PRVO POGLAVLJE
DJEČAK KOJI JE PREŽIVIO
G
ospodin i gospođa Dursley iz Kalinina prilaza broj četiri doslovce su pucali od ponosa zbog činjenice da su u svakom pogledu bili savršeno normalni ljudi i veći kompliment od toga nisu mogli ni zamisliti. Od njih nitko ni u bunilu ne bi očekivao da budu umiješani u bilo kakva čudna ili zagonetna zbivanja, jer oni takvim glupostima jednostavno nisu priznavali postojanje. Gospodin Dursley radio je kao direktor tvrtke Grunnings, koja je proizvodila bušilice. Bio je to krupan čovjek jake građe i iznimno kratka vrata, ali zato vrlo bujnih brkova. Mršava, plavokosa gospođa Dursley imala je pak dvostruko duži vrat nego što je bilo uobičajeno – idealno za ženu koja se često i rado navirivala iznad vrtnih ograda da vidi što rade njezini susjedi. Dursleyjevi su imali malog sina zvanog Dudley i bili su uvjereni da nigdje na svijetu nema divnijeg dječačića od njega. Dursleyjevi su imali sve što su željeli, ali skrivali su i jednu tajnu, vječito strahujući da će je jednom netko razotkriti. Nisu, naime, mogli zamisliti kako bi preživjeli da njihovu obitelj itko ikad dovede u vezu s Potterovima. Gospođa Potter i gospođa Dursley bile su sestre, ali već su prošle godine otkako su se posljednji put vidjele. Najtočnije bi bilo reći da je gospođa Dursley njegovala iluziju kako uopće nema sestru, prvenstveno zato što su spomenuta sestra i njezin beskorisni 9