UDK 339, ISSN 1330-0180, CODEN SUTREE, VOL. 51, BROJ 1
www.suvremena.hr
Kultura kvalitete – temelj uspješnog i konkurentnog poslovanja l Energetska pića i djeca na internetu l Plaćamo sve više, a dobivamo sve manje: hrvatski potrošač na rubu izdržljivosti l EuroCommerce u reformskom središtu l Položaj hrvatske industrije u Europskoj uniji l Komunikacijski okviri EU-a i Kine u gospodarskoj diplomaciji l dm obilježava 30 godina poslovanja u Hrvatskoj l Održivost nije luksuz, nego alat za dugoročno poslovanje l Čist zrak kao prvi uvjet za uspješno bavljenje trgovinom l Logistika radne snage u hotelijerstvu Splitsko-dalmatinske županije l EUDR i njegov utjecaj na tvrtke i logistiku l Zeleni financijski instrumenti kao alat transparentnosti u održivom izvještavanju l
broja:
Vaše zdravlje zaslužuje najbolje
Dobro došli u Bernarda medical - novu destinaciju za kvalitetnu fizioterapiju.
Naš stručni tim i najmoderniji uređaji pomažu vam da se riješite boli, ubrzate oporavak i vratite pokret bez napora.
• radiofrekventna terapija - toplina koja regenerira (TECAR)
Već 30 godina dm njeguje svoj žar i volju za promjenama, a sada želimo zajedno s Vama nastaviti taj put. Kroz našu inicijativu „Žar za budućnost“ nastojimo širiti optimizam i potaknuti zajedničko djelovanje za svijet u kojem svi želimo živjeti. Pridružite nam se i zajedno budimo pokretači promjena!
Podijelite s nama
svoj doprinos zajednici!
Tvrtka KTC d.d. posluje od 1992. godine. Danas zapošljava više od 1700 djelatnika, a sjedište tvrtke je u Križevcima.
Primarna djelatnost je trgovina. Naša je vizija osigurati kupcima bogatu ponudu, a gostima odličnu ugostiteljsku uslugu na jednom mjestu.
Većina naših trgovačkih centara u 27 hrvatskih gradova, osim supermarketa ima u svom sastavu benzinsku postaju, poljoljekarnu, restoran ili caffe bar. Na makarskoj rivijeri posluje nekoliko hotela visoke kategorije.
UDK 339
CODEN SUTREE
ISSN 1330-0180
STRUČNI ČASOPIS ZA TRGOVINU
godina
Glavni i odgovorni urednik: Srećko SERTIĆ
Zamjenik glavnog urednika: mr.sc. Branko PAVLOVIĆ
Uredništvo: prof.dr.sc. Krešimir BUNTAK, prof.dr.sc. Dario DUNKOVIĆ, prof.dr.sc. Aleksandar ERCEG, Ante GAVRANOVIĆ, Željko JELIĆ, prof.dr.sc. Ljubo JURČIĆ, prof. Zrinka KENĐELIĆ, Ivana KOLAR, dr.sc. Matija KOVAČIĆ, prof.dr.sc. Petar KUREČIĆ doc .dr. sc. Ivana MARTINČEVIĆ, dr.sc. Zvonimir PAVLEK, prof.dr.sc. Zdenko SEGETLIJA
Savjet časopisa: doc.dr.sc. Rajko BUJKOVIĆ, direktor, Jadranski sajam, Budva, Crna gora • Ivica CEROVEČKI, predsjednik Nadzornog odbora, KOTKA, Krapina • prof. Darko GRGURIĆ, ravnatelj, TRGOVAČKA
ŠKOLA ZAGREB • prof.dr.sc. Jugoslav JOVIČIĆ, Univerzitet u Banja Luci, BiH • Ivan KATAVIĆ, vlasnik, KTC, Križevci • dipl.inž. Darko KNEZ, predsjednik Uprave BADEL 1862, Zagreb • dipl.oec. Mijo ŠIMIĆ, predsjednik Nadzornog odbora, TEKSTILPROMET, Zagreb • Zlatica ŠTULIĆ, predsjednica, SINDIKAT TRGOVINE HRVAT SKE • dipl.oec. Josip ZAHER, predsjednik Komore Zagreb • prof.dr.sc. Siniša ZARIĆ, Ekonomski fakultet Beograd, Srbija
Časopis izlazi dvomjesečno
Godišnja pretplata: 30,00 € za šest brojeva
Uprava i Uredništvo: 10090 Zagreb, Nove Rašljice 2 tel./faks: 01 3499 034 mob.: 099 2136 540
Izdavač: SENIKO studio d.o.o. za trgovinu i usluge
Za izdavača: Srećko SERTIĆ, direktor e-mail: direktor@suvremena.hr Web portal: www.suvremena.hr
Tisak: Tiskara Zelina d.d., Katarine Krizmanić 1, Sveti Ivan Zelina
Uredništvo za stručne članke može tražiti vanjsku recenziju. Uredništvo se ograđuje od osobnih stavova autora.
Naslovna stranica: kvaliteta i zaštita potrošača.
Suvremena trgovina
Vol. 51 br. 1 str. 1-68 Zagreb, ožujak 2026.
S a d r ž a j
Tema broja: Kvaliteta i zaštita potrošača; gost urednik prof.dr.sc. Krešimir Buntak
Uvodnik: Kultura kvalitete – temelj uspješnog i konkurentnog poslovanja prof.dr.sc. Krešimir Buntak 6
Jedinstveno tržište Europske unije i infrastruktura kvalitete – institucionalni temelj slobode kretanja, sigurnosti i povjerenja
Energetska pića i djeca na internetu Biljana Borzan 11
Intervju: Kvaliteta kao pokretač ljudi, organizacija i društva Srećko Sertić 14
Intervju: Plaćamo sve više, a dobivamo sve manje: hrvatski potrošač na rubu izdržljivosti 16
Što je kvaliteta rada u prodaji? Željko Šundov 19
Eurocommerce: EuroCommerce u reformskom središtu 22
Položaj hrvatske industrije u Europskoj uniji Ante Gavranović 24
Komunikacijski okviri EU-a i Kine u gospodarskoj diplomaciji: slučaj antisubvencijskih mjera prof.dr.sc. Petar Kurečić na električna vozila Lovro Lukavečki, mag.pol. 26 dm obilježava 30 godina poslovanja u Hrvatskoj 31
Intervju: Održivost nije luksuz, nego alat za dugoročno poslovanje S.S. 32
Čist zrak kao prvi uvjet za uspješno bavljenje trgovinom prof.dr.sc. Blaženka Knežević 36
Od teorije do međunarodne prakse: Erasmus+ iskustvo učenika Trgovačke škole Zagreb Zrinka Kenđelić, prof. 38
Najava 13. državnog natjecanja „Poslovni izazov“ i 23. Međunarodnog sajma vježbeničkih tvrtki Doris Jukić, mag.rel.int et dipl. 42
Povijest znanstveno-stručne Međunarodne konferencije obrazovanja za poduzetništvo – ICEL Vitomir Tafra 44
Logistika radne snage u hotelijerstvu Splitsko-dalmatinske županije: izazovi i perspektive održivosti doc.dr.sc. Marijana Jurišić Mustapić 48
Sajmovi: Održivost je postala središnje sredstvo donošenja odluka A.G. 54
Uloga Zagrebačkog obrtničkog sajma u povezivanju obrazovanja, mladih i gospodarstva Marina Pleša 56
METRO Hrvatska predstavio DISH Pay Now - novo rješenje za jednostavno i pristupačno beskontaktno plaćanje 57
EUDR i njegov utjecaj na tvrtke i logistiku prof.dr.sc. Aleksandar Erceg 58
Zeleni financijski instrumenti kao alat transparentnosti u održivom izvještavanju doc.dr.sc Ivana Martinčević 61
Prikazi knjiga 64
uvodnik
Kultura kvalitete – temelj uspješnog i konkurentnog poslovanja
Zašto je kultura kvalitete danas važnija od samih sustava?
U praksi se kvaliteta još uvijek prečesto svodi na norme, certifikate i formalne postupke. No iskustvo pokazuje da stvarnu razliku ne čine sustavi sami po sebi, nego način na koji organizacija razmišlja i djeluje kada nema nadzora. Kultura kvalitete predstavlja temelj koji povezuje ljude, procese i odluke u smislenu cjelinu. Bez nje sustavi ostaju forma, a s njom postaju alat stvarne vrijednosti, dugoročne uspješnosti i konkurentnosti – neovisno o djelatnosti.
prof. dr. sc. Krešimir Buntak Sveučilište Sjever
Usuvremenom poslovnom okruženju kvaliteta se spominje gotovo svakodnevno, ali se rijetko do kraja promišlja. Najčešće se povezuje s normama, certifikatima
i formalnim sustavima upravljanja, kao da se njezina uloga može svesti na ispunjavanje propisanih zahtjeva. Takav pristup daje osjećaj uređenosti, ali ne jamči uspješnost. Praksa, neovisno o djelat-
nosti, pokazuje da se organizacije koje dugoročno ostvaruju stabilne rezultate ne razlikuju po broju uvedenih sustava, nego po tome kako razumiju kvalitetu i kako je žive u svakodnevnom radu.
Kvaliteta promatrana isključivo kroz postupke i dokumentaciju ima jasna ograničenja. Postupci se mogu napisati, sustavi uvesti, a provjere redovito provoditi, no to samo po sebi ne znači da će se ponašanja promijeniti. U mnogim organizacijama kvaliteta ostaje „tuđa tema“, rezervirana za pojedince ili organizacijske dijelove, dok se većina zaposlenika s njom susreće tek u kontekstu nadzora. U takvom okruženju kvaliteta se doživljava kao opterećenje, a ne kao potpora radu, a sustavi postoje više radi forme nego radi stvarne vrijednosti. Suprotno tome, kultura kvalitete polazi od pretpostavke da se kvaliteta ne može nametnuti pravilnicima, nego se mora izgraditi kroz zajedničke vrijednosti, uvjerenja i obrasce ponašanja. Ona se očituje u načinu na koji organizacija reagira na pogreške, koliko potiče učenje i kako razumije odgovornost. U organizacijama s razvijenom kulturom kvalitete pogreške nisu tabu, nego povod za analizu i poboljšanje. Umjesto traženja krivaca, traže se uzroci i rješenja, čime se gradi povjerenje i potiče otvorena komunikacija.
Važno je pritom naglasiti da kultura kvalitete nije sektorski ograničen koncept. Iako se u trgovini njezini učinci često najbrže vide kroz iskustvo kupaca, ista načela jednako vrijede u industriji, uslugama, javnom sektoru i obrazovanju. Svaka organizacija funkcionira kao složen sustav u kojem su ljudi, procesi, tehnologije i vanjski zahtjevi međusobno povezani. Što je sustav složeniji, to je veća potreba za jasnim vrijednosnim okvirom koji omogućuje dosljedno djelovanje. Kultura kvalitete upravo u tom kontekstu preuzima ulogu poveznice koja daje smisao pravilima i strukturama. U praksi se često susreće situacija u kojoj organizacije istodobno primjenjuju više sustava upravljanja – kvalitetom, okolišem, sigurnošću, energijom ili informacijskom
sigurnošću. Ideja njihove integracije nameće se kao logičan odgovor na rastuću složenost poslovanja. Međutim, integracija se nerijetko provodi formalno: dokumentacija se objedini, postupci usklade, ali se način rada bitno ne mijenja. Razlog tome ne leži u normama, nego u nedostatku kulture kvalitete. Bez zajedničkog vrijednosnog okvira integrirani sustavi ostaju paralelni, a ne stvarno povezani. Kada postoji razvijena kultura kvalitete, integracija sustava postaje prirodan proces. Sustavi se tada ne promatraju kao skup nepovezanih zahtjeva, nego kao dio jedinstvenog načina upravljanja. Kvaliteta u tom smislu djeluje kao integrator jer osigurava zajednički jezik, razumijevanje ciljeva i dosljednost u primjeni. Takav pristup smanjuje administrativno opterećenje, povećava preglednost i omogućuje organizacijama da se usmjere na ono što je doista važno – stvaranje vrijednosti za korisnike i društvo. Procesni pristup ima važnu ulogu u toj transformaciji, ali samo ako je podržan kulturom kvalitete. Procesi sami po sebi nisu svrha, nego sredstvo. Oni pomažu da se složenost rada učini razumljivom i upravljivom. Kada zaposlenici razumiju kako se njihov rad uklapa u širu cjelinu, gdje započinje i završava njihova odgovornost te kako njihov doprinos utječe na konačni rezultat, procesi prestaju biti formalni opisi i postaju alat svakodnevnog upravljanja.
Kultura kvalitete ima i izraženu stratešku dimenziju. U raspravama o konkurentnosti često se naglasak stavlja na cijenu, tehnologiju ili brzinu reakcije. Iako su ti elementi važni, dugoročna konkurentnost sve se više temelji na pouzdanosti, dosljednosti i povjerenju. Upravo su to područja u kojima kultura kvalitete ima presudnu ulogu. Ona omogućuje organizacijama da održe stabilnost u promjenjivom okruženju i razviju oblike diferencijacije koji se ne temelje isključivo na
cijeni. Ne treba zanemariti ni ulogu vodstva u razvoju kulture kvalitete. Vodstvo oblikuje organizaciju ne samo kroz strategije i odluke, nego i kroz svakodnevna ponašanja. Ako se kvaliteta spominje samo deklarativno, a u praksi se nagrađuju kratkoročni rezultati bez obzira na način na koji su ostvareni, kultura kvalitete neće se razviti. Kada se, međutim, dosljedno pokazuje da su odgovornost, učenje i stalno poboljšavanje vrijednosti koje se cijene, kvaliteta postupno postaje sastavni dio organizacijske kulture. Kvaliteta je snažno povezana i s učenjem. Organizacije koje je promatraju kao statičan skup pravila teško se prilagođavaju promjenama. One koje kvalitetu shvaćaju kao dinamičan proces stalnog učenja i prilagodbe imaju znatno veće izglede za dugoročan uspjeh. U tom smislu kvaliteta povezuje znanje, obrazovanje i praksu. Bez razumijevanja nema dosljednosti, bez sustava nema stabilnosti, a bez kulture kvalitete nema održivosti. U kontekstu suvremenih izazova – digitalizacije, održivog razvoja i promjena u ponašanju potrošača – kultura kvalitete postaje još važnija. Ona omogućuje organizacijama da promjene ne doživljavaju isključivo kao prijetnju, nego kao poticaj za razvoj. Umjesto reaktivnog djelovanja, organizacije s razvijenom kulturom kvalitete proaktivno oblikuju svoje procese, odnose s dionicima i način stvaranja vrijednosti.
Zaključno, kvaliteta se ne bi smjela promatrati kao tehničko pitanje ili administrativna obveza. Ona je prije svega organizacijski koncept koji prožima sve razine poslovanja. Kultura kvalitete predstavlja temelj na kojem se grade sustavi, procesi i strategije, ali i okvir koji omogućuje da ti elementi doista funkcioniraju u praksi. Upravo zato kvaliteta nije dodatak poslovanju, nego njegov sastavni dio i jedan od ključnih izvora dugoročne uspješnosti i konkurentnosti. ST
Jedinstveno tržište Europske unije i infrastruktura kvalitete
– institucionalni temelj slobode kretanja, sigurnosti i povjerenja
prof. dr. sc. Krešimir Buntak, Sveučilište Sjever
Jedinstveno tržište Europske unije jedan je od najvažnijih gospodarskih i društvenih projekata suvremene Europe. Slobodno kretanje robe, usluga, ljudi i kapitala – četiri temeljne slobode – omogućilo je stvaranje najvećeg integriranog tržišta na svijetu. Međutim, ta sloboda ne znači odsutnost pravila.
Naprotiv, ona počiva na složenom i pažljivo izgrađenom institucionalnom okviru koji osigurava da se sloboda kretanja ne
pretvori u nered, nesigurnost ili ugrožavanje interesa građana. Taj okvir čini infrastruktura kvalitete. Iako rijetko vidljiva široj javnosti, infrastruktura kvalitete predstavlja jedan od ključnih, ali često podcijenjenih stupova funkcioniranja jedinstvenog tržišta. Bez nje ne bi bilo moguće ukloniti tehničke prepreke trgovini, osigurati međusobno priznavanje proizvoda i usluga niti zaštititi potrošače od prijevara i opasnosti po zdravlje i sigurnost.
Sloboda kretanja zahtijeva povjerenje
Da bi proizvod proizveden u jednoj državi članici mogao slobodno cirkulirati na tržištu drugih država članica, mora postojati visoka razina međusobnog povjerenja. To povjerenje ne temelji se na političkim izjavama, već na dokazivoj sukladnosti proizvoda i usluga s propisanim zahtjevima. Europska unija je upravo iz tog razloga razvila čitav niz direktiva, uredbi i strateških dokumenata, uključujući Novi
zakonodavni okvir, kojima se usklađuju tehnički zahtjevi, postupci ocjenjivanja sukladnosti i tržišni nadzor. Cilj tih politika nije samo uklanjanje prepreka trgovini, nego i osiguranje visoke razine zaštite zdravlja, sigurnosti, okoliša i potrošača. Infrastruktura kvalitete omogućuje da se ti zahtjevi provode dosljedno, mjerljivo i vjerodostojno u svim državama članicama.
Što zapravo čini infrastrukturu kvalitete?
Infrastruktura kvalitete može se opisati kao institucionalni i tehnički sustav koji omogućuje pouzdanu primjenu tehničkih propisa i normi. Ona obuhvaća mjeriteljstvo, normizaciju, ocjenjivanje sukladnosti, akreditaciju te inspekcijski i tržišni nadzor. Svaki od tih elemenata ima vlastitu ulogu, ali tek njihovo zajedničko djelovanje osigurava sigurno i funkcionalno tržište. Mjeriteljstvo osigurava pouzdana mjerenja, normizacija zajednički tehnički jezik, ocjenjivanje sukladnosti provjerava ispunjavanje zahtjeva, akreditacija jamči vjerodostojnost tih provjera, a inspekcija i tržišni nadzor štite tržište i građane od nesukladnih i opasnih proizvoda.
Zašto je infrastruktura kvalitete važna za gospodarstvo i društvo?
Za gospodarstvo, infrastruktura kvalitete znači lakši pristup tržištima, veću predvidivost poslovanja i smanjenje rizika. Za građane, ona znači sigurnost, zaštitu zdravlja i povjerenje u proizvode i usluge koje koriste. Za društvo u cjelini, ona predstavlja temelj povjerenja u pravila igre i institucije.
Infrastruktura kvalitete u Republici Hrvatskoj –izgradnja sustava kroz europsku integraciju
U Republici Hrvatskoj sustav infrastrukture kvalitete razvijan
je postupno, ali je ključni zamah dobio tijekom procesa pristupanja Europskoj uniji. Taj proces nije bio samo formalno usklađivanje zakonodavstva, nego i izgradnja institucija koje su morale postati vjerodostojan dio europskog sustava povjerenja. Središnju koordinacijsku i zakonodavnu ulogu u tom sustavu ima Ministarstvo gospodarstva, koje kroz svoje nadležne uprave oblikuje politiku unutarnjeg tržišta, prenosi europske direktive u nacionalno zakonodavstvo te osigurava povezivanje svih sastavnica
infrastrukture kvalitete. U praksi to znači stvaranje okvira u kojem hrvatski proizvođači mogu ravnopravno sudjelovati na jedinstvenom tržištu, a potrošači uživati jednaku razinu zaštite kao i građani drugih država članica.
