih i poratnih godina obitelj je preživljavala skupljajući šumske plodove i radeći u poljima, a u takvim okolnostima, s jedanaest godina, dječak je roditeljima rekao da želi raditi u hotelu. Očekivano, nisu razumjeli odakle mu ta ideja, da ne kažemo da su bili posramljeni.
S četrnaest godina otišao je od kuće i počeo raditi kao pomoćni konobar u
Horst Schulze bio je prvi menadžer koji je svakom zaposleniku
Ritz-Carltona dao ovlast da POTROŠI DO
2.000 DOLARA kako bi riješio bilo koji problem gosta, čime je pokazao povjerenje prema djelatnicima te potaknuo odgovornost i izvrsnost
lječilišnom hotelu u Bad Neuenahru. Tu je upoznao šefa sale koji mu je prvog dana rekao nešto što mu je zauvijek ostalo: ne dolazi se na posao raditi. Dolazi se biti izvrstan. Dvije godine kasnije u hotelskoj školi, Schulze je dobio zadatak napisati esej o struci. Te iste večeri, radeći smjenu, gledao je tog istog šefa sale kako prilazi stolu s četvero gostiju i primijetio je da su gosti bili ponosni što je došao k njima. Te je noći napisao rečenicu koja će desetljećima kasnije postati moto jednog od najprepoznatljivijih hotelskih brendova na svijetu, Ritz-Carltona: mi smo dame i gospoda koja poslužuju dame i gospodu (We are ladies and gentlemen serving ladies and gentlemen). Nakon godina rada u europskim luksuznim hotelima, Savoyu u Londonu i Plaza Athéneéu u Parizu, Schulze je 1983. u Atlanti postao predsjednik i operativni direktor lanca Ritz-Carlton Hotel Company, odgovoran za globalne operacije vrijedne dvije milijarde dolara. Pod njegovim vodstvom Ritz-Carlton je postao prva hotelska kompanija u povijesti koja je dobila Malcolm Baldrige National Quality Award, nagradu koja se do tada dodjeljivala isključivo proizvođačkim industrijama. Dobili su je dvaput, 1992. i 1999., a sam Horst Schulze je 1991. proglašen hotelijerom godine.
DVIJE TISUĆE DOLARA. No, ono zbog čega se Schulzeovo ime i danas redovito spominje kada je riječ o kulturi usluge nije niti jedna od tih nagrada, nego odluka
Pripremila: Barbara Požarić
koju je donio na samom početku izgradnje današnjeg, modernog Ritz-Carltona, a koja je tada zvučala gotovo nevjerojatno.
Svakom zaposleniku, sobarici, recepcionaru, konobaru, portiru, dao je ovlast potrošiti do 2.000 dolara po gostu, po incidentu, bez traženja odobrenja, kako bi riješio problem ili spasio nečije iskustvo. Reakcija hotelijera diljem svijeta bila je zgražanje. Dvije tisuće dolara? Bez pitanja? Sobarici?
No, Schulze nije pokušavao riješiti problem novca. Pokušavao je riješiti problem straha. U većini hotela zaposlenici vrlo brzo nauče jednu prešutnu lekciju: sigurnije je ne donositi odluke. Sigurnije je pitati nadređenog. Sigurnije je reći gostu da se strpi nego riskirati pogrešku. A gost u međuvremenu stoji pred recepcijom i čeka da sustav odluči smije li mu netko pomoći.
Schulze je smatrao da vrhunska usluga ne može funkcionirati na taj način. Gost ne smije gledati unutarnju hijerarhiju hotela, već problem mora nestati brzo i gotovo neprimjetno, a da bi zaposlenik to mogao riješiti, mora mu se vjerovati.
U praksi, zaposlenici Ritz-Carltona gotovo nikad nisu potrošili te dvije tisuće dolara. Većina situacija rješavala se gestama koje financijski nisu bile dramatične, ali su ostavile emotivni trag.
Jedna od najpoznatijih priča je ona o obitelji Hurn, koja je nakon odmora u RitzCarltonu na Amelia Islandu na Floridi shvatila da je njihov mali sin zaboravio svoju plišanu žirafu Joshia. Otac je dječaka smirio pričom da je Joshie ostao na produženom odmoru. Osoblje hotela pronašlo je žirafu, i nije je
samo poslalo natrag. Uz paket su priložili fotografije Joshia kako uživa uz bazen s naočalama za sunce, masira se u wellnessu, vozi golf vozilo po plaži i nadzire sigurnosne monitore kao počasni član hotelskog tima zaštitara, a priča je obišla svijet ne zato što je bila skupa, nego zato što pokazuje razliku između izvršavanja zadatka i stvaranja iskustva.
Slično se dogodilo i kada je gost zaboravio laptop u sobi, odletio na Havaje i u panici nazvao hotel jer mu je računalo bilo potrebno za poslovnu prezentaciju sljedećeg jutra. Sobarica Mary, koja je pronašla laptop, nije mu ga poslala kurirskom službom jer joj se nije činilo dovoljno sigurnim. Uzela je prvi let do Honolulua, osobno mu predala laptop i odmah se ukrcala na avion za natrag.
NAKON RITZ-CARLTONA. Schulze je korporativnu kulturu gradio i na drugi, manje spektakularan, ali jednako važan način.
Inzistirao je na kratkim svakodnevnim sastancima prije smjene, na kojima se nije razgovaralo o operativnim zadacima
nego o konkretnim situacijama s gostima: što se dogodilo, kako je netko reagirao, što se može naučiti.
A ono što je možda najvažnije od svega jest da je Schulze od samog početka inzistirao da zaposleni ne dolaze u Ritz-Carlton ispunjavati funkciju, već se dolaze pridružiti viziji. Sve ostalo, standardi, procesi, nagrade, dolazi tek nakon toga.
Nakon što je 2001. napustio RitzCarlton, Schulze je jednog petka otišao u mirovinu. Već u ponedjeljak je rekao supruzi da kreće iznova. Osnovao je Capella Hotels, ciljajući segment koji je tada bio nedovoljno definiran – ultra-luksuz. Dok je Ritz-Carlton gradio globalnu mrežu velikih hotela, Schulzeova ideja za Capellu bila je gotovo suprotna: manji objekti, maksimalno stotinjak soba, svaki duboko ukorijenjen u kulturu i nasljeđe mjesta u kojemu se nalazi. Capellu je 2017. prodao singapurskoj obitelji Kwee, a brend je nastavio rasti upravo u tom duhu. Posljednjih godina mnogi mediji i stručnjaci kontinuirano Capellu proglašavaju najboljim hotelskim brendom na svijetu, a Auburn University 2022. preimenovao je svoju školu hotelijerstva u The Horst Schulze School of Hospitality Management. Kada se osvrnemo na aktualno stanje, Schulzeova filozofija danas zvuči gotovo kontraproduktivno u hotelijerstvu koje je sve više okrenuto automatizaciji i standardizaciji. Gost može napraviti online prijavu, otvoriti sobu mobitelom i nikada ne razgovarati s čovjekom. Tehnologija jest riješila mnoge operativne izazove, ali na kraju se ipak nameće ono bezvremensko pitanje: što ostaje kada nestane taj osobni, ljudski trenutak? Odgovor koji je Schulze dao nije bio financijski, nego – možemo reći – filozofski. Ako želiš da zaposlenik stvori iskustvo koje gost pamti, moraš mu dati dvije stvari: dostojanstvo i slobodu, jer jedno bez drugog ne funkcionira. U praksi, to znači odriješene ruke, no i povjerenje da će znati što učiniti s njima. I to je do danas ostao najvažniji odgovor na pitanja s početka ove priče.
Jedan od najpoznatijih primjera kako su djelatnici Ritz-Carltona rješavali probleme gostiju priča je o izgubljenoj plišanoj žirafi Joshie
Primjer Horsta Schulza i Ritz-Carltona i danas se smatra jednim od najcitiranijih kada je riječ o autonomiji djelatnika u rješavanju problema i situacija s gostima
HoReCa Adria 2026 IZLAGAČ
paviljon 8a
štand D1
Održiva usluga za goste
STANICE ZA PUNJENJE BOCA VODOM
Aktualan trend u hotelijerstvu su stanice za punjenje boca koje gostima omogućuju jednostavan pristup svježoj, filtriranoj pitkoj vodi tijekom cijelog boravka. Na domaćem tržištu dostupne su Elkay stanice koje rade beskontaktno, putem senzora, dok ugrađeni sustav filtracije osigurava visoku kvalitetu pitke
vode. Riječ je o rješenju koje istovremeno podiže kvalitetu usluge i smanjuje potrošnju jednokratne plastike, zbog čega ga sve češće uvode i hrvatski hoteli. Elkay stanice hotelima mogu pomoći u ispunjavanju kriterija za ekološke certifikate poput Green Key oznake, a ugrađeni brojač u stvarnom vremenu prikazuje
Punjenje višekratnih boca gostima omogućuje jednostavan pristup pitkoj vodi bez jednokratne plastike
koliko je plastičnih boca izbjegnuto njihovim korištenjem. Uz ekološke prednosti, ovakvo rješenje smanjuje potrebu za skladištenjem flaširane vode, oslobađa prostor u skladištima i servisnim prostorijama te pojednostavljuje svakodnevne operativne procese. saniteh.hr
Sajam opreme za hotele, turizam i ugostiteljstvo
Od narudžbe do analitike
VEĆA KONTROLA NAD RADOM KUHINJE
Laser Line predstavio je Laser*KDS, sustav za digitalno upravljanje kuhinjom koji klasične papirnate bonove zamjenjuje prikazom narudžbi na ekranima u stvarnom vremenu. Narudžbe se automatski raspoređuju prema radnim stanicama pa svaki kuhar vidi samo zadatke za koje je zadužen, dok voditelj smjene u svakom trenutku ima pregled nad radom cijele kuhinje. Sustav prati status svake narudžbe i upozorava na moguća kašnjenja, čime se smanjuje mogućnost pogrešaka i nesporazuma između kuhinje i sale. Uz rad u kuhinji, Laser*KDS uključuje i zasebnu web aplikaciju
za praćenje poslovne analitike. Menadžeri i vlasnici kroz nju mogu pratiti opterećenje radnih stanica, vrijeme pripreme i status narudžbi te lakše prepoznati gdje dolazi do zastoja u radu kuhinje. Prikupljeni podaci pružaju jasniji uvid u svakodnevni rad i organizaciju smjena te pomažu u prepoznavanju područja u kojima postoji prostor za poboljšanja. Laser*KDS dio je Laser*POS sustava koji objedinjuje rješenja za ugostiteljstvo i hotelijerstvo, od blagajničkog poslovanja do analitike i upravljanja svakodnevnim operacijama. laserline.hr
Laser*KDS prati status svake narudžbe i usklađuje pripremu jela u stvarnom vremenu
Kako se promovira Mediteran?
INFLUENCER ILI PRIČA?
Europska turistička scena prošla je kroz promjenu što se tiče suradnje s influencerima.
Pitanje više nije koristimo li kreatore
sadržaja, nego radimo li to tako da gostu ostane
nešto više od lijepe fotografije
Pripremio:
Adriano Požarić
Vjerojatno ste ga već vidjeli. Stoji na rubu kamene rive u nekom dalmatinskom gradiću, s telefonom podignutim u zrak snima isti zalazak sunca koji je tog ljeta već snimilo nekoliko tisuća ljudi. Konobar prolazi pokraj njega s pladnjem, vješto ga zaobilazi i nastavlja dalje s izrazom čovjeka koji je to vidio previše puta da bi se još čudio. Influencer je, da budemo pošteni, postao dio mediteranskog krajolika otprilike kao i agave i parkirni problem.
Prije desetak godina ulogu koju on danas igra imali su urednici putopisnih magazina. Oni su određivali kamo ćete na ljetovanje, a njihov broj s najljepšim destinacijama sezone bio je ozbiljan prodajni argument. Onda su stigli Instagram, TikTok i YouTube, moć je naizgled preko noći prešla na influencere i jedno se vrijeme činilo da je stara igra gotova. Danas, nekoliko godina kasnije, europski turizam tu priču promatra s nešto više odmaka, a do nas na Jadranu dolaze pouke koje nam mogu biti korisne.
Jer ono što se dogodilo nije pad influencera, nego njihovo sazrijevanje. Tržište je, polako i bez prevelike pompe naučilo razlikovati objavu koja donese pregled, od suradnje koja donese gosta. A to su, ispostavlja se, dvije sasvim različite stvari, koliko god na ekranu izgledale jednako.
PREGLED NIJE ISTO ŠTO I GOST.
Najjasniji signal te promjene dolazi odande odakle ga možda ne biste očekivali – iz svijeta luksuznih hotela, onih koji su i kod nas sve prisutniji. Prema analizi platforme Lefty za početak 2025., vodeći luksuzni hotelski brendovi, među njima Waldorf Astoria i Peninsula, ostvarili su znatan rast zarađene medijske vrijednosti i to ne objavljujući više, nego gradeći pažljivo posložen vizualni identitet i birajući kreatore koji odgovaraju njihovoj priči. Pojednostavljeno rečeno, prestali su brojati pratitelje i počeli birati publiku, što zvuči gotovo prejednostavno da bi bila strategija, no ipak jest.
Onaj tko je to shvatio danas tri stvari radi drukčije, a sve tri vrijedi zapamtiti. Prvo – bira dugoročna partnerstva umjesto jednokratnih suradnji, jer povjerenje se gradi kroz mjesece, a ne kroz jedan vikend i tri storyja. Drugo – poziva kreatore na stvaran doživljaj, a ne na fotografiranje sobe/sebe i traži od njih pogled i stav, ne nabrajanje sadržaja. Luksuzna publika, naime, prilično je „alergična“ na promotivni jezik i reagira tek na
istinski estetski autoritet. Gost koji bira hotel višeg ranga, razliku između iskrene preporuke i plaćenog oduševljenja osjeti gotovo instinktivno, otprilike kao što iskusan ugostitelj u sekundi prepozna tko je došao na ozbiljan ručak, a tko samo fotografirati tanjur. Treća pouka skriva se u brojkama koje se uporno ponavljaju diljem Europe i koje na prvi pogled idu naopako. Manji kreatori, oni s nekoliko desetaka tisuća pratitelja, dosljedno nadmašuju velike profile u svemu što je mjerljivo. Na TikToku nanokreatori postižu stope angažmana oko deset posto, dok veliki profili teško prelaze jedan posto, što nije neka neobjašnjiva čarolija, već matematika povjerenja. Manji influencer govori manjoj, ali odanijoj zajednici koja ga zaista sluša, dok velika zvijezda govori svima, a zapravo nikome. Zato danas većina europskih marketinških stručnjaka radije bira manje i srednje kreatore, a brendovi sve češće okupljaju nekoliko njih po regijama i jezicima umjesto jedne skupe zvijezde.
MANJI KREATORI, VEĆE
POVJERENJE. Mediteran u svemu tome nije promatrač sa strane. Malta je prošle godine napravila potez vrijedan pažnje kad je umjesto klasične kampanje, kroz program „Meet Me in Malta“ postavila kreatore i njihovu publiku u samo središte priče, s igrom, glasanjem i otkrivanjem skrivenih kutaka otoka Gozo i Comino te starih ulica Mdine. Sličan je model ranije, na jednoj drugoj destinaciji, donio više od pedeset milijuna pregleda i rast pratitelja od trideset dva posto, no poanta nije bila u broju objava, nego u tome da gost sudjeluje u priči umjesto da je samo površno pogleda.
Grčka je pak zanimljiva zbog jednog vrlo prizemnog razloga koji se baš i ne spominje na marketinškim konferencijama, no nama bi mogao biti blizak. Suradnje s grčkim kreatorima sadržaja međunarodnim su brendovima osjetno povoljnije nego u Italiji, Francuskoj ili Njemačkoj, gdje rad s manjim influencerima za sličan doseg i angažman zna biti i četrdeset do sedamdeset posto skuplji. Prijevod na naš jezik: destinacija srednje veličine ne mora imati budžet velikih da bi radila pametno, već mora imati pravu publiku i prave suradnike (influencere), a to se, srećom, ne kupuje na metar.
Zajednički nazivnik svih ovih primjera, od hotela s pet zvjezdica do nacionalnih kampanja, iznenađujuće je jednostavan. U fokusu je
lokalno, autentično, specifično, kroz marketing koji se gradi strpljivo. To nije jedna objava i nije jedna press tura uz čašu domaćeg vina, već je to suradnja s ljudima koji temu razumiju i, što je još rjeđe, zaista je vole. Postoji i pojava koju Europa ove godine prati s posebnom znatiželjom, a koja zvuči gotovo kao šala. Publika je, naime, sve sumnjičavija prema previše uglađenom sadržaju i sve više vjeruje iskrenim prikazima koji pokazuju i dobre i loše strane. Kreatori zato sve češće prikazuju realnije iskustvo, a povjerenje time, posve neočekivano, raste, no za destinaciju su tu i prilika i mali izazov. Iskren sadržaj gradi jaču vezu, ali traži i nešto manje kontrole nego što bi marketinška struka idealno voljela, što je otprilike jednako ugodno kao ideja da gosti sami pišu jelovnik.
Kroz sve te promjene provlači se jedna od onih istina koju ova nova europska praksa iznova potvrđuje, a to je da je kreator izvrstan kanal za jednu verziju priče, osobito za sezonske ponude i kraće akcije, no za dugoročnu gradnju imidža i brenda, uredničke priče u tisku i online i dalje nose najveću težinu. Influencer, dakle, nije zamjena za priču, on je tek jedan od njezinih glasova, doduše možda nešto glasniji od ostalih.
HRVATSKA JE
VEĆ
UŠLA U FAZU
ZRELOSTI. A gdje smo u svemu tome mi? Bliže nego što mislimo, ispostavlja se. Hrvatska influencer scena upravo je, prema istraživanju agencije Dialog komunikacije
objavljenom krajem 2025., ušla u vlastitu fazu zrelosti. Gotovo polovica domaćih kreatora mjesečno zaradi više od tisuću eura, velika većina ih monetizira svoj sadržaj, a gotovo polovica scene aktivna je dulje od pet godina. To više nije hobi sa strane, nego mala industrija koja je, baš kao i europska, prerasla fazu pukog skupljanja pratitelja. Zanimljivo je i da sami kreatori sve više traže jasniju regulaciju i označavanje plaćenih suradnji, što je upravo onaj iskorak prema transparentnosti koji publika očekuje.
Na nacionalnoj razini i Hrvatska turistička zajednica influencere odavno koristi sustavno, od kampanje „Visit Slavonia, Share Slavonia“ do velikih međunarodnih posjeta poput onog na kojem je osam svjetskih travel kreatora, predvođenih Kristijanom Iličićem, prošle godine obišlo zemlju od Slavonije do Dalmacije. Na regionalnoj i lokalnoj razini slika je šarolikija. Neke županije, Istra prije svih, influencer marketing koriste redovito i promišljeno, dok ga druge primijene tek ponekad, ovisno o budžetu i prilici.
A onda dolazimo do hotelijera, restoratera, kampova i iznajmljivača, kod kojih se, kako se čini, događa nešto zdravo. Sve više domaćih iznajmljivača i ugostitelja shvaća da im najveći doseg možda i ne treba. Kako je lijepo primijetio jedan portal za privatni smještaj: svaki zadovoljan gost koji sam, neplaćeno, objavi fotografiju s vaše terase već je svojevrsni influencer, doduše bez cjenika i bez fakture. Njegov doseg neće biti
u desecima tisuća, ali je dovoljan za vaših desetak jedinica, a vrijednost za novac mu je teško osporiva. Manji vinari i restorani već godinama rade s mikro kreatorima iz gastro i vinske niše, često kroz razmjenu, a ne kroz velike honorare, a upravo ta vrsta suradnje, strpljiva i specifična, najviše sliči onome što danas radi i najbolja europska praksa.
