Pet Tibetanaca fontane mladosti
Ovo je lako. Ovo je brzo. I djeluje! Volim ovaj program vježbi. John Gray, autor knjige Muškarci su s Marsa, žene su s Venere
DREVNA TAJNA FONTANE MLADOSTI
pet tibetanaca
Naslov izvornika
Ancient Secret of the Fountain of Youth
B ook I
Copyright © 1985, 1989, 1998 by Harbor Press Inc. Copyright © za hrvatsko izdanje Mozaik knjiga, 2015.
S engleskoga prevela Silvija Čolić
Iz davač Moza ik knjiga d.o.o., Zag reb Za iz davača Bojan Vidmar
Glavni urednik Zoran Maljković
Urednik Zoran Maljković Lektorica Jakov Lovrić
Grafički urednik Ivica Jandrijević
Oblikovanje naslovnice Ivan Živko Ilustracija naslovnice Shutterstock Tisak Znanje, Zagreb, rujan 2015.
ISBN 978-953-14-1848-5
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000913068.
Sva prava pridržana. Nijedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.
NAPOMENA
Autor ove knjige nije liječnik i ovdje iznesene zamisli mogu biti u suprotnosti s ortodoksnom medicinom i načelnim medicinskim mišljenjem. Vježbe, način prehrane i ostali savjeti u vezi sa zdravljem koji su izneseni u ovoj knjizi nisu pogodni za svakoga i pod određenim uvjetima mogu ugroziti zdravlje (pogledati Dodatak na kraju knjige). Preporučujemo čitateljima da prije savjetovanja s liječnikom sami ne postavljaju dijagnozu, ne provode bilo koju ovdje opisanu vježbu i ne mijenjaju način prehrane prema ovdje opisanim prijedlozima. Autor i nakladnik ne jamče da ćete na temelju opisanog programa vježbi postići dobre rezultate. Također, ne jamčimo da je sadržaj ove knjige apsolutno pogodan i siguran za provođenje u praksi. Odričemo se bilo kakve odgovornosti za posljedice koje su izravno ili neizravno nastale na temelju praktične primjene vježbi, savjeta ili prijedloga navedenih u ovoj knjizi.
Peter Kelder
Drevna tajna fontane mladosti
Pet tibetanaca
Predgovor
Bernie S. Siegel, dr. med.
PREDGOVOR
Sva je mudrost drevna – u tome, doista, nema nikakve tajne. Kada pomislite da ste otkrili nešto novo i nepoznato, vjerojatno je riječ o nečemu što postoji već stoljećima. Razlog zašto o tome ništa ne znate krije se samo u tome što se niste potrudili otkriti to. Najzad, zašto biste? Zbog čega biste istraživali drevne mudrosti kad suvremena znanost i tehnologija mogu zadovoljiti sve vaše želje i potrebe? Držim da većina ljudi razmišlja na taj način, barem do trenutka kad im zdravlje postane ozbiljno ugroženo. Kad se suočimo s vlastitom smrtnošću, dolazi do promjene gledišta. Spoznaja da znanost i tehnologija ne nude rješenja za naše probleme izravno vodi promjeni vrijednosti i prioriteta. Ljudi se odjednom probude i kreću u potragu za drevnim mudrostima koje će im život učiniti boljim i kvalitetnijim. Počinju otkrivati istinske životne radosti.
Na temelju dugogodišnjeg liječničkog iskustva, spoznao sam da ljudi koji unatoč teškoj bolesti uspijevaju preživjeti dulje nego što bi se očekivalo u pravilu posjeduju tri specifične osobine: borben duh, volju za učenjem i promjenom te veliku duhovnu snagu.
Nedavno sam pročitao riječi duhovnog učitelja koji je rekao da zdravu osobu možemo prepoznati po trima bitnim svojstvima: mogućnosti djelovanja, unutarnjoj mudrosti i predanosti cilju. Meni su trebale godine kako bih to otkrio, a da sam to prije znao, mogao sam pomoći mnogim ljudima i uštedjeti si puno vremena i energije.
