Suvremena-trgovina-5-2025

Suvremena

Održana konferencija

Promjene u maloprodaji koje upozoravaju na nove trendove l Gospodarstvo nakon BDP-a l Budućnost obrazovanja i industrije u Hrvatskoj l Upravljanje kvalitetom usluge i normizacija l Redefinicija ili transformacija modela globalizma l Novi zakon o fiskalizaciji l Kvantificiranje troškova kvalitete l Umjetna inteligencija između prilika i odgovornosti l Troškovi implementacije zelenih opskrbnih lanaca l Održivi razvoj trgovine u Hrvatskoj l Upravljanje vremenskim terminima l Turizam – predstoji borba za produženje sezone i dodanu vrijednost l Turizam budućnosti je održiv, iskustven i cjelogodišnji l Proširenje sadržaja sajamskih aktivnosti l Eurocommerce: Carinske tarife odlučuju o stupnju suradnje l Uloga poduzeća kao ambasadora država l Kako uspjeti u prezentacijama

ZAJAMČEN ODMOR UZ VRHUNSKI WELLNESS

- terapije termalnom vodom, balneo kupke, vanjski i unutarnji grijani bazeni s termalnom vodom, saune, fizioterapija, suvremeni interijer s visokotehnološkim uređajima za rekreaciju i zdravstvenu terapiju, beauty kutak...

Zagrebačka 5, Varaždinske Toplice, T. 042 250 130 E: info@bernarda-tourism.eu

Uživajte u gastro-kreacijama naših chefova kuhinje koji će se potruditi pripremiti Vam nešto jedinst veno. St voriti savršeni spoj ukusnih i originalnih jela, a istovremeno izvornih i prirodnih.

Zagrebačka 7, Varaždinske Toplice .restoran-bernarda.eu tel. 042 633 030

• inovativni individualno prilagođeni kreveti i madraci u veličinama prema želji

• visokokvalitetni kreveti i madraci za hotele, pansione i apartmane

• kutne garniture, pomoćni ležajevi

• vrhunski ergonomski antibakterijski jastuci

• dječji antibakterijski madraci

• medicinski antidekubitalni madraci i jastuci

• krevetni sustavi za plovila

dm darovna karticapoklon za svaku prigodu

Svaki poklon nosi posebnu poruku ljubavi i pažnje, stoga razveselite svoje suradnike i poslovne partnere dm darovnom karticom koju možete naručiti u digitalnom ili fizičkom obliku na dm.hr

Narudžbom darovnih kartica u digitalnom obliku zaprimit ćete zaseban e-mail s pojedinačnim QR kodom za svaku darovnu karticu (isporuka u roku jednog dana nakon potvrde primitka uplate).

Narudžba darovnih kartica u fizičkom obliku moguća je na željenu adresu (isporuka do 14 radnih dana).

Za dodatne informacije skenirajte QR kod ili nas kontaktirajte na e-mail: darovnekartice.hrmailbox@dm.hr.

darovna kartica

Za jednokratne narudžbe kartica u većim iznosima odobravamo popuste, i to:

OD 1.500 € - 5 %

OD 6.500 € - 7 % OD 10.000 € - 10 %

UDK 339

CODEN SUTREE

ISSN 1330-0180

Glavni i odgovorni urednik: Srećko SERTIĆ

STRUČNI ČASOPIS ZA TRGOVINU

Suvremena trgovina

Uredništvo:

dr.sc. Antun BENČIĆ, prof.dr.sc. Krešimir BUNTAK, prof.dr.sc. Dario DUNKOVIĆ, prof.dr.sc. Aleksandar ERCEG, Ante GAVRANOVIĆ, Željko JELIĆ, prof.dr.sc. Ljubo JURČIĆ, prof. Zrinka KENĐELIĆ, Ivana KOLAR, dr.sc. Matija KOVAČIĆ, dr.sc. Zvonimir PAVLEK, prof. dr.sc. Zdenko SEGETLIJA

Zamjenik glavnog urednika: mr.sc. Branko PAVLOVIĆ S a d r ž a j

Savjet časopisa: doc.dr.sc. Rajko BUJKOVIĆ, direktor, Jadranski sajam, Budva, Crna gora • Ivica CEROVEČKI, predsjednik Nadzornog odbora, KOTKA, Krapina • prof. Darko GRGURIĆ, ravnatelj, TRGOVAČKA

ŠKOLA ZAGREB • prof.dr.sc. Jugoslav JOVIČIĆ, Univerzitet u Travniku, BiH • Ivan KATAVIĆ, vlasnik, KTC, Križevci • dipl.inž. Darko KNEZ, predsjednik Uprave BADEL 1862, Zagreb • dipl.oec. Mijo ŠIMIĆ, predsjednik Nadzornog odbora, TEKSTILPROMET, Zagreb • Zlatica ŠTULIĆ, predsjednica, SINDIKAT TRGOVINE HRVAT SKE • dipl.oec. Josip ZAHER, predsjednik Komore Zagreb • prof.dr.sc. Siniša ZARIĆ, Ekonomski fakultet Beograd, Srbija

Časopis izlazi dvomjesečno

Godišnja pretplata: 29,91 € za šest brojeva

Uprava i Uredništvo: 10090 Zagreb, Nove Rašljice 2 tel./faks: 01 3499 034 mob.: 099 2136 540

Izdavač: SENIKO studio d.o.o. za trgovinu i usluge

Za izdavača: Srećko SERTIĆ, direktor e-mail: direktor@suvremena.hr Web portal: www.suvremena.hr

Tisak: Tiskara Zelina d.d., Katarine Krizmanić 1, Sveti Ivan Zelina

Uredništvo se ograđuje od osobnih stavova autora.

Naslovna stranica: Magros 2025

godina

Vol. 50 br. 5 str. 1-108 Zagreb, listopad 2025.

Uvodnik: Promjene u maloprodaji koje upozoravaju na nove trendove Ante Gavranović 6

Tema broja: MAGROS 2025 Trgovina ulazi u novo doba Uredništvo 8

Gospodarstvo nakon BDP-a: zdravlje, održivost i novi smjerovi razvoja dr.sc. Božica Dunković 30

Budućnost obrazovanja i industrije u Hrvatskoj –„Industrija 365 dana“ i škola integracije znanja Zlatko Canjuga 34

Upravljanje kvalitetom usluge i normizacija: Uloga ISO organizacije i relevantnih normi u trgovini prof.dr.sc. Krešimir Buntak 38

Redefinicija ili transformacija modela globalizma Ante Gavranović 48

Novi zakon o fiskalizaciji – novi izazovi: trgovci pred KPD klasifikacijom proizvoda Danijela Dobrić Stanović 50

Nevidljivi gubici u maloprodaji (2. dio)

Kvantificiranje troškova kvalitete

Branislav Peleš 54

Umjetna inteligencija između prilika i odgovornosti Jelena Budak 60

Troškovi implementacije zelenih opskrbnih lanaca izv.prof.dr.sc. Luka Samaržija 62

Održivi razvoj trgovine u Hrvatskoj Marina Pleša, mag.oec. 66

Ako kandidat jednostavno nestane – zašto nestaje Željko Šundov 68

Kako se modularna nastava prilagođava budućim poduzetnicima Ivana Prezzi, dipl.oec. 72

Praćenje usklađenosti poboljšava upravljanje poduzećima i povećava transparentnost njihova rada 78

Upravljanje vremenskim terminima: Veća učinkovitost uz pravo vrijeme prof.dr.sc. Aleksandar Erceg 80

Održana 25. međunarodna znanstvena konferencija Business Logistics in Modern Management 2025 83

Održana konferencija Budućnost transporta i logistike 84

Predstoji borba za produženje sezone i dodanu vrijednost Ante Gavranović 86

TOURISM 365: Turizam budućnosti je održiv, iskustven i cjelogodišnji Uredništvo 90

Proširenje sadržaja sajamskih aktivnosti 94

Eurocommerce: Carinske tarife odlučuju o stupnju suradnje 96

Uloga poduzeća kao ambasadora država

Doris Jukić 98

Kako uspjeti u prezentacijama (3) sa stajališta mekane moći dr.sc. Zvonimir Pavlek 100

Prikazi knjiga 104

Promjene u maloprodaji koje upozoravaju na nove trendove

Ante Gavranović, novinar i publicist ante.gavranovic01@gmail.com

Pogled na kretanja u svjetskoj i hrvatskoj maloprodaji ukazuje na nekoliko ključnih i aktualnih promjena i trendova koji su se istaknuli 2025. godine –globalno, ali i s izraženim odjecima u Hrvatskoj i regiji.

Glavni trendovi i promjene u maloprodaji u 2025.

Sveprisutna integracija online i offline kanala (omnichannel / unified commerce)

Konzumenti danas očekuju mogućnost besprijekornog prelaska između digitalnih i fizičkih kanala – primjerice, kupnju putem interneta s preuzimanjem u trgovini ili povrat proizvoda u fizičkom prodajnom mjestu. Ključno je osigura -

ti objedinjeno korisničko iskustvo. Maloprodajni lanci moraju uskladiti podatke o zalihama, kupcima i logistici između web-platformi i fizičkih prodajnih mjesta.

Korištenje umjetne inteligencije, automatizacije i podataka u operacijama i marketingu

Alati umjetne inteligencije za personalizaciju iskustva, preporuke proizvoda, chatbotove te koncept

agentic commercea (kupnja putem AI agenata) postaju sve važniji.

Procesna inteligencija (Process Intelligence) – analiza podataka iz ERP-a, CRM-a i prodajnih sustava radi optimizacije poslovnih procesa, smanjenja troškova i povećanja učinkovitosti – sve se češće primjenjuje. Automatizirani skladišni sustavi, roboti i pametni sustavi za upravljanje zalihama imaju za cilj smanjenje ljudskog rada i pogrešaka.

Dinamično određivanje cijena i digitalne police / elektroničke etikete

Sve više trgovaca prelazi s fiksnih na dinamične cijene zahvaljujući elektroničkim policama koje omogućuju brze promjene cijena u stvarnom vremenu, ovisno o zalihama, potražnji ili dobu dana. Ovakav pristup, međutim, izaziva zabrinutost regulatora i potrošača zbog mogućeg nepoštenog formiranja cijena u osjetljivim kategorijama, poput hrane i osnovnih potrepština.

Vrijednost, cijena i „tradeoffs“ u ponašanju potrošača Cijene i dalje ostaju vrlo osjetljiva tema – potrošači su, u uvjetima inflacije, skloniji tražiti najbolju vrijednost za novac nego luksuzne proizvode.

Zabilježena su i prosvjedna ponašanja potrošača: u Hrvatskoj je u siječnju 2025. održan bojkot trgovina zbog visokih cijena, što je utjecalo na pojedine maloprodajne lance.

Brendovi sve više naglašavaju vrijednosti poput održivosti i etičnih poslovnih praksi kako bi se diferencirali od konkurencije i izgra -

dili emocionalnu povezanost s potrošačima.

Manji, agilniji i „iskustveni“ formati trgovina

Veliki prodajni prostori suočavaju se s konkurencijom manjih, fleksibilnijih trgovina koje se lakše prilagođavaju trendovima, jednostavnije upravljaju i bolje povezuju s lokalnim zajednicama.

Fizičke trgovine sve se više transformiraju u mjesta doživljaja, interakcije i izgradnje odnosa s brendom – ne samo u prostore transakcije.

Rast e-trgovine, društvene trgovine i mobilne kupnje

Internetska kupnja nastavlja ubrzano rasti i u Hrvatskoj. Procjenjuje se da će vrijednost tržišta e-trgovine i dalje rasti uz povećana ulaganja i sve šire prihvaćanje digitalnih kanala.

Društvena trgovina – kupnja proizvoda izravno unutar aplikacija društvenih mreža – postaje sve značajnija. Mobilne aplikacije, digitalni novčanici i plaćanja putem mobilnih uređaja sve su važniji dio korisničkog iskustva.

Održivost, etički lanci i transparentnost

Potrošači zahtijevaju da brendovi posluju ekološki odgovorno, koriste održive materijale, smanjuju otpad i osiguraju transparentnost u lancima opskrbe.

Održivost sve češće postaje sastavni dio identiteta brenda i važan čimbenik diferencijacije na tržištu – više nije „dodatna vrijednost“, nego standardno očekivanje.

Izazovi i rizici – inflacija, lanci opskrbe, sigurnost i povjerenje

Poremećaji u lancima opskrbe –poput kašnjenja, prekida i porasta troškova prijevoza – i dalje pogađaju maloprodaju te nameću potrebu za većom fleksibilnošću i rezervnim rješenjima. Rastu i sigurnosni rizici, poput krađa i prijevara (osobito pri povratima i online transakcijama).

Povjerenje potrošača i zaštita osobnih podataka postaju ključni – transparentnost u primjeni umjetne inteligencije i etičko korištenje podataka sve su važniji elementi uspješnog poslovanja.

Posebnosti hrvatskog tržišta i regije

Hrvatska maloprodaja bilježi umjeren rast: u kolovozu 2025. zabilježen je blagi porast prometa, ponajprije u neprehrambenom sektoru.

Tržište e-trgovine snažno se širi i očekuje se daljnji rast vrijednosti u nadolazećim godinama.

Tijekom 2025. zabilježeni su i potrošački bojkoti zbog visokih cijena, što je stvorilo dodatni pritisak na maloprodajne lance da smanje cijene i uvedu korektivne mjere.

Lokalni lanci trgovina, poput Studenca, nastavljaju širenje kroz akvizicije i otvaranje novih lokacija diljem Hrvatske. ST

TRGOVINA ULAZI

U NOVO DOBA

U Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu održana je 37. tradicionalna konferencija za trgovce i proizvođače Magros 2025, pod krovnom temom „Nova pravila igre u maloprodaji“. Događaj je održan uz prigodno obilježavanje 50 godina neprekinutog izlaženja časopisa Suvremena trgovina, najdugovječnijeg specijaliziranog glasila za trgovinu u Hrvatskoj. Program je započeo kratkim filmom o razvoju hrvatske trgovine kroz pet desetljeća rada redakcije, a zatim i nizom uvodnih obraćanja visokih uzvanika te dodjelom zahvalnica zaslužnim pojedincima i institucijama.

Znakovita obljetnica struke i medija struke

Kako je podsjetio organizator, glasilo je 1976. pokrenuto pod nazivom Supermarket, a 1992. preimenovano u Suvremena trgovina. Osnivač je bio Tihomir Sertić, koji je časopis vodio gotovo tri desetljeća, a na-

sljeđe je nastavilo uredništvo pod vodstvom Srećka Sertića, direktora i glavnog urednika, uz dva velika redizajna (1996. i 2007.) te ulazak u digitalno doba kroz portal koji okuplja više od 46.000 korisnika u regiji. Tijekom pet desetljeća više od 7.500 autora pisalo je za časopis, a

više od 10.000 sudionika pohađalo je stručne skupove, konferencije, panele i radionice koje redakcija organizira – od prvog skupa Mercurion (1976.) do konferencije Magros koja traje do danas i ostavila je „dubok trag“ u uređenju tržišta i percepciji trgovine.

Vrijednost se danas mjeri povjerenjem, iskustvom i odgovornošću

U pozdravnom govoru Srećko Sertić, direktor i glavni urednik Suvremene trgovine, naglasio je kako „trgovina kakvu smo poznavali više ne postoji“: vrijednost se „ne mjeri samo prodajom, nego povjerenjem, iskustvom i odgovornošću“. Dodao je da kupci traže transparentnost, brigu za okoliš i zajednicu te da brendovi moraju imati svrhu, a ne samo proizvode. „Pravila su brža, složenija i zahtjevnija – ali nikad nisu nudila više prilika,“ poručio je, pozvavši na dijalog svih karika lanca, od malih i ve -

likih trgovaca, proizvođača i logistike do akademske zajednice i državne administracije.

Izaslanica Predsjednika RH otvorila konferenciju

Konferenciju je službeno otvorila mr.sc. Martina Ciglević, izaslanica Predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića i pomoćnica savjetnika Predsjednika RH za ekonomiju. U ime Predsjednika istaknula je da je trgovina, po udjelu u BDP-u, prihodima, dobiti i zaposlenosti, jedna od najvećih i najvažnijih grana hrvatskog gospodarstva, te da su pred njom izazo -

vi inflacije, manjka radne snage i povećanja produktivnosti. „Hrvatska treba snažnu i razvijenu trgovinu koja podupire domaću proizvodnju,“ poručila je, te proglasila Magros 2025 otvorenim.

Akademska i gospodarska zajednica: znanje, podaci i suradnja

U ime domaćina, prof.dr.sc. Stjepan Lakušić, rektor Sveučilišta u Zagrebu, istaknuo je da je „obrazovanje najvažnija industrija“ – bez sustavne izgradnje znanja nema ni digitalne transformacije trgovine, ni iskoraka koji od struke očekuju

tržište i potrošači. Naglasio je važnost povezivanja sveučilišta s gospodarstvom i ministarstvima radi pripreme stručnjaka za budućnost.

U ime Hrvatske gospodarske komore obratila se Maja Bogović, direktorica Sektora za trgovinu HGK, iznijevši svježe podatke iz istraživanja potrošačkih navika: prosječni kupac u Hrvatskoj u jednom mjesecu promijeni 4,58 prodavaonica, što upućuje na vrlo visoku konkurenciju i nisku lojalnost – stoga je operativna i uslužna izvrsnost trgovaca nužan preduvjet opstanka.

U ime Talijansko-hrvatske gospodarske komore publici se obratila Andrea Perkov, glavna direktorica, naglašavajući da su kružna ekonomija, održivost i post-digitalna transformacija zajednički izazovi koje je moguće ubrzati prekograničnom suradnjom talijanskog i hrvatskog gospodarstva.

resursa, veću održivost i konkurentnost – ali i sve složeniji regulatorni okvir koji traži stalnu suradnju institucija, poduzetnika i struke.

Robert Fućak, član Upravnog odbora Saveza udruga malih trgovca RH i predsjednik Udruge trgovaca „051“ Rijeka, posebno je pozdravio predstavnike institucija, akademske zajednice, politike, medija, kao i sve članove i suradnike koji svojim radom doprinose razvoju domaće trgovine.

Ministarstvo gospodarstva: zakon protiv greenwashinga i EU platforma za popravak

Uspjeh kružne ekonomije u maloprodaji moguć je samo zajedničkim naporima – proizvođača, trgovaca, institucija i potrošača.

U ime Hrvatske udruge poslodavaca govorila je Marijana Filipić, direktorica granskih udruga HUP-a, poručivši da nova pravila donose i nove prilike: učinkovitije korištenje

„S nama su danas i oni koji su već ostavili dubok trag u struci, ali i nova generacija trgovaca — pred kojom je, uvjeren sam, svijetla budućnost“ –istaknuo je Fućak i nastavio: „Kažu da s poslovnih sastanaka svi sudionici odlaze barem malo nezadovoljni. No, ja želim da s ove konferencije odemo svi ispunjeni — pozitivnom energijom, inspirirani novim idejama i ponosni na ono što zajedno stvaramo. Želim svima uspješan rad, a organizatoru čestitam na obljetnici — uz iskrene želje za još mnogo uspješnih godina pred nama“.

Branka Augustinović, ravnateljica Uprave za trgovinu i unutarnje tržište Ministarstva gospodarstva, najavila je izmjene i dopune Zakona o zaštiti potrošača koje će jasno sankcionirati zavaravajuće i neistinito ekološko oglašavanje (greenwashing) te uvesti obvezu certificiranja oznaka održivosti. Podsjetila je i na europsku Platformu za popravak, koja bi od 2027. trebala olakšati potrošačima pronalazak kvalificiranih servisera, a serviserima omogućiti besplatno oglašavanje usluga. „Uspjeh kružne ekonomije u maloprodaji moguć je samo zajedničkim naporima – proizvođača, trgovaca, institucija i potrošača,“ zaključila je.

Svečana dodjela zahvalnica

U povodu jubileja uručene su zahvalnice Suvremene trgovine zaslužnim pojedincima, nekima na samom skupu, a nekima koji nisu bili u mogućnosti doći, će biti uručene kasnije. A dobitnici su: mr.sc. Branko Pavlović, Milan Vanđura, prof.dr.sc. Krešimir Buntak, prof. dr.sc. Dario Dunković, prof. Zrinka Kenđelić, prof. Darko Grgurić, Hrvoje Šimić, Zlatica Štulić, Tomislav Stantić, Marijana Filipić, An-

drea Perkov, Mirko Mrakužić, Martin Evačić, Mirko Budimir, Bernarda Cecelja, Ana Knežević, Petar Šimić, Ivona Bačelić Grgić, Sanja Smoljak Katić, Milica Rakuša Martulaš, prof. dr.sc. Marijana Ivanov, Maja Bogović, prof.dr.sc. Ljubo Jurčić, Vjeran Vrbanec, dr.sc. Rajko Bujković, Ivan Ćibarić, Dubravka Liebl, Josip Zaher, prof.dr.sc. Aleksandar Erceg, Željko Jelić, dr.sc. Dragan Kovačević, Boris Vukelić, Mijo Šimić, prof.

dr.sc. Siniša Zarić, Ivan Katavić, Irena Weber, prof.dr.sc. Zvonimir Pavlek, prof.dr.sc. Zdenko Segetlija, Ivana Kolar i Ante Gavranović.

Struka, održivost i nove generacije u fokusu

Nakon svečanog otvaranja i pozdravnih govora, drugi dio tradicionalne konferencije Magros 2025 u Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu

donio je niz stručnih izlaganja pod zajedničkim motom „Nova pravila igre u maloprodaji”. U fokusu su bile teme makroekonomskih trendova u trgovini, održivih praksi i kružnog gospodarstva, te promjena na tržištu rada koje dolaze s novim generacijama zaposlenika.

Makroekonomski pogled na trgovinu: jučer, danas i sutra

Ivanov

Koliko su trgovina, smještaj, priprem. i usluž. hrane, prijevoz i skladištenje zastupljeni u bruto dodanoj vrijednosti RH, i promjene relativnog udjela

1995. – 2024.

Trgovina, smještaj, ...

Prerađivačka industrija

Građevinarstvo

Poljoprivreda

Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo

Prerađivačka industrija Građevinarstvo

Financijske djelatnosti djelatnosti osiguranja

Graf 1. Koliko su trgovina, smještaj, priprem. i usluž. hrane, prijevoz i skladištenje zastupljeni u bruto dodanoj vrijednosti RH, i promjene relativnog udjela.

Prvo pozvano predavanje održala je prof.dr.sc. Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pod naslovom „Trgovina – jučer, danas, sutra“. Kao makroekonomistica, prof. Ivanov ponudila je sveobuhvatan pregled pozicije trgovine u hrvatskom gospodarstvu kroz povijesne, strukturne i razvojne pokazatelje.

Prema njezinim podacima, sektor trgovine, smještaja, ugostiteljstva, prijevoza i skladištenja zajedno čini 24,1% bruto dodane vrijednosti Hrvatske (BDV) – što je povećanje u odnosu na 22,3% iz 1995. godine (Graf 1.) Istaknula je da je trgovina jedan od najstabilnijih sektora, uz izraženu otpornost i blagi trend rasta, ali i visoku osjetljivost na razdoblja recesije.

Posebno je naglasila da trgovina raste brže od gospodarstva u prosjeku – 1,9 puta u razdoblju 2016.–2024., dok je ukupno gospodarstvo raslo 1,5 puta. „Trgovina je ogledalo gospodarstva – sve što se događa u ekonomiji, odražava se u trgovini“, istaknula je prof. Ivanov. Govoreći o aktualnim izazovima, upozorila je na pad realnog prometa hranom i pićem te na nastavak inflacijskih pritisaka, osobito u kategoriji hrane. „Nominalni rast prihoda nije stvarni rast – rast cijena prikriva pad volumena prodaje“, rekla je.

Zaključila je da Hrvatska ulazi u fazu usporavanja rasta osobne

potrošnje i realnih plaća, dok su potrošačka očekivanja sve pesimističnija. „Inflacija je postala strukturna, a trgovina je prva na udaru percepcije. Kupci vide cijene, ne lanac koji im prethodi“, dodala je profesorica Ivanov.

Prof.dr.sc. Dario Dunković: Kružna ekonomija i održiva maloprodaja

Sljedeće predavanje održao je prof.dr.sc. Dario Dunković, također s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na temu „Napredak održivih praksi i kružne ekonomije u hrvatskoj maloprodaji”.

Profesor Dunković je pojasnio da je kružno gospodarstvo „operativni model“ kojim se ostvaruje održivost: „cilj je da proizvodni ciklus nema otpadni materijal, da se materijali vraćaju u uporabu i da se krug stalno zatvara“.

5. komunikacija i edukacija potrošača, 6. digitalna putovnica proizvoda, 7. lokalizacija izvora i logistike.

Cilj je da proizvodni ciklus nema otpadni materijal, da se materijali vraćaju u uporabu i da se krug stalno zatvara.

Govorio je o sedam ključnih praksi zelene maloprodaje:

1. ponuda ekološki prihvatljivih proizvoda, 2. energetska učinkovitost trgovina,

3. smanjenje otpada i ambalaže, 4. održivi opskrbni lanci,

Podsjetio je da 98% emisija stakleničkih plinova (tzv. scope 3) ne nastaje u trgovinama, već u opskrbnim lancima – od dobavljača i transporta do odlaganja otpada. „Maloprodaja sama ne može značajno smanjiti emisije – mora utjecati na svoje dobavljače“, upozorio je Dunković. Posebnu je pažnju posvetio problemu greenwashinga, odnosno zavaravajućeg ekološkog oglašavanja, te naglasio da trgovci moraju biti oprezni s oznakama i pakiranjima proizvoda. Kao primjer dobre prakse naveo je uvođenje digitalne putovnice proizvoda i sustava refil stanica za punjenje ambalaže, što su već implementirali brojni europski lanci.

„Sto godina nakon Mije Mirkovića još uvijek tražimo rješenje za ambalažu“, rekao je profesor uz osmijeh, zaključujući da je najveći prostor za napredak u proizvodnji materijala, lokalizaciji lanaca i

transparentnom informiranju potrošača.

Mladi o budućnosti rada: od stvarnih do virtualnih migracija

Treće izlaganje održala je nasl.doc. dr.sc. Maja Vizjak, znanstveni suradnik Instituta za istraživanje migracija, s temom: Stavovi studenata/ica u Hrvatskoj o promjenama na tržištu rada, projekta „Od stvarnih do virtualnih migracija“.

Predstavila je rezultate istraživanja provedenog među 900 studenata u Hrvatskoj, kojim se ispituju njihova očekivanja i spremnost na nove oblike rada u digitalnom dobu.

„Prvi put u povijesti migracije idu u suprotnom smjeru – digitalizacija omogućava rad iz Hrvatske za svijet“, naglasila je Vizjak. Većina ispitanih studenata otvorena je za digitalno nomadstvo i rad na daljinu, ali i dalje preferira hibridni model – dva do tri dana rada od kuće i ostatak u uredu.

Održiva trgovina između profita, propisa i stvarnosti

U istraživanju su studenti istaknuli plaću i stabilnost kao glavne motivatore pri odabiru poslodavca, dok su glavne prednosti rada na daljinu smanjen stres i troškovi putovanja. Međutim, upozorili su i na manjak socijalnih kontakata i osjećaj izoliranosti.

Prvi put u povijesti migracije idu u suprotnom

smjeru – digitalizacija omogućava rad iz

Hrvatske za svijet.

U nastavku su slijedila tri uvodna izlaganja i panel diskusiju pod naslovom „Transformacija hrvatske maloprodaje kroz održivost i kružnu ekonomiju“. Govornici su s različitih pozicija – od konzultanata i direktora do bankara i regulatora – ponudili pogled na trenutno stanje trgovine u Hrvatskoj, izazove s kojima se suočavaju trgovci i distributeri, te ulogu financijskog i zakonodavnog sustava u zelenoj tranziciji.

hrane top 6 trgovaca hranom je u 7 godina rasla 3,585 mlrd eura u apsolutnom iznosu, a 24/22 rast prihoda je 1,924 mlrd eura, uz stabilnu strukturu vodećih igrača.

Zanimljivo, čak 85% ispitanika smatra da se u hrvatskim tvrtkama još uvijek nedovoljno primjenjuju digitalni oblici rada, a istodobno se vidi povjerenje u sustav i želja da poslodavci organiziraju dodatne edukacije.

„Rad u doba ekrana više nije budućnost – to je sadašnjost koju živimo“, poručila je Vizjak u zaključku, dodajući da će budućnost tržišta rada ovisiti o vještinama, agilnosti i prilagodljivosti novih generacija.

Trgovina hrane u Hrvatskoj –rast, koncentracija i umjetna inteligencija

Konferencijski dio otvorio je Drago Munjiza, EIM Adriatic Zagreb, dugogodišnji menadžer i konzultant u sektoru maloprodaje, s predavanjem „Stanje trgovine u Republici Hrvatskoj“.

Munjiza je ponudio analitički i investitorski pogled na šest najvećih maloprodajnih lanaca u Hrvatskoj koji zajedno ostvaruju 92,5% tržišnog udjela u trgovini hranom (Graf 2.) Kako je istaknuo, maloprodaja

„Rast je rezultat kombinacije akvizicija, inflacije, povećanja plaća i otvaranja novih prodajnih mjesta,“ naglasio je Munjiza. Izdvojio je primjer Schwarz grupe (Lidl i Kaufland), koja s oko 5.000 zaposlenika ostvaruje dvije milijarde eura prihoda, dok Konzum s dvostruko više zaposlenih postiže sličan prihod – ilustrirajući razliku u produktivnosti.

Munjiza je podsjetio da je 2018. bila prva godina nakon izvanredne uprave Agrokora, kada je Konzum izgubio investicijski potencijal, no danas se, zahvaljujući refinanciranju Fortenova grupe, ponovno vraća u fazu ulaganja i modernizacije.

Posebno se osvrnuo na profitabilnost domaćih lanaca, istaknuvši da su hrvatski trgovci po operativnoj dobiti iznad europskog prosjeka te uspješniji i od slovenskih konkurenata, čiji vodeći trgovački lanac Mercator posluje s nižim maržama zbog izraženog „downtradinga“.

Munjiza je upozorio i na izazove radne snage, inflaciju i cijenu ka-

pitala, ali i na prilike koje donose nove tehnologije. „Umjetna inteligencija već pomaže pri odabiru lokacija novih trgovina, analizi kampanja i personalizaciji oglašavanja“, rekao je, istaknuvši da su digitalne inovacije postale sastavni dio tržišne utakmice.

Zaključno je poručio da je hrvatska trgovina „prošla koronu, inflaciju i poremećaje lanaca opskrbe“, te da su „trgovci odradili fenomenalan posao – od očuvanja opskrbe do ulaganja u održivost“.

Klimatske promjene –ekonomski i poslovni izazov stoljeća

Drugo izlaganje održala je Marija Pujo Tadić, predsjednica Uprave Međunarodnog instituta za klimatske aktivnosti (IICA), s temom „Utjecaj klimatskih promjena na gospodarstvo”.

ništva“, upozorila je, naglasivši da će prilagodba i otpornost gospodarstva biti ključni faktori budućeg razvoja.

Samo dobro educiran menadžment može provesti zelenu tranziciju.

Pujo Tadić podsjetila je da klimatske promjene „više nisu samo ekološki, nego i ozbiljan ekonomski problem“ koji utječe na sve sektore gospodarstva – od poljoprivrede i energetike do osiguranja i trgovine.

„Samo dobro educiran menadžment može provesti zelenu tranziciju – nitko osim uprava kompanija ne može ih dovesti do karbonneutralnog statusa“, poručila je.

Bankarski pogon zelene tranzicije

„Klimatske promjene utječu na prinose, cijene, opskrbne lance, radnu produktivnost i zdravlje stanov-

Istaknula je da Hrvatska već osjeća posljedice klimatskih ekstrema, ali i da postoji „ogroman potencijal za razvoj kroz zelenu ekonomiju“.

„Naš institut već 15 godina surađuje s državnim institucijama u izradi propisa, strategija i edukacija o ESG standardima“, rekla je Pujo Tadić, podsjetivši da su klimatske carine EU-a (CBAM) već postale realnost te da će hrvatske kompanije morati dokazivati klimatsku otpornost.

Treći govornik bio je Marino Goleš, izvršni direktor Privredne banke Zagreb (PBZ) za korporativne klijente i multinacionalne projekte. U kratkom izlaganju predstavio je bankarsku perspektivu održivog financiranja.

PBZ, kao članica Intesa Sanpaolo Grupe, aktivno sudjeluje u financiranju projekata kružne i zelene ekonomije, u skladu s inicija-

tivama Ellen MacArthur Foundation. „Na razini Grupe osigurano je 8 milijardi eura za financiranje projekata zelene tranzicije,“ istaknuo je Goleš.

Objasnio je da su „zeleni“ i „cirkularni“ krediti sve zastupljeniji u portfelju PBZ-a – s udjelom koji je u 2023. iznosio 10%, a već u 2024. 37% svih novih plasmana. „Klijenti koji su strateški usmjereni na održivost pokazuju niži rizik i bolju profitabilnost – zato imaju povoljnije uvjete financiranja,“ pojasnio je. Kao konkretne primjere naveo je trgovce koji su se obvezali smanjiti udio plastike, povećati broj solarnih sustava u logističkim centrima te koristiti 90% energije iz obnovljivih izvora.

„Banke nisu samo financijeri – one su partneri u tranziciji,“ zaključio je Goleš.

Hrvatska maloprodaja između realnosti i očekivanja Panel-diskusiju, pod naslovom „Transformacija hrvatske maloprodaje kroz održivost i kružnu ekonomiju“, moderirao je Drago Munjiza, a sudjelovali su: Mirko Mrakužić, direktor dm Hrvatska; Paula Ostojić, Orbico, ESG expert; Martin Evačić, predsjednik Udruge tr-

govine HUP-a; Sanja Smoljak Katić, samostalna savjetnica u Sektoru trgovine HGK; Hrvoje Šimić, direktor Tekstilprometa; Robert Fućak, član Upravnog odbora Saveza udruga malih trgovca RH i predsjednik Udruge trgovaca „051“ Rijeka i Mirko Budimir, direktor Delfina, dopredsjednik Udruge trgovine HUP-a (predstavnik malih trgovaca).

Mirko Mrakužić: Održivi rast kroz iskustvo kupca

„Kako sam dugi niz godina u dmu, i to u jednoj specifičnoj niši, koja zahtijeva stalno praćenje potreba kupaca i prilagođavanje trendovima, drago mi je što mogu dati svoj pogled na trendove, izazove i smjer u kojem se tržište kreće, posebno kad govorimo o održivosti i ekonomskim aspektima te priče“, kaže Mrakužić i dodaje „Svi mi danas govorimo o zelenoj obnovi, o kružnoj ekonomiji i smanjenju utjecaja na okoliš, ali nerijetko zaboravimo na onaj ekonomski dio cijele priče – na to koliko su te ideje ostvarive u praksi i pod kojim uvjetima.

Mi kao kompanija itekako brinemo – i o udjelu plastike, i o recikliranim materijalima, i o svemu onome što dolazi prije zakonskih obveza. Još

prije nego što je to postalo propisano, izbacili smo jednokratne plastične vrećice iz asortimana. Mnogi su tada pitali: ‘Isplati li se to?’ Možda ne odmah, ali dugoročno da. Isto vrijedi i za primjer s električnim automobilima – na kraju dana moramo se pitati koji je naš stvarni cilj i što je stvarna dobrobit za zajednicu.

Već godinama sustavno radimo na promjenama: izbacili smo mikroplastiku iz većine proizvoda još 2014., uveli smo punjače deterdženata u rinfuzi u trgovinama, a ono što često naglašavamo – naš zadatak nije samo prodavati proizvode, nego oplemeniti potrebe kupaca.

I to zahtijeva vrijeme. Edukacija je dug proces, i mi svi zajedno učimo – i mi griješimo, kao i svi ostali koji iskreno pokušavaju.

Zato vjerujem da svi trebamo ići u istom smjeru, svatko sa svojim pristupom, ali s istim ciljem. To ne znači da smo uvijek u pravu, ali znači da tražimo rješenja.“

Rezultati dm-a su dobri. Poslovna im je godina završila prije nekoliko dana, jer je završavaju 30. rujna. I ponovno su ostvarili dvoznamenkasti rast.

„Volim reći da svi mi u maloprodaji rastemo, a nas kao potrošača ima sve manje. Hrvatska se suočava s demografskim padom, a trgovina i dalje raste. Pa gdje je tu kraj? Gdje je granica između rasta količina i rasta vrijednosti, između ekonomskog i održivog napretka? To su pitanja na koja moramo iskreno odgovarati, ne samo u brojkama, nego i u strategijama.

Naši su kupci, u najvećem dijelu, žene.

Stotine tisuća njih svakodnevno prolaze kroz naše trgovine, i zato im želim iskreno zahvaliti. One su te koje oblikuju tržište, koje biraju i svojim izborom usmjeravaju promjene.

„Trgovci su ti koji nas, distributere, potiču na promjene. Njihovi zahtjevi zapravo su glavni pokretač uvođenja održivih praksi. Regulativa je važna, ali rekla bih da je danas sekundarna – primarno je zadovoljiti potrebe proizvođača, dobavljača i kupaca.

Održivi razvoj je maraton, ne sprint. Rezultati ne dolaze brzo, ali su važni i dugotrajni.

A što nas čeka – optimizam ili pesimizam? Kod nas uvijek optimizam. Ne zato što zatvaramo oči pred problemima, nego zato što vjerujemo da se promjene mogu provoditi odgovorno, pametno i dugoročno. I da je održivost stvar svakog od nas, ne samo velikih sustava,“ zaključio je Mrakužić.

Paula Ostojić: ESG u praksi – dug put promjene mentaliteta

Predstavnica Orbica objasnila je da održivost nije samo regulatorni okvir, već novi poslovni model.

U praksi to nije jednostavno. Održivi razvoj je kompleksan proces koji zahtijeva stalnu procjenu rizika i realan pristup. Mi u Orbicu održivost promatramo kao novi segment poslovanja, a sve što radimo mora biti i dugoročno profitabilno.

Primjer su električna vozila. Infrastruktura u Europi još nije spremna, pa svoj vozni park prilagođavamo postupno, onoliko koliko nam tehnologija i tržište dopuštaju. Održivi razvoj je maraton, ne sprint. Rezultati ne dolaze brzo, ali su važni i dugotrajni.

Financijski i nefinancijski ciljevi moraju ići zajedno. Sve što radimo mora biti isplativo i odgovorno – samo tako održivost ima smisla. Ključ svega je suradnja. Mi smo, volim reći, ‘sredina sendviča’ između dobavljača i kupaca. Promjenu možemo provesti samo zajedno, kroz cijeli lanac vrijednosti.

Najvažniji korak ipak je promjena načina razmišljanja. Na održivost ne treba gledati kao na novu uredbu poput GDPR-a, nego kao na novi način poslovanja. Zato puno ulažemo u edukaciju zaposlenika, jer kad oni razumiju smisao promjena, one se prirodno prenose dalje – na dobavljače, partnere i kupce. Održivi razvoj nije trend, nego temelj poslovanja budućnosti. Kad promijenimo način razmišljanja, sve ostalo postaje moguće.“ rekla je, dodajući da Orbico posebno ulaže u edukaciju zaposlenika i razvoj kulture održivosti.

Martin Evačić: Mali formati su srce hrvatske trgovine

Evačić je istaknuo da Hrvatska zapravo „više nema pravog diskontera“. Upozorio je na ugroženost malih trgovina i potrebu za boljom logističkom podrškom. „Kad govorimo o tržištu maloprodaje, u Hrvatskoj se danas u osnovi radi o sedam najvećih trgovaca. Od tih sedam, četvorica posluju isključivo u velikim formatima, dvojica kombiniraju velike i male formate, a samo jedan je usmjeren isključivo na male trgovine. Uz njih postoji još desetak manjih, obiteljskih trgovina – onoga što bismo mogli nazvati srednjom hrvatskom trgovinom u malim formatima.

Veliki su se trgovci, naročito oni u velikim formatima, u proteklim godinama prilično dobro posložili – logistički, organizacijski i tehnološki. No, najveći izazov u idućem razdoblju, po mom mišljenju, čeka upravo male trgovce i one koji posluju u manjim formatima: to je logistika.

Ako se oslonite isključivo na distributere, postajete ovisni o njima – o količinama, uvjetima, isplativosti i dostupnosti robe. U praksi to znači da vas često ‘drže’ dva ili tri ključna dobavljača, što znatno ograničava fleksibilnost malih trgovina. Upravo je to jedan od najvećih izazova koji predstoje.

Kad pogledamo širu sliku, postoji još jedna važna činjenica: Hrvatska danas zapravo više nema pravog diskontera. Lidl, iako je ušao na tržište kao tipičan diskonter, s vremenom se prilagodio hrvatskom tržištu i pozicionirao između diskontera i supermarketa. Njegova cjenovna politika više nije tipično ‘diskonterska’.

U Sloveniji, primjerice, situacija je sasvim drukčija. Tamo se Lidl i Hofer ozbiljno natječu, i to snažno pritiska cijene. Kod nas toga nema. Govorim to iz osobnog iskustva – živim praktički na granici i često odem do slovenskih trgovina. Hofer tamo ima primjetno niže cijene od Lidla, a konkurencija je vrlo oštra.

lokalne infrastrukture. Njihov opstanak znači dostupnost robe, ali i održavanje života u manjim sredinama. Zbog toga je ključno da se pronađe model kojim će i oni moći opstati u uvjetima sve veće koncentracije tržišta i pritiska velikih sustava“, rekao je.

Sanja Smoljak Katić: Trgovina se suočava s krizom radne snage

Predstavnica HGK-a podsjetila je da u trgovini radi više od 220.000 ljudi, od kojih 55% čine žene. „Trgovina je radno intenzivan sektor i suočava se s ozbiljnim nedostatkom radnika,“ rekla je, navodeći da se broj stranih radnika u sektoru u 2025. popeo na više od 6.200. U nastavku je i detaljnije pojasnila – „Zaposlenih je u trgovini prema DZS kolovoz 2025. – 229.944, od toga 126.270 žena, a udio aktivnih pravnih osoba u trgovini u ukupnom gospodarstvu je 15%.

• Turizma i ugostiteljstva – 43.629

• Graditeljstva – 35.736

• Industrije – 16.126

• Prometa i veza – 8.957

• Trgovine – 6.239

Male trgovine nisu samo dio maloprodajne strukture, nego i dio lokalne infrastrukture. Njihov opstanak znači održavanje života u manjim sredinama.

U Hrvatskoj, međutim, taj pritisak ne postoji, pa tržište funkcionira bitno drukčije. I zato je važno da mali formati ne nestanu. Ako bismo dopustili da male, lokalne trgovine odumru, mnogi bi dijelovi Hrvatske, osobito ruralni, praktično ostali bez opskrbe.

Male trgovine nisu samo dio maloprodajne strukture, nego i dio

Osim studenta sve se više traže i umirovljenici, kao i njihova prilika za uključenje u svijet rada naročito za sektore u kojemu nedostaje radnika u nizu zanimanja. Umirovljenika koji rade u trgovini po prvi je puta više od 6.000.

Hrvatska se, poput mnogih drugih europskih zemalja, suočava s demografskim izazovima i odljevom radne snage. Uz to, ekonomski rast i razvoj nekih sektora stvorili su dodatnu potražnju koju domaća radna snaga ne može zadovoljiti. Podaci MUP-a: Sukladno Zakonu o strancima, u razdoblju od 01. siječnja do 31. kolovoza 2025. godine ukupno je izdano 124.126 dozvola za boravak i rad, od toga u najvećem broju u djelatnostima:

Od ukupnog broja izdanih dozvola za boravak i rad izdano je za novo zapošljavanje 63.907 dozvola, 42.178 za produljenje dozvola, te 18.041 za sezonske radnike, od toga najviše u djelatnosti turizma i ugostiteljstva (16.632).