Pitanje, dakle, više nije jesmo li dovoljno prisutni. Prisutni jesmo, na svim razinama. Pravo je pitanje jesmo li dovoljno zreli da prestanemo mjeriti uspjeh brojem pratitelja i počnemo ga mjeriti brojem gostiju koji su se zbog nekog sadržaja zaista uputili prema nama, i, još važnije, vratili. Jer između influencera koji sleti avionom, sve lijepo snimi i odleti dalje, i kreatora koji godinama gradi povjerenje svoje publike pa joj jednog dana iskreno preporuči baš vaš otok, vaš restoran ili vašu kuću za odmor, razlika je golema. Prvi vam donosi pregled, drugi vam donosi gosta. I tu je, na kraju, cijela poanta. Hrvatska ima ono najteže, a to je priča. Imamo more, gastronomiju, kulturnu dubinu i destinacije koje bi mnogi europski kreatori vjerojatno i sami odabrali za odmor, neovisno o tome je li ih netko pozvao i platio im. Ostaje samo da tu prednost iskoristimo strpljivo i pametno, kroz ljude koji našu priču razumiju, umjesto da i sljedeće ljeto platimo smještaj, večeru i onu čuvenu čašu vina, objavimo doseg u prezentaciji i to nazovemo strategijom. Sazreli smo dovoljno da znamo razliku, sad treba još samo po njoj i postupiti.
Jednostavno platno rješenje za uspješnu turističku sezonu
Fiskalna blagajna FreshPay s rješenjem za kartično plaćanje PocketPOS.
Bez skrivenih troškova uz mogućnost sezonskog mirovanja.
Skenirajte i saznajte više:
Terme Olimia otvorile novi FAMILY HOTEL VILINIA
Terme Olimia otvorile su Family Hotel Vilinia, novi hotel namijenjen obiteljima s djecom, koji predstavlja najveću investiciju destinacije posljednjih godina.
Projekt vrijedan oko 30 milijuna eura donosi 146 soba i približno 70 novih radnih mjesta, a dio je šire strategije segmentacije ponude i daljnjeg razvoja obiteljskog turizma.
Novi hotel prirodno se nadovezuje na kompleks Termalija Family Fun te
zaokružuje obiteljski dio ponude Termi Olimia, dok su drugi dijelovi destinacije i dalje usmjereni na wellness i adults-only segment. Time Terme Olimia dodatno diferenciraju svoju ponudu prema različitim profilima gostiju.
Koncept hotela temelji se na spoju obiteljskog wellbeinga, igre, prirode i razvojno usmjerenih sadržaja za djecu.
Hotel je osmišljen kao prostor koji obiteljima omogućuje kvalitetno zajedničko
vrijeme, uz naglasak na opušteniji i sadržajniji boravak.
Family Hotel Vilinia razvijao se više od desetljeća, a važan dio koncepta čini i tematika šumske pustolovine koja povezuje interijer, aktivnosti i sadržaje hotela. Gostima su na raspolaganju igraonice, animacijski prostori, kino, sadržaji za tinejdžere i knjižnica, dok je hotel s Termalijom Family Fun povezan panoramskim hodnikom dugim približno 150 metara.
RYANAIR
otvorio 19 novih međunarodnih linija iz Zadra
Ryanair je početkom lipnja dodatno proširio svoju mrežu letova iz Zadra te u svega nekoliko dana otvorio čak 19 novih međunarodnih linija. Novi val letova dio je ovogodišnjeg ljetnog reda letenja kojim Zadar dodatno potvrđuje svoju poziciju jedne od važnijih Ryanair baza u regiji, uz snažnije povezivanje Hrvatske s europskim emitivnim tržištima.
Najveći broj novih linija uveden je 1. lipnja, kada su krenuli letovi prema Bergamu, Bologni, Pisi, Beču, Münsteru, Birminghamu i Edinburghu. Otvaranjem novih linija povećan je broj direktnih veza prema tržištima koja tradicionalno generiraju velik broj dolazaka na hrvatsku obalu tijekom ljetne sezone.
Nove linije prema Barceloni, Bournemouthu, Marseilleu i švedskom Växjöu uvedene su 3. lipnja, dok su dan kasnije krenuli i letovi za Kopenhagen te Stockholm. Posebno se ističe širenje mreže prema Skandinaviji, koja posljednjih godina bilježi stabilan rast interesa za hrvatske destinacije.
Uz skandinavske destinacije, nove veze prema Barceloni i Marseilleu dodatno proširuju dostupnost važnih mediteranskih tržišta i city break odredišta, ali i otvaraju dodatni prostor za bolju aviodostupnost tijekom pred i posezone.
Ryanair pritom nastavlja zadržavati konkurentne cijene karata, pa se za velik broj novih linija letovi i dalje mogu pronaći već od dvadesetak eura u jednom smjeru, što dodatno potiče rast kratkih i fleksibilnih putovanja unutar Europe.
Od
apartmana do cijelog putovanja
AIRBNB širi poslovni model
Airbnb već neko vrijeme jasno pokazuje da ne želi biti samo platforma za rezervaciju privatnog smještaja, a novi paket usluga potvrđuje ambiciju da postane svojevrsni „one stop shop“ za cijelo putovanje kroz uvođenje dostave namirnica, prijevoza od zračne luke, najma automobila, skladištenja prtljage i AI alata za planiranje putovanja.
U SAD-u će korisnici u 25 gradova moći naručiti dostavu namirnica u smještaj prije dolaska, dok će globalno biti dostupni transferi od zračne luke s 20 posto popusta za rezervacije napravljene preko Airbnba. Vozači će pritom pratiti status letova kako bi dolasci bili usklađeni s realnim vremenom slijetanja. Ovog ljeta unutar aplikacije stiže i mogućnost najma automobila, pri čemu će sustav preporučivati vozilo prema veličini grupe i tipu putovanja, a prvi korisnici dobit će kredit za sljedeću rezervaciju smještaja ili iskustva.
Kompanija dodatno širi i Experiences segment, koji je prema podacima Airbnba među gostima ocijenjen prosječnom ocjenom 4,93/5. Ponuda sada uključuje gastronomska,
kulturna i sportska iskustva, a među novim partnerstvima ističu se Chef’s Table i Grand Central Market. Gosti će tako moći sudjelovati u večerama i radionicama s poznatim chefovima i barmenima, poput wine pairing večere kod Michelinom nagrađenog chefa Gianfranca Pascuccija u Rimu ili cocktail radionice u pariškom baru De Vie, koji se ubraja među najbolje svjetske koktel-barove.
Airbnb se snažno uključuje i u velika sportska događanja pa je za FIFA World Cup pripremio posebna iskustva u gradovima domaćinima – od watch partyja s nogometnim zvijezdama do treninga s argentinskim nogometašem Javierom Mascheranom. Zanimljiv je i daljnji ulazak u hotelski segment. U dvadesetak vodećih svjetskih destinacija Airbnb uključuje tisuće boutique i nezavisnih hotela, uz naglasak na dizajn, lokaciju i autentičnost, odnosno objekte koji nude iskustvo drukčije od standardiziranih hotelskih lanaca. Gosti će pritom dobivati povrat dijela iznosa u obliku Airbnb kredita, a platforma uvodi i model usklađivanja cijena ako isti hotel pronađu jeftinije drugdje.
Kako je Michelinova oznaka održivosti
POSTALA NEODRŽIVA
Michelin Guide ukinuo je Green Star, oznaku održivosti uvedenu 2020. godine s ciljem isticanja restorana posvećenih ekološki odgovornom poslovanju i održivim praksama. Iz Michelina su potvrdili kako će Green Star zamijeniti novi koncept pod nazivom Mindful Voices, koji više neće biti vezan isključivo uz restorane, nego i uz pojedince te projekte iz šireg hospitality i vinskog sektora.
Iako Michelin službeno navodi kako želi proširiti djelovanje „izvan gastronomije”, Green Star posljednjih su godina pratile kritike vezane uz nedovoljno jasne kriterije i način provjere stvarne posvećenosti restorana održivosti. Dio stručne javnosti upozoravao je kako je za dobivanje oznake često bilo dovoljno ispuniti upitnik, bez ozbiljnije provjere stvarnih praksi poslovanja. Kritike su se odnosile i na činjenicu da sustav nije uključivao konkretne i mjerljive podatke o održivosti te da Michelinovi inspektori nisu provodili detaljne ekološke evaluacije objekata. Michelin nije detaljnije komentirao razloge ukidanja oznake, no Green Star je već prošle godine počeo postupno nestajati iz komunikacije, uključujući i uklanjanje posebnog filtera kategorije s internetske stranice.
Nova inicijativa Mindful Voices fokusirat će se na pojedince koje Michelin prepoznaje kao pozitivne primjere i relevantne glasove unutar restoranske i vinske scene, a priznanja će se tijekom godine objavljivati putem digitalnih kanala vodiča.
U Hrvatskoj su Michelinovu oznaku Green Star za 2025. godinu nosili Zinfandel’s iz Zagreba, Konoba Mate s Korčule i Korak iz Jastrebarskog.
Hrana koja mora preživjeti networking
ŠTO JE DOBAR FINGER FOOD?
Kažu da dobar finger food ne komentira nitko, ali loš pamte svi. Iskustva s domjenaka i evenata saželi smo tako u 13 konkretnih napomena o finger foodu jer ovi detalji često mogu pridonijeti dojmu cijelog eventa
Pripremili: Barbara & Adriano Požarić
Na svakom eventu postoji trenutak kada se razgovor na sekundu prekine jer netko pokušava pojesti finger food. Čaša u jednoj ruci, zalogaj u drugoj, umak prijeti košulji, a salveta je, naravno, na drugom kraju prostorije. Netko se tada hrabro odluči na zalogaj, netko ga vrati na tanjur „za kasnije”, a netko jednostavno odustane i nastavi razgovor kao da hrane nikada nije ni bilo. Upravo u tim malim, pomalo nespretnim trenucima finger food pokaže koliko je zapravo promišljen. Za razliku od klasičnog obroka, finger food jede se stojećke, u pokretu, uz razgovor i networking, pa detalji koji bi u drugim formatima prošli nezapaženo ovdje vrlo brzo dolaze u prvi plan. Način na koji se zalogaj drži, koliko je uredan i koliko je cijela konzumacija neopterećena često odlučuju
hoće li hrana biti ugodan dodatak događanju ili izvor nepotrebne neugode. U želji da se gostu ponudi nešto zanimljivo, finger food može ponekad otići u krivom smjeru. Organizatori ga u cijelom stresu eventa često niti ne stignu probati, a zamjerke na njega rijetko se otvoreno komentiraju. Ipak, upravo finger food koji to zapravo nije, često ostane jedan od detalja koje gosti najviše pamte. Jesen donosi sezonu kongresa, poslovnih okupljanja i blagdanskih evenata, pa u nastavku donosimo nekoliko napomena o finger foodu koje vrlo lako mogu odlučiti dojam cijelog događanja. Dojam zbog kojeg će ugostitelj, hotelijer ili catering dobiti ponovni angažman i ono što je razlika između korektnog i vrhunski izvedenog eventa.
1.
Finger food koji se ne može jesti prstima
Paradoksalno, ali najčešća greška. Zalogaji s previše umaka koji curi, komadi koji se raspadaju, hrana koja zahtijeva vilicu ili nož, sve to odvlači pažnju od razgovora i stvara neugodu. Finger food mora stati u jedan, maksimalno dva zalogaja i pojesti se bez dodatnog pribora.
2.
Previše komplicirana izvedba
Kreativnost je poželjna, ali finger food nije degustacijski meni. Previše slojeva, nepotrebne dekoracije, elementi koji ne drže formu ovdje ne prolaze, jer gost ima desetak sekundi pažnje, ne deset minuta. U malom zalogaju jasna ideja funkcionira bolje od tehnički složene konstrukcije.
3.
Hrana koja je suha ili se brzo hladi
Finger food se vrlo često pripravlja unaprijed, ponekad i nekoliko sati prije, u kuhinji koja je udaljena od mjesta posluživanja. Dodajte tome programe konferencija i sličnih događanja koji gotovo nikada ne teku točno prema planu – jasno je zašto tekstura i temperatura postaju jako važni. Mini quiche koji postane gumast, suhi pileći ražnjići, hladni kroketi ili kruh koji otvrdne gube privlačnost jako brzo, a dobar finger food mora zadržati kvalitetu i nakon 20 do 30 minuta od trenutka kad je izašao iz kuhinje.
4. Nedostatak balansirane ponude
Ako je sve teško i masno ili isključivo lagano, gostu brzo ponestane izbora. Dobra ponuda kombinira različite profile: nešto svježe i hrskavo poput bruschette s ricottom ili tartara od povrća u čipsu od parmezana, nešto proteinsko
poput mini burgera ili kozica u tempuri, nešto vegetarijansko poput punjenih gljiva ili mini falafela i nešto lagano slatko pri kraju. Ta raznolikost daje osjećaj promišljenosti i omogućuje svakom gostu da pronađe nešto po svom ukusu.
5.
Ignoriranje prehrambenih preferencija
Vegetarijanske, veganske i bezglutenske opcije danas su standard, ne iznimka. Greška je ponuditi trideset zalogaja ovog tipa, a da nijedan nije jasno označen. Minimalno treba: jedna do dvije vegetarijanske i veganske opcije, jedna opcija bez alergena i da sve to bude jasno označeno na stolu.
6.
Nejasna logistika serviranja
Finger food se rijetko poslužuje u prilagođenim ugostiteljskim prostorima. Eventi se odvijaju u galerijama, atrijima, na terasama, u prostorima koji najčešće nisu opremljeni za posluživanje hrane. Upravo zato treba unaprijed dobro razmisliti o svakom detalju: gdje će gosti odložiti čaše dok jedu, ima li dovoljno osoblja za dopunjavanje, jesu li tanjuri odgovarajuće veličine, ima li salveta na dostupnim mjestima? Ako ste predvidjeli stolove za stajanje kraj njih, ima li ih dovoljno u odnosu na broj uzvanika? Kada servis funkcionira besprijekorno, gost se time uopće ne zamara, ali kada ne funkcionira, to se itekako vidi i osjeti.
7.
Preveliki komadi
Mini porcije lako postanu mini obrok. Ako gost mora otvoriti usta kao za sendvič, koristiti obje ruke ili žvakati dvije minute, to više nije finger food. Klasičan primjer je pršut rezan predebelo i u prevelikim komadima. Gost se tako nađe u situaciji da ne može pristojno zagristi ni progutati zalogaj, a to je neugodnost koju ne bi trebao doživjeti na eventu.
8.
Kriva temperatura posluživanja
Toplo mora biti toplo, hladno mora biti hladno. Tartar koji stoji na sobnoj temperaturi, mousse koji se topi ili fritto koji postane mlitav greške su koje se ne mogu ispraviti u trenutku posluživanja i tu se najjasnije vidi razlika između ugostitelja koji se bave catering poslovanjem i onih koji to rade povremeno. Iskusni catering na lokaciju donosi bain-marie opremu, zagrijava je dobro prije nego gosti stignu i cijelo vrijeme posluživanja održava pravu temperaturu, jednako za tople zalogaje i za hladne poput carpaccia ili ledenih deserata.
9.
Previše egzotično za publiku
Na poslovnim događanjima gosti žele sigurnost. Ako je u ponudi previše fermentiranih zalogaja ili su previše začinjeni, previše egzotični i orijentalni ili pak publici jednostavno nisu bliski, ljudi uzmu jedan zalogaj i stanu. Uvijek treba imati i sigurne klasike poput mini club sandwicha, bruschette, pršuta i sira ili jednostavnih ražnjića. No, jednako je važno i da gosti znaju što jedu: oznake jela na jeziku gostiju eventa, napisane dovoljno veliko da se pročitaju bez naočala za čitanje. Mali stalci uz svaki poslužavnik i veći skupni jelovnik na ulazu u prostor pomažu gostima da već dok ulaze znaju što očekivati.
10.
Vizualno lijepo, ali bez okusa
Atraktivan izgled privlači prvi pogled, ali okus je ono što se pamti. Pjenice bez okusa,
trebaju biti količinski za jedan zalogaj, a dobro je imati i nekoliko jela od dva do maksimalno tri zalogaja.
12.
Nedostatak flowa: sve odjednom
Kada se svi zalogaji iznesu u prvih dvadeset minuta, dinamika brzo splasne i gosti ostanu bez ponude u trenutku kada bi je najviše cijenili. Finger food treba ritam: prvo lagano, onda konkretnije, onda slatko. Ritam posluživanja dogovara se s organizatorom unaprijed, a iskusni ugostitelji znaju da to ovisi o dobu godine i dana, vrsti eventa i profilu sudionika, ali i o tome što se finger foodom želi postići: je li cilj da hrana bude zvijezda večeri, odnosno da pokaže profesionalnost chefa i organizatora ili je tu samo da sudionici ne ostanu gladni i mogu se slobodno posvetiti programu i razgovoru. Odgovor na to pitanje mijenja sve.
13.
dekoracija važnija od sastojaka, fine dining estetika bez zadovoljstva ovdje ne funkcionira: finger food mora biti „wow“ u ustima, ne samo na fotografiji.
11.
Premalo hrane
Najčešća pogreška organizatora: računaju dva zalogaja po osobi, a event traje tri sata. Standardno se naručuje po osobi: koktel event (1–2 h): 5-7 (max 9) zalogaja networking (2–3 h): 8-10 (max 12) zalogaja ako nema večere: 9-12 (max 15) zalogaja Količina se računa po zalogaju, neka jela mogu biti realno pola zalogaja, 50% jela
Stanice za posluživanje – pravilo 3 x 3 x 3
Jedna te ista greška koje se još uvijek drže neki stariji, tradicionalni ugostitelji jest posluživanje na jednom stolu. Time samo stvaramo nepotrebnu gužvu jer gosti čekaju u redu gdje prvi gost uzima prvo jelo i radi istog ostali koji žele uzeti treće ili četvrto jelo ne mogu do njega doći. Pravilno je svako jelo izdvojiti i kraj svakog staviti tanjur i pribor za jelo kao i salvete. Idealno je da između svake stanice (s najviše tri jela) bude razmak od tri koraka i da su postavljene najmanje tri stanice. I naravno, piće izdvojiti još dalje i ako je moguće na dvije odvojene stanice, s vodom na jednoj i na drugoj.
Sajam opreme za hotele, turizam i ugostiteljstvo
FORMA KOJA OTKRIVA PUNO TOGA
Bruschetta
Kriška kruha, malo ulja, češnjak. Teško je naći jednostavnije jelo od bruschette, jela koje je nastalo kao hrana siromašnih, a koje danas najjasnije pokazuje koliko kuhinja razumije ono što radi.
Tijekom nedavnog posjeta
Toskani, gotovo svaki dan smo imali priliku probati neku varijantu bruschette. Bile su različite, s rajčicom, s ribom, s uljem i samo češnjakom, ali jedna stvar ostala je ista: baš svaka je bila savršena. I upravo to je zanimljivo kod bruschette. Toliko je jednostavna da nema gdje sakriti pogrešku. Ideja ovog jela stara je koliko i maslinovo ulje. Još su stari Rimljani kruh prelijevali uljem kao dio svakodnevne prehrane, a iz te prakse izrasla je bruschetta kakvu danas poznajemo. Pisani tragovi sežu do 15. stoljeća, kada se u središnjoj Italiji, u Laziju, Toskani i
Umbriji, ustalio način da se iskoristi stari, suhi kruh. Zapekao bi se na vatri, natrljao češnjakom i prelio uljem, jer je tada jedino toga i bilo. Tako je nastalo ovo jednostavno jelo siromašnih koje je prehranilo generacije.