Mjeriteljstvo – temelj povjerenja u svakodnevnom životu
Jedna od najvažnijih, ali često nevidljivih institucija sustava je Državni zavod za mjeriteljstvo
tema broja: kvaliteta i zaštita
(DZM). Njegova uloga očituje se u gotovo svim aspektima svakodnevnog života – od točnosti vaga u trgovinama, preko mjerenja goriva i energije, do medicinskih i sigurnosnih mjerenja. Zakonsko mjeriteljstvo štiti građane i gospodarstvo od netočnih mjerenja i prijevara, dok znanstveno mjeriteljstvo osigurava sljedivost mjerenja prema međunarodnim etalonima. U kontekstu jedinstvenog tržišta to znači da se mjerenja provedena u Hrvatskoj priznaju i izvan njezinih granica, čime se uklanjaju tehničke prepreke trgovini i osigurava pošteno tržišno natjecanje.
Normizacija – zajednički jezik europskog tržišta
Hrvatski zavod za norme (HZN) nositelj je normizacije u Republici Hrvatskoj i ključna poveznica između domaćeg gospodarstva i europskog sustava normi. Norme nisu samo tehnički dokumenti –one su alat tržišta koji omogućuje interoperabilnost, sigurnost i kvalitetu proizvoda i usluga. Primjena normi omogućuje proizvođačima da razvijaju proizvode u skladu s europskim zahtjevima i lakše ih plasiraju na tržište. Posebno je važno sudjelovanje hrvatskih stručnjaka u radu europskih i međunarodnih tehničkih odbora, jer se na taj način interesi domaćeg gospodarstva mogu zastupati već u fazi izrade normi.
Akreditacija i ocjenjivanje sukladnosti – jamstvo vjerodostojnosti
Povjerenje u sustav infrastrukture kvalitete ne bi bilo moguće bez akreditacije. Hrvatska akreditacijska agencija (HAA) potvrđuje stručnu osposobljenost i nepristranost tijela koja provode ispitivanja, certifikaciju i inspekciju. Time se osigurava da certifikati i ispitni izvještaji izdani u Hrvatskoj imaju međunarodno priznanje. Za gospodarstvo to znači smanjenje troškova i brži izlazak na tržište, jer se jednom provedena provjera ne mora ponavljati u drugim državama članicama. Sustav ocjenjivanja sukladnosti, zajedno s akreditacijom, omogućuje da se kvali -
teta i sigurnost proizvoda dokažu na transparentan i vjerodostojan način.
Inspekcija i tržišni nadzor –zaštita tržišta i građana
Završnu kariku sustava čine inspekcijski i tržišni nadzor. Njihova je zadaća osigurati da se neusklađeni, opasni ili lažno deklarirani proizvodi ne nađu na tržištu ili da se s njega uklone. Time se štite potrošači, ali i pošteni poduzetnici koji ulažu u kvalitetu i sukladnost. U širem društvenom smislu, tržišni nadzor jača povjerenje u tržište i institucije te sprječava nelojalnu konkurenciju.
Zaključno razmatranje
Jedinstveno tržište Europske unije ne počiva samo na političkim odlukama, već na snažnoj i vjerodostojnoj infrastrukturi kvalitete. Taj sustav omogućuje slobodu kretanja, ali istodobno osigurava sigurnost, povjerenje i zaštitu potrošača. Iako često nevidljiva, infrastruktura kvalitete predstavlja jedan od ključnih institucionalnih temelja europske integracije i dugoročne konkurentnosti – kako Europske unije, tako i Republike Hrvatske.
Energetska pića i djeca na internetu
Biljana Borzan, članica Klub zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu
Ugroze s kojima se danas suočavaju djeca i mladi ne dolaze uvijek iz jednog izvora. Iz svog rada vidim da se one međusobno isprepliću, pojačavaju i hrane jedna drugu. Ako želimo ozbiljno govoriti o zaštiti mentalnog i fizičkog zdravlja maloljetnika, uvjerena sam da ih moramo promatrati cjelovito. Jedna od prijetnji o kojoj se još uvijek govori premalo, a koja je postala dio svakodnevice djece, jesu energetska pića.
Kada govorimo o zaštiti djece i mladih, i sama često primjećujem da instinktivno pogled usmjeravamo prema digitalnom svijetu. I s pravom, ondje se danas odvija velik dio njihovih života. No, bilo bi pogrešno zanemariti prijetnje koje su jednako raširene, jednako normalizirane i jednako opasne, a nalaze se izvan ekrana, na policama trgovina, u školskim dvorištima i u rukama djece već od najranije dobi. Energetska pića su upravo takav primjer: legalna, dostupna i agresivno promovirana supstanca, čije posljedice po zdravlje maloljetnika više nisu upozorenje, nego činjenica.
Danas više ne govorimo o izoliranim slučajevima ili pretjerivanjima zabrinutih roditelja. Govorimo o generaciji djece koja odrastaju uz redovitu konzumaciju pića s ekstremno visokim udjelom kofeina i drugih stimulansa, često bez ikakvog razumijevanja što ona čine njihovu tijelu i psihi. Više od polovice djece mlađe od 12 godina već konzumira energetska pića, a do 16. godine ona postaju gotovo pra -
vilo, a ne iznimka. To nisu podaci koji ostavljaju prostor za relativizaciju.
Posljedice su vidljive i mjerljive. Poremećaji sna, kronični umor, anksioznost, razdražljivost, problemi s koncentracijom i pažnjom, povišeni krvni tlak, ubrzan rad srca, sve su to simptomi s kojima se liječnici susreću sve češće kod djece i adolescenata. Energetska pića ne djeluju samo kratkoročno. Njihova redovita konzumacija utječe na razvoj živčanog sustava, oblikuje obrasce ponašanja i stvara ranu ovisnost o stimulansima. Kada se tomu doda i činjenica da gotovo polovica 16-godišnjaka energetska pića kombinira s alkoholom, ulazimo u zonu ozbiljnog javnozdravstvenog rizika. Posebno zabrinjava to što se sve ovo događa bez ikakvih stvarnih prepreka. Djeca mogu kupiti energetsko piće u trgovini, na benzinskoj postaji ili u kafiću jednako lako kao bocu vode. Ne postoji provjera dobi, ne postoji jasna zabrana, a upozorenja na ambalaži su sitna, nejasna i za dijete u potpuno -
sti apstraktna. Istodobno, ambalaža je dizajnirana tako da privlači mlade – jarke boje, poveznice s videoigrama, ekstremnim sportovima i influencerima. Poruka je jasna: ovo piće je cool, ovo piće je za tebe.
Industrija pritom vrlo dobro zna što radi. Iz dugogodišnjeg praćenja ove teme jasno mi je da marketinške strategije nisu usmjerene na odrasle koji povremeno trebaju dodatni izvor energije, nego upravo na djecu i tinejdžere koji su posebno osjetljivi na poruke o uspjehu, izdržljivosti i pripadanju. Energetska pića se povezuju s boljim sportskim rezultatima, većom budnošću u školi, popularnošću i „jačim“ identitetom. To su obrasci koje smo godinama gledali kod alkohola i duhana, samo što u ovom slučaju kao društvo još uvijek prečesto zatvaramo oči.
U Europi se taj luksuz nečinjenja sve češće odbacuje. Brojne države članice već su prepoznale da zaštita djece mora imati prednost pred interesima tržišta. Litva i Latvija su zabranu prodaje ener-
getskih pića maloljetnicima uvele prije više od deset godina. Slijedile su ih Mađarska, Bugarska, Poljska, Češka i Rumunjska, dok su u nekim zemljama čak i sami trgovački lanci povukli crtu i prestali prodavati ta pića djeci. U nekima su proizvodi s ekstremnim razinama kofeina potpuno povučeni s tržišta. To nisu radikalne nego odgovorne odluke.
U Hrvatskoj, nažalost, i dalje raspravljamo o tome treba li nam još istraživanja, dok statistike postaju sve mračnije. Prema mom istraživanju, gotovo 90 posto građana podržava zabranu prodaje energetskih pića maloljetnicima. Roditelji jasno poručuju da žele jasna pravila i sustav koji ih neće ostaviti same u borbi s agresivnim marketingom. No, politička odluka i dalje izostaje. Svaki dan odgađanja znači još jednu generaciju djece koja odrasta bez osnovne razine zaštite.
Ovdje nije riječ o zabrani izbora odraslima niti o demonizaciji proizvoda. Riječ je o elementarnoj odgovornosti prema djeci koja nemaju kapacitet procijeniti dugoročne posljedice onoga što konzumiraju. Kao društvo već smo prihvatili da djecu štitimo od alkohola, cigareta i drugih štetnih supstanci. Ne postoji nijedan razuman argument zašto bi energetska pića bila izuzetak.
Poseban problem vidim u činjenici da se konzumacija energetskih pića sve češće normalizira upravo u okruženjima u kojima bi zaštita djece trebala biti apsolutni prioritet. Kada razgovaram s roditeljima i nastavnicima, ali i kada sama promatram stvarnost na terenu, jasno je da su školska dvorišta, sportski tereni i prostori okupljanja mladih postali mjesta gdje se ta pića konzumiraju rutinski, gotovo kao dio svakodnevice. Djeca ih piju prije nastave kako bi izdržala dan, prije treninga kako bi imala više snage, ili navečer kako bi ostala budna, često upravo zato da bi još satima bila online. U tom trenutku energetska pića prestaju biti samo prehrambeni proizvod i, po mom mišljenju, postaju alat kojim se djecu gura preko njihovih fizičkih i psihičkih granica.
Posebno me zabrinjava način na koji se energetska pića sve agresivnije uvlače u svijet sporta i natjecanja mladih. Umjesto da djeci šaljemo poruke o važnosti zdravih navika, pravilne prehrane i oporavka, implicitno im poručujemo da su iscrpljenost i pretjerivanje normalni, pa čak i poželjni. Granica između sportskog napitka i energetskog pića namjerno se zamagljuje, a djeca često ne razlikuju proizvode koji su namijenjeni odraslima od onih koji su sigurni za njihov organizam u razvoju.
U svom radu često se pozivam na iskustva drugih europskih zemalja, jer ona jasno pokazuju da zabrane i jasna pravila ne vode ka crnom tržištu niti masovnom kršenju zakona. Naprotiv, one mijenjaju društvene norme. Kada nešto više nije dostupno na svakom koraku i kada se jasno kaže da proizvod nije primjeren za djecu, mijenja se i percepcija roditelja, nastavnika i same djece. Upravo to smatram ključnim ciljem javnih politika, stvoriti okruženje u kojem je zdraviji izbor ujedno i lakši izbor.
Važno mi je naglasiti i da se ovdje ne radi o izoliranoj mjeri, nego o
dijelu šire strategije zaštite mentalnog i fizičkog zdravlja mladih. Djeca koja su kronično neispavana, preopterećena stimulansima i pod stalnim pritiskom dostupnosti i performansa, istovremeno su i djeca koja teže reguliraju emocije, teže se nose s neuspjehom i teže razvijaju zdrave odnose.
Zato pitanje energetskih pića ne mogu i ne želim promatrati odvojeno od šire slike. Ono je dio iste slagalice kao i pretjerano vrijeme pred ekranima, algoritmi koji potiču ovisnost, pritisak stalne usporedbe i gubitak prostora za odmor i tišinu. Djeca danas odrastaju u svijetu koji im rijetko dopušta da stanu, a smatram da je naša odgovornost da im tu mogućnost vratimo.
Ako želimo ozbiljno govoriti o zaštiti djece, moramo prestati reagirati tek kada se dogodi tragedija. Preventiva znači djelovati prije nego što šteta postane vidljiva i nepopravljiva. Znači slušati struku, roditelje i same mlade, ali i imati hrabrosti donijeti odluke koje možda nisu popularne kod industrije, ali jesu nužne za društvo. Energetska pića su samo jedan primjer kako smo kao društvo dopustili da komercijalni interesi preuzmu primat nad dobrobiti djece. Isti obrazac prepoznajemo i u digitalnom okruženju, gdje se dječja pažnja, vrijeme i emocije pretvaraju u izvor zarade.
Nedavno sam u Kući Europe u Zagrebu predstavila Izvješće o zaštiti maloljetnika na internetu. Smatram da je krajnje vrijeme da ozbiljno odgovorimo na zabrinjavajuće trendove kojima svjedočimo kod djece i mladih, posebno kada je riječ o njihovom mentalnom zdravlju i vremenu koje provode u digitalnom okruženju.
Zato predlažem da se dobna granica za korištenje društvenih mreža poput Facebooka i Instagrama jasno postavi na 13 godina, uz snažan sustav provjere dobi.
Djeca između 13 i 16 godina trebala bi moći koristiti te platforme isključivo uz pristanak roditelja. Otvorili smo i raspravu o tome trebaju li se slična pravila primjenjivati i na alate umjetne inteligencije poput ChatGPTa, jer i ondje djeca mogu biti izložena neprimjerenim ili štetnim sadržajima, ali i razvijati odnos povjerenja prema tehnologiji bez dovoljnog razumijevanja njezinih ograničenja.
Od pojave pametnih telefona i društvenih mreža primjećujemo duboke promjene u načinu života mladih. U posljednjih nekoliko godina naglo je porastao broj djece u dobi od 11 do 15 godina koja se osjećaju nesretno, a taj je porast najizraženiji kod djevojčica – gotovo svaka druga navodi osjećaj nezadovoljstva. Mladi danas provode znatno manje vremena u izravnom druženju. Nekada su u prosjeku provodili oko dva i pol sata dnevno u socijalizaciji, a danas je to palo na svega 40 minuta. Sve više njih spava manje od sedam sati dnevno, a odgađaju i važna životna iskustva poput prve veze ili polaganja vozačkog ispita. Takve promjene ne možemo promatrati izolirano – one utječu na emocionalni razvoj, samopouzdanje i sposobnost nošenja sa stresom.
Prema podacima koje je objavio The Economist, u porastu je i broj mladih koji se samoozljeđuju, kako u Europskoj uniji tako i globalno. Posebno zabrinjava rast stope samoubojstava među djevojkama u dobi od 11 do 19 godina. Na razini EU samoubojstvo je postalo češći uzrok smrti maloljetnika od prometnih nesreća. To je alarm koji kao društvo ne smijemo ignorirati, jer iza svake brojke stoji jedno dijete i jedna obitelj.
Podaci pokazuju da mladi u EU provode u prosjeku sedam sati dnevno na internetu, 78 posto njih provjerava mobitel barem jednom na sat, a gotovo polovica je stalno online. Najranjivijom skupinom pokazale su se djevojčice u dobi od 13
godina. Čak i smanjenje vremena provedenog na internetu za samo pola sata dnevno može imati pozitivan učinak na mentalno zdravlje –to su konkretni pokazatelji da promjene imaju smisla. Upravo zato zagovaram preventivni pristup, a ne čekanje da posljedice postanu još ozbiljnije.
Istodobno, istraživanje javnog mnijenja koje sam predstavila pokazuje da gotovo 95 posto hrvatskih građana smatra kako djeca provode previše vremena na društvenim mrežama i da one mogu izazvati ovisnost, dok 91 posto ispitanika drži da Europska unija mora učiniti više kako bi zaštitila djecu. Većina roditelja kaže da njihova djeca koriste internet do tri sata dnevno, što je nešto manje od EU prosjeka od četiri sata. Većina djece ima vlastiti mobitel, uključujući 11 posto predškolske djece. Svaki peti roditelj koristi alate za ograničavanje sadržaja, a 66 posto roditelja osobno kontrolira što njihova djeca gledaju. To pokazuje da roditelji žele sudjelovati i preuzeti odgovornost, ali im je potrebna i sustavna podrška.
Zabrinjava i podatak da 74,2 posto ispitanika smatra kako su ekrani odgovorni za rekordan broj djece koja ne ostvaruju upis u prvi razred. Stručnjaci upozoravaju na psihofizičku nespremnost, nerazvijenu grafomotoriku i izostanak jezičnih predvještina kao ključne razloge odgode upisa u školu. Ako
dijete previše vremena provodi pred ekranom, a premalo u igri, komunikaciji i kretanju, posljedice su vidljive već u najranijoj dobi.
U prošlom mandatu donijeli smo važan zakonodavni okvir kroz Akt o digitalnim uslugama, kojim smo zabranili praćenje maloljetnika u svrhu oglašavanja i pojačali odgovornost internetskih divova za provjeru dobi i uklanjanje štetnog sadržaja. Na temelju tog zakona Europska komisija pokrenula je niz istraga protiv tvrtki poput Meta Platforms i TikTok. Međutim, u Europskom parlamentu smatramo da to nije dovoljno i da moramo otići korak dalje, posebno kada je riječ o dizajnu platformi.
Zato predlažem zabranu određenih vrsta dizajna koji potiču ovisnost – poput beskonačnog scrollanja, AutoPlay funkcije, kazni za neaktivnost i agresivnih notifikacija koje korisnika stalno vraćaju na ekran. Želimo zabraniti i isticanje opcija koje nisu u interesu korisnika, kao i dizajn videoigara koji potiče kompulzivno ponašanje. Posebno zabrinjava činjenica da 40 posto djece do 12 godina ne prepoznaje sadržaj influencera kao oglašavanje. To znači da su djeca izložena prikrivenim marketinškim porukama bez svijesti da je riječ o plaćenoj promociji.
Moj je cilj jasan: internet ne smije biti prostor bez pravila kada je riječ o djeci. Tehnologija sama po sebi nije neprijatelj i može biti snažan alat za učenje i razvoj, ali mora postojati jasna granica između inovacije i eksploatacije dječje pažnje. Model poslovanja velikih platformi temelji se na tome da korisnika zadrži što dulje online, jer je njegova pažnja izvor zarade. Ja želim promijeniti taj fokus – djeca i njihova dobrobit moraju biti ispred profita. Zato ću se i dalje zalagati da internet postane sigurnije, transparentnije i odgovornije mjesto za djecu i mlade, jer zaštita njihovog mentalnog zdravlja znači zaštitu budućnosti našeg društva. ST
Razgovor s prof. dr. sc.
Krešimirom Buntakom, novim predsjednikom Hrvatskog društva menadžera kvalitete
Kvaliteta kao pokretač ljudi, organizacija i društva
Godina 2025. za prof. dr. sc. Krešimira Buntaka ima snažno simbolično i profesionalno značenje. Uz preuzimanje dužnosti predsjednika Hrvatskog društva menadžera kvalitete (HDMK), obilježio je i 20 godina kontinuiranog, aktivnog rada u području kvalitete i sustava upravljanja, za što mu je iste godine dodijeljena Nagrada za životno djelo Hrvatskog društva za kvalitetu. Njegov profesionalni put obilježen je sustavnim povezivanjem znanstvenih spoznaja i prakse, gospodarstva i javnog sektora, ali i dugogodišnjim zalaganjem za kvalitetu kao društvenu vrijednost.
