Issuu

eloisa james

Vojvotkinja noći

KRALJICE LJUBAVNIH ROMANA

knjiga osamdesetšesta

Naslov izvornika

Duchess By Night

Nakladnik

Mozaik knjiga

Urednik

Zoran Maljković

Za nakladnika

Bojan Vidmar

Glavni urednik

Zoran Maljković

Grafički urednik

Marko Katičić

Oblikovanje naslovnice

Marija Morić

Ilustracija na naslovnici

Tisak

Denona, Zagreb, veljača 2019.

ISBN 978-953-14-2501-8

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 1019791.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

eloisa james

Vojvotkinja noći

S engleskoga preveo JOSIP KOVAČEVIĆ

Ova je knjiga posvećena Georgette Heyer. Iako je nekolicina pisaca prije nje odjenula žene u mušku odjeću (na pamet mi pada Shakespeare), nevjerojatno smiješne preodjevene heroine gđe Heyer uspostavile su normu za sve suvremene pisce ljubavnih romana.

Uopće ne bih mogla odjenuti svoje likove bez pomo-

ći troje divnih ljudi: moje urednice Carrie Feron, moje asistentice Kim Castillo i asistentice u istraživanju Franzece Drouin. Neizmjerno sam zahvalna svakoj od vas.

Naposljetku, čitatelji moje elektroničke oglasne ploče (www.eloisajames.com) neprestano me uveseljavaju, potiču i izvor su novih ideja. Molim vas, navratite i pridružite nam se!

PROLOG

Pravda po vojvotkinji

15. prosinca 1783. Okružni sud

Vojvodstvo Berrow

Predsjedavajući časni sudac Reginald Truder

Nisam se namjeravala udati za obojicu!

– Problem – reče vojvotkinja nagnuvši se naprijed – nije u tome što ste se udali dvaput, nego što ste se udali za drugog muža dok je prvi još bio živ.

– Ali nisam željela da Avery umre – Loveday Billing objasni. – Samo sam se željela udati za Johna, to je sve. Nisam se mogla zaustaviti. Bila sam umorna i usamljena, a on... većinu je večeri sjedio sa mnom.

Sudac zafrkće i Loveday pomisli kako se možda probudio, ali onda ponovno počne hrkati.

Vojvotkinja od Berrowa imala je vrlo blag pogled, ali odmahne glavom gledajući Loveday. – Već ste bili udani za Averya, tj. gospodina Mosleya, kad ste se udali za Johna.

James

Loveday spusti glavu. – Avery me napustio prije tri godine – reče. – Nisam bila sigurna da me više želi jer je rekao da sam glupa kao noć.

Vojvotkinja je odisala smirenom ljepotom poput propovjednikove žene. Bila je odjevena u crnu haljinu, ali na neki se način sjajila. Imala je i ljupku frizuru, kovrčavu i bujnu te povezanu trakom kako su to već činile otmjene dame. A oči su joj bile toliko milostive da je Loveday odjednom poželjela reći istinu. Kao da je opet djevojčica u majčinoj kuhinji koja je ukrala kolač.

– Nisam zaista udana za Averya Mosleya – reče. Krajičkom oka primijetila je da je Avery podigao glavu. – Već sam bila udana prije nego što sam se udala za Averya. I nisam se zapravo udala za njega jer nas je vjenčao irski svećenik po imenu Usher, a on mi je nasamo rekao da to nije pravi brak. Avery je vjerojatno pao sa stolice čuvši te vijesti, ali Loveday se usredotočila na vojvotkinju. – Tata me dao za udaju prvi put kad sam imala dvanaest godina.

– Dvanaest!

Vojvotkinja je izgledala malo šokirano pa je pokušala objasniti. – Nije bilo tako loše. Vidite, razvila sam se i vrijedila sam nešto, i nije bilo tako loše.

– Kako mu je ime?

– To je bio gospodin Buckley. Ali on je umro pa sam se nakon toga udala za Harolda Ecclesa.

– Pretpostavljam da gospodin Eccles nije mrtav? – Vojvotkinja je zvučala optimistično.

– Živ je koliko može biti u dužničkom zatvoru. Uvijek ga posjetim kad sam u Londonu. Uhvatili su ga zbog dvije trake za šešir i kaputa. Tamo je već skoro jedanaest godina.

– Zbog toga sam se udala... – zastane na trenutak kako ne bi pogriješila – za gospodina Giovannia Battistu. On je bio Talijan i obećao je da će me odvesti sa sobom. Ali dao mi je par rukavica, a zatim je otišao sam.

– A onda je naišao gospodin Mosley? – vojvotkinja upita. Loveday kimne glavom. – Nisam to trebala učiniti – reče.

– Znam da nisam. Ali nisam znala što da radim, a on me pitao. Ali je otišao.

– Našli ste se u teškom položaju – vojvotkinja reče. – Ako sam dobro shvatila, prvi vam je muž umro, drugi je u zatvoru, treći je otišao u Italiju, s četvrtim se niste zaista vjenčali, a peti...

– Nisam imala nikoga tko će se brinuti o meni i djeci jer otac ne razgovara sa mnom nakon Talijana.

– O djeci? – Vojvotkinja počne prekopavati dugačke listove papira razbacane po stolu. – U ovim se podnescima ne spominju djeca.

Otmjeni čovjek iz Londona koji je stajao pokraj Johna odgovori. – Vaša Milosti, to nismo smatrali važnim za trenutnu temu. Moj ju je klijent oženio u dobroj vjeri, kao što to pokazuju certifikati. I mogu li istaknuti da je ovaj sudski postupak iznimno nepropisan? Ne bismo li trebali probuditi časnog suca Trudera?

Vojvotkinja ga je ignorirala. Loveday je čovjeku iz Londona možda rekla da stvari tako stoje u Berrowu. Truder je pijanica, ali to zapravo nije važno jer su on i vojvotkinja poslovali zajedno kao što se to činilo u starim vremenima, a to je bilo dovoljno dobro za grad Berrow. – Čija su djeca? – vojvotkinja upita okrenuvši se natrag prema Loveday.

– Od svih njih, zapravo – Loveday reče beznadno. – Svakomu sam rodila jedno. Osim Johnu, naravno, jer smo se vjenčali tek nedavno.

– Imate četvero djece? – vojvotkinja upita.

– Petero. Harold, onaj koji je u zatvoru, ima dvoje.

U sudnici je vladala tišina. Loveday je mogla čuti kako John trese nogama. Kad bi samo... ali bilo je prekasno.

– Vi ste zapravo gospođa Eccles – vojvotkinja primijeti.

Loveday kimne glavom. – Znam da ste u pravu, gospođo vojvotkinjo.

– Vaša Milosti – muškarac pokraj nje prosikće.