MALE TAJNE SAVRŠENSTVA. Naziv bruschetta dolazi od riječi bruscare, što znači zapeći na vatri. Dugo je bruschetta zadržala tu svoju osnovnu formu zapečenog kruha, lagano aromatiziranog češnjakom i prelivenog maslinovim uljem. Rajčice na bruschettu dolaze tek u 19. stoljeću, a s njima i sve varijacije koje poznajemo danas.
No, što je ono što razlikuje prosječnu od savršene bruschette? Kruh mora biti od kiselog tijesta, hrskav izvana s malo jače zapečenim rubovima, ali ne suh. Ulje mora imati svježinu i miris, a češnjak ne smije dominirati nego se tek diskretno pojaviti. Ono što dolazi na vrh sezonsko je i ne zatrpava kruh, nego ga nadopunjuje. I mora se poslužiti odmah, jer čim stoji, kruh omekša i cijela poanta nestaje.
Zato je bruschetta u restoranu često više od predjela. Ona je prvi signal kuhinje. Ako je dobra, znači da netko razumije proizvod, sezonu i mjeru. Ako nije, to se vidi odmah.
MALA
KRČKA KUHARICA dobila
digitalni život
Turistička zajednica otoka Krka pokrenula je digitalnu platformu „50 delicija zlatnog otoka Krka“, suvremenu verziju istoimene tiskane kuharice objavljene krajem 2019. godine. Za njezin nastanak tada se udružilo 19 krčkih ugostitelja, a recepte su stručno obradili Dražen Lesica i Milan Nenadić.
Platforma je dostupna na hrvatskom i engleskom jeziku putem stranica 50-delicija.krk.hr i 50-delicacies.krk.hr, a recepti su raspoređeni u sedam kategorija – od hladnih jela, juha i toplih predjela, ribljih jela i jela od rakova i mekušaca, jela od mesa i kruha, do jela od divljači i slastica. Među njima su šurlice
sa škampima i šparogama, riba na savur, žgvacet od kokoši s makarunima, crna torta Beleca i pogačice od čvaraka i suhih smokava.
Projekt je dio nastojanja Turističke zajednice otoka Krka da lokalnu gastronomiju dodatno približi suvremenim kanalima komunikacije i istakne važnost autohtonih recepata u turističkoj ponudi destinacije.
NAMJEŠTAJ
Showroom: Ćirila i Metoda 11, Vodice tel. 022 216 634 info@mayoko.hr mayoko.hr
DVIJE ŽIVOTINJE, DVIJE PRIČE
Jastog & hlap
JASTOG
(Palinurus elephas)
Narodni nazivi: jastog, prug, agusta, škripavac, jastov, jastok
Boja: tamnoplava do gotovo crna, kuhanjem postaje jarko crvena
Stanište: stjenovito dno, 0–50 m dubine
Rasprostranjenost: sjeverni Jadran, Kvarner, atlantske obale Francuske, Sjeverno more
Okus: snažniji, puniji i izraženiji okus mesa Na jadranskom jelovniku često stoje jedan uz drugoga, a rijetko se objašnjava koliko su zapravo različiti i koliko ta razlika vrijedi gostu za stolom – u pašti, brudetu ili na lešo
Pripremila: Barbara Požarić
Večera na terasi uz more, kakvih ljeti na Jadranu ima bezbroj. Za susjednim stolom gosti iz Skandinavije naručili su paštu s jastogom. Konobar je ljubazno objasnio da će staviti malo jastoga i malo hlapa. Na tome je priča stala.
I nama se dogodilo isto. U trenutku kad smo se poželjeli počastiti jastogom na paštu, dobili smo isti odgovor: stavit ćemo malo jastoga i malo hlapa.
Ni mi sami nismo znali točno u čemu je razlika. Konobar nije dodatno objašnjavao, vjerojatno nije ni sam znao dovoljno dobro. A možda nije vidio da tu postoji puno dublja priča i da razlika između jastoga i hlapa na tanjuru konobe na Krku, Visu, Korčuli ili u Dubrovniku ide puno dalje od pukog naziva i od onoga što gost, naročito strani, misli da dobiva na tanjuru.
DVIJE VRSTE, DVA SVIJETA. Hlap je ono što većina gostiju iz sjeverne i zapadne Europe poznaje pod engleskim nazivom lobster. Velik, masivan, tamnoplava do gotovo crna oklopa, s velikim kliještima, tek kuhanjem postaje jarko crven. Meso mu je bogato i snažnog okusa, s izraženom razlikom između mesa repa i kliješta.
Na europskim jelovnicima prisutan je još od 19. stoljeća, kada ga je Auguste Escoffier popularizirao kroz jelo Homard Thermidor i bisque, gustu juhu od hlapa koja je postala simbol klasičnog fine dininga. Upravo je kroz takva jela hlap ušao u europski gastronomski trend kao sinonim za luksuz, ceremoniju i prestiž.
Jastog je druga priča, no najvažnije je da je to jedinstvena priča Mediterana. Manji je i elegantniji od hlapa, s bodljikavim oklopom, tople smeđecrvene boje prošarane žutim mrljama. Ima dugačka šarena ticala po kojima je odmah prepoznatljiv, a živi na kamenitim dnima između trideset i šezdeset metara dubine, danju skriven u pukotinama i pećinama, a noću izlazi u lov.
Hrani se sitnim rakovima, školjkašima i organskim ostacima koje more donosi na dno, a ta prehrana bogata mineralima i jodom daje mu specifičan okus: mineralan, čist i pun, koji je istodobno nježniji i elegantniji od hlapa.
Područje američke savezne države Maine povijesno je bilo jedno od najbogatijih hlapovima; ne samo da ih je bilo u golemim količinama, nego su bili i iznimno veliki
CRTICE IZ POVIJESTI
Marko Gabije Apicije, rimski gurman iz prvog stoljeća naše ere i autor najstarije sačuvane europske kuharice, ostavio je nekoliko recepata za jastoga: pečenog s umakom od kumina, pirjanog s vinom ili kuhanog s medom i octom. Bio je toliko opčinjen mediteranskim rakovima da je, prema zapisima, nakon što je čuo za iznimno velike primjerke uz obale današnjeg Tunisa, ondje poslao malu ekspediciju kako bi mu ih dopremili u Rim.
Kroz stoljeća koja slijede jastog i hlap ostaju hrana bogatih i obrazovanih slojeva društva. No, dok je u Europi hlap gotovo uvijek bio luksuz, atlantska obala Sjeverne
Amerike razvila je prema njemu potpuno drukčiji odnos.
Uz obale država New Englanda i Mainea američki hlap nekada je bio toliko brojan da se koristio kao gnojivo i hrana za stoku. Sluge su čak u pojedinim ugovorima tražili da ga ne moraju jesti više od dva puta tjedno.
Preokret dolazi sredinom 19. stoljeća, kada željeznica povezuje atlantsku obalu s ostatkom SAD-a. Hlap se počinje posluživati u vlakovima putnicima koji prema njemu nisu imali nikakve predrasude i ubrzo postaje gastronomska atrakcija, a do kraja stoljeća njujorški restorani ga poslužuju kao luksuznu deliciju.
Bijele je boje, NJEŽNE TEKSTURE I IZNIMNOG OKUSA , a bogato je bjelančevinama te vrijednim hranjivim tvarima
Ta čistoća okusa ne traži egzibicije u pripremi, upravo je jednostavnost ono što obilježava jastoga u mediteranskoj gastronomiji.
GDJE ŽIVI JADRANSKI JASTOG?
Na Jadranu je jastog najčešći između trideset i šezdeset metara dubine, na položajima izvan pučinskih otoka srednje i južne Dalmacije. Vis, Lastovo, Kornati te šibenski i zadarski arhipelag njegov su prirodni dom. Nalazi ga se i uz obale Italije, Francuske i Španjolske, kao i na atlantskim obalama Portugala.
Razlog tome nije slučajan. Jastog preferira bistro, slano i dublje more, dok mu plići, bočatiji i muljevitiji sjeverni Jadran manje odgovara. Hlap, naprotiv, podnosi hladnije i pliće more te je vrsta sjevernog Jadrana i Kvarnera. U Istri je jastog zato rjeđi, premda ga ima na Kvarneru.
Ta geografska specifičnost dio je njegova okusa i dio razloga zašto je danas luksuzna namirnica. Naime, svaki primjerak koji završi na jadranskom tanjuru ulovljen je u moru, u vršama postavljenima na hridinasto dno. Lovostaj traje od 1. rujna do 5. svibnja – izvan tog razdoblja lov nije dopušten jer ženke nose jaja, a zakonom su zaštićeni i primjerci manji od 28 centimetara.
Jastog spolnu zrelost doseže tek između četvrte i pete godine života, a živi dugo, prema procjenama i više od petnaest godina, a pojedine studije navode i znatno više. Zanimljivo je i da ni jastoga ni hlapa nije moguće komercijalno uzgajati. Mediteranski jastog jedina je komercijalno relevantna morska vrsta raka koja do danas nije uspješno uvedena u akvakulturu, dok se europski hlap već više od stoljeća i pol pokušava uzgojiti bez ekonomski isplativog rezultata. Drugim riječima, svaki primjerak koji završi u restoranu, često je još toga dana bio živ i slobodan u moru.
No, kao i kod brojnih drugih vrsta, ni kod jastoga budućnost nije ružičasta. Vrsta koja tako sporo odrasta i tako dugo živi teško podnosi intenzivan izlov. To potvrđuju i brojke: ulovi jastoga pali su s prosječnih 820 tona godišnje tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća na oko 385 tona između 2000. i 2020. godine. Mediteranska populacija posebno je osjetljiva, s nekadašnjih tisuću tona godišnje izlov je danas pao na samo stotinjak tona.
Očekivano, cijena raste jer ulovi padaju. Ulovi padaju jer je prethodni naraštaj bio prelovljen, a jastog se sporo razmnožava i dugo odrasta, i tako se zatvara krug koji je teško prekinuti.
JASTOG U GASTRONOMIJI
MEDITERANA. Na mediteranskoj obali jastog i hlap dijele prostor, ali ne i isti gastronomski identitet.
Na francuskoj atlantskoj obali i u Bretanji hlap je stoljećima slavljen kao vrhunac morske kuhinje. Na mediteranskoj strani Francuske priča se mijenja: od Provanse prema jugu na jelovnicima dominira langouste, provansalski jastog, a filozofija pripreme postaje potpuno drugačija: s manje umaka, manje ceremonije i više poštovanja prema samoj namirnici.
Sardinija je razvila vlastitu tradiciju kroz Aragosta alla Catalana, jelo nastalo pod snažnim katalonskim utjecajem koji je ostao još od razdoblja kada je otok stoljećima bio pod vlašću španjolske krune. Kuhani jastog poslužuje se na svježem crvenom luku i rajčici, začinjen tek maslinovim uljem i limunom. Samo jastog i ono što je raslo uz more u kojem je ulovljen.
Na Lastovu, Visu i Kornatima ista filozofija živi desetljećima. Jastog na paštu, na buzaru, na brudet. Buzara izvlači sve što je
more pohranilo u oklopu, dok brudet to radi sporije i na kraju ostavlja gusti šug koji vrijedi jednako koliko i samo meso.
Naša lokalna kuhinja nikada nije bila komplicirana, a što se jastoga tiče, jednostavnost je njezina najveća gastronomska vrijednost, ne zbog siromaštva recepture, nego zbog razumijevanja da namirnicu s toliko karaktera nema smisla zatrpavati.
ŠTO O JASTOGU PIŠU
POZNAVATELJI?
Tako i Elizabeth David, autorica koja je mediteransku kuhinju podignula na razinu ozbiljnog književnog žanra, u knjizi A Book of Mediterranean Food iz 1950. posebno je naglašavala da provansalska i katalonska kuhinja s jastogom dostižu vrhunac upravo zato što ne kompliciraju ono što ne treba komplicirati.
Jane Grigson u knjizi Fish Cookery iz 1973. jastoga smješta u isti kontekst: svježina kao jedini pravi začin, jednostavnost pripreme kao imperativ i vino kao jedina prava pratnja.
Sa znanstvene strane Harold McGee u knjizi On Food and Cooking objašnjava što se događa kad jastog dođe na žar: aminokiseline reagiraju s toplinom i stvaraju arome koje gastronomi smještaju u kategoriju umamija s izraženim morskim notama, okus
Jastog na paštu jedan je od najvećih aduta našeg dijela Jadrana i zasigurno jedno od najautentičnijih jela koje možemo ponuditi gostima
koji se ne može simulirati ni začinom ni tehnikom. To je okus koji jastog nosi iz mora i iz hridi u kojima živi.
KAKO TO VIDI GOST ZA STOLOM.
Kad Nijemac ili Austrijanac u dobrom restoranu kod kuće naruče lobster, gotovo sigurno jedu kanadskog Homarus americanusa, atlantskog hlapa koji dominira europskim tržištem jer ga ima dovoljno i može se transportirati živ na velike udaljenosti.
Skandinavci imaju nešto razvijeniji odnos prema morskim rakovima, ali i njima je referentni okvir atlantski hlap, simbol luksuzne večere i posebne prilike.
Kad isti taj gost sjedne za stol na Jadranu i naruči hlapa, dobiva nešto drugo: Homarus gammarus, europsku vrstu intenzivnijeg i složenijeg okusa, ulovljenu u čistom stjenovitom Jadranu i posluženu svježu. Nešto što kod kuće, čak i u vrlo skupom restoranu, gotovo sigurno nikada nije kušao. Ova razlika nije trivijalna, no gost je ne može razumjeti ako mu je nitko ne objasni.
O ZALIHAMA,
ZAMRZAVANJU I BAZENIMA
Lovostaj za jastoga i hlapa traje od 1. rujna do 5. svibnja, pa dio ugostitelja koji ih poslužuju cijele godine taj problem rješava zamrzavanjem vlastitog ulova ili kupnjom zamrznutih primjeraka. Takva praksa je iz operativne perspektive razumljiva, ali gotovo uvijek ostavlja posljedice na teksturu i okus, jer ni jastog ni hlap ne podnose zamrzavanje jednako dobro kao bijela riba ili škampi. Zamrzavanjem gube dio sočnosti, tekstura postaje mekša, a nestaje i dio onog specifičnog mineralnog okusa zbog kojeg ih gosti uopće naručuju. Drugi se odlučuju za držanje živih primjeraka u bazenima.
Restorani koji
poslužuju jastoga i hlapa TREBALI BI
GOSTIMA
OSIGURATI
POSEBAN PRIBOR
ZA RAKOVE , koji
uključuje kliješta za lomljenje oklopa, usku vilicu za vađenje mesa te zaštitnu pregaču za oko vrata
Talijan za stol dolazi s drukčijim referentnim okvirom. On razlikuje aragostu od astice, zna da se jastog i hlap tretiraju drukčije i vrlo brzo procjenjuje je li ono što dobiva usporedivo s restoranima kod kuće. Talijani su po potrošnji jastoga treće europsko tržište, iza Francuske i Španjolske, a kultura jela s
Tu praksu ugostitelj mora ugraditi u svoj HACCP plan kao posebnu kritičnu točku, što u praksi znači kontrolu i dokumentiranje temperature i kvalitete vode, praćenje uginuća te valjanu dokumentaciju o podrijetlu svakog nabavljenog primjerka. Nadzor provodi Državni inspektorat kroz veterinarski sektor, a ne samo sanitarna inspekcija, što dio ugostitelja zatekne nespremnima. Ugostitelji koji žive primjerke drže transparentno i koji to gostu znaju pokazati, sigurno su na ispravnijem putu da gostu ponude kvalitetnu namirnicu u trenutku kada se ona ne može izlovljavati u prirodi.
morskim rakovima ondje je duboka i sofisticirana. Takav gost nije zahtjevan zato što je umišljen, nego zato što zna što jede, i upravo je tu velika prilika za jadranske restorane.
Jer ono čega često nismo svjesni jest da većina naših gostiju, domaćih ili stranih, jastoga i hlapa promatra vrlo površno, kroz prizmu popularne kulture. U filmovima i globalnoj kulturi lobster se i kod nas gotovo automatski prevodi kao jastog, pa je s vremenom postalo uobičajeno da i jastoga i hlapa stavljamo pod isti naziv, bez ozbiljnijeg objašnjenja njihovih razlika.
No, ta razlika je ono što gostu treba ispričati. Razlika onoga što može naručiti u restoranu u Münchenu ili Zürichu i onoga što dobiva na Jadranu, vezanog uz ovo konkretno more i ovu konkretnu sezonu.
Restoran koji to razumije ne prodaje samo obrok. Prodaje iskustvo koje gost ne može ponoviti nigdje drugdje. U turizmu u kojem se sve više natječemo pričom, autentičnošću i razumijevanjem namirnice, a sve manje samo cijenom, upravo se takve razlike najviše broje.
Restoran Rivica u Malinskoj na otoku Krku svoje zalihe hlapa drži u bazenu unutar restorana
Skeniraj kôd i registriraj se
Registrirajte se i prvi saznajte sve o izlagačima, premijerama i programu sajma. Kao prijavljeni, imat ćete visoki prioritet za akreditaciju i pristup konferencijskom programu.
WHISKEY JE KRIV ZA SVE
Slamka nije nastala zbog koktela
Ovaj neizostavan pribor u ugostiteljstvu nastao je krajem 19. stoljeća, a danas se ponovo vraća svojim originalnim papirnatim korijenima
Marvin Chester Stone nije bio barmen ni kemičar. Bio je proizvođač držača cigareta kojem je smetao loš okus koji su prve slamke ostavljale u piću. Prirodne slamke od raži ili trske koje su se tada koristile omekšale bi u tekućini, raspadale se i ostavljale čudan biljni okus koji nikom nije bio po volji.
Stone je 1888. omotao papir oko olovke, premazao ga parafinom i dobio čvrstu, vodootpornu cjevčicu koja nije mijenjala okus pića. Patentirao ju je i time pokrenuo industrijsku proizvodnju slamki kakve poznajemo danas.
No nije Stone bio jedini inovator što se tiče slamki. Tridesetih godina prošlog
stoljeća Joseph Friedman primijetio je da je njegovoj kćeri teško piti iz visoke čaše koristeći ravnu slamku, pa je u slamku umetnuo vijak, oko njega omotao konac i dobio pregib. Patent za fleksibilnu slamku prijavio je 1937., no šira komercijalizacija uslijedila je tek nakon Drugog svjetskog rata. U drugoj polovici 20. stoljeća plastične slamke gotovo su u potpunosti istisnule papirnate jer su bile jeftinije i izdržljivije, no danas se taj proces vraća korijenima. U skladu s trendom smanjenja plastičnog otpada, papirnate slamke vraćaju se u barove i hotele diljem svijeta, gotovo 140 godina nakon Stoneova izuma. No ovaj put iz potpuno drukčijih razloga.
modernu slamku izumio je Marvin Chester Stone, poduzetnik koji je prethodno proizvodio papirnate držače za cigarete
Joseph Friedman ostao je upamćen kao izumitelj savitljive slamke s pregibom
Ugledni međunarodni vodič za ekstra djevičanska maslinova ulja Flos Olei u izdanje za 2026. godinu uvrstio je čak 68 istarskih proizvođača, čime je Istra još jednom potvrdila status jedne od vodećih svjetskih maslinarskih regija. Istarski maslinari čine 13,6 posto od ukupno 500 proizvođača uvrštenih u ovogodišnje izdanje vodiča, koji obuhvaća 57 zemalja na 5 kontinenata.