Autor i koautor 13 knjiga, većinom posvećenih kvaliteti, procesnom pristupu i sustavima upravljanja, te više od 180 znanstvenih i struč-
nih radova, prof. Buntak već dva desetljeća gradi prepoznatljiv regionalni i međunarodni ugled. Povodom 25 godina djelovanja Asocijacije za kvalitet i standardizaciju Srbije, u njihovoj je monografiji uvršten među 10 regionalno najznačajnijih stručnjaka u području kvalitete, što dodatno potvrđuje širinu i dugoročnost njegova doprinosa struci.
U godini kada HDMK obilježava 30 godina od osnutka, novi predsjednik jasno poručuje da kvaliteta mora izaći iz okvira normi i dokumenata te postati pokretač ljudi, organizacija i društvenih promjena.
„Često ponavljam misao koja sažima moj pogled na menadžment kvalitete: Tko ne vidi više i dalje, ne može pokrenuti ni ljude ni
događaje. Ako kvalitetu svedemo na formalnost, ona nema snagu. Ako je shvatimo kao vrijednost i kulturu, ona mijenja organizacije i društvo“, ističe prof. Buntak.
ST: Profesore Buntak, kako danas vidite ulogu kvalitete u razvoju gospodarstva i društva?
Buntak: Kvaliteta je danas temelj povjerenja – u proizvode, usluge, institucije i odnose među ljudima. Društva koja sustavno razvijaju kulturu kvalitete dugoročno su otpornija, konkurentnija i stabilnija. Zato stalno naglašavam da kultura kvalitete mora započeti vrlo rano, već u vrtićima i školama, kroz razvijanje odgovornosti, razumijevanja procesa, timskog rada i učenja.
Ako kvalitetu počnemo uvoditi tek na razini poslovanja, zakasnili smo. Ona mora postati dio odgoja, obrazovanja, javnog upravljanja i svakodnevnog života.
ST: Preuzimate vodstvo HDMK-a u godini velike obljetnice. Što to znači za Društvo?
Buntak: Trideset godina djelovanja HDMK-a znači iskustvo, znanje i vjerodostojnost. No, obljetnice ne smiju biti samo pogled unatrag. One su prilika za novo pozicioniranje. Moj je cilj da HDMK postane još otvorenije, vidljivije i uključivije Društvo – mjesto susreta stručnjaka, organizacija, znanstvene zajednice i javnog sektora.
Posebno želimo otvoriti se prema novom članstvu, ali i omogućiti kolektivno članstvo organizacija koje kvalitetu vide kao strateški alat razvoja.
ST: Koji su ključni razvojni pravci HDMK-a u idućem razdoblju?
Buntak: Vidim nekoliko jasnih smjerova. Prvi je jačanje zajednice stručnjaka za kvalitetu, osobito među mlađim generacijama. Drugi je snažnija suradnja s institucijama, udrugama i društvima koja djeluju u području kvalitete, standardizacije, izvrsnosti i upravljanja – jer kvaliteta ne smije biti fragmentirana. Treći je internacionalizacija. HDMK već ima snažne regionalne veze koje želimo dodatno razvijati. I konačno, iznimno važan smjer je promocija kulture kvalitete i poslovne izvrsnosti, ne samo u gospodarstvu nego i u javnom sektoru i društvu u cjelini.
ST: Važan dio djelovanja Društva je Međunarodni simpozij Kvaliteta jučer, danas, sutra. Kako vidite njegovu ulogu?
Buntak: Simpozij je jedan od ključnih projekata HDMK-a. Ove godine organiziramo 27. Međunarodni simpozij u Šibeniku, u kongresnom centru hotela Ivan, u sklopu Amadria Park Resorta. Riječ je o skupu koji je izrastao u regionalno vodeću
platformu za razmjenu znanja o kvaliteti, sustavima upravljanja i poslovnoj izvrsnosti.
Naš je cilj da Simpozij i dalje jača međunarodno i sadržajno, te da ostane mjesto gdje se susreću znanost, praksa i javne politike.
ST: Spominjete i ideju uvođenja nagrade za kvalitetu i poslovnu izvrsnost u Hrvatskoj.
Buntak: To je dugoročan, ali vrlo važan cilj. Nagrada za kvalitetu i izvrsnost nije samo priznanje najboljima, već snažan poticaj organizacijama da sustavno unaprjeđuju upravljanje, procese i rezultate. U mnogim zemljama takve nagrade imaju snažan učinak na konku -
Krešimir Buntak
rentnost gospodarstva i učinkovitost javnog sektora. Smatram da i Hrvatska treba napraviti taj iskorak.
ST: Koju poruku šaljete članovima HDMK-a i svima koji se bave kvalitetom?
Buntak: Kvaliteta je temelj razvoja svakog društva i svakog pojedinca. Pozivam sve koji se bave kvalitetom, upravljanjem i razvojem organizacija da se uključe u rad HDMKa. Želimo biti zajednica znanja, suradnje i dijaloga, jer samo tako možemo osigurati dugoročnu konkurentnost, otpornost i kvalitetniji život.
Razgovarao: Srećko Sertić
Ana Knežević: „Održavanje privida zaštite nije isto što i stvarna zaštita potrošača“
Plaćamo sve više, a dobivamo
sve manje: hrvatski potrošač na rubu izdržljivosti
Građani sve češće imaju osjećaj da unatoč rastu plaća i mirovina jedva spajaju kraj s krajem. Cijene hrane i osnovnih usluga rastu brže od primanja, a mehanizmi zaštite potrošača često ostaju spori, neučinkoviti ili samo formalni. O stvarnom položaju hrvatskih potrošača, inflaciji, državnim mjerama, trgovačkim lancima i (ne)učinkovitosti institucija razgovarali smo s Anom Knežević, dugogodišnjom predsjednicom Hrvatske udruge za zaštitu potrošača.
ST: Građani imaju dojam da plaćaju sve više, a dobivaju sve manje. Je li to samo subjektivni osjećaj ili podaci Hrvatske udruge za zaštitu potrošača potvrđuju stvarno pogoršanje položaja potrošača?
Knežević: To je činjenica, nije riječ o subjektivnom dojmu. Od srpnja prošle godine s portalom Kolko. hr radimo potrošačku košaricu i podaci jasno pokazuju da cijene stalno rastu. Osim toga, svi smo i
osobno svjedoci toga kada kupujemo – račun je sve veći, a u vrećici je sve manje.
Cijene u Hrvatskoj kontinuirano rastu još od 2022. godine, uz iznimku dijela proizvoda s ograni -
čenim cijenama. Dodatni je problem što su se hrvatski potrošači s uvođenjem eura u velikoj mjeri „pogubili“ u percepciji cijena. Nominalni iznosi u eurima često izgledaju prihvatljivo, ali kada ih se preračuna, vidi se koliki je stvarni rast.
Primjerice, prije Božića se komentirala cijena odojka od 10 eura, uz opasku da je „isto kao i lani“. No, prije uvođenja eura cijena je bila 25 do 30 kuna, dok je danas 10 eura oko 75 kuna. U dvije godine to je gotovo dvostruko povećanje, ali ga ljudi ne percipiraju, jer je iznos izražen u eurima.
ST: Cijene hrane i osnovnih potrepština rastu brže od plaća. Vidite li u tome tržišnu nužnost ili sustavno iskorištavanje potrošača?
Knežević: Hrana je u Hrvatskoj u posljednje tri godine poskupjela oko 40 posto. Uz to rastu i režijski troškovi – izlazak iz energetskih subvencija, skuplji plin, grijanje, komunalne naknade, a najavljena su i nova poskupljenja struje.
To su troškovi koje ljudi moraju platiti – moraju jesti i moraju podmi -
rivati režije kako ne bi ostali bez osnovnih usluga. Prema našim izračunima, 60 do 70 posto plaće ili mirovine odlazi upravo na hranu i režije. Eurostatovi podaci dodatno potvrđuju ozbiljnost situacije: čak 60 posto građana izjavilo je da jedva spaja kraj s krajem.
Koliko god se isticalo povećanje plaća i mirovina, ono je nedostatno u odnosu na rast osnovnih troškova. Nedavno je objavljeno da bi minimalna mirovina trebala iznositi oko tisuću eura kako bi ljudi uopće mogli podnijeti ovakve cijene.
ST: Koliko su državne mjere za ograničavanje cijena u praksi pomogle građanima, a koliko su bile više politička poruka nego stvarna zaštita?
Knežević: Ograničavanje cijena jest socijalna mjera i kao takva ima smisla. Namijenjena je građanima s malim primanjima koji ne mogu podnijeti visoke cijene hrane i režija. Krenulo se s devet proizvoda, zatim s 30, pa 70, a sada je lista proširena na oko 100 proizvoda. Problem je u provedbi. Gra -
đani nam se javljaju i kažu da su napravili popis što će kupiti, ali kada dođu u trgovinu – tih proizvoda često nema. Državni inspektorat je u svojim nalazima potvrdio da proizvodi s ograničenim cijenama često nisu dostupni ili se cijene ne poštuju.
Dodatni je problem loša informiranost. Oznake u trgovinama često nisu jasno istaknute, pa se potrošači pogube i na kraju kupuju skuplje zamjene. Trgovci na to računaju – ako nema proizvoda s ograničenom cijenom, kupit će se onaj skuplji.
ST: Veliki trgovački lanci ostvaruju rekordne dobiti, dok se mali trgovci i kupci guše. Ima li Hrvatska mehanizme da to izbalansira?
Knežević: Naravno da ima, ali ih ne koristi dovoljno. Država bi trebala voditi računa o dostupnosti osnovne opskrbe, posebno u manjim mjestima i ruralnim područjima. Imamo naselja bez ijedne trgovine, a sve je manje i pokretnih prodavaonica, jer se trgovcima ne isplate.
To ne može biti isključiva briga trgovaca. Ako država želi da ljudi ostanu živjeti u tim sredinama, mora sudjelovati u osiguravanju osnovne opskrbe. U protivnom dolazimo u apsurdnu situaciju da netko mora platiti deset eura prijevoza kako bi kupio kruh od dva eura.
Potrebni su nam i mali kvartovski dućani, osobito zbog starijeg stanovništva koje ne može putovati i kupovati velike količine. Danas velikih trgovina ima previše, a onih malih, koje su građanima najpotrebnije, sve je manje.
ST: Koliko su hrvatski potrošači stvarno zaštićeni u sporovima s bankama, telekomima ili trgovcima?
Knežević: U praksi je ta zaštita uglavnom samo na papiru. Potrošač se prvo mora obratiti trgovcu, koji ima zakonski rok od 15 dana za odgovor, ali se on često ne poštuje.
Sljedeća instanca je Državni inspektorat, koji je preopterećen prijavama i nema rokove u kojima mora postupiti, pa se sve razvlači mjesecima.
Godinama predlažemo jačanje uloge udruga za zaštitu potrošača i dodjelu određenih ovlasti, kako bi se problemi rješavali ranije, a inspekcija uključivala tek kao krajnja instanca. Tek sada se osniva posebno povjerenstvo za probleme u radu inspektorata, što pokazuje koliko se sporo stvari pomiču. Primjeri iz prakse s bankama i „besplatnim pake -
tima“ jasno pokazuju koliko su zakoni nedorečeni i koliko je prostora ostavljeno bankama da same tumače pravila – a ceh na kraju plaćaju potrošači.
ST: Jesu li institucije koje bi trebale štititi potrošače dovoljno brze i učinkovite?
Knežević: Nažalost, nisu. Potrošač je uvijek slabija strana u odnosu na trgovce i davatelje usluga, a mehanizmi zaštite nisu dovoljno snažni. Ljudi kupuju nove proizvode koji se kvare gotovo odmah, a zatim mjesecima čekaju popravak. Kon -
trola kvalitete robe koja dolazi na tržište očito nije dovoljna. Sudski postupci su spori i skupi, a ne postoje posebna vijeća za potrošačke sporove. Zbog troškova i trajanja postupaka, većina se ljudi ni ne odlučuje na tužbu, što dodatno jača osjećaj nemoći.
ST: Koliko su sami potrošači svjesni svojih prava?
Knežević: Prema podacima Europske komisije, hrvatski potrošači među najlošije su informiranima u Europskoj uniji. Godinama smo bili na samom dnu, sada smo tek predzadnji. Ne radi se dovoljno na edukaciji, a ni sami potrošači često ne čitaju ugovore i uvjete prije nego što se na nešto obvežu.
No, odgovornost nije samo na potrošačima. Često ni prodavači ne poznaju proizvode koje prodaju, a odnos prema kupcu sve je lošiji. Nekad se sve objašnjavalo, danas se često čuje: „Nije to moj posao.“
ST: Ako se trendovi nastave, kakav položaj hrvatskog potrošača vidite za dvije do tri godine?
Knežević: Ako se ništa bitno ne promijeni, trend osiromašenja će se nastaviti. Digitalizacija se ubrzava, ali velik dio stanovništva nije osposobljen za takav sustav. Stariji građani često nemaju ni internet ni pametne uređaje, a sustav ih jednostavno upućuje da „nađu nekoga mlađeg“.
Cijene su u Hrvatskoj već sada gotovo izjednačene s onima u zapadnoj Europi, dok su plaće i mirovine višestruko niže. U takvim okolnostima mnogi se građani sami „bojkotiraju“ – nakon što plate osnovne troškove, jednostavno nemaju s čime otići u trgovinu.
Potrebna je veća povezanost svih aktera – države, zakonodavca, trgovaca, banaka i regulatora. Svi danas „voze po svom kolosijeku“, a na kraju ostaje potrošač. Bez stvarne suradnje i jačanja zaštite najslabije karike, perspektiva nije dobra.
Uredništvo
Što je kvaliteta rada u prodaji?
Željko Šundov
Jeste li se ikada zapitali zašto je važna kvaliteta rada u prodaji ili može li se mjeriti i kako utječe na rezultate prodaje?
Kako se u ovom broju obrađuje tema o kvaliteti, neovisno da li proizvoda, procesa, kompanija ili usluga, činilo mi se dobrim da napišem članak o kvaliteti u prodaji i njenom utjecaju na rezultate u prodaji. Ali krenimo od početka.
Velika većina kompanija koje ja poznajem vrlo striktno planira i prati rezultate prodavača ili ukupne rezultate kompanija.
Međutim, ostvareni rezultat u svojoj biti su prošlost, nešto što je ostvareno i pitanje je do koje mjere možemo upravljati samim rezultatom. Rezultat je po svojoj prirodi izlaz naše robe ili usluga iz našeg okruženja. Mi kao vođe i menadžeri moramo se usredotočiti na ulaze i biti sigurni da će izlazi uslijediti. Naravno, pratimo rezultate jer je to važno, ali da bi na vrijeme osigurali ostvarenje rezultata
trebali bismo pratiti i bilježiti prodajne aktivnosti, te na temelju proteklih aktivnosti planirati buduće. To je zato što naše sadašnje aktivnosti dovode do rezultata u budućnosti. Najčešće je svakom prodavaču jasno na početku godine ili mjeseca koji rezultat mora ostvariti. Često nam je jasan cjelokupni plan. Ali, između prodavača i njegovih ciljeva, u velikoj većini slučajeva jedan je zrakoprazan pro -
stor s pitanjem – što se zapravo treba dogoditi da bi se plan ostvario? Zato ćemo malo ući u dubinu praćenja aktivnosti u prodaji i tri načina na koji možemo upravljati svojim aktivnostima, kako bi one dovele do planiranog rezultata, a to su Kvaliteta, Količina i Smjer ili KKS skraćeno. I sva tajna prodaje i praćenja prodajnih aktivnosti leži u ovom konceptu.
Kvaliteta: znači raditi svoj posao u prodaji na pravi način – optimizirati učinkovitost i djelotvornost.
Količina: znači imati pravi broj kontakata s klijentima ili udio vremena provedenog u aktivnoj prodaji. Smjer: znači najviše vremena provoditi s kupcima čiji je potencijal najveći ili razgovarati s pravim ljudima u pravim kompanijama i o pravim proizvodima.
Kvaliteta
Prva od tri poluge upravljanja aktivnostima dostupne voditelju prodaje je kvaliteta aktivnosti. Postoje dva načina praćenja i poboljšanja kvalitete prodajnih aktivnosti, a to su: analitički i promatranje.
Analitičko praćenje aktivnosti moguće je samo ako kompanija razvije sustav aktivnosti i njihova praćenja kako bi ih kasnije koristila za praćenje uspjeha kroz konverzijske faktore (npr. broj ponuda u odnosu na broj zaključenih pro -
daja ) – kao u košarci (broj pokušaja u odnosu na broj ubačenih koševa). Takvi omjeri pokazuju kroz duži ili kraći period kvalitetu prodavača ili čak njegovu trenutnu formu. Ako pratimo sve aktivnosti koje, normalno, svaka kompanija prilagođava svojim karakteristikama, možemo vidjeti uspješnost aktivnosti svakog pojedinog prodavača ili prodajnog menadžera, ali i na temelju tih podataka planirati buduće aktivnosti i rezultate. Neka od mjerenja mogu se odnositi na slijedeće pokazatelje kvalitete: a) Omjeri uspjeha između aktivnosti u ranoj i kasnoj fazi prodajnog ciklusa, b) Vremenski razmak između identificiranja prilike i zaključivanja prodaje, c) Trošak prodaje, d) Korištenje resursa, npr. tehnički stručnjaci, viši menadžment, drugi stručnjaci, e) Broj susreta s kupcima prema broju poslanih ponuda i sl.
Na temelju ovih podataka i faktora uspjeha možemo kroz procese razvoja ljudi (nova znanja, treniranje vještina, coaching i sl.) unaprijediti njihove vještine i poboljšati njihove faktore uspjeha čime, ili u manje vremena oni ostvaruju istu prodaju, ili za isto utrošeno vrijeme povećavaju prodaju tj. ukupni rezultat.
Promatranje aktivnosti prvenstveno se temelji na zajedničkim posjetima kupcima ili praćenju njihova rada za vrijeme rada u malo -
prodaji i sl. Često se u redovnom poslu zanemaruje metoda (treniranja) kroz igranje uloga gdje nadređeni prati načine i kvalitetu rada prodavača u glumljenom okruženju, ali dobije vrijedne podatke o kvaliteti rada svog prodavača. Promatranje tijekom zajedničkih posjeta može se poboljšati usporedbom tzv. prodajnim modelom u kojem bi trebalo pisati kako raditi prodajnu posjetu ili razgovor s kupcem i to vrednovati prema ponašanja prodavača na terenu.
I analiza rada prodavača i promatranje rada prodavača trebaju se koristiti u dogovoru s prodavačem i s namjerom vrednovanja prodajnih sposobnosti u cilju unaprjeđenja rezultata. I, kao što vidite, kvaliteta rada prodavača i/ili prodajnog menadžera može se mjeriti, pratiti i na temelju ostvarenja unapređivati.
Kvantiteta
… je broj raznih aktivnosti koje radimo u suradnji s kupcima i one se trebaju mjeriti. Postoje tri modela za prepoznavanje ili izračun dovoljnog broja aktivnosti s kupcima.