– Vaša Milosti – pokorno se ispravi. – Ali Harold je u dužničkom zatvoru.

Vojvotkinja pogleda prema klupi, nakon čega se i Loveday okrene. Tamo se nalazio John sa svojim plavim očima. I Avery s ljutim malenim ustima, kao i uvijek.

– Zašto ste predali ovu optužnicu, gospodine Mosley? –vojvotkinja upita.

Avery krene objašnjavati, ali u suštini ju je želio natrag čak i nakon svih stvari koje je rekao o njoj.

Vojvotkinja ga je mirno promatrala. Zatim se okrene natrag prema Loveday. – Imate li išta novca? – upita.

– Oh, ne – Loveday reče. – Nemam novca osim onog što mi daju muževi.

Na trenutak je vladala tišina, a onda vojvotkinja progovori još nježnije. – Je li vam otac još uvijek živ, gospođo Eccles?

– Da, ali on... – i onda stane.

Vojvotkinja je prekrižila ruke i izgledala tako slatko. – Bolestan je, zar ne?

– Tako sam čula – Loveday prošapće.

– A otac ima nešto novca koji bi vam mogao ostaviti?

Loveday ponovno pogleda u Johnove plave oči i počne se osjećati kao budala. – Zato me Avery želi natrag. Zbog mlina. A John... Pretpostavljam da me John zato zaveo. Zbog mlina.

John ustane i ode, što je na neki način govorilo samo za sebe.

Avery je također otišao pa je Loveday malo plakala, a zatim vojvotkinja reče: – Nije bilo nimalo u redu što ste se udali za toliko muškaraca, Loveday.

– Znam – Loveday reče ridajući.

– Savjetovat ću suca da vam oprosti. Ali ne smijete se više udavati. Želim da platite za oslobođenje gospodina Ecclesa. A nakon toga živite s njim.

– Hoću – Loveday obeća.

Vojvotkinja ispruži ruku i bocne suca. Jedanput je ili dvaput zafrktao i probudio se. Nešto mu je rekla, a on je ponovno zafrktao i rekao: – Slučaj završen! – Zatim je pao natrag u svoju stolicu.

Loveday je jedan trenutak stajala mirno prije nego što je shvatila da je slobodna. Samo što ju je vojvotkinja željela vidjeti. Zatim je krenula prema prednjem ulazu i vojvotkinja je uhvati za ruku. Ispričala joj je bajku o tome kako bi se gospodin Eccles – to bi bio Harold koji je u zatvoru – prema njoj trebao odnositi kao prema princezi jer će postati vlasnica mlina.

Loveday se samo smiješila i smiješila. Ta je vojvotkinja najljupkija, najmirisnija žena na svijetu. Smiješno je pričala i imala je sulude ideje, ali niste je mogli ne voljeti. Naročito

dok je sjedila tamo držeći Loveday za ruku – Loveday za koju

su svi rekli da je glupa kao noć, iako nije bila.

Vojvotkinja joj naposljetku dade pet funti kojima bi odmah mogla izbaviti Harolda iz zatvora. Harold ne duguje više od funte ili dvije čak i ako se ubroje troškovi saslušanja pa je Loveday pokušala vratiti dio, ali vojvotkinja ga nije htjela uzeti.

Zatim se sudac ponovno probudio i činilo se kako ima strašnih problema s plinovima, a vojvotkinja se osmjehnula Loveday kao da je normalna osoba i obje su napustile prostoriju.

Loveday Billing nikad u životu nije bila toliko sretna.

Vojvotkinja je voli i otpustila ju je, što god to značilo, i rekla joj što da učini.

I upravo je to učinila.

PRVO POGLAVLJE

U kojem se Pepeljuga sređuje za bal, a njezina dobra vila donosi gusku umjesto bundeve

6. siječnja (Bogojavljenska noć) 1784.

Maskenbal

Seoska rezidencija vojvode od Beaumonta

Bajke za djecu pune su zapanjujućih udovica, iako one nisu uvijek najbolji likovi. Pepeljugina maćeha vjerojatno je odjenula blistavu haljinu za prinčev bal, iako su joj kćeri naslijedile velika stopala i oštar jezik.

Ubrzo nakon što joj je muž umro, Harriet, vojvotkinja od Berrowa, shvatila je da postoje raskošne udovice, a postoje i udovice koje žive u kućama veličine cipele s previše djece, kao što je jadna Loveday Billing. Postoje udovice koje po cijele noći plešu s mlađim muškarcima, a postoje i neugledne udovice kojima se nude samo usiljeni osmijesi.

Harriet se nije zavaravala oko toga kakva je ona udovica. Ona je vrsta koja živi u cipeli unatoč činjenici da nema djece i da joj je rezidencija mnogo veća od cipele.

Muž joj je umro prije dvije godine i mlađi – ni stariji – muškarci nisu stajali u redu da je pitaju za ples. Većina

njezinih poznanika još je uvijek imala tragičan sjaj u očima i žurno bi se udaljila nakon što bi je pozdravila kao da je tuga zarazna.

Čini se da žena automatski postaje neprivlačnom vrstom udovice ako joj muž počini samoubojstvo.

To je dijelom bila njezina krivica. Nalazi se na maskenbalu vojvotkinje od Beaumonta organiziranom nabrzinu – međutim je li odjevena kao raskošan lik? Ili barem zao?

– Tko si ti? – upita je prijateljica Jemma (prethodno spomenuta vojvotkinja od Beaumonta).

– Lik iz dječje pjesmice. Možeš li pogoditi koji? – Harriet je nosila majčinsku spavaćicu od običnog pamuka koju joj je služavka nabavila od kućepaziteljice. Ispod je nosila tri podsuknje i četiri vunene visoke čarape u stezniku. Ispravila je leđa kako bi se malo pokazala.

– Lik iz dječje pjesmice s velikim grudima – Jemma reče. – Vrlo velikim grudima. Vrlo, vrlo...

– Majčinskim grudima – Harriet je ispravi.

– Zapravo ne izgledaš toliko majčinski koliko nevjerojatno bujno. Nastat će problem ako te netko od gostiju namami u kut i veselo te pokuša ispipati. Ne postoji li neka dječja pjesmica o osvjetljavanju puta do kreveta?

– Nisam na putu u krevet – Harriet reče pomalo potišteno. – I nitko me nikad ne pokušava ispipati. Koji si ti lik?

Jemmina haljina bila je sašivena od čistog svijetloružičastog materijala koji je predivno išao uz tamnozlatnu, nenapudranu kosu. Maleni, svileni makovi bili su ušiveni po cijelom rubu te je makove imala zataknute i u kosi. U isto je vrijeme uspijevala izgledati elegantno i neukroćeno.

– Titanija, vilinska kraljica.

