eurocommerce
Zašto su cijene različite unutar EU? Ove godine obilježavamo 30 godina EuroCommerce-a i 30 godina jedinstvenog tržišta. Pri obilježavanju ovih obljetnica vrlo su prisutna razmišljanja o ključnoj ulozi koju jedinstveno tržište ima u održavanju konkurentnosti sektora trgovine, maloprodaje i veletrgovine, za građane i za gospodarstvo EU-a kao cjelinu.
J
edno od važnih pitanja na koja EuroCommerce pokušava odgovoriti je zašto su cijene namirnica još uvijek toliko različite među zemljama EU-a. Trgovci na malo i veliko sve su više zabrinuti zbog načina na koji veliki proizvođači robe široke potrošnje iskorištavaju jedinstveno tržište EU-a na svojoj proizvodnoj strani i potpuno ga uskraćuju na svojoj prodajnoj strani. Ukratko, šačica velikih proizvođača robe široke potrošnje uspijeva desetljećima učinkovito opstruirati jedinstveno tržište. To čine nametanjem teritorijalnih ograničenja opskrbe, a studija Europske komisije iz 2020. procjenjuje da je rezultat takvog ponašanja gubitak blagostanja potrošača približno 14 milijardi eura godišnje – najmanje. Na ispravno funkcionirajućem jedinstvenom tržištu trgovci na malo i veliko mogli bi arbitrirati u ime potrošača. To može biti nabava s tržišta na kojima proizvođači robe široke potrošnje prodaju po najpovoljnijim cijenama i/ili centralizirana nabava za svoje trgovine u različitim državama članicama. Međutim, proizvođači čine sve da se to ne dogodi. 84 Suvremena trgovina 4(48)
Zanimljivo je da se Europska unija pozabavila TSC-ovima na strani Business-to-Consumer (B2C) 2018. putem Uredbe o geografskom blokiranju. Time su zabranjene prakse koje koriste online prodavači koje rezultiraju uskraćivanjem pristupa web stranicama iz drugih država članica. Uredba o geografskom blokiranju ostavlja trgovcima slobodu postavljanja različitih cijena na web stranicama koje ciljaju različite skupine kupaca i definiranja kome dostavljaju. Iako Uredba o geografskom blokiranju ne obvezuje trgovce da prodaju, ona zabranjuje trgovcima diskriminaciju na temelju kupčeve nacionalnosti, prebivališta ili poslovnog položaja prilikom prodaje. Dakle, kupac u Belgiji koji želi arbitrirati o boljim cijenama na francuskoj ili nizozemskoj web stranici određenog trgovca ne može biti blokiran u naručivanju. Sloboda ugovaranja ostaje, podložna pridržavanju pravila o nediskriminaciji. Pitamo se zašto se isti princip nediskriminacije ne primjenjuje na odnose između poduzeća.
Većina proizvođača robe široke potrošnje u potpunosti iskorištava prednosti jedinstvenog tržišta proizvodnjom identične robe u velikim količinama i po najnižoj cijeni u samo jednom ili dva proizvodna pogona u Europskoj uniji. Neovisno o tome, oni nameću obvezu trgovcima na malo da nabavljaju u svakoj zemlji u kojoj posluju za lokalnu preprodaju po često značajno različitim cijenama nabave. Tvrdnja da su TSC neizbježni zbog različitih pravila označavanja, jezika, različitih preferencija potrošača i tako dalje jednostavno je dimna zavjesa. Trgovci na malo i veliko posluju i s velikim proizvođačima proizvoda vlastite robne marke (privatne robne marke), koje često prodaju pod imenom vlastitog supermarketa. Za te proizvođače centralno snabdijevanje za različita nacionalna tržišta u EU ne predstavlja nikakav problem. Oni jednostavno koriste istu specifikaciju, jednoobrazno pakiranje i višejezično označavanje što je više moguće. Tamo gdje su potrebne lokalne prilagodbe, one se jednostavno