Zato ova knjiga može vama uštedjeti puno vremena i energije. U njoj su sadržane brojne korisne i mudre upute koje možete upotrijebiti kako biste pokrenuli proces pomlađivanja. Ona vam može pomoći u postizanju zdravijeg i kvalitetnijeg života. Kad je počnete čitati i služiti se njome u svakodnevnoj praksi, imajte na umu ovo: Prije svega, budite popustljivi prema sebi. Budete li previše zahtjevni i od sebe očekujete više nego što trenutačno možete izvršiti, nećete uspjeti. Radije napredujte vlastitim tempom i onako kako vama odgovara. Uživajte u postupnom napredovanju, čak i ako je sporo. Upamtite, pomlađivanje je proces i djelovat će onoliko koliko uživate u njemu.
Nadalje, promatrajte se kao osobu kakva želite postati. Istraživanja su pokazala da se tjelesna kemija
mijenja u skladu s ulogom koju preuzimamo. Drugim riječima, svi smo mi glumci na pozornici života i naši životi oblikuju se prema ulozi koju smo odabrali odigrati. Dodijelite li sebi drugačiju ulogu, promijenit ćete način na koji se vidite, a u konačnici će vas i svijet drugačije vidjeti.
Ponašajte se poput glumaca ili sportaša – uporno vježbajte i ponavljate. Neka vam ova knjiga posluži poput osobnog trenera. Nemojte se njome služiti kako biste izbjegli smrt, nego za poboljšanje kvalitete vlastitoga života. Rabite je kao alat za pronalaženje životne radosti. Bit ćete ugodno iznenađeni duljinom svojega života. Doduše, dugovječnost će biti samo posljedica zdravog i s radošću proživljenog života.
Najzad, imajte na umu da je izvor mladosti u vama. Vi ste glavni pokretač svih stvari i posjedujete moć pokretanja mehanizama života i smrti u vlastitom tijelu. Ne kažem to kako bih vas ukorio, nego osvijestio.
Nemojte čekati da onemoćate ili se ozbiljno razbolite kako biste se probudili i shvatili vrijednost života.
Proces pomlađivanja i življenja života punim plućima možete započeti već sada.
Mir s vama, Bernie S. Siegel, dr. med.
O AUTORU
Peter Kelder bio je usvojeno dijete i rano djetinjstvo proveo je na Srednjem zapadu SAD-a. U vrijeme kad je bio tinejdžer, napustio je dom i krenuo u potragu za pustolovinama. Putovao je diljem svijeta i posjetio mnoge udaljene i egzotične krajeve. Postupno, pretvorio se u obrazovana i uglađena čovjeka, poznavatelja mnogih jezika i velikog ljubitelja knjiga, knjižnica, riječi i poezije.
Kelder tvrdi da je pukovnik Bradford – što je pseudonim glavnoga lika njegove knjige – doista postojao i boravio na Tibetu, te da su se njih dvojica 1930. godine upoznali u južnoj Kaliforniji, gdje je Kelder i napisao knjigu.
Kako bilo, Kelder je vrlo samozatajan čovjek i nije želio o sebi otkriti više od nekolicine detalja. Po njegovu mišljenju, on je u svemu tome posve sporedan,
ono što je važno njegova je knjiga, a pitanja koja se tiču njegova odnosa s pukovnikom Bradfordom mogla bi samo umanjiti vrijednost jednostavne, izravne poruke koju je ponudio svijetu.
PRVO POGLAVLJE
Svi žude dugo živjeti, ali nitko ne žudi biti star.
Jonathan Swift
Jednog popodneva, prije nekoliko godina, dok sam sjedio u parku i čitao novine, prišao mi je stariji gospodin i sjeo pokraj mene. Sudeći po izgledu, bližio se svojemu sedmom desetljeću; bio je prosijed i proćelav, pognutih ramena, a u hodu se oslanjao na štap. Iako to tada još nisam mogao znati, od tog trenutka cijeli moj život iz korijena će se promijeniti. Nije nam dugo trebalo da se upustimo u zanimljiv razgovor. Ispostavilo se da je stariji muškarac umirovljeni časnik britanske vojske i da je dio radnog vijeka proveo u diplomatskoj službi. Zahvaljujući tomu, često je putovao. Gotovo da je posjetio svaki kutak svijeta. U svakom slučaju, pukovnik Bradford – kako ću ga zvati, iako to nije njegovo pravo ime – prilično me očarao pričama o svojim pustolovinama. Prije nego što smo se rastali, složili smo se da se moramo ponovno vidjeti i
uskoro smo postali dobri prijatelji. Često smo se uvečer sastajali u njegovu ili u mojemu stanu, gdje bismo do sitnih sati razgovarali o zanimljivim temama.
