Autor bestselera New York Timesa Knjiga buđenja!
M ark N epo
Koliko daleko srce vidi
Priče koje prosvjetljuju dušu
“Nepo je savršen pripovjedač s rijetkim darom za pretvaranje nevidljivoga u vidljivo. “ Publishers Weekly
KOLIKO DALEKO SRCE VIDI
Naslov izvornika
Mark Nepo
AS FAR AS THE HEART CAN SEE
Stories to illuminate the soul
Copyright © 2011 Mark Nepo
Copyright © za hrvatsko izdanje Mozaik knjiga, 2014.
S engleskoga prevela Aleksandra Barlović
Iz davač Moz a i k knjig a d.o.o., Zag reb
Za iz davača Bojan Vidmar
Glavni urednik Zoran Maljković
Uredn ica Aleksandra Stella Škec Lektorica Ivanka Šenda Korektor Jakov Lovrić
Grafički urednik Marko Katičić
Tis ak Radin, Zagreb, srpanj 2014.
ISBN 978-953-14-1639-9
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 881717.
Sva prava pridržana. Nijedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.
M ark
N epo
Koliko daleko srce vidi
Priče koje prosvjetljuju dušu
Posvećeno svima koji su ikada u sebi nosili priču, svojevoljno, poput sjemenke, ili nevoljko, poput ivera pod kožom, imajući potrebu da je posiju ili potrebu da je se oslobode.
Ostati blizu
SADRŽAJ
Gledati i vidjeti
Biciklist
Na putu i podalje od njega
Ahimsikha i Angulimala
Patnja i ljubav prema svijetu
Znanosti oslobođenja
Provalnik
Preko mora
Slavni ruski plesač
Brdo na kojemu se Gospodin skriva
Slikar je naslikan (Za Dona)
Dva redovnika penju se na planinu
Patnja i ljubav prema svijetu
Pierrot u Mrtvom gradu
Vuk iz Gubbija
Kajin i Abel
Držanje jela na životu
Poziv na rast
Tu Fuovo ponovno ukazanje
Pustinja i tržnica
Sjemenke u sjemenkama
Prevoditeljev sin
Prelazeći vrijeme
Mudrost žvakanja
Suočavanje s demonom
Ruke poput krila
Osjećati se maleno
Prosvjetljenje
Blagoslovljeno
Bilješke
Zahvale
Bilješka o autoru
Priču je potrebno ispripovijedati tako da sama po sebi bude pomoć . Moj djed je šepao . Jednom su ga zamolili da ispripovijeda priču o svojem učitelju . On je rekao kako je njegov učitelj imao običaj skakutati i plesati dok je molio . Moj je djed, pripovijedajući, ustao te je, silno ponesen svojom pričom, počeo skakutati i plesati ne bi li pokazao kako je njegov učitelj to činio . Od tog je trenutka bio izliječen od šepavosti . Tako se pripovijeda priča . Martin Büber
Ostati blizu
Budući da je sve sveto, ostati blizu svetome pitanje je prisutnosti i pozornosti više nego putovanja na kakvo tajno mjesto . Ostati blizu zapravo je hodočašće u srce mjesta na kojemu se nalazimo . Budući da gubimo smjer življenja, često nam je zadatak obnoviti svježinu živosti . Priče nam pomažu . Priče su učiteljice . Priče su lijek . Drže nas povezanima s onime što je važno, drže nas budnima . Oduvijek je bilo tako . I zato je knjiga Koliko daleko srce vidi zbirka priča i parabola o ostajanju budnim i ostajanju blizu . Svaka priča ima svoj život koji me je jednostavno iskoristio kako bih ponovo postao poznat u svijetu . I svaka sadržava trag mojega života na Zemlji jer svaka priča mora u sebi nositi okus svojega pripovjedača . Zamisao prikupljanja ovih priča i parabola potekla je iz radionica koje sam imao sreću voditi diljem Sjeverne Amerike i u inozemstvu . Bez obzira na različite razloge okupljanja, sve su radionice bile usredotočene na ostajanje blizu onome što je sveto . Poput korijenja koje nalazi vodu, naposljetku uvijek idemo prema onome što nas održava . Mnogi moji čitatelji ljubazno su zamolili te priče, a supruga Susan potaknula me je pružiti ih na
tako interaktivan način . Njihovo prikupljanje donijelo mi je nova saznanja o ostajanju blizu . Neke od tih priča su osobne . Neke su proizašle iz
snova . Neke su kucale na vrata moje svijesti toliko ustrajno da nisam imao drugog izbora doli osmisliti imena i kontekst za njihove molbe . Prosljeđujem ih sasvim jednostavno i s divljenjem prema onome što sam otkrio . Sve su bile učiteljice i nastavljaju to biti . Pozivam vas da ih poslušate, da budete s njima i da ih pripovijedate . Nadam se da će se u vašim rukama razviti i promijeniti . Jer, svaka priča u svojoj biti ima nataložene glasove svih svojih pripovjedača i slušatelja . Nadam se da će ti glasovi naposljetku potaknuti i vas na pripovijedanje vlastitih priča o rađanju vašeg osjećaja o tome što je sveto . Nadam se da će vas nešto ovdje potaknuti pitati druge o njihovim pričama .