Najveći broj dozvola za boravak i rad do 31. kolovoza 2025. godine izdan je državljanima slijedećih država:

• Bosna i Hercegovina – 23.235

• Nepal – 22.808

• Srbija – 19.599

• Filipini – 11.361

• Indija – 11.155

• Sjeverna Makedonija – 9.715

• Kosovo – 4.409

• Egipat – 3.833

• Uzbekistan – 3.712

• Bangladeš – 2.288

U trgovini kao uslužnoj i radnointenzivnoj djelatnosti prednost se daje domaćoj radnoj snazi zbog direktnog odnosa s kupcima i poznavanje jezika. U prosincu 2023. godine pri HGK osnovana je Zajednica agencija za zapošljavanje

– prva i jedina organizacija koja će sustavno pratiti uvjete rada i boravka stranih radnika u Hrvatskoj. Okuplja vodeće agencija sa zajedničkom svrhom – sistematizirati prijedloge za bolje uređenje ovog tržišta.

Edukacije HGK u cilju podizanja stručnih znanja zaposlenika članica HGK iz svih Sektora pa tako i Sektora za trgovine: Akademija ESG, Akademija kibernetičke sigurnosti i Akademija umjetne inteligencije.

Za potrebe trgovine na veliko i malo, Sektor za trgovinu organizira:

• Radionice o problematici krađa, isticanje cijena, posebni oblici prodaje, nepoštene trgovačke prakse, energetska učinkovitost, nove promjene koje donosi zakon o radu, zaštita na radu, primjena kolektivnih ugovora.

• Seminare o Implementacija novih propisa iz područja koja zahtijevaju promjene u poslovnim procesima – deforestacija, fiskalizacija, sustav ambalažnog otpada….

Na godišnjoj razini organiziramo i Trgovačku konferenciju s pregledom stanja i trendovima u trgovini, informiranjem o aktualnostima i fokus rasprava s trgovcima iz prakse.

HGK je uključen u svim inicijativama u boljem povezivanju obrazovanja s potrebama poslodavaca. Sektorsko vijeće za ekonomiju i trgovinu – savjetodavno tijelo koje čine predstavnici HZZ, strukovnih komora, poslodavaca, sindikata, obrazovnih institucija. Njegov cilj je uskladiti obrazovanje s potrebama tržišta rada u području ekonomije i trgovine. Nedostatak radne snage problem je s kojim se suočavaju sve gospodarske djelatnosti pa tako i sektor trgovine. Iako se pojedini problemi pokušavaju rješavati kroz zapošljavanje strane radne snage i dalje pojedini gos-

podarski subjekti pokušavaju pronaći ostala rješenja kroz prekvalifikaciju i slične alternativne mehanizme zapošljavanja.

Također, nužno je kontinuirano pratiti potrebe poslodavaca kako bi se obrazovni sustav brzo prilagodio novih trendovima u trgovini te je potrebna usku suradnja obrazovnih ustanova, gospodarstva i državnih institucija.

Kada govorimo o izazovima na tržištu rada u sektoru trgovine mora se spomenuti:

• Izazovi u pronalasku kadrova za potrebe rada i otvaranja novih poslovnica zbog širenja trgovačke mreže, problemi prilikom zapošljavanja tijekom turističke sezone kada se značajno povećava potražnja za radnicima npr. – izazovno je to za prodajne objekte na otocima, turističkim središtima, turističkim naseljima, kampovima i sl.

• Kontinuirane promjene zbog novih tehnologija i promjena ponašanja potrošača traže brze prilagodbe, a moderni procesi u trgovini traže nova znanja i vještine iz područja digitalizacije i održivosti“ – pojasnila je Smoljak Katić.

najviše pogođen. Najviše bankrota događa se upravo među održivim brendovima. Razlog je jednostavan – kupci, uz rast troškova života, jednostavno nisu spremni plaćati cijene koje takvi proizvodi moraju imati da bi bili doista održivi. Hrana je nužna, režije su nužne, ali sedmi kaput nije.

Najviše bankrota događa se upravo među održivim brendovima.

U praksi to znači da održivi proizvodi, koliko god bili pozitivni u konceptu, teško prolaze na tržištu. Imamo paradoks: potrošači deklarativno žele održivost, ali u stvarnosti biraju cijenu.

Hrvoje Šimić: Održivi brendovi propadaju – tržište nije spremno

Direktor Tekstilprometa donio je pogled modne industrije, naglašavajući da održivost u praksi nailazi na otpor tržišta. „ Čitavo vrijeme govorimo o održivosti – što trebaju napraviti trgovci, što logističari, što proizvođači. No, ključno pitanje je: što zapravo želi tržište? Jer svi smo mi ovdje zbog tržišta i radimo ono što ono traži. U modnoj industriji, u kojoj posluje Tekstilpromet, upravo je segment održivih brendova

Zanimljiv je primjer iz e-trgovine. Zalandо je, primjerice, prije dvije godine stavio GPS trackere na deset proizvoda iz svog sustava povrata. Ti su proizvodi, kroz povrate, u prosjeku prošli više od 30 tisuća kilometara po Europi. To dovoljno govori o stvarnom utjecaju na okoliš. Kupci naruče tri veličine, zadrže jednu, a dvije vrate – i sve to izgleda održivo na papiru, ali realno stvara golem ugljični otisak. Pitanje je – tko će educirati tržište? Trgovac. Na nama je da tržište vodimo, ali i da se prilagodimo njegovim realnim potrebama. Jer svi mi, bez obzira na sektor, tu smo da zaradimo i da osiguramo odr-

živost poslovanja, ne samo ekološku nego i ekonomsku.

Modna industrija, za razliku od prehrane, spada u kategoriju neesencijalne potrošnje. To znači da promjene potrošačkog ponašanja kod nas imaju puno veći učinak. Dok se hrana mora kupovati, tekstil se lako odgađa. I zato su i krize, inflacija, pa i zabrana rada nedjeljom kod nas imale jači negativan učinak.

Kada se zatvore trgovine nedjeljom, kod nas se ta prodaja ne nadoknadi ponedjeljkom ili subotom. Kod tekstila impulsivna kupnja ima veliki udio – ljudi često kupe nešto kad prođu centrom, kad vide izlog, kad su s obitelji u šetnji. Kad tog trenutka nema, gubi se prodaja koja se ne vraća. Dodatno, tekstilna maloprodaja posljednjih godina suočila se s nizom vanjskih udaraca – od poremećaja u lancima opskrbe tijekom blokade Sueskog kanala do geopolitičkih i logističkih kriza u Aziji. Dobar dio robe dolazi s tog tržišta, pa su prekidi i kašnjenja imali izravan utjecaj na nas, iako nismo bili primarni uzrok problema.

zgrada ide u konstrukcijsku obnovu, često u roku od mjesec dana dobijete obavijest da prostor morate napustiti. Roba je već naručena, zaposlenici angažirani, a povratak u prostor obično je moguć tek nakon završetka radova, što zna potrajati i godinama.

Sve to stvara izrazito nestabilno poslovno okruženje. Za trgovine u centru Zagreba situacija je danas možda najteža u posljednjih nekoliko desetljeća. Neki dan sam rekao – grad još uvijek izgleda kao da je potres bio jučer.

Situacija u centru

Zagreba nakon potresa i dalje je vrlo teška.

Pred nama su brojni izazovi, ali i prilika da redefiniramo maloprodaju. Ključno je pitanje: kako održati poslovanje u uvjetima kada se tržište, potrošačke navike i gradska infrastruktura mijenjaju brže nego ikad? Na to ćemo morati svi zajedno pronaći odgovor,“ rekao je, podsjetivši da Zagreb i dalje trpi posljedice potresa, što dodatno otežava poslovanje.

Što se tiče Zagreba, situacija u centru grada nakon potresa i dalje je vrlo teška. Dovoljno je prošetati od Draškovićeve do Frankopanske –desetci zgrada još su pod skelama, mnogi su prostori zatvoreni, a trgovine koje su nekad činile jezgru grada danas više ne rade.

Uz to, Grad Zagreb dodatno otežava poslovanje – povećanjem najamnina, ukidanjem dostavnih mjesta i uvođenjem naplate dostave u pješačke zone. Kombinacija tih faktora dovela je do iseljavanja stanovnika, ali i do gašenja niza manjih trgovina. Samo iz centra je, prema nekim podacima, odselilo oko 20 tisuća ljudi.

Trgovci u centru suočavaju se i s problemom obnove zgrada. Kad

Robert Fućak: Radna snaga – gorući problem malih trgovaca

Predstavnik malih trgovaca iz Rijeke istaknuo je da su manjak radnika i ograničenja rada nedjeljom glavni problemi sektora. „Kad govorimo o izazovima u maloj trgovini, logistika je važna, ali mislim da je danas daleko veći problem – radna snaga. To je pitanje koje određuje budućnost malih trgovaca.

Kod mene, u Rijeci, blizu industrijske zone Kukuljanovo, danas kroz trgovinu prođe više nacionalnosti nego što ih je Opatija imala u zlatno doba turizma. To pokazuje koliko se struktura promijenila. No, rad s tolikim brojem stranih radnika donosi i dodatne troškove, složeniju komunikaciju i veću fluktuaciju zaposlenika. To je naš najveći izazov.

Iskreno, unatoč svemu, ove sam godine nešto optimističniji. Mislim da će financijski rezultati napokon biti bolji nakon dugog razdoblja stagnacije. Možda zato što su plaće rasle, pa se ljudi malo opustili i više troše. Ako nas problem radne snage ne sustigne, mogli bismo imati pristojnu godinu.

Neradna nedjelja, ograničavanje cijena, limiti marži – sve to stvara nesigurnost i ruši povjerenje.

Za razliku od građevine ili proizvodnje, u trgovini je teško nadomjestiti domaće radnike strancima. Koliko god se oni trudili, postoji razlika u jeziku, kulturi, prehrambenim navikama i načinu života.

Što se tiče učinka zabrane rada nedjeljom – nije to jedini problem. Mislim da smo ušli u razdoblje gospodarskih mjera koje više podsjećaju na planske ekonomije nego na tržišne. Neradna nedjelja, ograničavanje cijena, limiti marži – sve to stvara nesigurnost i ruši povjerenje.

Trgovci su u svemu tome postali glavni negativci. Kad nešto ne ide, uvijek se krivi trgovce. I tijekom

bojkota to se jasno vidjelo – trgovci su bili ‘dežurni krivci’, iako realno nisu uzrokovali inflaciju ni rast cijena. Na kraju se pokazalo da ni bojkot ni ograničene cijene nisu zaustavili inflaciju, koja i dalje raste. Primjer iz regije to najbolje pokazuje. U Srbiji je vlada ograničila trgovačke marže na maksimalno 20%.

Dva moja kolege iz tamošnjih lanaca rekli su mi da im je učinak te mjere katastrofalan – gubici se broje u desecima milijuna eura godišnje. Dakle, koliko god mislili da je kod nas loše, uvijek može biti i gore.

Neke od tih mjera, poput ograničenja cijena za 70 proizvoda, izgubile su svaki smisao. Cijene se nisu mijenjale tri godine, troškovi su porasli, pa se pojedini artikli moraju prodavati s minimalnom maržom ili čak u minusu. Upozoravali smo Ministarstvo poljoprivrede i Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja da će takve mjere potaknuti uvoz hrane – i to se upravo dogodilo.

Na kraju, proizvođači sada kukaju više od trgovaca. Oni jednostavno više ne mogu pratiti taj pritisak. Moramo realno sagledati situaciju i prestati tražiti krivce tamo gdje ih nema“, rekao je na kraju Fućak.

Mirko Budimir: Mali trgovci su dokaz otpornosti hrvatskog tržišta

Direktor Delfina i dopredsjednik Udruge trgovine HUP-a zaključio je panel optimističnom porukom: „O malim trgovcima se govori desetljećima kao o izumirućoj vrsti, ali oni su i dalje tu.“

Budimir je istaknuo da mali formati bilježe rast od oko 12%, jer potrošači sve više cijene blizinu i dostupnost. Upozorio je, međutim, da održivost mora početi ekonomskom održivošću – „Još prije petnaestak, dvadeset godina postavljalo se pitanje: hoće li mali trgovac nestati? Hoće li ga veliki lanci potpuno potisnuti? To se nije do-

godilo. Mali trgovac i dalje postoji i, unatoč svemu, ima svoje mjesto.

Trgovina je stari zanat. Postojala je oduvijek i razvila je gotovo sve što danas imamo. Zahvaljujući trgovini imamo dostupnost, povezanost i gospodarski razvoj. I zato vjerujem da će mali trgovac opstati i da je i dalje potreban.

To potvrđuju i istraživanja, pokazujući da mladi ljudi danas sve više cijene slobodno vrijeme i žele kupovati što bliže sebi. Lokalna trgovina tako postaje važan element novog načina života. Istraživanja pokazuju i da je rast malih formata u proteklom razdoblju bio oko 12%, što je najbrži rast u sektoru.

slovni subjekt, bio on veliki ili mali, ne može podmiriti svoje obveze i pokriti troškove, on više nije sudionik na tržištu. Ekonomska održivost mora biti prvi korak, a tek onda možemo govoriti o ekološkoj.

Zakonodavac tu ima važnu ulogu. Ako želimo tržišnu i održivu ekonomiju, moramo dopustiti da tržišni mehanizmi djeluju. Ne možemo društvene ili socijalne probleme rješavati preko jedne industrije, u ovom slučaju trgovine. Ako smo se odlučili za tržišno gospodarstvo, onda ga moramo i poštovati.

Zahvaljujući trgovini imamo dostupnost, povezanost i gospodarski razvoj.

Naravno, mali formati danas više nisu uvijek neovisni poslovni subjekti. U mnogim slučajevima postaju dio velikih lanaca, koji ih mogu logistički i tehnološki podržati. To je dokaz da potreba za malim formatima postoji, ali i da se tržište mijenja.

Kad govorimo o održivoj trgovini, održivost ne znači samo ekologiju. Ona znači da svi u lancu – od proizvođača, distributera do malih trgovaca – mogu poslovati pod realnim i održivim uvjetima. Ako po-

Isto vrijedi i za pitanje rada nedjeljom. Svaki poslovni subjekt, bez obzira na veličinu, trebao bi sam odlučiti isplati li mu se raditi nedjeljom ili ne. Takve odluke moraju biti stvar poslovne procjene, a ne propisa. Umjetna ograničenja ne doprinose razvoju, nego ga koče. Na kraju, želim se osvrnuti i na pogrešan narativ koji se u javnosti često ponavlja – da je trgovina izvor svih problema, da ima ogromne marže i da ‘zarađuje na svemu’. To jednostavno nije točno. Ljudi često govore o bruto maržama, a rijetko o neto maržama, koje su realan pokazatelj. One se kreću na razini od oko 3–4%, što je jednako prinosu državnih zapisa.

Drugim riječima, mali trgovac koji uloži 200 tisuća eura u trgovinu ima veći rizik i manju sigurnost nego onaj tko isti novac uloži u državne obveznice. Profitne marže su niske, rizici veliki, a odgovornost stalna.

Zato moramo razgovarati, razumjeti jedni druge – proizvođači, distributeri, trgovci i zakonodavci. Samo ako čujemo i uvažimo sve strane, možemo govoriti o stvarno održivoj trgovini i o sektoru koji će i dalje biti temelj gospodarstva“ –zaključuje Budimir.

Zaključak je panela da je održiva trgovina kao društveni kompromis. Ukazalo se na složenu stvarnost hrvatske trgovine – spoj ekonomskih ograničenja, regulatornih pritisaka i stvarnih pokušaja promjene, a moderator Munjiza završno je rekao: „Trgovina je prošla sve krize i ostala stup gospodarstva. Ako želimo održivost, moramo omogućiti da poslovanje bude – održivo.“

Održiva moda, čista energija i kružno gospodarstvo: Hrvatska kao primjer dobre prakse na međunarodnoj sceni

Slijedila je tema održivosti u praksi, a na pozornici su se predstavili ljudi koji spajaju modu, znanost, ribarstvo i tehnologiju u jedinstvenim projektima koji pokazuju kako Hrvatska može biti uzor u zelenoj tranziciji.

Moda koja spašava planet

Kristina Burja, Osnivačica i direktorica Krie Designa, suosnivačica pokreta Krie x Provir te suosnivačica UNWASTED FORUMA – inače hrvatska modna dizajnerica i dugogodišnja sudionica međunarodnog projekta Green Fashion Week pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda, predstavila je svoj desetogodišnji rad na održivoj transformaciji tekstilne industrije.

kvalitetu i mjeru, a planet nije bio ugrožen.”

Predstavila je i Creeproveer projekt, inovativnu suradnju između ribarstva i modne industrije, u kojem se odbačene ribarske mreže iz Jadranskog mora pretvaraju u luksuzne modne komade. Projekt je prerastao u pokret koji je već omogućio uklanjanje više od 90 tona mreža iz mora i obale, čime se dokazalo da moda može biti pokretač društvene i ekološke promjene.

Unvested Forum: Hrvatska na globalnoj mapi održivih inovacija

rani zrak, bez emisija, te Marinix projekt dr. Staše Puškarića, biotehnološko rješenje koje pomoću mikroorganizama iz mora apsorbira CO2 . Istraživanja su već započela na Mljetu, a uskoro slijede i na Antarktici uz podršku Kraljevine Norveške.

Burja je naglasila da su hrvatska rješenja prepoznata i u svijetu: „Ono što smo predstavili u Hrvatskoj ocijenjeno je iznimnim i izvan naših granica.“

Nuklearna energija bez predrasuda

Veliku pažnju izazvao je Oppenheimer projekt, koji vodi Charles Oppenheimer, unuk slavnog fizičara Roberta Oppenheimera. „Unvested je prva modna revija s okruglim stolom o nuklearnoj energiji na kojoj sam sudjelovao – i jedna od najproduktivnijih konferencija o energiji ikada“, rekao je.

U raspravi su sudjelovali stručnjaci IAEA te hrvatski znanstvenici poput Duška Čorka iz Ineteka, koji je istaknuo da Hrvatska već ima tri certificirane lokacije za izgradnju nuklearne elektrane. Burja je poručila da je cilj foruma bio otvoriti dijalog o predrasudama prema nuklearnoj energiji i istaknuti njezin potencijal kao čiste i sigurne energije budućnosti.

„Prije deset godina htjeli smo probuditi svijest o šteti koju činimo vlastitom staništu“, rekla je Burja. „Tekstilna industrija danas je drugi najveći zagađivač planeta, ali promjena počinje od nas – potrošača.”

Tekstilna industrija danas je drugi najveći zagađivač planeta, ali promjena počinje od nas – potrošača.

Burja je predstavila Unvested Forum, međunarodnu platformu koja povezuje znanost, gospodarstvo, umjetnost i institucije u traženju konkretnih rješenja za održivu budućnost.

Održivi turizam kao nacionalni ponos

Burja je istaknula da su nekadašnje potrošačke navike bile racionalnije i dugotrajnije: „Naše bake nisu imale fast fashion – imale su

„Forum nije još jedna konferencija na kojoj puno pričamo, a malo djelujemo – on je prostor u kojem se odmah djeluje“, istaknula je Burja.

Predstavljeno je novo hrvatsko zakonodavstvo o održivom turizmu, koje je izradila dr.sc. Nikolina Brnjac, bivša ministrica turizma, danas zastupnica u Europskom parlamentu.

Predstavljene su ključne inovacije: Projekt Ecomed zaklade Crnogorskog princa Nikole Petrovića Njegoša s vozilom na komprimi-

Hrvatska je prva europska zemlja s regulatornim okvirom za održivi turizam, a Zakon o održivom turizmu proglašen je najboljim na svijetu. „Taj zakon štiti građane, resurse i prirodu te povezuje sve aspekte održivosti – od čiste energi-

je i ribarstva do održive mode“, rekla je Burja.

Kreativna industrija i inovacije u tekstilu

Na Green Fashion Weeku u Hrvatskoj Burja je predstavila inovaciju „Sabant Beer & Jeans Skin“ – biljno vlakno iz ostataka destilacije alkohola koje imitira kožu. „Možete doslovno nositi jaknu od džina ili hlače od pive. To je primjer kako se otpad pretvara u vrijednost“, rekla je Burja.

Od ribara do čuvara mora

Božidar Blaslov, osnivač projekta „Provir“ i suosnivač inicijative Krie x Provir iz Kalija na Ugljanu, četvrta generacija ribara i suinicijator projekta Creeproveer, ispričao je kako su iz mora izvukli dvije tone dotrajalih mreža i počeli ih reciklirati u ekonil vlakno u Sloveniji.

Projekt je prerastao u zajedničku inicijativu ribara diljem Jadrana. „Danas nam se javljaju kolege iz cijele Hrvatske – to je promjena svijesti“, rekao je Blaslov.

Plan je u suradnji s domaćom industrijom izrađivati nove mreže od regeneriranih vlakana, čime se zatvara ciklus održivosti. „Naša mreža jest skuplja, ali ako želimo odr-

živu budućnost, moramo biti spremni platiti pravu cijenu – i za ribu i za odjeću“, zaključio je Blaslov.

Tehnologija koja pretvara otpad u energiju

Predstavnik industrije, Filip Stojmenović, direktor tvrtke DOKING Energo, govorio je o tehnologiji uplinjavanja otpada koja pretvara nereciklabilne organske materijale u energiju.

„DOK-ING Energo, članice DOK-ING grupacije, poznata je po razvoju naprednih strojeva za razminiranje, sigurnost i rudarstvo. Danas poslujemo u više od 40 zemalja svijeta, a kroz godine smo se razvili u holding s tri zasebna poslovna područja – sigurnost i obrana, rudarstvo te energetika, kojom se bavimo kroz DOK-ING Energo.

Naša misija uvijek je bila ista: razvijati tehnologije koje olakšavaju i čine sigurnijim ljudski rad – bilo da se radi o razminiranju, rudarenju ili gospodarenju otpadom. U segmentu energetike, mi se bavimo ‘uplinjavanjem otpada’ – procesom kojim se nereciklabilni organski otpad pretvara u ‘sintetski plin (syngas)’ i korisne materijale.

i određenih opasnih tvari. U procesu se svi štetni spojevi razlažu na osnovne molekule, čime se otklanja njihova toksičnost i postiže visoka razina ekološke sigurnosti.

Uplinjavanje nije samo metoda zbrinjavanja otpada, nego i način stvaranja nove vrijednosti.

Za razliku od spalionica, koje stvaraju velike količine emisija i otpada, uplinjavanje smanjuje volumen otpada i do 90%. Osim plina, koji se može koristiti za proizvodnju električne i toplinske energije, ostaje i mali udio čvrstog ostatka – čađa i pepeo – koji se dalje može iskoristiti u industriji, primjerice u proizvodnji betona, cigle ili asfalta. Na taj način gotovo ništa ne završava na odlagalištu. Tehnologija uplinjavanja posebno je važna, jer omogućuje zbrinjavanje otpada koji se ne može reciklirati – plastike, tekstila, mulja iz pročistača otpadnih voda, pa čak

Jedan od glavnih izazova današnjeg vremena jest mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. U Zagrebu ga, primjerice, nastaje oko 50.000 tona godišnje, a u cijeloj Europskoj uniji radi se o milijunima tona. Takav se otpad uglavnom izvozi i spaljuje u inozemstvu, što je iznimno skupo. Naša tehnologija omogućuje lokalnu preradu tog mulja – pretvaranjem u energiju i vodik, bez potrebe za skupim transportom i spaljivanjem.

Uplinjavanje nije samo metoda zbrinjavanja otpada, nego i način stvaranja nove vrijednosti. Dobiveni syngas može se koristiti za proizvodnju električne energije, grijanje, ili za izdvajanje vodika –energenta budućnosti. U prosjeku, jedna naša instalacija koja dnevno obrađuje 25 tona materijala može smanjiti emisije CO2 i do 50% u usporedbi s tradicionalnim metodama zbrinjavanja otpada. Naše postrojenje može raditi s različitim vr-

2. panel s lijeva na desno: Ana Knežević, Zlatica Štulić, Bernarda Cecelja, Petar Šimić, Marko Kelečić, Zlatko Canjuga

stama ulaznih materijala: biomasom, otpadnim drvom, plastikom, tekstilom ili miješanim RDF/SRF otpadom. Važno je da materijal ima organsku komponentu, odnosno sadržaj vodika, jer to određuje količinu dobivene energije.

Osim energetske učinkovitosti, tu su i ekonomske koristi: smanjenje troškova odlaganja, mogućnost korištenja nusproizvoda i manja ovisnost o uvozu energenata. Naša tehnologija time pridonosi i ciljevima Europske unije o cirkularnoj ekonomiji i dekarbonizaciji.

DOK-ING Energo aktivno sudjeluje i u europskim projektima – član smo udruge Hydrogen Europe, a naši su sustavi prepoznati među vodećim tehnologijama budućnosti za proizvodnju i primjenu vodika.

Zaključno, cilj našeg rada je jasan: ‘pretvoriti otpad u energiju’, smanjiti utjecaj na okoliš i stvoriti sustav u kojem se i najproblematičniji materijali mogu korisno iskoristiti. Uplinjavanje je tehnologija koja to omogućuje – i vjerujemo da će upravo takva rješenja biti ključni dio održive industrije i energetike budućnosti“, objasnio je Stojmenović.

Održiva budućnost traži sinergiju gospodarstva, društva i države

Tema završnog panela bila je održivost – povratak temeljnom pitanju kako je razumjeti i primijeniti u proizvodnji i uslugama. Sudionici su dolazili iz različitih sektora – proizvodnje, uslužnih djelatnosti, sindikata i udruga – upravo zato što održivost obuhvaća mnogo širi kontekst od same ekologije.

„Često zaboravljamo da održivost ima tri ključne domene: ekonom -

sku, ekološku i sociološku. Ekonomska je temeljna, bez nje se ništa ne može pokrenuti. Ekološka je očita, a sociološka – društvena – jednako je važna jer se odnosi na ljude, zajednice i kvalitetu života“, istaknuto je na početku rasprave. Panel je bio strukturiran oko triju tema: razumijevanja održivosti, prioritizacije njezinih dimenzija i načina njihove primjene u svakodnevnom poslovanju.

Moderator prof.dr.sc. Krešimir

Buntak postavio je ključno pitanje: „Iz vaše perspektive – kako definirate i rangirate te tri dimenzije održivosti u svom svakodnevnom radu? Kako ih ugrađujete u procese upravljanja i poslovnog odlučivanja?“

Papirna industrija pred izazovima: između održivosti, tržišta i radne snage

Zlatko Canjuga, General Manager C pakiranja, kao predstavnik industrije ambalaže istaknuo je kako je papirni sektor, unatoč predanosti održivosti i ESG standardima, suočen s teškim izazovima. „Naša je industrija usmjerena na održivost – koristimo certificirane materijale,

ekološka ljepila i boje – no unatoč tome, papirna industrija u Europi trenutno prolazi kroz stagnaciju i gubitke. Godina 2025. izuzetno je zahtjevna, a uzroci su prvenstveno političke naravi i višak kapaciteta“, rekao je. Dodao je da se europsko tržište nalazi u paradoksu – dok EU zagovara smanjenje plastike, količina plastične ambalaže na tržištu zapravo raste. „Europska unija često mora popuštati pritiscima globalnih sila poput SAD-a, Kine i Indije, što stvara nesrazmjer između deklariranih ciljeva i stvarne prakse,“ naglasio je Canjuga.

plastiku, pa i na pergamin, iako Europa nema dovoljne kapacitete za njegovu proizvodnju. Takve odluke bez analiza samo dodatno opterećuju proizvođače.“

Zaključio je kako industrija podržava ciljeve održivosti, ali očekuje više razumijevanja i usklađivanja propisa s realnim mogućnostima sektora.

Trgovina kao poveznica održivosti

Nedostatak kvalificiranih domaćih radnika dugoročno ugrožava proizvodnju.

Nastavak rasprave donio je pogled iz perspektive trgovine. Marko Kelečić, voditelj izvrsnosti prodaje Metro Hrvatska, istaknuo je da su ekonomska, ekološka i društvena dimenzija održivosti međusobno nerazdvojne: „Ekonomska stabilnost omogućuje ulaganje u zelene i društveno odgovorne inicijative, ekološka nas usmjerava na smanjenje utjecaja na okoliš, a društvena dimenzija potiče brigu za zajednicu.“

B, nego složen sustav koji povezuje industriju, tehnologiju i društvo“.

Govoreći o društvenoj dimenziji održivosti, upozorio je na manjak stručne radne snage u Hrvatskoj: „Moramo realno sagledati vlastite kapacitete. Uvoz radnika s dalekih tržišta ne rješava problem –Hrvatska mora razvijati industriju u skladu s onim što ima. Nedostatak kvalificiranih domaćih radnika dugoročno ugrožava proizvodnju.“ Osvrnuo se i na problem prekomjerne regulative i nedostatka analitičkog pristupa u donošenju odluka: „Primjer su plastične i papirnate vrećice. Uveden je porez na

Metro, koji posluje u 33 zemlje svijeta, postavio je ambiciozne ciljeve: do 2030. godine smanjiti bacanje hrane za 30%, a do 2050. postati klimatski neovisan.

„Izazov je uskladiti kratkoročne ekonomske ciljeve s dugoročnim ciljevima održivosti. No to je jedini put prema odgovornom poslovanju i održivoj budućnosti“, zaključio je Kelečić.

Logistika kao ogledalo održivosti: ekonomija, ekologija i društvena odgovornost

Predsjednik Uprave Primacošpeda i predsjednik Udruge za logistiku, Petar Šimić, otvorio je svoje izlaganje osvrtom na višedimenzionalnost logistike, koja, kako kaže, „nije samo prijevoz od točke A do točke

Govoreći o ekonomskoj održivosti, Šimić je naglasio da je stabilnost temelj dugoročnog poslovanja: „Primaco postoji već 35 godina. Naš cilj je zadržati omjer duga i kapitala u ravnoteži, održavati financijsku disciplinu i uvijek biti spremni iskoristiti prilike na tržištu, ali i preživjeti krize.“

Tvrtka ostaje neovisna, bez potpore velikih grupacija, što, kaže, „znači više rizika, ali i veću slobodu i hrabrost u poslovnim odlukama“.

Kao primjer strateškog razvoja, Šimić je naveo akviziciju konkurentske tvrtke specijalizirane za istočna tržišta, s ciljem širenja i učenja iz uspješnijih praksi: „Učimo od boljih – i to je dio održivosti. Ne ići ‘all in’, nego promišljeno graditi dugoročnu stabilnost.“

Ekološka održivost: između propisa i tehnologije

Šimić je istaknuo kako logistika često nepravedno nosi etiketu zagađivača: „Od svih oblika prijevoza, brodski je najekološkiji, dok je zračni – iako luksuzan – zapravo najveći zagađivač. Mi pokrivamo sve oblike transporta i strogo se držimo europskih ekoloških propisa.“

Dodao je da mnogi globalni klijenti, poput Pfizera, Teve i Nestléa, već nameću visoke ESG standarde i dobavljačima. „Mi ne izmišljamo nova pravila, ali ih dosljedno poštujemo“, kazao je Šimić.

Tvrtka je dodatno napredovala zahvaljujući vlastitom IT rješenju Smartivo, koje razvija softver za satelitsko praćenje i upravljanje voznim parkom: „Zahvaljujući preciznom praćenju potrošnje i kilometraže, postižemo troškovnu i ekološku učinkovitost. To je naša stvarna zelena praksa.“

nici osobno sudjeluju u volonterskim aktivnostima. „Ne želimo da donacija bude samo uplata. Naši ljudi volontiraju, pomažu u pučkim kuhinjama, dječjim klubovima i lokalnim zajednicama. To je ono što daje smisao poslu.“

Šimić je zaključio apelom da se i druge tvrtke ugledaju na takav decentralizirani model pomaganja: „Ljudi žele pomagati, ali često ne znaju kako. Dajte im priliku – i vidjet ćete koliko dobra se može pokrenuti.“

Radnici u središtu održivosti: pravo na sigurnost, edukaciju i ravnotežu života

Predsjednica Sindikalne trgovine Hrvatske, Zlatica Štulić, istaknula je važnost da se u raspravama o održivosti konačno govori i o –radnicima.

Od svih oblika prijevoza, brodski je najekološkiji, dok je zračni – iako luksuzan – zapravo najveći zagađivač.

Društvena dimenzija: Zaklada Dobro djelo U području društvene održivosti, Primacošped djeluje kroz zakladu Dobro djelo – Primaco Angelo Šimić, osnovanu u čast osnivača tvrtke. „Zaklada djeluje kroz 18 poslovnica – svaka ima vlastiti donatorski odbor i samostalno odlučuje kome će pomoći. Svaki zaposlenik ima 150 eura godišnje koje može donirati“, objasnio je Šimić.

Na taj način tvrtka godišnje donira oko 38 tisuća eura, a zaposle-

„Radnici su temelj društvene dimenzije održivosti. Oni žele sigurno, kvalitetno radno mjesto, žele biti uključeni u procese promjena i imati priliku sudjelovati u inovacijama koje dolaze“, naglasila je. Štulić je pojasnila da su radnici spremni prihvatiti nove tehnologije – pod uvjetom da ih poslodavci pravodobno informiraju i osiguraju edukaciju u okviru radnog vremena i na svoj trošak.

vojenost privatnog i poslovnog života jedno od ključnih pitanja modernog radnog okruženja: „Ljudi žele da se poštuje granica između posla i privatnog života. To je dio dostojanstva rada i održivosti društva.“

Kao primjer dobre prakse navela je uvođenje digitalnih oznaka cijena u velikim trgovačkim sustavima: „Radnici su to odlično prihvatili jer im je olakšalo posao – više ne moraju ručno mijenjati cijene, pa se mogu posvetiti onome što je suština trgovine: kupcima, dobavljačima i prezentaciji robe.“

Radnici

žele sigurno, kvalitetno radno mjesto, žele biti uključeni u procese promjena i imati priliku sudjelovati u inovacijama.

„Naša istraživanja pokazuju da mlađi i obrazovaniji radnici lakše prihvaćaju inovacije, ali i da osjećaju određeni stres i strah –osobito da će digitalizacija ugroziti njihovo slobodno vrijeme te omogućiti poslodavcima da ih kontaktiraju i izvan radnog vremena“, upozorila je. Smatra da je pravo na od-

Štulić je zaključila da ulaganje u edukaciju i digitalnu prilagodbu ne samo da povećava učinkovitost, nego i podiže zadovoljstvo radnika, što je – kako je naglasila – „najbolja potvrda da održivost nije samo ekološko, nego i ljudsko pitanje“.

Ekonomska stvarnost određuje ekološku svijest potrošača

Predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, Ana Knežević,

istaknula je da je ekološko ponašanje potrošača izravno uvjetovano njihovom ekonomskom situacijom.

„Onoliko koliko ljudi imaju prihoda, toliko mogu biti i ekološki osviješteni. Većina bi željela kupovati ekološku hranu, proizvode i uređaje više energetske klase, ali to si jednostavno ne mogu priuštiti“, naglasila je Knežević.

nu dužne preuzeti. Uvijek postoje ‘šumovi na vezama’ – a odgovornost se na kraju svali na građane.“ Upozorila je i na rastući jaz između edukacije i stvarnosti: „Mi kao udruga stalno provodimo edukacije o odvajanju otpada, ali ljudi s pravom pitaju – zašto se truditi ako na kraju sve završi na istom mjestu? I to je realnost koju ne smijemo ignorirati.“

Kao ilustraciju šireg problema potrošačke odgovornosti, Knežević je spomenula i primjere neetične proizvodnje: „Poznato je da mnogi lanac jeftine robe, poput Pepca, Tedija ili NKD-a, nude proizvode nastale dječjim ili potplaćenim radom. Kad bi naši potrošači mogli birati, sigurna sam da bi radije kupili majicu od 20 eura nego onu od 2, ali nažalost, njihova ekonomska situacija to ne dopušta.“

Onoliko koliko ljudi imaju prihoda, toliko mogu biti i ekološki osviješteni.

Zdrav proizvod iz zdravog sustava

Govoreći o praksi velikih trgovačkih lanaca, iznijela je konkretan primjer s konferencije na temu održivog potrošača.

„Postavila sam pitanje o vrećicama za kruh koje su od papira, ali imaju plastični ‘prozor’. Većina potrošača ne odvaja te materijale jer ni ne zna kamo s njima. Kad sam pitala tko to kod kuće odvaja, u dvorani od 200 ljudi ruke su digla samo trojica. To jasno pokazuje da je problem u sustavu – trgovina i proizvođači nametnuli su proizvod, a sav teret zbrinjavanja prebačen je na potrošača“, rekla je.

Knežević je dodala da sustav gospodarenja otpadom i dalje ne funkcionira dosljedno: „Ljudi nam se javljaju jer trgovine ne primaju staklenu ambalažu, ili male elektroničke uređaje koje su prema zako-

Zaključila je da se održivost ne može graditi samo na apelima prema potrošačima: „Svi smo potrošači, ali ne možemo biti jedini odgovorni. Potrebna je jasna, provediva politika i sustavna podrška kako bi održivost postala stvarna, a ne samo deklarativna.“

„Dobar san za zdrav život“ –primjer održivosti u praksi

Direktorica i vlasnica tvrtke Bernarda, Bernarda Cecelja, istaknula je kako je održivost moguća samo ako se povežu svi sektori – proizvodnja, trgovina i usluge – te ako među njima postoji međusobno razumijevanje.

„Svaki sektor ima svoje izazove, ali moramo više slušati jedni druge, posebno proizvođače. Ja sam danas i proizvođač, i trgovac, i pružatelj usluga, i u svakom segmentu održivost ima svoje lice“, naglasila je Cecelja.

Tvrtka Bernarda posluje već 27 godina, a od samih početaka temelji se na ekološki prihvatljivoj proizvodnji. „Koristimo certificirane materijale bez štetnih sastojaka –primjerice spužve bez formaldehida i prirodno tretirane tkanine. Surađujemo s Tekstilno-tehnološkim i Šumarskim fakultetom u Zagrebu, kao i s liječnicima, kako bismo razvijali proizvode koji su sigurni za zdravlje“, objasnila je.

Na proizvode, poput madraca i kreveta, koji dolaze u izravan kontakt s ljudskim tijelom, primjenjuju se najviši standardi testiranja. „Naš slogan ‘Dobar san za zdrav život’ nije samo poruka – to je naša poslovna filozofija“, rekla je Cecelja.

Inovacije i otpornost kroz krize Govoreći o poslovnim izazovima, posebno u vrijeme pandemije, Cecelja je istaknula da je tvrtka zadržala svih 240 zaposlenih i nastavila s ulaganjima zahvaljujući vlastitim inovacijama.

„Nikada nismo dopustili da inovacija ostane u ladici. Svaku smo implementirali u proizvodnju – od opremanja hotela i nautike do medicinskih i dječjih proizvoda. Kad

negdje tržište stane, na drugom se otvori prilika“, kazala je. Bernarda je prepoznata na europskoj i svjetskoj razini, s brojnim zlatnim medaljama za inovacije. Upravo su te inovacije omogućile da tvrtka ostane neovisna i stabilna.

Nikada nismo

dopustili da inovacija ostane u ladici. Svaku smo implementirali u proizvodnju

Hrvatske, ali pri njihovom donošenju izostaje prava konzultacija sa svim dionicima. Dokumente se često šalje u petak poslijepodne, a traži očitovanje do ponedjeljka ujutro – to nije dijalog, to je forma“, poručio je Buntak.

Ekologija i ekonomija – održivi krug

Tvrtka već godinama posluje u zatvorenom ekološkom krugu proizvodnje. „Još 2014. uveli smo grijanje na biomasu koristeći vlastiti drvni otpad, a od 2017. koristimo i solarne panele. Time ne samo da štedimo energiju, nego stvaramo uštede koje ulažemo u nove tehnologije i edukaciju zaposlenika“, istaknula je Cecelja.

Izazov budućnosti – stručna radna snaga

Kao najveći izazov istaknula je nedostatak kvalificiranih kadrova u tekstilnoj i drvnoj industriji. „Djeca danas ne žele učiti za stolare, tapetare ili krojače jer se te struke smatraju slabo plaćenima. Zato mi ulažemo u vlastite mentore i stipendije za mlade kako bismo im omogućili praktično učenje i stjecanje vještina. To je ulaganje u budućnost“, poručila je.

Cecelja je zaključila da održivost nije samo ekološka, nego i ljudska i društvena obveza: „Održivost znači stvarati vrijednost – za prirodu, zajednicu i čovjeka. Mi to u Bernardi živimo svakim danom.“

Održiva budućnost traži suradnju, znanje i odgovorno upravljanje

Završnu riječ konferencije dao je prof.dr.sc. Krešimir Buntak koji je istaknuo ključne poruke skupa. „Često se pozivamo na zakonske okvire Europske unije i Republike

Naglasio je da je ključ integrirane održivosti suradnja svih aktera u lancu vrijednosti, kako bi se uravnotežili ekonomski, ekološki i društveni aspekti te stvorila stvarna dodana vrijednost.

„Ne smijemo favorizirati samo ekološku dimenziju – to vodi do ozbiljnih poremećaja, osobito u gospodarstvu. Održivi razvoj traži optimizaciju sve tri dimenzije“, rekao je.

Obrazovanje, informiranje i upravljanje – temelj promjene

Profesor Buntak posebno je naglasio važnost obrazovanja i informiranja kao temelja razumijevanja održivosti. „Bez edukacije nema promjene svijesti. Ključ budućeg djelovanja je u obrazovanju i informiranju, posebno kada govorimo o potrošačima i građanima“, istaknuo je.

Dodao je i da se koncept „voice of customer“ – glas kupca –danas širi u „voice of stakeholder“, glas svih zainteresiranih strana: „Oni moraju biti uključeni u odlučivanje i upravljanje, jer bez njih nema stvarne održivosti.“

ljanje.“ Profesor Buntak završio je porukom kako teme iz ove rasprave trebaju postati okosnica budućih stručnih i medijskih rasprava, naglašavajući da održivost nije cilj, nego proces koji zahtijeva stalnu suradnju, znanje i odgovornost.

„Bez kvalitetnog menadžmenta nema održive budućnosti. Magros će i dalje biti prostor za dijalog struke, gospodarstva i društva“, rekao je Sertić zaključujući konferenciju uz poziv na idući Magros.

Poruka skupa

Magros 2025 pozicionirao je trgovinu kao „živi organizam“ u raskrižju izazova (cijene, radna snaga, regulativa, promjene navika) i prilika (tehnologija, AI nove generacije, nova poslovna etika). Zaključak je jedinstven: bez dijaloga i suradnje svih dionika – od države i akademije, preko proizvođača i trgovaca, do potrošača – nema održivog rasta ni konkurentnosti. Struka i medij struke pritom ostaju mjesto susreta, učenja i predlaganja promjena.

Bez edukacije nema promjene svijesti. Ključ budućeg djelovanja je u obrazovanju.

U zaključku je upozorio da je kvalitetno upravljanje presudno za svaku održivu organizaciju: „Bez dobrog menadžmenta nema produktivne radne snage, nema učinkovitih procesa, nema uspješnih ni održivih tvrtki. Ključ svega je – uprav-

Organizatori su bili Suvremena trgovina, Hrvatska gospodarska komora, Savez udruga malih trgovaca RH i Institut za poslovnu izvrsnost, poduzetništvo i održive sustave. Suorganizatori: Njemačko-hrvatska industrijska i trgovinska komora, Talijansko-hrvatska gospodarska komora; pokrovitelji: Predsjednik Republike Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, Hrvatska udruga poslodavaca i Hrvatski izvoznici. Organizacijsku podršku dao je Rektorat Sveučilišta u Zagrebu, dok je smart partner bio HAMAG-BICRO, a sve uz logističku podršku Primacošpeda.

