Issuu

Zla zubarica

Naslov izvornika DEMON

DENTIST

Za nakladnika Bojan Vidmar Glavni urednik Zoran Maljković

Urednik Zoran Maljković Grafički urednik Ivica Jandrijević

Korektor Srđan Boban Prilagodba naslovnice Ivica Jandrijević

Tisak Radin, Zagreb, ožujak 2015.

ISBN 978-953-14-1718-1

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000899706.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

David Walliams Zla zubarica

Ilustrirao Tony Ross

Preveo Ozren Doležal

Za mojega uredno preklopljena prijatelja…

Zahvale:

Slijedi nekoliko jako strašnobitnih* zahvalancija*.

Ponajprvo*, velvažnome* Tonyju Rossu, zato što je ponovno mojim riječima udahnuo život svojim fantazmičnostičnim* ilustrocrtarijama*.

Velika zahvalancija* i voditeljici odjela dječje književnosti u HarperCollinsu, Ann-Janine Murtagh, zato što ima dubovjeru* u mene i moje romanovce*.

Urednici Ruth Alltimes moram zahvaloviti* na njezinu pedantnožljivu* uređivanju.

Kate Clarke i Elorine Grant, velezahvalancija * za vaše nevjerojatljivo* oblikovavanje* naslovnice i teksta.

Objavljijavljanje * ovog romanovca * organizovodili * su Sam White i Geraldine Stroud, na čime vam, damogosponi*, zahvalanciram*.

Zahvalancija* ide i izvršnoj urednici Lily Morgan. I nakrajokoncu * , gromogolema * zahvalancija * mojem agentu, Paulu Stevensu iz Independenta. Najsigabolji.*

* Oprez: izmišljena riječ ili izraz

OPREZ. OVO JE PRIČA STRAVE I UŽASA.

S JAKO MNOGO

IZMIŠLJENIH RIJEČI.

Prolog

Gradom je zavladala tama. U gluho doba noći počinju se događati jako čudne stvari. Djeca bi prije spavanja

stavila zub pod jastuk i uzbuđeno čekala da im Zubićvila ostavi novčić. Ujutro bi se probudila i ondje zatekla neki neizreciv užas. Mrtvog puža golaća. Živog pauka. Stotine i stotine uholaža koje gmižu i plaze pod jastukom. Ili nešto još gore. Daleko gore…

Nešto, ili možda netko, u sitne bi im se sate ušuljao u sobu, uzeo zub i ostavio posjetnicu od koje se ledi krv u žilama.

Zlo ne spava.

Ali tko, ili što, stoji iza toga?

Kako se itko može ušuljati djetetu u sobu a da ga nitko ne vidi?

I što će mu, zaboga, svi ti zubi…?

Upoznajte likove ove pripovijesti:

Alfie, dječak s trulim zubima

Tata, Alfiejev tata

Gospođica Korijen, zubarica

Gabi, curica

Očnjak, njezin mačak

Gospođica Zec, profesorica fizike

Winnie, socijalna radnica

Raj, prodavač novina

Pozornik Stupek, policajac

Tipkaroš, dječak koji neprestano tipka poruke

Gospodin Sivić, ravnatelj

Gospodin Snood, voditelj dramske sekcije

Gospođa Morrissey, umirovljenica

1 Najobičnija zubobolja

Alfie je mrzio ići zubaru. Zbog toga su gotovo svi dječakovi zubi bili žuti. Oni koji nisu bili žuti, bili su smeđi. Nosili su trag svih onih poslastica koje djeca obožavaju, a zubari mrze. Slatkiša, gaziranih sokova, čokolade. Oni zubi koji nisu ni žuti ni smeđi, jednostavno više nisu bili u ustima. Ispali su. Jedan se zario u karamelu i ondje ostao. Drugi su pali kao žrtve gumenih bombona s okusom voća. Ovako mali Alfie izgleda kad se nasmije…

Zla zubarica

To je zato što ovaj dvanaestogodišnjak nije bio kod zubara još otkako je bio malo dijete.

Alfie je zadnji put bio kod zubara kad mu je bi -

lo oko šest godina. Bila je to najobičnija zubobolja, ali završila je pravom katastrofom. Zubar, gospodin

Bivši, bio je strašno star. Usprkos najboljim namjerama, gospodin Bivši već je prije mnogo

godina trebao otići u mirovinu. Zu -

bar je izgledao kao kornjača, ili bolje rečeno, drevna kornjača. Nosio

je toliko debele naočale da su mu oči izgledale poput teniskih loptica. Gospodin

Bivši Alfieju je rekao da je dotični zub potpu-

no šupalj i da ga nikakva plomba neće spasiti, nego da mu, nažalost, ne preostaje drugo doli da ga izvadi.