Istina je da se, mnogo prije uspostavljanja disciplina znanja i mnogo prije izdavanja certifikata za stručnost, životne teškoće razmatrale i prenosile u hrpicama mudrosti koje nazivamo pričama . Na taj su način pleme i njegovi starješine oblikovali svoja pitanja te prenosili njihovo značenje, kao da kažu: Mi smo s ovime načinili što god smo mogli. Sada je red na vas.
Svoje priče često moramo mnogo puta iznova pripovijedati, ne zato što smo zaboravni ili u vlasti kompulzije, nego zato što je njihovo značenje preveliko da bi bilo probavljeno u jednom pripovijedanju . Stoga ih ponavljamo, opet i opet, dok ne upijemo njihovo značenje i usput ne naučimo voljeti jedni druge .
Priče su me oduvijek zadivljivale . Kao i većina ljudi, započeo sam kao svjedok, ponavljajući epizode života koje su se odvijale oko mene . Ali, kao što život s vremenom čini: ono što se doima udaljenim i nevažnim, polako stiže vrlo blizu, pa izbliza otkrivamo da je presudno . Tako sam uvidio da smo u pričama više nego izvan njih . Sličniji smo ribama u rijeci nego ribarima koji sjede u travi . Više nalik na glinu oblikovanu u vatri nego lončarima koji čačkaju po žeravici . Mi smo pjevači koji čekaju da ih pjesma rodi . Ova je knjiga poziv na uspostavljanje odnosa s dubokim i životvornim sadržajem . Priče skupljene u ovoj knjizi u sebi nose sjemenke naše ljudskosti . Posežu u hrabrost da se sluša vlastiti život, u dar ranjivosti, spremnost na eksperimentiranje i istraživanje vlastitog načina izražavanja, trajnu posvećenost poštivanju vlastitog i putovanja drugih te životnu vještinu rada s onime što nam je dano . Iskustvo nije potrebno, nego samo početnički um i srce . I spremnost da čujemo jednu priču te ispripovijedamo drugu . Spremnost da nastavimo slušati i pokušavati . Kako se koristiti ovom knjigom
Priče iz ove knjige nije potrebno čitati redom . Možete ih otkrivati jednu po jednu, kao školjke na obali, ili ih nizati kao što biste nizali kuglice ogrlice . Važnije je ostati u odnosu s njima . Razgovarajte o njima
s prijateljem, kolegom, djetetom ili starijom osobom . Ostavite ih neznancima . A ko vas ganu, pjevajte ih Mjesecu .