Unazadno planiranje: za ovu metodu trebamo imati podatke o broju narudžbi i prihoda u prethodnom periodu iz koje izlazi podatak o prosječnoj vrijednosti narudžbe. Čitava metoda temelji se na tome da planiranje aktivnosti kreće od definiranog ciljanog plana prihoda koji dijelimo s prosječnom vrijednošću narudžbe u proteklom periodu, čime dobijemo novi podatak koliko ćemo narudžbi trebati za taj novi rezultat. No, da bi povećali broj narudžbi ili prihod po narudžbi, potrebno je povećati efikasnost prodajnog tima poboljšavanjem njihovih pretvornih faktora (faktora uspjeha) kroz njihov razvoj i praćenje rada. Moguće je i povećati broj prodavača, no, tu su i dodatni troškovi rada i uvođenja u posao i to nije predmet ove
metode. Primjer: pretpostavimo da prodavač ima faktor uspjeha između prvog sastanka i pretvaranja toga u mogućnost 4:1, a za ostvarenje i pretvaranje mogućnosti u prodaju 2:1 s tim da u ovoj drugoj fazi mora otići bar na dva sastanka. Znači ukupno u prvoj fazi treba tri sastanka za jednu mogućnost i 2x3 sastanka da to pretvori u prodaju ili ukupno 9. Zamislite sada da prodavač treba ostvariti 200 TEUR prihoda s prosječnom veličinom posla od 20 TEUR. Potrebno je 20 poslova za godinu. To znači 180 prodajnih susreta godišnje s kupcima ili 15 mjesečno. Želimo li u narednom periodu povećati rezultat trebamo ili poboljšati faktore uspjeha ili broj aktivnosti ako to vrijeme omogućava.
Planiranje resursa Temelji se na pravilnom definiranju radnog modela prodavača u kojem se definiraju: broj posjeta ili susreta s kupcima u toku jednog dana bez obaveza, definiranju broja slobodnih dana u godini u kojima se ne može prodavati (praznici, subote, nedjelje, bolovanje, razvojni dani, i sl.) kako bi na temelju ukupnog broja slobodnih dana mogli dobiti ukupan broj aktivnosti i kasnije ih podijeliti po kupcima i njihovu potencijalu, ali i po svakom članu tima. Vrijedi rigorozno analizirati vremenske alokacije kako bi se pronašli načini za povećanje vremena prodaje. Analiza temeljena na resursima može se, međutim, koristiti za validaciju modela unazadnog planiranja.
Pokrivenost Temelji se na pokrivanju susretima svih važnih osoba kod klijenta. Odnosi se na veće klijente gdje se odluke donose na različitim razinama i od različitih funkcija: CEO, CFO, COO i sl. i gdje je za uspjeh potrebno održavati odnose na svim razinama po određenoj dinamici, što je vrlo zahtjevno i uzima dosta prodajnog vremena koje se obično ne planira.
Odaberite jedan ili više modela s voditeljem prodaje i dogovorite
plan. Imajte na umu da promjena u bilo kojem smjeru ili kvaliteti može značajno utjecati na potrebnu količinu, npr. povećanje vrijednosti prihoda ili poboljšanje omjera konverzije moglo bi smanjiti broj potrebnih susreta. Pregledavajte ovu analizu količine aktivnosti, recimo, tromjesečno i potvrdite svoje brojke te pratite trend, a ako je potrebno poduzmite nove korake.
Smjer
… se odnosi na definiranje količine aktivnosti kod kupaca s različitim potencijalom (ovi s većim potencijalom češće aktivnosti) ili definiranje proizvoda ili usluga koje za vrijeme susreta prezentiramo kupcu. Uz to, kojem od donositelja odluka u nekoj kompaniji prije pristupiti (po važnosti). Razlikujmo količinu aktivnosti od smjera. Količina nam govori koliki broj i kojih aktivnosti moramo napraviti, a smjer kod kojih kupaca, kod kojih osoba kod kupca i s kojim proizvodima i uslugama.
Za prave zaključke treba definirati i napraviti tablicu kupaca po potencijalu (može i u CRM-u), definirati količinu aktivnosti po svakoj grupi kupaca (KK, A, B, C), odrediti koje proizvode i kada prezentiramo i kojim kupcima i sve to izračunati na temelju ukupnog broja mogućih posjeta u toku mjeseca ili godine i sve to bilježiti u neki sustav praćenja ili CRM. Tada će se i voditelj prodaje i prodavač oslanjati na podatke i analizu, a manje na
osjećaj. Drugim riječima pomoći će nam da dobijemo odgovore na ova pitanja: Koga ste identificirali kao glavne kontaktne osobe kod ovih kupaca? S kim se od njih sastati? O kojim rješenjima raspravljati?
Zaključak
Neovisno da li se više koncentrirate na Količinu, Kvalitetu ili Smjer pratite trendove i vidite što se dešava. Vrlo često, ako pravilno pratite aktivnosti pokazuje se da se najčešće treba baviti samo jednim od ova tri aspekta praćenja aktivnosti i oni su različiti od prodavača do prodavača. Npr. ako je problem u kvaliteti, nema potrebe baviti se količinom i sl. jer ćemo time napraviti više štete nego koristi. Jer osoba čija je kvaliteta rada niska – s puno posjeta i malo rezultata, uništava postojeće potencijalne kupce, a da toga nije svjesna. Isto je ako imamo visoku kvalitetu, a malo posjeta ili drugih aktivnosti.
To bi značilo da svoj kapacitet i kompetencije ne koristimo dovoljno. Tada treba povećati količinu aktivnosti i rezultati će doći. Podsjećam da su tri osnovne uloge prodajnog vođe: prati, analiziraj i planiraj. A tu je i motiviraj. Treba procijeniti da li je problem u vještinama ili volji, angažiranosti i tako kreirati svoj daljnji pristup. I ono što svi zaboravljamo kao prodajni menadžeri, više trenirajte i „coachajte“ svoje prodavače i gradite njihovu svjesnost, odgovornost i samopouzdanje. ST
tema broja: kvaliteta i zaštita potrošača
EuroCommerce u reformskom središtu
Dok Europa polako okreće stranicu jedne burne faze reformi i regulatornih rasprava, EuroCommerce, glas europske maloprodaje i veleprodaje, aktivno je zauzeo poziciju na brojnim frontovima: od jačanja jedinstvenog tržišta, preko pitanja konkurentnosti i potrošačkih cijena, do zahtjeva za bolju regulaciju tržišnog nadzora i poticaja za održivu budućnost sektora koji zapošljava više od 26 milijuna ljudi širom EU.
U priopćenjima objavljenim tijekom siječnja i veljače 2026., udruga je plasirala niz strateških pozicija, poziva na reforme i analiza, potvrđujući svoju ulogu ključ-
nog partnera industrije u dijalogu s institucijama EU.
Single Market i europske trgovinske saveze – bitka za cijene i izbor potrošača
U jednom od najvažnijih priopćenja proteklih tjedana, EuroCommerce naglasio je važnost očuvanja i jačanja jedinstvenog tržišta – ne samo kao apstraktnog cilja, već kao temelja za niže cijene, veću konkurenciju i bolji izbor proizvoda za europske potrošače.
Ugledna europska organizacija otvoreno je pozvala Europsku komisiju da reagira na slučajeve
gdje nacionalni propisi narušavaju slobodno kretanje robe i usluga unutar EU. Konkretno, EuroCommerce se u priopćenju osvrnuo na francuske zakone o trgovinskim savezima koji utječu na način na koji trgovci sklapaju sporazume s dobavljačima, upozoravajući da takve mjere mogu ograničiti korist potrošača i oslabiti konkurentnost u cijeloj Uniji.
Generalna direktorica EuroCommercea, Christel Delberghe, istaknula je kako trgovinski savezi pomažu u razbijanju teritorijalnih prepreka koje nameću globalne marke, omogućujući trgovcima da koriste slobode unutarnjeg tržišta za sklapanje boljih uvjeta za
europske potrošače. Ova poruka nije samo retorička — ona dolazi u trenutku kada regulatorna fragmentacija sve više prijeti integraciji tržišta, a EuroCommerce jasno poručuje da bez snažnog jedinstvenog tržišta neće biti ni stvarnog rasta, ni ravnopravnih uvjeta poslovanja za sve trgovce u EU.
Europska konkurentnost –alarm u Bruxellesu
Na početku veljače organizacija je objavila priopćenje o nužnosti fokusiranja EU politike na konkurentnost, pozivajući institucije da naprave korake jakog političkog i regulatornog odgovora kako bi se europski trgovci mogli nositi s izazovima globalnog tržišta.
EuroCommerce je upozorio da bez snažnije podrške europske industrije trgovine, lokalni trgovci i dobavljači riskiraju pad konkurentnosti nasuprot velikih vanjskih platformi i trgovaca koji posluju izvan EU pravila i standarda. U središtu te poruke nalazi se zahtjev za bržim reformama koje podržavaju ravnotežu između zaštite potrošača i održive konkurencije.
Ova pozicija odjekuje u trenucima kada Europa prolazi kroz duboke regulatorne promjene, uključujući reforme jedinstvenog tržišta, digitalnih prava, te novih standarda zaštite potrošača i tržišnog nadzora.
Pitanje nadzora tržišta i sigurnosti proizvoda
EuroCommerce je u veljači prezentirao svoju službenu poziciju o Market Surveillance Regulation — dokumentu koji razmatra kako bi nadzor proizvoda i tržišnog ponašanja trebao funkcionirati u praksi.
Naglasak je stavljen na potrebu učinkovitog, ali uravnoteženog
pristupa nadzoru tržišnih praksi, kako bi potrošači bili zaštićeni bez nepotrebnog opterećenja za trgovce, posebno male i srednje tvrtke. Ovaj dokument predstavlja temelj za buduće dijaloge s EU institucijama o tome kako pravilno implementirati i harmonizirati pravila unutar cijele Unije.
Strategijsko predviđanje i regulatorni okvir – fokus na budućnost
U siječnju 2026., EuroCommerce je objavio svoj odgovor na Call for Evidence u vezi s 2026 Strategic Foresight Report — strategijskim dokumentom koji nastoji predvidjeti i adresirati ključne trendove i izazove u europskom gospodarstvu i trgovini u nadolazećim godinama.
U ovom odgovoru EuroCommerce ističe važnost strateškog i dugoročnog regulatornog okvira, koji omogućuje trgovcima da planiraju investicije i inovacije bez stalnih pravnih nesigurnosti. To uključuje teme poput digitalne transformacije, održivosti, vještina radne snage i transparentnosti tržišnih pravila.
Ostale pozicije: okoliš, sustavi produžene odgovornosti i trgovina
Osim glavnih tema, EuroCommerce je u siječnju i veljači izdao i nekoliko drugih pozicija:
• Joint industry concerns on emerging state-run PRO models –zajedničke industrijske zabrinutosti o državnim modelima produžene odgovornosti proizvođača.
• EuroCommerce response to the Call for Evidence on the proposed Communication on Better Regulation – rasprava o tome kako učiniti regulaciju smislenijom i učinkovitijom, bez suvišnih prepreka.
• THE VILNIUS MANIFESTO – dokument koji razmatra ulogu trgovine u širem kontekstu trgovinskih politika i globalnih ekonomskih trendova.
• Joint statement on JUST transition directive i temi AI na radnom mjestu – EuroCommerce se uključio i u rasprave o socijalnoj održivosti i novim tehnologijama u poslovanju.
Šira slika: nadolazeći događaji i trendovi
Uz niz dokumenata i poziva, EuroCommerce najavljuje i seriju događaja za 2026., uključujući Retail and Wholesale Week 2026 i Launch of the State of Grocery Retail report 2026. Ti događaji imaju za cilj potaknuti dijalog između dionika industrije, donositelja odluka i široke javnosti o budućnosti trgovine i potrošnje u Europi.
EuroCommerce u reformskom središtu
Sve aktivnosti EuroCommercea u posljednja dva mjeseca ukazuju na jednu jasnu tendenciju: organizacija nije samo da prati, nego i da aktivno oblikuje europsku trgovinsku agendu. Bilo da se radi o konkurentnosti, jedinstvenom tržištu, regulaciji nadzora tržišta ili dugoročnoj strategiji, EuroCommerce nastoji biti relevantan partner institucijama i sektorima, istovremeno štiteći interese trgovaca i potrošača.
U vremenu ubrzanih promjena i sve snažnijih globalnih izazova, poruke iz Bruxellesa glase jasno: Europa mora zadržati jedinstvo tržišta kako bi zadržala svoju konkurentnost, potrošače imala pristup izboru i cijeni dostojnoj moderne ekonomije, a trgovci imali okruženje u kojem mogu rasti i investirati.
Uredništvo
Položaj hrvatske industrije u Europskoj uniji
Ante Gavranović, novinar i publicist ante.gavranovic01@gmail.com
Prerađivačka industrija bila je među najistaknutijim perjanicama ukupne ekonomske politike EU. Nažalost, sve ozbiljnije zaostajemo za SAD i Kinom. Brojni projekti pokazuju želju da se stvari korjenito mijenjaju. Zanimljivo je sagledati kakav je položaj Hrvatske u toj konstelaciji odnosa.
Nepotrebno skroman odnos
Hrvatska industrija ima relativno skroman udio u BDP-u EU-a, ali je integrirana u jedinstveno europsko tržište od ulaska u EU 2013. i posebno nakon ulaska u europodručje i Schengen (2023.).
Industrija u Hrvatskoj sudjeluje s oko 20% BDP-a, pri čemu prerađivačka sa svega 12-15 posto što je ispod prosjeka industrijski snažnijih članica, posebno u Njemačkoj, Češkoj, Sloveniji.
Glavne industrijske grane
Najkonkurentniji dijelovi hrvatske industrije u EU su:
Prerađivačka industrija: prehrambena industrija; farmaceutska industrija (npr. Pliva – snažna EU integracija); proizvodnja električne opreme i metaloprerađivačka industrija.
Brodogradnja: Još uvijek relevantnim proizvodnim kapacitetima u tri naša velika brodogradilišta (Uljanik, Treći maj, Split); nišna proizvodnja (specijalizirani i vojni brodovi). No, pod stalnim su pritiskom EU pravila o državnim potporama,
što ozbiljno umanjuje njihovu proizvodnu, kreativnu, komercijalnokonkurentnu sposobnost.
Drvna industrija namještaja: veliki izvozni potencijal, ali niska dodana vrijednost. Uz nepovoljne cijene izvozimo iznimno visoko kvalitetnu sirovinu, a uvozimo često nekvalitetne gotove proizvode. To se, nažalost, stalno ponavlja i u drugim dijelovima prerađivačke proizvodnje.
Energetski sektor Hrvatska je u međuvremenu izgradila, nakon promjene energetske politike EU i značajno ga pro širila. Cilj je osigurati samodostatnost, ali i osigurati dovoljne količine za izvoz. LNG terminal predviđen je kao strateška točka za EU energetsku sigurnost, što se pokazalo dugoročnim razumnim rješenjem.
Prednosti Hrvatske u EU
Geostrateški položaj (Srednja Europa – Mediteran – Jadran) nije dostatno iskorišten.
Pristup fondovima EU (modernizacija, digitalizacija, zelena tranzicija) se pretežito koriste za unaprjeđenje ukupne infrastrukture, a pre -
malo u proizvodne sektore koji bi otvarali nužna nova radna mjesta.
Ključni problemi: Niska produktivnost u usporedbi s prosjekom EU; slaba industrijska baza i deindustrijalizacija nakon 1990-ih; ovisnost o uvozu tehnologije; nedostatak radne snage i odljev visokoobrazovanih djelatnika; mala ulaganja u istraživanje i razvoj.
Hrvatska je uglavnom dobavljač srednje ili niže dodane vrijednosti, rijetko smo nositelji finalnog proizvoda i slabo je zastupljena u visokotehnološkim sektorima.
Brojne analiza pokazuje da i u tim uvjetima imamo dovojno manevarskog prostora za rast i šire uključivanje. To se posebno odnosi na zelene tehnologije, obrambenu industriju, farmaciju i biotehnologiju, s time da ne spominjemo energetiku i logistiku.
U svakom slučaju, industrija postaje sve važnija komponenta BDP-a, pa i Hrvatska mora promijeniti ukupnu strukturu svoje ekonomije kako bi se od zemlje konobara, kuhara i sobraica pretvorila u zemlju visoko obrazovanih kadrova. ST
Komunikacijski okviri EU-a i Kine u gospodarskoj
diplomaciji: slučaj
antisubvencijskih mjera na električna vozila
prof. dr. sc. Petar Kurečić Sveučilište Sjever
Sažetak
Posljednje desetljeće obilježeno je snažnim rastom industrije električnih vozila, a Narodna Republika Kina se u tom sektoru prometnula u dominantnog aktera u pogledu proizvodnje i izvoza. Isto tako, na europskom kontinentu u sklopu Europske unije, dolazi do sve intenzivnijeg pomaka prema zelenoj tranziciji i pokušajima snažnije
elektrifikacije prometa. U takvom kontekstu, električna vozila predstavljaju važan strateški element na gospodarskoj, društvenoj i političkoj razini.
Upravo zbog aktualnih tržišnih kretanja Europska komisija je poduzela ozbiljne korake protiv uvoza električnih vozila iz Kine. Naime, već 2023. godine pokrenula je antisubvencijski postupak, a u 2024.
godini uvela je kompenzacijske pristojbe. Usprkos tome što navedene mjere imaju primarno karakter međunarodne trgovine i industrijske politike, važno je sagledati ovu temu iz komunikacijske i diplomatske perspektive.
U suvremenim pristupima gospodarskoj diplomaciji javna komunikacija postaje sve važniji instrument, osobito kroz strateško
komuniciranje i procese uokvirivanja. Navedeni sukob predstavlja svojevrsnu krizu u kojoj se sukobljavaju trgovinski interesi dviju strana koje različito interpretiraju vlastite pozicije i ciljeve. Upravo zato navedeni sukob nema isključivo trgovinsku dimenziju, već prerasta u svojevrsno komunikacijskodiplomatsko nadmetanje. Stoga, iz svega navedenog plauzibilno je analizirati gospodarsku diplomaciju Europske unije prema Narodnoj Republici Kini kroz komunikacijske okvire.
Uvod – gospodarska diplomacija i strateško komuniciranje
U suvremenoj literaturi diplomacija se učestalo sagledava šire od isključivo komunikacije na razini političkih elita. Javna diplomacija, kao nova i šira konceptualizacija diplomatskog djelovanja posljednjih godina, predstavlja nastojanje državnih aktera da komuniciraju sa širim međunarodnim javnostima s ciljem utjecaja na percepcije, osnaživanja legitimnosti pozicije i zaštite reputacije država na međunarodnoj pozornici (Skoko, 2021; Tomić, 2016). Upravo takvo konceptualno i praktično širenje diplomatskog djelovanja omogućilo je ekstenzivnije razumijevanje gospodarske diplomacije.
Suvremeni pristupi gospodarsku diplomaciju vide kao širi spektar instrumenata, od pregovora i suradnje do regulatornih mjera, a postizanje ciljeva kroz uvjeravanje i sporazume (Bayne i Woolcock, 2020). Globalni trgovački odnosi imaju sve izraženiju reputacijsku dimenziju u pogledu ekonomskih politika i instrumenata te je gospodarsku diplomaciju sve češće nužno analizirati kroz prizmu strateške komunikacije.
Strateška komunikacija označava svrhovitu upotrebu komunikacije od strane organizacije radi postizanja njezinih misija i ciljeva (Hallahan i dr, 2007). Na tom tragu, institucije i vlade upotrebljavaju koordiniranu i plansku komunikaciju s ciljem utjecaja na percepcije dionika i javnosti. Drugim riječima, u kontekstu gospodarske diplomacije, to primjerice uključuje komunikaciju o ekonomskim regulatornim mjerama kao nužnim i pravno utemeljenim.