Posebno priznanje pripalo je uljari Mate iz Savudrije, vlasnice Aleksandre Vekić, koja je treći put uvrštena u prestižnu kategoriju Hall of Fame, ponovo osvojivši maksimalnih 100 bodova, a Istra je osvojila i priznanje The Best, zahvaljujući OPG-u Rheos iz Novigrada kojem je dodijeljena nagrada za
Posjetite naš izložbeni salon u Zagrebu, u trgovačkom centru Family Mall, i pronađite širok asortiman vanjskog i unutarnjeg namještaja - stolica, stolova, ležaljki i garnitura za vašu kuću za odmor, ugostiteljski objekt ili hotel.
Aleksandra Vekić je treći put uvrštena u Hall of Fame, a priznanje su joj dodijelili Boris Miletić, Marco Oreggio i Denis Ivošević
najbolji blend srednje voćnosti. The Best Extra Virgin Olive Oil Blended – Medium Fruity. Najviše ocjene nakon Aleksandre Vekić su dobili Olea BB i Ipša (99 bodova), dok je 98 bodova pripalo OPG Zubin, OPG Matteo Belci i Chiavalon, a po 97 bodova osvojili su Grubić, Primizia – San Rocco, OPG Oliveri, Červar, Negri Olive i Monte Rosso. S 96 bodova nagrađeni su Tonin, Terra Eno Olea, OPG Buršić i OPG Damir Vanđelić, a 95 bodova osvojili su Meneghetti, Al Torcio i OPG Marko Geržinić.
Svečana dodjela vodiča Flos Olei 2026 istarskim maslinarima održana je u hotelu Valamar Diamant u Poreču.
PRIČA O ZADARSKOM LIKERU KOJI JE OBIŠAO SVIJET
Maraschino
Prozirni liker od zadarske višnje maraske koji su nekoć naručivali europski dvorovi, danas doživljava tihu renesansu na koktelskim kartama diljem svijeta i polako se vraća na popis obaveznih sastojaka svakog ozbiljnog bara
Pripremila: Barbara Požarić
Prije nego što je Zadar imao nešto što bi ga stavilo na europske karte, prije turizma, prije poznate rive, prije svega, imao je svoje piće. Bio je to prozirni liker koji se pio na dvorovima Habsburgovaca, koji je stajao na policama londonskih i bečkih trgovina zaštićen od krivotvoritelja carskim privilegijima. Liker koji su tražili generali, diplomati i aristokracija i koji je bio poznatiji od samog grada koji ga je stvorio. Riječ je, naravno, o maraschinu.
Osnova maraschina je, kako će Zadrani reći, maraška. Posebna, sitna, tamnocrvena sorta višnje koja u zadarskom i šibenskom zaleđu raste na krševitom tlu gdje joj mediteranska klima, kameno tlo i stalna cirkulacija zraka između mora i zaleđa daju intenzivnu aromu, prirodnu kiselost i koncentraciju okusa koju nema niti jedna druga sorta višnje.
Zanimljivo je da se maraska nikada nije uzgajala kao konzumno voće, već isključivo za destilaciju, gdje se koristilo sve: meso, koštice, čak i listovi. Posebno su važne koštice, koje maraschinu daju karakteristični gorko-bademasti ton, koji ga razlikuje ne samo od ostalih likera od višnje, već od bilo kojeg likera općenito.
se iz Zadra izvozio na europske dvorove
IZ SAMOSTANA U EUROPSKE
SALONE. Začetnici maraschina bili su redovnici dominikanci koji su početkom 16. stoljeća u svom zadarskom samostanu sastavili recepturu likera koji su prvotno nazvali „Rosolj“, od latinskog ros solis, što znači sunčana rosa.
Veći obrat prema orga niziranoj proizvodnji dolazi krajem 18. sto ljeća kada Francesco Drioli 1768. godine u Zadru otvara prvu pravu tvornicu maraschina.
Za njim dolaze
Luxardo, Kaligarić i Vlahov, a Zadar
gotovo neprimjetno postaje europsko središte jedne sasvim nove industrije.
Tehnologija proizvodnje maraschina bila je jednostavna: maraska se macerirala i destilirala, a destilat sladio šećerom koji se uvozio iz Hamburga. No, upravo zato što je bio jednostavan,
svaka obitelj koja ga je industrijski proizvodila imala je neki tajni sastojak, pa se i recept čuvao kao obiteljska tajna.
Jedna od najzanimljivijih figura čitave te priče je Giuseppina Salghetti-Drioli, nasljednica obiteljske tvornice koja je u prvoj polovici 19. stoljeća vodila cijelo poslovanje, od distribucije do korespondencije s dvorovima
Zanimljivo je i da 1840. godine
FRANCESCO DRIOLI UVODI POSEBNU TEHNIKU RUČNOG PLETENJA BOCA
MARASCHINA koja se zadržala u izvornom obliku do danas i čini jedan od najprepoznatljivijih vizualnih identiteta jednog likera.
Zahvaljujući specifičnim klimatskim uvjetima zadarskog zaleđa, višnja maraska razvija posebnu aromu. To je već u 18. stoljeću potaknulo ozbiljnu proizvodnju maraschina, koji
Foto: Alamy
diljem Europe, s preciznošću i odlučnošću rijetko viđenom u njezino doba. Upravo je ona, prema obiteljskoj predaji, bila posljednja čuvarica recepta koji se nije smio niti zapisati.
KADA JE CIJELI GRAD
MIRISAO NA VIŠNJE. U 19. stoljeću zadarske tvornice likera zapošljavale su stotine radnika, mahom žena, u kratkom i intenzivnom ritmu berbe i prerade. Pošiljke maraschina su odlazile brodovima diljem Jadrana, a distribuirane su i prema Beču, Parizu, Sankt Peterburgu, Londonu, Berlinu, Frankfurtu, Napulju, Genovi, Milanu, Carigradu, s vremenom i u Sjedinjene Američke Države, Kanadu i Australiju. Napoleon Bonaparte osobito je uživao u maraschinu nakon ručka i večere. Godine 1871. kraljica Viktorija povukla je engleske ratne brodove iz
Sredozemlja kako bi ukrcali pošiljku maraschina za britanski dvor, a 1887. godine britanski prijestolonasljednik, princ od Walesa, kasnije kralj George V., osobno je posjetio zadarsku tvornicu i ostavio veliku narudžbu, opisavši maraschino kao „kralja svih likera“. O njemu je pisao Honoré de Balzac, uživao ga je Casanova, a ukrcan je bio i na prvu, nažalost i posljednju, plovidbu Titanica.
Pred Drugi svjetski rat zadarske tvornice Drioli, Luxardo, Romano Vlahov i Maraschino Stampalia zajedno su proizvodile 33 različite vrste likera, no niti jedan nije dostigao popularnost maraschina. U zadarskim kavanama maraschino se pio u nebrojenim kombinacijama: s ginom, rumom, vermutom, kruškovcem, a osim što je bio dio gospodarstva, bio je i dio svakodnevice grada i njegovih građana. Unatoč političkim previranjima i nesigurnostima imao je kontinuitet sve do Drugog svjetskog rata.
ŠTO
SE PROMIJENILO?
Bombardiranja Zadra 1943. i 1944. uništila su oko 80 posto gradskih zgrada, a među njima su razrušene i tvornice alkoholnih pića. Vlasnici su pobjegli ili su stradali, a politički preokret koji je uslijedio prekinuo je tu priču na način koji se više nije dao popraviti
na starom mjestu. Tvornica Luxardo preselila se u Torregliju kod Padove, s nekoliko sadnica zadarske maraske i sačuvanom knjigom recepata i tamo nastavila obiteljsku tradiciju gdje djeluje i danas.
U Zadru je 1946. osnovana tvornica Maraska, nasljednica triju predratnih tvornica, čuvarica znanja i recepture, nova tvrtka u novoj državi. U socijalističkom kontekstu maraschino je izgubio ono što ga je činilo posebnim: priču, prestiž i identitet pića koje je osvajalo dvorove. Postao je industrijski izvozni proizvod, bez aure koja se gradila stoljećima.
Dugo je bio piće koje se nije uspijevalo vratiti na put stare slave, no čini se da se priča danas konačno mijenja. Globalno, maraschino doživljava renesansu kao jedan od najvažnijih sastojaka klasičnih koktela koji se masovno vraćaju na koktelske karte.
Barmeni ga opisuju kao „modifier“, sastojak koji ne dominira, nego uravnotežuje. Za razliku od jednostavnog šećernog sirupa, maraschino donosi kompleksnu slatkoću s notama badema i oraha koje potječu iz koštica maraske, te suhim završetkom koji piću daje dubinu a ne težinu.
U malim količinama, često samo 7 do 15 mililitara, balansira kisele citrusne note, omekšava oštre destilate i daje teksturu koktelima koji se poslužuju bez leda. Upravo ta sposobnost da popuni prostor na ljestvici okusa koji teško može preuzeti neki drugi sastojak, čini ga nezamjenjivim u rukama ozbiljnih barmena.
Hemingway Daiquiri bez maraschina bio bi previše suh i kiseo. Aviation bez njega nije Aviation. Martinez, preteča Martinija, bez njega gubi svoju karakterističnu punoću.
No, što se proizvođača tiče, na globalnoj razini dominira talijanski Luxardo, koji je, već smo spomenuli, nastao u Zadru. S druge strane, naši barmeni ostaju vjerni izvoru, maraschino zadarske Maraske i dalje je njihov prvi odabir.
Za one koji žele iskoristiti potencijale ove priče, u nastavku donosimo detalje o jednom zanimljivom koktelu koji se, uz maraschino, polako vraća na koktel karte diljem svijeta.
ORIGINALNI KOKTEL
S MARASCHINOM
The Last Word koktel koji još nije rekao sve
Od pretprohibicijskog
Detroita do suvremenih koktel karata, The Last Word ostaje primjer savršenog sklada četiri sastojka, a među njima i Maraschina, likera koji je proslavio Zadar
Mali, zeleni koktel neobičnog imena jedan je od onih koji nikada nisu postali masovno popularni, ali su se zadržali na repertoaru barmena koji vole ponuditi nešto izvan očekivanog. The Last Word prvi je put poslužen oko 1915. godine u Detroit Athletic Clubu, neposredno prije nego što je prohibicija trajno promijenila barsku scenu u SAD-u. Autorstvo se najčešće pripisuje barmenu Franku Fogartyju, a koktel se već tada izdvojio neuobičajenom kombinacijom sastojaka i precizno izbalansiranim okusom.
Recept je jednostavan i strogo definiran: gin, zeleni Chartreuse, maraschino liker i svježe cijeđeni sok limete, svi u jednakim omjerima. Upravo ta formula dala je koktelu prepoznatljiv karakter i omogućila mu da se, unatoč promjenama trendova, zadrži u profesionalnom barskom repertoaru.
The Last Word zabilježen je i u knjizi Bottoms Up Teda Sauciera iz 1951. godine, svojevrsnoj mješavini zbirke recepata i
društvene kronike njujorške hotelske barske scene, no već tada je bio na rubu interesa šire publike. Nakon Drugog svjetskog rata gotovo je nestao s koktel karata i desetljećima ostao
Njegov povratak započinje početkom 2000-ih, u razdoblju ponovnog zanimanja za predprohibicijske koktele. Murray Stenson, tada barmen u Zig Zag Caféu u Seattleu, nailazi na recept listajući Saucierovu knjigu i odlučuje ga ponovo ponuditi gostima. Od tog trenutka The Last Word postupno se vraća na koktel karte barova diljem SAD-a, a
definirane strukture.
Zanimljivo je da su se prve verzije The Last Worda pripremale s tadašnjim tzv. bathtub ginovima. Riječ je o ginovima iz kućne radinosti, često improvizirano proizvedenima u razdoblju prohibicije, bez standardizirane kvalitete i s vrlo neujednačenim okusom. U tom smislu, današnji klasični stilovi gina poput London Dry ili Old Tom gina nude precizniji i čišći profil od onoga s kojim je koktel započeo svoj put.
Iako se danas smatra gotovo idealnim primjerom equal-parts koktela, The Last Word poslužio je kao polazište za niz varijacija. Najpoznatija među njima je Paper Plane, koju je 2008. godine osmislio Sam Ross, zamijenivši gin bourbonom. Druge interpretacije ostaju bliže originalnom receptu, ali eksperimentiraju s baznim alkoholom. Mezcal tako donosi zemljaniji i suptilno dimni karakter, dok rum koktelu daje svježinu i travnate note.
The Last Word
■ 22 ml gina
■ 22 ml zelenog Chartreusea
■ 22 ml maraschino likera
■ 22 ml svježe cijeđenog soka limete
Ukras: kandirana trešnja (po želji)
„Bottoms Up” Teda Sauciera kultni je koktel-priručnik iz 1951. godine koji donosi stotine recepata za pića te zanimljive anegdote iz svijeta barova i hotelske kulture
Ostali maraschino kokteli
HEMINGWAY
DAIQUIRI
■ 60 ml bijelog ruma
■ 15 ml maraschino likera
■ 22 ml svježe cijeđenog soka limete
■ 15 ml svježe cijeđenog soka grejpfruta
Ukras: kolut limete
MARTINEZ
■ 45 ml gina
■ 45 ml slatkog vermuta
■ 7 ml Luxardo maraschino likera
■ 2 kapi Angostura bittera
Ukras: kora naranče
Što donosi najstrože vinsko natjecanje i kako su prošla hrvatska vina
IWC
INTERNATIONAL WINE CHALLENGE
Sustavno i metodično raste lista hrvatskih vina koja osvajaju medalje na IWC-u, natjecanju koje mnogi smatraju najstrožim na svijetu. Ove godine ta lista broji 70 hrvatskih etiketa, a među njima i pet zlatnih medalja.
Pripremila: Barbara Požarić
Iako najveći broj sudaca dolazi iz Velike Britanije, u ocjenjivanju sudjeluju i vinski stručnjaci iz Francuske, Italije, Njemačke i Mađarske
Sredinom svibnja objavljeni su rezultati International Wine Challengea (IWC) za 2026. godinu, jednog od najuglednijih i najstrožih vinskih natjecanja na svijetu. U Hrvatskoj se o ovom natjecanju rjeđe piše nego, primjerice, o Decanterovim nagradama, no radi se o natjecanju na kojem svake godine ocjenjuju vodeći svjetski sommelieri, Masters of Wine i vinski kritičari, a njegovi rezultati utječu na odluke kupaca, uvoznika i hotelijera diljem svijeta, a i hrvatska vina svake godine osvajaju mjesta na toj listi.
KRATKA POVIJEST NATJECANJA. IWC je osnovan 1984. u Londonu. Pokrenuli su ga britanski vinski novinari Robert Joseph i Charles Metcalfe, u početku kao skromnu komparativnu degustaciju pedesetak boca. Natjecanje je tijekom godina naraslo u jedan od najvažnijih globalnih referentnih okvira za kvalitetu vina, a danas se na njemu ocjenjuju tisuće vina iz više od pedeset zemalja.
U vinskom svijetu IWC se često uspoređuje s Decanter World Wine Awards (DWWA), no pristup im je različit, mnogi će reći da je IWC konzervativniji. Najveća razlika nije u broju faza ocjenjivanja, nego u tome tko ocjenjuje i na koji način. Na IWC-u svako vino koje dobije medalju mora proći kroz ruke najmanje jedanaest različitih sudaca, a svako vino koje dobije bilo kakvu ocjenu, pa i ono koje ne osvoji medalju, naknadno provjeravaju dopredsjedavajući natjecanja. Na DWWA-u dopredsjedavajući ponovo degustiraju samo vina s ocjenom 94 i više, dok bronca i srebro prolaze samo jednu dodatnu provjeru regionalnog predsjednika panela. Uz to, na IWC-u suci su raspoređeni nasumično i ne ocjenjuju vina iz regija u kojima su specijalizirani, nego dobivaju raznolike serije vina iz cijelog svijeta, što smanjuje pristranost. Primjerice na Decanterovom ocjenjivanju šampanjce ocjenjuju stručnjaci za šampanjce, Burgundiju stručnjaci za to i tako dalje. Na kraju ocjenjivanja IWC daje pisanu povratnu informaciju svakom proizvođaču za svako prijavljeno vino, bez obzira na rezultat.
KAKO FUNKCIONIRA
OCJENJIVANJE. Ocjenjivanje provode međunarodni paneli stručnjaka, sommelieri, Masters of Wine, vinski novinari i uvoznici, a sam proces nadzire skupina dopredsjedavajućih koji provjeravaju svaku
Dopredsjedavajući International Wine Challengea HELEN McGINN I OZ CLARKE pripadaju najužem krugu najutjecajnijih britanskih vinskih stručnjaka. Clarke je međunarodno poznat vinski autor i kritičar, a McGinn ugledna vinska sutkinja, autorica i voditeljica emisija na temu vina
dodijeljenu medalju. U 2026. godini to su bili Tim Atkin MW, Sam Caporn MW, Oz Clarke, dr. Jamie Goode, Peter McCombie MW i Helen McGinn.
Medalje koje IWC dodjeljuje su Trophy, Gold, Silver, Bronze i Commended (pohvala), a postotak vina koja osvajaju zlatne medalje iznosi svega nekoliko posto od ukupnog broja prijava. Uz vina, IWC od 2007. ocjenjuje i sake, s posebnim panelima japanskih i međunarodnih stručnjaka. Ocjenjivanje za 2026. godinu odvijalo se u dvije faze: Tranche 1 u prosincu 2025. i Tranche 2 u travnju 2026., obje u Londonu. Prijave su porasle sedam posto u odnosu na prethodnu godinu, a medalje su osvojila vina iz 39 zemalja.
Po broju zlatnih medalja prednjačila je Francuska sa 70 zlatnih medalja, slijede Australija s 62, Portugal s 49, Španjolska s 40 i Novi Zeland s 38. Champagne je sama po sebi skupila 29 zlatnih medalja, a Burgundija 27. Među pojedinačnim proizvođačima koji su u nekoliko navrata
zlatom potvrdili kontinuitet kvalitete ističu se Penfolds, González Byass, Moët & Chandon, Piper-Heidsieck, Nyetimber i Villa Maria. Ove godine najvišu ocjenu na natjecanju, 98 od 100 mogućih bodova, podijelila su dva vina: Menin Porto Tawny 80 Anos i Rare Champagne & Rare Magnum 2012. Hrvatska je na IWC-u 2026. osvojila pet zlatnih medalja. Jedno od tih pet zlatnih vina, Malvazija istarska 2025. vinarije Damjanić, proglašeno je i najboljim hrvatskim bijelim vinom na natjecanju te je uz zlatnu medalju dobilo i posebno priznanje: Croatian White Trophy, koji IWC svake godine dodjeljuje po jednom vinu unutar svake nacionalne kategorije. Na istom natjecanju Trophy nagrade su, između ostalih, otišle u Gruziju za bijelo i crveno, Grčku za bijelo i Mađarsku za slatko vino. Hrvatska je s pet zlatnih medalja završila dvanaesta na listi zemalja po broju zlatnih medalja, odmah iza Engleske i Čilea, što za zemlju veličine Hrvatske nije mali rezultat. Hrvatska vina koja su dobila medalje, donosimo u nastavku.