Uredništvo ST

Zahvaljujemo svima koji su pomogli i podržali konferenciju MAGROS 2025

Organizatori

Suorganizatori

Pokrovitelji

Organizacijska podrška

Zlatni sponzori

Sveučilište u Zagrebu

Sponzori

Smart partner

Platinasti sponzor

NAJAVA MEĐUNARODNE ZNANSTVENE KONFERENCIJE

TRADE PERSPECTIVES 2025: SUSTAINABILITY, TECHNOLOGY AND RESILIENCE – SHAPING THE FUTURE OF INTERNATIONAL BUSINESS

U organizaciji Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Katedra za trgovinu i međunarodno poslovanje) i Hrvatske gospodarske komore 4. i 5. prosinca 2025. godine održat će se šesnaesta međunarodna znanstvena konferencija Trade Perspectives 2025, pod nazivom „Sustainability, technology and resilience: Shaping the future of international business“.

Ova tradicionalna konferencija okuplja znanstvenike, stručnjake i predstavnike poslovne zajednice s ciljem razmjene ideja, istraživačkih spoznaja i najboljih praksi u području međunarodne trgovine i poslovanja. Fokus ovogodišnje konferencije bit će na održivosti, digitalnoj transformaciji i organizacijskoj otpornosti kao ključnim čimbenicima oblikovanja budućih strategija konkurentnosti na globalnim tržištima.

Sudionici će imati priliku raspraviti teme poput:

• održivih lanaca opskrbe,

• utjecaja novih tehnologija na globalnu trgovinu,

• zelene tranzicije u trgovini i maloprodaji,

• upravljanja rizicima u nestabilnim tržišnim uvjetima, te

• razvoja otpornih poslovnih modela u međunarodnom poslovanju.

Svi sažeci i radovi prolaze postupak dvostruko slijepog recenziranja, a prihvaćeni radovi bit će objavljeni u zborniku radova s ISBN brojem “Proceedings of The International Scientific Conference TRADE PERSPECTIVES 2025: Sustainability, technology and resilience: Shaping the future of international business.”

Dodatnu vrijednost konferenciji daje okrugli stol pod nazivom „Challenges and Risk Management in Global Trade“, na kojem će sudjelovati menadžeri, direktori i stručnjaci iz vodećih hrvatskih poduzeća i akademskih institucija, raspravljajući o izazovima i rizicima koji oblikuju suvremeno globalno poslovanje.

Rok za predaju sažetaka je 10. studenog 2025., dok će Zbornik radova biti objavljen do kraja siječnja 2026. godine. Sudjelovanje je moguće i online

Sve dodatne informacije i upute za autore dostupne su na službenoj mrežnoj stranici konferencije: https://tradeperspectives.net.efzg.hr. Za upite organizacijskom odboru možete se obratiti putem e-pošte: tradeperspectives@net.efzg.hr.

Gospodarstvo nakon BDP-a: zdravlje, održivost i novi smjerovi razvoja

dr. sc. Božica Dunković

Osječko-baranjska županija

Stručni članak za popularizaciju znanosti UDK: 330.35:338.1:502.131.1(100)

BDP je dugo vremena glavna mjera uspjeha i usporedbe nacionalnih gospodarstava, ali taj statistički pokazatelj ne uzima u obzir „cijenu uspjeha“, zdravlje ljudi i očuvanje okoliša. Istraživanja iz područja javnog zdravstva i ekonomije nude nove koncepte koji spajaju dobrobit ljudi i mogućnosti planeta. Radom se žele proširiti vidici o drugačijim konceptima i njihovim mogućim učincima na trgovinu.

Uvod

Bruto domaći proizvod (BDP) računa vrijednost svih dobara i usluga koje zemlja proizvede. Od sredine prošlog stoljeća on je postao glavna mjera uspjeha. Ali, BDP broji i ono što šteti ljudima i prirodi, a zanemaruje ono što se ne prodaje na tržištu – poput brige za obitelj, zdravlja ili kvalitete okoliša. Rast BDP-a ne znači nužno i bolje zdravlje ljudi. Problem leži u tome što alternative BDP-u postoje, ali su raspršene, nisu često dovoljno shvaćene i ne koriste zajednički sustav mjerenja. Istraživanja pokazuju kako poduzeća mogu koristiti sustave upravljanja okolišem i na taj način istodobno smanjiti negativan utjecaj na prirodi i poboljšati svoje poslovanje.

BDP i njegov utjecaj na zdravlje i okoliš

BDP raste kada se proizvode cigarete, lijekovi ili oružje, ali taj rast

ne govori ništa o učinku na zdravlje ljudi. Dugovječnost i kvaliteta života u mnogim zemljama rastu sporije od BDP-a. Istodobno veća proizvodnja dovodi do većeg zagađenja, otpada i potrošnje resursa. Ekološka ekonomija nudi drukčiji pogled: cilj je zadovoljavanje ljudskih potreba unutar ograničenja prirode i planeta. U toj viziji pojavljuju se različiti koncepti, a jedan je „gospodarstvo krafne“ (engl. doughnut economy) koji prikazuje prostor u kojem gospodarstvo može zadovoljiti ljudske potrebe i istovremeno čuvati planet. Model se nazvao „krafna“ (Slika 1) jer izgleda kao prsten s rupom u sredini: rupa pokazuje socijalne nedostatke, rub pokazuje ekološka ograničenja, a sigurna zona za ljude i prirodu nalazi se između. Unutarnji, prazni krug krafne označava socijalnu osnovu kao što su hrana, zdravlje, obrazovanje i dostojanstven život za sve ljude, a vanjski označava ekološki plafon tj. granice planeta koje ne smijemo prijeći

Uspjeh gospodarstva treba mjeriti prema tome koliko ljudi mogu živjeti dobro unutar mogućnosti koje pruža planet.

kako bismo spriječili klimatske promjene i uništavanje okoliša. Opisani model „krafne“ predstavlja novi koncept i polazište i njime se otvara i potpuno drugačija vizija mjerenja uspješnosti gospodarstva umjesto konvencionalnog mjerenja BDP-om. Umjesto da rastemo po svaku cijenu, cilj je pronaći siguran prostor u kojem se potrebe svih ljudi mogu zadovoljiti bez uništavanja prirode koji nas održava na životu. To znači da se društveni napredak i ekološka stabilnost ne promatraju odvojeno, nego kao jedinstven okvir u kojem jedno ne može postojati bez drugoga. Ova promjena cilja, od beskonačnog rasta prema ravnoteži, predstavlja možda najvažniji zaokret ekonomske misli. Na primjer,

Izvor: izvorni prikaz od Kate Raworth iz „Doughnut Economics: Seven Ways to Think Like a 21st Century Economist“

Slika 1. Koncept „krafna“ gospodarstva

kada potrošnja pitke vode (engl. freshwater use) prijeđe održive granice ili kada se previše šuma pretvara u poljoprivredno zemljište (engl. land use change), čovječanstvo izlazi iz sigurne zone krafne i ugrožava buduću stabilnost društva i prirode.

Novi prijedlozi koji mijenjaju moćni BDP

Općepoznata je stvar kako postojeći najrašireniji gospodarski model, temeljen na rastu BDP-a, oblikuje društva tako da donosi ozbiljne posljedice za zdravlje i okoliš. Povećana proizvodnja i potrošnja dovode do većih emisija, bržeg iscrpljivanja resursa i gubitka bioraznolikosti, a ti procesi uzrokuju bolesti dišnih puteva, toplinske udare, nesigurnost prehrane i rast zdravstvenih problema. BDP jednako sveobu -

hvatno bilježi gospodarske aktivnosti, bez obzira na njihov učinak, i pri tome ne prikazuje koliko su koristi raspodijeljene i koliko je negativan učinak. Istovremeno je vezan uz logiku stalnog rasta iako novija istraživanja pokazuju da rast BDPa ne osigurava uvijek duži životni vijek niti bolju kvalitetu života. Taj jaz između ekonomske statistike i stvarnih uvjeta života potaknuo je razvoj novih smjerova koji pokušavaju dovesti rast u odnos sa ljudskim zdravljem i mogućnostima planeta.

Prvi među predloženim smjerovima je inkluzivni rast koji zadržava BDP kao glavni cilj, ali nastoji da se koristi rasta raspodijele pravednije, iako ostaje nejasno kako to u praksi ostvariti. Drugi je zeleni rast, a temelji se na ideji odvajanja gospodarskog rasta od emisi -

Prava mjera uspjeha nije brzina rasta gospodarstva, nego koliko društvo ostaje unutar granica prirode dok svima osigurava dostojanstven život. Istraživanja predlažu pet alternativnih smjerova za zamjenu BDP-a.

ja i potrošnje resursa. Govori se o relativnom odvajanju, kada emisije i resursi i dalje rastu, ali sporije od BDP-a, i o apsolutnom odvajanju, kada BDP raste dok emisije i potrošnja resursa padaju. Dokazi pokazuju da se relativno odvajanje događa u nekim državama, ali apsolutno se javlja rijetko i u razmjerima koji nisu dovoljni za potrebna smanjenja. Zbog toga nastaju smjerovi koji napuštaju ideju stalnog rasta. Smjer (engl.) degrowth ili odrast, predlaže smanjenje potrošnje i reorganizaciju društva tako da se potrebe zadovoljavaju uz manje resursa.

Četvrti smjer je (engl.) steady-state ili stabilno gospodarstvo koje nastoji održati gospodarski sustav u ravnoteži, tako da se resursi ne koriste prekomjerno. Njegov ključni nedostatak za provedbu je taj što bi se moralo točno znati koliko resursa je na raspolaganju i kolika je njihova održiva razina korištenja. U stvarnosti, te brojke su nesigurne i stalno se mijenjaju, npr. stanje šuma, plodnost tla ili dostupnost pitke vode. Zato kritičari kažu da je teško upravljati gospodarstvom na temelju točno definiranog „plafona“ kada se granice često ne mogu precizno izmjeriti. Peti smjer je (engl.) wellbeing economy ili gospodarstvo dobrobiti koji predlaže da se gospodarski uspjeh mjeri zdravljem, srećom i kvalitetom života ljudi, a ne količinom proizvedenih i potrošenih dobara. Stavlja naglasak na javno zdravstvo, socijalnu sigurnost i jednakost kao ključne pokazatelje napretka, približavajući ekonomiju onome što ljudi u svakodnevnom životu doista doživljavaju kao dobrobit.

Novi ciljevi i mogući putovi promjene

Ako BDP nije više prihvatljiv pokazatelj ekonomskog napretka, postavlja se pitanje kojim smjerom voditi gospodarstvo. Ekološki pri -

U budućnosti se napredak neće mjeriti količinom proizvedenih proizvoda ili pruženih usluga (npr. noćenja u turizmu), nego time koliko ljudi kvalitetno žive unutar mogućnosti koje pruža okoliš.

stup naglašava da cilj mora biti održivo blagostanje ljudi, što znači univerzalan pristup hrani, zdravlju, obrazovanju i dostojanstvenom životu, ali unutar granica mogućnosti koje pruža planet. Resursi se trebaju koristiti tako da zadovolje potrebe, ali ne do razine koja ugrožava klimu, bioraznolikost i ekosustave. Predloženi smjerovi zahtijevaju ograničavanje ili oporezivanje korištenja resursa i zagađenja, pravednije poreze, javne usluge dostupne svima i dr. Veliku ulogu mogu imati zadruge i druga solidarno organizirana poduzeća, veća ulaganja u stanovanje, zdravstvo i obrazovanje te financiranje javnih potreba. Građani također mogu sudjelovati u oblikovanju tih promjena, ali ne kroz brze i površne odluke zbog popularnosti, već kroz deliberativne procese. To su strukturirane rasprave u kojima se okupljaju različite skupine građana, uz podršku stručnjaka, kako bi zajednički razmotrili prioritete poput stanovanja, javnog prijevoza ili raspodjele resursa i donijeli preporuke koje se temelje na znanju i argumentima. Na taj se način stvaraju odluke koje imaju širu društvenu legitimnost i veće šanse za provedbu.

Mogući učinci novih smjerova na trgovinu i potrošače

Trgovina i maloprodaja predstavljaju mjesto gdje se gospodarski modeli izravno susreću s potrošačima. Ako se analiziraju prednosti i manjkavosti predloženih smjerova, jasno je da svaki od njih ima

različite implikacije za ovaj sektor. Zeleni rast potiče razvoj proizvoda i usluga s manjim ekološkim otiskom, što otvara prostor za inovacije u lancima opskrbe, smanjenje ambalažnog otpada i prelazak na kružne modele poslovanja. Degrowth (odrast) donosi drukčiju perspektivu: poticanje skromnije potrošnje, duljeg korištenja proizvoda i ekonomije dijeljenja proizvoda i usluga (engl. sharing economy ), što znači manji promet u tradicionalnom smislu, ali i otvaranje tržišta za usluge popravka, ponovne upotrebe i second-hand trgovinu. Steady-state zahtijeva od trgovine da posluje unutar jasno definiranih granica resursa, tako da količina proizvoda i načini opskrbe ne prelaze mogućnosti prirodnog okoliša, što se može odraziti u strožim kvotama, standardima i regulaciji. Ekonomija dobrobiti usmjerava trgovinu prema tome da potrošačima nudi proizvode koji poboljšavaju zdravlje, kvalitetu života i društvenu jednakost, umjesto da se naglasak stavlja na kvantitetu prodanih artikala. Konačno, gospodarstvo krafne daje jasan vizualni okvir: trgovina i maloprodaja trebaju doprinijeti socijalnoj osnovi (npr. dostupnost hrane i osnovnih dobara svima), ali pritom ostati unutar ekoloških granica (npr. održiva poljoprivreda, odgovorna logistika, manje zagađenje strojeva).

Uspjeh maloprodaje u budućnost neće ovisiti samo o rastu volumena prodaje, nego o sposobnosti prilagodbe novim kriterijima uspjeha. Maloprodaja se nalazi u jedin -

Za očekivati je da će maloprodaja u budućnosti nuditi proizvode koji imaju smanjeni utjecaj na okoliš po pristupačnijim cijenama, koji su dugotrajniji (npr. odjeća, elektronika) i to uz modele poslovanja koji smanjuju otpad i koriste obnovljive resurse.

stvenoj poziciji, jer oblikuje potrošačke navike i može biti pokretač promjena: od izbora asortimana i marketinga, do poticanja održivih praksi kod proizvođača i kupaca. Uspješni će biti oni modeli koji povezuju zadovoljavanje potreba ljudi s očuvanjem planeta, jer će upravo to sve više tražiti i potrošači i regulatori.

Zaključak

BDP je dugo vremena mjera gospodarskog uspjeha, ali sve je jasnije da ne odražava zdravlje ljudi niti stanje prirode. Istraživanja nude novih pet pristupa kao što su inkluzivni rast, zeleni rast, stabilni rast, gospodarstvo dobrobiti i gospodarstvo krafne, a koji pokazuju da se napredak može mjeriti kroz ravnotežu između socijalnih potreba i ekoloških granica. Budućnost trgovine i maloprodaje ovisit će o prilagodbi tim novim kriterijima uspjeha, gdje uspjeh znači dostupne i kvalitetne proizvode, odgovorne lance opskrbe i smanjenje otpada. Najveći izazov bit će pretvoriti ove ideje u praksu tako da ljudi dobiju sigurnost i bolji život, a planeta očuva svoje granice.

Izvori:

Brand-Carrera, L., Naik, Y., Baker, P., Ismail, S. A., Tillmann, T., Bash, K., Quantz, D. i Barr, B. (2022). Economics for people and planet— Moving beyond the growth paradigm. The Lancet Planetary Health, 6 (6), 491-498.

Raworth, K. (2017) Doughnut Economics: Seven Ways to Think Like a 21st-Century Economist. Vermont, USA: Chelsea Green Publishing. Europska komisija - Joint Research Centre (2025) Beyond GDP: Delivering sustainable and inclusive wellbeing. European Commission. https://joint-research-centre.ec.europa.eu

Reuters (2023, February 23). Economists urge China to think ‘beyond GDP’ to head off climate risks Reuters. https://www.reuters.com ST

Budućnost obrazovanja i industrije u Hrvatskoj – „Industrija 365 dana“ i škola integracije znanja

Zlatko Canjuga, C Pakiranje d.o.o.

Kratka ocjena stanja

Osvrt na sastanak Udruge grafičke industrije pri HUP-u 24.09.2025. o budućnosti grafičke industrije i obrazovanja u Hrvatskoj.

Današnja situacija u Hrvatskoj nema mainstream kojim bi se govorilo, usmjeravalo ili naglašavalo industriju kao ključnog faktora organskog razvoja Hrvatske, kao izvor budućeg posla, dobre zara -

de i održivog razvoja za mlade ljude. Industrija nisu samo tvornički dimnjaci. Da bi se moglo raspravljati o budućnosti grafičke industrije u Hrvatskoj (i ne samo grafičke) potrebno je, prije svega, prihvatiti ili utvrditi spoznaju/pitanje da li je grafička industrija potrebna i da li u Hrvatskoj još uvijek postoje pretpostavke za njezin razvoj. Ili se taj tip industrije postupno gasi/sma -

njuje jer država nema veliki interes, banke ionako slabije financiraju industriju jer su povrati sporiji, a privatni poslodavci nemaju dovoljno sredstava da bi sami tu industriju intenzivnije razvijali. To prilično precizno znači kao pitanje da li postoje poslovni subjekti na kojima se grafička industrija može razvijati i kome je grafička struka potrebna.

Europa se mijenja u industrijskoj politici, u zakonodavstvu Europske

Unije donosi se niz novih regulativa/direktiva održivog razvoja koje pokazuju da je grafička industrija i te kako važan segment europske industrije.

Ako politika i poslovni sektor, kako privatni tako i državni, prihvate činjenicu da nam je grafička industrija važan dio prerađivačke industrije, onda je moguće razgovarati s Ministarstvom obrazovanja da je prema grafičkoj industriji potrebno promijeniti odnos i da su nam za taj tip industrije potrebni stručni i obrazovani ljudi - radnici.

Međutim, moramo priznati da je hrvatska grafička industrija premalo konkurentna i nedovoljno snažno izražava izvozni karakter svojih proizvoda. To su problemi za širu elaboraciju i ne počivaju samo na tradicionalnoj i sadašnjoj strukturi grafičke industrije, nego i na općim pretpostavkama koje se baziraju na financijskim, a slijedom toga i na tehnološkim i upravljačkim faktorima proizvodnje.

Suvremeni razvoj IT industrije, brzi razvoj AI industrije, otvoriti će nove poglede, velike mogućnosti industriji, ali i velike nedoumice da li ćemo raspravu i rad današnje grafičke industrije pretvoriti u kancelarijsku djelatnost ili ipak treba mijenjati mišljenje da su nam potrebni radnici koji će znati upravljati mašinama koje su suvremene, kompjutorizirane, ali zahtijevaju i mnogobrojna direktna praktična strojarska znanja upravljanja, pokretanja strojeva i proizvodnih procesa.

AI za sada ne može promijeniti slomljenu osovinu, promijeniti role papira, izvršiti pripremu na stroju i slično.

Za sve to potrebno je zainteresirati mlade ljude da bi se upisali u škole praktičnih znanja povezane s novim IT tehnologijama za kojima sve industrije imaju velike potrebe.

Prijedlozi za reforme obrazovnog sustava –„Industrija 365 dana“ i škola integracije znanja

U pokušajima da se definira obrazovni sustav strukovnih škola kakav želimo, Hrvatska se zapravo ponaša poput „klatna“ – „klati se“ i želi imati nekakve moderne okvire i zvanja – zanimanja podilazeći IT trendu koji se vrlo agresivno i neminovno nameće, a nešto manje je svjesna – i još manje aktivna –da mladi ljudi i država bez praktičnih znanja i škole integracije znanja ne mogu egzistirati. Kada ljudi odlaze u druge zemlje, tj. iseljavaju, onda su suočavaju s praksom da dosta vremena moraju raditi praktične poslove sasvim drukčije od njihovih zvanja, jer vas nijedan sustav ne apsorbira odmah u zanimanja koja ste stekli u svojoj domovini koja baš i nema tako veliku europsku reputaciju u školstvu, a sveučilišta nam zauzimaju skromna mjesta u poretku kvalitete. Hrvatski školski sustav nema nikakav „industrijski pristup“ školovanju i zabrinjava činjenica da se sve manje učenika svake godine upisuje u strukovna zanimanja. Država tome ne posvećuje dovoljno ili nikakve pažnje. Možda grubo rečeno, ali je tako – svi bi radili u nekakvim državnim zanimanjima bez ri -

zika, bez osjećaja da netko od vas traži visoku produktivnost, u kancelarijama sa sigurnom plaćom, za računalom i slično i bez odgovornosti da možeš izgubiti posao ako nisi dobar u svom poslu. Posebno zabrinjava činjenica da mladi ljudi izbjegavaju rad u tri smjene koji je zbog tehnoloških zahtjeva industrije neminovan.

Kao da ne shvaćamo da je nastupilo vrijeme da se zanimanje strojara, strojarskog mehaničara/tehničara, radnika dorade i pripreme, radnika koji se razumije u struju, u hidrauliku, itd. može/mora vrlo dobro platiti, jer situacija s radnom snagom i vrijeme naprosto pritišću poslodavce da radniku daju, nazovimo ih, europske uvjete plaća. Čudimo se da današnji radnik, monter – kako god ga nazvali – može zaraditi više od čovjeka s fakultetom. Da bi stekli, započeli ili promijenili praksu onda nam je u hrvatskom školskom sustavu – možda još više u politici – potrebno promijeniti kompletan način razmišljanja o radu. Slijedom toga i u praktičnim strukovnim zanimanjima. To neće riješiti uvoz nikakve nepalske, indijske ili filipinske radne snage iako bez toga više – ne možemo. Zabrinjava i činjenica da iseljavanje mladih ljudi nedovoljno brine hrvatsku političku ili školsku elitu, a

trebalo bi biti sasvim obratno. Da se nije, nažalost, dogodio ukrajinski rat i slijedom toga gospodarska kriza u Europi, taj trend bi i nadalje bio izražen.

Strukovna škola smatrala se dugi niz godina manje vrijedna škola od bilo kakvog drugog rada ili škole. Treba promijeniti taj način razmišljanja. Možemo li u javno razmišljanje uvesti pojam/moto „industrija 365 dana“. Za taj moto treba imati radne snage, sirovine, znanje i stručne pretpostavke. Hrvata i Hrvatica sve je manje u vlastitoj državi. Pravo pitanje jest imamo li demografske snage tim gospodarskim preokretom pokrenuti i Re-evoluirati hrvatsku industriju.

Navedimo neke potrebne promjene za koje smatramo da bi se pozitivno odrazile na grafičku i cjelokupnu industriju:

1. Promjena ustaljenog tradicionalnog shvaćanja da ako završiš neku drugu školu koja nije strukovna da ćeš imati bolje uvjete, plaću i da nećeš raditi teške poslove (kolokvijalno „nećeš kopati“), jer ako završiš strukovnu školu onda si manje vrijedan metalski, grafički radnik, vodoinstalater, radiš na građe -

vini i slično. Uvijek će biti razlika u „poziciji“ ili stručnoj spremi na poslu, ali će plaće i zadovoljstvo svojim poslom, poslovnim okruženjem, između ostalog, biti ti faktori koji definiraju vrijednost tvog rada i tebe osobno. I to se ubrzano mijenja na bolje za strukovna zanimanja.

2. Ministarstvo obrazovanja mora što više surađivati sa proizvodnjom i poslodavcima u kreiranju potreba za praktičnim strukovnim zanimanjima za „preostali dio“ hrvatske industrije. Ministarstvo obrazovanja mora suptilnije izraditi studije i pregled generacija s kojima Hrvatska raspolaže i ne može se ponašati kao zakonodavac i upravljački korelator koji nema dogovora s realnošću.

3. Europska Unija i Hrvatska donose tzv. ESG (Environmental, Social and Governance) program/izvještavanje. Škola integracije znanja mora i to integrirati u svoje programe.

4 Partnerstvo škola i fakulteta s industrijom – mora postojati/ uvesti se školska praksa kod poslodavaca koja je plaćena, plaćene stipendije školovanja za učenike strukovnih zanimanja prema potrebama tvorni -

ca s obavezom da poslije školovanja imaš zaposlenje u tvrtki koja te stipendirala.

5. Za strukovne škole i zanimanja mora postojati obavezna jednotjedna praksa tijekom mjeseca. Poslodavci iskazuju svoje potrebe za zanimanja. Definiraju se liste na koje se poslodavci prijavljuju Ministarstvu obrazovanja s iskazanom potrebom za suradnjom sa strukovnim školama. Tu se može od strane države stimulirati poslodavce da primaju učenike na praksu i da mnogi od tih učenika ostanu raditi kod svojih poslodavaca. Učenici se direktno uključuju i upoznaju proizvodno-tehnološke procese.

6. Nekada su strukovne škole kupovale strojeve za praksu učenika. To više ne bi trebala biti praksa. Otvoriti raznim stimulativnim programima u suradnji s bankama i državom mogućnosti da to čine poslodavci i da učenike uključuju u proizvodni proces. Svaki poslodavac znat će na kraju školovanja otprilike s kakvim kadrom može računati.

7. Suradnja sa fakultetima – poslodavci bi prije početka svake upisne godine prema pojedinim fakultetima i Ministarstvu objavili listu zanimanja za koje imaju potrebe i koje žele stipendirati, a fakulteti bi prilikom objave za upis objavili listu zanimanja koja su stipendirana. Po završetku fakulteta obavezan je rad kod poslodavca.

8. Medijska promocija industrije s naglašenim osvrtom na potrebe radnih ljudi te naglasak na dobro plaćena zanimanja. Promocija strukovnih škola i fakulteta mora započeti već u višim razredima osnovne škole.

9. Školska zanimanja/usmjerenja potrebno je nazvati pravim imenom bez podilaže -

nja trendovskim imenima za koja nakon škole nema potrebe ili nema zaposlenja. Zanimanje strojarski tehničar, grafički tehničar, strojarski operater, mehaničar, operater struje, CNC operater, itd. moraju imati atraktivan status kao i nazivi nekih drugih zanimanja. Čovjek kojem kao poslodavac povjeravaš na rukovanje stroj u vrijednosti od milijun eura i više ima i te kakvu težinu znanja i vještine. Tako će se čvršće naglasiti suradnja industrije i obrazovanja.

10. IT tehnologije moraju postati sastavni dio obrazovanja strukovnih radnika, a ne izmišljati nova zanimanja, izvlačiti zasebnost IT tehnologija i nepotrebno ih postavljati ili izmišljati tobože nova zanimanja i tako strukovna zanimanja pretvarati u škole koje nitko neće upisati. Škola integracije znanja.

11. Treba napomenuti da za školu integracije znanja morate imati i adekvatan stručni kadar nastavnika i profesora. Mišljenja smo da bi se Ministarstvo obrazovanja trebalo otvoriti IT kompanijama i fakultetima koje/i bi mogle/i pomoći sustavu obrazovanja i biti njegov integralni dio. Sve to moguće je provesti i po regijama.

12. U izradi školskih programa i sustava uključiti poslodavce da se definiraju stvarni standardi i potrebe zanimanja.

13. Cjelokupna promjena sustava razmišljanja započinje od države, tj. od Ministarstva obrazovanja. Ministarstvo obrazovanja ne može kazati da je samo administrativni, zakonski ili upravljački korelator. Time iskazuje samo svoj odmak od realnosti i nepovezanosti sa stvarnim potrebama industrije. Opet sve počinje od viših razreda osnovne škole.

14. Organizacija tzv. Dana otvorenih vrata između škola, fakulteta i industrije. Posjete tvornicama i slično.

15. Uključiti Zagrebački Velesajam da bude mjesečni, kvartalni ili polugodišnji promotor industrije u čijim će se paviljonima moći prezentirati različiti tipovi prerađivačke industrije. U te dane dolaze učenici iz različiti škola s područja Hrvatske i sudjeluju/prisustvuju prezentacijama tvrtki, poslodavaca, različitih industrija. Takve promocije mogu biti i regionalnog karaktera (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Sl. Brod, Varaždin, Pula).

16. U aktivnostima HUP-a predvidjeti:

a. da se u aktivnosti prezentacije strukovnih škola uključe sve televizije s nacionalnim koncesijama. I drugi mediji su dobrodošli.

b. HUP mora organizirati poseban sastanak/e s Ministarstvom obrazovanja kako bi se definirali zajednički ciljevi vezano uz potrebe industrije i strukovnih škola. U te razgovore potrebno je uključiti i Sektorsko vijeće koje je predložilo prijedloge zanimanja po strukovnim školama vezano uz grafičku industriju.

17. Kao što u IT industriji postoji program Microsoft 365 tako moramo plan aktivnosti vezano uz industriju nazvati poput „Industrija 365 dana“.

18. Re-evolucija industrije i strukovnih znanja podiže/mijenja socijalni, financijski i potrošački način života.

Zaključak

Posebno važnim čini nam se promjena cjelokupnog načina razmišljanja o industriji i njezinim potrebama i industriju promatrati kao važnog čimbenika organskog razvoja Hrvatske.

Razvoj države ne može se bazirati na stalnom gledanju što možemo napraviti iz europskih fondova ako se sredstva tih fondova ne uključuju u organski razvoj Hrvatske nego u povećavanje administracije državnog sektora (iako se broj stanovnika smanjuje) i obnovu zgrada.

Mislimo da se Hrvatska mora ozbiljnije suočiti s činjenicom da na dobrobit zemlje i mladih ljudi ne može povećavati administraciju i zadržati postojeći model općina, gradova i županija. Možda bi se i taj segment mogao odraziti na sustav obrazovanja pa i na strukovne škole. ST

Upravljanje kvalitetom usluge i normizacija: Uloga ISO organizacije i relevantnih normi u trgovini

Uvod

U današnjem dinamičnom i izrazito konkurentnom tržištu, koje obuhvaća maloprodaju, veleprodajne lance i sveprisutnu e-trgovinu, kvaliteta usluge postala je ne samo ključna razlika, već i temelj za postizanje održivog uspjeha svake organizacije. Potrošači su danas informiraniji, povezaniji i zahtjevniji nego ikad prije, a njihova očekivanja u pogledu kvalitete usluge neprestano rastu, bez obzira kupuju li u fizičkoj trgovini, naručuju robu na veliko ili pretražuju proizvode online. Organizacije unutar sektora trgovine koje ne uspijevaju dosljedno isporučivati visoku razinu usluge riskiraju gubitak kupaca, narušavanje ugleda, pad tržišnog udjela i, u konačnici, poslovni neuspjeh. Stoga je sustavno upravljanje kvalitetom usluge postalo imperativ, neovisno o veličini, tipu ili

Stručni članak UDK: 339.37:339.378:004.738.5:005.6:006.354

specifičnom segmentu trgovine. U ovom kontekstu, međunarodne norme, a posebice one razvijene unutar ISO (Međunarodne organizacije za standardizaciju) organizacije, pružaju neprocjenjiv i globalno priznat okvir za uspostavljanje, implementaciju i kontinuirano poboljšanje sustava upravljanja kvalitetom. Cilj je ovog članka definirati kvalitetu usluge u kontekstu trgovine, istaknuti značaj normi u njenom upravljanju te pružiti dubinski uvid u ključnu ulogu ISO organizacije i njenih relevantnih normi, s posebnim naglaskom na primjenu u maloprodaji, veleprodaji i etrgovini, uz primjere dobre prakse.

Definicija kvalitete usluge u kontekstu trgovine

Kvaliteta usluge u trgovini je složen koncept koji se odnosi na spo -

sobnost trgovačke organizacije da dosljedno ispunjava ili nadmašuje očekivanja kupaca kroz sve dodirne točke. Ona nije samo inherentna karakteristika samog proizvoda, već je često subjektivna i percipirana od strane kupca na temelju niza faktora prije, tijekom i nakon kupnje. Iako se definicije mogu razlikovati, općenito se kvaliteta usluge u trgovini ocjenjuje kroz pet ključnih dimenzija, prilagođenih specifičnostima sektora:

– Opipljivi elementi (Tangibles): Odnose se na fizički izgled i uređenost prodajnih prostora (maloprodaja), skladišta i logističkih centara (veleprodaja), te vizualni dizajn i funkcionalnost web stranica i mobilnih aplikacija (e-trgovina). Uključuje i urednost osoblja, kvalitetu ambalaže i ispravnost opreme (npr. POS terminala, dostavnih vozila).

 Primjer dobre prakse: Maloprodajni lanac redovito održava trgovine čistima, dobro osvijetljenima i urednima, s jasnim oznakama kategorija proizvoda. E-trgovina ima intuitivno dizajniranu web stranicu s visokokvalitetnim slikama proizvoda i brzim učitavanjem. Veleprodaja osigurava moderno i čisto skladište s učinkovitom organizacijom robe.

– Pouzdanost (Reliability): Sposobnost trgovačke organizacije da dosljedno i točno isporuči obećanu uslugu. To znači ispravno obrađivanje narudžbi, točnu i pravovremenu dostavu robe, ispravno fakturiranje i dosljedno poštivanje garancija i uvjeta povrata. U e-trgovini, pouzdanost se očituje i u stabilnosti platforme i točnosti informacija o dostupnosti proizvoda.

 Primjer dobre prakse: Veleprodajni distributer garantira dostavu unutar 24 sata od narudžbe i postiže stopu točnosti isporuke od 99%. Etrgovina ima sustav za praćenje pošiljki u stvarnom vremenu i automatske obavijesti o statusu narudžbe, uz transparentnu politiku povrata.

– Odgovornost (Responsiveness): Spremnost i želja osoblja da brzo i učinkovito pomogne kupcima i pruži brzu uslugu. Ovo uključuje brze odgovore na upite (bilo u trgovini, telefonski ili putem chata), učinkovito rješavanje reklamacija, brzu obradu narudžbi i proaktivno informiranje o statusu isporuke.

 Primjer dobre prakse: Maloprodajna trgovina ima dovoljno osoblja na raspolaganju koje brzo reagira na upite kupaca i nudi pomoć. E-trgovina nudi 24/7 live chat podršku s prosječnim vremenom odgovora od 30 sekundi i jasne procedure za online reklamacije.

– Sigurnost/Uvjeravanje (Assurance): Znanje i ljubaznost prodajnog i servisnog osoblja te njihova sposobnost da uliju povjerenje i vjerodostojnost. To podrazumijeva kompetentno osoblje koje može pružiti stručne savjete o proizvodima, sigurnost plaćanja (posebno u e-trgovini), zaštitu osobnih podataka i osjećaj povjerenja kod kupca da je u dobrim rukama.

 Primjer dobre prakse: Prodavači u maloprodaji redovito prolaze obuku o karakteristikama proizvoda i prodajnim tehnikama. E-trgovina koristi SSL certifikate i 3D Secure protokole za sigurne transakcije te jasno komunicira politiku privatnosti podataka.

– Empatija (Empaty): Briga i individualizirana pažnja koju trgovačka organizacija pruža svojim kupcima. To uključuje razumijevanje specifičnih potreba kupaca, prilagođavanje ponude, pristupačnost osoblja za rješavanje problema i osjećaj da je kupac cijenjen, bilo kroz personalizirane preporuke u e-trgovini ili individualni pristup u maloprodaji.

 Primjer dobre prakse: Maloprodajna trgovina ima program lojalnosti koji nudi personalizirane popuste na temelju povijesti kupnje. E-trgovina šalje personalizirane e-mail preporuke proizvoda i rođendanske čestitke s popustima. Veleprodaja dodjeljuje svakom klijentu osobnog prodajnog predstavnika za individualiziranu podršku.

Kvaliteta usluge u trgovini stoga nije samo tehnička izvedba logističkih procesa ili funkcionalnost web stranice, već i percepcija kupca o cjelokupnom iskustvu interakcije s trgovačkom organizacijom, od prvog kontakta do postprodajne podrške.

Problem i značaj normi u upravljanju kvalitetom usluge u trgovini

Sektor trgovine, sa svojom raznolikošću formata (maloprodaja, veleprodaja, e-trgovina), suočava se s jedinstvenim izazovima u upravljanju kvalitetom usluge. Neopipljivost usluge, heterogenost korisničkih iskustava, istovremenost prodaje i pružanja usluge (npr. u maloprodaji) te složenost lanaca opskrbe (posebno u veleprodaji i e-trgovini) čine upravljanje kvalitetom iznimno zahtjevnim. Bez jasnih smjernica, trgovačke organizacije mogu se suočiti s:

– Nedosljednostima u pružanju usluga: Različite poslovnice, kanali prodaje ili zaposlenici mogu pružati različite razine usluge, što dovodi do frustracije kupaca.

– Poteškoćama u mjerenju performansi: Subjektivna priroda kvalitete usluge otežava objektivno mjerenje i usporedbu.

– Slabom sposobnošću za kontinuirano poboljšanje: Bez strukturiranog pristupa, teško je identificirati korijenske uzroke problema i implementirati učinkovite korektivne mjere.

To često rezultira nezadovoljstvom kupaca, negativnim usmenim preporukama (posebno izraženim u online recenzijama), smanjenom lojalnošću i gubitkom konkurentnosti.

Ovdje na scenu stupaju norme, pružajući neophodan strukturirani okvir i zajednički jezik za upravljanje kvalitetom usluge u trgovini. Međunarodne norme, a posebice one razvijene unutar ISO organizacije, ključne su za globalno usklađivanje i postizanje dosljedne kvalitete iz nekoliko razloga:

– Standardizacija procesa: Norme pomažu trgovačkim organizacijama da standardiziraju svoje procese pružanja usluga, od prijema robe i izlaganja proizvo -

da u maloprodaji, preko upravljanja narudžbama i logistikom u veleprodaji, do korisničke podrške i obrade povrata u e-trgovini. Time se osigurava dosljednost u kvaliteti bez obzira na to tko uslugu pruža ili kojim kanalom.

– Fokus na kupca: Većina normi o kvaliteti stavlja kupca u središte, potičući organizacije da sustavno razumiju i ispunjavaju njegova očekivanja kroz sve dodirne točke.

– Kontinuirano poboljšanje: Norme promiču kulturu kontinuiranog poboljšanja, potičući organizacije da redovito preispituju svoje procese, analiziraju povratne informacije kupaca i traže načine za njihovo unaprjeđenje.

– Smanjenje pogrešaka i otpada: Sustavnim pristupom smanjuju se pogreške u narudžbama, isporukama, fakturiranju i obradi povrata, što dovodi do veće učinkovitosti i smanjenja troškova.

– Povećanje povjerenja: Certifikacija prema međunarodno priznatim normama gradi povjerenje kod kupaca, poslovnih partnera i dionika, signalizirajući predanost kvaliteti i pouzdanosti. U e-trgovini, to je ključno za izgradnju povjerenja u sigurnost transakcija i pouzdanost dostave.

– Konkurentska prednost: U konkurentnom okruženju, posjedovanje certifikata kvalitete može biti značajna prednost pri privlačenju novih klijenata, zadržavanju postojećih i ulasku na nova tržišta.

Kroz postavljanje jasnih zahtjeva i smjernica, norme omogućuju trgovačkim organizacijama da sustavno upravljaju kvalitetom svojih usluga, čime se stvara čvrst temelj za dugoročni uspjeh i lojalnost kupaca.

Upravljanje kvalitetom usluge i normizacija: Uloga ISO organizacije i relevantnih normi

Općenito o ISO organizaciji i normama

ISO (International Organization for Standardization) je najveća svjetska organizacija za razvoj međunarodnih normi. Osnovana 1947. godine, ISO je neovisna, nevladina organizacija sa sjedištem u Ženevi, Švicarska, čije članstvo čini 170 nacionalnih tijela za standardizaciju. Njezina primarna misija je olakšati međunarodnu koordinaciju i ujedinjenje industrijskih standarda. Kroz svoje članice, ISO okuplja stručnjake iz cijelog svijeta kako bi razmjenjivali znanja i razvijali dobrovoljne, konsenzusom utvrđene, tržišno relevantne međunarodne norme.

ISO norme su dokumenti koji pružaju zahtjeve, specifikacije, smjernice ili karakteristike koje se mogu koristiti dosljedno kako bi se osiguralo da su materijali, proizvodi, procesi i usluge prikladni za svoju svrhu. One pokrivaju širok spektar industrija i sektora, od tehnologije i proizvodnje do zdravstva i usluga. Prednosti primjene ISO normi su višestruke:

– Povećana učinkovitost i produktivnost: Standardizirani procesi smanjuju pogreške i optimiziraju operacije.

– Poboljšana kvaliteta i sigurnost: Norme osiguravaju do -

sljednu kvalitetu proizvoda i usluga te višu razinu sigurnosti.

– Smanjenje troškova: Optimizacija resursa i smanjenje otpada dovode do ušteda.

Lakša međunarodna trgovina:

– Globalno priznati standardi smanjuju tehničke barijere u trgovini.

– Inovacije: Pružaju platformu za dijeljenje najboljih praksi i potiču inovacije.

– Povjerenje potrošača: Certifikacija prema ISO normama signalizira predanost kvaliteti i odgovornosti.

Fokus na ISO/TC 176 –Upravljanje kvalitetom i osiguranje kvalitete

Unutar ISO strukture, ključni tehnički komitet odgovoran za razvoj normi sustava upravljanja kvalitetom je ISO/TC 176 – Upravljanje kvalitetom i osiguranje kvalitete. Ovaj komitet je osnovan 1979. godine i okuplja stručnjake iz više od 90 zemalja članica. Njegova glavna zadaća je razviti i održavati obitelj normi ISO 9000, koje su postale globalni referentni okvir za sustave upravljanja kvalitetom. ISO/ TC 176 također djeluje kao konzultant drugim ISO tehničkim komitetima, osiguravajući dosljednu primjenu načela upravljanja kvalitetom u različitim sektorima, uključujući i uslužni sektor, a time i sektor trgovine.

Rad ISO/TC 176 ključan je za sektor trgovine jer pruža generičke standarde koji se mogu prilagoditi specifičnim potrebama i izazovima pružanja usluga u maloprodaji, veleprodaji i e-trgovini. Iako se ISO 9001 često percipira kao norma za proizvodnju, ona je u potpunosti primjenjiva i iznimno korisna za trgovačke organizacije, bez obzira na njihov poslovni model.

Glavne karakteristike, zahtjevi i smjernice razvijenih ISO normi (primjeri u trgovini)

Obitelj normi ISO 9000 predstavlja skup međunarodnih normi za sustave upravljanja kvalitetom (QMS). Ove norme pomažu organizacijama da osiguraju da dosljedno ispunjavaju potrebe korisnika i drugih dionika unutar zakonskih i regulatornih zahtjeva vezanih uz proizvod ili uslugu.

ISO 9000:2015 – Sustavi upravljanja kvalitetom –Osnove i rječnik

– Karakteristike/Cilj: Ova norma služi kao temelj za cijelu obitelj ISO 9000. Ona opisuje temeljna načela sustava upravljanja kvalitetom i definira terminologiju koja se primjenjuje na sve norme za upravljanje kvalitetom. Njezin je cilj pomoći korisnicima da shvate osnovne pojmove, načela i rječnik upravljanja kva -

litetom kako bi mogli djelotvorno i učinkovito primijeniti sustav upravljanja kvalitetom i ostvariti vrijednost iz ostalih normi.

– Zahtjevi/Smjernice: ISO 9000:2015 ne sadrži specifične zahtjeve za certifikaciju, već pruža sedam načela upravljanja kvalitetom koja su temelj za sve ostale norme:

 Usredotočenost na korisnika: Razumijevanje i ispunjavanje sadašnjih i budućih potreba korisnika. U trgovini to znači razumijevanje što kupci očekuju od iskustva kupnje, bilo u fizičkoj trgovini, veleprodaji ili online.

 Primjer dobre prakse: Maloprodajni lanac provodi redovite ankete zadovoljstva kupaca i fokus grupe kako bi razumio njihove preferencije i očekivanja od usluge. E-trgovina analizira ponašanje korisnika na web stranici i koristi te podatke za optimizaciju korisničkog putovanja. Veleprodaja održava redovite sastanke s ključnim kupcima kako bi razumjela njihove specifične poslovne potrebe.