Zubar je povlačio, povlačio i povlačio zub ogromnim, čeličnim kliještima. Alizub ni makac. Gospodin Biv-

ši morao je čak i nogu osloniti na zubarsku stolicu

Najobičnija zubobolja

pokraj Alfiejeve glave da se upre i iščupa tvrdoglavi

zub. Pa ipak, zub se ne da.

Uto drevni zubar potraži pomoć svoje još starije zubarske tehničarke. Naložio je gospođici Prig da ga

uhvati i iz sve snage povuče za ramena. Ali zub ni tada nije popustio.

Ubrzo su i punašnu recepcionarku, gospođicu Veal, zamolili da uđe u ordinaciju i pomogne im. Gospođica

Veal imala je više kila nego gospodin Bivši i gospođica

Zla zubarica

Prigg zajedno. Ali čak ni uza svu njezinu težinu nisu

uspjeli iščupati zub.

U tom je trenutku zubaru na um sinula ideja pa je

zapovjedio gospođici Prig da donese najdeblji zubni

konac. Konac je pažljivo privezao za zubarska kliješta, a drugi kraj ovio oko bujnoga

struka gospođice Veal. Zubar je potom naložio obloj

recepcionarki da na njegov

znak, čim nabroji do tri, skoči kroz prozor. Ali čak ni silni kilogrami gospođice Veal obješeni o dječakov zub nisu bili dovoljni da ga iščupaju.

Najobičnija zubobolja

Dok je siroti Alfie u smrtnome strahu ležao na zubarskoj stolici, gospodin Bivši izišao je u čekaonicu i zatražio pojačanje. U čekaonici se već skupila poveća gomila naručenih pacijenata i svi su bili pozvani da priskoče upomoć. Mladi i stari, mršavi i debeli: starom je zubaru trebao svaki par slobodnih ruku.

No usprkos tom podugačkom ljudskom lancu i pravoj vojsci zubovaditelja*, zub je, kao zabetoniran,

* Oprez: izmišljena riječ!

Zla zubarica

ostao na mjestu. Ali sada je siroti, mali Alfie već bio izvan sebe od straha. Čupanje zuba bilo je stostruko

bolnije od zubobolje. Gospodin Bivši je, međutim, čvrsto odlučio dovršiti započetu rabotu. Mokar od znoja, žedni je zubar duboko potegnuo iz čaše za ispiranje usta i svom snagom stegnuo kliješta.

I napokon, nakon što se činilo da su prošli dani, tjedni, čak i mjeseci čupanja, Alfiejeve je uši proparao zaglušan

Zla zubarica

Zubar je toliko snažno stegnuo kliješta da se zub jednostavno zdrobio. U Alfiejevim se ustima rasprsnuo u tisuće sitnih krhotina.

Kad je mukama napokon došao kraj, gospodin Bivši i svi njegovi pomagači popadali su na pod ordinacije u veliku, zapetljanu hrpu.

Najobičnija zubobolja

– Svima najljepša hvala! – zahvalio im se, dok mu je pomoćnica, gospođica Prig, pomagala da se osovi na

noge. – Uf, taj je zub bio pravi tvrdoglavi, mali davež!

U tom je trenutku Alfie primijetio nešto neobično.

Zub ga je još bolio.

Zubar mu je iščupao krivi zub!

Gradom je zavladala tama. U gluho doba noći počinju se događati jako čudne stvari. Djeca bi prije spavanja stavila zub pod jastuk i uzbuđeno čekala da im Zubić-vila ostavi novčić. Ujutro bi se probudila i ondje zatekla… mrtvog puža golaća. Živog pauka. Stotine i stotine uholaža koje gmižu i plaze pod jastukom.

Zlo ne spava. Ali tko, ili što, stoji iza toga?

Pročitaj ovu knjigu i doznat ćeš!

Ilustrirao Tony Ross

“Obožavam romane Davida Walliamsa… postat će književni klasici.”

Sue Townsend, Guardian

www.mozaik-knjiga.hr

ISBN 978-953-14-****-* **,00 kn