Potražnja za gluten-free proizvodima među gostima kontinuirano raste, a istovremeno raste i izbor rješenja koja hotelima i restoranima omogućuju širenje ponude bezglutenskih jela bez kompromisa po pitanju okusa i kvalitete
Pripremila: Iva Sveško
Knorr
Primerba Garlic
Začinska pasta od češnjaka / 340 g
11,20 € + PDV alca.hr
Tiramisù 2 × 245 g
9,34 € + PDV alca.hr
Top Food
Burger Umak 860 g S okusom kiselih krastavaca
6,30 € + PDV metro-cc.hr
Moje Malo Zlato
Brownie kolač
S kakaom i orasima
Trajnost: 40 dana
1,08 € + PDV mojemalozlato.com
1,50 € + PDV apricot.hr
Knorr
Španjolski tamni umak 3,75 kg
56,69 € + PDV alca.hr
Nutrifree Muffin
45 g
Carte D'Or
Metro Chef
Tjestenina Fusilli
500 g
Od kukuruznog i rižinog brašna
2,30 € + PDV metro-cc.hr
Riblji
7,11 € + PDV metro-cc.hr
Moje Malo Zlato
Tamni kruh Sjeme
70 g (2 šnite)
40 % sjemenki suncokreta, lana i buče
Trajnost: 40 dana
1,30 € + PDV mojemalozlato.com
Knorr
Teriyaki umak 1,25 kg
16,45 € + PDV alca.hr
2 × 260 g (520 g)
7,00 € + PDV alca.hr
Nutrifree
Kruh narezani Morbido 65 g
1,02 € + PDV apricot.hr
Metro Chef
Moje Malo Zlato
Carte D'Or Panna Cotta
Vegan čokoladni mousse
3 × 300 g
13,98 € + PDV alca.hr
Nutrifree
Pecivo Hamburger
90 g
1,28 € + PDV apricot.hr
Narezani kruh
Panfette
75 g
1,08 € + PDV apricot.hr
umak sa češnjakom
980 g
7,79 € + PDV metro-cc.hr
Moje Malo Zlato
Kukuruzni miješani kruh
60 g (2 šnite)
Sa sjemenkama suncokreta Trajnost: 40 dana
1,10 € + PDV mojemalozlato.com
Nutrifree Kroasan Classic
50 g
1,30 € + PDV apricot.hr
Brašno Caputo 1924 15 kg
59,10 € + PDV metro-cc.hr
Carte D'Or
Nutrifree
Metro Chef Pesto
Il Mulino Di Napoli
Metro Chef
Biljni Burger
16 × 113,5 g
18,90 € + PDV metro-cc.hr
Carte D'Or
Preljev
šumsko voće
1 kg
10,59 € + PDV alca.hr
Nutrifree
Kruh American / Club Sandwich 240 g
2,76 € + PDV apricot.hr
Carte D'Or
Crema
Catalana
3 × 172 g
9,30 € + PDV alca.hr
Moje
Malo Zlato
Moje Malo Zlato
Kolač jabuka & cimet S jabukama, cimetom i orasima
Trajnost: 40 dana
1,05 € + PDV mojemalozlato.com
Bijelo pecivo Mrvica
60 g (2 × 30 g)
Trajnost: 40 dana
Bez mliječnih sastojaka
1,10 € + PDV mojemalozlato.com
Knorr
Kukuruzni škrob
2,5 kg
12,58 € + PDV alca.hr
DIGITALNI UGLED
Kako smo zbog recenzija ZABORAVILI NA GOSTA
Jedna od najpoučnijih poslovnih priča ovog desetljeća počinje fotografijom stopala prerušenog u svinjski but, a završava milijunskim kaznama koje Italija uvodi zbog lažnih recenzija. Između te dvije točke krije se i jedno pitanje: kada su ocjena na internetu i slika na Instagramu postali važniji od stvarnog iskustva gosta?
Travanj je 2017. godine. Oobah Butler ima dvadeset i sedam godina, živi u šupi od dvadesetak četvornih metara u vrtu kuće u Dulwichu, u južnom Londonu, i upravo je shvatio nešto što će vrlo brzo razotkriti jednu od najvećih slabosti modernog digitalnog ugostiteljstva. TripAdvisor, zaključio je Butler, ne mjeri hranu, već mjeri priču o njoj.
RECENZIJA RESTORANA U KOJIMA
NIKADA NIJE JEO. Do tog otkrića nije došao kroz akademsku analizu ili tehnološko istraživanje, nego vrlo jednostavno: godinama je pisao plaćene recenzije za restorane u kojima nikada nije jeo. Za deset funti po recenziji izmislio bi detalje, opisao teksturu mesa koje nije probao, pohvalio konobara kojeg nikada nije sreo i napisao kako je otišao kući zadovoljan. Vlasnici restorana bili su zadovoljni, ocjene su rasle, gosti su dolazili, i naravno, nitko nije ništa pitao.
A onda se Butler zapitao što bi se dogodilo kada bi napravio restoran koji uopće ne postoji. Kupio je prepaid telefon za deset funti, otvorio domenu, izradio jednostavnu web stranicu i na TripAdvisoru registrirao restoran pod imenom The Shed at Dulwich, odnosno Šupa u Dulwichu. Bez adrese, bez kuhinje i bez hrane. Jela su nosila nazive prema raspoloženjima, a meni je uključivao apsurdne kombinacije poput makarona sa sirom posluženih na „posteljici od egipatskog pamuka“ ili bubrega od kunića na tostu sa šafranom i biskvitom od kamenica. Fotografije jela izgledale su besprijekorno. Ono što nitko nije znao bilo je da je desert koji izgleda kao luksuzna kremasta slastica zapravo bio urinal prekriven kremom
Pripremila: Barbara Požarić
za brijanje i uljem, a savršeno pečen komad mesa s jajetom bila je fotografija Butlerova stopala, snimljenog izbliza i prerušenog u svinjski but.
TripAdvisor je bez problema verificirao restoran. Butlerovi prijatelji i poznanici počeli su u pravilnim razmacima ostavljati recenzije. Ponekad bi čak ostavili četiri umjesto pet zvjezdica, jer ako je nešto presavršeno, uvijek djeluje pomalo sumnjivo. Šest mjeseci kasnije, u studenom 2017., The Shed at Dulwich bio je restoran broj jedan u cijelom Londonu, a da pritom nitko ondje nije pojeo ni jedan jedini zalogaj.
Oobah Butler lažnim je restoranom razotkrio koliko se lako može manipulirati recenzijama na TripAdvisoru
Prepaid telefon Oobaha Butlera nije prestajao zvoniti. Zvali su televizijski producenti, PR agencije i novinari. Jedan je par čak došao pred vrata s bocom vina, uvjeren da će uspjeti dobiti stol.
Kada je Butler od TripAdvisora zatražio komentar, dobio je odgovor koji danas djeluje gotovo nevjerojatno: „Jedini koji stvaraju lažne listinge restorana su novinari u pogrešno usmjerenim pokušajima testiranja. Kako nema stvarnog poticaja da itko napravi lažni restoran, to nije problem koji doživljavamo u našoj zajednici.“
Složit ćete se kako je ovo odličan PR odgovor, no i potpuno pogrešan.
OD LONDONA DO SPLITA, S POSTAJOM U RIMU. Da je priča ostala samo na ovom jednom eksperimentu, danas bi vjerojatno služila kao dobra anegdota za konferencijske panele o digitalnom marketingu. No, nažalost, nije.
Danijell Nikolla, vlasnik splitskog restorana Corto Maltese, jednog je jutra iste te 2017. godine otkrio da mu je ocjena pala s 4,9 na 3,5. Razlog je bio što je u svega sedam minuta stiglo čak devedeset negativnih komentara navodnih gostiju iz Brazila.
Nikolla je pokušao kontaktirati svakog od njih privatnom porukom. Nitko nije odgovorio, a na kraju se pokazalo da su profili bili lažni, otvoreni isključivo za tu priliku. Policijska prijava nije donijela vidljiv rezultat, pa su problem na kraju riješili tako da su zamolili stvarne goste da ponovo ostave recenzije.
U to je vrijeme koordinirani digitalni napad na konkurenciju ili kupnja stotinu
Restoran The Shed, za koji je Oobah Butler fotografije jela snimao, među ostalim, i na vlastitom stopalu koje je glumilo svinjski but, jedno je vrijeme bio najbolje ocijenjeni restoran u Londonu, iako u njemu nitko nikada nije bio
pozitivnih recenzija za vlastiti restoran u Hrvatskoj stajala oko petsto eura. I što je možda još važnije i zabrinjavajuće, takva praksa ni danas nije jasno definirana kao kazneno djelo.
S druge strane, Italija je pokušala ostavljanje lažnih recenzija riješiti zakonski. Tijekom ljeta 2024. platforma vodiča Gambero Rosso objavila je slučaj Vincenza Colae, vlasnika rimskog restorana Ripa12, kojem je ponuđeno sto pozitivnih Google recenzija za 400 eura. Kada je ponudu odbio, stigla je i prijetnja negativnim komentarima.
La Repubblica Roma objavila je i priču Giuseppea Rosciolija, predsjednika udruženja Federalberghi Roma, prema kojoj tisuću lažnih recenzija za hotel, pozitivnih ili negativnih, stoji oko pet tisuća eura.
Zbog sve većeg broja manipulacija, talijansko Vijeće ministara je u siječnju 2025. usvojilo nacrt zakona koji uvodi identifikaciju autora recenzija i dokaz da je osoba zaista bila gost objekta koji ocjenjuje, a dokazom se smatra račun za konzumaciju. Predviđene kazne za one koji ostave lažnu recenziju kreću se od pet tisuća do deset milijuna eura, a mjera upravo čeka konačno glasanje u parlamentu.
U međuvremenu je chef Alessandro Gilmozzi, vlasnik restorana El Molin s dvije Michelinove zvjezdice, otkrio recenziju gosta koji je tvrdio da je ondje jeo panna cottu.
Gilmozzi je za talijanske medije demantirao da je ikada imao panna cottu na meniju, a složit ćete se da je teško zamisliti apsurdniju situaciju od one u kojoj se chef restorana s dvije Michelinove zvjezdice mora opravdavati zbog jela koje nikada nije poslužio. No upravo to danas pokazuje koliko je granica
između stvarnog iskustva i digitalne percepcije postala tanka.
A ONDA JE STIGLA I
UMJETNA INTELIGENCIJA. Prema dostupnim analizama, udio vjerojatno AI-generiranih recenzija porastao je s 4,5 posto 2019. godine na 10,7 posto 2024. godine. Drugim riječima, svaka deseta recenzija koju danas čitamo možda nije nastala iz stvarnog iskustva gosta, nego iz kombinacije algoritma, automatizacije i digitalne manipulacije.
često na ekranu vrijede više od stvarne kvalitete, no samo dok gledate u ekran.
Možda ju je napisao netko tko ondje nikada nije bio. Možda algoritam. A možda oboje istovremeno, što je vjerojatno najgora moguća kombinacija. I tu dolazimo do pitanja koje je možda najvažnije u cijeloj priči: kada smo prestali razmišljati o gostu i počeli razmišljati o ocjeni?
Negdje usput, tijekom velike digitalne transformacije turizma i ugostiteljstva, fokus je gotovo neprimjetno migrirao. Dan u hotelu ili restoranu sve češće počinje provjerom društvenih mreža i platformi, a ne provjerom je li stolnjak uredan i je li pripremljena svježa kava. Evaluacije zaposlenika uključuju broj pozitivnih recenzija, a operativni sastanci vrte se oko algoritama i online reputacije.
Sve to ima svoju logiku jer recenzije jesu važne i gosti ih čitaju. No, negdje u tom procesu gost je polako prestao biti cilj i počeo biti sredstvo za dobivanje ocjene.
Oobah Butler fotografijom stopala dokazao je nešto što mnogi ugostitelji već dugo podsvjesno osjećaju, a to je da digitalni sustav prije svega nagrađuje narativ. Ekskluzivnost, atmosfera i osjećaj da ste na pravom mjestu
Najlojalniji gost nije onaj koji vam je ostavio pet zvjezdica na internetu. To je gost koji se vraća, koji dovodi prijatelje i koji drugima preporučuje mjesto na temelju stvarnog iskustva. Takva lojalnost ne nastaje iz algoritma, već iz osjećaja da je gost bio primijećen, zapamćen i iskreno dočekan. Postoji još jedan trenutak o kojem se možda ne razmišlja prečesto, a vjerojatno je najvažniji u cijelom iskustvu gosta. To nije ni dolazak u objekt, ni prvo piće, ni desert. Riječ je o odlasku iz restorana ili hotela.
Negdje u Mošćeničkoj Dragi, na Hvaru ili u maloj konobi u zadarskom zaleđu, neki će vlasnik gostu uz račun diskretno ostaviti domaći kolačić, nekoliko suhih smokava ili rukom napisanu preporuku vina koje je pio tijekom večeri. Sitnica koja ne košta gotovo ništa, ali sa sobom nosi miris večeri, zvuk razgovora i osjećaj mjesta. Gost će tu malu uspomenu sutradan vidjeti na kuhinjskom stolu uz jutarnju kavu. I kada ga netko upita gdje bi vrijedilo otići za vikend, neće se sjetiti recenzije koju je pročitao na internetu. Sjetit će se trenutka koji je doživio. The Shed at Dulwich mogao je neko vrijeme biti najbolje ocijenjen restoran u Londonu. No, ne zaboravimo: nikada nije mogao stvoriti razlog zbog kojeg se gosti zaista vraćaju. I tu je najveća snaga onog pravog, iskrenog hotelijera i ugostitelja.
SAMOPOSLUŽNI
APARAT
ZA SLADOLED
Automatizirani uređaji za prodaju sladoleda posljednjih se godina sve češće pojavljuju u kampovima, turističkim naseljima i hotelima, a jedan od novijih modela na hrvatskom tržištu razvila je tvrtka Lux Cream. Gost samostalno odabire veličinu porcije te po želji dodaje preljeve i posipe, dok uređaj u nekoliko trenutaka priprema i poslužuje sladoled. Osim same opreme, Lux Cream osigurava instalaciju, opskrbu sirovinama, edukaciju i tehničku podršku, a softver omogućuje praćenje rada i prodaje na daljinu. Takav model omogućuje prodaju sladoleda tijekom cijelog dana bez dodatnog angažmana osoblja te je posebno zanimljiv objektima s velikim brojem posjetitelja. luxcream.hr
Sajam opreme za hotele, turizam i ugostiteljstvo
HoReCa Adria 2026
IZLAGAČ
paviljon 8a štand B4
DRVENI SETOVI ZA BUFFET
Prirodni materijali posljednjih su godina sve prisutniji na hotelskim buffet stolovima, a upravo tom segmentu posvećena je ponuda tvrtke Naturel Wood. Njihova nova kolekcija za posluživanje doručka uključuje drvene servirne daske, zdjele i buffet postolja za prezentaciju kruha, sireva, suhomesnatih proizvoda i voća. Svi proizvodi izrađeni su od kvalitetnog drva oraha,
hrasta, bukve, trešnje, iroka i masline, a velik dio asortimana moguće je prilagoditi specifičnim zahtjevima projekta, od dimenzija i oblika, do detalja koji prate vizualni identitet objekta. Zahvaljujući mogućnosti izrade po mjeri, proizvodi će se jednako lako uklopiti u manje boutique hotele kao i u veće hotelske sustave. naturelwood.hr
kod i registriraj se
Bez registratora i ručnog upisivanja
KAKO OLAKŠATI HACCP
EVIDENCIJU U KUHINJI
Za mnoge ugostitelje HACCP i dalje znači isti prizor: registratori na policama, ručno upisivanje i traženje evidencija kada inspekcija pokuca na vrata. Alca Zagreb, strateški partner nove aplikacije Fudo, predstavlja rješenje za upravljanje sigurnošću hrane koje taj proces digitalizira, seli ga u mobilnu aplikaciju i automatizira dio svakodnevnih zadataka koji zaposlenicima oduzimaju vrijeme. Umjesto ručnih kontrola i dodatne administracije, podaci se bilježe kroz aplikaciju, bez papira i naknadnog prepisivanja podataka. Sve ostaje trajno pohranjeno i dostupno u svakom trenutku, od temperatura hladnjaka do sanitarnih iskaznica i DDD dokumentacije. Sustav uključuje i
senzore za automatsko praćenje temperature rashladnih uređaja koji upozoravaju ako nešto nije u redu, kao i niz drugih alata koji pojednostavljuju svakodnevno vođenje HACCP evidencija. Aplikacija objedinjuje i liste zadataka, pod sjetnike zaposlenicima, arhivu dokumentacije te edukacijske module za nove djelatnike. Sve je dostupno na jednom mjestu, bez registratora, fascikala i traženja papira po kuhinji ili uredu. alca.hr
Nova aplikacija omogućuje jednostavnije vođenje evidencija u kuhinji uz manje administrativnog opterećenja za zaposlenike
Pokreni pretplatu i redovito čitaj Turizam Info
Digitalno & Tiskano izdanje
Skeniraj i pretplati se!
PRIČA O VELIKOM BIJELOM VINU
KOJA ČEKA DA JE ISPRIČAMO
Autohtona sorta Korčule ima rijetko jasnu priču o podrijetlu, ozbiljne međunarodne medalje i stilove koji se odlično uklapaju u mediteransku gastronomiju. Sve što joj još treba jest da je u restoranima nudimo s više samopouzdanja, jer pošip je ipak naše najveće bijelo vino.
Pripremio: Adriano Požarić
Malo autohtonih sorti ima tako precizno zapamćenu priču o nastanku kao što je to slučaj kod pošipa. Još je manje onih koje tu priču mogu povezati s konkretnim ljudima, mjestima, vinogradima i kasnijom znanstvenom potvrdom. Pošip to može. Preživio je filokseru, desetljeća zadružne proizvodnje i turističke valove u kojima su se lakše plasirali prosecco, međunarodna bijela vina i jednostavna ljetna vina bez puno lokalnog identiteta. Danas osvaja zlatne i platinaste medalje na Decanterovim nagradama, pojavljuje se na vinskim kartama izvan Hrvatske, a strani ga sommelieri i vinski autori sve češće promatraju kao jednu od dalmatinskih sorti s ozbiljnim međunarodnim potencijalom.
A ipak, na mnogim vinskim kartama hrvatskih restorana pošip još uvijek ne dobiva mjesto koje bi mogao imati. Prečesto je tek jedna stavka među bijelim vinima, negdje između malvazije, graševine, talijanskog sivog pinota i roséa. Kao da se od njega očekuje da se sam objasni gostu.
A pošip traži upravo suprotno: on ima priču koju svaki restoran može ispričati.
SORTA S PEDIGREOM. Jedna od rijetkih stvari koje su iznenađujuće u vinskom svijetu jest da neke sorte zaista imaju priče koje zvuče kao da ih je netko izmislio za PR kampanju, ali nije. Pošip je upravo takav slučaj. Negdje u 19. stoljeću, korčulanski težak Marin Tomašić Barbaca, pok. Marina, zvan Caparin iz Smokvice, krčio je šumu u kanjonu Stiniva. Među raslinjem je naišao na samoniklu lozu. Probao je bobice, prepoznao da u njima ima nečega vrijednog, odrezao mladice i posadio ih u vinograd na predjelu Punta Sutvara. Kasnije ih je počeo dijeliti susjedima, a sorta se postupno širila po Smokvici, Čari i ostatku Korčule.
Da se ta priča nije doista sačuvala, zvučala bi kao savršen vinski mit. No događaj je 1967. dokumentirao dr. Marcel Jelaska iz Instituta za jadranske kulture u Splitu, a kasnija molekularna analiza profesora Edija Maletića i Ivana Pejića s Agronomskog
fakulteta u Zagrebu potvrdila je da je pošip prirodni križanac dviju autohtonih korčulanskih sorti: bratkovine bijele i zlatarice blatske bijele. Drugim riječima, pošip nije sorta koju je Korčula posvojila. On je ondje nastao, od korčulanskog genetskog materijala, na korčulanskom tlu.
Ista ta 1967. godina donijela mu je i zaštitu kontroliranog zemljopisnog podrijetla. Pošip je tako postao prvo hrvatsko bijelo vino s takvim statusom, nakon crnih vina dingač i postup. Za sortu koja se danas još uvijek bori za jasniju poziciju na vinskim kartama, to nije mala činjenica. Dapače, to je jedan od najjačih argumenata zašto bi ga ozbiljni restorani na Jadranu trebali tretirati kao dio vlastitog vinskog identiteta.