 Vodstvo: Uspostavljanje jedinstva svrhe i smjera organizacije. Uprava trgovačkog lanca mora definirati viziju kvalitete koja se primjenjuje na sve kanale.

 Primjer dobre prakse: CEO velikog trgovačkog lanca javno komunicira „kvaliteta usluge kao prioritet“ i osigurava da su svi menadžeri obučeni za implementaciju standarda kvalitete. U e-trgovini, vodstvo postavlja jasne KPI-jeve za korisničku podršku i vrijeme isporuke.

 Uključenost ljudi: Angažiranje kompetentnih, ovlaštenih i predanih ljudi. Obuka prodajnog osoblja, skladištara i agenata korisničke podrške u e-trgovini.

 Primjer dobre prakse: Maloprodaja provodi redovite programe obuke za prodajno osoblje o poznavanju proizvoda i tehnikama rješavanja pritužbi. Veleprodaja organizira radionice za skladištare o učinkovitom upravljanju zalihama i sigurnosti. E-trgovina ulaže u obuku agenata korisničke podrške za empatičnu komunikaciju i rješavanje složenih upita.

 Procesni pristup: Upravljanje aktivnostima kao povezanim procesima. Npr., proces prijema robe, proces izlaganja proizvoda, proces obrade online narudžbe.

 Primjer dobre prakse: Veleprodaja implementira automatizirani sustav za upravljanje skladištem (WMS) koji prati robu od prijema do otpreme, smanjujući pogreške i ubrzavajući procese. E-trgovina ima jasno definirane korake za obradu online narudžbi, od potvrde do dostave, s automatskim obavijestima kupcima u svakoj fazi.

 Poboljšanje: Kontinuirano poboljšanje performansi. Redovito analiziranje povratnih informacija kupaca i prilagođavanje procesa.

 Primjer dobre prakse: Maloprodajni lanac provodi mjesečne sastanke s voditeljima trgovina kako bi analizirali pritužbe kupaca i implementirali korektivne mjere. E-trgovina koristi A/B testiranje za optimizaciju web stranice i procesa naplate na temelju ponašanja korisnika.

 Odlučivanje temeljeno na dokazima: Donošenje odluka na temelju analize podataka i informacija. Korištenje podataka o prodaji, povratima, posjetima web stranici za optimizaciju ponude i usluge.

 Primjer dobre prakse: Trgovačka organizacija koristi sustave poslovne inteligencije (BI) za analizu podataka o prodaji po lokaciji, kanalu i proizvodu, što omogućuje optimizaciju zaliha i marketinških kampanja. E-trgovina analizira stope napuštanja košarice kako bi identificirala prepreke u procesu kupnje.

 Upravljanje odnosima: Upravljanje odnosima s relevantnim zainteresiranim stranama. Odnosi s dobavljačima, logističkim partnerima, IT pružateljima usluga za e-trgovinu.

 Primjer dobre prakse: Veleprodajni lanac uspostavlja dugoročna partnerstva s ključnim dobavljačima, uključujući redovite audite kvalitete i zajedničke pla -

nove poboljšanja. E-trgovina ima jasne ugovore o razini usluge (SLA) s dostavnim službama kako bi osigurala pouzdanu i brzu isporuku.

– Važnost: Pruža zajedničko razumijevanje i dosljednu terminologiju, što je ključno za učinkovitu implementaciju QMS-a u složenom trgovačkom okruženju gdje je preciznost u definiciji usluga i procesa od iznimne važnosti.

ISO 9001:2015 – Sustavi upravljanja kvalitetom –Zahtjevi

Ovo je najpoznatija i najraširenija norma iz obitelji ISO 9000, koja postavlja zahtjeve za sustav upravljanja kvalitetom. To je norma prema kojoj se organizacije certificiraju.

– Karakteristike/Cilj: ISO 9001:2015 specificira zahtjeve za sustav upravljanja kvalitetom kada organizacija:

 treba dokazati svoju sposobnost dosljednog pružanja proizvoda i usluga koji ispunjavaju zahtjeve korisnika i primjenjive zakonske i regulatorne zahtjeve;

 želi povećati zadovoljstvo korisnika učinkovitom primjenom sustava, uključujući procese za poboljšanje sustava i osiguravanje sukladnosti sa zahtjevima korisnika i primjenjivim zakonskim i regulatornim zahtjevima.

– Zahtjevi/Smjernice (s naglaskom na trgovinu): Norma je strukturirana oko tzv. „visoke razine strukture“ (High Level Structure - HLS), što olakšava integraciju s drugim sustavima upravljanja (npr. ISO 14001 za okoliš, ISO 45001 za zdravlje i sigurnost na radu). Ključni zahtjevi uključuju:

 Kontekst organizacije: Razumijevanje internih i eksternih čimbenika koji utječu na QMS, uključujući potrebe i očekivanja zainteresiranih strana. U trgovini, to podrazumijeva analizu tržišnih trendova (npr. rast e-trgovine, preferencije kupaca za održivim proizvodima), regulatornih zahtjeva (npr. zaštita potrošača, sigurnost proizvoda) i očekivanja dionika (dobavljači, zaposlenici, investitori).

 Primjer dobre prakse: Veliki maloprodajni lanac provodi SWOT analizu kako bi identificirao snage, slabosti, prilike i prijetnje u kontekstu promjenjivih navika kupaca i konkurencije e-trgovine.

 Vodstvo: Predanost najvišeg rukovodstva kvaliteti i aktivno sudjelovanje u QMS-u, što uključuje postavljanje politike kvalitete koja se primjenjuje na sve kanale prodaje i operacije.

 Primjer dobre prakse: Uprava veleprodajnog poduzeća redovito pregledava izvješća o kvaliteti usluge i donosi strateške odluke o investicijama u logistiku i IT sustave kako bi poboljšala pouzdanost isporuke.

 Planiranje: Identifikacija rizika i prilika, postavljanje ciljeva kvalitete i planiranje aktivnosti za njihovo postizanje. Primjeri uključuju planiranje procesa prijema i skladištenja

robe u veleprodaji, dizajniranje korisničkog sučelja u e-trgovini s naglaskom na jednostavnost korištenja, te procjenu rizika od nedostatka zaliha ili problema s dostavom.

 Primjer dobre prakse: Etrgovina razvija plan kontinuiteta poslovanja za slučaj kvara web stranice ili problema s dostavom, uključujući alternativne kanale komunikacije s kupcima. Maloprodaja planira sezonske kampanje uzimajući u obzir očekivani porast prometa i potrebu za dodatnim osobljem.

 Podrška: Osiguravanje potrebnih resursa (ljudi, infrastruktura, okoliš za procese, znanje), kompetencija osoblja, svijest i komunikacija, te upravljanje dokumentiranim informacijama. Za maloprodaju, to znači osiguravanje adekvatnog broja obučenog prodajnog osoblja; za veleprodaju, optimizaciju skladišnog prostora i logističke mreže; za e-trgovinu, stabilnu IT infrastrukturu i sigurne sustave plaćanja.

 Primjer dobre prakse: Veleprodajni distributer ulaže u modernu flotu dostavnih vozila i sustave za optimizaciju ruta kako bi osigurao brzu i učinkovitu dostavu. E-trgovina implementira robustan CRM sustav za upravljanje interakcija -

ma s kupcima i centralizirano pohranjivanje podataka.

 Provođenje: Operativno planiranje i kontrola, uključujući zahtjeve za proizvode i usluge.

 Maloprodaja: Standardizacija procesa izlaganja proizvoda, upravljanja zalihama u trgovini, procesa naplate, te obuke prodajnog osoblja za pružanje izvrsne korisničke usluge i rješavanje pritužbi na licu mjesta.

 Primjer dobre prakse: Sve poslovnice maloprodajnog lanca koriste isti sustav za upravljanje zalihama i POS sustav, osiguravajući dosljednost u dostupnosti proizvoda i brzini naplate. Prodavači su obučeni za proaktivno nuđenje pomoći i rješavanje manjih problema kupaca bez eskalacije.

 Veleprodaja: Osiguravanje točnosti narudžbi, učinkovitog skladištenja, pravovremene i sigurne dostave, te upravljanje odnosima s dobavljačima radi osiguranja kvalitete ulaznih proizvoda.

 Primjer dobre prakse: Veleprodajni distributer implementira sustav dvostruke provjere narudžbi prije otpreme

kako bi se smanjile pogreške. Redovito se provode auditi dobavljača kako bi se osigurala kvaliteta sirovina ili gotovih proizvoda.

 E-trgovina: Fokus na dizajn i razvoj web stranice (jednostavnost navigacije, responzivnost), sigurnost online transakcija, transparentnost informacija o proizvodima i cijenama, učinkovit sustav praćenja narudžbi i brzu te pouzdanu dostavu. Kontrola vanjskih pružatelja usluga (npr. dostavnih službi, payment gatewaya) je ključna.

 Primjer dobre prakse: E-trgovina ima responzivan dizajn web stranice koji osigurava optimalno iskustvo na svim uređajima. Koristi provjerene i sigurne payment gatewaye te nudi više opcija dostave s jasnim informacijama o rokovima i troškovima. Kupci dobivaju automatske obavijesti o svakoj fazi obrade narudžbe.

 Vrednovanje performansi: Praćenje, mjerenje, analiza i vrednovanje QMS-a, uključujući zadovoljstvo korisnika, internu provjeru i preispitivanje od strane uprave. U trgovini se to može očitovati kroz analizu online recenzija, NPS (Net Promoter Score) istraživanja, praćenje stope povrata proizvoda i učinkovitosti rješavanja pritužbi.

 Primjer dobre prakse: Trgovački lanac redovito provodi tajne kupnje (mystery shopping) u maloprodajnim objektima kako bi objektivno procijenio kvalitetu usluge. E-trgovina koristi alate za analizu web prometa i ponašanja korisnika

kako bi identificirala uska grla u procesu kupnje.

 Poboljšanje: Kontinuirano poboljšanje QMS-a, rješavanje nesukladnosti i korektivne radnje. Implementacija povratnih informacija kupaca za poboljšanje procesa kupnje, dostave ili postprodajne podrške.

 Primjer dobre prakse: Nakon analize pritužbi o dugom čekanju na blagajni, maloprodaja uvodi dodatne blagajne u vršnim satima i optimizira raspored osoblja. E-trgovina, na temelju povratnih informacija o složenosti procesa povrata, pojednostavljuje online obrazac za povrat i ubrzava obradu.

– Važnost: Za sektor trgovine, ISO 9001:2015 pruža robustan okvir za standardizaciju procesa usluga, osiguravanje dosljednosti u svim kanalima, učinkovito upravljanje pritužbama i kontinuirano poboljšanje korisničkog iskustva. Certifikacija dokazuje sposobnost organizacije da dosljedno pruža visokokvalitetne usluge, gradeći povjerenje kod kupaca i partnera.

ISO 9004:2018 – Upravljanje kvalitetom – Kvaliteta organizacije – Smjernice za postizanje održivog uspjeha

Ova norma nadopunjuje ISO 9001, ali nije namijenjena za certifikaciju.

– Karakteristike/Cilj: ISO 9004:2018 pruža smjernice za poboljšanje sposobnosti organizacije da postigne trajan uspjeh. Ona se fokusira na širi kontekst kvalitete organizacije, nadilazeći puko ispunjavanje zahtjeva ISO 9001. Norma potiče organizacije da se usredotoče na kvalitetu života svih zainteresiranih strana, ne samo korisnika, već i zaposlenika, dobavljača i šire zajednice.

– Zahtjevi/Smjernice (u kontekstu trgovine): Norma nudi smjernice za samoprocjenu i poboljšanje u područjima kao što su:

 Identitet organizacije: Vizija, misija, vrijednosti i kultura. Trgovačka organizacija može razviti snažan brend koji komunicira predanost kvaliteti i korisničkom iskustvu, bilo da je riječ o maloprodajnom lancu s fokusom na lokalne proizvode ili veleprodajnom dobavljaču s naglaskom na učinkovitost.

 Primjer dobre prakse: Maloprodajni lanac razvija korporativnu kulturu usmjerenu na kupca, gdje se zaposlenici potiču da preuzmu inicijativu u rješavanju problema kupaca i da idu „korak dalje“ u pružanju usluge.

 Vodstvo: Uloga vodstva u promicanju kvalitete i održivog uspjeha, poticanjem inovacija u prodajnim modelima (npr. omnichannel pristup) i ulaganjem u razvoj zaposlenika.

 Primjer dobre prakse: Veleprodajni lideri aktivno sudjeluju u forumima industrije i prate globalne trendove u logistici i distribuciji kako bi osigurali da njihovi procesi ostanu na čelu inovacija.

 Upravljanje procesima: Optimizacija procesa za postizanje učinkovitosti i učinkovitosti. To može uključivati implementaciju automatizacije u skladištima, optimizaciju ruta dostave ili poboljšanje algoritama za preporuke u e-trgovini.

 Primjer dobre prakse: Etrgovina koristi strojno učenje za analizu podataka o kupcima i pružanje personaliziranih preporuka proizvoda, čime se poboljšava korisničko iskustvo i povećava prodaja.

 Upravljanje resursima: Optimalno korištenje ljudskih, financijskih i infrastrukturnih resursa. Uključuje i razvoj kompetencija zaposlenika za digitalne vještine u e-trgovini ili za savjetodavnu prodaju u maloprodaji.

 Primjer dobre prakse: Maloprodajni lanac ulaže u sustave za upravljanje radnom snagom kako bi osigurao optimalan broj zaposlenika u trgovinama u svakom trenutku, smanjujući vrijeme čekanja i poboljšavajući uslugu.

 Analiza i vrednovanje performansi: Korištenje pokazatelja za praćenje i poboljšanje performansi. Praćenje stope konverzije, prosječne vrijed -

nosti košarice, vremena dostave, stope povrata i zadovoljstva kupaca.

 Primjer dobre prakse: Veleprodajni distributer koristi sustav upravljanja performansama dobavljača, ocjenjujući ih na temelju kvalitete proizvoda, točnosti isporuke i komunikacije, što izravno utječe na kvalitetu usluge prema krajnjim kupcima.

 Poboljšanje, učenje i inovacije: Poticanje kulture učenja i inovacija. Razvijanje novih prodajnih kanala, implementacija AR/VR tehnologija u etrgovini, ili uvođenje personaliziranih usluga u maloprodaji.

 Primjer dobre prakse: Etrgovina eksperimentira s virtualnim isprobavanjem odjeće putem AR tehnologije, poboljšavajući iskustvo kupnje i smanjujući stopu povrata.

– Važnost: Iako nije za certifikaciju, ISO 9004:2018 je iznimno korisna za trgovačke organizacije koje žele ići dalje od osnovnih zahtjeva i postići izvrsnost u kvaliteti, osiguravajući dugoročni rast, snažan brend i zadovoljstvo svih dionika.

ISO 10000 serija – Smjernice za zadovoljstvo korisnika i druge aspekte upravljanja kvalitetom

Ova serija normi pruža dodatne smjernice koje nadopunjuju ISO 9001, s posebnim fokusom na zadovoljstvo korisnika.

– ISO 10002:2018 – Upravljanje kvalitetom – Zadovoljstvo korisnika – Smjernice za postupanje s pritužbama u organizacijama:

– Karakteristike/Cilj: Ova norma pruža smjernice za proces

postupanja s pritužbama koje se odnose na proizvode i usluge unutar organizacije. Cilj joj je povećati zadovoljstvo korisnika stvaranjem okruženja usmjerenog na korisnika koje je otvoreno za povratne informacije, rješavanje pritužbi i poboljšanje proizvoda i usluga.

 Važnost (u trgovini): Za trgovinu, gdje su interakcije s kupcima česte i gdje pritužbe mogu brzo narušiti ugled (posebno kroz online recenzije), ISO 10002 je neprocjenjiv alat. Omogućuje učinkovito i transparentno rješavanje pritužbi, bilo da je riječ o nezadovoljstvu proizvodom u maloprodaji, pogrešnoj isporuci u veleprodaji ili problemu s plaćanjem u e-trgovini. Pretvara negativna iskustva u prilike za poboljšanje i jačanje odnosa s kupcima.

 Primjer dobre prakse: Veliki trgovački lanac ima centralizirani sustav za upravljanje pritužbama koji osigurava da se sve pritužbe evidentiraju, prate i rješavaju unutar definiranih rokova, s povratnom informacijom kupcu o statusu. E-trgovina nudi jednostavan online obrazac za podnošenje pritužbi i telefonsku liniju za hitne slučajeve.

– ISO 10004:2018 – Upravljanje kvalitetom – Zadovoljstvo korisnika – Smjernice za praćenje i mjerenje:

– Karakteristike/Cilj: Ova norma daje smjernice za definiranje i implementaciju procesa za praćenje i mjerenje zadovoljstva korisnika. Pomaže organizacijama da prikupljaju, analiziraju i koriste povratne informacije korisnika za poboljšanje.

 Važnost (u trgovini): Omogućuje trgovačkim organizacijama da sustavno prate percepciju svojih usluga u svim kanalima. To uključuje analizu online recenzija i ocjena proizvoda u e-trgovini, provođenje anketa zadovoljstva kupaca u maloprodajnim objektima, te prikupljanje povratnih informacija od veleprodajnih partnera. Na temelju tih podataka mogu se identificirati područja za poboljšanje i donositi odluke temeljene na podacima kako bi se povećala lojalnost kupaca i poboljšala ponuda.

 Primjer dobre prakse: Etrgovina implementira sustav za automatsko slanje anketa zadovoljstva kupcima nakon svake isporuke, s mogućnošću ocjenjivanja proizvoda i usluge dostave. Maloprodaja koristi su -

glas stručne javnosti

stave za brojanje posjetitelja i analizu putanje kupaca unutar trgovine kako bi optimizirala raspored proizvoda i protok kupaca.

Ove norme, zajedno s ISO 9001, pružaju sveobuhvatan skup alata za organizacije u sektoru trgovine koje žele postići i održati visoku razinu kvalitete usluge u svim svojim operacijama.

Prednosti primjene ISO normi za kvalitetu usluge u trgovini

Primjena ISO normi u sektoru trgovine donosi brojne strateške i operativne prednosti, transformirajući način na koji organizacije pružaju usluge i grade odnose s kupcima:

– Povećano zadovoljstvo i lojalnost kupaca: Sustavnim pristupom kvaliteti, trgovačke organizacije dosljednije ispunjavaju i nadmašuju očekivanja kupaca, bez obzira na kanal kupnje. To dovodi do veće lojalnosti, ponovnih kupnji i pozitivnih usmenih preporuka, što je ključno za rast u visoko konkurentnom trgovačkom sektoru.

 Primjer: Certificirani veleprodajni distributer bilježi porast broja dugoročnih ugovora s partnerima zbog dokazane pouzdanosti i kvalitete usluge. E-trgovina s ISO certifikatom bilježi nižu stopu napuštanja košarice i višu stopu ponovnih kupnji.

– Poboljšana operativna učinkovitost: Standardizirani procesi smanjuju varijacije, pogreške i potrebu za ponovnim radom u svim fazama trgovine – od nabave i skladištenja do prodaje i dostave. To rezultira optimizacijom resursa, smanjenjem operativnih troškova i povećanom produktivnošću.

 Primjer: Maloprodajni lanac smanjuje troškove zbog manjeg broja pogrešnih isporu -

ka i povrata robe nakon implementacije ISO 9001 standarda za upravljanje zalihama i logistikom.

– Smanjenje rizika: Implementacija QMS-a pomaže u identificiranju i upravljanju rizicima povezanim s pružanjem usluga u trgovini, uključujući rizike od nezadovoljstva kupaca (npr. zbog pogrešne dostave u e-trgovini), regulatornih neusklađenosti (npr. sigurnost proizvoda) i operativnih zastoja (npr. kvarovi IT sustava u e-trgovini).

 Primjer: Veleprodajno poduzeće, primjenom ISO standarda, uspješno identificira i mitigira rizik od kašnjenja u isporuci zbog problema u dobavnom lancu, osiguravajući kontinuitet poslovanja za svoje klijente.

– Poboljšana komunikacija i angažman zaposlenika: Norme potiču jasnu komunikaciju unutar organizacije i definiranje uloga i odgovornosti. To dovodi do veće svijesti o važnosti kvalitete među zaposlenicima (od prodavača do agenata korisničke podrške) i potiče njihov angažman u procesu poboljšanja.

 Primjer: Maloprodajna trgovina uvodi sustav nagrađivanja zaposlenika na temelju povratnih informacija kupaca o kvaliteti usluge, potičući ih na izvrsnost.

– Konkurentska prednost i pristup novim tržištima: Certifikacija prema ISO 9001 je međunarodno priznat znak kvalitete. To može biti ključni faktor pri dobivanju novih poslova, posebno u veleprodaji gdje se traži dokaz o sustavnom upravljanju kvalitetom, ili pri ulasku na nova međunarodna tržišta e-trgovine gdje je povjerenje ključno. Mnogi veliki klijenti i međunarodni partneri preferiraju suradnju s certificiranim organizacijama.

 Primjer: E-trgovina s ISO 9001 certifikatom lakše sklapa partnerstva s međunarodnim logističkim tvrtkama i platformama za plaćanje, proširujući svoj doseg na globalno tržište.

– Kontinuirano poboljšanje i inovacije: ISO okviri potiču kulturu kontinuiranog učenja i poboljšanja. Trgovačke organizacije su prisiljene redovito preispitivati svoje procese, analizirati povratne informacije kupaca i implementirati inovativna rješenja kako bi ostale konkurentne i relevantne, npr. uvođenjem novih tehnologija u maloprodajne objekte ili razvojem naprednih sustava za personalizaciju u etrgovini.

 Primjer: Veleprodajni lanac redovito analizira trendove u industriji i investira u nove tehnologije (npr. AI za predviđanje potražnje) kako bi kontinuirano poboljšavao učinkovitost i kvalitetu usluge.

– Bolje upravljanje pritužbama: Posebice norma ISO 10002, pruža strukturirani pristup rješavanju pritužbi, pretvarajući ih iz potencijalnih problema u prilike za učenje i poboljšanje odnosa s kupcima. U trgovini, to je ključno za brzo i učinkovito rješavanje reklamacija, povrata i drugih problema koji mogu nastati u interakciji s kupcima.

 Primjer: Maloprodajni lanac smanjuje broj ponovljenih pritužbi za 30% nakon implementacije sustava za analizu korijenskih uzroka pritužbi i provođenja korektivnih radnji u skladu s ISO 10002.

Zaključna razmatranja

Sektor trgovine, sa svojom kompleksnošću i brzim promjenama, predstavlja okosnicu moderne ekonomije, a kvaliteta usluge je njegov temeljni stup. U okruženju koje

se neprestano razvija, sposobnost trgovačke organizacije da dosljedno isporučuje visokokvalitetne usluge postaje ključna za opstanak i rast, bez obzira radi li se o maloprodaji, veleprodaji ili e-trgovini. ISO norme, a posebice obitelj ISO 9000, pružaju robustan i globalno priznat okvir za sustavno upravljanje kvalitetom usluge u svim aspektima trgovine.

Kroz primjenu normi poput ISO 9001 za opće zahtjeve QMS-a, ISO 9000 za temeljna načela i terminologiju, ISO 9004 za put ka održivom uspjehu, te ISO 10002 i ISO 10004 za specifične aspekte zadovoljstva kupaca i upravljanja pritužbama, trgovačke organizacije mogu postići značajne prednosti. One ne samo da poboljšavaju svoje interne procese i smanjuju operativne troškove, već i grade jače odnose s kupcima, povećavaju njihovo zadovoljstvo i osiguravaju dugoročnu lojalnost.

Budući smjerovi razvoja normi kvalitete u trgovini vjerojatno će se fokusirati na integraciju s digitalnim transformacijama, umjetnom inteligencijom (npr. AI-powered korisnička podrška, prediktivna analitika za zalihe) i sve većom kompleksnošću globalnih lanaca opskrbe. ISO će nastaviti razvijati standarde koji će pomoći trgovačkim organizacijama da se prilagode ovim promjenama, osiguravajući da kvaliteta usluge ostane u središtu poslovanja, bez obzira na tehnološke inovacije i tržišne izazove. Primjena ovih normi nije samo puko ispunjavanje zahtjeva, već strateška investicija u budućnost i uspjeh svake trgovačke organizacije.

Izvori

BioBoston Consulting. (2025). ISO 9000:2015 vs ISO 9001:2015: Key Differences and Benefits for Quality Management. Dostupno na: https://biobostonconsulting.com/iso-90002015-vs-iso90012015-key-differences-andbenefits-for-quality-management/ [Pristupljeno 14. srpnja 2025.].

Citation ISO Certification - QMS International. (2024). ISO 9001 for Service Companies. Dostupno na: https://www.qmsuk.com/news/ iso-9001-for-service-companies [Pristupljeno 14. srpnja 2025.].

Consulto Qualitas. (2017). HR prijevod norme HRN EN ISO 9000:2015 Dostupno na: http://consultoqualitas.hr/index.php/8-probakategorije/39-hr-prijevod-normehrn-en-iso-9000-2015 [Pristupljeno 14. srpnja 2025.].

Institut za standarde i sigurnost (ISSBiH). (2023). Certifikacija ISO 10002:2018. Dostupno na: https:// issbih.ba/view-more/certifikacijaiso-10002-2018/351 [Pristupljeno 14. srpnja 2025.].

Institut za standarde Srbije (ISS). (n.d.). ISO 10002:2018. Dostupno na: https://iss.rs/sr_Latn/project/ show/iso:proj:71580 [Pristupljeno 14. srpnja 2025.].

International Organization for Standardization (ISO). (2015). ISO 9000:2015 Quality management systems — Fundamentals and vocabulary. Ženeva: ISO.

International Organization for Standardization (ISO). (2015). ISO 9001:2015 Quality management systems — Requirements. Ženeva: ISO.

International Organization for Standardization (ISO). (2018). ISO 9004:2018 Quality management — Quality of an organization — Guidance to achieve sustained success. Ženeva: ISO.

International Organization for Standardization (ISO). (2018). ISO 10002:2018 Quality management — Customer satisfaction — Guidelines for complaints handling in organizations. Ženeva: ISO.

JR Consultants. (n.d.). The Importance of ISO 9001 Certification For Service Based Businesses. Dostupno na: https://www.jrconsultants.

co.uk/iso9001/the-importanceof-iso-9001-certification-for-service-based-businesses/ [Pristupljeno 14. srpnja 2025.].

Ms Matter. (n.d.). ISO 10000 Series Dostupno na: https://msmatter. co.uk/iso-10000/ [Pristupljeno 14. srpnja 2025.].

NEN. (n.d.). ISO 9001:2015 Requirements for Products and Services. Dostupno na: https://www.iso-9001checklist.co.uk/8.2-what-are-therequirements-for-products-andservices-iso-9001-2015.htm [Pristupljeno 14. srpnja 2025.].

NQA. (n.d.). ISO 9004:2018 - Let’s Look at Leadership. Dostupno na: https://www.nqa.com/en-bd/ resources/blog/february-2020/ iso-9004 [Pristupljeno 14. srpnja 2025.].

Svijet Kvalitete. (2013). ISO Tehnički odbor “ISO/TC 176 Quality management and quality assurance”. Dostupno na: https:// www.svijet-kvalitete.com/index. php/normizacija/1555-iso-tehnicki-odbor-iso-tc-176-qualitymanagement-and-quality-assurance [Pristupljeno 14. srpnja 2025.].

Svijet Kvalitete. (2017). HR prijevod norme HRN EN ISO 9000:2015. Dostupno na: https://www.svijet-kvalitete.com/index.php/vijesti/3644hr-prijevod-norme-hrn-eniso-9000-2015 [Pristupljeno 14. srpnja 2025.].

The Knowledge Academy. (2025). What are ISO Quality Standards: A Complete Guide. Dostupno na: https://www.theknowledgeacademy.com/blog/iso-qualitystandard/ [Pristupljeno 14. srpnja 2025.].

The Law Institute. (2024). ISO 10000 Series: Enhancing Customer Satisfaction through Quality Management. Dostupno na: https://thelaw.institute/consumer-and-consumer-protection-legislations/ iso-10000-series-customer-satisfaction-quality-management/ [Pristupljeno 14. srpnja 2025.].

SHEQ Management. (2019). Achieving sustained success with ISO 9004:2018. Dostupno na: https:// sheqmanagement.com/achieving-sustained-success-withiso-90042018/ [Pristupljeno 14. srpnja 2025.].

Redefinicija ili transformacija modela globalizma

Ante Gavranović, novinar i publicist ante.gavranovic01@gmail.com

Prijeti li svijetu pokret antiglobalizma? U kojem smjeru idu promjene svjetskog gospodarskog sustava? Antiglobalistički pokreti ne predstavljaju neposrednu prijetnju globalnom poretku, ali značajno utječu na preoblikovanje svjetskog gospodarstva. Umjesto potpune deglobalizacije, svijet se kreće prema novom modelu koji kombinira regionalizaciju, tehnološku autonomiju i selektivnu suradnju.

Antiglobalizam: ideološki spektar i politički utjecaj

Antiglobalizam obuhvaća širok spektar pokreta:

• Desničarski nacionalizam: Protivi se globalizaciji zbog percepcije prijetnje nacionalnom suverenitetu, identitetu i gospodarstvu. Primjeri uključuju stranke poput francuskog Nacionalnog fronta i austrijske Slobodarske stranke.

• Lijevi alter-globalizam: Kritizira neoliberalnu globalizaciju zbog nejednakosti, eksploatacije rada i okoliša, te dominacije multinacionalnih korporacija. Zalaže se za pravedniju globalizaciju koja promiče ljudska prava i održivost.

Ovi pokreti utječu na političke odluke, potičući vlade na uvođenje

protekcionističkih mjera i preispitivanje međunarodnih trgovinskih sporazuma.

Promjene u svjetskom gospodarskom sustavu

Globalno gospodarstvo suočava se s nizom izazova koji potiču promjene u njegovoj strukturi:

• Uspon protekcionizma: Primjerice, SAD je uveo opće carine od 10% na robu iz 90 zemalja, što je izazvalo nestabilnost i usporavanje globalnog rasta.

• Regionalizacija trgovine: Zemlje sve više sklapaju bilateralne i regionalne sporazume, smanjujući ovisnost o globalnim lancima opskrbe.

• Tehnološka autonomija: Države poput Kine promiču strategi -

je poput „dvostruke cirkulacije“ kako bi smanjile ovisnost o vanjskim tržištima i tehnologijama.

• Geopolitičke napetosti: Sukobi i političke nesigurnosti dodatno otežavaju međunarodnu suradnju i stabilnost tržišta.

Perspektive za budućnost

Iako antiglobalistički pokreti ne prijete potpunim urušavanjem globalnog poretka, oni potiču transformaciju prema modelu koji kombinira lokalnu otpornost s međunarodnom suradnjom. Ova tranzicija može dovesti do pravednijeg i održivijeg gospodarskog sustava, ali zahtijeva pažljivo balansiranje između nacionalnih interesa i globalnih izazova.

U konačnici, svijet se ne kreće prema krajnosti potpune deglobaliza -

cije, već prema redefiniciji globalizacije koja bolje odgovara suvremenim političkim, ekonomskim i društvenim realnostima.

U posljednjim desetljećima svijet je svjedočio nezapamćenom rastu globalizacije – slobodnom protoku roba, kapitala, ljudi i informacija. No, posljednjih godina sve je očitija promjena trenda: svijet se sve više okreće prema zatvaranju, lokalizaciji i zaštiti nacionalnih interesa. Ovaj proces, poznat kao deglobalizacija, postavlja nova pitanja i izazove, ali i otvara mogućnosti. Za Hrvatsku, malu i otvorenu ekonomiju, ključno je razumjeti kako iskoristiti promjene koje sa sobom nosi novo globalno okruženje.

Promjena globalnog poretka

Deglobalizacija nije iznenadna pojava, već rezultat niza događaja: globalne financijske krize 2008., trgovinskih ratova između SAD-a i Kine, pandemije COVID-19 te ruske agresije na Ukrajinu. Sve su te krize razotkrile slabosti predugih opskrbnih lanaca, pretjerane ovisnosti o uvozu te ranjivost malih država unutar globalnih tržišta.

Uz to, klimatske promjene i zelene politike zahtijevaju veću lokalizaciju proizvodnje i održivost. U takvom kontekstu, sve više zemalja teži strateškoj autonomiji – u energetici, zdravstvu, prehrambenoj sigurnosti i tehnologiji.

Prijetnje za Hrvatsku

Za Hrvatsku, deglobalizacija sa sobom nosi niz rizika. Prije svega, hrvatska ekonomija snažno ovisi o izvozu, posebice u Europsku uniju. Svako slabljenje međunarodne trgovine moglo bi dovesti do smanjenja potražnje za hrvatskim proizvodima i uslugama, što bi negativno utjecalo na gospodarstvo i zaposlenost.

Posebno je ranjiv turistički sektor, koji čini oko 20% BDP-a. U uvjeti -

ma ograničenog kretanja ljudi, protekcionističkih politika ili klimatskih izazova, broj međunarodnih posjetitelja mogao bi se smanjiti. Turizam koji se oslanja na globalnu mobilnost postaje nesiguran izvor prihoda.

Još jedna potencijalna prijetnja je smanjenje stranih izravnih ulaganja. Deglobalizacija često znači povratak proizvodnje u matične zemlje ili bliske regije, što može smanjiti investicijsku atraktivnost Hrvatske. Osim toga, poremećaji u globalnim opskrbnim lancima mogu povećati cijene uvozne robe, sirovina i energenata, što dodatno opterećuje potrošače i poduzeća.

Prilike u novoj paradigmi

S druge strane, deglobalizacija ne mora nužno biti negativan proces – ona može postati katalizator za dubinske promjene i jačanje otpornosti. Hrvatska ima niz prednosti koje može iskoristiti.

Jedna od njih je mogućnost razvoja lokalne proizvodnje, posebice u poljoprivredi i prehrambenoj industriji. Pandemija je pokazala koliko je važno imati domaće izvore hrane. Poticanje domaćih proizvođača, ulaganje u tehnološku modernizaciju poljoprivrede i jačanje kratkih lanaca opskrbe, mogu osigurati veću prehrambenu sigurnost i otvoriti nova radna mjesta u ruralnim krajevima.

Također, deglobalizacija ide ruku pod ruku sa zelenom tranzicijom. Hrvatska ima znatan potencijal u obnovljivim izvorima energije – sunčevoj, vjetro i hidroenergiji. Ulaganje u energetsku neovisnost smanjuje uvoznu ovisnost, jača sigurnost opskrbe i doprinosi klimatskim ciljevima.

U kontekstu regionalizacije, Hrvatska može dodatno iskoristiti svoje geostrateško mjesto na raskrižju srednje i jugoistočne Europe. Razvoj prometne i logističke infrastrukture može pretvoriti Hrvat-

sku u važno regionalno čvorište, posebice za tržišta Jadransko-jonske regije i šire EU.

Digitalna transformacija također nudi prilike. U uvjetima nearshoringa, kada zapadne kompanije traže partnere bliže svojim središtima, Hrvatska se može pozicionirati kao atraktivna destinacija za IT i uslužne industrije. Uz članstvo u eurozoni i Schengenu, političku stabilnost i visoku razinu obrazovanja, Hrvatska ima dobre temelje za privlačenje visokokvalificiranih ulaganja.

Strateški odgovor

Kako bi se Hrvatska uspješno prilagodila deglobalizacijskim trendovima, potrebna je aktivna i promišljena državna politika. To uključuje:

• poticanje proizvodnje s dodanom vrijednošću,

• ulaganje u zelenu infrastrukturu i digitalizaciju,

• razvoj domaćih inovacijskih kapaciteta,

• jačanje veza sa susjednim tržištima,

• podršku malim i srednjim poduzećima.

Ključno je ne promatrati deglobalizaciju kao pasivni proces, već kao izazov koji Hrvatska može oblikovati u svoju korist. U tome je važna i uloga EU fondova, koji pružaju financijsku podršku za tranziciju prema održivijem i otpornijem gospodarstvu.

Deglobalizacija nije ni čisto negativna ni čisto pozitivna pojava. Ona je prije svega promjena pravila igre. Za Hrvatsku to znači potrebu za prilagodbom, ali i mogućnost redefiniranja svoje ekonomske i geopolitičke pozicije. Ako iskoristi priliku za jačanje vlastitih kapaciteta, diverzifikaciju gospodarstva i strateško pozicioniranje u regiji, Hrvatska može deglobalizaciju pretvoriti iz prijetnje u priliku.

Novi zakon o fiskalizaciji – novi izazovi: trgovci pred KPD klasifikacijom proizvoda

Danijela Dobrić Stanović, ovl. porezni savjetnik danijela.dobricstanovic@tpa-group.hr

Iako digitalizacija poslovanja s jedne strane nezaustavljivo napreduje te ubrzava i olakšava poslovne procese, s druge strane poduzetnicima iziskuje značajne resurse za praćenje promjena. Tako i novi Zakon o fiskalizaciji koji je stupio je na snagu 1. rujna 2025., sa sobom donosi određene izazove i prilagodbe osobito u dijelu koji regulira izdavanje elektroničkih računa (eRačuna) između poduzetnika i njihovu fiskalizaciju, tzv. Fiskalizaciju 2.0.

Za poduzetnike, a osobito trgovce s velikim brojem transakcija, prvi opsežni operativni izazov predstavlja povezivanje svih proizvoda i usluga na eRačunima s ispravnom Klasifikacijom proizvoda po djelatnostima 2025 (oznakama KPD 2025). Naime svaki eRačun od 01. siječnja 2026. morat će sadržavati šesteroznamenkastu šifru iz KPD 2025 kvalifikacije. Prednost je što je klasifikacija KPD 2025 u potpunosti usklađena s europskom statističkom normom (CPA 2.2) što će poduzetnike pripremiti za buduću međunarodnu razmjenu eRačuna. Od 1. srpnja 2030. obveza izdavanja eRačuna će se dodatno proširiti i na međunarodne transakcije u okviru EU, čime će elektroničko izdavanje računa postati obvezno i za transakcije unutar Europske Unije.

Fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji i između poduzetnika

Dosadašnji sustav Fiskalizacije 1.0 obuhvaćao je samo fiskalizaciju računa u krajnjoj potrošnji (tzv. B2C) putem blagajni u trenutku izdavanja, odnosno maloprodajne račune izdane krajnjim potrošačima za sve vrste plaćanja osim transakcijskog računa. Od 1. siječnja 2026. obveza fiskalizacije proširuje se na izdavanje računa kod krajnjih potrošača i na plaćanja putem transakcijskog računa te na plaćanja između poduzetnika, poreznih obveznika (B2B). Svaki račun izdan drugom poduzetniku morati će biti izdan u elektroničkom obliku (eRačun) te poslan Poreznoj upravi na fiskalizaciju - Fiskalizacija 2.0. Jednako tako svaki račun izdan od strane poreznog obveznika će morati biti zaprimljen u elektroničkom obliku (eRačun) kod primatelja, drugog poreznog obveznika te poslan Poreznoj upravi na fiskalizaciju. Navedeni propisi znače da će većina trgovaca morati imati implementirana oba sustava – i Fiskalizaciju 1.0 za transakcije s krajnjim potrošačima, i Fiskalizaciju 2.0 za poslovanje s drugim poduzetnicima putem eRačuna.

KPD 2025 – nova klasifikacija proizvoda i usluga

Središnje mjesto i prvi veliki izazov unutar Fiskalizacije 2.0 zauzima upravo Klasifikacija proizvoda po djelatnostima 2025. (KPD 2025). KPD 2025. je središnja klasifikacija proizvoda i statistički standard koji se koristi za prikupljanje i objavu podataka koji zahtijevaju razinu proizvoda te za međunarodnu razmjenu podataka. KPD 2025 klasifikacija dostupna je putem aplikacije KLASUS, na stranicama Državnog zavoda za statistiku. KLASUS aplikacija nudi mogućnost pregledavanja i pretraživanja klasifikacija prema nazivu i šifri, omogućuje prikazivanje pojedinačnih ele -

menata klasifikacija, njihove nazive, objašnjenja ili indekse, ako postoje. U slučaju da se ne može pronaći odgovarajuća KPD oznaka, potrebno je obratiti se Državnom zavodu za statistiku na epoštu: kpd@dzs.hr.

Klasifikacija proizvoda po djelatnostima je hijerarhijska klasifikacija proizvoda koja se sastoji od šest razina. Struktura je hijerarhijska – od općenitih kategorija (područja) prema sve specifičnijim podkategorijama, a njihovo označavanje sukladno Odluci o klasifikaciji proizvoda po djelatnostima Republike Hrvatske 2025. je sljedeće:

1. Razina – obuhvaća područja označena jedno slovnom šifrom (npr. G = usluge trgovine na veliko i na malo)

2. Razina – obuhvaća odjeljke označene dvoznamenkastom brojčanom šifrom (npr. 47 = Usluge trgovine na malo)

3. Razina – obuhvaća skupine označene troznamenkastom brojčanom šifrom (npr. 47.7 = Usluge trgovine na malo ostalom robom, osim motornim vozilima i motociklima)

4. Razina – obuhvaća razrede označene četveroznamenkastom brojčanom šifrom (npr. 47.75 =

Usluge trgovine na malo kozmetičkim i toaletnim proizvodima)

5. Razina – obuhvaća kategorije označene peteroznamenkastom brojčanom šifrom (npr. 47.75.0 = Usluge trgovine na malo kozmetičkim i toaletnim proizvodima)

6. Razina – obuhvaća potkategorije označene šesteroznamenkastom brojčanom šifrom (npr. 47.75.00 = Usluge trgovine na malo kozmetičkim i toaletnim proizvodima)

Poduzetnik će dakle za svaku stavku eRačuna odabrati odgovarajuću KPD šifru prema sljedećem redoslijedu:

1. Prema registriranoj djelatnosti – izabrati odgovarajuće područje klasifikacije. Primjerice, proizvođač (prema NKD-u djelatnost C – Prerađivačka industrija) tražit će oznake unutar područja C , dok će trgovac (NKD područje G – Trgovina) tražiti oznake unutar G .

2. Prema vrsti posla/transakcije – ako poduzetnik obavlja i djelatnosti izvan svog primarnog područja, izabrat će područje KPDa prema prirodi te usluge/proizvoda. Na primjer, ako društvo koje pruža samo usluge, prodaje svoju dugotrajnu imovinu, za

tu prodaju primijenit će oznake iz područja G (trgovina).

3. Odabir oznake proizvoda/usluge – unutar izabranog sektora pronalazi se oznaka koja najbolje opisuje dani artikl ili uslugu. Ako ne postoji posve točna oznaka, odabire se odgovarajuća, najsličnija oznaka.

Poduzetnici su obvezni najkasnije do kraja 2025. povezati sve svoje proizvode i usluge koje isporučuju s odgovarajućim KPD kodovima, vodeći računa o vlastitoj registriranoj djelatnosti prema NKD-u. U praksi je to veliki posao, osobito za trgovine s puno različitih artikala pri čemu je preporučljivo napraviti inventuru postojećeg šifrarnika artikala i za svaki proizvod/ uslugu dodijeliti pripadajuću KPD 6-znamenkastu oznaku kako bi programska rješenja automatski povlačila ispravnu oznaku.

Kada poduzetnik jednom uspostavi ovakav sustav klasifikacije za sve postojeće artikle, potreba za izmjenom će postojati samo ako dođe do promjene asortimana ili uvođenja novih proizvoda, što opet u trgovini je čest slučaj.