Jednom prigodom shvatio sam kako postoji nešto što bi mi pukovnik Bradford želio povjeriti, ali iz nekog razloga oklijevao je to učiniti. Potaknuo sam ga obećanjem da ću, o čemu god se radilo, čuvati njegovu tajnu. Tako mi je najzad ispričao svoju priču.
Prije nekoliko godina, dok je služio u Indiji, pukovnik Bradford katkad se susretao sa starosjediocima iz zabačenih krajeva zemlje. U tim prigodama čuo je mnogo zanimljivih i neobičnih priča o njihovu životu i običajima. Jedna od njih osobito je pobudila njegovo zanimanje. Čuo ju je nekoliko puta, ali uvijek od ljudi iz istog udaljenog kraja. Stanovnici ostalih predjela nisu nikada pričali o tome.
Radilo se o skupini tibetanskih redovnika, koji su, navodno, poznavali tajnu vječne mladosti. Tisućama godinama to fantastično znanje prenosilo se sa starijih na mlađe pripadnike te redovničke skupine. Zanimljivo, redovnici zapravo nisu težili zadržati ga samo za sebe, ali planinsko područje u kojem su živjeli bilo je posve odsječeno od vanjskoga svijeta. Zahvaljujući tomu, tajna vječne mladosti nije se proširila izvan njihovih redova. Priča o samostanu i izvoru mladosti s vremenom se pretvorila u legendu. Govorilo se o starcima koji su
na čudesan način ozdravili i pomladili se nakon što su pronašli put do samostana. Ipak, nitko nije znao gdje se on točno nalazi.
Poput mnogih drugih ljudi, i pukovnik Bradford je nakon četrdesete godine života počeo primjećivati prve znakove starenja i bio je svjestan da se taj proces neće zaustaviti. Ipak, što je više slušao o drevnoj tajni izvora mladosti, to je više bio uvjeren da se ne radi samo o legendi. Stoga je počeo skupljati sve informacije do kojih je mogao doći: podatke o smjeru, krajoliku, klimi i svemu ostalome što bi mu moglo pomoći da pronađe taj samostan u planinama.
S vremenom, postao je toliko opsjednut tom mišlju, da je odlučio vratiti se u Indiju i ozbiljno se posvetiti traženju tog mjesta. Čak me je i upitao bih li mu se pridružio.
U uobičajim okolnostima, bio bih vrlo sumnjičav prema priči poput te, ali pukovnik Bradford nije mi djelovao kao zanesenjak. Dapače, bio je vrlo ozbiljan čovjek. Slušajući ga kako govori o tajni izvora mladosti, počeo sam vjerovati da u cijeloj priči ima istine. Jedno vrijeme bio sam u iskušenju prihvatiti njegovu ponudu i pridružim mu se u potrazi za samostanom, ali razum je naposljetku prevladao i odlučio sam odbiti.
Ipak, odmah nakon njegova odlaska, počeo sam dvojiti u ispravnost svoje odluke. Pokušao sam se utješiti
mišlju da se možda i ne treba truditi pobijediti starenje. Možda je to nešto s čime se svi trebamo dostojanstveno pomiriti i ne tražiti od života više nego drugi.
Unatoč tome, iako sam je potisnuo, nisam tu misao uspio izbaciti iz glave. Tajna izvora mladosti. Uzbudljive li pomisli! Ako taj samostan doista postoji, iskreno sam se nadao da će ga pukovnik pronaći.
•S godinama, priča pukovnika Bradforda izblijedjela je u mojemu sjećanju. Ali jedne večeri, vrativši se u stan, našao sam pukovnikovo pismo. Brzo sam ga otvorio i pročitao. S velikom radošću i očito vrlo uzbuđen, pukovnik me izvijestio kako unatoč brojnim teškoćama napokon ima razloga vjerovati da je naišao na pravi trag i da će uskoro pronaći samostan. Nije priložio adresu na koju bih mu poslao odgovor, ali doista mi je laknulo što sam doznao da je živ i zdrav.
Trebalo je proći još mnogo mjeseci prije nego što mi se ponovno javio. Drhtavim prstima otvorio sam njegovo drugo pismo. Pročitavši ga, dugo sam u njega zurio u nevjerici. Vijesti su bile bolje nego što bih ikada očekivao. Pukovnik Bradford pronašao je samostan, otkrio drevnu tajnu izvora mladosti i više od svega
– bio je spreman povjeriti mi je kad se vrati, otprilike za dva mjeseca.