Nakon svake priče slijede pitanja koja nudim kako bih potaknuo različite oblike konverzacije: pitanja o kojima možete razmišljati, pisati o njima u dnevnik ili ih razmatrati u razgovoru, pitanja koja biste trebali ponovo uvesti u svoj život . Zamisao o Pitanjima za stolom dugujem svojim prijateljima . Jill je jednom nakon večere izlanula: »Pitanja za stolom!« – i počela naglas razmišljati o nečemu što joj je život donio . Dva sata poslije bili smo zadubljeni u pripovijedanje i otkrivali više jedno o drugome . Od te večeri svaki je obrok s prijateljima praćen pitanjem za stolom . Odgovaramo tako što zasučemo rukave i ispustimo svoje priče u more života, kao vesla koja nas nose nekoliko zaveslaja dalje . Kao i s pričama, iskoristite pitanja koja vas privuku . Pitanja ne bi trebala biti slijed, nego niz polazišnih točaka . Moguće ih je i međusobno zamjenjivati: pitanja za pisanje dnevnika mogu biti pitanja za stolom, kao teme razgovora, i obrnuto . Ako ijedna od ovih priča ili ijedno od pitanja mogu biti iskra za svjetlo koje je još izvan vidika, zapalite je . Ako vas škakljaju vlastite priče i pitanja, zanemarite priče i pitanje koja sam ponudio . Nije važno kako, ali ako uspijete protrljati puls života skriven u ovim i u vašim vlastitim pričama, makar nakratko, poput Aladinove svjetiljke, osjećaj svetoga pokazat će svoju čaroliju i korisnost . Kao što je notni zapis zagonetka dok se ne odsvira, priče koje nosimo u sebi
i kroz koje posrćemo čekaju da ih se podrži i posluša . Jer ispod svih životnih teškoća, podržavanje i slušanje nas oživljuje i održava na životu . Svi imamo potrebu za pričama koje, kad ih se čuje i ponovo ispripovijeda, otkrivaju priče u pričama koje nas, ako smo dovoljno budni, dovode do jedne pjesme u srcu svih priča . Ondje vas čekam . Želite li čuti priču?
Na putu i podalje od njega
Ovaj svijet nije pojmljiv, ali je prihvatljiv.
Martin Büber
Gledati i vidjeti
Često gledamo, ali ne vidimo dok nešto ne promijeni naš doživljaj svijeta . Tada se mijenja osnovna navika našega razumijevanja: uništena ili proširena, razbijena ili otvorena, preokrenuta naopako ili svedena na početak . To nazivamo promjenom paradigme . Tih se neočekivanih trenutaka užasavamo, ali su nam i potrebni kako bi nas vratili skrivenoj potpunosti u kojoj je sve povezano . Međutim, te promjene ne možemo poučavati, nego ih samo možemo podignuti i dijeliti, samo s vremenom shvatiti bolje .
U kritičnim trenucima mojega iskustva s karcinomom mučila me je odluka o sljedećem koraku liječenja .
Sve su se mogućnosti doimale teškima . Toga mjeseca listopada doživjeli smo neuobičajenu zimsku oluju . Sjećam se kako sam, očajavajući zbog odluke o tome što mi je činiti, gledao kako jaka oluja ruši sva šarena stabla . Koliko god su njihove boje bile lijepe, listovi su opterećivali stabla . Da su bili otpali, snijeg bi stabla ostavio stajati . Za mene je to bilo očita promjena paradigme . U presudnom trenutku pomoglo mi je drugačije vidjeti zadržavanje i otpuštanje .
U filmu Fenomen (1996 .) g lavni lik ima vrt, ali mu zec jede sve povrće unatoč svim ogradama koje
postavi . Jedne noći probudi se i sve vidi drugačije . Istrči iz kuće, pod noćno nebo, otvori vrata svojega vrta i čeka . I dakako, zec nije pokušavao ući . Pokušavao je izaći .
Priča o svetom Pavlu arhetip je promjene paradigme . Savao je proganjao prve kršćane dok ga trenutak otkrivenja nije zbacio s konja, a ustao je kao Pavao, predani Isusov sljedbenik . Mogli bismo reći da je iskustvo promjene paradigme slično zbacivanju s konja .
Drugi je primjer legendarno iskustvo sir Isaaca Newtona s jabukom koja mu je pala na glavu i kako ga je taj događaj otvorio za razumijevanje gravitacije . Često smo, kao i Newton, navedeni ili prisiljeni novim očima sagledati ono što već postoji . Naša osobna buđenja veoma su slična tome – iznenadna i zbunjujuća iskustva koja obnavljaju naš izvorni osjećaj živosti .