U kontekstu gospodarskih napetosti koje se pretvaraju u svojevrsne krize, svrsishodno je analizirati komunikacijske okvire, odnosno procese uokvirivanja. Uokvirivanje predstavlja proces u kojem akteri selektivno komuniciraju određene aspekte stvarnosti i svjesno ih čine istaknutijima (Entman, 1993). Dakle, cilj uokvirivanja jest
naglašavanje određene interpretacije. U slučaju gospodarskih tenzija Europske unije i Narodne Republike Kine takav sukob komunikacijskih okvira posebno se ističe te samim time carinske mjere na električna vozila čini adekvatan slučaj za analizu gospodarske diplomacije kroz prizmu strateškog komuniciranja.
Metodološki pristup
U radu se polazi od kvalitativne analize diskursa koji se nalazi unutar dokumenata Europske komisije i javnih izjava institucija i visokih dužnosnika. Fokus analize jest na detektiranju ključnih komunikacijskih okvira kojima Europska unija i Kina nastoje predstaviti antisubvencijske mjere na električna vozila. U tom smislu, cilj ne predstavlja kvantifikaciju pojavnosti okvira, već interpretaciju načina na koji akteri u ovoj situaciji komuniciraju svoje pozicije.
Kineska ekspanzija industrije električnih vozila
Malo je industrija na globalnoj razini koje u posljednjih desetak godina imaju toliko ubrzan rast kao što je to industrija električnih vozila. Takva situacija rezultat je kombinacije različitih faktora, od regulacijskih instrumenata poticaja, permanentnog tehnološkog napredovanja u svim segmentima, pa do energetsko-tranzicijskih i klimatskih politika. Podatci govore kako je u 2024. godini prodano oko 17 milijuna električnih automobila, a ekspanzija se nastavila i u 2025. sa skokom od 20%, što samo potvrđuje snažan rast te grane automobilske industrije (IEA, 2025; Parodi, 2026).
U kontekstu proizvodnje i izvoza električnih vozila apsolutni primat preuzima Kina koja se pozicionira kao dominantan akter u svjetskim trgovačkim tokovima. Podatci govore kako Kina danas čini 40%
svjetskog izvoza električnih vozila, što je ogroman pojedinačan dio na međunarodnom tržištu. Paralelno s time kineski proizvođači posljednjih godina snažno penetriraju na europsko tržište, čineći dominantne uvoznike električnih vozila u Europsku uniju (IEA, 2025).
Takav razvoj na svjetskom tržištu posebno se reflektira na Europsku uniju za koju automobilska industrija predstavlja stratešku industriju. Procjene govore kako na razini Europske unije automobilska industrija izravno ili neizravno zapošljava gotovo 13,8 milijuna ljudi i značajno doprinosi bruto domaćem proizvodu (Europska komisija, 2026). Paralelno s time, Europska unija proteklih godina snažno podupire energetsku tranziciju koja uključuje elektrifikaciju prometa kroz električna vozila. Takva dvostruka konotacija producira izrazito kompleksnu političku i ekonomsku situaciju.
Stoga, ovakav galopirajući rast kineskog izvoza električnih vozila prestaje se gledati kao tržišna promjena, već se počinje percipirati kao ugroza industrijskoj autonomiji i sigurnosti te otvara pitanja poštenog tržišnog nadmetanja. Takva percepcija otvara mogućnosti gospodarskih intervencija Europske unije, kao i komunikacijske borbe Kine i Europske unije
koja nije samo trgovinsko pitanje već dobiva snažnu dimenziju gospodarske diplomacije.
Mjere zaštite Europske unije Snažan porast udjela kineskih proizvođača u uvozu električnih vozila u Europskoj uniji potaknuo je Europsku komisiju na konkretne korake tijekom 2023. i 2024. godine kada je aktivirala dostupne alate za zaštitu tržišta. Već početkom listopada 2023. godine Europska komisija je pokrenula antisubvencijski postupak temeljem Uredbe o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (Europska komisija, 2023; Uredba (EU) 2016/1037, 2016). Ključni argument je bio kako proizvođači iz Kine koriste različite oblike subvencija, što utječe na tržišnu utakmicu i time ugrožava industriju Unije (Europska komisija, 2023: 1). Komisija u obrazloženju navodi da postoje dokazi o korištenju širokog spektra nedozvoljenih potpora poput povlaštenih zajmova, poreznih olakšica te osiguravanja sirovina i usluga po povlaštenim uvjetima. (Europska komisija, 2023: 1).
Još za vrijeme trajanja antisubvencijskog postupka, odnosno formalne „istrage“, Europska komisija u ožujku 2024. godine donosi Pro -
vedbenu uredbu kojom obvezuje evidentiranje uvoza novih električnih automobila podrijetlom iz Kine. Time je Komisija otvorila put strožoj evidenciji i, još važnije, potencijal za retroaktivne mjere u skladu s pravilima. Sljedeći korak bile su privremene kompenzacijske pristojbe uvedene u srpnju 2024. godine (Europska komisija, 2024a).
Po završetku istrage, Europska komisija je u listopadu 2024. godine uvela konačne kompenzacijske carine. Komisija je donijela odluku kojom kineske proizvođače tereti carinama između 7,8 i 35,3% u razdoblju od pet godina (Europska komisija, 2024b).
Važno je pritom apostrofirati da je Komisija ostavila prostor za pregovore s pojedinim kineskim proizvođačima i izvoznicima. Takva odluka upućuje na to da ovakve mjere nadilaze uobičajene regulatorne mehanizme i postaju važan instrument gospodarske diplomacije.
Komunikacijski okvir Europske unije
Analiza službene komunikacije Europske unije pokazuje izrazitu dosljednost u pogledu ključnih narativa prilikom elaboracije antisubvencijskih mjera. Komunikacijski obrazac Europske komisije, kao ključnog aktera u donošenju mjera, može se prepoznati kroz dominantno normativno-pravni diskurs utemeljen na tri ključne točke: pravna utemeljenost, zaštita poštenog tržišnog natjecanja i neophodnost zaštite industrije Europske unije. U prvoj obavijesti o pokretanju postupka Europska komisija ističe kako posjeduje „dostatne dokaze“ koji su prikupljeni iz „različitih neovisnih izvora“, a koji potvrđuju subvencije štete po industriju Europske unije (Europska komisija, 2023: 1). Takvim formuliranjem Komisija izmiče stvari iz političke sfere te prikazuje takav postupak kao pri -
marno rezultat pravnog i tehničkog slijeda. Konkretno, takva komunikacija omogućuje snažan fokus na pravni okvir međunarodne trgovine, a odmiče Europsku uniju od potencijalnih pitanja o političkim motivima ili protekcionizmu. Takav narativ vidi se i u daljnjoj komunikaciji Europske komisije, koja tvrdi kako kineski proizvođači imaju korist od „nepoštenog subvencioniranja“ koje se reflektira na gospodarstvo unije i „šteti proizvođačima u EU“ (Europska komisija, 2024b: 1). Time se jasno žele postupci Komisije uokviriti kao pomoć u rješavanju tržišnih nepravilnost i udaljiti od percepcije rigidnih trgovinskih mjera.
Isto tako, važan dio komunikacijske strategije Europske unije čini i kontinuirano naglašavanje proceduralne ispravnosti i jasne pravne usidrenosti. Naime, Komisija u svojoj službenoj komunikaciji, kroz odluke i priopćenja, često ističe kako su postupci pokrenuti u skladu s proceduralnim pravilima i EU uredbama (Europska komisija, 2024c). Također, apostrofiraju kako se postupci vode u okviru pravila Svjetske trgovinske organizacije te kako dvije strane „nastavljaju raditi na pronalaženju WTOkompatibilnih rješenja“ (Europska komisija, 2024b: 1). Takav komunikacijski obrazac jasno upućuje kako Europska unija ima intenciju osnažiti legitimnost svojih mjera u očima međunarodne javnosti.
Stoga, komunikacija Europske unije usmjerena je prvenstveno na cilj da uokviri problem kao tržišnu nepravilnost koja je rezultat nepoštenih subvencija koje prijete industriji Unije. Takvim Europska unija nastoji pokazati kako se radi prvenstveno o pravno utemeljenoj zaštiti industrije, a ne kao protekcionizmu.
Komunikacijski okvir Kine
Za razliku od normativno-pravnog diskursa koji se može prepoznati unutar komunikacijskog okvira Europske unije, kineska komunikacija u ovom slučaju primarno se oblikuje kroz diskurs delegitimacije i antiprotekcionizma. Već u prvim službenim izjavama kineskih dužnosnika i institucija pokazuje se dosljedan okvir kojim se spori pravni i ekonomski temelj za pokretanje postupka i donošenje mjera.
Odmah po pokretanju postupka kinesko Ministarstvo trgovine izrazilo je „snažno nezadovoljstvo“. Glasnogovornik ministarstva doveo je u pitanje usklađenost postupka s pravilima Svjetske trgovinske organizacije te naveo da nedostaju dovoljni dokazi za pokretanje postupka, nazvavši sve to „subjektivnim pretpostavkama“ (Xinhua, 2023). Takva strategija vrlo je jasno usmjerena na delegitimaciju okvira Europske unije
i pozicioniranje Kine kao dionika koji zapravo brani svjetski trgovinski poredak.
U daljnjoj komunikaciji kineska strana je pojačala retoriku te okarakterizirala ponašanje Europske unije ponovno kao protekcionističko, apostrofirajući mogući negativni efekt na globalno tržište. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova rekao je kako su postupci EU „čisti protekcionizam koji šteti industrijskoj suradnji i suradnji u lancu opskrbe“ (Ministarstvo vanjskih poslova NR Kine, 2024). Takav diskurs ima intenciju „protu uokvirivanja“, kojim se antisubvencijske mjere Europske unije pokušavaju interpretirati kao protekcionističke (Ministarstvo trgovine NR Kine, 2024)
Posebno važan dio komunikacije kineske strane očituje se u pokušaju uokvirivanja Europske unije kao krivca za usporavanje zelene tranzicije i onemogućavanje borbe protiv klimatskih promjena (Ministarstvo trgovine NR Kine, 2024; Ministarstvo vanjski poslova NR Kine, 2024). Na takav način Kina nameće narativ prema kojem europske regulatorne intervencije dolaze u ozbiljnu koliziju s njihovim proklamiranim klimatskim planovima.
Zaključak
Provedena analiza spora Europske unije i Narodne Republike Kine koja se tiče antisubvencijskih instrumenata protiv uvoza električnih automobila, pokazuje da takve vrste konflikata nadilaze ekonomsku dimenziju i ulaze u sferu suvremene gospodarske diplomacije u kojoj strateško komuniciranje čini važan segment. Analizirani slučaj vrlo jasno potkrjepljuje činjenicu kako regulatorne ekonomske mjere vrlo često prati kontekst ciljane komunikacije usmjerene prema različitim javnostima. Polazeći od teorije uokvirivanja, proučavani prijepor jasno pokazuje
elemente komunikacijske borbe dviju strana koje nude suprotne interpretacijske okvire i komunikacijske obrasce nastojeći legitimirati svoju poziciju pred međunarodnom javnosti. Stoga, ovaj rad pokazuje snažnu potrebu za podrobnijim istraživanjima koja bi strukturno, kvantitativno i temporalno analizirala upotrebu strateške komunikacije i komunikacijskih okvira unutar trgovinskih sporova. Osobito su takva istraživanja važna u kontekstu geopolitičkih promjena i potencijalnih promjena u kontekstu politika zelene tranzicije.
Literatura
Bayne, N., & Woolcock, S. (2020). The new economic diplomacy: Decisionmaking and negotiation in international economic relations (4th ed.). Routledge.
Entman, R. M. (1993). Framing: Towards clarification of a fractured paradigm. McQuail’s reader in mass communication theory, 390, 397. Europska komisija (2024). EU imposes duties on unfairly subsidised electric vehicles from China while discussions on price undertakings continue. Priopćenje za medije, 29. listopada 2024., Bruxelles. Dostupno na: https://ec.europa. eu/commission/presscorner/ detail/en/ip_24_5589. Pristupljeno 14.2.2026.
Europska komisija (2024a). Provedbena uredba Komisije (EU) 2024/785 od 5. ožujka 2024. o uvođenju obveze evidentiranja za uvoz novih električnih vozila na baterije podrijetlom iz Narodne Republike Kine. Službeni list Europske unije L 2024/785, 6. ožujka 2024.
Europska komisija (2024c). Provedbena uredba Komisije (EU) 2024/2754 od 29. listopada 2024. o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz novih električnih vozila na baterije podrijetlom iz Narodne Republike Kine. Službeni list Europske unije.
Europska komisija (2026) Automotive industry. Dostupno na: https://single-market-economy.ec.europa. eu/sectors/automotive-industry_ en . Pristupljeno 14.2.2026.
Europska komisija. (2023). Obavijest o pokretanju antisubvencijskog postupka u vezi s uvozom novih električnih vozila na baterije konstruiranih za prijevoz osoba podrijetlom iz Narodne Republike Kine. Službeni list Europske unije, C 2023/160, 4.10.2023.
Europski parlament i Vijeće Europske unije. (2016). Uredba (EU) 2016/1037 od 8. lipnja 2016. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (kodificirani tekst). Službeni list Europske unije, L 176, 55–91. Hallahan, K. i dr. (2007). Defining strategic communication. International journal of strategic communication, 1(1), 3-35.
Hu, W. and Gros, D. (2025) The EU’s anti-subsidy investigation against Chinese battery electric vehicle imports: Industrial policy and geopolitics in disguise? IEP@BU Policy Brief No. 39. Milan: Institute for European Policymaking @ Bocconi University.
IEA (2025). Global EV Outlook 2025. Paris: IEA. Dostupno na: https:// www.iea.org/reports/globalev-outlook-2025/executivesummary. Pristupljeno 14.2.2026.
Ministarstvo trgovine NR Kine (2024). MOFCOM Spokesperson on the European Union’s Adoption of Draft Definitive Findings of Antisubsidy Investigation into Imports of Battery Electric Vehicles from China. 9. listopada 2024. Dostupno na: https://english.mofcom.gov. cn/News/SpokesmansRemarks/ art/2024/art_1ba16682ca1541f8 b6ebce66774bd3f3.html?utm_ Pristupljeno 14.2. 2026.
Ministarstvo vanjskih poslova Narodne Republike Kine (2024). Foreign Ministry Spokesperson Lin Jian’s Regular Press Conference on October 30, 2024. 30. listopada 2024. Dostupno na: https://www.mfa.gov.cn/ eng/xw/fyrbt/lxjzh/202412/ t20241217_11495697.html?utm_ . Pristupljeno 14.2.2026.
Parodi, A. (2026). Global EV sales growth likely to slow after 20% jump in rocky 2025. Reuters, 14. siječnja 2026. Dostupno na: https://www.reuters.com/sustainability/climate-energy/global-ev-sales-growth-likely-slowafter-20-jump-rocky-2025-research-firm-says-2026-01-14/. Pristupljeno 14.2.2026.
Skoko, B. (2021). Gdje se susreću javna diplomacija i odnosi s javnošću država? Rasprava o međuodnosu disciplina. Media Studies, 12(24), 55-74.
Tomić, Z. (2016) Odnosi s javnošću. Teorija i praksa. II. dopunjeno i izmijenjeno izdanje. Zagreb- Sarajevo: Synopsis.
Xinhua (2023). China strongly dissatisfied with Europe’s antisubsidy probe into Chinese electric vehicles: MOC spokesperson. 4. listopada 2023. Dostupno na: https://english.news. cn/20231004/d672d784d77944b 2a477b3fd3cc08c53/c.html?utm_ Pristupljeno 15.2.2026. ST
dm obilježava 30 godina poslovanja u Hrvatskoj
Učetvrtak 26. veljače dm je obilježio 30 godina poslovanja u Hrvatskoj, čime je započelo veliko slavlje, koje će se nastaviti tijekom cijele godine nizom aktivnosti i iznenađenja, usmjerenih na zajednicu i kupce.
Od 9. svibnja 1996., kada je u zagrebačkoj Dubravi otvorio prvu trgovinu, dm postavlja trendove na hrvatskom maloprodajnom tržištu – od uvođenja plaćanja kreditnim karticama u devedesetima, do bezreceptnih medicinskih proizvoda 2008. godine i razvoja vlastite mreže paketomata u 2026. godini. Iza tih postignuća stoji više od 2.200 djelatnica i djelatnika, koji rade u 180 trgovina diljem Hrvatske i u dm dialogicumu u Zagrebu.
„Prošlo je gotovo trideset godina otkako smo Roberta Kukovičić, Dijana Petanjek, Sanja Kresaj, Sasha Kumić, Davor Željko i ja na tržnici u Dubravi punili police i dovozili opremu za trgovinu na viličaru. Danas nas je 2.294 i naši
su proizvodi dostupni svim stanovnicima Hrvatske. Imamo online shop, aplikaciju za pametne telefone koju koristi više od 400.000 ljudi, dm paketomate i dm eko punionice. Da, naš se posao promijenio iz temelja, ali temelj našeg uspjeha ostao je isti, a to su naše djelatnice i naši djelatnici. Svojim trudom i radom omogućili su dm-u da bude predvodnik promjena, da one postanu snaga koja nam omogućuje da zadržimo povjerenje kupaca. dm danas nije vodeća drogerija u Hrvatskoj zato što smo najveći, nego zato što djelatnice i djelatnici žive filozofiju dm-a koja ljude i zajednicu stavlja u središte“, istaknuo je Mirko Mrakužić, direktor dm-a te je uime cijelog dm-a zahvalio kupcima i partnerima na povjerenju.
Nakon što su se okupljeni djelatnici, partneri i suradnici dm-a podsjetili kako su izgledali prvi dani dm-a u Hrvatskoj i kako je dm tijekom godina oblikovao kupovne navike u Hrvatskoj, fokus večeri
okrenuo se budućnosti i inicijativi Žar za budućnost.
Slavljenička godina dm-a proteći će u znaku pomaganja zajednici, a u središtu pozornosti bit će ljudi čija nesebična dobra djela inspiriraju. Pojedinci, udruge i ustanove moći će podijeliti svoju viziju bolje budućnosti i pokazati kako je žar za budućnost ono što život u zajednici čini boljim. Tako će dm još jednom potvrditi posvećenost zajednici, a kupcima će se tijekom godine zahvaliti na tri desetljeća vjernosti brojnim iznenađenjima, pogodnostima i poklonima.
U tridesetu godinu poslovanja dm je ušao kao vodeća drogerija na hrvatskom tržištu i maloprodajni lanac koji, prema mišljenju kupaca, najviše brine o njihovim potrebama, ali i o potrebama zajednice te koji je 16 puta za redom proglašen poslodavcem prvog izbora. Ulaganjima u zajednicu i poslovanje, te razvojem inovacija, dm će i u četvrtom desetljeću poslovanja u Hrvatskoj nastaviti poslovati s jasnim ciljem da ostane pouzdan partner kupcima i inicijator pozitivnih promjena. ST
Mirko Mrakužić
Održivost nije luksuz, nego alat za dugoročno poslovanje
U vrijeme ubrzanih klimatskih promjena, nestabilnih tržišta i sve strožih regulatornih zahtjeva, održivost sve manje ostaje pitanje reputacije, a sve više postaje pitanje otpornosti i konkurentnosti. Global Compact mreža Hrvatska već godinama okuplja tvrtke koje žele poslovati odgovorno, u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava, zaštite okoliša i borbe protiv korupcije. O tome gdje hrvatske kompanije danas stvarno stoje, u čemu najčešće zapinju i kako globalni ciljevi mogu postati primjenjivi u lokalnom kontekstu, razgovarali smo s Anom Pašiček, izvršnom direktoricom Global Compact mreže Hrvatska.