– Ja sam Majka Guska. Što poprilično govori o razlici između nas.

– O čemu pričaš! – Jemma je prekori rukom obgrlivši Harriet. – Pogledaj se, draga. Daleko si previše mlada i svježa da bi bila Majka Guska!

– Nitko neće znati tko sam – Harriet reče odmaknuvši se od Jemme i sjevši na krevet. – Mislit će da sam debeli, bijeli duh.

Jemma prasne u smijeh. – Duh ubijene kuharice. Ne, samo trebaš neki znak da si Majka Guska i ljudi će se diviti tvom pametno osmišljenom kostimu. Čekaj da vidiš lorda Pladgeta kao Henrika VIII.: ima tepih za ognjište povezan oko trbuha i izgleda ogromno poput diva.

– Ja već izgledam veliko poput diva, barem u gornjem dijelu.

– Guska! – Jemma reče. – Naravno, treba ti guska, a ja baš imam jednu!

– Oh, ali...

Jemma se vratila za dvije minute. S guskom. – Je li prava? – Harriet oprezno upita.

– Može se reći. Bojim se da je malo ukočena. Obično visi na zidu u južnom salonu. Svekrva mi ima morbidnu sklonost prema ukrašavanju koja uključuje vješanje kojekakvih mrtvih životinja po zidovima. Možeš koristiti jadnu gusku večeras, draga, a onda ćemo je pustiti da odleti na bolje mjesto, ako me razumiješ.

Harriet poprilično sumnjičavo uzme gusku u ruke. Bila je preparirana tako da joj je vrat ostao ukočen kao da je u letu.

– Samo je stavi pod ruku – Jemma reče. Harriet ustane i pokuša. – Ne tako. Ovako, okreni joj glavi prema gore da izgleda kao prijateljica koja ti šapće na uho.

Harriet spusti pogled prema sjajnim ptičjim očima. – To nije prijateljski raspoložena guska. – Izgledala je spremno da joj iskoči iz naručja i kljucne nekoga.

– Ne postoje prijateljski raspoložene guske – Jemma reče. –Moram ići vidjeti dokle je Isidore došla sa svojim kostimom. Kad sam je prije provjerila, služavke su joj pomahnitalo derale dvije haljine. Kaže da će biti kraljica, ali bojim se da će ući u dvoranu za bal umotana u rupčić.

– Zašto se Isidore ne predstavlja svojom titulom vojvotkinje od Coswaya? – Harriet upita. – Sinoć je najavljena kao gospođa Isidore Del‘Fino.

– Mislim da nikad nije upoznala vojvodu. Hoću reći, svog muža – Jemma reče. – A ako jest, bilo je to na pet minuta prije dosta godina. Zato koristi vlastitu titulu, iako je večeras kraljica Palmire.

– Da si mi rekla da planiraš maskenbal za Bogojavljensku noć – Harriet reče spustivši gusku – i ja sam mogla biti kraljica.

– Kraljice navodno ne nose mnogo odjeće pa će ti ovako zasigurno biti puno ugodnije. I žao mi je što te nisam upozorila, draga, ali previše je zabavno sve isplanirati u posljednji tren. Trebaš vidjeti kako ljudi jurcaju po kući tražeći kostime.

Batler će poludjeti! Predivno je.

Jemma je nakon toga odlepršala iz prostorije ostavivši Harriet s guskom.

Bilo je apsurdno toliko se žaliti. Svaki put kad bi ušetala na sud suca Trudera, slušala bi o ljudima čiji su životi puno očajniji. Samo je prošli mjesec došla djevojka koja je ukrala pola tegle gorušice i šest naranči. Truder se zapravo probudio i želio jadnom djetetu narediti prisilni rad kolika je budala.

Ali ona, Harriet, nije imala potrebu krasti naranče. Ona je vojvotkinja, još je uvijek razmjerno mlada, zdrava je...

Usamljena je.

Suza kapne na gusku dok joj je odsutno gladila perje.

Zapravo nije željela biti kraljica, ni vilinska ni Palmire, gdje god to bilo. Samo je željela muža.

Nekoga s kime će se družiti uvečer, baš kao što je to rekla Loveday.

DRUGO POGLAVLJE

Još jedno poglavlje u kojem grudi igraju

pozamašnu ulogu

Zenobija, kraljica Palmire, zabaci glavu i nasmije se. Steznik joj se razjapio, nesigurno se priljubivši uz ispupčene grudi. Dotjerani muškarac pred njom zavrtio se na vrhovima prstiju s jednom rukom u zraku poput ciganskog plesača na Bartolomejskom sajmu. Zenobija se opet nasmije i baci obje ruke u zrak oponašajući ga.

Korzet kraljice Palmire, ako je uopće postojao, bio je potpuno neprikladan.

Harriet je na pamet palo da bi prava prijateljica upozorila Zenobiju – češće poznatu kao Isidore – da će joj grudi ispasti na podiju sobe za bal.

Ali Harriet se udobno smjestila na stolicu uza zid sobe za bal, a Isidore je pogled usredotočila na muškarca kojeg je zavodila, iako zavođenje nije baš odgovarajuća riječ. Harriet je mislila da je Isidore čedna. Da joj je samo dosadno. I Harriet joj nikako nije mogla privući pozornost. Osjećala se nevidljivom; zasigurno se činila nevidljivom većini muškaraca u prostoriji.

Udovice odjevene u Majku Gusku nisu bile tražene kao

polugole kraljice, bez obzira na to koliko su čarapa natrpale u steznike. Ono malo tkanine na Isidoreinu stezniku bilo je gusto ukrašeno paunskim perjem, a oči su činili dragulji.

Ukratko, paunske oči bile su popularnije od guščjih. Lord Beesby naprimjer očito nije mogao skrenuti pogled s Isidoreina steznika, dok je Harrietina guska odbijala muškarce.

Ležala je pokraj nje, a glava joj je visjela sa stolice tako da su joj zrnate oči zurile u pod.

Isidore se opet zavrti s rukama u zraku. Pramen kose pobjegne joj iz pažljivo namještene frizure. Obližnji plesači zastali su u pola koraka opčinjeni njihanjem njezinih bokova. Postojalo je tako nešto neenglesko u Isidoreinim oblinama, grimiznim usnama, načinu na koji se smiješila Beesbyu kao da je sam kralj. U pitanju je sigurno njezino talijansko podrijetlo. Većina Engleskinja izgledala je – i osjećala se – kao Harriet: zdepasto. Majčinski.

Iako se Harriet nije imala razloga osjećati majčinski s obzirom na nedostatak djece. U tom trenutku jedini muškarac koji bi joj mogao prići zvao bi se Georgie Porgie.