Važno je kako vidimo . Zapravo, naša sposobnost viđenja umom i srcem naš je jedini prozor u život . To me podsjeća na moju dragu baku, koja je u devedeset četvrtoj godini bila u Medicinskom centru Kingsbrook u Brooklynu . Kad su joj jednog lijepog poslijepodneva rekli da je ono što je smatrala oblačnim danom zapravo samo prljavi prozor, slegnula je ramenima i rekla: »Ako ti je oko prljavo, vidiš prljav svijet .«
Možda bismo zbog ljubavi trebali jedni drugima pomagati u čišćenju uma i srca kako ne bismo gledali prljavi svijet . Možda bismo zbog prijateljstva trebali jedni drugima pomagati oslobađati se mentalnih navika koje nam potpuno onemogućuju vidjeti . Priče u ovom
dijelu govore o takvim promjenama opažanja i o prijateljstvima na koja nailazimo dok posrćemo na putu i podalje od njega .
Biciklist
Na dan utrke čekao je s drugima i osjećao da život
čeka u brdima . Nije točno znao zašto, ali uslijedit će blagoslov . Kad je pištolj opalio, čuo je bujicu disanja svih sudionika utrke – poput mladih konja ujutro .
Pripremao se mjesecima, uz padine brda i niz njih, skraćujući vrijeme tako što je nosio manje odjeće i naginjao se u zavojima . Noge su mu bile stupovi mišića . Često je govorio: »To je najbliže letenju što poznajem .«
Na drugom brdu skupina se prorijedila, a on je bio blizu čela . Klizili su krajolikom poput lukova svjetlosti koji kruže žilama svijeta . Tada je bio na čelu . Dok je jurio prema močvari, dobivao je na vremenu kad je velika plava čaplja poletjela tik ispred njega, a njezina su se golema, bezvremena krila raširila tik ispred njegova upravljača .
Njezina ga je sjena prekrila i doimalo se da je otvorila nešto za čime je jurio . Drugi su mu se približavali, ali on je jednostavno stao i ostao stajati iznad svojega bicikla, zagledan u ono što je velika plava čaplja otvorila leteći nebom .
Drugi će ga još godinama pitati: »Što ti je oduzelo pobjedu u toj utrci?« Gdje god je bio, uvijek bi pogledao prema jugu te bi s vremena na vrijeme rekao: »Nisam izgubio tu utrku – napustio sam je .«
Dnevnička pitanja
• Ispripovijedajte priču o situaciji kad je vaš trud imao neočekivan ishod te što ste naučili iz tog iskustva.
Pitanja za stolom
Pitanja koja se uz večeru ili kavu postavljaju prijateljima i voljenim osobama. Pokušajte saslušati odgovore svih nazočnih prije nego što započnete raspravu.
• Što ova priča govori o onome čemu težimo i o onome što se zapravo događa?
• U čemu je razlika između »gubljenja utrke« i »napuštanja utrke«?
Meditacija
• Zatvorite oči, polako dišite i zamislite nešto što se silno trudite postići. Bez prosuđivanja primijetite što vam nudi više energije: proces ili cilj.
• Ponovo zatvorite oči, polako dišite i zamislite svoj trud bez cilja pred sobom i bez razloga zbog kojega to činite za sobom. Ako možete, usredotočite se samo na proces u kojemu jeste.
• Zatvorite oči, polako dišite i zamislite pticu koja leti ne znajući kamo ide. Ili biciklista koji vozi bez cilja.
• Otvorite oči i uđite u dan.
Netom prije odlaska sa Zemlje
Čekali smo u restoranskome dijelu zračne luke . Bilo je rano, a on je sjedio sam i miješao kavu . Čuo sam struganje drvenog štapića po stiroporu . Odjednom su ga uhvatili bolovi . Tada sam na njegovu desnom ramenu ugledao izraslinu veličine teniske loptice . Bilo nas je tek nekoliko koji smo čekali osiguranje i pokušavali se probuditi prije nego što nas se odnese sa Zemlje . Možda smo bili napola svjesni, privremeno gotovo udaljeni od svojih života, tiho žvačući poput vjeverica prije svitanja . Ali, on je počeo pripovijedati svoju priču kao da se svi poznajemo . Bio je na umoru, što se doimalo zastrašujućim samo ako je govorio samome sebi: »Ta vražja stvar je preblizu mojoj kralježnici da bi je operirali, pa samo moram čekati .« Tada se nasmijao i rekao: »Ali, mi imamo mnogo prakse u čekanju, zar ne?« Ponovo je navukao zavjesu među nama . Sada smo grijali jedni druge oko vatre, one koja se nikada ne ugasi, one koju održava bol koju bacimo u nju . Približila nam se ljubazna stjuardesa na putu prema Japanu i rekla: »Samo ostanite pozitivni, dragi moj, to je moj tata običavao govoriti .«
Osjetio sam kako moja priča o karcinomu probija kroz glumu da smo neznanci . Stjuardesa je otišla, a ja sam mu se poželio obratiti, reći mu da u svakom slučaju već gori . Srce mi je lupalo . A tada se začuo poziv za njegov let . On se prenuo, a ja sam znao, uvidio, da je čuo taj poziv, na trenutak, kao poziv u liječničku ordinaciju kad je primio dijagnozu, a tada kao onaj koji ga je doveo na kemoterapiju . Krenuo je žurnije negoli je trebao i ostavio je malenu torbu . Uzeo sam je i potrčao za njim, potapšao ga po drugom ramenu i započeo ispovijest: »I ja sam…« Njegova su se ramena objesila, a ono s tumorom činilo ga je sličnim Atlasu . Uzeo me je za ruku i utješio me izustivši: »Znam .«
Dnevnička pitanja
• Opišite trenutak kad ste osjetili potrebu da neznancu povjerite nešto osobno, ali to niste učinili. Što biste rekli da ste mogli?