ST: Mreža Global Compact Hrvatska već godinama potiče održivo i etično poslovanje kod domaćih tvrtki. Kako danas, u kontekstu ubrzanih klimatskih promjena i ekonomskih turbulencija, vidite stvarnu implementaciju tih načela u hrvatskim kompanijama?
Pašiček: U praksi vidimo vrlo različite razine zrelosti i pristupa među hrvatskim kompanijama. Dio kompanija održivost doživljava strateški – kao nešto što utječe na nji -
hovu otpornost, odnose sa zaposlenicima, dobavljačima i investitorima. Kod njih su promjene stvarne i dugoročne.
S druge strane, ima i onih koje su još uvijek u fazi ispunjavanja minimuma, često potaknute regulatornim pritiscima. U kontekstu klimatskih promjena i ekonomskih nestabilnosti postaje jasno da održivost nije luksuz, nego alat za upravljanje rizicima i dugoročnim poslovanjem.
ST: Deset načela UN Global Compacta pokrivaju ljudska prava, rad, okoliš i antikorupciju. Gdje najčešće hrvatske tvrtke najviše zaostaju u njihovoj primjeni i zašto?
Pašiček: Najčešći izazovi danas vezani su uz klimatske promjene –posebno u dijelu procjene klimatskih rizika, prilagodbe poslovanja i dugoročne otpornosti. Mnoge tvrtke su napravile prve korake u smanjenju emisija, ali puno teže
Ana Pašiček, izvršna direktorica Global Compact mreže Hrvatska, o ESG-u, regulatornim pritiscima i stvarnim izazovima domaćih kompanija
im je odgovoriti na pitanja poput toga kako klimatski rizici utječu na njihove operacije, lance opskrbe ili financijsku stabilnost, te kako se na to sustavno pripremiti.
Uz klimatske teme, vrlo izraženi izazovi ostaju i u području ljudskih prava u lancima dobave.
Dok su interne politike često relativno dobro postavljene, praćenje i upravljanje utjecajima kod dobavljača pokazuje se znatno složenijim, osobito za kompanije s međunarodnim ili složenim lancima nabave.
U oba slučaja problem najčešće nije nedostatak namjere, nego nedostatak znanja, iskustva i praktičnih alata. Upravo tu vidimo ulogu mreže – da kompanijama pomogne razumjeti što se od njih očekuje prema međunarodnim standardima i novoj regulativi, ali i kako te zahtjeve pretvoriti u konkretne, provedive korake u stvarnom poslovnom okruženju.
ST: Sudjelovanje u mreži zahtijeva predanost i resurse. Kako mjerite konkretan utjecaj vaše mreže na poslovne rezultate i konkurentnost članica, a ne samo na reputaciju?
Pašiček: Utjecaj mreže pratimo prvenstveno kroz Izvještaj o napretku (Communication on Progress - COP), koji su sve članice obvezne podnositi jednom godišnje i koji daje jasan i usporediv okvir za praćenje napretka članica kroz vrijeme – u području ljudskih prava, rada, okoliša i borbe protiv korupcije.
Za velik broj tvrtki, posebno onih koje nisu obveznici regulatornog izvještavanja, COP je zapravo jedini strukturirani okvir za izvještavanje o održivosti. Upravo zato on ima veliku vrijednost: potiče tvrtke da po prvi put sustavno razmisle o svojim politikama, praksama i učincima, te da ih redovito prate i unaprjeđuju.
Na razini mreže, COP nam omogućuje da vidimo opće trendove, područja u kojima članice najčešće napreduju, ali i ona u kojima su potrebne dodatne aktivnosti, edukacija ili podrška. Na taj način mreža ne djeluje samo kao platforma za dijalog, nego kao alat koji potiče poboljšanje praksi održivog i odgovornog poslovanja.
ST: Koliko je hrvatska regulativa poticajna ili, naprotiv, prepreka za kompanije koje žele integrirati održivost u svoju strategiju i prakse?
Pašiček: Rekla bih da je regulativa nužan okvir koji daje smjer, ali sama po sebi nije dovoljna. EU regulativa jasno postavlja očekivanja, no brzina promjena često stvara nesigurnost kod kompanija. Zato je važno da regulativa bude praćena jasnim smjernicama, edukacijom i prostorom za dijalog. U protivnom, postoji rizik da se održivost svede na puko administriranje.
ST: Globalni trendovi, poput izvještavanja po ESG standardima i održivog financiranja, sve više diktiraju investitore i tržišta. Kako vaša mreža pomaže tvrtkama da se pripreme za te zahtjeve?
Pašiček: Naš fokus je na praktičnosti. Pomažemo članicama razumjeti što se od njih traži i kako to povezati s njihovim poslovnim modelom. Kroz edukacije, radionice i akceleratore radimo na tome da ESG ne ostane apstraktan pojam, već alat za donošenje boljih odluka. Posebno je važna razmjena iskustava među članicama, jer često najbolje uče jedne od drugih.
ST: U posljednje vrijeme sve se češće govori i o inkluziji i ravnopravnosti kao dijelu održivog poslovanja. Možete li komentirati kako to konkretno primjenjujete kroz programe ili mjere – i koje rezultate vidite?
Pašiček: Ove teme trenutno su u fazi pripreme i strukturiranja. Vidimo da interes kompanija
postoji, prvenstveno zbog nadolazećih regulatornih zahtjeva poput transparentnosti plaća, ali i zbog tržišnih očekivanja. Upravo zato ovu godinu koristimo za razvoj ciljanih programa i formata koji će se tim pitanjima baviti na praktičan i smislen način.
Naš je fokus da kompanijama na vrijeme ponudimo alate, znanje i prostor za učenje, kako bi tim pitanjima mogle pristupiti sustavno i pripremljeno, a ne tek kada postanu zakonska obveza.
ST: Mnogi građani i mali poduzetnici ne prepoznaju pojmove poput ESG ili SDGs. Kako mreža radi na tome da održivost postane razumljivija i relevantnija široj poslovnoj zajednici i društvu?
Pašiček: U pristupu održivosti ne polazimo od pojmova, nego od konkretnih poslovnih pitanja. Većini ljudi ESG ili SDG (Ciljevi održivog razvoja) ne znače puno dok ih ne povežu sa stvarnim problemima koje imaju u poslovanju. Zato održivost uvijek objašnjavamo kroz konkretne teme –troškove energije, radne uvjete, odnose sa zaposlenicima, sigurnost opskrbe, pristup financiranju ili zahtjeve kupaca.
Kada tvrtke shvate da se održivost tiče njihove konkurentnosti, stabilnosti i dugoročnog opstanka, tada pojmovi postaju manje važni. Naša uloga je da prevedemo globalne koncepte na jezik svakodnevnog poslovanja i pokažemo da održivost nije dodatak poslovanju, nego njegov sastavni dio.
ST: Kako vidite ulogu Global Compact mreže u povezivanju privatnog i javnog sektora – konkretno u partnerstvima za implementaciju održivih politika i praksi u Hrvatskoj?
Pašiček: Javni sektor za nas je važan partner u kontekstu održivog razvoja, posebno kada je riječ o razumijevanju i provedbi javnih politika koje se tiču poslovnog sektora. Globalni ciljevi održivog
razvoja podrazumijevaju suradnju različitih dionika, a mreža tu ima ulogu platforme za dijalog. Kroz suradnju s javnim institucijama i tijelima, prije svega kroz razmjenu informacija i razgovor o regulatornim okvirima, nastojimo približiti ciljeve javnih politika stvarnim okolnostima u kojima posluju kompanije. Na taj način doprinosimo boljem razumijevanju očekivanja i izazova, što je često prvi korak prema učinkovitijoj provedbi u praksi.
ST: Agenda 2030 i SDG ciljevi visoki su globalni standardi, ali mnogi smatraju da su apstraktni za lokalne realnosti. Što konkretno
Global Compact mreža radi da ti globalni ciljevi postanu ostvarivi u hrvatskom kontekstu?
Pašiček: Naš pristup je vrlo praktičan. Ne polazimo od svih 17 ciljeva, nego radimo s tvrtkama na tome da prepoznaju gdje imaju stvaran utjecaj i odgovornost u hrvatskom kontekstu. To znači povezivanje SDG-ova s konkretnim temama poput zapošljavanja, radnih uvjeta, energetske učinkovitosti, ravnopravnosti, otpornosti lanaca dobave ili lokalnog razvoja.
Kroz programske aktivnosti pomažemo članicama da globalne ciljeve prevedu u konkretne politike, ciljeve i mjerljive aktivnosti koje su primjenjive u njihovom svakodnevnom poslovanju u Hrvatskoj. Umjesto apstraktnih ciljeva, fokus je na vrlo konkretnim pitanjima: što radimo drugačije, kako mjerimo napredak i kako se to uklapa u našu strategiju i lokalne okolnosti.
ST: Možete li nam pobliže pojasniti ulogu i značaj akceleratora koji su trenutno u tijeku?
Pašiček: Akceleratori su programi u kojima tvrtke ne slušaju predavanja, nego rade na vlastitim izazovima uz jasnu strukturu i podršku. Trenutno provodimo dva ključna programa. Business & Human Rights Akcelerator pomaže kompanijama da sustavno sagledaju
rizike povezane s ljudskim pravima – u vlastitim operacijama, ali i u lancima dobave. Kroz program tvrtke rade na identifikaciji i prioritetizaciji konkretnih rizika za ljudska prava te razvijaju akcijski plan usmjeren na jednu odabranu rizičnu skupinu, u skladu s UN-ovim Vodećim načelima o poslovanju i ljudskim pravima. Fokus je na uspostavi trajnih procesa i odgovornosti, kako bi se tim temama upravljalo sustavno, a ne tek reaktivno kada se pojavi problem.
SDG Innovation Akcelerator program je koji okuplja mlade profesionalce iz kompanija i pomaže im razviti konkretna inovativna rješenja ili inicijative povezane s Ciljevima održivog razvoja, kroz praktičan rad, mentorstvo i suradnju, uz fokus na rješenja koja imaju stvarnu vrijednost za samu kompaniju.
Ono što je zajedničko oba akceleratora jest da sudionici izlaze s vrlo konkretnim rješenjima i jasnim sljedećim koracima, koje mogu odmah primijeniti u svom poslovanju.
ST: Ako neka tvrtka razmišlja o održivosti, ali nije sigurna odakle krenuti – zašto bi se trebala uključiti u Global Compact mrežu Hrvatske?
Pašiček: Uključivanje u Global Compact mrežu Hrvatske daje tvrtkama okvir, podršku i zajednicu. Ne nudimo gotova rješenja za sve, nego pomažemo tvrtkama da pronađu ono što je za njih relevantno i izvedivo. Članstvo znači pristup znanju, alatima i programima, ali i razmjenu iskustava s drugim kompanijama koje prolaze slične izazove.
Za mnoge tvrtke, posebno one koje još nisu obveznici regulatornog izvještavanja, članstvo i izvještavanje o napretku često su prvi strukturirani korak prema održivom poslovanju. U konačnici, cilj nam je pomoći tvrtkama da održivost postane dio njihove strategije i svakodnevnih odluka – a ne nešto što se radi samo zato što se mora. S.S.
Čist zrak kao prvi uvjet za uspješno bavljenje trgovinom
prof. dr. sc. Blaženka Knežević Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Tema onečišćenja i kvalitete zraka u novije vrijeme ušla je u fokus domaće javnosti zbog niza havarija koje su se događale na zagrebačkom području, u Hrvatskoj i široj regiji. Međutim, još u 15. stoljeću u vrijeme procvata Dubrovačke Republike kao važnog središta međunarodne trgovine, Benedikt Kotruljević opisuje prikladno mjesto za bavljenje trgovinom1 i piše: „Trgovački promet dolazi od prikladnosti mjesta“ te obrazlaže redoslijed pet temeljnih značajki mjesta u kojem trgovac može uspjeti. Od navedenih pet značajki, izrijekom kao prvu
1 Kotruljević, B. (1458), Della mercatura et del mercante perfetto (O trgovini i savršenom trgovcu), poglavlje 4, prvi odlomak - vidjeti prijevod i pretisak Radičević R. i Muljačić, (1985), Beno Kotruljević O trgovini i savršenu trgovcu, JAZU, Zagreb, str. 136 ili prijevod i pretisak Muljačić, Ž. i Milačić K. (2005), Benedikt Kotruljević Knjiga o umijeću trgovanja, Binoza press, Zagreb, str. 23-24.
navodi čist zrak te piše: „Ja naprotiv kažem da mjesto gdje trgovac kani uspijevati mora imati, prvo, zdrav zrak…“, a zatim dodaje: „…naprotiv škodi ako je (zrak, op.a.) pokvaren. Otuda nastaju bolesti i veliki troškovi, i posljedica toga je gubitak novca i propast stečenoga.“ Dakle, iako se onečišćenje zraka u kontekstu održivosti i održivog poslovanja smatra novijom temom u suvremenoj literaturi iz menadžmenta i marketinga, možemo tvrditi kako je ovaj problem i njegove posljedice, uočen još u doba Benedikta Kotruljevića.
Unazad 20-ak godina svijest svih sudionika tržišta, vezano o onečišćenju zraka i njegovom utjecaju na klimatske promjene, bitno se podigla. Međutim, iako je uočljiv i jasan porast svijesti o kvaliteti zraka te njenom utjecaju na javno zdravlje, malo se govori o ekonomskim problemima koje onečišćenje zraka dugoročno donosi. Trgovci kao kreatori i nosioci opskrbnih lanaca upravljaju velikim brojem
(osvrt
na Erasmus+ projekt VISIONAIR)
prodavaonica, skladišta, dostavnih vozila i rashladnih uređaja pa svojim djelovanjem izravno mogu pozitivno utjecati na povećanje kvalitete zraka danas i na dugi rok. Neki od načina su: povećanje energetske učinkovitosti (npr. korištenje obnovljivih izvora energije, korištenje LED rasvjete, uvođenje pametnih sustava za grijanje i hlađenje te rasvjetu), primjena načela održive logistike (npr. korištenje hibridnih ili električnih vozila, korištenje softvera za optimizaciju ruta, lokalna nabava bez potrebe daleke dostave), korištenje ekološki prihvatljivijih sustava za rashlađivanje, smanjivanje otpada od ambalaže kako bi se što manje ambalaže spaljivalo nakon uporabe (npr. promovirati korištenje višekratnih vrećica, prodaja u rinfuzi, umjesto plastike koristiti karton ili papir, višekratno koristiti ambalažu). A povrh svega, trgovci trebaju implementirati politike čiji će se učinci moći pratiti i mjeriti kako bi se povećala transparentnost u
izvještavanju o održivim praksama koje se danas koriste kao važan strateški poslovni alat, a ne samo marketinški dodatak zbog povećane ekološke svijesti suvremenih potrošača.
S obzirom da trgovci mogu bitno utjecati i utječu na provođenje aktivnosti koje doprinose kvaliteti zraka na nekom području, oni kao aktivan dionik (eng. stakeholder) trebaju biti aktivno uključeni u planiranje gradskog prometa, planiranju punionica za električna vozila te u urbanističke projekte u kojima se implementiraju „zelene“ inicijative kojima se, između ostalog, unaprjeđuje kvaliteta zraka na nekom području.
Kako bi dobavljači, potrošači, trgovci i društvo u cjelini mogli biti još učinkovitiji i angažiraniji u održavanju zraka čistim i kvalitetnim, nužno je na različitim mjestima i kroz različite kanale informirati i educirati buduće trgovce, menadžere te potrošače o kvaliteti zraka i posljedicama njenog smanjenja. U ovu svrhu Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu kao partner sudjeluje u projektu Erasmus + VISIONAIR u kojeg je uključeno 5 sveučilišta iz Slovačke, Češke, Španjolske i Hrvatske2 , a kojem je osnovni cilj ojačati vještine i znanje studenata i nastavnika visokoškolskih ustanova za rad s velikim podacima o kvaliteti zraka kako bi se istražio njen
2 Puni naziv projekta na engleskom jeziku: Erasmus+ KA220 Cooperation Partnerships „Increasing the Visibility and Knowledge Base on Air Quality With Big Data and Its Impact on the Population Health“, skraćenica - VISIONAIR
utjecaj na zdravlje stanovništva te njeni kratkoročni i dugoročni ekonomski učinci. Projekt polazi od činjenice da razvoj online tehnologija, cloud sustava i tehnologija interneta stvari (engl. Internet of Things - IoT) donosi nove mogućnosti prikupljanja podataka o kvaliteti zraka te o posljedicama onečišćenja zraka, ali i kako nedostaje razvoj vještina i sposobnosti za njihovu učinkovitu obradu, evaluaciju i razumijevanje.
U sklopu projekta uključena sveučilišta educiraju studente (koji su potrošači, ali i budući menadžeri) (1) kako pronaći relevantne i pouzdane podatke o kvaliteti zraka, (2) kako obraditi i svrsishodno interpretirati, (3) kako provesti postupke sažimanja dostupnih i novih znanja o kvaliteti zraka (primjenom postupaka obrade velikog broja podataka, engl. big data), te (4) kako temeljem obrađenih podataka identificirati ekološke, zdravstvene, ekonomske i društvene posljedice. Konačno, studenti se treniraju za sistematizi -
ranu pripremu prijedloga i koncepata za poboljšanje kvalitete zraka u neposrednom okruženju. U okviru konzorcija planira se i razvijanje modela za pojednostavljenu prezentaciju i interpretaciju podataka o kvaliteti zraka širokoj javnosti kako bi se postojeći podaci olakšano i na prilagođen način što jednostavnije komunicirali velikom broju pojedinaca, te i tako utjecalo na prepoznatost problema vezanih uz kvalitetu zraka.
Više podataka o VISIONAIR projektu te dio rezultata dostupni su na:
https://www.visionairproject.eu/
Sadržaj ove objave odražava samo stavove autora i Europska Komisija nije odgovorna za uporabu sadržanih informacija. ST
Od teorije do međunarodne prakse: Erasmus+ iskustvo učenika Trgovačke škole Zagreb
prof. Zrinka Kenđelić, Trgovačka škola Zagreb
Još od 2014. godine, Europska unija kroz program Erasmus+ podupire obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport te pruža brojne mogućnosti za mobilnost, učenje i međunarodnu suradnju. Od samih početaka, ovaj program ima za cilj unaprijediti obrazovne i profesionalne kompetencije te potaknuti razmjenu znanja i iskustava među državama. Omogućuje učenicima i studentima školovanje ili obavljanje stručne prakse u inozemstvu, a nastavnicima i drugim obrazovnim djelatnicima stručno usavršavanje i razvoj novih vještina. Također, financira projekte suradnje između škola, sveučilišta i organizacija te potiče sudjelovanje mladih u projektima i volontiranju, uz poseban naglasak na socijalnu uključenost i zdravlje. Zahvaljujući ovom programu, milijuni sudionika stekli su dragocjeno međunarodno iskustvo koje doprinosi njihovu osobnom i profesionalnom razvoju.