Prošlo je četiri godine od našega zadnjeg susreta. Počeo sam se pitati koliko se moj dragi prijatelj otada promijenio. Je li uz pomoć drevne tajne uspio zaustaviti starenje? Hoće li izgledati jednako kao prije ili malo mlađe? Možda godinu ili dvije mlađe, iako je prošlo četiri?
Najzad, došao je trenutak da dobijem odgovor na ta pitanja. Jedne večeri zazvonio je telefon i portir mi je javio da mi je pukovnik Bradford došao u posjet.
– Da, naravno – uzbuđeno sam odvratio. – Pošaljite ga odmah k meni.
Na zvuk zvonca na vratima požurio sam otvoriti, ali na svoje nemalo razočaranje, pred sobom nisam ugledao pukovnika Bradforda, nego puno mlađeg muškarca kojeg nisam poznavao.
– Zar ste očekivali nekoga drugoga? – začuđeno je upitao, vidjevši moje iznenađenje. – Nakon toliko vremena, očekivao bih znatno topliji doček.
Dugi trenutak smeteno sam zurio u njega, ne znajući što bih rekao.
– Zar me ne prepoznajete? – napokon je upitao.
Moja smetenost postupno se pretvorila u zapanjenost. Jedva sam mogao vjerovati vlastitim očima. Jest, muškarac koji je stajao preda mnom nalikovao je pukovniku Bradfordu. Odnosno, izgledao je onako kako
je pukovnik vjerojatno izgledao u svojim najboljim godinama. Umjesto u sijedog starca pognutih ramena i sa štapom u ruci, gledao sam u visokog uspravnog muškarca. Djelovao je snažno i vitalno, kosa mu je bila gusta i tamna, s jedva kojom sijedom vlasi.
– Jest, to sam ja – rekao je. – I ako mi uskoro ne ponudite da uđem, smatrat ću da nisam dobrodošao.
Glasno sam se nasmijao, hitro ga uveo u stan, ponudio mu da sjedne i izgarajući od znatiželje obasuo ga mnoštvom pitanja.
– Ne budite tako nestrpljivi – s osmijehom me prekorio. – Smirite se, sve ću vam ispričati – dometnuo je. I ispričao mi je.
Po dolasku u sjevernu Indiju, pukovnik je produžio na Tibet. Određeno vrijeme proveo je u području u kojem se navodno nalazio legendarni samostan. Srećom, dovoljno se dobro služio jezikom starosjedilaca, tako da je bez većih teškoća mogao komunicirati s njima.
Sprijateljio se s ljudima i nastavio prikupljati komadiće slagalice. Bio je to dugotrajan i naporan proces, ali njegova ustrajnost najzad je bila nagrađena. Nakon dugog i opasnog putovanja u neistražene predjele Himalaje, napokon je pronašao samostan koji je, prema legendi, posjedovao tajnu vječne mladosti i pomlađivanja.
Šteta što bih se previše udaljio od teme kad bih vam prenio pukovnikove doživljaje nakon što su ga
redovnici primili u samostan. Ali možda je i bolje tako, jer većina toga što mi je ispričao za naše pojmove djeluje previše nestvarno. Zapadnjačkoj kulturi, način
života tibetanskih redovnika prilično je neshvatljiv, osobito ako je riječ o njihovoj potrebi za izolacijom
i nedostatku zanimanja za sve što se događa izvan njihova svijeta.
Dovoljno je reći da pukovnik u samostanu nije vidio nijednog starijeg muškarca ili ženu. Budući da su rijetko viđali ikoga tko bi izgledao staro poput njega, redovnicima je pukovnik bio vrlo neobičan. Kad bi govorili o njemu, dobrodušno su ga nazivali starcem.
– Prva dva tjedna po dolasku u samostan osjećao sam se kao u snu – rekao je. – Bio sam zadivljen svime
što sam vidio. Iskreno rečeno, većinu vremena nisam mogao vjerovati vlastitim očima. Uskoro, zdravlje mi se počelo popravljati. Noću sam čvrsto spavao, a u zoru bih se budio svjež i odmoran. Također, uskoro sam shvatio da mi štap treba samo za šetnje planinskim stazama – s osmjehom je dometnuo.