ŠTO SE DOGAĐA U VINOGRADU?
Matični prostor pošipa vezan je uz Smokvičko-čarsko polje u unutrašnjosti Korčule. To nije vinograd tik uz more iz turističkih brošura, nego ozbiljan poljoprivredni krajolik: vapnenačka podloga, crljenica,
pjeskoviti dijelovi, suhi mediteranski uvjeti, maestral koji dolazi s mora i prolazi kroz vinograde te stalna borba za ravnotežu između zrelosti, svježine i alkohola.
Pošip je sorta koja rano dozrijeva i može dati visoke šećere. U toplim dalmatinskim uvjetima to je istovremeno prednost i rizik. Prednost je zato što daje punoću, zrelost, aromu i tijelo, rizik zato što lako može otići prema previsokom alkoholu, težini i gubitku svježine. No upravo je tu njegova važna kvaliteta: dobar pošip zadržava kiselost bolje nego što bi se od mnogih mediteranskih bijelih vina očekivalo. Zbog toga ima ono što ugostitelji posebno cijene: dovoljno tijela i zrelosti da ostavi dojam u čaši, ali i dovoljno svježine da se odlično slaže s hranom.
U Smokvici se i danas spominju stari trsovi pošipa na vlastitom korijenu, što je u europskom vinogradarstvu prava rijetkost. Pjeskovita tla pomogla su da vinogradi prežive filokseru, štetnika koji je krajem 19. stoljeća poharao europske vinograde. Malo je sorti koje se mogu pohvaliti tako opipljivom vezom sa svojom vlastitom poviješću. Berba pošipa često počinje rano, već krajem kolovoza ili početkom rujna, ovisno o položaju, godini i stilu koji vinar želi postići. U boljim vinogradima velik dio posla i dalje se radi ručno, što nije romantični detalj za etiketu, nego praktična činjenica: pošip traži pažnju ako se od njega želi dobiti ozbiljno, a ne samo korektno vino.
VIŠE STILOVA, JEDAN KARAKTER.
U svježem, inox stilu pošip je aromatičan, čist i neposredan. Ima citrusne, cvjetne i voćne note, često laganu herbalnost, ponekad prepoznatljiv dodir badema ili slanosti. To je stil koji se lako razumije za stolom: funkcionira mlad, najčešće u prve dvije godine od berbe i idealan je za restorane koji žele bijelo vino na čaše s jasnim lokalnim identitetom.
Ozbiljniji pošipi, osobito oni koji odležavaju na finom talogu – sur lie – često u većim drvenim bačvama ili kombinaciji drva i inoxa, idu u sasvim drugom smjeru. Dobivaju kremastiju teksturu, veću dubinu, note zrelog voća, suhih marelica, badema, mediteranskog bilja, meda i začina.
Alkohol se često kreće oko 13,5 do 14 posto, ali kod dobrih vina ne dominira, a taj stil ima gastronomski potencijal koji je u Dalmaciji još uvijek nedovoljno iskorišten.
POŠIP U HRVATSKOJ
VINARIJE KOJE VRIJEDI ZNATI
Ovaj popis nije rang-lista, već urednički izbor vinarija koje pomažu razumjeti širinu današnjeg pošipa, od korčulanske klasike do modernih, odležanih, izvoznih i eksperimentalnih stilova.
PZ Nerica
ČARA, KORČULA
Jedna od najvažnijih etiketa moderne faze pošipa. Nerica je pokazala da korčulanski pošip može biti čist, moderan, gastronomski upotrebljiv i međunarodno relevantan. Temeljni pošip prepoznatljiv je po svježini, herbalnim notama i blagoj bademastoj završnici, dok premium linija Mindel donosi dulje odležavanje na finom talogu i veću gastronomsku ambiciju.
Krajančić
ZAVALATICA, KORČULA
Luka Krajančić jedan je od dalmatinskih vinara s najprepoznatljivijim autorskim stilom. Etikete poput Intrade, Statuta i Opere pripadaju među najprepoznatljivije interpretacije korčulanskog pošipa. Posebno je važan njegov rad sa sur lie stilom, koji je pokazao da pošip može imati teksturu, složenost i sposobnost odležavanja, pa su to vina za restorane koji žele pokazati ambiciozniju stranu Dalmacije.
Vinarija Zure
LUMBARDA, KORČULA
Najpoznatija po grku, ali njihov pošip posljednjih je godina dobio snažnu međunarodnu potvrdu: platinasta medalja i 97 bodova na Decanter World Wine Awardsu 2021. godine. Dobar primjer da Korčula nije jedna vinska priča i da pošip može biti ozbiljno vino i izvan svojih najpoznatijih čarskosmokvičkih okvira.
Vinarija Stina
BOL, BRAČ
Stina je važna jer je pošip predstavila široj publici izvan klasičnog korčulanskog konteksta. Smještena u rekonstruiranom povijesnom podrumu uz more u Bolu, vinarija je pošipu dala moderno, dizajnerski snažno i stranim tržištima razumljivo lice. Za restorane je to stil koji se lako preporučuje gostima koji žele lokalno vino, ali očekuju čistoću i suvremeni izraz.
Vinarija Testament JADRTOVAC KRAJ ŠIBENIKA
Važan primjer pošipa izvan njegova korčulanskog zavičaja. U šibenskom zaleđu Juraj Sladić i tim Testamenta stvaraju vino izražene strukture, zrelog voća i mineralnosti, pokazujući koliko se sorta uspješno prilagođava različitim dijelovima Dalmacije. Pošip Testament 2019. osvojio je zlatnu medalju na Decanter World Wine Awardsu 2020., potvrdivši da vrhunske interpretacije ove sorte ne nastaju samo na Korčuli.
PZ Čara
ČARA, KORČULA
Zadružna proizvodnja koja je desetljećima nosila prepoznatljivost pošipa u vremenima kada privatne vinarije nisu imale današnju vidljivost. Za mnoge goste i ugostitelje upravo je Čara bila prva asocijacija na sortu. Danas podsjeća da pošip nije samo priča o novim medaljama i modernim vinarijama, nego vino koje svoju reputaciju gradi već generacijama.
VINOGRADI POŠIPA NA KORČULI UŽIVAJU OBILJE SUNČANIH SATI , rastu na vapnenačkim i crvenkastim tlima bogatim mineralima te zahvaljujući blizini mora i stalnom strujanju zraka zadržavaju svježinu i izraženu aromatiku grožđa
Postoji i treći smjer, rjeđi ali vrijedan pažnje: kasna berba, polusuhi ili slatki pošip. Ta se vina rijetko pojavljuju na vinskim kartama, ali mogu biti vrlo zanimljiva uz deserte, zrelije sireve ili kao završna čaša nakon večere. Pošip se danas ne uzgaja samo na Korčuli. Ima ga na Pelješcu, Braču, Hvaru, u Komarni, Ravnim kotarima i drugim dijelovima Dalmacije. To širenje donijelo je raznolikost i novi energetski naboj te je pokazalo da sorta može nositi različite terroire, a da pritom zadrži prepoznatljiv karakter. Malvazija ima Istru, albariño Galiciju, assyrtiko Santorini, grüner veltliner Austriju. Pošip ima Korčulu kao ishodište i Dalmaciju kao prostor rasta. Za restorane to otvara zanimljivu mogućnost: pošip ne mora biti samo jedna etiketa na karti, već može biti mala, osmišljena kategorija.
ZASLUGE DVOJICE KRAJANČIĆA. Razumijevanje modernog pošipa teško je bez Luke i Jakše Krajančića. Dijele prezime,
otok i sortu, ali pristup im je različit, pa upravo zato dobro pokazuju svu širinu pošipa. Luka Krajančić iz Zavalatice jedan je od vinara koji su pošipu dali autorsku dimenziju. Njegova se vina ne oslanjaju samo na sortu, nego i na priču, senzibilitet i ideju da pošip može biti vino za dulje razmišljanje, a ne samo za ljetnu konzumaciju.
Etiketa Statut, koja se referira na Korčulanski statut iz 1214. i njegove odredbe o vinu, jedan je od boljih primjera kako lokalna vinska priča može biti inteligentna, a da ne postane folklorna. Krajančić je među prvim dalmatinskim vinarima koji su s pošipom ozbiljnije radili u sur lie smjeru i ta su vina pokazala da pošip može imati teksturu, razvoj i složenost kakve dalmatinska bijela vina rijetko dobivaju.
S druge strane, Jakša Krajančić i vinarija Nerica iz Čare važni su za noviju, restoranski dobro vidljivu fazu pošipa. Nerica je pokazala da pošip može biti istovremeno moderan, čist, prepoznatljiv i dovoljno atraktivan za
ozbiljne vinske karte. Pošip Nerica 2016. osvojio je zlatnu medalju i 95 bodova na Decanter World Wine Awardsu, što je bio jedan od važnijih trenutaka za međunarodnu vidljivost korčulanskog pošipa.
Nerica je postala vino koje su mnogi restorani lako razumjeli: lokalno da ima identitet, moderno da se može točiti na čaše, gastronomsko da prati hranu, a istovremeno dovoljno jasno da ga osoblje može preporučiti bez dugog objašnjavanja. Premium linija Mindel s istoimenog položaja u Čarskom polju, ide u ozbiljnijem smjeru: kasnija berba, dulje odležavanje na finom talogu i ambicija da se pokaže zrelija, složenija strana sorte.
MEĐUNARODNE MEDALJE. Dobra potvrda kvalitete su i sigurno priznanja i medalje, posebice one svjetske. Ne samo kao potvrda kvalitete u tom trenutku i za tu berbu, jer kad medalje i priznanja počinju dolaziti iz godine u godinu i to za pošipe od raznih vinara to je znak da postoji još veći
KAKO POŠIP
PREDSTAVITI
GOSTU
Za restorane i hotele najveća vrijednost pošipa nije samo u tome što je autohton. Autohtonost je važna, ali sama po sebi više nije dovoljna, već gost želi znati zašto bi ga naručio.
Svježi pošip: za ribu, školjke, škampe, lagane tjestenine, carpaccio od tune, salate, svježe sireve i ljetna predjela.
Puniji ili sur lie pošip: za grdobinu, lubina u maslinovu ulju, brudet, bijelo meso, janjetinu s mediteranskim biljem, zrelije sireve i jela s više teksture.
Kasna berba pošipa: za deserte, zrele sireve ili završnu čašu nakon večere.
U idealnom jadranskom restoranu pošip ne bi trebao biti skriven među ostalim bijelim vinima.
Trebao bi imati svoju malu priču, a možda i mali izbor: jedan svježi, jedan ozbiljniji, jedan zreliji ili posebniji. Jer pošip ima sve što gost traži od dobrog mediteranskog vina: lokalno podrijetlo, sunce, kamen, svježinu, teksturu i hranu uz koju prirodno pripada.
potencijal. I upravo to je postalo vidljivo. Zadnjih desetak godina dogodio se realan pomak, a sorta je počela dobivati ozbiljnu međunarodnu potvrdu, i to na najzahtjevnijim ocjenjivanjima.
Jedan od najvažnijih primjera je Vinarija Zure iz Lumbarde. Njihov Pošip 2019. osvojio je platinastu medalju i 97 bodova na Decanter World Wine Awardsu 2021. godine što je bila snažna potvrda da Lumbarda, poznata i po grku, može dati pošip međunarodne razine.
Na Decanterovim ocjenjivanjima zlatne medalje osvajali su i drugi pošipi: Nerica, Testament, Galićev Dalmatian Ego i Casa Boschi. Važno je što se među nagrađenima ne pojavljuje samo jedan tip pošipa ili samo jedan položaj što znači da sorta ima širok, a ne uski potencijal.
Stina s Brača pokazala je drugu vrstu uspjeha: pošip kao izvozno i prezentacijsko vino sposobno komunicirati s publikom u Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu i na drugim tržištima. Britanska skupina vinskih kritičara The Wine Gang svrstala je njihov pošip na London International Wine Fairu među najbolja bijela vina sajma.
Takvi rezultati ne znače da je pošip već globalno prepoznata sorta. Nije. Ali znače da postoji dovoljno dokaza da ga se više ne tretira kao lokalnu zanimljivost. Za ugostitelja je to važna poruka: gostu iz Londona, Beča, Ženeve ili Berlina ne treba pošip predstavljati kao egzotiku. Treba ga predstaviti kao lokalno vino s pričom, pedigreom i stilom koji se može ravnopravno uspoređivati s drugim velikim mediteranskim bijelim sortama.
NA STOLU RESTORANA. Pošip na vinskoj karti ne mora biti samo jedna stavka. Može biti tri, svaka s razlogom.
U svom svježem, inox izdanju pošip pokazuje možda i najpristupačnije lice sorte. Ima dovoljno svježine za škampe, dagnje, kamenice, bijelu ribu na gradelama, carpaccio od tune, riblja predjela, lagane tjestenine, svježe sireve i salate s morskim
plodovima. Pije se lako, a pritom ne djeluje anonimno. Gostu daje osjećaj da pije nešto lokalno, a restoranu daje priliku da ponudi više od generičkog suhog bijelog vina.
Sur lie pošip ide dublje. To je vino za grdobinu u bogatijem umaku, pečenu janjetinu s mediteranskim začinima, brudet i zrelije ovčje sireve. Takav pošip ima teksturu i širinu, ne gubi se u hrani i može biti ozbiljna alternativa odležanoj malvaziji, vrhunskim chardonnayima ili kompleksnijim bijelim vinima iz mediteranskog kruga.
Stariji pošipi, osobito oni pažljivo vinificirani i čuvani, mogu pokazati dimenziju koju dalmatinska bijela vina rijetko dobivaju priliku pokazati u restoranima. Nakon nekoliko godina razvijaju složenost, mediteransku začinsku notu, zrelije voće i dublju teksturu. To nije stil za svaku kartu, ali za restorane s ambicioznijom gastronomijom može biti prava atrakcija.
NAŠE NAJVEĆE BIJELO VINO? Je li to preambiciozna tvrdnja ovisi o tome koga pitate i što smatrate „najvećim“. Ako gledamo povijest, pošip ima vrlo jaku poziciju. Ima jasno korčulansko podrijetlo, dokumentiranu priču o pronalasku, znanstveno potvrđeno podrijetlo i status prvog hrvatskog bijelog vina sa zaštićenim zemljopisnim podrijetlom.
Ako gledamo međunarodne nagrade, slika je ozbiljna. Decanterove zlatne i platinaste medalje, 95 i 97 bodova, pažnja stranih kritičara i prisutnost na tržištima izvan Hrvatske pokazuju da pošip više nije samo lokalna sorta za domaće goste.
Ako gledamo gastronomiju, njegov argument je možda najjači. Pošip ima ono što mnogim bijelim mediteranskim sortama nedostaje: tijelo, zrelost i aromu, ali i kiselinu koja mu omogućuje da ostane svjež uz hranu, što ga čini iznimno korisnim u restoranima.
Priča postoji. Vina postoje. Gost postoji. Sada restorani trebaju napraviti svoj dio posla.
Jer pošip je zaista naše najoriginalnije ali i najveće bijelo vino.
DANI POŠIPA I S NJIMA POVEZANI VINSKI FESTIVALI
među najzanimljivijim su ljetnim manifestacijama posvećenima ovoj autohtonoj sorti. Održavaju se svake godine krajem srpnja i početkom kolovoza u Smokvici i Čari
BLIND TASTING
by Klaudio Jurčić
13 POŠIPA
Pošip je davno prestao biti jednostavna kategorija. Ono što je nekad bila jedna prepoznatljiva dalmatinska bijela sorta, danas je raspon koji može zbuniti i iskusnog sommeliera ako ne zna što je u čaši. Trinaest pošipa koje je Klaudio Jurčić procijenio u blind tastingu to jasno potvrđuju: od laganih, svježih i mineralnih vina sa srednjim tijelom, do bogatih, koncentriranih i kompleksnih koja su provela vrijeme na kvascima i u drvu. Stilski raspon bio je toliko širok da je bilo teško povjerovati kako su sva vina proizvedena od iste sorte. I upravo je to, paradoksalno, najzanimljivije kod pošipa danas.
Ono što ih ipak veže je zajednički rukopis koji se ne može poništiti ni vinifikacijom ni položajem. Kroz gotovo svako vino provlači se nota mediteranskog bilja, toplina dalmatinskoga sunca utkana u aromu te svježina i struktura koje pošipu daju ozbiljnost. Ta kombinacija nije slučajna. Ona je razlog zbog kojeg pošip danas nije samo sezonska preporuka, nego strateška etiketa za svaki restoran i ugostiteljski objekt koji ozbiljno radi na vinskoj karti.
Ozbiljna karta danas znači više od jedne etikete, a pošip je dovoljno raznolik da sam može pokriti veći dio kategorija bijelih vina, od laganih aperitivnih stilova do odležanih vina koja prate složenija jela. To ga čini možda najvećim adutom dalmatinskog bijelog vina u profesionalnoj ponudi. Trinaest pošipa koja slijede dobar su razlog da to shvatimo ozbiljno.
ZLATO Krajančić Statut 1214
Vinarija Krajančić Zavalatica, otok Korčula 14% alk. | 35,00 €
Sommelier's choice
Vinarija Luke Krajančića u Zavalatici na Korčuli bavi se isključivo pošipom, s 3,5 hektara vinograda. Statut je napravljen od grožđa iz vinograda starog 67 godina, njegovanog u 500-litarskim bačvama, a ime nosi po Korčulanskom statutu iz 1214. godine. Luka Krajančić je uz Miljenka Grgića jedna od osoba najzaslužnijih za međunarodnu afirmaciju pošipa. Duboke zlatno-žute boje. Na prvom nosu otvara se dominantan miris vanilije, karamele, sušene smokve, maslaca, kandirane kore naranče i sušene marelice. U okusu djeluje koncentrirano, punog tijela, mesnato. Aromatika se u potpunosti ponavlja na nepcu. Fini tanini, iznimno dug i trajan finiš.
SREBRO Nerica Pošip 2024
PZ Nerica, Čara, otok Korčula 13,5% alk. | 17,60 €
PZ Nerica obiteljska je zadruga Jakše Krajančića iz Čare na Korčuli. Pošip Nerica 2016. prvi je korčulanski pošip koji je Decanter nagradio zlatnom medaljom, s 95 bodova. Enolog konzultant je Igor Radovanović. Nerica se uzgaja u Čarskom polju, a stilski je definirana svježinom i salinitetom atipičnim za dalmatinska bijela vina. Duboke slamnate boje sa zlatnom nijansom. Miris je delikatan, isprepliću se note mediteranskog bilja i citrusa, osobito grejpa. U okusu je svježe, elegantno, srednje tijelo s naglašenim salinitetom u finišu.
BRONCA Stina Pošip 2024
Jako vino d.o.o., Bol, otok Brač 14% alk. | 18,00 €
Standardni pošip vinarije Stina s Brača, bez drvene komponente. Vinogradi su na bračkim vapnenačkim terasama na nadmorskim visinama od 420 do 550 metara. Pošip Stina postigao je međunarodnu prepoznatljivost nastupom na Vancouver International Wine Festivalu, gdje je rasprodana sva poslana zaliha. Slamnato-žute boje sa zelenkastim odsjajem. Miris je vrlo precizan, s notama citrusa, bijelog cvijeća i egzotičnog ananasa. Okus je izbalansiran, svjež i živ, mineralan. U okusu se ponavljaju note s nosa uz mediteransko bilje. Vrlo dug u finišu.