• Prema vašemu mišljenju, jesu li neznanci samo prijatelji koji se još ne poznaju? Ili u sebi nosimo istinske razlike koje nas drže podalje?
• Kako odlučujete hoćete li se povjeriti osobi koju ne poznajete?
Pitanja za stolom
Pitanja koja se uz večeru ili kavu postavljaju prijateljima i voljenim osobama. Pokušajte saslušati odgovore svih nazočnih prije nego što započnete raspravu.
• Opišite trenutak kad ste osjetili povezanost s neznancem. Kako ste to otkrili? Što vam je bilo zajedničko?
• Ispripovijedajte priču o nekome za koga osjećate da ga poznajete oduvijek, o odnosu čija je bliskost dublja i veća od starosti vašega odnosa. Kako to objašnjavate?
Meditacija
• Kad sljedeći put budete čekali na javnome mjestu, usredotočite se, bez nametljivosti ili zurenja, na neznanca na suprotnom kraju prostorije.
• Polako udahnite i upijte njegovu prisutnost.
• Polako izdahnite i dopustite da vaša prisutnost poleti preko prostorije.
• Udahnite i zamislite život koji ga dovodi onamo.
• Izdahnite i zamislite kako vas ta osoba vidi sa svojega mjesta.
• Zatvorite oči i izdahnite u njezinu smjeru, dopuštajući da ljubav koju danas imate u sebi poput vala stigne do nje.
Majstor čajne
ceremonije i ratnik
Rikiu je gledao kako trešnjevi cvjetovi padaju po njegovoj stazi kad je čuo kako Taiko na vratima skida mač s pojasa, a kad su ušli, poželio je da cvjetovi prekriju prijateljev mač .
Taiko je bez mača izgledao kao golemo dijete kojemu je dopušteno predugo plakati . Rikiu ga je dočekao na trijemu, a čak se i Taiko osjećao budalasto dok je, ostavljajući dojam velike strogosti, bosim stopalima koračao po cvjetovima .
Dok su šetali njegovim vrtom, Rikiu se pitao zašto se i dalje sastaju, ali je znao da kukci sišu srce cvjetova, a cvjetovi to silno vole . Svjetiljke su se ljuljale, Taiko je na stazi oslobodio svoje sumnje, a Rikiu je gledao kako tonu pod kamenje . Na malim vratima Rikiuove čajane osjetio se miris čiji je prvi dašak mogao razmrsiti sebične misli, sladak miris sličan mirisu kore, koji je čovjeka zaokupljenog proračunima mogao pretvoriti u cvrčka gladna pjesme .
Taiko je pokleknuo kako bi prošao ljuljajući se . Rikiu je prošao za njim .
Unutra su se zidovi doimali prozirnima, a vjetar u krošnjama obojicu ih je zasjenio, pa je Taiko na
trenutak shvatio da ništa nije tajno . Kotlić je zapjevao, para je obavila Taika i omekšala njegovo srce, a Rikiu je, znajući da će se to dogoditi, ugledao prijatelja kojega je volio . Taiko se u pari ponovo pitao zašto se mora osjećati toliko dobro kad to ne može potrajati .