Harriet zagrize usnu. Prihvatila bi Georgiea Porgiea. Tko je znao da je jednako ponižavajuće sjediti tijekom plesova kao udovica kao i kad se prvi put nađeš na bračnom tržištu? Samo još jedno od dražesnih životnih iznenađenja.

Lord Beesby plesao je kao nikad prije. S jednom rukom još uvijek u zraku poput ciganskog kralja, skakutao je i šepurio se pred partnericom podižući koljena više i više. Harriet je najviše podsjećao na njezina voljenog španijela, gđu Custard. Da Beesby ima rep, mahao bi njime s čistim oduševljenjem. Bio je zanesen, očaran, zaljubljen. Sudeći prema plesnom

uzorku, odavno je trebao preći na drugu partnericu, ali on i

Isidore su – skandalozno – izbjegli razmjenu partnera i ples se nastavio bez njih.

Harriet odjednom krajičkom oka spazi bijesnu gđu Beesby kako se probija do para. Isidorein steznik bio je na rubu katastrofe. Harriet skoči na noge, uhvati Isidorein pogled i glavom odmahne u smjeru gđe Beesby.

Isidore baci pogled na gospođu koja joj je prilazila, odstupi i poviče: – Lorde Beesby, vrijeđate me!

Sanjareći, lord Beesby nije ju čuo i još se jednom blaženo zavrtio.

Isidore zaurla nešto drugo; lord Beesby počne treptati i zastane usred okreta. Isidoreina ruka poleti i ošamari ga.

U cijeloj dvorani za bal zavladala je mrtva tišina. – Naveli ste me da pomislim kako me smatrate privlačnom! – Isidore zakrešti odvažno kao talijanska operna pjevačica. – Kako se usuđujete odbiti me nakon što ste me doveli u takvo iskušenje!

Jemma se pojavi niotkud i omota ruku oko Isidoreina struka. – Lord Beesby ipak je muškarac visokih moralnih vrijednosti – reče, iznimno to naglasivši.

– Oh, kako ću se oporaviti! – Isidore poviče i spusti umornu ruku preko čela.

Jemma je odvuče s plesnog podija. Harriet se jedva suzdržala da ne zaplješće.

Lord Beesby još je uvijek stajao tamo razjapljenih usta kad mu je prišla žena. Harriet pomisli kako ga je pogledala s dozom novog poštovanja. Jedno je kad ti muž pravi budalu od sebe na plesnom podiju s predivnom mladom ženom. Drugo je kad taj isti muž prezrivo odbije bludnicu u javnosti.

Gđa Beesby čak se nasmiješila mužu, što je zacijelo bila prva toliko srdačna gesta nakon tko zna koliko dana. Možda čak i godina. Zatim se okrenula na peti i odmarširala s plesnog podija s nižim, zbunjenim mužem koji ju je pratio u stopu. To je podsjetilo Harriet na situacije kad bi njezina debela krmača Rebecca iznenada ogorčeno odmarširala. Rebeccu je obično slijedilo najmanje jedno prase. Ili – Harriet se zaustavi.

Misli su joj bile ispunjene španijelima i prascima. Bila je toliko zamorna da je dosađivala sama sebi. Bila je nesofisticirana, zamorna i melankolična.

Mogla je osjetiti kako joj se oči opasno zagrijavaju. Ali bila je umorna od suza. Benjamin je umro prije više od dvije godine. Plakala je kad je umro i nakon toga. Plakala je više nego što je mislila da ljudsko tijelo može plakati. Plakala je, sad shvaća, od primjese žalosti i bijesa te poniženja.

Ali muža joj više nema, a ona je još uvijek tu.

Odijevanje u kostime Majke Guske neće ga vratiti. Ništa ga neće vratiti.

Što onda može učiniti? Udovice bi trebale biti dostojanstvene. Ne samo to, ona je i vojvotkinja. S obzirom na to da Benjaminov nećak, trenutni vojvoda Berrowa, ima samo jedanaest godina i još je u Etonu, nije čak ni vojvotkinja koja je titulu ostavila nakon muževe smrti. Ona je vojvotkinja, i udovica, i dvadesetsedmogodišnja žena: i nije mogla odlučiti koji je od ta tri pojma najdepresivniji.

Proguta knedlu. Može li podnijeti da ostatak života provede postajući bljeđa dok joj kosa sijedi, a ramena joj se grbe? Hoće li samo promatrati kako druge žene zavode i mame dok

ona razmišlja o debeloj prasadi i odanim španijelima? Pas je, bez obzira na to koliko odan, i dalje samo pas.

Ne može provesti ostatak života držeći se rubova dvorana za bal odjevena kao majka koja nije i nikad neće biti.

Nešto mora učiniti. Promijeniti svoj život! Početi razmišljati o...

O...

Užitku.

Riječ joj je nenadano uletjela u misli i ostala tamo godeći joj poput dražesne hladnoće kišne kapljice na nepodnošljivo vreo dan. Isidore je očito uživala očijukajući s Beesbyem. On je volio njihov ples.

Užitak.

Može razmišljati o užitku.

Svom užitku.

TREĆE POGLAVLJE

U kojem se analizira struktura užitka

Harriet je pronašla vojvotkinju od Beaumonta i vojvotkinju od Coswaya – tj. Jemmu i Isidore – u maloj dnevnoj sobi nakon obeshrabrujuće pretrage ostalih soba. U svakoj prostorijici nalazio se par glava, muška i ženska. Na svakom kauču ljudi su se uparili poput crvendaća u proljeće. Ili, s obzirom na to da su na maskenbalu, kao mornar i kraljica od Sabe.

Zalijepila je osmijeh koji bi priličio Majci Guski na lice i neprestano ponavljala bezumne stvari kao: – Oh, vrlo mi je žao! Ništa, idem – idem tražiti dalje. – Mornar nije ni podigao pogled kad je uletjela u žuti salon. Tako je nježno i posesivno glavu nagnuo nad glavom kraljice od Sabe da se Harriet osjećala kao da će joj se srce raspoloviti.

Ona i Benjamin nikad... naravno da nisu. Oni su bili vjenčan par, zar ne? Vjenčani parovi ne ljube se na balovima.

Ali je li je Benjamin ikad tako poljubio? Znao ju je ljubiti živahno i srdačno. Kako je ona ljubila svog španijela.

– Spasila si me! – Isidore vikne kad je Harriet napokon pronašla Jemmu i Isidore u malenoj dnevnoj sobi. – Gđa Beesby pojela bi me za doručak.