Sevilla
Trgovačka škola iz Zagreba nositeljica je dviju Erasmus+ akreditacija za razdoblje od 2023. do 2027. godine. U sklopu jedne od njih, kao i prethodnih godina, učenici trećih i četvrtih razreda komercijalnog smjera imali su prilike sudjelovati u dvotjednoj stručnoj praksi u Španjolskoj. Ove školske godine organizirane su dvije mobilnosti – praksa u Sevilli tijekom prosinca 2025. te praksa u Málagi, tijekom veljače 2026. Navedene su mobilnosti organizirane u suradnji s Agencijom za mobilnost i programe EU, a sufinancirane su sredstvima Europske komisije.
Postupak odabira učenika započeo je još u rujnu 2025. objavom javnog poziva za prvu mobilnost – dvotjednu praksu u Sevilli. Zainteresirani učenici trebali su dostaviti motivacijsko pismo i životopis u Europass formatu, napisane na engleskom jeziku.
Odabrana skupina od deset učenika, u pratnji dviju nastavnica, otputovala je 30. studenog 2025. u Sevillu, gdje su sljedeća dva tjedna obavljali praksu u različitim poduzećima. Najčešće su sudjelovali u administrativnim poslovima, čime su dodatno razvijali praktične vještine i povezivali ih s teorijskim znanjima stečenima u školi.
Osim radnog dijela, učenici su imali priliku upoznati kulturno-povijesne znamenitosti Seville. Glavni je to grad Andaluzije i jedan od najljepših gradova južne Španjolske, poznat po bogatoj povijesti, impresivnoj arhitekturi i snažnoj tradiciji flamenka. Među najpoznatijim znamenitostima ističe se veličanstvena Seviljska katedrala, jedna od najvećih katedrala na svijetu. U njezinu se sklopu nalazi toranj Giralda, nekadašnji minaret, s kojeg se pruža prekrasan pogled na grad.
Posebno je dojmljiv i Real Alcázar, kraljevska palača izgrađena u maurskom stilu, poznata po raskoš -
nim vrtovima i bogato ukrašenim dvoranama. Ljubitelji arhitekture i šetnji rado posjećuju i Plaza de España, monumentalni trg izgrađen za Ibero-američku izložbu 1929. godine, okružen polukružnom palačom i slikovitim kanalima. Također, u sklopu ove mobilnosti, učenicima su organizirani izleti u Rondu, Granadu i Córdobu. Druga mobilnost je organizirana u Málagi od 31. siječnja do 14. veljače 2026. Kao i za praksu u Sevilli, prethodio joj je javni poziv, na koji su se učenici odazivali motivacijskim pismom i životopisom. Odabranih deset učenika je i na ovoj mobilnosti imalo prilike raditi u različitim poduzećima s naglaskom na komercijalnim i administrativnim poslovima.
U slobodno vrijeme, učenici su razgledali Málagu, tvrđavu Alcazabu, Muzej i rodnu kuću Pabla Picassa i arenu za borbu s bikovima La Malaguetu. Također, posjetili su izložbu o tradicionalnoj koridi i toreadorima, a uživali su i u flamenco showu. U sklopu ove mobilnosti organizirani su i izleti u Setenil, Rondu, Córdobu, Mijas i Granadu, dok je posljednji vikend boravka u Španjolskoj bio rezerviran za malo planinarenja – Caminito del Rey.
Program Erasmus+ učenicima pruža vrijednu priliku za obavljanje stručne prakse u inozemstvu. Takvo iskustvo donosi brojne prednosti, kako u profesionalnom tako i u osobnom razvoju. Prije svega, učenici stječu međunarodno radno iskustvo i razvijaju praktične vještine u stvarnom radnom okruženju. Time povećavaju svoju konkurentnost na tržištu rada. Boravak u drugoj zemlji ujedno doprinosi boljem poznavanju stranog jezika, jer su svakodnevno okruženi njime u komunikaciji i radu.
Osim stručnih znanja, Erasmus+ praksa potiče samostalnost, odgovornost i samopouzdanje. Učenici upoznaju novu kulturu i običaje,
šire vidike te razvijaju toleranciju i otvorenost prema različitostima.
Zaključno, Erasmus+ praksa nije samo stručno usavršavanje, već i vrijedno životno iskustvo koje mladima otvara nove mogućnosti u budućem obrazovanju i zapošljavanju.
A praksu u Španjolskoj opisali su i učenici…
Viktorija
Kardoš (3.A)
Praksu u Málagi pamtit ću kao jedno od najljepših i najkorisnijih iskustava tijekom školovanja. Na stručno usavršavanje putovali smo u sklopu Erasmus+ programa, koji nam je omogućio da spojimo učenje, radno iskustvo i upoznavanje nove kulture.
Radila sam u arhitektonskom studiju u kojem je vladala ugodna i poticajna radna atmosfera. Kolege su bili vrlo susretljivi i uvijek spremni pomoći, što mi je uvelike olakšalo prilagodbu na novo radno okruženje. Iako je na početku postojala mala jezična barijera, vrlo brzo sam se snašla i počela se osjećati sigurnije u komunikaciji. Posebno bih izdvojila i našu koordinatoricu koja je bila iznimno ljubazna, pristupačna i uvijek dostupna za sva pitanja ili pomoć, zbog čega smo se osjećali sigurno i zbrinuto tijekom cijelog boravka.
Smještaj u rezidenciji bio je vrlo uredan, čist i ugodan. Prostor je bio prilagođen mladima i idealan za druženje, odmor i opuštanje nakon radnog dana. Tamo smo provodili
večeri razgovarajući, razmjenjujući dojmove i bolje se upoznajući, što je dodatno doprinijelo stvaranju lijepih uspomena i prijateljstava.
Málaga kao grad me posebno oduševio svojom kombinacijom bogate povijesti, prekrasnih plaža i opuštenog mediteranskog načina života. Grad je vrlo živahan i pun sadržaja, ali istovremeno nije previše užurban, što stvara ugodnu i toplu atmosferu za boravak. Stara gradska jezgra prepuna je uskih kamenih ulica, malih trgovina, restorana i kafića u kojima se uvijek osjećala energija i vedrina. Šetnje uz more bile su poseban doživljaj, pogotovo u večernjim satima kada bi se grad dodatno „probudio“, a pogled na zalazak sunca bio je zaista nezaboravan. Ljudi su vrlo otvoreni, srdačni i uvijek spremni pomoći. Grad je vrlo čist i uređen, a javni prijevoz dobro organiziran pa smo se lako kretali i istraživali različite dijelove Málage. Poseban dojam na mene ostavili su vidikovci s kojih se pruža pogled na cijeli grad i obalu, kao i spoj moderne arhitekture s povijesnim građevinama koje svjedoče o dugoj i zanimljivoj prošlosti grada. Imali smo priliku vidjeti i arenu u kojoj su se nekada održavale borbe s bikovima, što je bilo zanimljivo kulturno iskustvo i prilika da naučimo nešto više o španjolskoj tradiciji i običajima. Málaga je grad u kojem se vrlo brzo počneš osjećati opušteno i prihvaćeno, zbog čega mi je ostala u izuzetno lijepom sjećanju.
Osim radnog dijela, organizirani su i brojni izleti koji su dodatno obogatili cijelo putovanje. Posje -
tili smo Córdobu i Granadu, gradove prepune povijesnih znamenitosti, impresivne arhitekture i bogate kulturne baštine. Jedan od najuzbudljivijih izleta bio je Caminito del Rey – šetnja uskim stazama uz stijene bila je pomalo adrenalinska, ali i nezaboravna zbog spektakularnih pogleda na prirodu. Također smo posjetili Mijas, slikoviti bijeli gradić s uskim ulicama i prekrasnim vidikovcima, te Setenil de las Bodegas, jedinstveno mjesto poznato po kućama izgrađenima u stijeni, što je na sve nas ostavilo poseban dojam.
Ova praksa mi je donijela ne samo stručno iskustvo, nego i osobni rast. Naučila sam se snalaziti u novoj okolini, komunicirati na stranom jeziku, biti samostalnija i otvorenija prema novim iskustvima. Stekla sam nova prijateljstva, proširila vidike i dobila veću sigurnost u sebe. Smatram da je ovo iskustvo bilo iznimno vrijedno i preporučila bih ga svima koji imaju priliku sudjelovati u sličnom programu jer pruža znanje, uspomene i iskustva koja ostaju za cijeli život.
Moje putovanje na stručnu praksu u sklopu Erasmus+ programa u Málagu bilo je iznimno vrijedno i inspirativno iskustvo. Tijekom boravka radila sam u tvrtki za nekretnine, gdje sam imala priliku upoznati se s profesionalnim radnim okruženjem, svakodnevnim poslovnim procesima i komunikacijom s klijentima u međunarodnom kontekstu. Stečena praktična znanja i nova iskustva dodatno su me motivirala te mi pomogla razviti samostalnost, odgovornost i sigurnost u vlastite vještine.
Osim radnog dijela, posebno me oduševila sama Málaga – grad bogate povijesti, ugodne klime i opuštenog mediteranskog načina života. Slobodno vrijeme koristila sam za istraživanje grada, njegove kulture i gastronomije, a svaki dan donosio je nešto novo i zanimljivo. Ljubaznost lokalnog stanovništva i otvorena atmosfera učinili su da se osjećam dobrodošlo od samog početka.
Putovanje je dodatno obogaćeno brojnim izletima u okolne gradove. Posjet Setenilu de las Bodegas, Rondi i Mijasu ostavio je snažan dojam zbog njihove autentičnosti i jedinstvene arhitekture, dok su Granada i Córdoba oduševile svojom bogatom poviješću i kulturnom baštinom. Svaki izlet bio je nova prilika za učenje, upoznavanje španjolske tradicije i stvaranje nezaboravnih uspomena.
Ova Erasmus+ praksa u Málagi bila je izuzetno pozitivno iskustvo koje ću pamtiti po profesionalnom rastu, novim prijateljstvima i nezaboravnim putovanjima. Smatram da mi je ovo iskustvo proširilo vidike i dalo dodatni poticaj za daljnje obrazovanje i buduću karijeru.
Lorena Marija Drmić (4.B)
Praksu sam obavljala kao asistentica u knjižari Padilla Libros Librería
Ida Vražić (3.A)
Caminito del Rey
y Editorial, u ulici Calle Trajano 18 u Sevilli. Tijekom ove prakse stekla sam mnoga nova iskustva i poboljšala svoje osobne i profesionalne vještine. Naučila sam kako knjižara svakodnevno funkcionira i koliko su važne organizacija, odgovornost i komunikacija s kupcima. Moji zadaci uključivali su stavljanje knjiga u vrećice, skeniranje knjiga i provjeru cijena te zapisivanje kodova za svaku knjigu na papir. Ovo iskustvo mi je pomoglo da postanem samopouzdanija, samostalnija i discipliniranija na poslu. Također sam poboljšala svoje komunikacijske vještine, posebno u okruženju stranog jezika, jer sam svakodnevno komunicirala sa svojim šefom. Rad u timu pomogao mi je da razvijem bolje vještine suradnje
i osjećaj odgovornosti. Uz profesionalno iskustvo, puno sam naučila i o španjolskoj kulturi i načinu života. U slobodno vrijeme istraživala sam Sevillu, upoznavala nove ljude i iskusila svakodnevni život u novom okruženju. Ova praksa mi je pomogla da rastem i kao osoba i kao budući profesionalac. Vrlo sam zahvalna na prilici da sudjelujem u ovoj praksi, jer mi je pružila vrijedna znanja, nove vještine i nezaboravna iskustva koja će mi biti vrlo korisna za buduće obrazovanje i karijeru. Tijekom mog Erasmusa u Sevilli, stvarno sam uživala u životu u ovom živopisnom i sunčanom gradu. Sama Sevilla je prekrasna, puna života, sa šarmantnim ulicama, povijesnom arhitekturom i živom atmosferom koju sam voljela istraživati. Osim Seville, posjetili smo i Granadu. Ovaj grad mi se nije baš svidio jer se činio prenapučen, s previše ljudi na ulicama i previše zgrada. Zatim smo posjetili Córdobu, koja mi se puno više svidjela. To je mali, slatki grad s puno šarma i opuštenijim osjećajem. Moje omiljeno putovanje bilo je u Rondu. Bila sam oduševljena prekrasnim pogledom s litica na kojima se grad nalazi, a i sam grad je jednostavno prekrasan. Sveukupno, moje Erasmus+ iskustvo u Sevilli bilo je nezaboravno i stvarno sam se zaljubila u grad i njegovu okolicu.
Anđelina Jo Marković (4.B)
Erasmus putovanje u Sevillu bilo mi je jako lijepo i korisno iskustvo. Tijekom boravka sudjelovala sam na stručnoj praksi u uredu poduzeća Idevelop.
U uredu sam pomagala u administrativnim zadacima, organizaciji dokumenata i drugim uredskim poslovima. Kroz taj rad stekla sam nova znanja, poboljšala komunikaciju na engleskom jeziku i naučila biti odgovornija i organiziranija.
Osim radnog dijela, imali smo priliku i putovati. Posjetili smo Rondu, Granadu i Córdobu, što mi je bilo posebno zanimljivo jer sam upoznala drugačiju kulturu i vidjela poznate znamenitosti.
Najviše mi se svidio posjet Rondi zbog dobrog društva i zanimljivog vodiča. Ronda je slikoviti grad u Andaluziji, poznat po dramatičnom položaju na rubu dubokog klanca El Tajo koji dijeli stari i novi dio grada. Grad je također poznat po jednoj od najstarijih arena za borbu s bikovima u Španjolskoj, Plaza de Toros de Ronda, koja datira iz 18. stoljeća.
Sveukupno, ovo Erasmus iskustvo pomoglo mi je da postanem samostalnija i sigurnija u sebe. Drago mi je što sam sudjelovala u ovom projektu i sigurno ću ga dugo pamtiti.
Najava 13. državnog natjecanja „Poslovni izazov“ i 23. Međunarodnog sajma vježbeničkih tvrtki
Doris Jukić, mag. rel. int et dipl. predsjednica udruge Poduzetni
Pred nama su dva ključna događaja koja slave kreativnost, inovativnost i poduzetnički duh srednjoškolaca: 13. državno natjecanje „Poslovni izazov“ i 23. Međunarodni sajam vježbeničkih tvrtki. Ovi događaji nisu samo školska
natjecanja već inkubatori ideja i platforme na kojima se formiraju budući lideri hrvatskog i europskog gospodarstva.
Oba događaja se odvijaju u organizaciji udruge Poduzetni i Privatne gimnazije i ekonomske škole Katarina Zrinski, te su pod pokrovitelj -
stvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta te Ministarstva turizma i sporta. Natjecanje srednjoškolaca u razvoju i prezentaciji svojih poduzetničkih ideja „Poslovni izazov“ odvija se uz financijsku potporu
Grada Zagreba i pod visokim pokroviteljstvom Europskog Parlamenta.
Poslovni izazov
Ovogodišnja tema natjecanja
Poslovni izazov, „Inovacije u svakodnevnom životu“, usmjerena je na prepoznavanje problema s kojima se pojedinci susreću u svojoj dnevnoj rutini, te na osmišljavanje proizvoda ili usluga koje donose novu vrijednost. Poseban naglasak stavljen je na rješenja koja unaprjeđuju kvalitetu života, pojednostavljuju složene procese, štede vrijeme i resurse, potiču zdravije životne navike te povezuju ljude s tehnologijom na intuitivan i pristupačan način.
U kvalifikacijskom dijelu timovi izrađuju video prezentaciju svoje poslovne ideje i sažetak poslovnog koncepta, dok se u završnoj fazi ideje dodatno razrađuju i predstavljaju pred stručnim povjerenstvom kroz strukturiranu prezentaciju poslovnog plana. Ocjenjuje se kvaliteta i održivost ideje, inovativnost, jasnoća prezentacije te timski rad. Nakon online kvalifika -
cija, najbolji timovi su se plasirali na regionalna natjecanja, koja se održavaju odvojeno za Primorsku (Knin, 19. veljače) i Kontinentalnu Hrvatsku (Zagreb, 26. veljače). Vrhunac je državno natjecanje, koje će se održati od 25. do 27. ožujka 2026. godine na Sljemenu, gdje će se okupiti najuspješniji učenici i njihovi mentori iz cijele zemlje.
Međunarodni sajam vježbeničkih tvrtki
U srijedu 15. travnja 2026. na Zagrebačkom velesajmu (paviljon 7) održat će se 23. Međunarodni sajam vježbeničkih tvrtki u organizaciji Privatne gimnazije i ekonomske škole Katarina Zrinski. Sajam se održava u sklopu 7. Europskog tjedna poduzetništva i predstavlja vrhunac rada učenika koji kroz svoje vježbeničke tvrtke primjenjuju stečeno znanje u stvarnom poslovnom okruženju.
Međunarodni sajam vježbeničkih tvrtki u kojem učenici srednjih škola iz Hrvatske i inozemstva prezentiraju vlastite proizvode i usluge, vode poslovanje svoje vježbeničke tvrtke i komunici -
raju s posjetiteljima i drugim sudionicima sajma, omogućuje mladima razvoj prezentacijske, komunikacijske i prodajne vještine te uspostavu međunarodnih kontakata. Na sajmu učenici samostalno opremaju i uređuju svoje štandove, definiraju vizualni identitet svojih vježbeničkih tvrtki te kroz poslovne transakcije s posjetiteljima pokazuju sposobnost vođenja procesa prodaje i poslovne komunikacije.
Sajam ima i natjecateljski karakter, pri čemu se ocjenjuje broj obavljenih transakcija, ukupni iznos prometa te kvaliteta vizualnog identiteta i uređenja štanda.
Ovaj izlagačko-natjecateljski format omogućuje učenicima da u realnim uvjetima testiraju svoje ideje, usavršavaju poslovne modele, grade samopouzdanje i potiču međusobnu suradnju. Sudjelovanje na sajmu ujedno omogućuje i nastavnicima razmjenu iskustva s kolegama iz drugih škola te unaprjeđenje nastavnih pristupa u poučavanju poduzetništva. Prijave za sudjelovanje moguće je izvršiti putem online prijave na web stranici Privatne gimnazije i ekonomske škole Katarina Zrinski najkasnije do 31. ožujka 2026., a broj sudionika je ograničen.
Oba događaja jasno pokazuju koliko je važno mladima pružiti priliku da znanje stečeno u učionici primijene u stvarnim, životnim situacijama. Dok Poslovni izazov potiče učenike na prepoznavanje problema i razvoj inovativnih poslovnih ideja, Međunarodni sajam vježbeničkih tvrtki omogućuje im da te ideje testiraju u simuliranom tržišnom okruženju kroz konkretne poslovne aktivnosti i međunarodnu suradnju.