Kotlić je najprije pjevao kao žena koja sanja tisuće ptica, potom poput muškarca koji guta svoje nevolje i naposljetku poput kričanja duše nahranjene zemaljskim
stvarima . Taiko je žudio za tim konačnim vrenjem, a Rikiu obrađivao listove u vatri, sve dok nisu odustali od svoje malene tvrdoglavosti .
Do trenutka kad je zdjelica bila napunjena, Taiko je bio preplavljen Rikiuovim raspoloženjem . Njihove su se oči tada pobratimile . Para i miris obojicu su učinili opreznim poput riba na dnu . Dok su pili, to se doimalo nemogućim, ali su njihove misli bile blizu ružičastom .
Kad se Taikovo lice zažarilo, Rikiu je, osjećajući unutarnju toplinu, pokleknuo pred starom željom i po stoti put rekao: »Moraš odustati od toga i ostati sa mnom .«
A Taiko po stoti put nije pokazao ništa . Čekao je kako ne bi uvrijedio svojega čudnog brata, ali je naposljetku odložio zdjelicu na lijevu stranu, kao što bi to učinio s lubanjom nemoćnog boga, i naklonio se duboko .
Kad je Taiko izašao iz pare, srce mu se počelo stvrdnjivati, a kad je ljuljajući se izašao iz čajane, nije čuo cvrčke . Dok je prolazio pokraj svjetiljki koje su se ljuljale nagovarajući ga da ostane, ponovo je uhvatio svoje hladne sumnje . A Rikiu se, i dalje u toplini čajane,
trudio ne biti tužan dok je Taiko na trijemu skidao cvjetove sa svojega mača i opasao ga poput još jedne noge .
Dnevnička pitanja
• Zamislite susret Rikiua i Taikoa kao razgovor između oblika istog jastva. Dakle, ako je majstor čajne ceremonije naše unutarnje jastvo koje nalazi smisao u življenju, a ratnik je vanjsko jastvo koje smisao nalazi u preživljavanju, opišite svojega majstora čajne ceremonije i svojega ratnika te zamislite njihov razgovor koji se u ovom trenutku odvija u vama.
Pitanja za stolom
Pitanja koja se uz večeru ili kavu postavljaju prijateljima i voljenim osobama. Pokušajte saslušati odgovore svih nazočnih prije nego što započnete raspravu.
• Opišite koji je glas u ovom trenutku glasniji u vama: glas vašega majstora čajne ceremonije ili ratnika.
• Ispripovijedajte priču o iskustvu koje vas je oblikovalo i koje je temelj majstora ceremonije u vama.
• Ispripovijedajte priču o iskustvu koje vas je oblikovalo i koje je temelj ratnika u vama.
• Opišite svoju čajanu i opišite svoj mač.
Meditacija
• Pristavite vodu za čaj i pažljivo slušajte kako pjeva različitim glasovima. Osluškujte koji vas glas čaja najviše privlači.
• Dok se čaj namače i hladi kako biste ga mogli piti…
• Zatvorite oči, duboko udahnite i dopustite da majstor čajne ceremonije u vama pije. Osluškujte kako se osjećate.
• Zatvorite oči, ponovo duboko udahnite i dopustite da ratnik u vama pije. Osluškujte kako se osjećate.
• Tijekom dana dopustite da vaš majstor čajne ceremonije i ratnik razgovaraju. Osluškujte gdje u vama živi taj razgovor.
Priče u sebi nose sjemenke naše ljudskosti. Pomažu nam, poučavaju nas, iscjeljuju i povezuju s onime što je važno. Mark Nepo, autor Knjige buđenja, bestselera New York Timesa, cijenjen kao poetski i filozofski pripovjedač, ogoljuje priče svojega srca, svoje snove i mitove naših predaka te nas blago vodi na našemu putovanju prema otkrivanju osobnih istina. Svaka je priča poziv na rad s dubokim i životvornim sadržajem koji će produbiti vaše poimanje svijeta i odnos prema njemu. Mark pjesnički tankoćutno i čulno potiče na opažajno pisanje dnevnika, iznosi pitanja koja potiču na razmišljanje i otpočinju raspravu te nudi vođene meditacije koje će vas otvoriti za srce onoga što je sveto.
“Nepov pjesnički dar blista u njegovim djelima.”
Booklist