Bitno za napomenuti je da KPD oznake nisu vidljive krajnjem kup -

cu na računu niti se ispisuju – one se u strukturiranom XML sadržaju eRačuna dostavljaju Poreznoj upravi. Naziv artikla odnosno opis proizvoda i dalje ostaje kao obvezan element na računu i ne mora biti jednak KPD nazivu, poduzetnik može zadržati svoj uobičajeni opis proizvoda na računu. Naziv KPD oznake se ne dostavlja u fiskalizacijskoj poruci Poreznoj upravi (samo se oznaka dostavlja) dok je naziv artikla (proizvoda) obavezan podatak i na eRačunu i dostavlja se u fiskalizacijskoj poruci. Dodatno svaka stavka računa, uz naziv može imati i opis kojim se jasnije navodi o kojem je proizvodu riječ te ako postoji kao dio stavke računa dostavlja se i u fiskalizacijskoj poruci. Porezna uprava na svojim stranicama navodi sljedeći primjer (Tablica 1).

Bitno za napomenuti je da se KPD oznake primjenjuju isključivo na eRačunima između poduzetnika. Kod maloprodajnih računa prema krajnjim potrošačima (B2C) ne koriste se KPD oznake i tu se ništa ne mijenja u odnosu na dosadašnji sustav.

eRačuni se mogu izdati drugim poduzetnicima i u sklopu obavljanja djelatnosti veleprodaje, ali i malo -

prodaje. Kako Porezna uprava na svojim stranicama navodi, kod korištenja termina izdavanja računa u maloprodaji stvaraju se neodumice, jer se često smatra da se to odnosi na krajnju potrošnju odnosno na izdavanje računa i obvezu fiskalizacije kako je bilo propisano Zakonom o fiskalizaciji u prometu gotovinom. KPD oznake se iskazuju isključivo na eRačunima, a poduzetnik ovisno o tome obavlja li djelatnost maloprodaje ili veleprodaje odabire ispravnu KPD oznaku za svaku stavku eRačuna koji izdaje. Zakon o fiskalizaciji razlikuje fiskalizaciju računa koji se odnosi na krajnju potrošnju i fiskalizaciju eRačuna, no, ne ograničava poduzetnike da obavljaju poslove maloprodaje drugim poduzetnicima. Znači, ako poduzetnik iz maloprodaje izdaje eRačun drugim poduzetnicima koristit će KPD oznaku za prodaju na malo.

Najčešća pitanja iz prakse i odgovori Porezne uprave

U praksi često nastaju pitanja oko izvanrednih stavki na računima, poput prefakturiranja troškova ili raznih naknada. Prema tumačenju Porezne uprave:

• Prefakturiranje (prosljeđivanje troška) samo po sebi nije proizvod ni usluga, već se radi o prefakturi troška koji je nastao tijekom pružanja neke već postojeće usluge ili isporuke proizvoda. Proizvod ili usluga koja se prefakturira navodi se na računu pod KPD oznakom proizvoda na koje se odnosi odnosno usluge koja se pruža, a u opisu se pobliže navodi na što se točno odnosi. Primjer: Ako tvrtka A za klijenta B plati neki trošak (npr. hotelski smještaj) pa mu to dalje zaračuna, eRačun će sadržavati stavku „Hotelski smještaj“ s odgovarajućom KPD šifrom za hotelsku uslugu, umjesto generičke oznake „prefakturiranje troška“.

Tablica 1

KPD oznaka (BT 158) 55.10.00

Naziv KPD oznake Usluge hotelskog i sličnog smještaja

Naziv artikla (BT-153) (Naziv proizvoda)

Opis artikla (BT-154)

Detaljniji opis proizvoda odnosno opis stavke računa

Polupansion

Polupansion od 1.7. do 15.7. za dvije osobe

• Prolazne stavke (izdaci koji poduzetnik plaća u ime i za račun kupca koji je stvarni dužnik) iskazuju se kao trošak na razini dokumenta i nemaju KPD oznaku. Tu spadaju npr. PDV, carina koje plaća špediter u ime kupca, ali ih prosljeđuje državi, povratna naknada i slično.

• Ostale naknade: Treba razlikovati radi li se o naknadi koja je vaš vlastiti trošak ili trošak u ime kupca. Povratna naknada za ambalažu (iznos koji kupac dobije natrag pri vraćanju ambalaže, npr. 0,50 € po boci) smatra se prolaznom stavkom i ne dobiva KPD šifru. S druge strane, naknada za povratnu

Obavezan podatak u eRačunu i dostavlja se u fiskalizacijskoj poruci (osim kod predujma i odobrenja)

Ne navodi se na računu niti se dostavlja u fiskalizacijskoj poruci služi samo za lakše razumijevanje u odgovorima na upite

Obavezan podataka u eRačunu i dostavlja se u fiskalizacijskoj poruci

Nije obavezan podatak eRačuna, ali ako postoji obavezno se dostavlja u fiskalizacijskoj poruci.

ambalažu (iznos koji prodavatelj zaračuna kupcu pri prodaji) mora imati odgovarajuću KPD oznaku iz područja G (Usluge trgovine na veliko i malo), jer je to prihod trgovca. Ako poduzetnik ujedno proizvodi tu ambalažu, tada koristi šifru iz područja C (proizvodnja) za tu stavku.

Ako se prodaje set ili paket sastavljen od dva ili više različita artikla (koji pojedinačno pripadaju raznim KPD kategorijama), a na računu se vodi kao jedinstveni proizvod, odabire se KPD oznaka koja najbolje opisuje paket u cjelini ili pretežiti dio vrijednosti. Primjer: „Poklon košara“ koja sadržava vino i čokoladu

– ako vino čini većinu vrijednosti, stavka računa može biti klasificirana pod šifru za vino, uz napomenu da uključuje i ostale sastojke. Kod dodatnih terećenja i odšteta: Ako se naknadno tereti kupca za nešto vezano uz već isporučeni proizvod (npr. naknadno zaračunata šteta ili razlika u cijeni), KPD oznaka treba odgovarati tom proizvodu na koji se terećenje odnosi i koji je bio naveden na inicijalnom računu. Slično, ako se ispostavlja račun trećoj osobi za štetu na nekom proizvodu, odabire se oznaka onog proizvoda na koji se šteta odnosi.

Za troškove popravka u garantnom roku: Kada se fakturiraju troškovi popravka proizvoda unutar jamstvenog roka (primjerice, proizvođač tereti dobavljača dijela za trošak popravka ili se trošak prenosi između tvrtki), koristi se KPD oznaka koja odgovara usluzi popravka/servisa dotičnog uređaja. Manjkovi na skladištu: Ako se utvrdi inventurni manjak robe i posljedično se samo obračunava PDV na utvrđeni manjak na skladištu, ne izdaje se račun niti se time utvrđuje KPD oznaka.

Za eRačune kojima se prodaju poklon-bonovi (vaučeri koji će kasnije služiti kao sredstvo plaćanja), koristi se KPD 66.19.99 – oznaka koja pokriva ostale pomoćne financijske usluge, osim osiguranja i mirovinskih fondova.

Zaključak

Uvođenje fiskalizacije eRačuna (Fiskalizacija 2.0) predstavlja značajan iskorak digitalizaciji poslovanja i nadamo se efikasnijem i rasterećenijem poslovanju. Poduzetnici, a osobito trgovci, moraju u kratkom roku savladati nove obveze – od odabira programskog rješenja, eventualnog odabira informacijskog posrednika do kvalifikacije svakog proizvoda prema KPD 2025. Ključ uspjeha je dobra i pravovremena priprema.

Uvod

Nevidljivi gubici u maloprodaji (2. dio) Kvantificiranje troškova kvalitete

Branislav Peleš, direktor maloprodaje

O nevidljivim gubicima u maloprodaji pisali smo u zadnjem broju Suvremene trgovine, koji je ujedno bio uvod u pojam troškova kvalitete. Pisalo se o tome što su troškovi kvalitete, spomenuli su se neki od začetnika troškova kvalitete (Juran). Navedena su neka od istraživanja koja su provedena u različitim industrijama (bankarstvo, supermarketi itd.). Ovaj rad je na tragu najave iz prethodnog broja gdje će se pokazati na primjeru kvantificiranje troškova kvalitete u trgovini. Na samom početku kratko će se obraditi teme: što su troškovi kvalitete, kako ih prepoznati, te prikazati simulirani primjer.

Troškovi kvalitete

Na početku ovog odlomka kratko ćemo podsjetiti što su to troškovi kvalitete. No, prije toga da razjasnimo što kvaliteta znači za dionike. Pakdil (2020) ističe kako kvaliteta ima različito značenje za različite dionike u procesu, pa tako za marketinške stručnjake kvaliteta znači prvenstveno ispunjavanje potreba i očekivanja potrošača. Za inženjere znači da proizvod zadovoljava sve tehničke i projektirane ishode. Sa strane potrošača kva-

liteta znači kupnju i primanje boljih proizvoda/usluga uz niže troškove. Troškovi kvalitete imaju nekoliko definicija koje su se kroz vrijeme objavljivale od strane znanstvenika, izdvojili smo neke:

1. troškovi vezani uz sprječavanje, pronalaženje i ispravljanje nesavršenog rada (Mokhopadhyay, 2004 u Kau i Nel, 2019),

2. potreba za održavanjem zadovoljstva potrošača kroz ponudu proizvoda bez nedostataka (Juran 1988, u Kau i Nel, 2019).

Odlučili smo se na ove dvije, jer cilj ovog članka nije da se čitatelj previše okupira s definicijama. Odabrane su ove dvije definicije, jer su najbliže upravo trgovini. Trgovci, s obzirom na to da se nalaze na sredini procesa koji spaja proizvodnju i potrošača, moraju imati čvrstu strategiju odnosa prema jednoj i drugoj strani. Zahtjevnost prema proizvođačima s jedne strane, dok s druge njegovanje politike slušanja i ispunjavanja očekivanja potrošača. U današnje vrijeme kada je konkurencija nemilosrdna, a razlike u cijenama niske, moraju se pronalaziti alternative kako bi se ostvarila dobit. Upravo na tom tragu troškovi kvalitete imaju veliku ulogu. Ako su trgovci

Kada to promatramo iz perspektive trgovaca, može se reći kako se nalaze na sredini procesa. Preuzimaju proizvode od proizvođača ili dobavljača te ih izlažu u prodajnom prostoru, kako bi ih potrošači mogli kupiti. Iz ove rečenica taj proces izgleda vrlo jednostavan, no veliki broj troškova je skriven u procesu od nabave do prodaje proizvoda. Kako bi održali konkurentsku prednost uključeno je niz čimbenika: asortiman, količina robe, cijene do ambijenta, lokacija prodavaonica, djelatnici itd. To je jedan veliki stroj koji mora svakodnevno kontrolirati, planirati, predviđati, prepoznati i reagirati. Upravo jedna od prilika leži u skrivenim gubicima koji nastaju između ranije navedenih procesa. Na prvi pogled, izraz troškovi kvalitete može djelovati kontradiktorno, no upravo iza njega stoje značajni skriveni gubici i prilike za uštedu. Prepoznavanje troškova kvalitete, gdje se u procesima ili proizvodima odstupa od standarda, je jedan dio posla, dok je drugi Stručni članak UDK:

spremni provjeriti i validirati svoje procese, sigurno će pronaći prostora kako da povećaju zaradu, a da pri tome ne utječu na kvalitetu usluge i proizvoda. Kvantificiranje troškova kvalitete u tom procesu ima važnu ulogu.

dio posla kvantificiranje troškova kvalitete, čime se utvrđuje koliko se novca u određenom odjelu unutar trgovine izgubilo. Prepoznavanjem i kvantificiranjem dolazimo do saznanja, ali time sprečavamo buduće greške koje mogu proizaći zbog nepravilnog postupanja ili odstupanja od standarda. U daljnjem dijelu teksta prikazat će se smjernice i konkretan primjer (simuliran) kvantificiranja troškova kvalitete. Kako menadžeri mogu identificirati i smanjiti troškove, a da pri tome ne utječu na kvalitetu.

Simulirani primjer integracije PAF modela i DMAIC metodologije u trgovini (odjel voća i povrća)

U simuliranom primjeru integrirat će se PAF (engl. prevention, appraisal and failure (internal and external)) i DMAIC (engl. define, measure, analyse, improve and control). PAF model odgovara na pitanje gdje nastaju troškovi i koliko koštaju, a DMAIC metodologija odgovara na pitanje kako ih smanjiti i držati pod kontrolom. PAF model ili Crosby model kako ga neki znanstvenici zovu (Pakdil, 2020). U daljnjem dijelu teksta kratko objašnjenje za ključne pojmove unutar PAF modela (Pakdil, 2020):

1. Troškovi prevencije (Prevention costs): troškovi koji nastaju kako bi se spriječila pojava nedostataka i bilo kakvih neusklađenosti, odnosno ulaganja u kvalitetu. Primjeri uključuju obuke i edukacije zaposlenika, planiranje kvalitete, procjene sposobnosti dobavljača, procjene sposobnosti procesa itd.

2. Troškovi procjene (Appraisal costs): troškovi vezani uz ocjenjivanje, mjerenje ili auditiranje proizvoda i nabavljenih materijala radi osiguravanja usklađenosti sa standardima kvalitete i zahtjevima performansi. Primjeri su troškovi inspekcija, procesnih inspekcija, završnih

inspekcija proizvoda, testiranja tijekom procesa i na gotovom proizvodu, auditi procesa, kalibracija mjernih instrumenata i ispitne opreme.

3. Interni troškovi kvarova (Internal failure costs): troškovi koji nastaju kada proizvod ne zadovolji standarde kvalitete prije nego što pređe u vlasništvo potrošača. Primjeri uključuju škart, dorade, ponovne inspekcije i ponovna testiranja.

4. Eksterni troškovi kvarova (External failure costs): troškovi koji nastaju kada proizvod ne zadovolji zahtjeve potrošača nakon što je prešao u njegovo vlasništvo. Primjeri uključuju povrate potrošača, pritužbe potrošača, reklamacije u garantnom roku, opozive proizvoda itd.

Akronim DMAIC je struktura koja ima porijeklo u Six Sigma metodologiji i u pravilu svako slovo navedenog akronima ima značenje:

1. D – Define – definiraj problem, cilj,

2. M – Measure – izmjeri, prikupi podatke, utvrdi ključne pokazatelje,

3. A – Analyze – analiziraj uzroke problema, identificiraj uzorke i gubitke,

4. I – Improve – poboljšavanje procesa kroz konkretne mjere, testiranje i implementaciju rješenja,

5. C – Control – kontrola, praćenje i održavanje poboljšanja.

U simuliranom primjeru (slučaju) analizirat će se prodavaonica (supermarket) srednje veličine (1.200 – 1.600 m2). Nekoliko osnovnih podataka o prodavaonici:

1. Mjesečni promet prodavaonice: 800.000 €

2. Godišnji promet prodavaonice: 9,6 milijuna €

3. Udio kategorije voća i povrća u prometu: 12%

4. Mjesečni promet voća i povrća: 96.000 €

5. Godišnji promet voća i povrća: 1,2 milijuna €

Odjel voća i povrća uzet je kao primjer iz nekoliko razloga. Svaka veća prodavaonica ima na ulazu odjel s voće i povrćem. Trgovci time daju signal potrošačima da je u njihovim prodavaonicama uvijek svježa i kvalitetna ponuda te mogu očekivati i u ostatku prodavaonice i ostale povoljne i kvalitetne proizvode (druga grupa). S druge strane odjel voća i povrća je specifičan zbog kratkih rokova, brzog kvarenja proizvoda te kao takav zahtjeva dobru operativnu koordinaciju nabave i prodaje, kao i djelatnika u prodavaonici koji su zaduženi za taj odjel itd.

Prvi korak prema DMAIC metodologiji je definiranje problema. U definiranje problema integriran je PAF model. Tablica 1 prikazuje si -

Tablica 1. Simulacija PAF modela na primjeru odjela voća i povrća

Kategorija (PAF) Aktivnosti / Primjeri

Prevencija

Procjena

Edukacija zaposlenika; planiranje narudžbi (≤ 1,5 dan); kontrola uvjeta skladištenja; unificirana ambalaža (RPC); rotacija i sprječavanje kaliranja; redovite inventure i točna stanja

Kontrola ulaza (kvaliteta, kalibar, težina, uvjeti dostave); interne inspekcije svaka 2 sata (check liste); vizualna kontrola robe

Interni kvarovi Otpis zbog isteka roka trajanja; fizička oštećenja; pogrešne narudžbe

Eksterni kvarovi Povrat robe od potrošača; reklamacije i kompenzacije; gubitak potrošača zbog loše kvalitete

Izvor: obrada autora

mulaciju prema kategorijama modela, primjere, odnosno aktivnosti za svaku kategoriju kao i trošak koji je izražen financijski i postotno od prometa koji je na početku teksta naveden.

U tablici 1 opisan je pored svake kategorije PAF modela simulirana aktivnost/primjer. Kod kategorije prevencija jedna od aktivnosti je planiranje narudžbi te je naveden ≤ 1,5 dan. To znači da zaliha u svakom trenutku svježeg voća i povrća ne smije prelaziti 1,5 dana.

Ako se zadržavaju artikli duže na stanju, potrošači u konačnici kupuju stare proizvode, koji neće imati kvalitetne nutritivne vrijednosti. Kategorija prevencija gdje je navedena kontrola svaka 2 sata, odnosi se na odjel voća i povrća.

Djelatnici moraju raditi kontrolu artikala kako bi odvojili one koji više ne zadovoljavaju kvalitetu (nisu za konzumaciju).

Drugi korak prema DMAIC metodologiji odnosi se na mjerenje. Tablica 2 prikazuje simulaciju prema kategorijama modela, primjere, odnosno aktivnosti za svaku kategoriju kao i trošak koji je izražen financijski i postotno od prometa koji je na početku teksta naveden.

Godišnji promet odjela voća i povrća je 1,2 mil €, simulacija prikazuje kako su ukupni troškovi kvalitete raspoređeni prema PAF modelu u godišnjem iznosu od 84 000 € ili 7%. Iz tablice je vidljivo kako kategorije prevencija i interni kva -

rovi imaju najveći udio u troškovima kvalitete. Prevencija u iznosu od 21.000 € (1,75%), a interni kvarovi najviše i to 48.000 € (4,00%).

Sada kada se utvrdilo koliki su financijski iznosi, sljedeći korak se odnosi na analiziranje.

Treći korak prema DMAIC metodologiji je analiziranje. Kako bi se što detaljnije pristupilo koraku analiziranja pristupilo se alatu za analizu Pareto (80/20 pravilo), te alatu za analizu uzroka problema Ishikawa dijagram (Fishbone dijagram uzroka i posljedica).

Pareto analiza se koristila prilikom evidentiranja otpisa kroz mjesec dana, te se utvrdilo na temelju strukture otpisa (48.000 € internih kvarova) koji proizvodi imaju najveći udio u otpisima:

– lisnato povrće (salata, blitva, špinat): 18.000 € (37.5%)

– bobičasto voće (jagode, borovnice): 9.600 € (20%)

– rajčice: 7.200 € (15%)

– banane: 4.800 € (10%)

– ostali artikli: 8.400 € (17.5%).

Slika 1 prikazuje vizualno ranije spomenute brojke iz analize. Vidljivo je kako 57% otpisa dolazi iz 20% artikala (lisnato povrće i bobičasto voće).

Na slici 2 predstavljen je Fishbone dijagram – uzroci gubitaka u voću i povrću. Pareto analiza identificira artikle koji generiraju najveće gubitke, dok Fishbone dijagram daje uvid u uzroke tih gubitaka.

Prema dijagramu sa slike 2 glavni uzroci gubitka su:

Izvor: obrada autora

Slika 1. Pareto analiza otpisa odjel voća i povrća

voća i povrća (financijske vrijednosti)

Kategorija (PAF) Aktivnosti / Primjeri

Prevencija Edukacija zaposlenika; planiranje narudžbi (≤ 1,5 dan); kontrola uvjeta skladištenja; unificirana ambalaža (RPC); rotacija i sprječavanje kaliranja; redovite inventure i točna stanja

Procjena Kontrola ulaza (kvaliteta, kalibar, težina, uvjeti dostave); interne inspekcije svaka 2 sata (check liste); vizualna kontrola robe

Interni kvarovi Otpis zbog isteka roka trajanja; fizička oštećenja; pogrešne narudžbe

Eksterni kvarovi Povrat robe od potrošača; reklamacije i kompenzacije; gubitak potrošača zbog loše kvalitete

Izvor: obrada autora

Trošak (€) % prometa

u voću i povrću

– Ljudi – nedovoljna edukacija, neiskustvo, nepoštivanje rotacije,

– Procesi – loše planiranje narudžbi, netočna stanja zaliha, preslaba kontrola u prodaji, nedovoljan broj djelatnika u popodnevnim smjenama,

– Okruženje – neprikladna temperatura skladišta, vlaga, izlaganje robe koje ne prati sezonske promjene,

– Materijali – plastična, kartonska i drvena ambalaža, lomovi tijekom manipulacije,

– Mjerenja – netočne inventure, loši podaci o potražnji,

– Dobavljači – isporuka robe lošeg kalibra, boje, svježine, varijabilna kvaliteta, kašnjenja prilikom isporuke.

Kategorija (PAF) Polazno stanje

Izvor: obrada autora

Četvrti korak prema DMAIC metodologiji je unaprjeđenje. Ovaj korak predstavlja cilj i plan. Kada se utvrdio trošak, cilj je odrediti za koliko će se taj trošak u zadanom vremenskom periodu reducirati, a da ne utječe na kvalitetu proizvoda i procesa, a plan je odrediti ga po uzrocima gubitaka unaprjeđenja. U tom pogledu mjere prema PAF modelu su:

1. Prevencija: unificirana RPC ambalaža (pri čemu se utječe na smanjenje otpada – plastična i drvena ambalaža, kartonske kutije), edukacija djelatnika svaka dva mjeseca, planiranje narudžbi (proizvodi ne smiju biti duže u skladištu i prodajnom prostoru od 1,5 dana), bolja kontrola uvjeta skladištenja (strogo se pridr-

prometa) Polazno stanje (% prometa)

Očekivano smanjenje nakon DMAIC-a (€ prometa)

žavati temperaturnih režima na kojima se čuvaju artikli).

2. Procjena: check liste svaka 2 sata (djelatnici moraju prekontrolirati izložene artikle u prodajnom prostoru, ukloniti one koji nisu prema standardima), stroža ulazna kontrola (kalibar, težina, boja, količina – raspisi od strane nabave).

3. Interni kvarovi: bolja manipulacija i rotacija, preciznije narudžbe (uključiti alate za analizu i procjenu), redoviti benchmark konkurencije, praćenje vremenske prognoze.

4. Eksterni kvarovi: proaktivna komunikacija (jasno potrošačima komunicirati izazove s vraćanjem isporuke, lošom kvalitetom proizvoda, nedovoljnim količinama robe na polici – ponuditi zamjenske artikle ili dodatne popuste na licu mjesta), loyalty benefiti za nezadovoljne potrošače.

Očekivani učinak prikazan je u tablici 3. Tablica jasno prikazuje početno stanje, utvrđeni su troškovi kvalitete i završno stanje nakon što se provela integracija DMAIC metodologije i PAF modela.

Simulacija integracije DMAIC + PAF prema tablici 3 pokazuje smanjenje troškova s utvrđenih % na 5.39%, financijski ušteda 19.350 € u prvoj godini. Najveći pomak je u kategoriji interni kvarovi gdje se može naj -

Očekivano smanjenje nakon DMAIC-a (% prometa) Promjena (€) Promjena (%)

ANALIZA TROŠKOVA

više intervenirati. Ušteda je 14.400 €. U konačnici cilj nije samo otkriti i smanjiti, pokazati da su se utvrdili izazovi, već je cilj kontinuirano upravljati i poboljšavati procese prema DMAIC metodologiji i PAF modelu. Stoga zadnji odlomak rezerviran je za kontrolu. Upravo kontrola daje ozbiljnost kompletnoj situaciji. Jednom utvrđeni procesi se kontrolom revidiraju i nastoje kontinuirano unapređivati.

Peti korak prema DMAIC metodologiji je kontrola.

DMAIC metodologija nije usmjerena samo na unaprjeđenje procesa, već i uspostavu kontrole kako bi se osigurala njegova dugoročna održivost (Mishra i Sharma, 2014). U fazi kontrole naglasak je na uspostavljanju mjera za standardizaciju, praćenje i integraciju promjena unutar postojećeg okvira (Antony i dr., 2012). Važno je unaprijediti postojeći proces implementacijom novog ili modificiranog postupka te provoditi kontrolu kako bi se osigurala njegova dugoročna održivost (Limsirivallop i dr., 2016). U ovoj fazi uspostavljaju se odre-

đeni kontrolni sustavi kako bi se promjene učvrstile i održale, dokumentirali novi procesi, nadzirala stabilnost te pratili svi događaji radi budućih problema ili unaprjeđenja. Cilj je standardizirati i održati nove postupke te imati plan upravljanja rizicima (Bousoula, 2022).

U ovom simulirano primjeru treba standardizirati mjesečne izvještaje po PAF kategorijama, standardizirati procese, te odrediti KPI.

Zaključak

nancijskom pogledu to je smanjenje za 19.350 €.

Preporučuju se neke od sljedećih aktivnosti:

– edukacija djelatnika svaka dva mjeseca, unificirana RPC ambalaža, planiranje narudžbi, – stroža ulazna kontrola, – bolja manipulacija i rotacija, redoviti benchmark konkurencije, – proaktivna komunikacija prema potrošačima.

Sljedeći korak je kratki pilot u 3–5 poslovnica (6–8 tjedana) uz praćenje KPI-jeva radi potvrde učinka i odluke o uvođenju u sve poslovnice.

Literatura

Antony, J., Bhuller, A. S., Kumar, M., Mendibil, K., & Montgomery, D. C. (2012). Application of Six Sigma DMAIC methodology in a transactional environment. International Journal of Quality & Reliability Management, 29(1). str. 31-53

Bousoula, A. (2022). Modeling and Improving the Distribution Processes of a Greek Supermarket Company utilizing DMAEV Methodology and Digital Transformation.

Kau, L., & Nel, H. (2019). Cost of quality: A review and future research directions.  International Journal of Social Ecology and Sustainable Development (IJSESD), 10 (3). str. 28-52.

Limsirivallop, K., Roach, S. S., & Srisarkun, V. (2016). Using DMAIC to improve an in-store delivery service. Journal of Supply Chain Management: Research and Practice, 10 (2). str. 28-43.

Mishra, P., & Sharma , R. K. (2014). A hybrid framework based on SIPOC and Six Sigma DMAIC for improving process dimensions in supply chain network. The International Journal of Quality & Reliability Management, 31(5), 522-546

Pakdil, F. (2020) SIX SIGMA FOR STUDENTS - A problem-solving methodology, Palgrave Macmillan Cham, https://doi.org/10.1007/978-3030-40709-4

Ovaj simulirani primjer pokazao je da su ukupni troškovi kvalitete približno 7% prihoda na odjelu voća i povrća. Najveći postotak troškova prema PAF modelu odnosi se na interne troškove (4%), zatim na prevenciju (1,75%), dok mali dio otpada na procjenu (0,5%) i eksterne kvarove (0,75%). U pogledu prijedloga koji su ranije navedeni ukupni trošak kvalitete realno u prvoj godini implementacije metodologije DMAIC i modela PAF može se reducirati na 5,39 % prihoda, u fi- ST

METRO aplikacija

METRO aplikacija kupnju i upravljanje računom čini jednostavnijima.

Brzo i učinkovito pronađite sve što trebate i želite znati o proizvodu. Trenutačne ponude, cijene proizvoda – i dostupnost, upravljanje računima i liste za kupnju samo su neke od korisnih funkcionalnosti aplikacije.

POGODNOSTI:

• Brže pronađite ponude

• Ugovaranje dostave

• Upravljajte svim karticama u jednoj aplikaciji

• Digitalni računi

• Skenirajte proizvode za dodatne informacije

Aplikaciju potražite pod nazivom METRO Companion

Umjetna inteligencija između prilika i odgovornosti

Na nedavnom znanstveno-stručnom skupu posvećenom umjetnoj inteligenciji, održanom u Zagrebu, raspravljalo se o tome kako se ova tehnologija može iskoristiti za poboljšanje poslovnih procesa, jačanje integriteta javne uprave te povećanje društvene odgovornosti. Skup je okupio istraživače, stručnjake i predstavnike institucija kako bi se sagledali potencijali, rizici i prepreke povezane s razvojem i primjenom umjetne inteligencije u Hrvatskoj.

Globalni trendovi i lokalni izazovi

U uvodnom dijelu istaknuto je kako umjetna inteligencija sve dublje prodire u gotovo sve aspekte društva i gospodarstva, nudeći velike mogućnosti, ali i stvarajući nove izazove. Poseban naglasak stavljen je na to da zemlje poput Hrvatske moraju usmjeriti javne politike prema razvoju digitalnih kapaciteta i stvaranju institucionalnih preduvjeta za širu implementaciju AI tehnologija.

AI kao alat transparentnosti i dobrog upravljanja

Jedno od izlaganja pokazalo je da umjetna inteligencija ima značajan potencijal u suzbijanju nepravilnosti i neetičnih praksi. Analiza velikih skupova podataka omogućuje pravodobno otkrivanje nepravilnosti, prijevara i koruptivnih rizika, osobito u financijskom sektoru, računovodstvu i javnoj upravi.

Prezentirani su i rezultati istraživanja koji potvrđuju povezanost između razine digitalizacije i nižih razina korupcije u državama Europske unije. Istaknuto je da pravilna i odgovorna primjena umjetne inteligencije može ojačati transparentnost poslovanja te povjerenje građana u institucije.

Etički i regulatorni rizici digitalne budućnosti

Drugi je naglasak stavljen na pitanje odgovornosti i rizika koje donosi razvoj umjetne inteligencije. Upozoreno je na moguće negativne posljedice neodgovorne primjene – od dezinformacija i manipulacije percepcijom javnosti, do gubitka kontrole nad sustavima koji donose odluke temeljem kompleksnih algoritama.

Sudionici su istaknuli kako je nužno razvijati mehanizme provjere i nadzora, uz jasno definiranje odgovornosti za odluke koje proizlaze iz automatiziranih sustava.

Nedostatak vještina i kompetencijski jaz

Treće izlaganje bilo je posvećeno rezultatima ankete među više od petsto hrvatskih poduzeća koja već koriste AI. Pokazalo se da poduzeća prepoznaju koristi umjetne inteligencije, ali da su ključne prepreke – manjak stručnih kadrova i nedostatak integracijskih i upravljačkih kompetencija.

Tehničke vještine, poput programiranja i analize podataka, i da -

lje su nedostatne, no još je izraženiji jaz u strateškim i organizacijskim sposobnostima potrebnima za uspješnu implementaciju. Zaključeno je kako ulaganja u ljudske resurse moraju nadilaziti tehničko obrazovanje te uključivati etičko, upravljačko i regulatorno razumijevanje primjene AI-ja.

Hrvatska između potencijala i potrebe za vizijom

Panel rasprava koja je uslijedila okupila je stručnjake iz akademske zajednice, državnih tijela i privatnog sektora. Sudionici su se složili da Hrvatska ima solidne temelje za daljnji razvoj umjetne inteligencije, ali da napredak ovisi o sustavnom jačanju obrazovanja, suradnji između javnog i privatnog sektora te razvoju povjerenja građana u digitalne tehnologije.

Zaključak skupa bio je jasan –umjetna inteligencija nije samo tehnološko, već i društveno pitanje. Njezina uspješna integracija zahtijeva promišljenu strategiju, etički okvir i uključivanje svih relevantnih dionika.

Poručeno je da se Hrvatska nalazi u trenutku u kojem može birati hoće li biti pasivni promatrač globalnih promjena ili aktivni sudionik u stvaranju odgovorne i transparentne digitalne budućnosti. pripremila: Jelena Budak

Troškovi implementacije

zelenih opskrbnih lanaca

izv. prof. dr. sc. Luka Samaržija Katedra za organizaciju i menadžment, Sveučilište u Rijeci, Ekonomski fakultet

Stručni članak UDK: 658.5:502.131.1(497.5)

Uvod

Zeleni opskrbni lanci predstavljaju sustav upravljanja nabavom, proizvodnjom i distribucijom s naglaskom na minimiziranje negativnog utjecaja na okoliš kroz cijeli životni ciklus proizvoda. Oni integriraju ekološke, društvene i ekonomske principe od nabave same sirovine,

trgovina 5(50)

preko proizvodnje, logistike, recikliranja pa sve do krajnje isporuke, uz stalno praćenje i optimizaciju utjecaja na okoliš. Njihova važnost leži u minimiziranju i optimiziranju ekološkog otiska poduzeća, ostvarivanju globalnih ciljeva održivosti te smanjenju rizika vezanih uz održivost prirodnih resursa. Danas us-

postavljanje zelenih opskrbnih lanaca postaje nužno za dugoročnu održivost poduzeća i očuvanje okoliša. Dok se koristi održivih praksi sve više prepoznaju na globalnoj razini, tvrtke se pri usvajanju zelenih modela suočavaju s brojnim izazovima, pri čemu su troškovne barijere najčešće najvažni -

je prepreke implementaciji. Visoki inicijalni troškovi za novu tehnologiju, nabavu zelenih sirovina, infrastrukturne preinake, logističke prilagodbe te ulaganja u informacijske sustave i certifikacije često nadmašuju kratkoročne koristi za poduzeća. Kroz analizu utjecaja pojedinih troškovnih stavki, cilj je pružiti temelj za razumijevanje odluka vezanih uz zelene investicije te naznačiti mogućnosti za smanjenje financijskih barijera i poticanje šire primjene održivih opskrbnih lanaca.

Glavne kategorije troškova

Tvrtke se suočavaju s nekoliko različitih vrsta početnih troškova prilikom prelaska na zelene lance opskrbe. Odluka o implementaciji zelenog opskrbnog lanca ovisi o strukturi troškova, odnosno o strukturi različitih kapitalnih ulaganja.

1. Kapitalna ulaganja u tehnologiju i ulaganja u opremu otežavaju uvođenje zelenih opskrbnih lanaca prvenstveno zbog visokih početnih troškova te dugog povrata investicije (Kaufmann, 2016). Nabava nove opreme, modernizacija postojećih proizvodnih pogona, prelazak na energetski učinkovitije strojeve ili tehnologije koju pogone obnovljivi izvori energije zahtijeva velika financijska sredstva, što predstavlja veliki rizik, osobito za mala i srednja poduzeća. Čak i u slučajevima kada dugoročno postoji ekonomska isplativost, tvrtke često nemaju dostupne izvore financiranja za takve projekte ili su opreznije zbog nesigurnosti oko brzine povrata uloženog kapitala. Osim toga, ovakva ulaganja mogu zahtijevati kompleksne dozvole, dodatnu edukaciju zaposlenika i restrukturiranje cjelokupnog poslovanja, što proces tranzicije čini usporenijim i izazovnijim za upravljanje. Stoga su investicijski troškovi i potreba za visokom početnom likvidnošću najčešće među

Rang Kategorija troškova Tipične početne stavke

1 Tehnologija i oprema

2 Nabava sirovine

3 Infrastruktura

4 Logistika i energija

5 Mjerni sustavi i sustavi za praćenje

6 Certifikati

Izvori: autor

lanca

Novi strojevi s niskim emisijama, modernizacija procesa, kapitalna ulaganja u obnovljive izvore energije

Viša cijena prirodnih materijala, troškovi promjene dobavljača, certificirane komponente i potrošni materijali

Prenamjena postojećih postrojenja, proizvodnja obnovljivih izvora energije na licu mjesta, postrojenja za obradu otpada

Goriva s niskim udjelom ugljika, zamjena voznog parka, rekonfiguracija dostavnih ruta

Sustavi praćenja robe i transportnih sredstava, pilot projekti blockchaina

Revizije, naknade za certifikaciju, osposobljavanje osoblja, vanjsko savjetovanje

najvećim identificiranim barijerama za implementaciju zelenih opskrbnih lanaca.

2. Zamjena dobavljača otežava implementaciju i održavanje zelenih opskrbnih lanaca, jer najčešće generira dodatne troškove u poslovanju, može biti procesno kompleksna te se mogu pojaviti nepredviđeni rizici. O problematici nabavke zelenih materijala i dobavljača pisali su Hald et.al 2021. Prvo, prelazak na ekološki certificirane ili „zelene“ dobavljače često podrazumijeva veće cijene organskih ulaznih materijala, naknade za certifikaciju te troškove koji proizlaze iz uspostave novog poslovnog odnosa (npr. pravne i bankarske usluge).

Drugo, potrebna je prilagodba ugovornih odnosa, implementacija dodatnih kontrola kvalitete i usklađivanje s ekološkim standardima, što može zahtijevati ulaganje u nove procese, IT sustave ili vanjsku konzultantsku podršku.

3. Troškovi infrastrukture i modifikacije postojećih postrojenja negativno utječu na održavanje zelenih opskrbnih, lanaca jer predstavljaju jednu od najvećih pojedinačnih financijskih prepreka za poduzeća. Ulaganja u konverziju ili obnovu pogona — kao što su instalacija sustava za obnovljive izvore ener-

gije, izgradnja postrojenja za tretman otpada ili modernizacija skladišta radi bolje energetske učinkovitosti — zahtijevaju značajna početna sredstva i često dugotrajne građevinske zahvate (Gil-Ozoudeh, 2023). Ovi zahvati mogu privremeno umanjiti proizvodni kapacitet ili uzrokovati privremene zastoje, što dodatno povećava operativne troškove.

Osim visokih kapitalnih izdataka, prisutni su i dodatni troškovi tehničke prilagodbe, ishođenja dozvola te implementacije novih ekoloških standarda i mjernih sustava. Složenost modifikacije raste s veličinom i starosti postojećih objekata, a često je nužno angažirati stručnjake, provoditi složene revizije i zadovoljiti stroge regulatorne zahtjeve. Sve to zajedno poskupljuje i usporava procese održavanja i nadogradnje lanaca opskrbe, smanjujući financijsku održivost i brzinu tranzicije prema zelenim praksama

4. Suvremeni logistički i energetski zahtjevi negativno financijski utječu na održavanje zelenih opskrbnih lanaca, jer značajno povećavaju operativne i investicijske troškove. Prva prepreka su visoki troškovi prelaska na ekološki prihvatljiva logistička rješenja, poput električ-

praksa i očekivanja

nih vozila, naprednih sustava za praćenje, optimizacije ruta i skladišta s visokom energetskom učinkovitošću. Problematiku prelaska na električna vozila posebno naglašavaju Kumar i Agarwal (2023). Oprema i infrastruktura potrebni za takvu modernizaciju često su višestruko skuplji od klasičnih alternativa, osobito zbog ograničene dostupnosti i napretka tehnologije.

Troškovi nabave „zelene“ energije, prilagodbe infrastrukture i održavanja novih sustava često nadmašuju neposredne operativne koristi, osobito u početnim fazama implementacije. Sve to utječe na cjelokupnu financijsku održivost zelenih opskrbnih lanaca i odgađa povrat investicije, što pogotovo pogađa manje tvrtke i one s manjim financijskim potencijalom.

5. Suvremeni sustavi praćenja i nadziranja (npr. digitalni alati za sljedivost, senzori, blockchain i LCA platforme) negativno financijski utječu na održavanje zelenih opskrbnih lanaca prvenstveno zbog visokih početnih i operativnih troškova njihove implementacije i održavanja. Problematika ulaznih barijera detaljno je razrađena u istraživanju Kumara i Agarwala 2023. godine. Uvođenje digitalnih sustava zahtijeva značajna ulaganja u informatičku infrastrukturu, integraciju s postojećim poslovnim procesima, licenciranje softvera te edukaciju osoblja za upravljanje novom tehnologijom. D odatne financijske izazove predstavljaju i troškovi periodičnih nadogradnji, održavanja i prilagodbi sustava specifičnim zahtjevima industrije ili regulatornih tijela. Navedeni troškovi posebno opterećuju male i srednje tvrtke koje često nemaju razvijene interne IT resurse, niti imaju dovoljno kapitala za kontinuirano praćenje i izvještavanje sukladno traženim zelenim standardima. Sve navedeno negativno utječe na ukupne troškove održavanja i smanjuje kratkoročnu profitabilnost zelenih opskrb-

nih lanaca, odgađajući povrat investicija i povećavajući financijski rizik implementacije.

6. Troškovi certifikacije i usklađivanja negativno financijski utječu na održavanje zelenih opskrbnih lanaca jer predstavljaju značajne dodatne, često ponavljajuće izdatke koji ne ostvaruju izravnu operativnu ili tržišnu korist u kratkom roku. Certifikacija prema ekološkim standardima (npr. ISO 14001, LEED) zahtijeva plaćanje naknada za audite, pribavljanje i održavanje dokumentacije, te provođenje periodičnih inspekcija i recertifikacija, što dodatno opterećuje budžet poduzeća.

Usklađivanje internih procesa s novim propisima nerijetko iziskuje promjenu procedura, ulaganje u edukaciju zaposlenika i angažiranje vanjskih savjetnika, a ponekad i izmjene u nabavnim lancima ili tehnologijama. Sve to podiže ukupne operativne i investicijske izdatke, osobito za mala i srednja poduzeća koja teško amortiziraju takve troškove. S obzirom da koristi od certifikacije najčešće dolaze dugoročno, a troškovi nastaju odmah, njihovo financijsko opterećenje značajno usporava i otežava održavanje zelenih opskrbnih lanaca (Camilleri, 2022).

Zaključak

Unatoč navedenim izazovima, dugoročne koristi zelenih lanaca opskrbe — poput smanjenja negativnog utjecaja na okoliš, većeg ugleda na tržištu, usklađivanja s regulatornim zahtjevima i otpornosti na buduće promjene — ističu njihov strateški značaj za održivi razvoj poduzeća i šire zajednice. Ključno je stoga poticati razvoj inovativnih modela financiranja, udruživanje resursa te proaktivnu potporu države i institucija kako bi se olakšala tranzicija i ubrzala realizacija zelenih praksi na svim razinama gospodarstva.

Može se zaključiti da iako su troškovne prepreke visoke, ulaganje u zelene opskrbne lance dugoročno je neizbježno i predstavlja temelj za održivu i konkurentnu budućnost poslovanja.

Izvori

Kaufmann, L. (2016). “Mitigating external barriers to implementing green supply chain management: A grounded theory investigation of green-tech companies’ rare earth metals supply …,” Journal of Supply Chain Management

Hald, K. S., Wiik, S., & Larssen, A. (2021). Sustainable Procurement Initiatives and Their Risk-related Costs: A Framework and a Case Study Application. Measuring Business Excellence, 25(2), 230-243

Gil-Ozoudeh, I. (2023). “Retrofitting existing buildings for sustainability: Challenges and innovations,” Engineering Science & Technology Journal

Kumar D. i A. K. Agarwal, A.K. (2023), “Comparison of economic viability of electric and internal combustion engine vehicles based on total cost of ownership analysis,” in Sustainable Mobility and Accessible Transport, Springer Rahman, T et al. (2019). “Evaluating barriers to implementing green supply chain management: An example from an emerging economy,” Taylor & Francis Camilleri, M.A. (2022). “The rationale for ISO 14001 certification: A systematic review and a cost–benefit analysis,” Wiley

Ova analiza pokazuje da je uvođenje i održavanje zelenih opskrbnih lanaca iznimno kompleksan i financijski zahtjevan proces. Najveće prepreke predstavljaju visoki početni troškovi ulaganja u novu tehnologiju i opremu, skupa zamjena dobavljača, infrastrukturne modifikacije, suvremeni logistički i energetski zahtjevi te investicije u sustave praćenja i certifikacije. Ove financijske barijere posebno pogađaju mala i srednja poduzeća, kojima često nedostaje pristup izvorima kapitala i znanju potrebnom za učinkovitu implementaciju održivih rješenja. ST

KTC d.d. posluje od 1992. godine i danas zapošljava više od 1700 djelatnika. Sjedište tvrtke nalazi se u Križevcima, a osnovna djelatnost je trgovina.