– Jednoga jutra, tri mjeseca nakon dolaska u samostan, odveli su me u veliku prostoriju punu drevnih knjiga i rukopisa. Na jednom njezinu kraju nalazilo se veliko zrcalo. Budući da sam dvije godine živio i putovao po zabiti, nisam bio u prilici pogledati se u zrcalu. Kad sam to napokon učinio, iznenadio sam se kao nikada u životu.
Dugo sam s nevjericom zurio u vlastiti odraz. Nisam mogao vjerovati da sam se toliko promijenio. Izgledao sam barem petnaest godina mlađe nego prije. Toliko dugo nadao sam se da tajna izvora mladosti doista postoji, a tog trenutka shvatio sam i da djeluje.
Ne postoje riječi kojima bih mogao opisati svoju sreću i ushit. Narednih tjedana i mjeseci, izgled mi se nastavio popravljati. U skladu s tim, ostao sam bez svoje počasne titule jer su me redovnici prestali zvati starcem.
Daljnju pukovnikovu ispovijest prekinulo je kucanje na vratima. U drugim okolnostima razveselio bih se dvojici svojih dobrih prijatelja i susjeda, ali ovoga puta jedva sam prikrio razočaranje. Doista, nisu mogli odabrati gori trenutak da svrate k meni. Nije mi preostalo drugo nego pozvati ih da uđu. Predstavio sam ih pukovniku i neko vrijeme proveli smo u ugodnom čavrljanju. Pukovnik je najzad ustao i ispričao se. – Žao mi je što vas moram napustiti, ali večeras imam još jedan sastanak – rekao je i uputio se prema vratima. Ipak, prije nego što je izašao upitao me bih li sutra ručao s njim, dodavši da će mi u tom slučaju rado ispričati ostatak.
Dogovorili smo mjesto i vrijeme i pukovnik je izašao. Kad sam se vratio u sobu jedan od mojih prijatelja rekao je da je pukovnik vrlo zanimljiv čovjek, ali da je prilično čudno što je tako rano umirovljen.
– Što misliš, koliko mu je godina? – upitao sam.
– Hm, izgleda kao da mu nije ni četrdeset – odvratio je. – A trebao bi biti stariji, zar ne?
– Da, trebao bi – rekao sam, izbjegavajući izravan odgovor i hitro promijenio temu. Nisam imao namjeru govoriti im o pukovnikovu nevjerojatnom iskustvu, barem dok od njega ne čujem cijelu priču.
Slijedećega dana, poslije ručka u hotelu u kojem je pukovnik odsjeo, povukli smo se u njegovu sobu. Tamo sam napokon doznao sve o drevnom izvoru mladosti.
– Prvo što sam naučio po dolasku u samostan bilo je da ljudsko tijelo ima sedam energetskih središta –započeo je pukovnik. – Možemo ih zvati i vrtlozima, a hinduisti ih nazivaju čakrama. To su snažna energetska polja, oku nevidljiva, ali unatoč tome, stvarna. Na eteričnoj razini, svaki od tih sedam vrtloga u uskoj je vezi s jednom od endokrinih žlijezda, a one upravljaju svim tjelesnim funkcijama, uključujući i proces starenja.
Prvi vrtlog, nazvan korijenska čakra, nalazi se na dnu kralježnice. Drugi vrtlog, sakralna čakra, nalazi se u predjelu zdjelice, ispod pupka. Treći vrtlog, solarni pleksus, nalazi se iznad pupka, ispod prsa. Četvrti se naziva srčana čakra i nalazi se u sredini prsa. Peti je grlena čakra, smještena u predjelu grla. Šesti vrtlog, odnosno čeona čakra, poznata i kao treće oko, nalazi se u sredini
čela, između obrva, a sedmi – krunska čakra, smješten je na vrhu glave.
U zdravom tijelu, svaka od tih čakri okreće se ujednačenom, velikom brzinom. Na taj način omogućuju vitalnoj energiji, poznatoj kao prana ili eterična energija, skladan protok kroz endokrini sustav. Ali ako jedna od čakri uspori vrtnju, vitalna životna energija više ne može pravilno teći, što u konačnici i jest glavni uzrok staranja i lošeg zdravstvenog stanja.
U zdrave osobe, čakre sežu izvan tijela, dovodeći životnu energiju u organizam, ali u starih, slabih i bolesnih, jedva dosežu do površine. Najbrži način za ponovno stjecanje zdravlja, mladosti i vitalnosti jest uspostava pravilnog okretanja čakri. To se može postići
Sedam energetskih vrtloga u ljudskome tijelu povezano je sa sedam endokrinih žlijezda, i to ovako: (1) dno kralješnice, (2) zdjelica, ispod pupka, (3) gornji abdomen, iznad pupka i ispod prsa, (4) sredina prsa, (5) grlo, (6) sredina čela, između obrva, (7) vrh glave.