– Draga, dođi sjedni kraj mene; osjećam se potišteno –Jemma reče vireći iza svoje stolice. Sjedile su oko vatre. Harriet napravi mali krug i stane. Njezin najmanje drag poznanik na svijetu, vojvoda od Villiersa, ležao je na kauču odmah lijevo pokraj kamina. Oporavljao se od infekcije uzrokovane ranom od dvoboja i lice mu je bilo ispijeno i blijedo. Ipak, samo jedan pogled u njega i u potpunosti se osjećala kao neprivlačna, zdepasta udovica. Kućni ogrtač bio mu je napravljen od talijanske svile, boje tamne lavande, po rubu precizno protkan crnim tulipanima. Bio je izniman, neočekivan i krajnje predivan.

– Ispričavam se, Vaša Milosti – reče. – Nisam znala da ste napustili svoje odaje.

– Zaprijetio sam da ću ustati i otplesati sarabandu – reče pomalo razvučenim naglaskom – pa mi je pakleno strogi sluga napokon dopustio da se približim slavlju ako već ne mogu biti dio njega.

Harriet ukočeno sjedne obećavši si da može otići unutar pet minuta. Može se žaliti na glavobolju, reći da je vatra previše grije, da je obećala naći se s nekim u sobi za bal... Bilo što samo da se makne od Villiersa.

– Harriet, kad si ušla – Isidore obznani – baš sam pričala da sam odlučila napraviti skandal.

Jadna gđa Beesby – Harriet reče. Isidore se nasmije. – Ne s Beesbyicom. To sam se samo zabavljala. Ne, namjeravam napraviti pravi skandal. Takav skandal da će mi se muž biti prisiljen vratiti u Englesku. –Harriet iznenada primijeti da je Isidore čvrsto stisnula čeljust.

– Ne volim koristiti svoju nepromišljenu povijest kao primjer – Jemma reče – ali muž moje skandale nikad nije

smatrao dovoljnim razlogom da iz Engleske doputuje u Francusku. A tvoj je muž negdje na Dalekom istoku, zar ne?

Harriet se tiho složi. Tijekom podrške pijanom sucu vidjela je brojne slučajeve sa skandalima koje su izazvale žene. Muževi im se obično nisu zamarali ni putovanjem u susjedni okrug kako bi ih spasili. Ali opet, vojvode i vojvotkinje nikad se nisu pojavljivali na okružnom sudu vojvodstva Berrow i vojvoda je po svoj prilici mario za vlastiti ugled.

– Žalim Coswaya – Villiers malaksalo reče. – Jemma, imate li šahovski set u ovoj sobi?

Ona odmahne glavom. – Ne. A znate i da vam je doktor rekao da se klonite šaha. Morate se oporaviti od onih groznica, a ne iscrpljivati umorni mozak smišljajući zamršene poteze.

– Život je bez šaha jadan – Villiers zagunđa. – Nije vrijedan življenja.

– Benjamin bi se složio s vama – Harriet reče bez razmišljanja. Muž joj se ubio nakon što je izgubio partiju šaha.

Od Villiersa.

U prostoriji je zavladala tišina, trenutak kad su svi prestali disati. Zatim Jemma reče: – Svi bismo željeli da je Benjamin ovdje s nama da igramo šah.

Villiers se okrene prema vatri i ne kaza ništa, ali Harriet je osjetila nalet oštrog srama zajedno sa sjećanjem na njegovu mucavu ispriku. Villiers je umirao, doslovno gorio od groznice, a ipak je došao sve do Jemmine kuće samo kako bi joj se ispričao jer je pobijedio u partiji koja je dovela do Benjaminova samoubojstva.

– Nisam mislila na njegovu... njegovu smrt – Harriet smeteno izgovori. – Samo da, kad bi doktor rekao Benjaminu da ne može igrati šah...

– Cijeli mjesec – Villiers se ubaci.

– Jadni Benjamin bio bi bijesan. Pomahnitao.

– Mislim da bih čak i ja bila pomahnitala – Jemma reče.

– Onaj vaš okrutni škotski kirurg mogao nam je barem dopustiti da nastavimo s partijom – Villiers zagunđa. – Jedan potez dnevno... koliko bi to bilo teško podnijeti mom propadajućem mozgu?

– Zaista ne smijete igrati šah mjesec dana? – Harriet upita.

– Nije tako strašno – Jemma reče. – Možete čitati knjige. Iako ne knjige o šahu, naravno.

– Mjesec dana – Villiers reče.

U njegovu se glasu toliko čuo svijet olovne dosade i bijede da si Harriet nije mogla pomoći da se ne osmjehne. – Morat ćete pronaći druge zanimacije.

– Žene, vino i pjesma – Isidore predloži. – Klasični muški interesi.

– Ne mogu pjevati.

– Predivne žene, po mogućnosti sirene, trebale bi pjevati dok vi pijuckate vino – Harriet istakne, poprilično uživajući u slici vojvode od Villiersa okružena sirenama. Da je ona sirena, pokušala bi mu potopiti brod.

– Ako poznajete neke sirene, pošaljite ih k meni – Villiers reče zaklopivši oči. – Trenutno sam previše umoran da bih zavodio ženu, s ribljim repom ili bez njega.

Izgledao je blijedo. S obzirom na to da ga je Harriet prezirala, osjećala je uznemirujuće puno razumijevanja.

– Znam! Mogu vas upotrijebiti za svoju spletku – Isidore uzvikne.

– Ne – Villiers izjavi ne otvorivši oči. – Nikad ne sudjelujem u spletkama.

– Šteta – Isidore reče. – Poprilično sam sigurna da bi vijesti o tome kako mu se vojvotkinja zabavlja s ozloglašenim vojvodom od Villiersa dozvala onog mog zgubidana od muža. Coswayev odvjetnik posljednji je put spomenuo da se nalazi negdje u Etiopiji. Navodno je otkrio izvor Plavog Nila. I nismo li svi sretni zbog njega?

– Ali ako se vojvoda vrati da bi obranio vaš ugled, jadni Villiers morat će sudjelovati u još jednom dvoboju – Jemma reče. – Muž ti se vjerojatno bori protiv plemena kanibala dok ispija jutarnju šalicu čaja, Isidore.

– Nisam u formi da imitiram gomilu kanibala – Villiers reče glasom ispunjenim takvim slojem dramatične potištenosti da su svi prasnuli u smijeh.

– Onda trebam nekoga s vašim ugledom – Isidore reče.

– Ne možeš biti ozbiljna! – Harriet uzvikne. – Nadaš li se zaista da ćeš skandalom natjerati muža da se vrati?

Isidore je pogleda podigavši jednu obrvu i iskrivivši usta u čvrst, jedva primjetan osmijeh. – Možeš li smisliti jedan razlog zašto ne bih pokušala? Udana sam za muškarca, a ni ne sjećam se da smo se upoznali. Nije ga briga gdje se nalazim i nikad nije odgovorio ni na jednu poruku koju sam mu poslala, iako znam da prima moja pisma.

– Pošta zasigurno može zalutati između nas i Plavog Nila.