Tvrtka posluje u 27 hrvatskih gradova.

Većina trgovačkih centara, uz supermarket, u svom sastavu ima benzinsku postaju, poljoljekarnu, restoran ili caffe bar.

Kroz svoju viziju, KTC nastoji kupcima osigurati bogatu ponudu proizvoda i gostima pružiti kvalitetnu ugostiteljsku uslugu na jednom mjestu.

Na Makarskoj rivijeri posluje nekoliko hotela visoke kategorije, nudeći vrhunsku uslugu i udoban smještaj.

Birajte mudro!

Održivi razvoj trgovine u Hrvatskoj

Trgovina se definira kao aktivnost kupovine i prodaje roba i/ili usluga s ciljem ostvarivanja profita. Ona podrazumijeva razmjenu između dviju ili više strana – najčešće između proizvođača, distributera, trgovaca i krajnjih potrošača.

Trgovinu dijelimo u dvije skupine:

• Maloprodaja – prodaja robe krajnjim korisnicima (potrošačima).

• Veleprodaja – prodaja robe drugim poslovnim subjektima (npr. trgovinama ili firmama koje dalje preprodaju ili koriste proizvode).

U širem smislu, trgovina obuhvaća i sve popratne aktivnosti, kao što su:

• logistika i distribucija,

• upravljanje zalihama,

• marketing i promocija proizvoda,

• upravljanje odnosima s kupcima.

Cilj trgovine je zadovoljiti potrebe tržišta, omogućiti dostupnost proizvoda/usluga i ostvariti ekonomski dobitak kroz učinkovitu razmjenu vrijednosti.

Održivi razvoj trgovine postaje ključna tema u globalnom kontekstu, a Hrvatska nije iznimka.

Trgovina, kao jedan od najvažnijih sektora u ekonomiji, suočava se s izazovima koji proizlaze iz potrebe za ravnotežom između ekonomskih, ekoloških i društvenih ciljeva. Održivi razvoj trgovine ne uključuje samo ekologiju i smanjenje negativnog utjecaja na okoliš, već i unaprjeđenje radnih uvjeta, promicanje etičkog poslovanja i inovacije koje mogu osigurati dugoročni rast i prosperitet.

Održivi razvoj trgovine temelji se na konceptima koji integriraju ekološke, društvene i ekonomske aspekte. To uključuje smanjenje emisija ugljičnog dioksida, smanjenje korištenja plastične ambalaže, uvođenje etičkih praksi u opskrbne lance, kao i usmjerenost na lokalne proizvode i ekološki prihvatljive tehnologije.

U Hrvatskoj, kao i u mnogim europskim zemljama, trgovinski sektor mora uskladiti svoje poslovne prakse s globalnim ciljevima održivog razvoja. Europska unija postavila je ambiciozan cilj smanjenja emisija CO2 i prelaska na održivu ekonomiju, što trgovinske organizacije moraju prepoznati kao priliku za inovaciju i konkurentsku prednost.

Hrvatska, unatoč značajnom napretku u smanjenju negativnih utjecaja na okoliš u posljednjim godinama, još uvijek se suočava s nekoliko ključnih izazova na putu prema održivoj trgovini:

• Visoka potrošnja plastične ambalaže: S obzirom na visoku potrošnju jednokratnih plastičnih proizvoda, trgovine u Hrvatskoj moraju razviti strategije za smanjenje plastike, uključujući uvođenje alternativnih rješenja poput biorazgradivih materijala ili pakiranja u recikliranim materijalima.

• Zeleni proizvodi i certificiranje: Trgovine u Hrvatskoj trebaju ulagati u promociju zelenih, ekoloških i etički proizvedenih proizvoda. S obzirom na rastući interes potrošača za održivim proizvodima, certificiranje poput „ecofriendly“ oznaka ili ekološkog podrijetla može biti važan čimbenik u povećanju konkurentnosti na tržištu.

• Digitalizacija i e-trgovina: Razvoj e-trgovine nudi brojne prednosti, no, također stvara nove izazove u smislu logistike i zaliha. Održivost u e-trgovini uključuje korištenje obnovljivih izvora

energije za servere, optimizaciju pakiranja i smanjenje emisije CO2 tijekom dostave.

Osim ekoloških aspekata, održivi razvoj trgovine uključuje i odgovornost prema društvu. To se manifestira kroz unaprjeđenje radnih uvjeta i promicanje pravedne trgovine.

• Unaprjeđenje radnih uvjeta: Poslodavci u trgovinskoj industriji u Hrvatskoj moraju se usmjeriti na poboljšanje uvjeta rada. Transparentnost u pogledu plaća, poštivanje radnih prava te ulaganje u obuku i razvoj zaposlenika ključni su faktori održivog poslovanja.

• Pravedna trgovina: Promicanje pravedne trgovine i etičkih proizvoda u maloprodaji važno je za izgradnju povjerenja među potrošačima.

Članstvom u Europskoj uniji Hrvatska prati slijedeće inicijative:

• Poticaji za smanjenje emisija i ekološke inovacije: Programi poput EU fondova, poticaji za zelene tehnologije te subvencije za korištenje obnovljivih izvora energije mogu značajno smanjiti troškove tranzicije prema održivim praksama.

• Smanjenje plastične ambalaže: Prema zakonodavstvu EU, trgovine moraju smanjiti korištenje plastike za jednokratnu upotrebu. U Hrvatskoj se implementiraju stroži zakoni koji reguliraju upotrebu plastike, a trgovine moraju ulagati u ekološke alternative.

• Održiva maloprodaja: Za jaču integraciju održivih principa, potrebno je razviti politike koje potiču trgovine na povećanje energetske učinkovitosti, smanjenje

otpada i racionalnu uporabu resursa.

Perspektive za održivu trgovinu u Hrvatskoj

Trgovina u Hrvatskoj, kao i u ostatku svijeta, suočava se s izazovima, ali i s velikim prilikama u pogledu održivog razvoja. Implementacija zelenih tehnologija, smanjenje negativnog utjecaja na okoliš, unaprjeđenje radnih uvjeta te razvoj etičkog poslovanja ključni su faktori za budućnost. Hrvatska mora nastaviti ulagati u edukaciju i inovacije, kao i podupirati zakonodavne inicijative koje će omogućiti održivi rast trgovinskog sektora.

U konačnici, održivi razvoj trgovine nije samo nužnost, već i prilika za stvaranje konkurentske prednosti na domaćem i međunarodnom tržištu, kao i za doprinos globalnim ciljevima održivosti. ST

Ako kandidat jednostavno nestane – zašto nestaje

Željko Šundov

Nalazimo se u vremenu visoke zaposlenosti i vrlo dobrih ekonomskih okolnosti tako da se sve češće u procesu zapošljavanja kandidata i kandidatkinja dešavaju slučajevi da oni jednostavno nestanu, prekinu bilo kakvu komunikaciju s agencijom za zapošljavanje ili odjelom unutar kompanije koja se bavi zapošljavanjem. Ovdje napominjem da članak pišem iz pogleda člana agencije i da ću upotrebljavati samo naziv kandidat uz poštovanje svih spolova i radi jednostavnosti pisanja.

Prije samo nekoliko godina mnogo se pričalo o slučajevima u kojima se nešto slično dešavalo kod onih koji su pozivali na zapošljavanje tj. ignoriranju kandidata od

strane agencija koje im nisu davale povratne informacije. Sada većina kompanija koja drži do sebe ima automatizirane procese zapošljavanja, što je dovelo do razvoja njihovih sustava za automatizirane povratne informacije. Mi, koji se bavimo ovim poslom kao posrednici, već nekoliko godina upozoravamo kompanije da se nalazimo u vremenu tržišta „zaposlenika“, a to je vrijeme kada oni odlučuju, kada će, gdje će i koliko brzo se zaposliti.

I koliko god upozoravali kompanije da procese zapošljavanja naprave brzo, odlučno, vrlo transparentno i dalje se dešava, da ti procesi traju dugo, da su jednosmjerni i da ne prihvaćaju, bar trenutnu stvarnost, da na neki način argumen-

tima, transparentnim procesom i razumijevanjem potreba zaposlenika privuku zaposlenika ili grubo rečeno „dobro mu/joj se prodaju“. Radeći procese zapošljavanja po ustaljenim kompanijskim regulama i koracima, kompanije, a time i agencije za zapošljavanje, sve češće gube kandidate.

Problem je da se težište odluke premjestilo na drugu stranu stola - kandidati koji pokažu interes za priliku za posao jednostavno nestanu iz radara tijekom procesa ili na kraju, bez ikakvih pojašnjenja, ne javljaju se. Studija koju je proveo LinkedIn otkrila je da je čak 95% kompanija i agencija doživjelo „nestanak“ kandidata nakon prvog ili nekoliko razgovora za posao.

Na vrlo konkurentnom tržištu rada, kandidati za menadžersku razinu često dobivaju nekoliko ponuda za posao odjednom. Mudri kandidati tada ulaze u proces istraživanja između raznih mogućnosti kako bi odabrali pravu za sebe, testirali svoju tržišnu konkurentnost ili svoju vrijednost u postojećoj kompaniji. Na drugoj strani, dešava se da mnogi ne žele gubiti vrijeme (jer svaki ovakav proces traži dodatno vrijeme za pripremu i provedbu) i odmah na početku procesa žele znati o kojoj se poziciji radi i ako su agencije u pitanju o kojoj se kompaniji radi.

Primjer

Provodili smo strogo povjerljiv proces traženja i selekcije kandidata za direktora financija za jednu kompaniju. Uloga tražene osobe bila je specifična i uska te se odnosila na sva tehnička financijska znanja i iskustva, a uključivala sve poslove vezane uz burzu, odnose s revizorima, sastanke s investitorima i usku povezanost s Upravom.

Baza kandidata bila je jaka, ali zbog specijaliziranih vještina tržište je bilo ograničeno. Identificirali smo vrhunskog kandidata s velikim iskustvima vezanim za tržište kapitala, značajnim menedžerskim iskustvima, jedinstvenom kombinacijom tvrdih i mekih vještinatehničkih kompetencija, vještinama vođenja i razvoja tima.

Prije samog davanja ponude, obavijestili smo kandidata da je naš

prvi izbor. Predloženi paket bio je iznad onoga što je pojedinac zarađivao uz dodatne pogodnosti koje mu je nova kompanija pružila. Međutim, nakon otkaza u trenutnoj kompaniji, trenutni poslodavac mu je ponudio mjesto u Upravi kompanije, značajno povećanje plaće i druge pogodnostima, kako bi tu osobu zadržao kod sebe.

Za nas kao posrednike, ali i za našeg klijenta, bio je to frustrirajući i emotivan trenutak. Kandidat je dugo tražio položaj u Upravi i veća primanja, ali ih je dobio tek nakon što je objavio da odlazi. Unatoč novoj ponudi i pažnji, novac ne može biti jedini motiv. Naš kandidat je smatrao da pravi odgovor leži u vrsti organizacije i vodstva s kojim teži raditi. Na kraju je odlučio otići u novu kompaniju koja je usklađena s njegovim vrijednostima. To pokazuje da su za mnoge kandidate kultura i transparentnost vodstva te izazov koji posao i pozicija nose važniji od naknade. Što bi Vi napravili? Da li se Vama desilo da se kandidati predomisle u zadnji tren, nakon sati i sati zajedničkih razgovora, tik pred potpisivanjem ugovora?

Iz perspektive zapošljavanja, ovdje se radilo o vrlo emotivnom procesu i trebalo je imati vrhunske živce. Sklon sam optimizmu, ali bio sam tjeskoban tijekom tih kritičnih trenutaka, posebno kada je u jednom trenutku tijekom dana sa stalnim pozivima i porukama komunikacija s kandidatom utihnula. Odlučio sam čekati, vjerujući da će donijeti pravi izbor.

Ovo iskustvo potvrdilo je važnu lekciju: protuponude su često samo privremeno rješenje, pružajući privremeno zadovoljstvo, ali rijetko rješavajući dublje organizacijske probleme. Statistike pokazuju da većina zaposlenika koji prihvaćaju protuponude napuštaju svog poslodavca u kratkom roku npr. u rasponu od 60% do 80% koji odlaze unutar šest mjeseci, a čak 80% do 93% odlazi unutar 12 do 18 mjeseci. Pravo zadržavanje zahtjeva rješavanje sistemskih problema i poticanje okruženja u kojem ljudi žele ostati - a ne samo „bacanje novca na njih“.

U konačnici, ljudi žele raditi u jako dobrim organizacijama i s vođama koje poštuju. Iako je novac važan, nije jedini faktor koji motivira ljude. Kandidate pokreću svrha, kultura i vrijednosti organizacije. Naša uloga kao stručnjaka za zapošljavanje je prepoznati te prikladne kandidate i pomoći klijentima da izgrade radna mjesta u kojima se ljudi žele dugoročno posvetiti. No, zadatak je klijenta da u toku procesa jasno prenese kandidatima njihove vrijednosti, izazove posla, probleme s kojima će se susresti i svojim očekivanjima.

Kako spriječiti nestanak kandidata u procesu zapošljavanja?

Osnova svega je jasna i otvorena komunikacija. Headhunting je područje gdje trebate odvojiti vrijeme za izgradnju odnosa s kandidatima. Razvijanjem povjerenja i komunikacije, kandidati će vjerojatnije dati povratne informacije ili podijeliti svoja razmišljanja, umjesto da iznenada nestanu iz procesa. Od samog početka treba biti jasno koje su faze procesa i očekivani raspored. Moraju se dati realna obećanja i svaki dogovor mora se poštovati. U tome je uloga kompanija koje prenose svoje procese zapošljavanja na agencije ključno, te ta suradnja mora biti u skladu s

očekivanjima kandidata, a ne procesima klijenta.

Ne bi se smjelo desiti da agencija napravi procese selekcije, predloži kandidate za daljnje razgovore sa kompanijom i da onda prođe 30 dana do organizacije prvog susreta ili odluke klijenta ili da proces selekcije nakon toga traje u kompaniji 60 – 90 dana, jer po njihovim procedurama najprije ide razgovor sa HR direktorom, pa sa dva menadžera, pa ide psihometrijsko testiranje i na kraju nešto treće. Proces traje predugo, HR odjeli jako teško usklađuje termine direktora za razgovore s kandidatima i jedini rezultat je da se kandidati „ohlade“. Zato je suradnja agencije i klijenta ključna, kako bi na vrijeme informirali kandidate o odgodi ili transparentno opisali proces. Uz to, zadatak je agencije da nazove ili pisano obavijesti kandidata kako bi pružio informacije o nedostatku informacija. Ali to ne može trajati 60 dana.

Ono što nikako ne smijemo zaboraviti je da trenutno na tržištu rada

Lavazza aparati

postoji pet generacija koje se međusobno razlikuju po načinu komunikacije. Milenijalci i generacija Z mogu se osjećati neugodno s dugim e-porukama i telefonskim pozivima, stoga vrijedi razmisliti o drukčijem pristupu.

Općenito, srž problema leži u upravljanju očekivanjima. Potrebno je postaviti realna očekivanja u vezi s ponuđenom ulogom i izbjegavati pretjerano ukrašavanje kompanije i pozicije kako bi se privukli talenti.

Ovdje je vrlo važna suradnja između klijenta i partnera za zapošljavanje, tijekom koje se mora sastaviti najistinitija slika stanja u kompaniji, perspektive pozicije i budućih vizija vlasnika. Pogotovo danas, kada kandidati većinu informacija dobiju jednim klikom na Google ili preko AI platformi.

Vrlo je teško provesti uspješan proces zapošljavanja za kompaniju o čijoj se internoj klimi na tržištu govori na negativan način i koja nije bila angažirana u izgradnji svog

imidža. Ljudi preferiraju biti povezani s kompanijama koje imaju snažnu i održivu viziju, odgovarajuću kulturu i čiji postupci potvrđuju marketinške poruke. Talentirani kandidati spremni su raditi i izvući tvrtku iz loše pozicije, ali ako nema jasne poruke vlasnika o tome kamo žele ići, neće se pridružiti.

I kao zaključak

Vrijednosti i organizacijska kultura često nadmašuju naknadu - kandidati donose odluke na temelju usklađenosti s vodstvom, svrhom i kulturom, a ne samo na temelju plaće ili titula.

Protuponude su privremena rješenja - mogu zadržati talente kratkoročno, ali rijetko rješavaju temeljne sistemske probleme.

Dugoročno zadržavanje ovisi o svrsi i vodstvu - izgradnja radnih mjesta utemeljenih na vrijednostima i autentičnom vodstvu potiče predanost i smanjuje vjerojatnost odlaska kandidata. ST

za kavu A Modo Mio – održivost,

talijanski dizajn i savršeni espresso u jednom

Usvijetu u kojem održivost postaje središnji kriterij pri odabiru kućanskih uređaja, Lavazza A Modo Mio predstavlja idealan spoj ekološke odgovornosti, tehnološke inovacije i prepoznatljivog talijanskog stila.

Ovaj elegantni aparat za espresso, djelomično izrađen od reciklirane plastike (do 36%), dokaz je da briga o okolišu i vrhunski dizajn mogu ići ruku pod ruku.

Svojim kompaktnim i modernim linijama, A Modo Mio aparat za kavu savršeno se uklapa u svaki interijer

– od minimalističkih urbanih prostora do toplih obiteljskih kuhinja. Zahvaljujući iznimno tihom radu, priprema kave postaje čisti užitak, bez narušavanja mira doma. Inovativno područje za pripremu napitaka i praktični spremnik za iskorištene kapsule osiguravaju jednostavnost upotrebe i čistoću, dok je ekološko pakiranje potpuno reciklirajuće.

Lavazza A Modo Mio nije samo estetski i ekološki napredan – on je i energetski učinkovit: prijelaz u stand-by način rada smanjen je s 9 na samo 2 minute, čime se znatno smanjuje potrošnja energije.

A ono što zaokružuje cijelo iskustvo je autentična talijanska kava Lavazza. Aparat je kompatibilan sa Lavazza A Modo Mio kapsulama, koje nude široku paletu aroma i intenziteta – od blagih i kremastih do snažnih i punih okusa. Svaka kapsula sadrži pažljivo odabrana i stručno pržena zrna kave, koja odražavaju više od 120 godina Lavazzine strasti i majstorstva u stvaranju najbolje talijanske kave.

Lavazza A Modo Mio – za one koji žele uživati u vrhunskom espressu, uz ekološku odgovornost i ljubav prema istinskom talijanskom okusu. ST

L A V A ZZA A MODO MI O

APARAT ZA ESPRESSO KAVU I KAPSULE

Kako se modularna nastava

prilagođava budućim poduzetnicima

Ivana Prezzi, dipl. oec.

U suvremenom obrazovanju više nije dovoljno prenositi znanje iz udžbenika, potrebno je stvarati okruženje u kojem učenici uče istraživati, stvarati i preuzimati inicijativu. U svijetu koji se brzo mijenja i u kojem je poduzetnički način razmišljanja postao ključ uspjeha, škole preuzimaju novu ulogu: one više nisu samo mjesta gdje se stječe znanje, već i prostori učenja kroz iskustvo. Upravo zato modularna nastava postaje središnji obrazovni model koji spaja teoriju i praksu te učenike potiče na samostalno razmišljanje, inovativnost i odgovorno djelovanje.

UKomercijalno-trgovačkoj

školi Split modularna je nastava službeno uvedena ove školske godine, no, princip rada koji donosi projektno učenje, interdisciplinarni pristup i povezanost s realnim sektorom, u školi se primjenjuje već niz godina. Nastavnici su kroz razne predmete i aktivnosti već razvijali načine rada koji uključuju timske projekte, stvaranje proizvoda, digitalne alate i povezivanje s lokalnim zajednicama. Stoga se uvođenje modularne nastave dogodilo prirodno, kao logičan nastavak dugogodišnje prakse u kojoj učenici uče kroz stvarne situacije i konkretne

zadatke.˝Tijekom proteklih godina učenici su sudjelovali u nizu projekata koji su u potpunosti odražavali duh modularne nastave. Kroz različite sadržaje, poput onih vezanih uz razvoj ekološki održivog proizvoda, učenici su prošli sve faze stvaranja poduzetničkog koncepta: od osmišljavanja proizvoda, dizajna i vizualnog identiteta, do istraživanja tržišta i procjene njegove opravdanosti. Učenici su, primjerice, osmislili proizvode poput E.T.EcoTorbe, višekratne torbe izrađene od različitih recikliranih materijala koja kao takva već postoji na tržištu, ali su joj dali novu, originalnu notu nazivom E.T., aludirajući na E.T. vanzemaljca i spajajući održivost s kreativnošću; te druge kreativne ideje koje su spajale održivost i funkcionalnost. Kroz takve projekte primjenjivali su metode

SMART i SWOT analize, analizirali prednosti i rizike proizvoda, definirali mjerljive ciljeve te izrađivali promotivne materijale u digitalnim alatima kao što je Canva ili istraživali tržište uz pomoć MS Forms. Na taj su način učili kako se ideja razvija, testira i prilagođava tržištu, ali i kako se komunicira s potrošačima i poslovnim partnerima.

Ovaj pristup učenicima je omogućio upoznavanje s pravim procesom poduzetničkog razmišljanja –prepoznati problem, osmisliti rje -

šenje, analizirati tržište, planirati prodaju i predstaviti ideju na profesionalan način. Ovakvi zadaci nisu bili samo vježbe, već i priprema za stvarne izazove, poput međužupanijskih natjecanja u disciplini Poduzetništvo (WorldSkills Croatia), na kojima su učenici škole redovito sudjelovali i ponekad ostvarivali zapažene rezultate. U takvim natjecanjima učenici su morali pokazati ne samo znanje, nego i sposobnost timskog rada i kreativnog pristupa tržišnim izazovima.

Sličan način rada nastavlja se i u višim razredima, osobito kod maturanata, koji sudjeluju u međunarodnim projektima poput SAVE (Sustainability, Action, Voyage, Experience) provedenog u suradnji s Privrednom bankom Zagreb d.d. i Muzejem štednje u Torinu (Museo del Risparmio). Projekt SAVE usmjeren je na financijsku pismenost i održivo gospodarenje, a učenici kroz njega analiziraju navike štednje, istražuju povezanost financijskih odluka i društvene odgovornosti te kreiraju digitalne edukativne kampanje. Suradnja s PBZ-om učenicima omogućuje upoznavanje i s bankarskim procesima prilikom dizanja kredita za realizaciju poduzetničke ideje, dok edukativni sadržaji Muzeja štednje u Torinu otvaraju nove perspektive o ulozi financija u suvremenom eko -

loški osvještenom društvu. Projekt SAVE postao je jedno od najvrjednijih iskustava školskog učenja jer povezuje obrazovanje, gospodarstvo i međunarodnu suradnju.

Uz to, učenici trećih razreda već tradicionalno sudjeluju u projektu „Ideja godine“ portala srednja. hr, gdje razvijaju vlastite poslovne koncepte i predstavljaju ih stručnom žiriju. U tom projektu nastaju inovativni i ekološki osviješteni proizvodi poput višekratnih E.T. torbi, slamčica od kore lubenice ili kockica izrađenih od jestivih materijala, koje simbolično predstavljaju spoj kreativnosti, održivosti i poduzetničkog duha. Kroz takve aktivnosti učenici uče kako ideju pretvoriti u tržišni proizvod, kako razviti marketinšku strategiju i kako predstaviti svoju viziju na profesionalan način.

Zahvaljujući takvom načinu rada, škola je postala prepoznatljivo okruženje u kojem se poduzetništvo ne uči samo iz knjiga, već se živi svakodnevno. Kroz projekte, module i suradnju s realnim sektorom, učenici razvijaju kompetencije koje nadilaze formalno obrazovanje: komunikaciju, suradnju, kreativno rješavanje problema i odgovornost. Nastavnici pritom imaju ulogu mentora, koji ne daju gotove odgovore, već potiču učenike da sami istražuju i pronalaze rješenja.

Uvođenjem modularne nastave škola je samo formalizirala ono što je već neko vrijeme bila njezina praksa: obrazovanje usmjereno na stvarne ishode, razvoj vještina i primjenu znanja u konkretnim situacijama. Od prvih razreda koji tek započinju s istraživačkim projektima, do trećih razreda koji osvajaju nagrade za inovacije i maturanata koji sudjeluju u međunarodnim suradnjama, svi učenici prolaze put od ideje do realizacije. Kroz taj proces ne postaju samo učenici koji razumiju poduzetništvo, nego i mladi ljudi koji ga istinski žive, spremni stvarati, surađivati i mijenjati svijet oko sebe. ST

INTERNATIONAL SCIENTIFIC CONGRESS

ROMAR CONGRE

CROMAR CONGRESS 29 9 th

NOVEMBER 13th AND 14th, 2025

IJEKA PATIJA

RIJEKA OPATIJA

PROGRAM

NOVEMBER 13, 2025 OPATIJA, FACULTY OF TOURISM AND HOSPITALITY MANAGEMENT (FTHM) UNIVERSITY OF RIJEKA

9:00 – 10:00 REGISTRATION OF PARTICIPANTS [Registration Desk, Ground Floor, FTHM]

10:00 – 11:30

OPENING CEREMONY AND KEYNOTE SPEECHES

[Hall B2, 1st Floor, FTHM]

Selma Kadić-Maglajlić, Ph D , Associate Professor Copenhagen Business School, Denmark

“From Sur veys to Algorithms: Marketing Research in the AI Era”

Maja Šimunić, Ph.D.

Hilton Rijeka Costabella Beach Resor t & Spa

“Bridging Science and Practice: Creating Sustainable, Win–Win Value Between Business and Education”

Sanja Stamenić Oštrić, Ph.D., Solana Nin

“The Power of Stor y in Ever y Product, Place & People”

11:30 – 12:00 COFFEE BREAK

K [Ground Floor, FTHM]

12:00 – 13:00 PANEL: RURALNI RAZVOJ U PREKOGRANIČNOJ TURISTIČKOJ DESTINACIJI, EU HORIZON PROJEKT “CROCUS”

13:00 – 14:00 LUNCH

14:00 – 16:00 PARALLEL SESSIONS

[Ground Floor, FTHM] [FTHM]

KOGRANI TURI

[Hall B2, 1st Floor, FTHM]

ON-SITE

PARALLEL SESSION 1

[Hall B5, 2nd Floor, FTHM] ARALLEL

Marketing Dynamics: Insights into perceptions, emotions and brand management

Helena Štimac and Valentina Helajz

Applying the S-O-R model to impulse buying behavior: the role of emotions and generational differences

Matia Torbarina, Jasmina Dlačić and Doris Brčinović

The Impact of Music Tempo and Product Category on Consumer Perception

Nikola Drašković

Uloga ambalaže u suvremenom marketingu: pregled literature

Mirna Leko Šimić and Ana Pap Vorkapić

Brand equity of a higher education institution – a case study of EFOS

Maja Vujičić

What marketing is (not)

Lorena Šatrak, Goran Vlašić and Kristijan Keleminić

Gen Z Sentiment Toward Marketing

ON-SITE

ARALLEL

PARALLEL SESSION 2

[Hall B6, 2nd Floor, FTHM]

Sustainability, consumer values, and marketing communication in modern consumption and tourism

Nina Grgurić Čop, Ivana First Komen and Lea Peko-Lončar

Through the moral lenses: Generation Z’s intention to purchase sustainable products endorsed by influencers

Sanja Stamenić Oštrić

The power of storytelling in attracting visitors and driving sales

Andrea Lučić

From possessions to purpose: Gendered influences of materialism and selfdiscipline in youth minimalist consumption

Ružica Brečić

Stavovi i ponašanje majki pri kupovini zdrave hrane

Tihana Cegur Radović, Márcio Ribeiro Martins and Ivan Štedul

How environmentally responsible are tourist in campsites? Camping tourism experience, loyalty and site-specific environmentally responsible behaviour in Croatia and Portugal

Ivan Ružić, Lana Domšić and Petra Stažić

Branding Baranja: Wine Roads and Gastronomic Heritage as Tools for Destination Marketing

ONLINE

PARALLEL SESSION 3

Innovation and consumer behaviour in sustainable and digital marketing contexts

Anita Subotić and Nina Antičić

Reconceptualizing social value in electric vehicle market: identity alignment as a driver of purchase intentions

Simona Šinko, Nupur Chakraborty, Mateja Čuček and Lazar Pavić

Packaging preferences and perishable food choice: The case of mangoes in India

Juraj Rašić, Martina Mikrut Nađsombat and Marija Erić Sustainable fashion - what matters to Generation Z?

Slavica Cicvarić Kostić, Ivan Todorović, Milan Okanović and Miha Marič

The role of market analysis in the initial phases of startup development

Lara Ljubenović and Erik Ružić

The use of artificial intelligence (AI) technology among marketing agencies in the Republic of Croatia

Ivana Pavlić, Matea Matić Šošić, and Barbara Puh

Digital consumer experience: An empirical study of mobile app usage

Nada Kaurin Knežević, Lordan Kondić and Pavel Ljiljak

Caught in the Scroll: The Role of Fear of Missing Out (FoMO) in Social Media Behavior and Life Satisfaction Among Generation Z and Y [Hall B1, Ground Floor, FTHM] ARALLE

ON-SITE

14:00 – 16:00

4 00 16

STUDENTS’ WORKSHOP P [Hall B2, 1st Floor, FTHM]

Tomislav Pancirov

Consultant for Digital Communications and Branding

Radionica: Kako kreirati osobni brend na digitalnim kanalima i uspješno se pozicionirati na tržištu?

16:00-17:00

CROMAR ASSEMBLY

20:00

CONFERENCE DINNER Y [FTHM] [Kvarner Restaurant, Lovran]

NOVEMBER 14, 2025 RIJEKA, FACULTY OF ECONOMICS AND BUSINESS (FEB) UNIVERSITY OF RIJEKA

8:00 – 12:00

DOCTORAL CONFERENCE

in collaboration with the Doctoral Study Program in Economics and Business Economics, Faculty of Economics and Business, University of Rijeka Facult [Building Annex, FEB]

ON-SITE & ONLINE

10:00 – 12:00

0:00

CROMAR PHD PAPERS SESSION

[Reading Room, Ground Floor, FEB]

Mina Nikolić, Milica Kostić-Stanković and Milica Maričić

The Interplay of Knowledge Sharing, Customer-Centric Strategies, and Market Research in Driving Product Success

Branka Dropulić Vukić and Zoran Krupka

Skepticizam potrošača generacije Z: Uloga percipirane transparentnosti i autentičnosti marki

Miha Marič, Aila Civić and Tilen Matjašič

Personalized Destination Marketing Through AI: A Theory Driven Blueprint for Practitioners

Veljko Uskoković, Vesna Damnjanović, Katarina Milosavljević and Veljko Jeremić

Securing the Message: AI as the Anchor of Confluence of Cybersecurity and Marketing Innovation

12:00 – 12:30 COFFEE BREAK

K [Ground Floor, FEB]

12:30 – 14:00 WORKSHOP:

HOW TO PUBLISH PAPERS IN SCIENTIFIC JOURNAL

[Reading Room, Ground Floor, FEB]

14:00 – 16:00

GUIDED TOUR - CITY OF RIJEKA

Praćenje usklađenosti poboljšava upravljanje poduzećima i povećava

transparentnost njihova rada

Uoči ulaska Hrvatske u Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) državna poduzeća sve veću pozornost pridaju usklađenosti. Državnim poduzećima od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku implementacija funkcije praćenja usklađenosti početkom listopada postala je i zakonska obveza.

Otome se govorilo na Compliance konferenciji: Usklađenost u doba promjena održanoj u Zagrebu.

„Usklađenost označava obvezu organizacija da se pridržavaju zakonskih, regulatornih i etičkih zahtjeva. Ona nadilazi puku pravnu obvezu, jer uključuje i odgovorno poslovanje, upravljanje rizicima te izgradnju poslovne kulture temeljene na etici i integritetu. U posljednjih pet godina u Hrvatskoj vidimo značajan pomak. Svijest o važnosti usklađenosti kontinuirano raste. Vlada je 2019. godine donijela Odluku o uvođenju funkcije praćenja usklađenosti u državna poduzeća od posebnog interesa, a od 1. listopada ove godine, stupanjem na snagu Zakona o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske, ta je obveza postala zakonski zahtjev. To spada među rijetke pozitivne primjere na globalnoj razini, a Hrvatska time postaje kad je usklađenost u pitanju, zamašnjak pozitivnih promje-

na u regiji“, istaknula je dr. sc. Silvija Vig, stručnjakinja za usklađenost i poslovnu etiku te organizatorica Compliance konferencije

U nekim se poduzećima funkcija usklađenosti tek razvija, no neka je već imaju na visokoj razini.

„Sve se više osvještava da usklađenost nije operativna funkcija koja dolazi na kraju procesa upravljanja, već da je riječ o strateškoj funkciji koja mora djelovati uz upravu. Usklađenost treba podsjećati cijeli kolektiv na misiju i viziju tvrtke – stvaranje dodane vrijednosti za krajnjeg korisnika i materijaliziranje te vrijednosti na korist zaposlenika, vlasnika, cijelog poduzeća i krajnjih kupaca. Ljetos smo donijeli Zakon o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske s ambicijom da upravljanje tih poduzeća bude sa snažnim nadzornim odborom i upravom, ključnim pokazateljima uspješnosti te jasnim ciljevima. Standard korporativnog upravljanja tim poduzećima treba

biti i veći nego u privatnom sektoru. Kako ovaj zakon ne bi ostao mrtvo slovo na papiru, u javnim poduzećima trebamo uspostaviti kvalitetnu funkciju praćenja usklađenosti. Sada smo u procesu donošenja pravilnika vezanog uz uspostavu funkcije praćenja usklađenosti u svim javnim poduzećima kojim ćemo jasno uspostaviti okvir rada funkcije usklađenosti“, rekao je na konferenciji Matej Bule, glavni savjetnik ministra financija Republike Hrvatske. Dodao je da ulazak Hrvatske u OECD označava kraj integracijskih procesa koje je država započela prije više od trideset godina.

„Poticanje usklađenosti i integriteta ključno je za gospodarski razvoj. Ono gradi povjerenje investitora, privlači domaća i strana ulaganja te potiče poštenu konkurenciju. Kao rezultat toga stvara se više radnih mjesta i poboljšava infrastruktura, a resursi se usmjeravaju prema produktivnim sektorima što do-

vodi do održivog gospodarskog rasta. U OECD-u drago nam je vidjeti ambiciozan put reformi Hrvatske prema daljnjem unaprjeđenju usklađenosti i integriteta što će koristiti njezinu gospodarstvu i stanovništvu u cjelini“, istaknuo je na konferenciji Hendrik Bosshammer, voditelj projekata u Odjelu za jugoistočnu Europu Direktorata za globalne odnose i suradnju OECD-a.

Donošenje pravilnika o funkciji usklađenosti dio je reformi na kojima se u Hrvatskoj radi u skladu s preporukama OECD-a. Reforme doprinose boljem upravljenju državnim poduzećima od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku te većoj transparentnosti njihova rada.

„Pred nama je velik posao implementacije funkcije usklađenosti! To neće ići od jedne institucije ili jedne osobe, nego od posvećenosti cijele organizacije istom putu. U implementacijskoj fazi najvažnije je znati koja je korist naše usklađenosti s najboljim praksama. Kad govorimo o upravljanju rizicima, trebamo znati kako ih prepoznati, kako se vrši nadzor te kako se organizira uprava. Compliance će nam u budućim koracima imati i savjetodavnu ulogu o tome koji je put izgledniji i ispravniji“, istaknuo je Leon Žulj, ravnatelj Uprave za trgovačka društva u državnom vlasništvu, koncesije i državne potpore u Ministarstvu financija.

Stručnjaci za usklađenost susreću se sa sve više izazova – od borbe s korupcijom i zaštite osobnih podataka do odgovornog korištenja umjetne inteligencije.

„Rizici postaju sve složeniji i međusobno povezani. Upravljanje krizama i kontinuitet poslovanja postaju ključni dijelovi agende i zadataka usklađenosti. Moramo objediniti korporativno upravljanje, upravljanje rizicima, kontrolu i usklađenost u integrirani sustav osiguranja kako bismo naše tvrtke učinili otpornijima u ovo vrijeme promjena. I ne smijemo zaboraviti jednu stvar dok se bavimo temama ‘u trenutku’. O

nama će se suditi s odmakom, za nekoliko godina, prema tome kako smo upravljali situacijom i jesmo li kao organizacije zadržali ili izgubili svoju svrhu i vrijednosni kompas“, poručio je Klaus Moosmayer, član Nadzornog odbora Deutsche banke i supredsjedatelj Globalnog vijeća za budućnost dobrog upravljanja Svjetskog gospodarskog foruma.

Na Compliance konferenciji govorilo se i o primjerima uspješnih implementacija funkcije praćenja usklađenosti u Hrvatskoj. Među tim je primjerima onaj Zagrebačkog holdinga.

„Izazov je compliance prenijeti u živi rad – doći do svakog zaposlenika i svakog procesa te pokušati pronaći rizike neusklađenosti u tim procesima. Kod nas je to bila strateška odluka uprave. To nam je dalo vjerodostojnost. Uprava vjeruje u taj naš alat i u to da će joj on pomoći donositi informirane odluke“, kazala je Ana Jaklin, direktorica Sektora strategije, razvoja i usklađenosti Zagrebačkog holdinga. U sklopu konferencije održana je dodjela nagrada The Best in Compliance.

Fina je dobila nagradu za najbolji antikorupcijski program. U izboru su sudjelovale tvrtke iz Hrvatske i okolnih zemalja.

„U suradnji s Organizacijom za ekonomsku suradnju i razvoj (OECDom) i Bazelskim institutom za upravljanje Fina je provela reformu etičkih i antikorupcijskih mehanizama te razvila Antikorupcijski program. Taj program javno objavljen prošle godine, edukacije više od tisuću zaposlenika te unaprijeđen sustav prijavljivanja nepravilnosti dokaz su da antikorupcija može biti strateški ugrađena u organizacijsku kulturu”, kazala je dr. sc. Silvija Vig, stručnjakinja za usklađenost i poslovnu etiku. Dodala je kako Fina drugim državnim poduzećima od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku može biti uzor u implementaciji funkcije usklađenosti.

„U Fini usklađenost od početka doživljavamo kao stratešku vrijednost, jer je ona temelj povjerenja, transparentnosti i odgovornog poslovanja. Upravo zato sustavno ulažemo u edukaciju zaposlenika, jasne etičke standarde i politike te kontinuirano jačamo kulturu integriteta u organizaciji. Ponosni smo što je naš trud prepoznat i nagrađen na dodjeli nagrada The Best in Compliance. To nam je potvrda da smo na dobrom putu, ali i obveza da nastavimo razvijati usklađenost kao standard poslovanja. Vjerujemo da naša iskustva mogu poslužiti kao pozitivan primjer i drugim hrvatskim tvrtkama“, rekla je Vinka Ilak, članica Uprave Fine.

Tvrtka Ericsson Nikola Tesla dobila je nagradu za najbolji program usklađenosti trećih strana. Tvrtka je razvila sustav procjene i nadzora poslovnih partnera koji koristi digitalne alate i automatizaciju s više od 2.000 automatskih provjera godišnje. Program pokazuje, istaknula je Silvija Vig, da usklađenost u radu s trećim stranama nije prepreka, već temelj održivog i sigurnog poslovanja.

Tvrtka Bosqar Invest primila je nagradu za zaštitu zviždača te nagradu za razvoj i predanost kulturi etike i usklađenosti. Tvrtka Lukavac Cement iz Bosne i Hercegovine dobila je nagradu za najbolji program usklađenosti, a OTP banka Srbije za najbolji program etičkih edukacija.

Dobitnike nagrada izabrao je neovisni ocjenjivački sud sastavljen od stručnjaka za usklađenost.

Compliance konferencija bila je najveća konferenciji o usklađenosti u ovom dijelu Europe. Na njoj je govorilo tridesetak domaćih i stranih govornika te panelista. Slušalo ih je više od 200 službenika za praćenje usklađenosti iz desetak zemalja.

Konferenciju je organizirala tvrtka Codupo, a pokrovitelj konferencije bilo je Ministarstvo financija.

Fotografija: Robert Gašpert

Upravljanje vremenskim terminima: Veća učinkovitost uz pravo vrijeme

prof. dr. sc. Aleksandar Erceg

Što je upravljanje vremenskim terminima za kamione?

Upravljanje vremenskim terminima evoluiralo je od opcionalne značajke do operativne nužnosti. Za učinkovito i predvidljivo upravljanje procesima utovara i istovara kamiona na rampi potrebna su vam jasna pravila, sveobuhvatna baza podataka i odgovarajući softver. Istražimo uobičajene izazove upravljanja vremenskim terminima, zašto je to važno i za proizvodne tvrtke i za špeditere te kako možete optimizirati svoj proces upravljanja vremenskim terminima. Proizvodne tvrtke i špediteri suočavaju se sa svakodnevnim izazovom planiranja kamiona kako bi osigurali nesmetan utovar i istovar, učinkovito raspoređivanje osoblja i izbjegli vrijeme čekanja. Upravljanje vremenskim terminima puno je više od digitalnog rasporeda; to je temelj predvidljivih procesa na rampi i učinkovit alat za poboljšanje pouzdanosti isporuke, učinkovitosti i kontrole troškova. Logistički stručnjaci koriste izraz „upravljanje vremenskim terminima“ (također poznato kao „upravljanje vremenskim prozorom“ ili „rezervacija vremenskih termina“) za koordinirano planiranje i rezervaciju fiksnih vremenskih termina za utovar i istovar kamiona. Povezani ciljevi su minimiziranje zastoja kamiona,

raspoređivanje osoblja i tehnologije prema potrebi te osiguranje dosljedne kvalitete isporuke. U mnogim industrijama termini se moraju rezervirati unaprijed. Bez odgovarajućih alata lako se mogu pojaviti vremena čekanja i praznine u informacijama.

U praksi to uključuje održavanje kalendara koji povezuju ulaze, smjene i raspodjelu resursa s terminima na rampama. Prijevoznici rezerviraju te termine, šalju prethodne obavijesti i prijavljuju vremena dolaska. Pošiljatelji pak raspoređuju dostupne kapacitete kako bi ublažili vršna opterećenja i izbjegli zastoje. Precizno planiranje određuje koji su glavni podaci potrebni, koja se pravila primjenjuju na prioritete i kašnjenja te kako dokumentirati odstupanja. Što su ovi temelji jasnije definirani, to će proces isporuke biti pouzdaniji.

Zašto upravljanje vremenskim terminima koristi objema stranama

Za otpremnike, upravljanje vremenskim terminima je kontrolni alat za stabilizaciju toka robe i ekonomično raspoređivanje osoblja. Znanje prije početka smjene koliko će punih paleta, mješovitih paleta ili zahtjeva za posebnim rukovanjem stići tijekom dana omogućuje planiranje smjena, viličara i vrata prema potražnji. Za prijevoznike, upravljanje vremenskim terminima kamiona znači prije svega predvidljivost: vozila provode manje vremena u mirovanju, rute se mogu preciznije vremenski odrediti, a iskorištenost voznog parka se povećava. Sveukupno, upravljanje vremenskim terminima poboljšava pouzdanost isporuke, smanjuje vrijeme zastoja i snižava troškove procesa. To ima mjerljiv utjecaj – u pojednostavljenim vremenima

Zašto upravljanje vremenskim terminima koristi objema stranama Za otpremnike, upravljanje vremenskim terminima je kontrolni alat za stabilizaciju toka robe i ekonomično raspoređivanje osoblja. Znanje prije početka smjene koliko će punih paleta, mješovitih

protoka na rampi, smanjenom prekovremenom radu u dolaznoj logistici i manjem vremenu mirovanja za vozače.