Kad se svih sedam vrtloga okreće ujednačenom velikom brzinom, zdravi smo i vitalni. Ali kad jedan ili više njih uspori vrtnju, organizam stari i propada.
(Upozorenje izdavača: prije nego što započnete s vježbanjem, pročitajte dodatak na kraju knjige!)
6 5 3 2
uz pomoć pet jednostavnih vježbi. Izvođenje bilo koje od njih pouzdano je korisno, ali provođenjem svih pet postižemo najbolje rezultate. Točnije rečeno, to i nisu vježbe. Budistički redovnici nazivaju ih obredima, a i ja sam sklon tako gledati na njih.
PRVI OBRED •
– Prvi je obred vrlo jednostavan – nastavio je pukovnik. Svrha mu je ubrzati okretanje čakri. Djeca to stalno čine u igri.
Treba samo stati uspravno, raširiti ruke tako da su dlanovi okrenuti prema tlu i polako se okretati oko sebe. Pritom je važno upamtiti da je nužno okretati se slijeva nadesno. Drugim riječima, kad biste na tlo stavili sat okrenut kazaljkama gore, okretali biste se u istom smjeru kao i kazaljke.
U početku, većina odraslih moći će se okrenuti samo šest puta a da im se ne zavrti u glavi. To je posve dovoljno i ne treba se truditi učiniti više od tog. Poželite li sjesti ili leći kako biste se oporavili od vrtoglavice, učinite to. Ja sam to u početku često činio. Isprva, okrećite
se oko sebe samo koliko možete. Kad vas počne hvatati vrtoglavica, prestanite. S vremenom i uz izvođenje svih pet obreda, moći ćete se sve više okretati, a vrtoglavica
će postupno nestati.
U cilju smanjenja vrtoglavice možete se poslužiti trikom kojim se koriste plesači. Usmjerite pogled na određenu točku pred sobom i prilikom okretanja, okrećite glavu tako da vam pogled ostane što je dulje moguće uperen u nju. Naposljetku, točka će nestati iz vašeg vidokruga, ali tada brzo okrenete glavu na suprotnu stranu i ponovno se usredotočite na nju. Tako ćete se osjećati manje dezorijentirano, a i vrtoglavica će se smanjiti.
Dok sam boravio u Indiji, bio sam prilično zadivljen kad sam vidio kako se derviši, pripadnici muslimanskoga mističnog reda koji prakticira plesne obrede, u religioznoj ekstazi mogu gotovo bez prestanka okretati oko sebe. Sjetio sam se toga nakon uvođenja u prvi obred, a nisu mi promakle ni dvije važne poveznice. Prvo, derviši se uvijek okreću slijeva nadesno, u smjeru kazaljke na satu. Drugo, stariji derviši bili su neusporedivo snažniji i vitalniji od većine muškaraca njihove dobi.
Kad sam s jednim redovnikom razgovarao o tome, rekao mi je da taj ples, s tako puno okretanja oko sebe, ima vrlo pozitivan učinak, ali i jednu lošu posljedicu.
prvi obred Stojeći raširenih ruku, dlanova okrenutih nadolje, okrećite se oko sebe u smjeru kazaljke na satu.
Međunarodna uspješnica proširena novootkrivenim Izgubljenim poglavljem.
Drevna tajna fontane mladosti
Može li nam pet drevnih tibetanskih obreda uistinu pomoći da izgledamo i osjećamo se mlađima?
Godinama sam provodio pet tibetanskih obreda i ovu knjigu preporučio mnogim prijateljima. Svakome bih toplo savjetovao da je pročita.
Martin Sheen
Ovih pet jednostavnih vježbi učinit će da se ponovno osjećate mladima.
Natural Health
Neka vam ova knjiga posluži poput osobnog trenera. Služite se njome za poboljšanje kvalitete vlastitoga života i rabite je kao alat za pronalaženje životne radosti. Ugodno ćete se iznenaditi duljinom vlastitoga života. Doduše, dugovječnost će biti samo posljedica zdravog i s radošću proživljenog života.
dr. Bernie S. Siegel
ISBN 978-953-14-1848-5 www.mozaik-knjiga.hr