– Povremeno primim poruku od njegovih odvjetnika u Londonu s odgovorom na nešto iz privatnog pisma koje sam

mu napisala. Umorna sam od ove situacije. Udana sam za vojvodu od Coswaya i želim biti prava vojvotkinja.

– Zašto se Cosway kloni Engleske? – Villiers upita, otvorivši oči. – Jeste li toliko zastrašujući? – Zurio je u nju kao da je zainteresiran.

– Zašto ti ne odeš k njemu? – Harriet upita u isti trenutak.

– On je istraživač – Isidore reče uz uvenuli podsmijeh. –Možeš li me zamisliti kako vrludam na devi tražeći Plavi Nil?

Harriet si nije mogla pomoći da se ne naceri. Ona je sama snažan tip osobe koji bi se vjerojatno mogao – da mora – popeti na devu. Isidore je, s druge strane, izgledala egzotično i osjetljivo poput orhideje.

– Ne može li ga majka nagovoriti da se vrati? – Jemma upita.

– Ona tvrdi da ne bi postigla ništa – Isidore reče. – I kaže da ga ništa neće vratiti kući, da je njezino najtvrdoglavije dijete.

– Nekoliko sam puta srela gđu Cosway – Jemma se prisjeti.

– Kad bi lupila šakom o stol, kralj Engleske bi joj se poklonio. Prije bih podržala nju nego njezina sina.

– To je samo ono što ja mislim. Vjerujem da će procijeniti opseg skandala i prisiliti ga na povratak.

– Koliko je prošlo otkad je posljednji put bio u Engleskoj?

– Harriet upita.

– Osamnaest godina. Osamnaest! Pretpostavljam da imam neke temelje za razvod.

– Nekonzumiranje braka bila bi mogućnost – Villiers primijeti.

– Ali nisam glupa. Puno je bolje biti vojvotkinja nego ne biti vojvotkinja. Živjela sam na kontinentu. Posjetila sam

Jemmu u Parizu i provela mnogo vremena u meni najdražem od svih gradova, Veneciji. Ali sad želim započeti život kao odrasla žena. A to ne mogu učiniti dok sam zarobljena u ovom poluživotu!

Harriet je pogleda i trepne. Zvučalo je kao da Isidore izgovara iste stvari o kojima je upravo i sama razmišljala.

– Da budem bolno iskrena – Isidore nastavi – ne mogu više spavati sama. Ako se ispostavi da je Cosway grozan tip muškarca s kojim ne želim provoditi vrijeme, onda ću ga možda ostaviti i vratiti se u Italiju. Ali barem više neću imati ovu nevinost koju nosim poput talismana. I mogla bih roditi dijete.

Harriet se zakašlje, a čak je i Villiers razrogačio oči. – Jesam li čuo riječ djevica?

– Isidore, namjerno se ponašaš uznemirujuće – Jemma reče dodavši joj liker u čaši od rubinskog stakla. – Pokušavaš nas zaprepastiti. Uvjeravam te da sam strašno zaprepaštena pa se sad možeš opustiti.

– Nevinost je nešto najvrednije što žena posjeduje – Villiers reče, ne izgledajući nimalo zaprepašteno.

– Glupost – Jemma oštro odgovori. – S obzirom na to da smo svi osobito iskreni, moram istaknuti da je djevica bez mozga beskorisno stvorenje.

– Ah, ali djevica s mozgom vrijedi više od rubina.

– Mogla bih istaknuti da sam i lijepa – Isidore reče.

– Taštino, ime ti je žena – Villiers reče. Ali smiješio se. –Pretpostavljam da muža namjeravate uvjeriti u mogućnost da mu rodite djetešce koje će naslijediti vojvodstvo.

– Još važnije – Jemma se ubaci – uvjeriti njegovu majku. Jer bi se Cosway vratio kući godinama prije da ga zanima posjed.

– Namjeravaš li zaista izgubiti nevinost? – Harriet upita. Bilo je tako očaravajuće vidjeti kako se druga žena nosi s usamljenošću – i radi to sa svom hrabrošću koja je njoj, Harriet, nedostajala. Isidore ne namjerava sjediti uz rub sobe za bal plačući nad prepariranom guskom.

– Još se nisam odlučila – Isidore živahno odgovori. – Tu ću odluku donijeti na temelju toga koliko mi mužu bude trebalo da se vrati. Samo trebam sposobnog muškarca.

– Da vam napravi dijete? – Villiers upita. – Smijem li primijetiti da je ovo fascinantan razgovor? Ne mogu reći da sam ikad vidio da se preljub planira s tako nemilosrdnim nedostatkom osjećaja.

– Više bih voljela da je sposoban oko skandala – Isidore reče. – Netko kao vi, Villiers. Kad bih očijukala s vama, vijesti bi doputovale do Afrike do kraja mjeseca. Harriet, ti zacijelo znaš tko je najskandalozniji muškarac u Engleskoj uz Villiersa.

– Oh, Villiers nije zaista skandalozan – Harriet reče. Villiers razrogači oči. – Iznenađujete me, Vaša Milosti. Zaista me iznenađujete.

– Ne znam zašto. Zapravo nikad ne napuštate granice uobičajenoga.

– Imam djecu izvan braka – Villiers reče izgledajući mrvicu povrijeđeno.

– Koji plemić nema? – Harriet uzvrati.

– Rastužila me iznenadna svijest o vlastitim nedostacima –Villiers reče. – Nisam zaista skandalozan. Običan sam. Moj je ponos sravnjen sa zemljom.

Harriet ga je ignorirala. – Nema zanimljivih muškaraca u visokom staležu.

– Sve gore i gore – Villiers promrmlja.

– Koga ti onda smatraš najskandaloznijim muškarcem u Engleskoj? – Isidore upita.

– Lorda Strangea, naravno – Harriet kaže.

– Lorda Strangea? – Isidore upita podigavši obrvu. – Lord mora biti dio visokog staleža.

– Strange nije – Villiers reče otpivši vode iz čaše. – Strange je najbogatiji čovjek u Engleskoj, šiling ili dva manje-više.

Kralj mu je u jednom trenutku dao titulu. Ipak, neprestano spašava englesku ekonomiju. Strange bi si zasigurno mogao priuštiti vojvodstvo da želi, ali rekao mi je da je jedini razlog zašto je prihvatio titulu taj što mu se sviđa kako zvuči lord Strange.

– Vrlo je neobičan, inteligentan i zaista skandalozan –Harriet odgovori. – Nije kao ostali muškarci koji tvrde da su razvratnici u Londonu, a zapravo samo trče za opernim pjevačicama...

Villiers zastenje.

– Po svemu sudeći, lud je za arhitekturom i ima izgrađenu vlastitu repliku kosog tornja u Pisi – nastavi.