Vinariju Grgić Vina osnovao je 1996. legendarni Napa Valley vinar Miljenko "Mike" Grgić zajedno s kćeri Violet i nećakom Ivom Jeramazom, s vinarijom u Trsteniku na Pelješcu. Grožđe dolazi s korčulanskog područja Čare, fermentirano na niskoj temperaturi i odležano u francuskim hrastovim bačvama. Grgić je pionir modernog pošipa u Hrvatskoj. Slamnate boje, citrusnog mirisa, delikatan i vrlo fin. Na drugom nosu otvaraju se mirisi mediteranskog bilja, bijelog cvijeća, lagana nota kivija, algi i finog drva. Elegantno, fine i ugodne svježine, mekano, glatko i vrlo pitko.
Standardni pošip vinarije Rizman s ekoloških vinograda Komarne, s vapnenačkim tlom na južnim padinama na 50 do 250 metara nadmorske visine. Grožđe se bere noću i doprema u vinariju prije izlaska sunca kako bi se sačuvala svježina. Uz pošip ulazi do 5% viogniera. Najmlađa berba u skupini, u trenutku tastinga još u ranoj fazi razvoja. Zlatno-žute boje. Miris je u početnoj fazi, lagano zatvoren i vrlo suptilan. Otvaraju se note grejpa, ananasa i začina. Na drugom nosu osjeća se fino drvo i mediteransko bilje, kadulja i kopar. U okusu punog tijela, naglašene mineralnosti, vrlo koncentrirano. Fini tanini, sjajan balans. Zaokružen, s finišem u znaku ugodne gorčine.
02
Galić Ego Pošip 2021
Galić d.o.o.
Jadrtovac, Šibenik 13,5% alk. | 12,00 €
Ego Pošip projekt je vinarije
Galić iz Kutjeva s grožđem s vapnenačkih padina Jadrtovca kraj Šibenika. Dalmatian Ego Pošip (berba 2023.) dobio je zlatnu medalju na Decanterovim nagradama 2025. godine, potvrda da slavonska vinarija na dalmatinskom terroiru može napraviti vino svjetske razine.
Zlatno-žute boje. Izraženi mirisi mediteranskog bilja, algi, kremena, citrusa i ružmarina. Aromatika izrazito mediteranskog karaktera. U okusu svježe i mineralno, cjeloviti aromatski profil potvrđuje se i na nepcu. U finišu toplo i s vrlo ugodnom gorčinom.
Vinarija Testament smještena je u Jadrtovcu kraj Šibenika, na 50 hektara organskih vinograda zasađenih 2007. Pošip se uzgaja na vapnenačkom kršu, izložen laganim lokalnim vjetrovima koji doprinose mediteranskoj aromatici. Testament Pošip bio je prvi pošip koji ne dolazi s Korčule, a koji je Decanter nagradio zlatnom medaljom (berba 2019.). Slamnate boje sa zelenkastim odsjajem. Na nosu se otvaraju mirisi marelice, cvjetnih nota, kadulje, bijelog papra i lagana nota drva. Elegantnog tijela, izvrsno izbalansirano, mekano i dugog okusa.
04
Stina Pošip Majstor 2023
Jako vino d.o.o. Bol, otok Brač 14% alk. | 24,50 €
Vinarija Stina djeluje iz Bola na otoku Braču od 2009., s vinogradima na 420 do 550 metara nadmorske visine. Pošip Majstor fermentira 50% u drvenim posudama i 50% u barrique bačvama. Berba 2022. ocjenjena je s 94 boda od strane Falstaffa.
Dublje intenzivne zlatne boje. Na nosu dominiraju vanilija, nota zrelog ananasa i fino drvo. Vrlo kompleksno. U okusu je punog tijela, sočno, glatke teksture, s vrlo dugim finišem u znaku tropskog voća.
05
Markus
O tom potom Pošip 2024
Sulet grupa d.o.o. Čara, otok Korčula 13% alk. | 19,00 €
Markus je jedna od najzanimljivijih novih dalmatinskih vinarija, s ukupnom investicijom od gotovo 15 milijuna dolara, novim vinogradima na Šolti i modernom vinarijom u Kaštelima. Vlasnici su kanadski investitori Robert i Aida Young. O Tom Potom fermentira kratkom hladnom maceracijom i odležava u inox tankovima radi očuvanja prirodne voćnosti. Enolozi su Ivona i Slaven Jeličić.
Slamnato-žute boje. Miris je u fazi razvoja, lagano rustikalan i autentičan. Prepoznaju se note ružmarina, lavande, citrusa i kamilice. U okusu lagano, svježe i srednje tijelo.
Brime je entry-level bijela etiketa vinarije Rizman iz Komarne, ekološke obiteljske vinarije koja je imala ključnu ulogu u uspostavljanju vinogorja Komarna kao registrirane vinske regije. Ime Brime odaje počast precima vinarske obitelji Štimac. Intenzivne slamnate boje. Na prvom nosu vino je malo zatvoreno. Potom se otvaraju note mediteranskog bilja, kadulje i lovora, citrusa i mokrog kamena. Srednje tijelo, vrlo mineralno i svježe, s finišem u znaku ugodne gorčine.
07
Rizman Nono
2024
Rizman vina d.o.o.
Komarna, Klek 14% alk. | 20,00 €
Nono je kupaža pošipa i chardonnaya (do 15%), s grožđem s posebnog položaja Smrćevica u Komarni. Stilski se razlikuje od svježeg pošipa: fermentira i odležava metodom sur lie u barrique bačvama od francuskog hrasta. Vinarija Rizman od 2006. gradi identitet Komarne kao prepoznatljive organske vinske regije. Slamnato žute boje. Suptilnog i delikatnog mirisa. Prepoznaju se note mediteranskog bilja, citrusa i bijelog voća. U okusu djeluje svježe, srednje tijelo, s ugodnim finišem.
08
Merga Victa Pošip 2023
Black Island Winery d.o.o. Smokvica, otok Korčula 13,5% alk. | 12,00 €
Black Island Winery otvorila je vrata 2018. u prostorima nekadašnje Zadruge Jedinstvo u Smokvici, mjesta gdje je pošip nastao kao sorta. Grožđe za Merga Victu dolazi od više od 25 lokalnih obiteljskih vinograda starih minimalno 15 godina, s tri različita tipa tla, a berba se odvija noću. Ime znači "put kroz vodu" na starodalmatskom, prema lokvama koje hrane vinograde Smokvice. Enolozi su Igor Radovanović i Nikola Mirošević. Zlatno-žute boje. U mirisu zrelo, kompleksno, s notama tropskog voća, osobito ananasa i citrusa. Na drugom nosu otvaraju se začini i lagana crta vanilije. U okusu je punog tijela, koncentrirano, svježe i izvrsno izbalansirano. Prisutni fini tanini, dug finiš.
09
Korta Katarina Pošip 2024
Korta Katarina d.o.o. Čara, otok Korčula 13,5% alk. | 21,50 €
Korta Katarina obiteljska je vinarija na poluotoku Pelješcu u vlasništvu Amerikanaca Leeja i Penny Anderson. Nagrade uključuju Decanter, Wine Enthusiast i Falstaff. Enolog je Nika Silić Marojević. Pošip dolazi s korčulanskog položaja Čara.
Zlatno-žute boje, otvorenog mirisa. Prepoznaju se citrusi, kora naranče i marelica. U okusu je srednje tijelo i ugodna svježina.
Novost iz TECE-a
ZA LAKŠE
ODRŽAVANJE KUPAONICE
TECE je predstavio novu WC školjku TECEloft, model razvijen s naglaskom na jednostavnije održavanje kupaonica i racionalniju potrošnju vode. Model je izveden bez unutarnjeg ruba, što olakšava čišćenje i smanjuje mjesta na kojima se mogu zadržavati nečistoće. U kombinaciji s TECE vodokotlićem dostupno je dvokoličinsko ispiranje od 4 ili 2 litre, što može doprinijeti smanjenju potrošnje vode u hotelima i restoranima. Pažnja je posvećena i detaljima važnima za svakodnevnu upotrebu: skriveni sustav pričvršćivanja omogućuje uredan izgled keramike bez vidljivih vijaka, dok se daska sa sustavom brzog skidanja jednostavno uklanja radi lakšeg održavanja higijene. tece.hr
Funkcionalne i diskretne
Za razliku od klasičnih vrtnih kućica, Hörmann Juno uklapa se u vizualni identitet objekata koji posebnu pažnju posvećuju eksterijeru
VRTNE KUĆICE ZA TURISTIČKE OBJEKTE
Kod kuća za odmor i vila često se pojavljuje isti izazov: gdje smjestiti sve ono što je potrebno za svakodnevno funkcioniranje objekta, od bicikala i opreme za bazen, do jastuka i alata, a da pritom prostor i dalje izgleda uredno i estetski usklađeno. Hörmann Juno vrtne kućice razvijene su upravo za takve situacije. Zahvaljujući minimalističkim linijama, izgledom se bolje uklapaju uz suvremene vile nego klasične vrtne kućice i omogućuju da prostor zadrži vizualnu urednost. Izrađene su od pocinčanog čelika, otporne na kišu, sunce, vjetar i snijeg, uz jamstvo od 20 godina. Prednost je i to što ne
traže dodatno održavanje ni bojanje, pa prostor dugoročno izgleda uredno bez puno brige oko same kućice. Dodatna prednost je sustav zaključavanja u tri točke, koji pruža veću sigurnost za pohranjenu opremu. Juno modeli dostupni su u različitim dimenzijama i izvedbama pa se mogu prilagoditi različitim potrebama, od pohrane bicikala i bazenske opreme do stvaranja dodatnog pomoćnog prostora uz kuću za odmor, kamp ili hotel. Dostupni su i dodatni elementi poput prozora od poda do stropa te dvokrilnih vrata koja olakšavaju pristup i smještaj većih predmeta. hormann.hr
Novi model iz Kärchera
HoReCa Adria 2026 IZLAGAČ paviljon 8a štand B3
PERAČ ZA ZAHTJEVNO SVAKODNEVNO ČIŠĆENJE
Za objekte gdje je brzina pranja vanjskih površina važna koliko i sam rezultat čišćenja, Kärcher je razvio visokotlačni perač HD 8/18-4 MXA, profesionalni uređaj namijenjen intenzivnom svakodnevnom radu. Ovaj model posebno je učinkovit na terasama, oko bazena, na pješačkim stazama, parkiralištima i u servisnim zonama. Lako uklanja tragove svakodnevnog korištenja poput mrlja od pića, algi ili drugih nečistoća koje se tijekom sezone brzo nakupljaju na vanjskim površinama, a jednako se dobro snalazi i pri pranju dostavnih vozila, hotelskih kombija i druge opreme koja zahtijeva redovno
održavanje. Dovoljno je snažan za ozbiljno čišćenje, ali istovremeno praktičan za svakodnevno korištenje. Posebno je praktičan automatski kolut za crijevo koji ubrzava spremanje uređaja, dok su svi nastavci uredno posloženi na samom peraču pa nema nepotrebnog traženja pribora. Zahvaljujući kompaktnoj izvedbi i uvlačivoj ručki, uređaj se lako premješta između različitih dijelova objekta. Kärcher je kod ovog modela dosta pažnje posvetio i jednostavnom održavanju uređaja, pa je pristup glavnim dijelovima brz i praktičan, što servisiranje i redovne provjere čini puno jednostavnijima. karcher.hr
Perač dolazi i s dodatnom opremom za čišćenje pjenom i eco!Booster nastavkom koji omogućuje veću učinkovitost uz manju potrošnju vode
Otkrijte kako automatizacija može transformirati učinkovitost vašeg hotela, zadovoljstvo gostiju i operativnu stabilnost.
Stigli su gosti na struju, JESMO LI SPREMNI?
Električni automobili više nisu vijest nekih tehnoloških portala, s njima dolazi sve više naših gostiju. I pitaju gdje mogu puniti auto.
Ima jedna stvar koja se redovito događa kada nova tehnologija počne mijenjati ponašanje gostiju: prvo je hotelijeri ne primijete, zatim je počnu primjećivati, a onda odjednom shvate da hvataju zadnji vlak.
Točno to se dogodilo s internetom prije dvadesetak godina. Sjećate li se prvih laptopa po hotelima koji su se spajali na internet putem kabela, a pristup se na recepciji plaćao suhim zlatom? Otprilike je svaki dvadeseti gost dolazio s računalom, što je približno isti postotak gostiju koji ove sezone na Jadran dolaze s električnim automobilom.
Mnogi hotelijeri su prije dvadesetak godina internet doživljavali kao tehničku komplikaciju, neki su ga naplaćivali po satu, a nekoliko ih se iskreno nadalo da će od toga napraviti mali prihod. Na kraju se pokazalo da internet nije bio nova usluga, nego nova infrastruktura. Gosti su ga počeli očekivati, a hoteli su ga jednostavno morali osigurati.
S punionicama za električne automobile događa se gotovo ista stvar.
EUROPSKI GOSTI SU VEĆ
IZABRALI. Dok je u Hrvatskoj, bez obzira na poticaje, udio novih električnih automobila još uvijek skroman i kreće se oko pet posto novih registracija, na našim ključnim emitivnim tržištima priča izgleda bitno drukčije. U Njemačkoj, iz koje nam tradicionalno dolazi najviše gostiju, udio novih čisto električnih automobila u travnju 2026. dostigao je 25,8 posto. Svaki četvrti novi automobil koji je izašao iz njemačkog salona bio je električni. Nakon kratkotrajnog pada koji je uslijedio nakon iznenadnog ukidanja državnih
Pripremio: Adriano Požarić
subvencija u prosincu 2023., potražnja se ovog proljeća čvrsto vratila, i to na višoj razini. Austrija, zemlja koja nam puni predsezonu i posezonu, nešto je konzervativnija, ali ne mnogo. Udio novih EV-a kreće se oko 22 posto, a najprodavaniji automobil u svim kategorijama u proljeće 2026. bila je Tesla Model Y. Prodano ih je više nego bilo kojeg drugog modela, bez obzira na pogon. A Nizozemci, koji su nam sve vjerniji gosti, najhrabriji su od svih: svaki treći novi automobil kupljen u Nizozemskoj bio je čisto električni. Ti postoci nisu statistika o nekoj dalekoj budućnosti. To su automobili koji već danas dolaze na hrvatsku obalu i parkiraju pred našim hotelima, kampovima i kućama za odmor. Za njihovim upravljačima sjede gosti koji upravo planiraju svoje putovanje i usput razmišljaju gdje će svom novom limenom ljubimcu pronaći priključak za punjenje.
OČEKIVANJA GOSTA. Vrijedi malo detaljnije pogledati tko su danas vlasnici električnih automobila. Ako pritom gledamo kategorije automobila srednje i više klase, taj vlasnik više nije, kako bi se možda dalo pomisliti, idealist koji pazi na ugljični otisak i u startu je dao ne baš malo novaca isključivo radi kasnije uštede.
Istraživanja McKinseyja i europskih promatračkih tijela daju konzistentan profil vlasnika: visoko obrazovani, menadžeri ili poduzetnici, obitelji ili parovi između 30 i 50 godina, nadprosječne kupovne moći. Ono što se još u tim istraživanjima pronalazi, jest podatak da današnji vlasnici, koji iz salona odlaze s automobilom na struju od 50 i više tisuća eura,
na odmoru ne štede na kvalitetnoj hrani, dobrom smještaju i iskustvu koje ima priču. Gosti o kakvima stalno pričamo kada govorimo o hotelima s četiri i pet zvjezdica.
Između ostalog, moramo znati da su oni i iznimni planeri, jer moraju biti. Električno vozilo traži da unaprijed znaš gdje ćeš ga puniti. Zato takav gost često traži naš objekt na karti dok još sjedi doma u Münchenu ili Beču. Ako nas tamo ne pronađe, ili na prvu ne vidi da imamo punjač, vrlo je moguće da će jednostavno nastaviti tražiti dalje.
Moderna električna vozila s kojima gosti dolaze na Jadran, BMW iX i novi iX3, Porsche Taycan i Macan 4, Audi Q8 e-tron, Mercedes EQS ili novi GLC EQ, Tesla Model S i X, imaju domet već i preko 500 kilometara. To znači da gost iz Graza ili Beča do Istre ili Kvarnera stiže s jednim ili eventualno dva kraća zaustavljanja. Kad stigne i parkira, vjerojatno se želi odmah priključiti na punjač i započeti odmor.
ŠTO TO ZNAČI ZA NAŠE OBJEKTE. Za hotel ili resort s parkingom rješenje je zapravo vrlo jednostavno i možemo reći prilično povoljno. Većini gostiju koji ostaju jednu ili više noći ne trebaju brzi punjači kakve susrećemo uz autoceste. Sasvim su dovoljni sporiji punjači snage između 11 i 22 kW. Gost priključi automobil navečer, ode na večeru, prespava i ujutro ga dočeka puna baterija. Nema potrebe za skupom infrastrukturom niti za posebnim angažmanom osoblja.
Najvažnije je da cijeli postupak bude jednostavan. Gost želi priključiti automobil i pokrenuti punjenje jednako lako kao što to
radi kod kuće ili na putovanjima po Europi. Idealno je da može koristiti istu aplikaciju ili karticu koju već ima, bez novih registracija, telefonskih poziva i odlazaka na recepciju. Što je manje koraka između dolaska na parking i početka punjenja, to je iskustvo bolje.
Sva ta rješenja danas su dostupna i u Hrvatskoj. Tri najveća pružatelja usluga i opreme za punjenje električnih vozila imaju ih u svojoj ponudi. Hrvatski Telekom, kao vjerojatno najveća mreža pod kojom se nalazi velik broj hotela i turističkih destinacija, ovdje je otišao možda i najdalje. Uz njega, Moon Power koji posluje pod okriljem Porsche Croatije i A1 nešto su drukčiji i imaju svoje prednosti, a svi su postali dio velike europske obitelji punionica, pa zajedno mogu ponuditi ono što je našem gostu s početka priče i najvažnije: jednostavnost, brzinu, sigurnost. Ili kako bi rekli oni koji rade u prodaji - zadovoljstvo rješavanjem problema.
Za kampove je logika vrlo slična, ali s jednom razlikom. Gosti koji dolaze s karavanom ili šatorom često ostaju dulje, pa im sporo punjenje savršeno odgovara. Dobar dio gostiju bit će zadovoljan i običnom utičnicom ako ostaju dovoljno dugo. Uostalom, tko odabere kamp, odabrao je i sporiji ritam. Za kuće za odmor situacija ovisi o modelu iznajmljivanja. Ako se kuća iznajmljuje jednoj obitelji kao cjelina, kućni punjač tzv. wallbox postavljen uz parkirno mjesto često je sasvim dovoljno i vrlo praktično rješenje, a ukupni trošak instalacije najčešće ne prelazi tisuću eura. Ako objekt ima više apartmana i zajednički parking za više gostiju, preporučljivije je ići na sustav jednog od prije spomenutih pružatelja, radi transparentne naplate i lakšeg održavanja. Ne zaboravimo da naši gosti dolaze iz kulture plaćanja gdje i za večerom svaki gost voli platiti svoj dio troška. Čist račun, duga ljubav.
Za restorane vrijedi jedna jasna napomena: punionica ne bi trebala biti razlog odlaska u restoran. To i dalje trebaju biti hrana i usluga. No, restoranu koji se nalazi izvan grada ili destinacije i do kojeg se uglavnom dolazi automobilom, punjač može biti praktičan argument da gost ne žuri. Dok ruča ili večera, automobil se puni. Na sporoj punionici od 11 kW gost za tri sata potroši otprilike sedam do osam eura struje, što se lako može naplatiti ili uključiti u paušal rezervacije. Mnogim gostima s električnim vozilima mogućnost punjenja mogla bi biti gesta vrijednija od digestiva na račun kuće.