Izazovi u praktičnoj primjeni

Najveće poteškoće rijetko proizlaze iz same tehnologije, već iz interakcije između informacija i odgovornosti. Ponekad kamioni stignu bez svih relevantnih podataka ispravno unesenih u dostavnicu. Nedostajuće informacije mogu uključivati količine, opremu za utovar, temperaturne zahtjeve ili informacije o opasnim tvarima – u ovom slučaju, upravljanje vremenskim terminima temelji se na procjenama, a ne na stvarnom planiranju. Drugo usko grlo predstavljaju kruta pravila. Ako se termini moraju rezervirati znatno unaprijed, teško je reagirati na kratkoročne promjene. Ako vozilo kasni, termin se gubi, što ostavlja resurse neiskorištenima, a u području za utovar može doći do zagušenja. Treće, mnoga rješenja za upravljanje vremenskim terminima pate od odvojenih sistemskih okruženja. Bez besprijekorne komunikacije između sustava za upravljanje transportom (TMS), sustava za upravljanje skladištem (WMS), upravljanja dvorištem i rezervacije rampe, upravljanje vremenskim terminima brzo se pretvara u niz ručnih zaobilaznih rješenja. Konačno, tijekom vršnih razdoblja – poput ponedjeljka ujutro, kraja mjeseca ili prije praznika – mogu se pojaviti problemi s kapacitetom koje samo dobra komunikacija i fino uravnoteženi modeli kapaciteta mogu ublažiti.

Upravljanje vremenskim terminima u praksi: Učinkovit logistički pristup

Dobar koncept započinje jasnim razumijevanjem zahtjeva. Planiranje proizvodnje, dolazna roba i otprema zajednički određuju koje skupi -

Tablica 1. Prednosti na prvi pogled

Bez jasnog vremenskog okvira

S upravljanjem vremenskim terminima

Iskorištenost rampe

Vrijeme čekanja vozača

Komunikacija

Transparentnost ključnih pokazatelja uspješnosti (KPI)

Troškovi/učinkovitost

Slučajni vrhovi i zastoji Glatka propusnost, manje vrhova

Visoko, teško za planiranje

Telefonom/epoštom, reaktivno

Teško mjerljivo

Skriveni troškovi obrade

ne proizvoda trebaju stići ili se otpremiti i u kojim intervalima. Rezultat je kalendar rampi koji precizno mapira vremena otvaranja i smjene, opremu vrata i razine usluge. Prijevoznicima se omogućuje pristup terminima rezervacija i pružanje podataka o obavijestima putem definiranih sučelja.

Na dan isporuke, strukturirani proces prijave osigurava da vozila ne ulaze u dvorište nasumično, već prema prioritetu i dostupnosti. Nakon obrade, dokumentiraju se stvarna vremena i bilježe se uzroci odstupanja. Na temelju tih informacija, upravljanje vremenskim intervalima kontinuirano se poboljšava. Možete prepoznati gdje su međuspremnici preveliki ili premali, gdje pravila prioriteta nisu učinkovita i gdje bi integracija podataka o predviđenom vremenu dolaska bila korisna.

Pozitivni učinci vidljivi su u nekoliko područja odjednom. Raspoređivanje je lakše, jer upravljanje vremenskim terminima pruža veću transparentnost tijekom dana. Prekovremeni rad i neplanirana vršna opterećenja u skladištu su smanjeni, što timovima omogućuje miran i precizan rad. Također postoji veće povjerenje između pošiljatelja i prijevoznika, jer oni koji dijele informacije o kapacitetima, prioritetima i vremenima mogu brže riješiti sukobe. Dakle, upravljanje

Nisko i jednostavno za planiranje

Platformski podržano i digitalno, u stvarnom vremenu

Kontinuirane mjerne točke

Opipljive uštede, poboljšani OTIF

vremenskim terminima kamiona uspostavlja vezu između narudžbi, prijevoza i rampe.

Ovaj pregled ilustrira značajan utjecaj upravljanja vremenskim terminima na dnevne logističke operacije. Dosljedno prikupljanje podataka ključno je za pouzdano mjerenje optimizacija.

Najbolje prakse za održiva poboljšanja

Prvi korak može se činiti nespektakularnim, ali je učinkovit. Ažurirajte svoje glavne podatke kako biste osigurali da su potpuni i pouzdani. Postavljanje dosljedne logike grupe proizvoda, definiranih vremenskih razdoblja za tipične procese i precizno označenih obveznih polja u obavijesti osigurava da upravljanje vremenskim terminima nije proizvoljno. Nakon toga slijedi skup dinamičkih pravila koja odražavaju svakodnevne scenarije. Što se događa u slučaju nedolaska? Kako se kašnjenja automatski preknjižavaju unutar granice tolerancije? Koje su pošiljke prioritetne zbog prijetnje prekida proizvodnje ili međunarodnih prekida? Ova pravila sprječavaju preopterećenje sustava iznimkama, a istovremeno ublažavaju vršne opterećenja. Još jedan pokretač uspjeha su informacije u stvarnom vremenu. Prijenos ETA signala iz telematike

u sustav termina pruža zajednički pogled na očekivano vrijeme dolaska. To omogućuje preraspodjelu termina u kratkom roku umjesto da im se dopusti istek. S jasnom logikom prijave, područjima za prethodno parkiranje i sustavom poziva, dobit od učinkovitosti postignuta na rampi može se održati u pristupnom području. Sve ovo funkcionira samo ako su ljudi uključeni u proces. Obuka, jasne smjernice i kratke povratne informacije osiguravaju da se upravljanje vremenskim terminima doživljava kao korisno, a ne kao dodatni teret. Današnje tržište nudi širok raspon specijaliziranih rješenja za raspoređivanje termina i dokova, koja su često dio većih platformi. Za brodare je najvažniji faktor koliko se dobro rješenje integrira s njihovim postojećim sustavima. Rješenje za upravljanje terminima postiže svoj puni potencijal samo u kombinaciji s drugim sustavima, kao što su TMS, WMS i ERP.

Otvorena sučelja, jasno definirane uloge i dopuštenja te transparentni modeli hostinga i zaštite podataka ključni su. Za špeditere su također važni pojednostavljeni procesi rezervacije i mobilni pristup –nema vremena za složene portale tijekom tekućih operacija.

Ključne brojke za postizanje opipljivog uspjeha

Korištenje ključnih pokazatelja uspješnosti (KPI) ključno je za profesionalno upravljanje vremenskim intervalima. Značajni KPI-jevi uključuju prosječno vrijeme čekanja po kamionu između ulaska na ulaz i dolaska na rampu te vrijeme rukovanja na rampi. Ostali relevantni pokazatelji su točnost, nedolazak, kašnjenje i stope ispravnih prvih dolazaka. Ova stopa pokazuje koliko su često obavijesti potpune i točne.

Još jedna vrijedna metrika je raspodjela iskorištenosti tijekom dana. Što su satne vrijednosti bli-

glatka propusnost na rampi, manje vršnih gužvi

kratka i predvidljiva vremena čekanja za vozače

komunikacija u stvarnom vremenu podržana platformom

mogućnost kontinuiranog mjerenja performansi

opipljive uštede

veća točnost

Slika 2. Prednosti upravljanja vremenskim terminima

Ključne brojke za postizanje opipljivog uspjeha

Korištenje ključnih pokazatelja uspješnosti (KPI) ključno je za profesionalno upravljanje vremenskim intervalima. Značajni KPI-jevi uključuju prosječno vrijeme čekanja po kamionu između ulaska na ulaz i dolaska na rampu te vrijeme rukovanja na rampi. Ostali relevantni pokazatelji su točnost, nedolazak, kašnjenje i stope ispravnih prvih dolazaka. Ova stopa pokazuje koliko su često obavijesti potpune i točne.

že dnevnom prosjeku, to učinkovitije upravljanje vremenskim intervalima može suzbiti vršne vrijednosti. Konačno, praćenje utjecaja na OTIF metrike omogućuje transformaciju poboljšanja procesa u mjerljive doprinose pouzdanosti isporuke. Mnoge tvrtke započinju s jednom lokacijom kako bi testirale upravljanje vremenskim terminima u stvarnim uvjetima. U nastavku slijedi pregled ključnih koraka:

• U prvoj fazi se razvija karta rampe, uključujući broj i opremu vrata, modele smjena, tipične skupine proizvoda i očekivane količine.

• Istovremeno se čiste glavni podaci i definiraju se trajanja termina.

• Tijekom pilotne faze, puštaju se u rad jedna ili dvije rampe, uz kratke sesije obuke i opipljiv kanal podrške.

• Nakon nekoliko tjedana postaju dostupni pouzdani podaci. Ti se podaci koriste za poboljšanje pravila, prilagodbu međuspremnika i donošenje odluka o integraciji signala predviđenog vremena dolaska.

• Nakon toga slijedi postupno širenje s uključivanjem operatera koje pruža jasan ugovor o razini usluge (SLA) i transparentnu komunikaciju.

Ovaj pristup rezultira postavkom koja je tehnički funkcionalna, a ujedno i prihvaćena i aktivno korištena od strane uključenih unutar 90 dana. Stručnjaci za logistiku možda se pitaju kako se upravljanje vremenskim terminima razlikuje od upravljanja prostorom za utovar. Jednostavno rečeno, upravljanje prostorom obuhvaća sve aktivnosti, uključujući pristup, parkiranje, pozivanje, manevriranje i sigurnost. S druge strane, upravljanje vremenskim terminima usredotočuje se na utovar i istovar vremenskih termina na utovarno/istovarnim vratima. Idealno bi bilo da ta dva sustava budu integrirana. Još jedno često pitanje je – je li alat apsolutno potreban. Kada postoji više rampi, duga vremena ciklusa, mnogo partnerskih prijevoznika ili velike fluktuacije u količinama, ručna koordinacija postaje usko grlo. U tom slučaju, rješenje koje objedinjuje i automatizira podatke pruža potrebno olakšanje, posebno ako može obraditi signale predviđenog dolaska (ETA) i aktivno kontrolirati upravljanje vremenskim terminima kamiona. Cjelokupni članak dostupan na DHL Freight Connections - https:// dhl-freight-connections.com/en/ solutions/time-slot-managementgreater-efficiency-with-the-righttiming/

Još jedna vrijedna metrika je raspodjela iskorištenosti tijekom dana. Što su satne vrijednosti bliže dnevnom prosjeku, to učinkovitije upravljanje vremenskim intervalima može suzbiti vršne vrijednosti. Konačno, praćenje utjecaja na OTIF metrike omogućuje transformaciju poboljšanja procesa u mjerljive doprinose pouzdanosti isporuke. Mnoge

Održana 25. međunarodna znanstvena konferencija

Business Logistics in Modern Management 2025

25.

međunarodna znanstvena konferencija

Business Logistics in Modern Management 2025 (BLMM2025) u organizaciji Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Ekonomskog fakulteta u Osijeku, održala se 2. i 3. listopada 2025. na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.

Ovogodišnje pozvano predavanje održala je izv. prof. Violeta Roso s Chalmers University of Technology, Švedska s temom „How Dry Ports Can Steer Through Supply Chain Disruption.“ Sveučilište Stanford uvrstilo ju je na svoj popis 2% najcitiranijih znanstvenika u svijetu u području logistike i transporta šest godina zaredom (2020. –2025.). Svojim bogatim iskustvom i stručnim znanjem, na jednostavan način je prikazala publici kako suhe luke mogu ojačati otpornost opskrbnih lanca i pomoći organizacijama da se nose s poremeća -

jima u sve nestabilnijem globalnom okruženju. Organizacijski odbor BLMM2025 primio je 45 radova autora iz 12 zemalja (Češka, Egipat, Estonija, Mađarska, Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Srbija, Slovačka, Ujedinjeno Kraljevstvo i Hrvatska). Naposljetku,

nakon međunarodnog postupka dvostrukog slijepog recenziranja, prihvaćeno je i prezentirano 36 radova tijekom dva dana konferencije. Nakon pažljive evaluacije, pet radova je odabrano i proslijeđeno za potencijalno objavljivanje u posebnom izdanju časopisa Logistics Research - Transforming Supply Chains in Central and Eastern Europe: Innovations and Challenges, a 31 rad objavljen je u Zborniku radova 24. međunarodne znanstvene konferencije Business Logistics in Modern Management.

Zbornici radova BLMM konferencije od 2015. do 2024. godine indeksirani su u respektabilnoj znanstvenoj bazi podataka Web of Science, Conference Proceedings Citation Index, a isto se očekuje i za najnovije izdanje Zbornika. Svi zbornici mogu se pronaći na web stranici konferencije www.blmmconference.com.

Dok se još sliježu dojmovi nakon zanimljivih razgovora tijekom prezentiranja radova i društvenog dijela konferencije, Organizacijski odbor već polako razmišlja o budućima izdanjima BLMM konferencije.

Održana konferencija

„Budućnost transporta i logistike”

Zagreb je nedavno bio domaćin konferencije „Budućnost transporta i logistike“, koja je okupila vodeće stručnjake, menadžere i poduzetnike iz područja transporta, logistike, industrije, trgovine i tehnologije. „Počeo je projekt realizacije uspostave novog sustava naplate cestarina koji će biti beskontaktni i tih 100 milijuna eura ulažemo u sklopu NPOO. To će pomoći u boljoj protočnosti prometa, poglavito ljeti gdje ćemo izbjeći gužve“, rekao je Oleg Butković, potpredsjednik Vlade i ministar, mora, prometa i infrastrukture.

Ministar Butković je također istaknuo kako je do sada uspješno realizirani iznos kredita za obnovu željezničke infrastrukture na prugama oko 800 milijuna eura. Ministar se osvrnuo i na potencijal plovnih puteva koji do sada nije bio dobro iskorišten, ali je kazao kako se sada radi na tome da se situacija promijeni, s naglaskom na Osijek i Vukovar.

Na panelu „AI i digitalizacija u transportu i logistici – ključ održive budućnosti“ sudjelovali su Kristijan Rogić s Fakulteta prometnih znanosti, poslovni savjetnik Anđelko Rukelj iz Public procurement solutions te Marin Luketić, direktor Orbico Supply za Hrvatsku i Sloveniju.

Panelisti su istaknuli da su digitalizacija, AI i kvalitetno planiranje ključni za održivu budućnost transporta i logistike. Rukelj je naglasio važnost analitike i planiranja trošenja javnog novca, dok Luketić upozorava da su „vatrogasne mjere“ najskuplje te da zelena tranzicija zahtijeva pametna ulaganja i dugoročnu viziju. Rogić je upozorio na izazove prelaska na čišće oblike goriva u brodskom prijevozu i potrebu za razvojem tehnologija. Zaključak panela bio je da Hrvatska mora ulagati u znanje, nove tehnologije i diverzifikaciju gospodarstva, jer promjene dolaze brzo

i zahtijevaju stalnu prilagodbu. Marko Boban, voditelj službe u Upravi za EU fondove i strateško planiranje u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture; Ivan Kršić, predsjednik Uprave, HŽ Infrastruktura; Denis Vukorepa, ravnatelj Lučke uprava Rijeka; Luka Čirko, član Uprave Hrvatskih autocesta te Denis Dvoržak, pomoćnik direktora iz Ureda za logistiku i regionalnu ekspanziju Hrvatske pošte sudjelovali su na panelu „Geopolitika, tržište i ljudi – budućnost logističkog lanca“.

„U 2026. u riječkoj će luci biti 6,5 milijuna tona novog tereta, danas je 14 milijuna. Trst je gotov, jedine dvije luke na sjeveru Jadrana gdje će biti linije za Daleki Istok su Rijeka i Kopar“, kazao je Vukorepa, istaknuvši da su Rijeka i Rotterdam najviše automatizirani terminali u Europi. Čirko je pričao o gradnji nove traku na postojećoj obilaznici te na dionici A1 od Zagreba do Karlovca, dok je Dvoržak kazao kako je unazad pet godina broj paketa koji se šalju putem Hrvatske pošte porastao sa 40 na 130 tisuća, koliko ih zna biti u maksimalnom opterećenju. „Definirali smo prioritete, tu je prvenstveno nizinska pruga i funkcionalnost Luke Rijeka“, kazao je Boban.

Kršić je rekao da u idućih deset godina HŽ želi modernizirati 50 do 60 posto infrastrukture. „ Možemo reći da to nije dovoljno, ali za ovaj obim i pravce koje planiramo jest dovoljno. Došli smo u vrijeme da novci nisu problem, veći je problem dokumentacija, ishođenje dozvola, ugovaranje radova zbog regulative koja bi mogla biti bolja i olakšati investitorima povlačenje novca iz EU fondova“ zaključio je Kršić.

Paper Bag Manufacturer

C Packaging is a manufacturer of high-quality paper bags whose quality has been recognized for many years by both small individual customers and the largest European retail chains.

High quality products by EU standards

Innovative solutions

Customer satisfaction

Trusthworthy partner

Excellent logistic location

Hrvatski turizam na raskrižju

Predstoji borba za produženje sezone i dodanu vrijednost

Ante Gavranović, novinar i publicist ante.gavranovic01@gmail.com

Poslednjih dana se u nas dobrano zahuktala rasprava oko dolazaka turista: previše ih je ili ih je manje nego ranijih godina. Opet potpadamo pod razmišljanja o BROJU, a manje nam je u mislima i praksi KVALITETA USLUGE kao temeljna odrednica uspješnosti i dobre prakse održivog turizma. Činjenica je da je došlo do ozbiljnih (mada malih pomaka), jer prvi put nije naglasak samo na dolascima u srpnju i kolovozu s pomakom na predsezonu i posezonu. To znači da se konačno ozbiljnije sučeljavamo s najvećom boljkom u našem turizmu – sezonalnošću.

Samo primjeren odnos kvalitete i cijene može dati toliko željenu dodanu vrijednost. U suštini, ona je važna, jer o joj ovisi financijski uspjeh turističke godine. Konkretna praksa nas uči da dodanu vrijednost u turizmu ne može dati samo broj noćenja ili dolazaka domaćih i stranih gostiju, već da financijski rezultati sezone ovise, prije svega, o kvalitetnoj ponudi.

Stoga nove strateške odrednice pretpostavljaju jačanje konkurentnost time što će se turistima pružiti nove motive dolaska, dodatne sadržaje i dodanu vrijednost te nadići percepciju Hrvatske kao destinaci -

je koja ima samo prekrasnu prirodu, sunce i more. Hrvatski novi turistički model mora se temeljiti na sustavu doživljaja, emocija, autentičnosti i na tome da smo za srednju Europu najbliže toplo more.

Hrvatski turizam ove godine bilježi u, cjelini, zadovoljavajuće rezultate. Hrvatska je, hvala Bogu, a to nam govore i sva poznata predviđanja, i dalje ‘in’ u svjetskim turističkim kartama. Treba sada činiti sve da se ne uspavamo na lovorikama već da sezonu, zapravo cijelu godinu (365 turizam) odradimo s poletom i sadržajima i da na tim osnovama razvijamo našu turi -

stičku ponudu ove, ali i u narednim godinama. A to na neki način određuje i dobitnu formulu uspješnosti: povratak mikroekonomiji, gdje će svaki akter, svaki čimbenik, pokazati svoju pravu vrijednost, svoju predanost turizmu i svoju riješenost da se tim poslom bavi ne sporadično nego kao osnovnom djelatnošću i u kontinuitetu.

Kvaliteti suvremenoga turizma pripada i pokušaj ne samo da gosti budu prihvaćeni, već i da su dobrodošli. Formula glasi: destinacija + okoliš = ugodan odmor. Takav pristup turizmu i gostu postaje jednim od važnijih poslovnih pravila najvećeg broja svjetskih turoperatora. Sve se to odvija na temelju povećane svijesti o društvenoj odgovornosti prema okolišu i samoj destinaciji kao cjelovitom turističkom proizvodu. U suvremeno organiziranim turističkim zemljama već je godinama središnja tema zadovoljstvo klijentele i kako u tom smislu uskladiti želje turista i realne mogućnosti s obzirom na povećanu ukupnu društvenu svijest o zaštiti okoliša.

Turisti žele primjenu tri glavna S (Sun, Sand and Sea) i tri dodatna S (Safety, Sanitation & Satisfaction). Praksa pokazuje da se u ispunjavanju tih najčešćih želja turista javljaju suprotnosti interesa s lokalnim stanovništvom, koje ima potpuno drugačije postavljene prioritete. Oni se uglavnom svode na zaposlenost, prehranu, izobrazbu, vodu i energiju, probleme stanovanja i zdravstva.

Sigurno je da socijalne pravednosti u toj podjeli interesa nema, ali je isto tako jasno da bi zapostavljanje pitanja socijalnog razvitka u turističkim destinacijama kočilo daljnji razvoj turizma i smanjilo realne mogućnosti daljnjega rasta. Dakle, pojam zadovoljstva gosta mora ustuknuti pred pojmom društvene odgovornosti za socijalno i društveno zadovoljstvo svih sudionika u procesu turističkoga poslovanja. Razlog je jednostavan: u svijetu turizma svima je jasno da se „ne smije sjeći grana na kojoj se sjedi“.

Zapravo, niti jedan drugi globalni gospodarski sektor nije u tolikoj mjeri ovisan o čistoj vodi i plažama, čistom zraku i nedirnutoj prirodi kao što je to slučaj s turizmom. Logično je, stoga, da turizam i zaštita okoliša idu ruku pod ruku i da su prirodni saveznici. Takvo viđenje ne čuje se samo iz redova turističkih radnika, već je i dio razmišljanja istaknutih ekologa. Ovi, naime, očekuju da se upravo kroz razvoj turizma i njegovo povećano značenje u budućnosti pokuša osigurati zaštitu prirode i okoliša.

Zajednička odgovornost je pronaći pravu mjeru da se ti ciljevi ostvaruju i da budu sastavni dio razmišljanja i djelovanja, a ne samo nametnuti okvir ponašanja. Najveći broj konflikata organizatora turističkih putovanja i domaćeg stanovništva i nastaje zbog nedovoljne koordinacije i nedovoljnih informacija o običajima i navikama zemalja domaćina.

Uspostava bolje i potpunije komunikacije između turista i lokalnog stanovništva, znači, ostaje jednim od temeljnih zadataka turističke branše ubuduće. To je dio društvene odgovornosti, koja već postaje sastavnim dijelom ukupne poslovne filozofije i turoperatora, ali i šire zajednice.

Turizmu je potrebna dodana vrijednost i tek se kroz nju mogu ocijeniti pravi efekti njegove uspješnosti. Moramo shvatiti da se ta do -

dana vrijednost danas najmanje ostvaruje u hotelu, koji kroz cijeli dan uglavnom zjape prazni. Ona se stvara u neprekidnom dodiru s ljudima, potencijalnim potrošačima svega i svačega, ako se ponudi na pravi način.

Analiza rezultata u najrazvijenijim turističkim zemljama pokazuje neke zanimljivosti koje moramo imati u vidu kad govorimo o daljnjim pravcima razvoja turizma u Hrvatskoj. Hrvatska je s više od 21 milijun dolazaka gostiju (od čega 18,5 inozemnih) vjerojatno dosegnula svoje limite u pogledu održivog razvoja, pa je tim važnije kako postići dodanu vrijednost u tim okvirima, a ne težiti daljnjem povećanju dolazaka koji mogu ugroziti temeljne vrijednosti turističkog proizvoda.

Temeljna pretpostavka je stoga proširenje turističke sezone, jer bi zasnivanje daljnjeg rasta dolazaka stranih turista samo unutar glavne sezone postalo kontraproduktivno. Naši kapaciteti i sadašnji resursi jednostavno govore protiv takve prakse i nameću drukčiju logiku razvoja. Ohrabruje činjenica da su u tijeku ozbiljna nastojanja da Hrvatska postane zemlja koja je razvojem selektivnih oblika turizma produljila sezonu te postala prepoznatljiva destinacija i za cjelogodišnji turizam.

Potrebni novi hotelski kapaciteti

Ipak, kad analiziramo rezultate predsezone (razdoblje siječanj-lipanj), unatoč činjenici da se stvari polagano pomiču u povoljnom pravcu, ne možemo biti zadovoljni. Ako su svibanjski rezultati nudili sumornu sliku, čini se da je turistički lipanj počeo iznad očekivanja. Posebno se to odnosi na njemačke turiste koji su u prva dva lipanjska tjedna zabilježili skok od čak 80 posto. Ostane li taj trend i dalje, lako se može očekivati da će lipanj u potpunosti anulirati svi -

banjski podbačaj. Rezultati pokazuju kako je nezahvalno uspoređivati turističke podatke u odnosu na isti dan prethodne godine, jer ovise o različitim pomičnim blagdanima i praznicima. Tako smo ove godine imali lošiji ožujak, bolji travanj, lošiji svibanj i lipanj koji je bio u rastu većem od 20 posto za prvih 14 dana.

Rast potrošnje

Jača turistički promet posebice u hotelima koji imaju najmanje razloga za zabrinutost ishodom izazovne turističke godine. Šteta samo što kvalitetnih hotela nemamo više. „U našoj hotelskoj ponudi hoteli su zastupljeni sa samo 9,5 posto, a nama konkurentne zemlje na Mediteranu imaju brojke od 40 do 60 posto. Hoteli su vrsta smještaja koji rezultiraju s najvećom dodanom vrijednošću i nama treba novih hotelskih kapaciteta, poručio je nedavno Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma. Iako fizički podaci jesu bitni, naravno da sve najviše zanimaju financijski efekti turizma, a oni, čini se, ne bi smjeli izostati. Prema novom istraživanju Svjetskog vijeća za putovanja i turizam (WTTC), hrvatski sektor putovanja i turizma bilježit će ove godine snažan rast. Prognozira se da će ove godine pridonijeti nacionalnom gospodarstvu s 21,3 milijarde eura, što nadmašuje razine prije pandemije te da sektor postaje jedan od najmoćnijih gospodarskih motora zemlje. Predvi -

đaju da će strani turisti u Hrvatskoj ove godine potrošiti 16,1 milijardu eura, čak milijardu više nego lani, odnosno 6,9 posto više. Konačna bilanca turističke godine pkazat će u kojoj su mjeri ove prognoze bile točne.

Tri presudna pitanja hrvatskog turizma

Turizam je već desetljećima jedna od najvažnijih gospodarskih grana Hrvatske, ali s vremenom se sve više postavlja pitanje njegove dugoročne održivosti. Iako brojke dolazaka i noćenja često zvuče impresivno, one ne odražavaju sve izazove s kojima se sektor suočava. U nastavku izdvajamo tri ključna pitanja koja oblikuju sadašnjost i budućnost hrvatskog turizma.

1. Može li turizam biti održiv bez uništavanja resursa?

Hrvatska je postala sinonim za masovni ljetni turizam – slike prepunih gradskih jezgri Dubrovnika, Splita ili Rovinja redovito obilaze svijet. No, cijena popularnosti često dolazi u obliku prekomjernog opterećenja lokalnih zajednica, infrastrukture i okoliša. Overturizam vodi do gubitka identiteta, smanjenja kvalitete života lokalnog stanovništva te zagađenja prirodnih i kulturnih prostora.

Odgovor leži u promicanju održivog modela turizma. To podrazumijeva decentralizaciju turističke ponude, uvođenje kvota i regulacija u osjetljivim područjima, poticanje manjih destinacija i ruralnog turizma, ali i edukaciju posjetitelja o važnosti očuvanja prostora koji posjećuju.

2. Kako produljiti sezonu i smanjiti pritisak na ljeto?

Više od 60% turističkog prometa u Hrvatskoj odvija se u srpnju i kolovozu. Ova sezonalnost stvara niz problema: prenapučene destinaci -

je u ljeto, a potom naglo smanjenje aktivnosti, prihoda i zaposlenosti u ostatku godine.

Rješenje se nazire u razvoju turizma tijekom cijele godine. Hrvatska ima brojne adute za to: bogatu kulturnu baštinu, gastro ponudu, vinske ceste, prirodne parkove, toplice i kongresne kapacitete. S ciljanom promocijom i infrastrukturnim ulaganjima, moguće je privući posjetitelje i izvan glavne sezone te ravnomjernije raspodijeliti turistički promet i prihode.

3. Kako povećati dodanu vrijednost i zadržati kvalitetnu radnu snagu?

Iako turizam čini više od 20% BDPa Hrvatske, ekonomski učinak po gostu niži je od europskog prosjeka. Osim toga, sektor se suočava s kroničnim nedostatkom radne snage, što se sve više rješava uvozom radnika iz inozemstva.

Da bi turizam postao održiv i s ekonomske strane, potrebno je povećati njegovu dodanu vrijednost. To znači poticati ulaganja u kvalitetnije, personalizirane i luksuzne usluge koje donose veće prihode uz manji broj gostiju. Paralelno, ključno je ulagati u obrazovanje i profesionalizaciju radne snage u turizmu te stvoriti uvjete za cjelogodišnje zaposlenje i dostojanstvene plaće.

Turizam može i mora ostati ključna grana hrvatskog gospodarstva, ali samo ako se razvija promišljeno, održivo i s dugoročnom strategijom. Odgovori na ova tri pitanja –održivost, sezonalnost i ekonomska vrijednost – oblikovat će budućnost hrvatskog turizma u godinama koje dolaze.

U svakom slučaju, hrvatski turizma se nalazi na raskrsnici. Hoće li prevladati bitka za kvalitetu i dodanu vrijednost ili ćemo i dalje „robovati“ broju dolazaka i noćenja turista? Odabir jednog ili drugog pravca uvelike će odrediti budućnost turizma. Toga moramo biti svjesni!

TOURISM 365: Turizam budućnosti je održiv, iskustven i cjelogodišnji

Deveta međunarodna konferencija TOURISM 365, održana od 29. rujna do 1. listopada u Opatiji, okupila je više od 800 sudionika, uživo i online, iz dvadesetak zemalja i potvrdila svoj status jedne od najutjecajnijih turističkih platformi u široj regiji. Ministri, europarlamentarci, turistički lideri i inovatori iz cijelog svijeta složili su se u ključnoj poruci konferencije – budućnost turizma leži u cjelogodišnjoj ponudi koja je usmjerena na iskustvo i kvalitetu života lokalnih zajednica.

„TOURISM 365 već devet godina donosi otvoreni dijalog o ključnim trendovima aktualnog turizma te inspirira turistički sektor na održivu, konkurentnu i uključivu budućnost. Ove godine posebno smo naglasili činjenicu da turizam nezaustavljivo raste, s obzirom na to da se predviđa da će u sljedećih 10 godina turizam udvostručiti svoj doprinos globalnoj ekonomiji. To nam nameće odgovornost prema kvalitetnom upravljanju i razvoju turizma koji brine o kvaliteti života u turističkim destinacijama. Jer rast ne smije biti samo u brojkama i bilancama, nego i u vrijednosti koju donosi turistima, lokalnim zajednicama i destinacijama. Veseli me što svake godine zajedno podižemo ljestvicu i potvrđujemo da

je Hrvatska primjer kako turizam može i mora biti drugačiji.“ – izjavila je Ivana Kolar, osnivačica i organizatorica konferencije.

Turizam koji traje cijelu godinu

Hrvatski ministar turizma i sporta Tonči Glavina istaknuo je da rezultati izvan glavne sezone jasno pokazuju kako transformacija hrvatskog turizma daje mjerljive rezultate: „Po prvi put rekordne brojke ne ostvarujemo samo u srpnju i kolovozu, nego i u pred i posezoni. To znači da Hrvatska u pravom smislu razvija cjelogodišnji turizam, što nam osigurava konkurentnost i stabilnost te nas čini uzo -

rom u održivom upravljanju turizmom na razini Europe i svijeta.“ –naglasio je Glavina.

Upravo ti trendovi potvrđeni su i brojkama: samo u rujnu zabilježen je porast turističkog prometa od 6% u odnosu na prošlu godinu, što dodatno potvrđuje iskorak izvan ljetne sezone. Očekuje se da će i posljednji kvartal godine, uz sportska i kongresna događanja te adventske programe, pridonijeti jačanju cjelogodišnjeg turizma.

Iskustveni i održivi turizam u središtu rasprava

Tijekom tri dana konferencije naglašena je važnost turizma koji nudi doživljaje, povezuje posjeti -

telje s lokalnim zajednicama i kulturom te osigurava ravnotežu između gospodarskih, društvenih i okolišnih ciljeva. Iskustveni turizam prepoznat je kao ključni alat za diferencijaciju destinacija i produljenje sezone.

Konferenciju je pratilo nekoliko iznimnih popratnih događaja. Održan je sastanak predstavnika najvećih hotelskih grupacija s predstavnicima Europskog Parlamenta i Europske Komisije o doprinosu hrvatskog turizma u razvoju održivog poslovanja, a povodom izrade Europske strategije održivog turizma.

U suradnji s New Deal Europe iz Londona i Tine Murnom održan je B2B Marketplace sa 70 delegata iz 15 država Europe, SAD-a, Kanade i GCC zemalja. Predstavnici hrvatskih turističkih kompanija, agencija i turističkih zajednica održali su gotovo 500 sastanaka s 40-ak inozemnih turoperatora i agenata s ciljem dovođenja novih turista u Hrvatsku s naglaskom na dolascima izvan ljetne sezone.

Za strane agente organizirano je studijsko putovanje u trajanju od 6 dana, kako bi im se prezentirale najbolje destinacije, hoteli i doživljaji cjelogodišnjeg turizma – Hr-

vatsko Zagorje, Zagreb, Opatija i Crikvenica na Kvarneru te Zadar.

Studentski hackathon – glas budućnosti turizma

Poseban naglasak ovogodišnje konferencije bio je na važnosti novih generacija za turizam, s obzirom na to da gotovo 50% turističkog tržišta čine upravo mladi. Izuzetno je važno poznavati njihove navike, očekivanja i način funkcioniranja te tome prilagoditi ponudu. Organiziran je i prvi T365 međunarodni studentski hackathon u turizmu, koji je doveo najbolje timove studenata s prestižnih europskih fakulteta. Mladi su kroz intenzivan rad razvijali inovativna rješenja za turizam budućnosti. Cilj je bio uključivanje mladih u kreiranje budućnosti turizma te predstavljanje njihovog pogleda na sektor. Pobjednički tim s Fakulteta ekonomije i turizma iz Budimpešte nagrađen je iznimno vrijednom nagradom – 6-tjednom praksom u Europskom parlamentu, pod pokroviteljstvom Nikoline Brnjac, zastupnice u Europskom parlamentu. Studenti time dobivaju priliku svoje ideje dalje razvijati i predstavljati na najvišoj europskoj razini.

Drugo i treće mjesto osvojili su timovi prestižne Les Roches visoke škole za turizam iz Švicarske te tim s RIT Dubrovnik iz Hrvatske –upoznavanje Valamar Riviere kroz boravak u Hrvatskoj i druženje s managementom kompanije. Ovaj format pokazao je koliko su nove generacije važne u kreiranju budućnosti turizma i potvrdio da bez njihovih vizija nema stvarne transformacije.

„Kao članica Odbora za promet i turizam te Tourism Task Forcea Europskog parlamenta, uvjerena sam da su inovativnost i svježina ideja mladih ključni za budućnost europskog turizma. Posebno mi je zadovoljstvo čestitati pobjedničkom timu prvog Student Tourist Hackathona na konferenciji Tourism 365, koji je zasluženo osvojio priliku za staž u mojem Uredu u Bruxellesu. Ovo jedinstveno iskustvo omogućit će im neposredan uvid u djelovanje europskih institucija, ali i priliku da vlastite ideje povežu s konkretnim politikama i strateškim odlukama.

Iskreno se radujem što ću ih uskoro ugostiti u Bruxellesu i uvjerena sam da će svojim doprinosom dodatno obogatiti rasprave o održivom i konkurentnom turizmu,“ –rekla je Nikolina Brnjac, zastupnica u Europskom parlamentu i članica Odbora za promet i turizam (TRAN) te Tourism Task Force.

Tijekom Europskog Foruma direktorica GBTA – Globalnog udruženja poslovnog turizma čije je sjedište u Washingtonu, Suzanne Neufang uručila je iznimnu nagradu GBTA Navigator Nikolini Brnjac kao priznanje za njezino snažno zagovaranje pitanja ključnih za industriju poslovnih putovanja te za promicanje potreba poslovnih putnika i šireg sektora putovanja. Ovim priznanjem GBTA ističe važnost lidera koji aktivno doprinose razvoju održivijeg i učinkovitijeg putničkog ekosustava.

Zvijezda konferencije – Rajan Datar

Poseban trenutak konferencije bilo je keynote predavanje uglednog BBC novinara i voditelja Rajana Datara, pod naslovom “Why We Really Travel?” U inspirativnom izlaganju Datar je istražio psihologiju i dublje značenje putovanja. Naglasio je da nas putovanja čine boljim ljudima, otvaraju nam horizonte, uče prihvaćanju različitih kultura i pružaju ono što putnici uistinu traže – nova iskustva. Istaknuo je kako je najvrjednije putničko iskustvo ono kada se potpuno uronimo u lokalnu kulturu i doživimo nešto autentično i jedinstveno. Posebno je izdvojio i rastući trend solo putnika, s naglaskom na žene koje sve češće putuju same, što zahtijeva dodatnu prilagodbu sigurnosnih pravila i praksi u turizmu. Njegove priče, temeljene na bogatoj međunarodnoj karijeri, ostavile su snažan dojam i podsjetile da turizam

nadilazi brojke – on je osobna i kolektivna transformacija.

Zaključci konferencije TOURISM 365

• Turizam mora postati cjelogodišnja djelatnost, a ne isključivo sezonska aktivnost, posebno s obzirom na rastuće trendove putovanja tijekom cijele godine, putovanja i navika novih generacija te klimatske promjene.

• Ključni naglasak stavlja se na iskustva i autentične doživljaje koji obogaćuju putovanja i čine glavni motiv putovanja suvremenih turista te brigu o utjecaju turizma na lokalne zajednice i destinacije.

• Održivost, digitalizacija i inovacije ostaju temelji konkurentnosti destinacija, jer je turizam grana iznimno visoke dinamika i brzog tempa promjena tr-

žišta, a samo u godinu dana čak 30% putnika prihvatilo je AI kao glavni alat u planiranju svojih putovanja.

• Mladi i njihova rješenja nužno trebaju biti uključeni u oblikovanje turističkih politika i praksi, s obzirom na to da čine gotovo 50% tržišta.

Na konferenciji je sudjelovalo više od 40 uglednih govornika iz Hrvatske, regije i svijeta, među kojima ističemo: Tončija Glavinu, ministra turizma i sporta Republike Hrvatske, Nikolinu Brnjac, zastupnicu u Europskom parlamentu i članicu Odbora za promet i turizam (TRAN) te Tourism Task Force, Teodora Marinska, COO European Travel Commission, Dubravku Kalin, generalnu direktoricu za turizam u Ministarstvu gospodarstva i turizma Republike Slovenije, Maju Bakran Marcich, zamjenicu glavnog ravnatelja DG MOVE Europske komisije, Julija Domca, predsjednika FEDARENE i savjetnika predsjednika Republike Hrvatske, Suzanne Neufang, direktoricu GBTA – Global Business Travel Association (SAD), Rajana Datara, novinara i voditelja BBC-a, Ged Brown, CEO Low Season Traveller, Siyka Katsarowa, European Spas Association, Simone Zagrodnik, EHTTA – European Historic Thermal Towns Association, Thomasa Boemkesa, Diversity Tourism i ITB Berlin, Ivanu Budin Arhanić, članicu Uprave Valamar Riviere, Maju Pak Olaj, direktoricu STO, Sinišu Topalovića, Globalnog voditelja za turističko savjetovanje, Horwath HTL, Franka Marra, Sports & Travel Media, Darija Marčaca i Dijanu Domonkoš, CREW Media, Tinu Murna i Roberta Deea, New Deal Europe, te brojne druge stručnjake i inovatore.

Konferencija TOURISM 365 još je jednom dokazala da turizam nije samo gospodarska grana, već i pokretač društvenih promjena, suradnje i stvaranja dodane vrijednosti.

Uredništvo

www.brandsandtrends.hr

Proširenje sadržaja sajamskih aktivnosti

Najnovije rasprave na važnim tijelima UFI-ja i drugih sajamskih organizacija očigledno pokazuju da se vrlo ozbiljno razmatraju i novi poslovni modeli koji predviđaju proširenje sadržaja sajamskih aktivnosti. Globalna industrija događaja dobiva jedinstveni okvir za sve formate događaja, od poslovnih do sportskih.

U tom je smislu važan Globalni poziv svim zemljama da se pridruže i oblikuju budućnost događaja. Globalno udruženje izložbene industrije s ponosom objavljuje odobrenje novog ISO tehničkog odbora za događaje (TC 354), što je važna prekretnica u unaprjeđenju međunarodnih standarda za globalni sektor događaja.

ISO, Međunarodna organizacija za normizaciju, razvija globalno priznate standarde u svim industrijama kako bi se osigurala kvaliteta, sigurnost i e-licenciranje. TC 354 podržava UFI, a upravlja AFNOR (Association Française de Normalisation). Njegov opseg obuhvaća formate i namjene događaja, od akademskih konferencija i poslovnih izložbi do sportskih natjecanja i

zabave uživo. Njegov rad uspostavit će standarde za upravljanje događajima, obraćajući se ključnim područjima kao što su terminologija, metrika, upravljanje krizama, sigurnost i zaštita, tehnologija i pristupačnost. Osim toga, TC će imati Pododbor za održivost i upravljanje događajima, nadograđujući se na naslijeđe PC 250, koji je razvio ISO 20121 o sustavima upravljanja održivošću događaja.

Sa 17 zemalja koje već sudjeluju, TC 354 označava značajan korak u prepoznavanju industrije događaja kao ključnog globalnog sektora i uspostavljanju usklađenih međunarodnih standarda koji će koristiti cijelom ekosustavu događaja, uključujući destinacije domaćine, organizatore, mjesta održavanja, pružatelje usluga i sudionike. Predsjednik UFI-ja Hugh Jones komentira: „Ovo je prekretnica za našu industriju. Po prvi put imamo namjenski ISO odbor za definiranje i usklađivanje globalnih standarda za događaje. TC 354 prepoznaje vitalnu ulogu koju naš sektor igra u svijetu, ne samo kao pokretač gospodarstava i industrija, već i znanja i profesionalnosti.

Potičem naše kolege i partnere diljem svijeta da podrže ovu inicijativu kako bi osigurali da naša kolektivna stručnost oblikuje standarde koji će definirati budućnost naših događaja i naše industrije.“ Franck Lebeugle, generalni direktor AFNOR-ove jedinice za standardizaciju, dodaje: „Dvanaest mjeseci nakon što je utrla put odgovornosti u upravljanju događajima s Parizom 2024., AFNOR je ponosan što vodi ISO/TC 354, zahvaljujući kolektivnom radu provedenom s brojnim dionicima, predvođenim UFI-jem. Standardizacija može pružiti zajednički okvir za rješavanje višestrukih izazova industrije događaja i ključni je alat za ispunjavanje očekivanja sektora u pogledu usklađivanja inovacija, pristupačnosti, sigurnosti i profitabilnosti. Pozivamo sve zainteresirane strane da se pridruže i doprinesu ovoj inicijativi.“

UFI ostaje predan unaprjeđenju ovog rada i poziva sve članove industrije i dionike da se angažiraju s nacionalnim tijelima za standardizaciju kako bi se osiguralo da su perspektive industrije zastupljene na najvišoj međunarodnoj razini. ST

Carinske tarife odlučuju o stupnju suradnje

Trgovinski sporazum postignut između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država donosi toliko potrebnu predah za europske trgovce na malo i veliko. Ipak, riječ je – u najboljem slučaju – tek o kontroli štete.

Nakon tjedana sve većih napetosti i prijetnji kaznenim carinama od 30% na uvoz iz EU-a, Europska komisija uspjela je spriječiti ozbiljne posljedice. Najavljeno uvođenje carina od15 % na većinu roba donosi određenu sigurnost u planiranju poslovanja diljem kontinenta.