– Vidjela sam original – Isidore reče. – Nadam se da Strange nije zaradio zanimljiv ugled kopirajući manjkavu talijansku arhitekturu.

– Za ugled mu je zaslužna šarolika skupina opuštenih ljudi s kojima živi – Harriet reče.

– Glumci i glumice – Villiers se ubaci. – Oni koji rade na ulicama i oni koji rade na dvoru. Izumitelji. Znanstvenici. Strange se hvali kako svaka zanimljiva osoba u zemlji u nekom trenutku prođe kroz njegovu rezidenciju.

– To je istina – Harriet reče. – Čim pročitam nešto o nekome poznatom u vladi ili na jednom od sveučilišta, rubrike s tračevima tvrde da posjećuje Strangea.

– Kako je došao do sveg tog novca? – Isidore upita. – Je li nekakav trgovac?

– Oh, ne, otac mu je bio iznimno ugledan baronet – Villiers odgovori – s kljukatim nosom poput starog orla. Prije dosta godina nastali su neki problemi unutar obitelji. Mislim da mu je majka pobjegla. Ili sestra. Možda ujna? U svakom slučaju, Strange je rođen i odgojen kao gospodin, ali nećete ga vidjeti na običnim i dosadnim mjestima. Ide kamo poželi, a cijelo je vrijeme domaćin beskrajne kućne zabave.

– Voljela bih ga posjetiti – Jemma reče. – Kupila sam predivnu malu figuru šahovske kraljice koju je prodao trgovini s rijetkim stvarima. Obećao mi je cijeli set ako skupim hrabrosti, kako se izrazio, da ga posjetim.

– Sjajno! – Isidore reče. – Odmah ću se zaputiti tamo.

– Oh, ali... – Jemma reče.

– Ali što? – Isidore je prekine. – Želim napraviti skandal, a ovaj se čovjek čini savršeno odgovarajućim da mi ga stvori. Družit ću se sa svim tim ženama lakog morala i ljudima iz kazališta te se odlično provesti. A u međuvremenu ću bezumno očijukati s domaćinom i tako napraviti skandal koji će odjeknuti sve do ušiju moga muža.

– Namjeravaš očijukati sa samim Strangeom? – Harriet upita. – Možeš si uništiti ugled u cijeloj Engleskoj samim prolaskom kroz vrata u Fonthillu, a kamoli da očijukaš sa Strangeom. Nitko ne očijuka sa Strangeom.

– Zašto, pobogu, ne? – Isidore upita. – Je li odvratan? Ja očijukam sa svima! Osim – namršti se – je li niži od lorda

Beesbya? Postoji određena građa za koju ne mogu hiniti interes.

– Oh, ne, zapravo izgleda poprilično dobro – Harriet reče.

– Onda ću ja biti prva koja će očijukati s njim. Naravno, poprilično javno.

– On ne očijuka – Harriet objasni. – Koliko sam shvatila, odvodi žene u krevet, ali ne igra se s njima.

– Sa mnom će očijukati – Isidore proglasi. – Još nisam upoznala muškarca kojeg se ne može naučiti očijukati. Moraš ih samo navesti da misle kako spavanje dolazi u obzir i voilà!

Harriet se nasmije. – Voljela bih vidjeti tvoje lekcije!

– Onda moraš poći sa mnom – Isidore reče nacerivši joj se.

– Ja? Nikad ne bih mogla učiniti nešto takvo. Ne misliš valjda stvarno posjetiti Fonthill. To se jednostavno ne radi.

Mislim, to ne radimo mi.

– Mi? – Isidore reče s prijezirom. – Mi su niski, blesavi muškarci poput Beesbya i visoki, hladni muškarci poput mog muža. Što me briga za nas?

– Korisno je imati dobar ugled – Jemma reče.

– Kako to možeš znati? – Isidore je upita. – Jemma, prošle su godine otkad si napustila muža. Napustila ga u Engleskoj i otišla u Pariz – i nemoj mi govoriti da si sve te godine pazila na ugled! Ne kad si pripremala zabave koje je čak i Marija

Antoaneta oklijevala posjetiti...

– Iako uvijek jest – Jemma se ubaci.

– Ali već godinama hodaš po rubu pristojnosti – da, i puno dalje od pristojnosti – Isidore izjavi. – A sad kažeš da postoji mjesto u Engleskoj koje se ne usudiš posjetiti? Zašto? Što ti se tamo može dogoditi? Hoće li te uhvatiti ogromna želja za glumcem pa ćeš imati aferu s muškarcem iz drugog staleža?

– Pa...

Ali Isidore se tek zagrijala. – Zato što je to ono o čemu zapravo pričaš! – reče talijanskim naglaskom koji je postajao sve izraženiji. – Vi, svi vi govorite da je Strange skandalozan i da nije jedan od nas jer je običan baronetov sin. Jer on, za razliku od svih nas, nije vojvoda ili vojvotkinja!

Harriet se osvrne oko sebe. Do tog trenutka nije primijetila da su sve one vojvotkinje, osim Villiersa koji je vojvoda.

– Očito živimo u toliko elitnom okruženju da ne možemo očijukati s muškarcima koji nemaju vojvodski grb na vratima kočije – Isidore oštro reče. – Ti, Jemma, koja si podigla prašinu u Parizu svojim zabavama s polugolim satirima, ti se zgražaš na spomen Strangea jer nije vojvoda!

– Problem je složeniji nego što ga ti predstavljaš, Isidore – Jemma odgovori. – Ako muškarac očijuka s vojvotkinjom, očijuka s njezinim položajem. Kad hine naklonost, budala si ako ne vidiš da ti se potajno ulizuju. Nijedan muškarac nikad ne zaboravlja na položaj u trenutku kad te poljubi – ako imaš najviši položaj u zemlji.

– Ne vjerujem u to!

– Ni ti nikad zaista nećeš moći zaboraviti vlastiti položaj – Jemma reče bez grižnje savjesti – osim ako se nalaziš u prostoriji poput ove u kojoj svi dijelimo titulu. Skandal koji ćeš izazvati očijukanjem nesumnjivo će biti veći zbog niske klase u kojoj se rodio lord Strange, ali umanjit će ti užitak. U svakom slučaju, ne mogu ti praviti društvo. Završila sam sa zakuhavanjem skandala.

– A zašto? – Isidore je zahtijevala.

– Muž je to tražio od mene. Beaumont ima brojne odgovornosti u Domu lordova i ne pomaže mu kad mu o ženi

priča cijeli grad. I, vjeruj mi, Isidore, pričat će o svakom tko posjeti Fonthill.

– Dobro! – Isidore reče. – Upravo i želim da se priča. Odmah ću poslati pismo svekrvi i obavijestiti je o svojim planovima, a zatim ću pisati Coswayevu odvjetniku i reći mu da mi pošalje novac u Strangeovu kuću.