Goran Todoranović, direktor Grand hotela 4 opatijska cvijeta ističe da se koncept izdvojenog sustava Moon Power za njihov hotel i veliku cirkulaciju gostiju na smještaju i u kongresnom dijelu pokazao odličnim
Za same destinacije, parkirališta uz plaže, pješačke zone i izletničke točke, često je najbolja kombinacija nekoliko sporijih punjača za goste koji ostaju dulje i pokoji brži punjač za one koji se zaustavljaju samo sat ili dva. I upravo tu dolazimo do priče koja zaslužuje posebnu pažnju: kako su neke destinacije u Istri i na Kvarneru odlučile postaviti punionice i potpuno besplatno ponuditi struju gostima.
STRUJA NA POKLON, GOST U GRADU. Kada bi netko u hotelijerskom žargonu predložio da gostu poklonimo osam eura, odmah bi se postavilo pitanje zašto. No neke hrvatske turističke zajednice i gradovi već godinama rade upravo to, i računica im se svaki put pokaže kao dobra. Lovran je bio među prvima na Kvarneru. Punionica stoji tik do ureda Turističke zajednice, punjenje je besplatno, a trošak struje zajedno pokrivaju Općina i TZ iz proračuna. Razlog je jednostavan: tko dođe puniti auto u centar Lovrana, mora ostati barem dva do tri sata, a u ta dva do tri sata posjetit će restorane i staru jezgru.
Mošćenička Draga je sve do nedavno slijedila istu logiku s ciljem da i izvan sezone zadrži tranzitne goste u destinaciji, koji će pritom posjetiti ugostiteljske objekte. Kako se njihova punionica nalazi na ulazu
u mjesto, od ove sezone odlučili su se za povratak na klasičan model s plaćanjem, ali su punionicu stavili u sustav, tako da je danas dostupna i preko većine europskih aplikacija i servisa.
U Istri su otišli korak dalje. Fažana, na ulazu u Nacionalni park Brijuni, ima punionicu postavljenu na nulu: struja je besplatna, a gost koji čeka brod za Brijune ionako mora negdje provesti nekoliko sati, pa zašto ne u lokalnim restoranima ili suvenirnicama?
Matematika destinacije koja stoji iza svega toga je jednostavna. Grad plati svega par eura struje. Obitelj dok puni vozilo potroši 150 eura u lokalnoj ekonomiji, a dio se kroz poreze vraća se u proračun. I to je to.
Za hotelijera iz ovih primjera proizlazi jedna vrlo praktična pouka: ako lokalna turistička zajednica može opravdati poklon struje gostu koji kroz destinaciju samo prolazi, onda hotel koji tom istom gostu prodaje smještaj za 150 eura ili više po noćenju ima još više razloga razmišljati na isti način. U tom kontekstu, besplatno punjenje uključeno u cijenu smještaja teško je promatrati kao trošak. Puno je realnije gledati ga kao dodatnu vrijednost koju gost primijeti, zapamti i vrlo često spomene u recenziji. Ipak, teorija je jedno, praksa drugo, pa smo razgovarali s nekoliko hotelijera koji su
Foto: Adriano Požarić
već prošli fazu uvođenja punionica i danas iz prve ruke mogu procijeniti što im je ta investicija donijela i što očekuju od sljedeće sezone.
GRAND HOTEL 4 OPATIJSKA
CVIJETA, OPATIJA
Moon Power sustav
Amadria hoteli koriste Moon Power sustav već više od tri godine, i to u hotelima Milenij i Grand hotel 4 opatijska cvijeta u Opatiji, te u Amadria Park Resortu u Šibeniku. Prije toga imali su i nekoliko pokušaja s individualnim punionicama, ali prelaskom na Moon Power sustav stvari su se za njih bitno pojednostavile.
U posljednjih godinu dana povećao se postotak gostiju koji dolazi s električnim automobilom i danas to već iznosi više od deset posto gostiju. Goran Todoranović, direktor hotela, ističe kako su gosti prihvatili pristup punionicama putem Moon Power sustava povezanog u europsku mrežu i posebno ističu da im upravo neovisan pristup bez posredovanja recepcije najviše odgovara.
Punionice su smještene u sklopu garaže koja se posebno naplaćuje, dok cijene punjenja određuje Moon uz dio povrata hotelu. Ovaj pristup odgovara i gostima iz drugih opatijskih hotela koji često ostavljaju i pune automobile u garaži Grand Hotela 4 opatijska cvijeta.
Zanimljivo je da su punionice istaknute i na Booking.com profilu hotela. Zbog blizine kongresnog centra Todoranović primjećuje da se u predsezoni, posezoni i tijekom tjedna sve češće pune automobili s hrvatskim registarskim oznakama. To pokazuje da električna vozila više nisu karakteristična samo za strane goste, nego ih sve češće koriste i domaći poslovni putnici te sudionici kongresa.
Grand hotel 4 opatijska cvijeta danas u svojoj garaži ima šest parkirnih mjesta s tri punionice, a uskoro slijedi postavljanje još dviju. Za sezonu 2027. planirano je udvostručenje ukupnog broja punionica.
HOTEL ROXANICH, MOTOVUN
Punjenje uključeno u cijenu smještaja
Hotel Roxanich otvoren je početkom 2019. godine i od prvog je dana imao četiri punionice u garaži te dvije na vanjskom parkiralištu, što je i danas iznadprosječan kapacitet u odnosu na broj soba. To nije bila reakcija na tržišni trend, nego odluka vlasnika koji je od početka dobro poznavao profil svojih gostiju.
U prvim godinama punjenje se odvijalo putem kartica koje su se preuzimale na
Obitelj Rožanić na punionicu gleda isključivo kao na priliku za dijeljenje vizije hotela i restorana Roxanich
Hotel Cora u Splitu, kao gradski hotel, u suradnji s A1 odlučio se za fleksibilan i jednostavan sustav prilagođen prije svega hotelskim gostima, kojima je omogućeno besplatno punjenje, dok vanjski uslugu mogu jednostavno platiti putem QR koda
Danijel Vlahović voditelj ključnih kupaca A1 i Davor Mihaljević, direktor hotela Cora
Foto:
Hotel Roxanich
recepciji, a potrošena energija naplaćivala se kao zasebna stavka na računu. Prije tri godine hotel je promijenio pristup i danas je punjenje uključeno u cijenu smještaja, bez dodatne naplate i bez administrativnih koraka za gosta.
Kako objašnjava obitelj Rožanić, iskustvo je pokazalo da je stvarni trošak električne energije po gostu minimalan, dok gosti takvu pogodnost doživljavaju kao značajnu dodatnu vrijednost. Profil gostiju koji dolaze s električnim automobilima posljednjih se sezona sve više pomiče prema premium i hypercar kategoriji. Porsche Taycan, BMW iX, Mercedes EQS. I, da, Rimac Nevera.
Isti pristup vrijedi i za vanjske goste restorana, kojima je punionica također dostupna bez naknade. Obitelj Rožanić napominje da gosti to ne doživljavaju samo kao praktičnu uslugu, nego i kao poruku o tome kako hotel razmišlja o gostu i njegovim potrebama. Takav je dojam teško izraziti kroz stavku u cjeniku, ali ga je puno lakše prepoznati u komentarima i recenzijama gostiju.
HOTEL CORA, SPLIT
A1 - Dva tipa gostiju, dva načina punjenja
Boutique hotel Cora otvoren je 2023. godine, ima 34 sobe, zatvoreni parking i rooftop bar. Dvije AC punionice snage do 22 kW instalirane su u suradnji s A1 Hrvatska, koja je osigurala rješenje po principu „ključ u ruke“.
Ono što Corin model čini zanimljivim jest jasno razlikovanje hotelskih i vanjskih gostiju. Za vanjske goste koji dolaze u rooftop bar ili su samo u prolazu, punjenje funkcionira putem Hobaca sustava. Nema preuzimanja aplikacija, već se pokretanje punjenja
Hilton Costabella u Rijeci je suradnjom s Hrvatskim Telekomom i njihovim sustavom eSPOT prije svega zadovoljio potrebu za maksimalnom kompatibilnošću s velikim brojem europskih operatera i kartica, čime je vlasnicima električnih vozila iz inozemstva znatno pojednostavljen pristup usluzi punjenja
i plaćanje odrađuje skeniranjem QR koda i plaćanje se obavlja digitalno. Hotelskim gostima postupak je još jednostavniji, jer osoblje jednim klikom na recepcijskom sučelju odobrava punjenje vozila što je odlična opcija obzirom da je recepcija udaljena od punionice nekoliko koraka.
Punjenje je za hotelske goste trenutno uključeno u cijenu boravka. Direktor Davor Mihaljević kaže da je ta odluka vođena jednostavnom logikom: gosti koji u Coru dolaze električnim automobilom uglavnom pripadaju višoj platežnoj kategoriji i najčešće voze premium vozila. U Splitu, gdje je pritisak na parkirališna mjesta i infrastrukturu ogroman, mogućnost sigurnog parkiranja i punjenja vozila na jednoj lokaciji za mnoge goste predstavlja dodatnu vrijednost zbog koje se i vraćaju. Dvije punionice za 34 sobe za sada su dovoljne. No, s rooftop barom i sve većim brojem vanjskih gostiju koji koriste punjenje, Mihaljević očekuje da će kapacitet u budućnosti trebati pratiti rast potražnje.
HOTEL HILTON
COSTABELLA, RIJEKA
Hrvatski telekomDio velike mreže punionica
Za kraj posebno vrijedi istaknuti rješenje hotela Hilton Costabella u Rijeci, koji je kao dio velikog sustava također odabrao izdvojeni sustav punjenja, neovisan o hotelskom računu (tako da se punjenje ne veže uz račun hotela), i to u suradnji s Hrvatskim Telekomom. Prednost HT-a je u tome što su njihove punionice izravno povezane s ostalim europskim sustavima punionica, pa korisnici drugih platformi na razini Europe mogu
započeti punjenje putem svoje aplikacije i računa, na način na koji su navikli.
Da je i ovaj sustav dobar odabir, posebice za srednje i velike hotele koji žele biti više usmjereni prema europskim premium gostima, pokazuje i činjenica da je Hrvatski Telekom danas prisutan u turizmu na nekoliko desetaka lokacija diljem Hrvatske. Od Maistrinih hotela Park, Lone, Amarin i Eden te Aminessova Maestrala i kampa Maravea, preko novog hotela Monumenti u Puli, do nekoliko vila u Istri i na Kvarneru. Hotel Hilton Costabella u Rijeci raspolaže s ukupno šest punionica snage 22 kW, koje često viđamo zauzetima novim premium električnim vozilima, što dodatno potvrđuje tezu s početka ove priče. Danas vlasnici električnih automobila više nisu tehnofreakovi koji čekaju da im se automobil napuni. Danas su to gosti kakve smo oduvijek željeli – premium gosti za hotele s četiri i pet zvjezdica.
I za kraj, jedno razmišljanje iz perspektive vlasnika električnog automobila koji je proteklih godina dosta putovao Europom. Poruka hotelijerima jednostavna je: sve opisane varijante su dobre, sve dok gost može sam priključiti automobil i odmah započeti punjenje, bez čekanja i traženja pomoći. Jednako je važna i dostupnost – jedna punionica koja je uvijek zauzeta rješava problem samo na papiru. Također vrijedi znati kako razmišlja vlasnik električnog automobila koji je parkirao na vašem parkiralištu s polupraznom ili potpuno praznom baterijom. Osim kvalitetnog madraca i jastuka, za miran san u hotelu danas je jednako važno zaspati znajući da će njegov limeni ljubimac ujutro biti pun i spreman za novi izlet ili nastavak putovanja.
MARRIOTT JAČA
midscale segment u Europi
Marriott nastavlja širenje u Europi novim brendom Series by Marriott, s prvim projektima u Italiji i Ujedinjenom Kraljevstvu, ukupno 11 hotela, pri čemu je kod većine riječ o prenamjeni postojećih objekata koji se uključuju u brend i prilagođavaju njegovim standardima. Koncept je usmjeren na srednji segment, s naglaskom na operativnu učinkovitost, konzistentnu uslugu i zadržavanje lokalnog identiteta. Brend se nadovezuje na Four Points Flex by Sheraton, koji je u Europi uveden 2023. godine kao prvi snažniji iskorak
Kako je Marriott posljednjih godina prisutan i u Hrvatskoj, gdje su zadnja dva hotela, AC by Marriott u Splitu
UVODI PRAĆENJE CIJENA POJEDINAČNIH
Marriott sve snažnije razvija ponudu izvan premium segmenta, oslanjajući se na postojeće hotelske objekte i lokalne tržišne specifičnosti
i The Isolano, Autograph Collection, otvorena u premium segmentu, novi brend ukazuje na širenje fokusa i prema cjenovno dostupnijim formatima. Model se pritom temelji na uključivanju postojećih hotela u sustav brenda, uz zadržavanje njihova identiteta te korištenje Marriottove globalne platforme i programa vjernosti Marriott Bonvoy.
HOTELA
Google je proširio svoje alate za planiranje putovanja uvođenjem mogućnosti praćenja cijena za točno određeni hotel. Korisnici sada mogu odabrati konkretan objekt, unijeti željene datume boravka i uključiti obavijesti o promjenama cijena koje im stižu putem e-maila. Time se dosadašnja funkcionalnost, koja je bila ograničena na praćenje šireg izbora hotela prema zadanim kriterijima, dodatno precizira na razinu pojedinačne ponude, a proces praćenja cijena dodatno personalizira i približava funkcionalnosti koja je već standard kod praćenja aviokarata.
MUNDIJAL BEZ HOTELSKOG BOOMA?
Uoči FIFA Svjetskog prvenstva 2026., koje će se od 11. lipnja do 19. srpnja održati u SAD-u, Kanadi i Meksiku, izvješće Američkog udruženja hotela i smještaja (AHLA) pokazalo je kako rezervacije zasad ipak ne dosežu razine koje su se predviđale prije godinu dana. Analitička kuća CoStar procjenjuje da bi prihodi po raspoloživoj sobi (RevPAR) u gradovima domaćinima tijekom lipnja i srpnja mogli porasti za gotovo 13 posto u odnosu na prošlu godinu, no ne zahvaljujući povećanoj potražnji, već ponajprije višim cijenama smještaja.
Očekuje se dolazak oko 1,24 milijuna međunarodnih posjetitelja, a američki hotelijeri pritom prema medijima komuniciraju kako i dalje računaju na veći broj rezervacija u posljednjem trenutku.
ROBOTI U SLUŽBI TURIZMA
Roboti više nisu rezervirani za znanstvenu fantastiku i sve češće ih susrećemo u hotelima, kampovima i drugim turističkim objektima, gdje pomažu u čišćenju, dostavi, održavanju okoliša i komunikaciji s gostima. U nastavku predstavljamo robotska rješenja koja olakšavaju svakodnevne operativne poslove u turizmu
Pripremila: Iva Sveško
Taski
Phantas
Autonomni robot
za čišćenje podova
Radna širina: 330 mm / Učinak čišćenja: do 700 m²/h / Spremnik: 11 l / Autonomija rada: do 4,5 sata / Vrijeme punjenja: 2 sata / Dimenzije: 540 × 440 × 620 mm / Stanica za punjenje uključena
16.812 € + PDV alca.hr
Kärcher RCX 6
Robotska kosilica
Za površine do 3000 m² / Širina rezanja od 35 cm / RTK GPS navigacija / Savladava nagibe do 70% / Automatsko punjenje / Upravljanje putem aplikacije / Senzori
sudara i podizanja / Visina rezanja od 2 do 10 cm / Dimenzije: 73,5 x 51 x 27 cm
2.640 € + PDV / karcher.hr
i-team co-botic 1900
Autonomni robotski usisavač Učinkovitost čišćenja: do 120 m²/h / LiDAR navigacija + senzori prepreka / Kapacitet posude za prašinu: 2 l / Autonomija rada: do 5 sati / Dimenzije: Ø37,5 × 19,7 cm / Wi-Fi + 4G SIM povezivanje
1.999 € + PDV greatrobot.eu
Istra Tech Temi
Concierge robot
S integriranim chatbotom / Težina: 12 kg / Materijal: plastika, metal, stakleni ekran / Dimenzije: 100 x 35 x 45 cm
9.990 € + PDV / istratech.hr
BWT
Magnum Junior
Automatski robot
za čišćenje bazena Za bazene do 20 m duljine / Čišćenje dna i zidova bazena / 4D filtracijska vreća s donjim pristupom / 3 motora: 2 za kretanje i 1 za usis / Bi-direkcijski sustav usisa / Daljinsko upravljanje i timer / Transportna kolica uključena
3.999 € + PDV aquachem.hr
Kärcher
RCW 4
Robot za čišćenje prozora Vakuumsko pričvršćivanje na staklo / 4 automatska načina rada i ručno upravljanje / Sigurnosno uže / Upravljanje putem aplikacije / Rubna detekcija površine / Dimenzije: 26,4 x 25,6 x 7,2 cm
200 € + PDV / karcher.hr
Keenon T10
Autonomni servisni / dostavni robot
Za dostavu hrane i usluga, oglašavanje / Nosivost: do 40 kg / Autonomija rada: 6 – 8 sati / Stereo vizija + dual LiDAR navigacija / Dimenzije:
48,6 × 55,5 × 139,9 cm / Minimalna širina prolaza: 58,5 cm / Wi-Fi / cloud povezivanje
10.999 € + PDV greatrobot.eu
Husqvarna Automower 580 EPOS
Profesionalna robotska kosilica
Za površine do 16.000 m² / EPOS™ instalacija bez granične žice / Fleet Services™ sustav upravljanja
7.040 € + PDV husqvarna.hr
Husqvarna
Automower 410XE Nera
Robotska kosilica
Za površine do 1.000 m² / EdgeCut sustav za košnju rubova / Mogućnost instalacije sa žicom ili bez žice / Detekcija i izbjegavanje prepreka
1.920 € + PDV husqvarna.hr
Kärcher
Kira CV 50
Robot za usisavanje
Autonomni profesionalni robot usisavač / LiDAR navigacija i 3D senzori / Vrijeme rada: 140 min / Kapacitet spremnika: 4,5 l / Razina buke: 57 dB / Automatski povratak na bazu / Upravljanje putem aplikacije / Dimenzije: 57,8 x 57,8 x 30 cm
5.570 € + PDV / karcher.hr
Keenon T9
Autonomni
servisni/dostavni robot
Nosivost: do 40 kg / Autonomija rada: do 15 sati / SLAM stereo navigacija / Dimenzije: 50 × 52,7 × 126,6 cm / Minimalna širina prolaza: 70 cm
8.999 € + PDV greatrobot.eu
BWT
UltraMax
Automatski robot
za čišćenje bazena
Za bazene do 1.250 m² i 50 m duljine / AquaSmart + IR navigacijski sustav / Dvostruki pogonski sustav / Širina zahvata: 81 cm / 4 PVA četke + ultrafina 4D filter vrećica / Daljinsko upravljanje / Transportna kolica uključena
9.999 € + PDV aquachem.hr
Autonomni robot za čišćenje podova
Maksimalna učinkovitost: do 1.100 m²/h / LiDAR + vizualna / SLAM navigacija / Autonomija rada: 5 - 12 sati / Dimenzije: 61.6 × 55 × 69 cm / Minimalna širina prolaza: 65 cm / Cloud - mobilna aplikacija
13.999 € + PDV greatrobot.eu
Husqvarna
Ceora 546 EPOS
Profesionalna robotska kosilica
Za površine do 50.000 m² / EPOS™ navigacija bez granične žice / Sustavna košnja u pravilnim linijama / Potpuno električni pogon