Trgovci na malo i veliko, međutim, i dalje izražavaju veliku zabrinutost. Dodatne carine ponajprije će pogoditi međuproizvode, što će – ako poduzetnici ne budu u mogućnosti apsorbirati povećane troškove – lančano utjecati na cijene krajnjih proizvoda. Ako napetosti ponovno eskaliraju, moguće su i protumjere EU-a, što bi izazvalo ozbiljne poteškoće za uvoznike vezane dugoročnim ugovorima.

Ključno je ubrzanje diverzifi kacije trgovine

Hitno je potrebno da EU potakne daljnju diverzifikaciju trgovine, među ostalim jačanjem gospodarskih veza s drugim globalnim partnerima i brzim zaključivanjem novih trgovinskih sporazuma.

U isto vrijeme, potpuno integrirano jedinstveno tržište, uz usklađeno djelovanje na jačanju konkurentnosti, od presudne je važnosti. Europski trgovci na malo i veliko pozivaju Komisiju i države članice da ove aktivnosti stave u središte svojih prioriteta kako bi zaštitile EU od vanjskih šokova i potaknule dugoročnu globalnu konkurentnost.

Osiguravanje ravnopravnih uvjeta s trgovcima iz trećih zemalja

Tržište EU-a već je preplavljeno milijardama nesigurnih i neusklađenih proizvoda iz Azije. Visoke američke carine dodatno će ubrzati taj trend, izazivajući ozbiljne poremećaje na tržištu i ugrožavajući buduću održivost brojnih etabliranih trgovaca na malo i veliko u EU-u. EuroCommerce poziva na brzu reformu carinskog sustava te snažnu, ubrzanu i usklađenu provedbu zakonodavstva EU-a na nacionalnoj i europskoj razini, posebno prema trgovcima i internetskim platformama iz trećih zemalja.

Christel Delberghe, glavna direktorica EuroCommercea, izjavila je: „Jasan sporazum donosi toliko potrebnu predvidljivost, no ne smije dovesti do samozadovoljstva.

EU mora ostati budna, proaktivna i ambiciozna u svojoj trgovinskoj i gospodarskoj politici. Diverzifikacija trgovine i snažnije jedinstveno tržište više nisu strateške opcije – one su nužnost.“

EuroCommerce pozdravlja usvajanje rezolucije Europskog parlamenta koja se bavi sigurnošću proizvoda i regulatornom usklađenošću u e-trgovini i uvozu iz zemalja izvan EU-a. Nelojalna konkurencija trgovaca i platformi iz trećih zemalja i dalje raste, nanoseći štetu trgovcima u EU-u i ugrožavajući sigurnost potrošača.

„Pozivamo Europsku komisiju i Vijeće da djeluju u skladu s ovom rezolucijom i osiguraju ravnopravne uvjete poslovanja u maloprodaji

tako što će: razmotriti puni opseg kršenja zakonodavstva EU-a – uključujući sigurnost proizvoda, zaštitu potrošača, privatnost podataka, Zakon o digitalnim uslugama (DSA), carinske propise i propise o održivosti; ojačati provedbu postojećih pravila putem bolje koordinacije i suradnje nadležnih tijela na nacionalnoj i razini EU-a; ubrzati ključne reforme, poput Carinske reforme i revizije Uredbe o suradnji u zaštiti potrošača.“ – dodala je Delberghe.

U listopadu 2024. EuroCommerce je pokrenuo kampanju #Compliance4All s ciljem suzbijanja nelojalne konkurencije trgovaca i platformi iz trećih zemalja. Kampanja poziva institucije EU-a da osiguraju jednake uvjete poslovanja u maloprodaji, gdje su sva poduzeća obvezna poštovati ista pravila.

Neusklađeni i nesigurni proizvodi koje nude subjekti izvan EU-a često krše širok spektar pravila Unije. Rješavanje ovog problema zahtijeva sveobuhvatan pristup Komisije i država članica – pristup koji obuhvaća provedbu i politike u svim relevantnim područjima.

Potrošači moraju imati povjerenje da su proizvodi koje kupuju sigurni i usklađeni, da su njihova prava zaštićena i da imaju pristup učinkovitim mehanizmima pravne zaštite – neovisno o tome gdje, kako ili od koga kupuju. To je povjerenje ključno za poticanje inovacija i rasta te omogućuje malim, novim i manje poznatim trgovcima da dosegnu potrošače diljem EU-a.

A.G.

Uloga poduzeća kao ambasadora država sa stajališta mekane moći

Doris Jukić, mag.rel.int et dipl. predsjednica udruge Poduzetni

Moć država više se ne definira isključivo vojnom snagom ili političkim savezima, već i sposobnošću oblikovanja percepcija i privlačenja partnera kroz tzv. soft power, odnosno mekani utjecaj ili mekanu moć. Ovaj koncept, populariziran krajem 20. stoljeća od strane politologa Josepha Nyea, odnosi se na sposobnost države da druge privuče i uvjeri svojim vrijednostima, kulturom i politikama, bez upotrebe ikakve vrste prisile. U ovom okviru, poduzeća, osobito ona s jakim međunarodnim imidžom, postaju ključni instrument mekane moći, djelujući kao neformalni ambasadori svo -

jih država. Njihov uspjeh na globalnim tržištima može oblikovati percepciju države, privući investicije i povećati utjecaj na međunarodnoj sceni.

Primjeri takve prakse vidljivi su diljem svijeta. Njemačka automobilska i tehnološka poduzeća, poput BMW-a, Mercedesa i Siemens-a, ne samo da prodaju proizvode vrhunske kvalitete, već i komuniciraju imidž Njemačke kao zemlje preciznosti, tehnološke izvrsnosti i pouzdanosti. Sličan efekt imaju japanske tvrtke kao što su Toyota, Sony i Panasonic, koje promoviraju inovacije, disciplinu i tehnološku sofisticiranost Japana. Takvi brendovi postaju sinonim za kvalitetu i po -

uzdanost, a uspjeh poduzeća na globalnoj razini pozitivno reflektira na reputaciju cijele države. Finska kroz poduzeća kao što su Nokia i Rovio, uspješno promovira inovativnu i digitalno naprednu sliku zemlje. Irska je s Appleom, Googleom i Microsoftom izgradila imidž zemlje koja kombinira stabilnost poslovnog okruženja s inovacijskim potencijalom uz pomoć investicija. Hrvatska je, iako mala država, također primjer gdje poduzeća djeluju kao ambasadori mekane moći. Tvrtke poput Rimac Automobila, Infobipa i Podravke izravno utječu na percepciju Hrvatske u međunarodnim okvirima. Rimac, proizvođač električnih hiperautomobila,

pozicionirao je Hrvatsku na kartu inovativnih tehnoloških zemalja, dok Infobip, globalni lider u komunikacijskim platformama, pokazuje da mala država može stvoriti tehnološki uspjeh prepoznatljiv širom svijeta. Podravka kroz brendove poput Vegete, predstavlja hrvatsku kulturu, gastronomiju i prehrambenu industriju globalnoj publici. Svako od ovih poduzeća doprinosi izgradnji reputacije države, stvarajući efekt meke moći koji nadilazi klasične diplomatske kanale. Mogućnosti mekanog utjecaja kroz poduzetnički pothvat temelje se na tri ključna mehanizma. Prvo, reputacija brenda i proizvoda često se povezuje s državom podrijetla. Kada globalni potrošači ili poslovni partneri percipiraju tvrtku kao inovativnu, pouzdanu ili kvalitetnu, taj se dojam prenosi i na državu. Drugo, međunarodna prisutnost i suradnja tvrtki kroz sudjelovanje na globalnim sajmovima, partnerstvo s multikulturalnim korporacijama i prisutnost na tržištima u različitim dijelovima svijeta povećava vidljivost države i jača njezin međunarodni ugled. Treće, podrška države kroz diplomatske kanale, izvoznu promociju, poticaje za inova -

cije i financiranje istraživanja pomaže poduzećima postizanje globalnih uspjeha, što zauzvrat vraća korist državi u obliku povećanog ugleda i političkog utjecaja.

Važno je istaknuti i izazove ovog oblika moći. Negativni publicitet, poslovni skandali ili loša kvaliteta proizvoda mogu jednako brzo narušiti reputaciju države koliko uspjesi mogu unaprijediti njen imidž. Na primjer, skandali s emisijama štetnih plinova ili sigurnosnim propustima u tehnološkim korporacijama, mogu se negativno odraziti na percepciju zemlje podrijetla. Zbog toga je koordinacija između državnih strategija i korporativnog djelovanja ključna. Kvalitetna regulacija, transparentna politika i strateška podrška poduzećima omogućuju da uspjeh na tržištu postane i trajni instrument diplomatskog utjecaja.

Postignuća poduzeća koja djeluju kao ambasadori svojih država održavaju ne samo poduzetničku dinamiku privatnog sektora, već i institucionalnu sposobnost države u osiguravanju okruženja u kojem inovacije i kvaliteta postaju međunarodno prepoznatljive vrijednosti. Moderni oblik moći tako više nije

samo politički ili vojni, već i ekonomski, reputacijski i kulturni. Države koje prepoznaju ovu dinamiku i strateški povežu svoje korporacije s diplomacijom, imaju mogućnost dugoročnog jačanja međunarodnog utjecaja, dok istovremeno tvrtke dobivaju platformu i resurse za širenje svojih globalnih ambicija.

U tom smislu, mekani utjecaj kroz poduzetnički pothvat ne predstavlja samo alat promocije, već i strateški pristup koji integrira inovacije, kulturu, politiku i ekonomiju u jedinstvenu formu međunarodnog utjecaja.

Literatura

Diplo, Soft power diplomacy, Soft power diplomacy - Diplo

Joseph S.Nye, Jr., Soft Power The Means to Success in World Politics, Public Affairs, 2004, almendron.com/tribuna/wp-content/ uploads/2020/02/joseph-s-nyejr-soft-power.pdf

Simon Anholt, Competitive Identity The New Brand Management for Nations, Cities and Regions, Competitive Identity : The New Brand Management for Nations, Cities and Regions

Taylor and Francis Online , Pop- culture diplomacy in Japan: soft power, nation branding, and the question of „international cultural exchenge“, Full article: Pop-culture diplomacy in Japan: soft power, nation branding and the question of ‘international cultural exchange’

Rimac Newsroom , Croatia’s beautiful past meets its cutting-edge present as Nevera takes up residence in Hvar, Croatia’s Beautiful Past Meets its Cutting-Edge Present as Nevera Takes up Residence in Hvar – Rimac Newsroom

Harvard Business Review, How a Local Croatian Startup Scaled to a Global Billion- Dollar Business, How a Local Croatian Startup Scaled to a Global Billion-Dollar Business - SPONSOR CONTENT FROM INFOBIP Diplomacy & Trade , Brands are Crucial at Podravka, Brands are crucial at Podravka | Diplomacy & Trade ST

Kako uspjeti u prezentacijama (3)

U ovom tekstu ćete saznati

1. Kako stvoriti prvi dojam

2. Kada šale i humor

3. Kako se služiti flipčartom i slajdovima

4. Što je to „open space tehnologija“

5. Kako nastaviti kad nešto zapne

Uvodne napomene

Prvi dojam je važan jer ostaje trajan. Šale i humor daju živost prezentaciji, ali se ne smije ismijavati druge, a treba imati smisla za pravu intonaciju. Flipčart nije zastarjelo sredstvo jer pruža mogućnost interakcije i kreativnosti. Ni slajdovi ne moraju biti jednostrani i njih se može koristiti za interakciju. Kontakt s publikom stvara se i očima. Iz iskustva „tehnologije otvorenog prostora“ prezentatori mogu izvući dobre poučke za kontakt s publikom. Kad se pojave neočekivane zapreke, uvijek se može naći načina da se ostane u dobrom raspoloženju i da se ne gubi kontakt s publikom.

Ključne riječi: dojam, intonacija, flipčart, slajd, iskustvo

dr. sc. Zvonimir Pavlek, prof.v.š.

1. Početak i ton prezentacije

Već je navedeno kako prvi dojam i početak imaju odraz na cijelu prezentaciju. Naravno, najprije treba publiku zainteresirati i „probuditi“ je, a to traje tek nekoliko minuta. Može ih se podsjetiti na nešto što prezentatora povezuje s nekim nazočnim. Kad prezentator nije vrlo poznata osoba, onda se mora predstaviti, zatim naglasiti osnovnu tezu i namjeru, ali ne smije biti kod toga dosadan s nabrajanjima, već u samom početku treba dati živost tezama i učiniti ih zanimljivima. Može biti izravan kako bi odmah bilo jasno o čemu će se pričati. U držanju i govoru mora se biti prirodan, govoriti s entuzijazmom, ali toplim tonom kojim se uspostavlja prisnost u kontaktu. Zapamtite – prvi dojam ostaje trajan. Loš početak ne može se kasnije popraviti. U glavama nastaje negativni dojam i on se proteže dalje. Zato je važno stvoriti raspoloženje već u početku i to održavati stalno.

A šale, pošalice?

Da, ali… Osobno ih rado upotrebljavam, ali treba znati da to može biti riskantno. Prvo, ako je anegdota, vic, pošalica ispričana monotono, onda se publiku ne može nasmijati. Treba naći autentičnu intonaciju. Drugo, nikako ne ismija -

Stručni članak UDK: 659.4:658.8:808.51

vati druge. To je čak i ružno. Smij se na vlastiti račun ili to poveži s nekom zgodnom situacijom. Omalovažavanje, podcjenjivanje nekog drugog nije lijepo i ne odaje pozitivan pristup.

Osobno sam nekoliko godina kao konzultant i trener radio u Bosni. Pravi Bosanci znaju naći tu mjeru. Oni se smiju i na svoj račun, ali brzo i „spuste“ sugovorniku koji je izazvan da brzo odgovori. To je bezazleno nadmetanje. Primjerice, moja talentirana kolegica Nina je postala direktorica marketinga i kompaniji As u Sarajevu, ali je kasnije otišla za direktoricu njihovog poduzeća u Visokom. Jedan kolega iz Sarajeva joj je malo ironično nabacio kako je ona iz velikog Sarajeva otišla u neko malo Visoko. Nina je odmah uzvratila: „Sarajevo je veliko i leži u velikoj kotlini s puno magle. Mi smo mali i naša kotlina je mala, pa imamo malo magle“.

U njihovom humoru nastaje opuštanje, pa čak i neki optimizam koji ih je održavao u psihičkoj kondiciji tijekom opsade Sarajeva. Jadikovke zaobilaze. Ostala mi je u sjećanju jedna priča amidže (ujaka) mog jarana (prijatelja) koji je došao u Zenicu nakon što su mu velike kiše prouzročile klizište i kuća se pomaknula, pa on priča: „Idem ti ja kući i nema ti moje kuće. Kad pogledam bolje, ona otišla kod komšije.“

Autori „Present like a pro“ 1 navode izjavu poznatog glumca Paul Newmana koji je jednom rekao: „Postoje tri pravila prema kojima se odvija dobar posao. Ja ne znam ni jedno.“ To je šala na svoj račun, humor koji najprije izazove radoznalost, pa iznenađenja i onda smijeh.

Zapravo, radi se o humoru za koji također treba imati smisla i znati ispričati. Bosanci za to zaista imaju smisla. Znaju napraviti stanku (ono – i…), žargon i čovjek dobije cijelu sliku kad oni to pričaju. Žargon je jako važan jer se time prenosi situacija u autentični ambijent primjerice Bosne (Huso i Haso), Zagorja (Štef i Bara), Dalmacije (Jure i Stipe) itd.

Treba naglasiti da se naš srednjoeuropski humor razlikuje od Sjevernjaka. Primjerice, vozimo se jednom trajektom iz Kopenhagena za Jylland moj kolega István Debrecini iz Budimpešte i ja. Naš pratilac iz Tuborga nam se ispričao što na brodu nema Tuborga jer je kod njih štrajk. Obratio sam se onako u šali Pišti: „Da smo znali mogli smo mi nekoliko boca ponijeti.“ Pišta uzvrati isto u šaljivom tonu: „Naravno. Među prijateljima se uvijek može dogovoriti.“ Danac ne shvaćajući našu šalu, humor, te uzvrati funkcionalno, ozbiljnog lica: „Mogao sam i ja ponijeti nekoliko boca.“

Kako bi impresija i odvijanje prezentacije bilo kompletno, ne može se stajati ukočeno „kao kip“… Zamislite da ste u publici. Vi ste tamo jedinka koja očekuje da mu se spi -

ker obrati, da vam pruži pažnju. To se postiže očnim kontaktom, a kod prezentatora koji je okrenut licem prema jedinkama nestaje nervoza koja je ipak uvijek malo prisutna. Očni kontakt sa svima naravno da je lakši kad je auditorij manji. Naime, očni kontakt je ono, kako se kaže - oči u oči s pojedincem. Možemo to usporediti sa spikerom na televiziji koji govori o vijestima. Oči su mu uprte u kameru, a kao da gleda baš vas. Naravno da on čita tekst na svom ekranu (taj ekran zovu „blesimetar“), ali vam se čini kao da gleda vas.

Kad u publici pogledate jednu osobu u oči, neka one kliznu prema drugoj i tako polako obuhvaćate sve. Taj pogled daje znak povezivanja, intimnosti kao da je to pogled u dušu. Pa i u dnevnom kontaktu s ljudima treba gledati u oči, a ne sa strane ili dolje. Onda će vam i sugovornik odgovoriti sa smiješkom, kimnut će u znak potvrđivanja.

2. Tehnička pomagala

Starogrčki i starorimski govornici nisu imali pred sobom papir ni druga pomagala. Morali su govoriti sve „iz glave“. Danas se u prezentacijama služimo tzv. flipčartom ( flipchart ) i PowerPointom. Pogotovo su to važna pomagala za one koji su vizualno orijentirani. Pomoćna su to sredstva zato što publika nije došla gledati njih nego vas. Flipčart je klasično pomagalo, ali nije bačeno u smeće jer ima neke prednosti koje su korisne i danas.

1 C. Maxey, K. E. O’Connor: Present like a pro, St. Martin’s Griffin, N.Y 2006.

2 Z. Pavlek: Aktivna prodaja, Beletra, Zagreb, 2022.

Evo zašto.

Kad se ispisuju teze i ono o čemu se govori, publika očekuje što će se napisati i o čemu će se govoriti i tako ih se involvira. Za prezentatora je to „primitivno“ sredstvo podsjetnik o tome što će govoriti, objašnjavati. Zato se ne govori kad se ispisuje, jer ste glavom okrenuti prema tabli, ne čuje vas se dobro i gubite očni kontakt. Kad ispisujete, nastaje tišina u očekivanju, pa je auditorij „napet“ u tom očekivanju.

Osobno sam nekada više upotrebljavao flipčart jer ima dodatnu prednost u ispisivanju pitanja koja se postavljaju, a najbolje je kad oni sami daju odgovore koji se onda nižu i bira se najvjerodostojnije. To sam dotaknuo u knjizi „Aktivna prodaja“ na živim primjerima koja sam vodio na treninzima s bankom. 2

Tako se uspostavlja dijalog i involviranje publike. To je vrlo živahno. Najprije se ispisuju pitanja, ali ona moraju biti jasna. Kad iz publike potvrde, odobre, onda se odgovori ispisuju na tabli. Dobro je ponoviti pitanje da se vidi je li prezentator pogodio. Ako su pitanja bila goruća, onda je diskusija življa i zanimanje raste. Kad se daju odgovori, ako se ne pogode dobrim navođenjem na gorući problem, onda može voditelj dati odgovor i sâm, pa reći kako su bili blizu…

Ako ste prezentator, nemojte se žuriti, dajte si vremena, a nakon svega onda sumirajte pravi odgovor i temu. Zato flipčart dopušta veću kreativnost, fleksibilnost, živost, involviranje nego PowerPoint. Publika dobiva osjećaj da se više priča o njihovim potrebama, a ne da samo sluša pripremljenu prezentaciju. Ali - ni pripremljeni slajdovi ne moraju značiti držanje publike u pasivnom stanju. No prije da spomenemo neka osnovna pravila za prikazivanje na ekranu. Prema mojem saznanju i iskustvu držim se pet bitnih pravila:

1. Na slajdu se postavljaju samo naslovi tema koje će se objašnjavati. Pogled se baci na naslove i slijedi usmeno objašnjenje „oči u oči“ s publikom.

2. Ne smije se trpati mnogo naslova u jedan slajd.

3. Ne navoditi čitavo predavanje ili teme koje predavač čita sa slajda, jer se gubi očni kontakt. Publika zna i sama čitati, a ako čita prodavač, gubi se živost, entuzijazam, vjerodostojnost.

4. Ponekad je dovoljna samo slika za ilustraciju pojedine teme.

5. Uvodni slajd – o čemu govorimo i efektan zadnji, završni.

Za vrijeme prezentacije ne previše žuriti, već ostavljati malu pauzu kako bi se publika što više uvela u temu. Treba malo više fleksibilnosti, ne previše biti čvrst i ostati tako bez obzira na reakciju iz klupa. Čak dapače, može se i namjerno pozvati na interakciju, a osobno sam to isprobao kad su prezentacije kraće, pa ima više vremena. Namjera toga je da se publika više približi temi.

3. „Open space“ tehnologija

Doduše, tehnologija „open space“ (OST) upotrebljava se najviše kod strateškog planiranja, te pronalaženja ideja na temelju slobodnog razmišljanja i kretanja sudionika.

Sudionici se mogu slobodno kretati, čak i sjedati na pod, nabacivati ideje ili ih na veliki format ispisivati, pa ih stavljati na zid ili na pod. Razmišljanje nije opterećeno nikakvim stegama. To je prikladno i za brainstorming, odnosno „mozgovnu oluju“ u kojoj jedna ideja rađa drugu. To je tzv. lateralno razmišljanje u okviru kojeg se traže rješenja i ideje mimo klasičnog hijerarhijskog, logičkog pristupa, već se ide bočno, kako to kaže autor te koncepcije veliki kreativac Eduard De Bono. 3 Njegova poznata misao je: „Zašto samo analizirati prošlost? Razmišljajmo o solucijama za budućnost“.

Naime, rješenja se mogu naći i poprijeko, pa čak na suprotnim tezama i razmišljanjima, koja idu izvan uobičajenih. Primjerice, zašto bi za Majčin dan poklanjali uvijek crveno cvijeće, zašto ne i bijelo? Zašto bi mladenka morala imati bijelu vjenčanicu, zašto ne i roza? Evo jednog trik pitanja. Nabrojite tri dana za redom, a da ne spomenete utorak, srijedu, četvrtak, petak, subotu? 4

Prezentator može iz toga naučiti dosta korisnoga. Kad primjerice inicira, involvira publiku u neke probleme čime se potiče živost, osjećaj sudjelovanja, tada sudionicima treba dopustiti da mogu slobodno nabacivati ideje i rješenja. Ne smije ih se frustrirati, pa reći da to nije dobro, pa ne daj Bože - glupo…, a to bi bio krah prezentacije. Neka

ljudi slobodno nabacuju ideje, pa se one mogu stavljati na flipčart, a onda pitati koja je svrha neke ideje, pa tako navoditi publiku na razmišljanje. Dakle, nije sve u jednosmjernoj prezentaciji jer kad se postigne participacija, onda je to pun pogodak.

U tom načinu ništa se ne smije uzeti osobno. Neka ljudi budu slobodni. Treba im dopustit da sami pronalaze najprikladnija rješenja, pa se onda okupljati oko onoga koje bi bilo nabolje, najprihvatljivije. Može prezentator unaprijed znati dobro rješenje, ali treba ljude pustiti da sudjeluju i slobodno iznose mišljenja. Možda oni sami dođu i do boljeg. Tko zna…? Ako baš i ne pogode, onda se govori taktički kako su bili blizu…

Uspjeh takovog pristupa leži u činjenici da se auditoriju dozvolilo da priča. Poslije toga će vas jako cijeniti kao nekog slavnog i uspješnog samo zato što te im dopustili da participiraju. Osobno sam kod participacije doživio sa studentima na v.š. Agora, te s djelatnicima nekadašnjeg Osiguravajućeg društva Zagreb. Nakon moje prezentacije formirao sam nekoliko grupa da pronalaze rješenja. Rasprave su bile burne i žive. Ponekad sam iz grupa po četiri dodao po dva sudionika iz drugih grupa tako da su se formirale grupe po šestoro i među sobom su se razmjenjivala rješenja.

3 Malteški liječnik i veliki kreativac, autor nekoliko knjiga iz području lateralnog razmišljanja.

4 Odgovor: jučer, danas, sutra…, a može biti i prvi, drugi, treći.

5 Vlasnica je kasnije prodala društvo Basleru iz Švicarske, a oni pak Uniqui iz Austrije.

4. Ne ide uvije baš sve glatko Naravno da ne ide uvijek baš sve glatko. Događaju se problemi s rasvjetom, pa nestanak struje, pa auditoriju ne odgovara tema, pa zakazano vrijeme nije pogodno, pa organizacijski problemi i dr. Imao sam i ja nekih neočekivanih iskustava. Na jednoj prezentaciji zatajio je mikrofon u HGK jer su promijenili sustav, pa moj kompjutor Apple (MacBook Air) nije bio kompatibilan s njihovim sustavom.

Najvažnije je zadržati prisebnost i sačuvati položaj centralne osobe u prostoru, zadržati dobro raspoloženje s osmjehom i energiju. Nepovoljnu situaciju opisati s dozom humora i tako se publika drži „na uzdi“, solidarizira se sa spikerom. Ja sam se u komori umjesto velikog ekrana na zidu poslužio malim ekranom na svom kompjutoru kao što se vidi na slici. Jest da to nije bio puni efekt, ali nisam izgubio kontakt.

Iz tog iskustva preporučam unaprijed se raspitati o uvjetima i doći u prostor ranije kako bi tehničari imali vremena sve prilagoditi. Bilo je slučajeva da rasvjeta u prostoru nije bila dovoljna i publika je bila u sumraku. Prezentacija mora ispasti sjajno što se ne događa samo po sebi, već to treba kreirati, dizajnirati da tako bude.

Što se još događa? Opet govorim o svom iskustvu.

Pripremili ste govor za predviđeno vrijeme, a uvodničar je oduljio. Ili prethodnik umjesto dvadesetak minuta oduljio na četrdeset (to se zna dogoditi kad su u pitanju

profesori fakulteta), pa moderator zamoli da skratite svoje izlaganje. Može se dogoditi da se kasni zbog ručka, pa žao im je ostaviti desert…. (mene su na treninzima zvali – „Nema deserta!“). U takovim se slučajevima treba snaći, prilagoditi se situaciji, biti fleksibilan i improvizirati, nešto izostaviti što nije baš bitno. No, uvijek je važno zadržati raspoloženje, ne dozvoliti da prevlada stres i srdžba, mrko lice. Treba zadržati osmjeh i humor. Treba uvijek biti spreman. Ne treba se ispričavati zbog nedostatka vremena. Radije preskočiti slajdove prije nego ih publika vidi, te izostaviti neke točke ili šire objašnjenje. Treba biti spreman na rezervnu varijantu ono – „za svaki slučaj“. Meni se dogodilo prije par godina na skupu o sajmovima u Virovitici kad je moj prethodnik debelo prekoračio vrijeme, pa sam bez opomene moderatora svoju prezentaciju znatno skratio, ali sam zadržao kontakt s onima u prvim redovima – gradonačelnikom i direktorom sajma i još pohvalio žensku publiku. Uspjelo je u potpunosti.

Što znači „za svaki slučaj“? Često skraćeno izlaganje može biti čak efektivnije od onog opširnijeg jer je prezentator jasniji, naglašava samo bitne stvari. Na to treba biti spreman, a držim se jedne dobre pouke – kad imam vremena mogu izlaganje skratiti, a u nedostatku vremena ga produljiti. To je oprečno, ali je istinito. I publika u Virovitici je bila nervozna za vrijeme dugog

izlaganja mog prethodnika, a meni su pljeskali.

Još nešto treba imati na umu. Neki si unaprijed pišu izlaganje, pa to onda ponove glasno vježbajući napamet. Kad se vježba što će reći, onda treba znati da se pisani govor ne može uvijek izgovoriti glasno jer to zvuči drukčije. Zato treba pisati tako da je prilagođeno usmenom. Kažu da je najbolje pisani govor znao interpretirati predsjednik Reagan, glumac, a najbolje je znao improvizirati i prilagoditi se publici Clinton.

Zaključne napomene

Vrlo je važno kakav je prvi dojam koji stvori prezentator jer to se proteže onda i dalje. Šale i humor su odlični način za stvaranje kontakta s publikom i dobrog raspoloženja, za održavanje budnosti i praćenja, ali treba znati ispričati. Flipčart kao klasično pomagalo ostaje aktualno i dalje jer pruža mogućnost kreativnosti, pa ako se ispisuje polagano, publika je radoznala i čeka što slijedi. U publiku se gleda tek nakon što se tema ispiše na tabeli. Niti PowerPoint ne mora biti „one way“ prezentacija ako se pravi stanka i prati publika. Praćenje očima daje ljudima do znanja da je to za njih kao pojedince. Mogu uslijediti i neočekivane poteškoće, a dobri prezentatori se znaju iz toga izvući, pa čak i humorom, ali ne srdžbom i frustracijom. Treba se prilagoditi situaciji. Kako bi bilo manje iznenađenja, treba ranije ispitati prostor za prezentaciju, uređaje i imati „u rukavu“ rješenja „za svaki slučaj“. Nikad se ne treba predati!

prof. dr. sc. Ana Tkalac Verčič, prof. dr. sc. Ružica Brečić i dr. sc.

Anja Špoljarić:

Marketinška komunikacija

Tržišna komunikacija danas je dinamičnija, složenija i važnija nego ikada. Potrošači su obavješteniji, njihova očekivanja sve viša, a komunikacijski kanali razgranatiji i tehnološki napredniji. U takvom okruženju organizacije više ne mogu komunicirati ad hoc – potrebno je strateški planirati, prenijeti poruke različitim medijima i razumjeti ulogu svakoga dionika uključenoga u komunikaciju.

U Hrvatskoj je sveučilišni udžbenik posvećen isključivo tržišnim komunikacijama izdan prije dvadeset godina. U međuvremenu se promijenilo gotovo sve – način kako primamo sadržaje, proizvode i marke, kako donosimo odluke, ali i kako razmišljamo, što je možda i najvažnije. U tom je kontekstu nedavno izišla knjiga Marketinška komunikacija, autorica prof. dr. sc. Ane Tkalac Verčič, prof. dr. sc. Ružice Brečić i dr. sc. Anje Špoljarić, više od udžbenika – ona je most između učionice i tržišta, teorije i stvarnoga rada komunikacijskih agencija. Pisati knjigu o tržišnoj komunikaciji u vremenu kada svaka poruka istodobno mora biti brza, jasna, vjerodostojna i emocionalno inteligentna – izazov je kojemu se ne može pristupiti šablonski, nego se mora pažljivo izgraditi strukturu. Stoga su 463 stranice teksta knjige o marketinškoj komunikaciji (pokratom MK) podijeljene u petnaest poglavlja koja obuhvaćaju njezine osnovne pojmove. Prvih pet poglavlja bavi se komunikacijom i komunikacijskim modelom, psihologijom i ponašanjem potrošača, strateškim planiranjem marketinške komunikacije, segmentacijom te ciljanjem i pozicioniranjem. Drugih se pet poglavlja bavi

ulogom marketinške komunikacije u izgradnji i upravljanju markom, oglašavanjem i kreativnom strategijom, odnosima s javnošću, digitalnim marketingom te unaprjeđenjem prodaje i direktnim marketingom. Trećih se pet poglavlja bavi osobnom prodajom i upravljanjem prodajom, sponzorstvima i marketingom događanja, mjerenjem uspješnosti marketinške komunikacije, njezinom društvenom odgovornošću te trendovima u njoj.

Posebnost je udžbenika sustavno povezivanje teorijskoga okvira s uvodnim slučajem, prikazom nagrađivane komunikacijske kampanje i predstavljanjem vodećih hrvatskih agencija, čime se osigurava uravnotežen uvid u globalne trendove i lokalni kontekst. Svako poglavlje završava pitanjima za ponavljanje, što olakšava provjeru ishoda učenja. Knjiga nudi alat kojim se može služiti u raznim kontekstima: u učionici, agenciji, na sastanku s klijentom ili u razradi interne komunikacijske strategije. Ne htijući stvarati zbirku definicija i modela, autorice su posebno pazile da ni jedna tema ne ostane samo na razini teorijskoga opisa. Odlučile su se za tekst koji postavlja pitanja i nudi moguće odgovore. Naime, komunikacija bez primjene ostaje u zraku, a praksa bez razumijevanja temelja često luta. Stoga knjiga nudi i konkretne smjernice, metodološke alate, okvir za promišljanje, ali i prostor za kritičko čitanje.

Komunikacija nije samo ono što govorimo, već i ono što se zadrži. Zbog toga su primjeri pažljivo izabrani da bi se složeni pojmovi približili stvarnim izazovima. Ni jedan nije idealan, ni jedan nije univerzalan, ali svaki pokušava otvoriti

prostor za analizu.

Pisanje o tržišnoj komunikaciji u vrijeme kada se kampanje mjere po reakcijama, a reputacija oblikuje u realnom vremenu podrazumijeva i suočavanje s proturječjima. U jednomu se trenutku traži personalizacija do razine mikrosegmenta, u drugomu – univerzalna poruka koja odražava vrijednosti marke. Pritom sve mora biti etično, usklađeno sa zakonodavstvom i istinito. To se čini nemogućim, a doista i jest tako. Zato ova knjiga nije zamišljena kao popis recepata, već kao okvir koji pomaže broditi složenom stvarnošću.

Zbog današnjega načina poslovanja sadržaji opisani u pojedinim poglavljima brže će se mijenjati od drugih: tehnologija će ubrzati formate, platforme će se izmjenjivati, algoritmi će se usavršavati. No, temeljne postavke – tko govori, komu, s kojom svrhom, kako i uz kakve posljedice – ostaju. Upravo su u tim točkama autorice pokušale ugraditi sadržaj koji može trajati duže od pojedinoga trenda. S obzirom na sve navedeno ova knji-

ga može koristiti različitim vrstama čitatelja. Studentima će pružiti osnovu za razumijevanje struke u nastajanju, predavačima strukturiran okvir za poučavanje, agencijama i organizacijama alat za usklađivanje strategija, a svima koji komuniciraju – prostor za razmišljanje i razmatranje onoga što čine. Jasno je da se ni u jednoj knjizi ne može reći sve, ali ova kazuje dovoljno da pokrene nova pitanja. Sto -

ga ona ne završava točkom, nego pozivom na nastavak razgovora. Jer komunikacija je ono što ostaje kada sve drugo nestane – a autorice su ovom knjigom doista pokušale ostaviti trag koji traje dulje od same poruke.

Knjiga je odmjereno i funkcionalano oblikovana: tipografija je čista, a promišljeni razmaci i dobar omjer teksta i ilustracija vode čitatelja kroz sadržaj bez napora. Ilu -

stracije nisu dekor, već jasno podcrtavaju ključne pojmove i rasterećuju guste dijelove teksta pa je knjigu lako čitati i prelistavati. Posebnu vrijednost daje vanjska oprema s otisnutim ručkama, koja korice pretvara u prepoznatljiv objekt nalik vrećici – duhovito rješenje koje istodobno signalizira znanje za ponijeti i daje knjizi snažan vizualni potpis.

dr.sc. David Skala

E. Aronson, T. D. Wilson, S. R. Sommers, E. Page-Gould, N. Lewis Jr.: Socijalna psihologija - 11. izdanje

Ova knjiga predstavlja ključne koncepte područja socijalne psihologije. Oslanjajući se na svoje opsežno iskustvo istraživača i predavača, autori predstavljaju klasične studije uz najsuvremenija istraživanja koja su budućnost socijalne psihologije. 11. izdanje uključuje zanimljive doprinose novih suautora, Elizabeth PageGould i Neila Lewisa Jr., koji svoju stručnost primjenjuju u rješavanju gorućih društvenih pitanja poput međugrupnih odnosa i rasne nejednakosti. Novi sadržaj u cijelom tekstu usmjerava prizmu socijalne psihologije na ključne suvremene događaje, uključujući pandemiju COVID-19 i politička previranja u svijetu.

Posebno ćete vidjeti koliko socijalna psihologija ima za reći o vašem stvarnom, svakodnevnom životu. Počet ćete promatrati događaje u svom svakodnevnom životu novim očima, očima socijalnog psihologa, i pokušati primijeniti ono što učite na ponašanje prijatelja, poznanika, stranaca, pa čak i na vlastito.

Što je novo u 11. izdanju:

Glavni dijelovi svakog poglavlje završavaju pitanjima za ponavljanje. Istraživanja pokazuju kako studen -

ti bolje uče gradivo ako ih se često testira, prema tome, kvizovi kao i pitanja za ponavljanje na kraju svakog poglavlja, trebali bi biti korisni alati pri učenju. Svako poglavlje, također, ima dio Pokušajte! koji poziva studente da ono što su naučili primijene u vlastitu životu.

Uvodno poglavlje sadrži ažurirane primjere, uključujući primjere o pandemiji COVID-19 i rasnoj nepravdi, te ažurirane reference na te primjere. Poglavlje 2 ažurirano je za 11. izdanje novim referencama i primjerima, kao i novim odjeljkom o pokretu Otvorene znanosti, uključujući raspravu o replikabilnosti istraživačkih nalaza.

Poglavlje 4, „Socijalna percepcija: Kako spoznajemo druge ljude”, sada uključuje ažurirani uvod koji razmatra komplikacije pandemije COVID-19 za socijalnu percepciju i istraživanje o tome što možemo naučiti o osobnostima ljudi na temelju njihovih online profila i upotrebe društvenih mreža. Poglavlje 5 uključuje novi odjeljak o socijalnoj usporedbi i upotrebi društvenih mreža, uključujući novu sliku, kao i dodanu raspravu o studiji o fenomenu suvišnog opravdanja kod sportaša.

Poglavlje 6: „Spoznajni nesklad i potreba za očuvanjem samopo -

štovanja“, uvijek je bio zaštitni znak knjige; jedini smo tekst koji posvećuje cijelo poglavlje teoriji spoznajnog nesklada i održavanju samopoštovanja. S ponosom zadržavamo ovo poglavlje u našem 11. izdanju, nastavljajući predstavljati klasične nalaze o spoznajnom neskladu na vrlo čitljiv način s uvjerljivim primjerima dizajniranima tako da budu atraktivni svakom studentu.

Poglavlje 7: „Stavovi i promjena stavova: Utjecaj na misli i osjećaje drugih ljudi“, uključuje nove rasprave o ponašajnim namjerama u vezi s higijenskom praksom tijekom pandemije, o tome kada se stavovi i ponašanja razlikuju u vezi

s vjerojatnošću suočavanja s rasizmom, o ulozi „influencera“ na društvenim mrežama koji pokušavaju mijenjati stavove drugih oglašavanjem i plasiranjem proizvoda, te o novim istraživanjima o inokulaciji stavova i naporima ljudi da se odu-

pru dezinformacijama i „lažnim vijestima“ online.

Poglavlje 12: „Agresija: Zašto nanosimo bol drugima? Možemo li to spriječiti?“, značajno je ažurirano. Važno je napomenuti da smo uklonili raspravu o seksualnom na-

silju. Umjesto toga, sada razmatramo agresiju na različitim razinama, te uvodimo važne konstrukte poput utilitarizma i deontološkog moralnog rasuđivanja, dehumanizacije, institucionalnog nasilja i kolapsa suosjećanja. ST

Julije Domac, Velimir Šegon i Filip Dumitriu:

European Energy Independence through Investing in Renewables:

Empowering Freedom

Uvremenu kad energetska sigurnost sve jasnije postaje sinonim za političku neovisnost i gospodarsku otpornost, knjiga „European Energy Independence through Investing in Renewables: Empowering Freedom“ predstavlja svojevrsni političko-strateški manifest nove europske stvarnosti. Autori – dr. Julije Domac, Velimir Šegon i Filip Dumitriu – kroz interdisciplinarni pristup povezuju energetiku, geopolitiku, ekonomiju i demokratske vrijednosti, tvrdeći kako investiranje u obnovljive izvore nije samo klimatska ili tržišna nužnost, već čin samoodređenja i jamstvo slobode

Knjiga započinje promišljenim predgovorom u kojem Domac poziva europske lidere da energiju napokon sagledaju kao pitanje suvereniteta, a ne samo tržišta. Povijesni kontekst, od industrijskih početaka Europske zajednice do današnje energetske ovisnosti o uvozu plina i nafte, koristi se kako bi se pokazalo da europska integracija u svojoj srži proizlazi upravo iz zajedničke energetske politike. U tom smislu, autori predlažu povratak izvornim temeljima: zajedništvu, solidarnosti i industrijskoj modernizaciji kroz čistu energiju. Glavni dio knjige analizira energetsku tranziciju kao pokretač europske konkurentnosti i demokratske stabilnosti. Autori upozoravaju da

su predugo interesi vanjskih dobavljača – od ruskog plina do američkog LNG-a – oblikovali europske politike. Ovisnost o fosilnim gorivima, tvrde, ne ugrožava samo klimu nego i demokraciju: svaka nova kriza ili geopolitička ucjena testira granice europske solidarnosti. Umjesto zamjene jedne ovisnosti drugom, rješenje vide u europskoj proizvodnji i opskrbi obnovljivom energijom, uz decentralizirane mreže, ulaganja u vodik, biometan i skladištenje energije. Posebna vrijednost knjige jest u tome što nudi konkretne instrumente i institucionalne prijedloge: osnivanje EU Energy Sovereignty Councila, reformu energetskog oporezivanja, ubrzanje dozvola za zelene projekte te uspostavu European Clean Energy Investment Bank. Time autori prelaze s apstraktnih ideala na operativni teren – pokazuje se kako Europa može, uz financijske i upravljačke reforme, izgraditi vlastitu energetsku i industrijsku autonomiju.

U završnim poglavljima naglasak je na povezanosti energetske tranzicije i društvene pravednosti. Energetska neovisnost, upozoravaju autori, ne smije biti elitni projekt, nego zajednički napor u kojem koristi osjećaju i građani i poduzetnici. Programi prekvalifikacija, energetske zadruge i lokalno vlasništvo obnovljivih projekata istaknuti su kao ključ za „demo-

kratizaciju energije“ i očuvanje europske kohezije.

Knjiga zaključuje snažnom porukom: Europa se nalazi na raskrižju između inercije i odlučnosti. Hoće li ostati u krugu uvoznih ovisnosti ili će, kao i mnogo puta u povijesti, odabrati put slobode, inovacija i zajedništva? Autori vjeruju u potonje – u Europu koja će kroz obnovljive izvore energije postati ne samo klimatski neutralna, već i gospodarski snažna, politički suverena i društveno pravedna.

European Energy Independence through Investing in Renewables knjiga je koja spaja političku viziju i praktične preporuke, istodobno stručna i inspirativna.

dm jamstvo dobrih cijena

DOBRE CIJENE

USVAKO VRIJEME

dm dobre cijene u svako vrijeme

Svi proizvodi po trajno dobrim cijenama.

Moj dm App

Moj dm aplikacija i dm active beauty

Iznimna kvaliteta po povoljnim cijenama.

Pri svakoj kupnji skupljajte dm active beauty bodove i uštedite još više.

Više informacija na www.dm.hr/ dobre-cijene-u-svako-vrijeme

Pravi izbor.

Kad želite više od kartice, Premium Visa otvara vam vrata svijetu pogodnosti, posebnih ponuda i osjećaju slobode.

isbcountry.com

* Pogodnost vrijedi za prvu godinu korištenja, za pristupnice primljene od 1.10. do 31.12.2025. Ovaj oglas informativnog je karaktera i ne predstavlja obvezujuću ponudu za Privrednu banku Zagreb d.d. i PBZ Card d.o.o.

POSTANITE KORISNIK

BEZ UPISNINE I ČLANARINE*

PREMIUM VISA