– Iz vlastita iskustva, kad žena odluči izgubiti djevičanstvo, taj se impuls ne može zaustaviti – Villiers reče cereći se. – Bilo bi to kao da pokušaš zaustaviti...

– Nemojte završiti tu rečenicu – Jemma reče.

– Pozvan sam kod Strangea i namjeravao sam tamo otputovati nakon ove zabave – Villiers reče – ali ne mogu vas povesti sa sobom. To jest, osim ako ne skupim veću grupu. Ili ako ne pronađete pratnju.

– Odustala sam od pratnje prije dvije godine – Isidore pukne. – Kad sam napunila dvadeset jednu, a muža nije bilo na vidiku, dopustila sam da mi se teta vrati u Wales. Putovat ću sama.

Villiers pogleda Jemmu. – Molim vas, recite svojoj vatrenoj prijateljici da ne može doći u Strangeovu kuću bez pratnje i – moram dodati – nepozvana.

– Ja sam vojvotkinja, iako ne koristim tu titulu – Isidore odmah reče. – Pokažite mi kuću u koju grofica od Coswaya ne smije ući!

– Strange ne voli titule – Villiers reče. – Prije će vas primiti kao gospođu Del‘Fino.

Jemma odmahne glavom. – Ne mogu ti biti pratnja, Isidore. Zaista ne mogu.

– Ja ću je odvesti – Harriet reče.

Čula je riječi u vlastitoj glavi popraćene onim neobičnim osjećajem dvoumljenja koji imate kad niste promislili o komentaru. Samo su joj izletjele iz usta.

Nastupio je trenutak mrtvačke tišine. Sve troje okrenulo se prema njoj.

– Ti? – Isidore reče.

– Ne smiješ Isidoreine ideje shvaćati toliko ozbiljno –Jemma reče. – Do sutra će ujutro zaboraviti na svoj podli plan.

– Ne, neću – Isidore izjavi.

– Zašto ne bih išla? – Harriet reče. – Ako nam vojvoda od Villiersa bude pravio društvo, neće nas odbiti.

Villiers se kratko nasmije. – Zacijelo imate groznicu poput mene.

– Ne možeš ići, draga, jer nisi raspuštenica kao ja – Jemma reče – ni raspuštenica u nastajanju kao Isidore.

– Možda nisam raspuštenica – Harriet reče – ali zaista nisam ni ništa drugo. Nitko me ne prepoznaje jer sam toliko dugo živjela na selu. Poput Isidore, ja sam vojvotkinja bez vojvode. Ali, za razliku od tebe, ničija karijera ne bi bila ugrožena narušavanjem moga ugleda.

– Svi te znaju! – Jemma užasnuto reče. – Ti si naša, draga Harriet.

– Ja sam zdepasta udovica koja je živjela na selu za vrijeme braka i nakon njega – Harriet izgovori ravnodušno. – Muž mi se ubio, a oni pripadnici visokog staleža koji me ne krive za njegovu smrt morbidno me sažalijevaju. Nikoga neće biti ni najmanje briga hoću li ući u Strangeovu kuću ili ne.

– Ne krive vas za Benjaminovo samoubojstvo – Villiers reče. – Krive mene. I, Bog zna, imaju pravo na to.

Napola mu se osmjehne. – To je bio njegov život – i njegova odluka. Ne treba kriviti nikoga.

Na njezino zaprepaštenje, ispružio je ruku. I ona ju je primila. Nije bilo potrebno više ništa reći. Ruka mu je bila iznenađujuće utješna za nekoga neugodnog i s oštrim jezikom, kakvim je smatrala Villiersa.

– Koliko je prošlo otkako ti je muž oduzeo svoj vlastiti život? – Isidore upita. – I, molim te, oprosti mi jer ne znam odgovor; u ovoj sam zemlji tek nekoliko mjeseci.

– Dvije i pol godine – Harriet reče. – Davno sam prestala žaliti i mogu nazočiti kojoj god zabavi želim.

– Onda bi mi dobro došlo tvoje društvo – Isidore reče.

– Jednostavno nijednu od vas ne mogu zamisliti u Fonthillu – Jemma uzvikne. – Koliko sam čula, kućanstvo lorda

Strangea jedna je duga bakanalijska orgija.

– Izvrsno! – Isidore odmah reče. Harriet se činilo kako izgleda spremno da se baci ravno u središte događaja.

Jemma odmahne glavom. – Harriet nije...

– Zasigurno nije odjevena za orgiju – Villiers se ubaci.

Harriet spusti pogled na svoju odjeću. Zaboravila je da je odjevena kao Majka Guska. Ali zašto ne bi trebala sudjelovati u orgiji? – Želim ići. Odjevena sam u noćnu haljinu; već sam na pola puta do spavaće sobe.

U Villiersovim očima probudio se iskrivljeni osmijeh.

– Obje možemo nositi svoje kostime. Ja ću se predstaviti kao glumica. – Isidore se zločesto cerila.

Villiers počne odmahivati glavom. – Tako se odijevaju svi u kući lorda Strangea i ne zamaraju se objašnjenjima. Posjeduje kazalište Drury Lane pa mu kuću opsjedaju glumci.

Mislim da je dobra ideja ići u kostimu – reče Harriet. – I pod lažnim imenom.

– U nečemu kao što je Isidoreina haljina? Ne bih to mogla. – Ne može nositi komadić tkanine koji joj jedva prekriva grudi.

– Ne – Villiers reče. – Više krinku nego to. Kako sam rekao, Strange ne voli titule i ne bi se obradovao vojvotkinji –ili dvjema – na svojim vratima.

Harriet osjeti ubod poniženja. Villiers je, naravno, nije želio vidjeti u oskudnom kostimu kao što je Isidorein. – Što predlažete? Da idem odjevena u muškarca?

Bila je to šala. Riječi su joj poletjele s usana, ali...

– Nisi toliko hrabra – Isidore reče smijući se.

– Gđa Berrow ne mora dokazivati svoju hrabrost – Villiers reče. – Molim vas da se prisjetite kako je upravo donijela gusku u sobu za bal odjevena u noćnu haljinu. Sumnjam da je i Sv. Juraj pokazao toliku hrabrost kad se išao boriti protiv zmaja. A ipak, nisam siguran... – Zamišljeno joj spusti pogled na poprsje.

Podigavši bradu, Harriet posegne u ogromne rukave i izvuče smotanu vunenu čarapu. A zatim i drugu. I treću i četvrtu.

Zatim tkaninu izravna na prsima. – Mislim – reče hladno – da bih bez problema mogla proći kao muškarac.

– Istina – Villiers reče. – Ideja ima potencijala.