Zajedno, ovi projekti stvaraju snažan obrazovni okvir koji razvija poduzetnički duh, kreativnost i odgovornost te mladima daje samopouzdanje i vještine potrebne za aktivno sudjelovanje u suvremenom gospodarstvu i društvu. ST
Povijest znanstveno-stručne
Međunarodne konferencije obrazovanja za poduzetništvo – ICEL
Vitomir Tafra, znanstveni savjetnik
Ove godine 5. ožujka održana je 12. Međunarodna znanstveno – stručna konferencija obrazovanja za poduzetništvo – ICEL. Ovogodišnji program obuhvatio je dva vrlo značajna područja o kojima se raspravljalo na panelima i to a) Institucijsko okruženje – treba li nam ponovno poduzetnički impuls i b) Obrazovanje za poduzetništvo – od vrtića do mirovine. Konferencija je održana u prostorima Hrvatske obrtničke komore i Obrtničke komore Zagreb, a organizator je Institut za poslovnu izvrsnost, poduzetništvo i održive sustave –IBEESS.
Zašto ICEL?
Odgoj i obrazovanje za poduzetništvo zahtijeva cjelovito razumijevanje konteksta i razumijevanje okolnosti njegove realizacije. Zbilje u kojima se dešavaju realizacije su različite, te nema jednoznačnosti u izboru i načinu primjene prezentnih znanja i iskustava. Upravo zato je potrebno mjesto susreta znanstvenika i stručnjaka praktično svih profila u cilju razmjene iskustava. Interes istraživanja koja se realiziraju i potiču tijekom proteklog razdoblja, obuhvaćaju uvođenje obrazovanja za poduzetništvo od predškolskih ustanova do poslije doktorskih studija u odgojno-obrazovnom procesu te poduzetnika početnika i poduzetnika u fazi rasta i razvoja. Sudjelovanje u nacionalnoj kurikularnoj reformi na području poduzetništva rezultiralo je, između ostalog, i artikuliranjem domene Ekonomska i financijska pismenost. Stal -
nom prisutnošću stvara se prostor djelovanja i motivacija za sve zainteresirane na razmjenu iskustava u cilju razumijevanja razvoja cjeloživotnog obrazovanja za poduzetništvo kao čvrstog oslonca razvoju gospodarstva hrvatske.
A kako je sve počelo?
Sada već pomalo davne 2011. godine održana je 1. znanstvenostručna Međunarodna konferencija obrazovanje za poduzetništvo – ICEL na inicijativu i u organizaciji Nacionalne koordinacije E4E – obrazovanje za poduzetništvo i Visoke škole Nikola Šubić Zrinski (kasnije Europska poslovna škola – EBUS), a pod pokroviteljstvom tadašnjeg Ministarstva gospodarstva rada i poduzetništva i Hrvatske gospodarske komore.
Tom prigodom pokrenut je i znanstveno-stručni časopis o obrazovanju za poduzetništvo OBRAZO -
VANJE ZA PODUZETNIŠTVO – E4E s ciljem okupljanja i susreta znanstvene zajednice, poslovnog svijeta te odgojno-obrazovnih institucija na istraživanju i razvoju cjeloživotnog obrazovanja za poduzetništvo, koji bez prekida izlazi i danas. Temeljim tih opredjeljenja, a u svrhu cjelovitog znanstvenog i stručnog unaprjeđenja cjeloživotnog obrazovanja za poduzetništvo, osnovan je 2014. godine Institut za obrazovanje za poduzetništvo – Zrinski sa sjedištem u Zagrebu, Selska cesta 119, koji 2016. godine mijenja ime u Institut za obrazovanje za poduzetništvo – E4E, a 2024. godine novi su ga osnivači preimenovali u Institut za poslovnu izvrsnost, poduzetništvo i održive sustave – IBEESS. Potrebno je naglasiti da unatoč navedenim promjenama u upravljanju i proširivanju područja djelovanja, osnovni cilj je ostao isti kao i adresa.
Kada govorimo o povijesti znanstveno-stručne Međunarodne konferencije obrazovanja za poduzetništvo – ICEL, nužno se moramo upoznati s aktivnostima koje su prethodile kao i s najznačajnijim postignućima u dosadašnjem djelovanju.
Stvaranje koncepta E4E – obrazovanje za poduzetništvo prvi se puta spominje 2005. godine na 3. Međunarodnom sajmu vježbovnih tvrtki održanom 22. i 23. travnja u Zagrebu, a prezentirala ga je Obrazovna grupa Zrinski u stručnom dijelu sajma.
Svojevrsnu operacionalizaciju tako iskazanih logičnih smjerova u stvaranju cjelovitog koncepta učenja za poduzetništvo, iščitavamo u izvedbenom programu „Edukacija nastavnika za izvođenje PVT-a (poslovanje vježbeničke tvrtke) u ekonomskim školama“ u okviru projekta „Edukacija u poduzetništvu“ ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva od 10. lipnja 2005. godine, gdje je u 5. i 6. točci naveden mogući način uvođenja sustava obrazovanja za poduzetništvo u osnovne škole i vrtiće. Razumijevanje potrebe za cjelovitim pristupom odgoju i obrazovanju za poduzetništvo, rezultiralo je izradom koncepta Sustava cjeloživotnog obrazovanja za poduzetništvo Republike Hrvatske i planom implementacije E4E – obrazovanja za poduzetništvo u obrazovni sustav RH kojeg je izradio Vitomir Tafra, savjetnik za cjeloživotno učenje, na zahtjev Hrvatske gospodarske komore. Dana 30. svibnja 2006. godine u Hrvatskoj gospodarskoj komori održan je i Okrugli stol „Razvoj cjeloživotnog obrazovanja za poduzetništvo“ sa svrhom – stvoriti jedinstven cjeloviti sustav obrazovanja za poduzetništvo usklađen s potrebama tržišta i razvoja gospodarstva hrvatske. Koncept je kasnije prezentiran na međunarodnoj konferenciji EDUCA PLUS 2007. godine.
Potreba za stvaranjem koncepta pojašnjena je u dijelu uvoda i ona glasi „Poduzetničko ekonomska pismenost i način razmišljanja kao ključna kompetencija Vijeća Europe ovoga trenutka još uvijek nije sustavno razrađena u cijelom obrazovnom sustavu Republike Hrvatske. U procesu harmonizacije, a u svrhu općeg ekonomskog napretka u dugoročnom promišljanju, ukazuje se neophodna potreba za uključivanjem tih sadržaja u redovni školski sustav.“
Koncept je obuhvaćao sve razine obrazovanja i osposobljavanja i to: a) predškolski odgoj, b) osnovna škola (razredna i predmetna nastava), c) srednje škole (sve trogodišnje i četverogodišnje), d) visoke škole i fakulteti, e) obrazovanje odraslih, f) neformalno obrazovanje i g) informalno obrazovanje. Navedeni dokument prihvaćen je od strane tadašnjeg Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa kao polazni dokument za daljnji razvoj sustava cjeloživotnog obrazovanja za poduzetništvo.
Razumijevajući nužnost zajedničkog sinergijskog djelovanja za realizaciju postavljenih ciljeva prišlo se konstituiranju Nacionalne koordinacije za E4E – obrazovanje za
poduzetništvo. Konstituirajuća sjednica održana je 21. studenog 2007. godine u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Uporište za osnivanje koordinacije su do tada potpisani Sporazumi o suradnji između HGK i MINGORP-a, MZOŠ-a i HOK-a, te iskazani interes HUP-a i HZZ-a za uključivanje u rad koordinacije i potpisivanje Sporazuma.
Tijekom rada i djelovanja pridruživali su se temeljem Sporazuma o suradnji u provedbi cjeloživotnog učenja i drugi relevantni subjekti tako da su nacionalnu koordinaciju E4E-a činili:
1. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva,
2. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa,
3. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja,
4. Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva,
5. Ministarstvo turizma, 6. Hrvatska gospodarska komora,
7. Hrvatska obrtnička komora, 8. Hrvatska udruga poslodavaca, 9. Hrvatski zavod za zapošljavanje.
Svakako je važno istaknuti polazište Sporazuma, a to je KOMPETEN -
Konferencija održana 2018. godine u hotelu Antunović
TAN ZAPOSLENIK i TRAJNA ZAPOŠLJIVOST koji su realizirali kroz ciljeve sustava E4E a to su:
1. kreirati sustav cjeloživotnog obrazovanja prema konceptu trajne zapošljivosti, sukladno razvoju tržišta rada;
2. artikulirati politiku unaprjeđivanja razvoja ljudskih potencijala (resursa) u poduzećima, sukladno suvremenom gospodarskom razvoju;
3. osigurati ključni utjecaj članica HGK na stalnu artikulaciju potrebnih obrazovnih ishoda i izlaznih kompetencija procesu obrazovanja;
4. artikulacije potreba za novim zanimanjima, te osuvremenjivanja postojećih u smislu definiranja potrebnog kompetencijsko-kvalifikacijskog okvira;
5. razviti jedinstven sustav poduzetničke edukacije u koji su uključene sve društvene skupine, kao jedne od 8 ključnih kompetencija EU.
Svi navedeni ciljevi su i danas itekako aktualni.
Koordinacija E4E – obrazovanje za poduzetništvo djelovala je i kao svojevrsna međuresorna skupina. Kooperativan pristup integraciji
pojedinačnih nacionalnih inicijativa i aktivnosti gospodarstva, kao korisnika obrazovnih usluga te obrazovnih institucija kao davaoca tih usluga i njihovo sinergijsko djelovanje, bila je ključna pretpostavka za početak sustavnog stvaranja funkcionalne obrazovno-poduzetničke paradigme. U provedbene aktivnosti programski su se uključile i Agencija za odgoj i obrazovanje, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih te Agencija za znanost i visoko obrazovanje.
Navesti ćemo samo nekoliko najvažnijih realiziranih nacionalnih projekata koje su dali svrhu i poticaj organiziranju 1. međunarodne konferencije za poduzetništvo –ICEL, a slijedno i znanstveno strunom časopisu E4E – obrazovanje za poduzetništvo.
A to su:
a) Projekt Regionalnog centra za obrazovanje za poduzetništvo (RC-E4E) bila je krovna inicijativa u razvoju sustava E4E-obrazovanje za poduzetništvo (Education for Entrepreneurship) kojim su Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva i Hrvatska gospodarska komora, u partnerstvu s relevantnim institucijama,
nastojale sustavno i kontinuirano promovirati razvoj održivih konkurentskih prednosti hrvatskoga gospodarstva, kako na nacionalnoj, tako i na regionalnoj i sektorskoj razini, te razini trgovačkih društava odnosno drugih institucionalnih oblika razvoja poduzetništva (kooperativnih poduzeća, obrta). Projekt Regionalnog centara E4E-obrazovanje za poduzetništvo obuhvaćao je sedam zemalja regije jugoistočne Europe i to: Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju i Srbiju. Prihvaćanjem te inicijative od strane Europske komisije, dolazi do konstituiranja SEECEL-a Regionalnog centra za razvoj poduzetničkih kompetencija za zemlje jugoistočne Europe čime se Hrvatska pozicionirala kao vodeća zemlja regije u razvoju obrazovanja za poduzetništvo. Sjedište agencije bilo je u Zagrebu, a za tu namjenu izgrađena je velebna zgrada koju danas koristi zagrebačko sveučilište.
b) Izrada nacionalne Strategije učenja za poduzetništvo 2010. – 2014. i Akcijskog plana implementacije u obrazovni sustav RH koju je Vlada Republike Hrvatske donijela 10. lipnja 2010. godine. Radnu skupinu su činili: 1. Irena Bačelić, Hrvatski zavod za zapošljavanje 2. Marijana Bolarić Škare, Hrvatski zavod za zapošljavanje 3. Anny Brusić, Hrvatska udruga poslodavaca 4. Martina Ferk Novaković, Obrazovna grupa Zrinski 5. Olga Lui, Hrvatska obrtnička komora 6. Jasminka Martinović, Hrvatska udruga poslodavaca 7. Željka Mazalin Mrkša, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva 8. Sanja Smoljak, Hrvatska udruga poslodavaca 9. Vesna Štefica, Hrvatska gospodarska komora 10. Vitomir Tafra, voditelj radne skupine, Koordinacija E4E-obrazovanje
za poduzetništvo 11. Zdravko Tkalec, Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski i 12. Dijana Vican, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.
c) U cilju znanstveno-stručnog praćenja i provođenja Strategije pokrenuto je održavanje međunarodne konferencije obrazovanje za poduzetništvo - ICEL i znanstveno stručnog časopisa E4E – obrazovanje za poduzetništvo 2011. godine.
d) Pokrenut je 2011. godine projekt „Mreža studentskih poduzetničkih inkubatora“ – uvođenje poduzetničkih obrazovnih kolegija te iniciranje i podrška osnivanju studentskih poduzetničkih inkubatora kojeg su bili nosioci HAMAG-Invest i Visoka škola za ekonomiju i poduzetništvo Nikola Šubić Zrinski (kasnije
Europska poslovna škola Zagreb – EBUS)
e) Kao rezultat Europskog projekta 2011. godine izrađen je Modularni kurikul poslovanja vježbeničkih tvrtki – priručnik za nastavnike srednjih škola.
f) Međunarodnom suradnjom 2012. godine realiziran je projekt uvođenja poduzetništva u srednje škole Crne Gore Project MNE/011 Strengthening Vocational Training in North-East Montenegro kojeg je financirala vlada Luksemburga (nositelj projektnih aktivnosti je Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubić Zrinski)
g) Izrada i donošenje Akcijskog plana provedbe strategije učenja za poduzetništvo za razdoblje 2013. – 2015.
h) Realizacija Akcijskog plana Strategije učenja za poduzetništvo
bila je u prvom planu operativne aktivnosti nacionalne koordinacije E4E kroz sinhronizaciju aktivnosti svih članica do gašenja aktivnosti.
Kada govorimo o prethodnih 11 konferencija (detaljnije možete potražiti na web-u IBEESS-a) te neprekidnom okupljanju autora u časopisu E4E – obrazovanje za poduzetništvo, koji redovito izlazi od 2011. godine, možemo sa ne skrivenim zadovoljstvom konstatirati da se misija uspješno realizira usprkos brojnim izazovima koji su često dovodili u sumnju i samu opstojnost.
To je sve bilo moguće zahvaljujući: upornosti nositelja aktivnosti, suradnicima, autorima, potpori institucija, te u prvim konferencijama i zemljama partnerima kao što su: Austrija, Vojvodina-Srbija, Crna Gora, Finska, Njemačka i Nizozemska.
Logistika radne snage u hotelijerstvu Splitsko-dalmatinske županije: izazovi i perspektive održivosti
doc. dr. sc. Marijana Jurišić Mustapić, Sveučilište u Splitu, Studij Hotelijerstvo i gastronomija
Značaj radne snage u hotelijerstvu
Radna snaga predstavlja jedan od najvećih izazova suvremenog turizma. Dok sigurnost destinacije djeluje kao važan vanjski čimbenik koji može utjecati na rast turističke potražnje i povećanje broja noće -
nja, hotelijerski sektor u javnosti sve se intenzivnije suočava s problemom nedostatka radne snage. Ljudski resursi pritom se smatraju najvažnijim resursom hotelskog poslovanja, jer omogućuju provedbu svih ključnih aktivnosti potrebnih za učinkovito funkcioniranje hotela. Budući da je hotel -
ska industrija tipična uslužna djelatnost, koja je izrazito radno intenzivna, njezina uspješnost u velikoj mjeri ovisi o dostupnosti ljudskog kapitala te kompetencijama zaposlenika. Stoga ljudski resursi imaju presudnu ulogu, jer upravo zaposlenici svojim znanjem, iskustvom i angažmanom osiguravaju pro -
vedbu poslovnih procesa te stabilnost i održavanje ukupne poslovne učinkovitosti hotela.
Nedostatak radne snage sve se više prepoznaje kao ključni logistički izazov u hotelijerstvu. Nakon pandemije COVID-19, ovaj se problem dodatno intenzivirao, te je u mnogim destinacijama dosegao razinu krize obilježenu kroničnim deficitom osoblja i nepredvidivim učincima na poslovne procese. Dosadašnja istraživanja identificirala su više čimbenika koji doprinose fluktuaciji radne snage u hotelijerstvu: ograničene mogućnosti profesionalnog rasta, nedostatak napredovanja u karijeri, loše radne odnose, dugo radno vrijeme, rad vikendom i praznicima, smjenski i noćni rad te nepravilno radno vrijeme tijekom glavne sezone (Abdelazim, 2023). Također, zaposlenici često percipiraju naknade kao nedovoljne u odnosu na opseg i zahtjevnost posla. Osim toga, stil upravljanja, radno okruženje, organizacijska kultura, karakteristike posla, kvaliteta programa osposobljavanja te osobni čimbenici dodatno utječu na odluke zaposlenika o odlasku (Abdelazim, 2023). Međutim, što pridonosi tome da se poveća fluktuacija zaposlenih?
Ulaganje u osposobljavanje zaposlenika može doprinijeti smanjenju fluktuacije, Abdelazim (2023) ukazuje kako razvoj zaposlenika u više područja može imati i suprotan učinak. Naime, pove -
ćanje znanja i kompetencija često povećava mobilnost zaposlenika, te im omogućuje lakše pronalaženje alternativnog zaposlenja kod drugih poslodavaca. Iz tog razloga, selekcija kadrova predstavlja važan segment upravljanja ljudskim resursima, pri čemu bi poslodavci trebali obratiti dodatnu pažnju na kandidate koji imaju izraženu povijest čestog mijenjanja radnih mjesta. Odljev radne snage pritom za poslodavce predstavlja ozbiljan problem, jer radna mjesta ostaju nepopunjena što dugoročno negativno utječe na operativnu učinkovitost i kvalitetu usluge hotela. Ujedno, kako bi se smanjila fluktuacija zaposlenih, nezadovoljstvo zaposlenika ne bi se smjelo zanemariti. Hotelijeri bi trebali razvijati organizacijske prakse koje omogućuju veću otvorenost i fleksibilnost radnog mjesta, čime se doprinosi ravnoteži između privatnog i poslovnog života. Nadalje, poticajne pogodnosti usmjerene na zdravlje i dobrobit zaposlenika mogu imati pozitivan učinak na zadržavanje radne snage. Za efikasno upravljanje radnom snagom organizacijska kultura, odnosno, način na koji se poslovni procesi provode unutar hotela, snažno utječe na moral zaposlenika i njihovu dugoročnu lojalnost poslodavcu te sustav naknada i nagrađivanja predstavlja jedan od ključnih elemenata motivacije koji djeluje kao faktor zadržavanja zaposlenika ili kao razlog njihova odlaska.
Primjeri logistike radne snage u međunarodnom kontekstu
Temeljni uzroci fluktuacije radne snage u hotelijerstvu često su povezani s neodrživim praksama upravljanja radnom snagom. Primjerice, istraživanja provedena u Australiji (Davidson & Wang, 2011) ukazuju na to da su se hoteli u velikoj mjeri oslanjali na privremeno zapošljavanje kao dominantnu strategiju prilagodbe fluktuacijama turističke potražnje. Takav je pristup usmjeren na kratkoročno smanjenje troškova, dok su dugoročno planiranje radne prakse te strategije zadržavanja zaposlenika ostajale zanemarene. Posljedično, prevladavanje reaktivnog umjesto proaktivnog pristupa dovelo je do stvaranja začaranog kruga u kojem je nestabilnost radne snage dodatno produbljivala problem nedostatka zaposlenika, umjesto da ga ublažava.
Dodatni strukturni izazovi zabilježeni su u industriji resort hotela na Havajima gdje se hotelsko poslovanje u velikoj mjeri oslanja na kontingentnu radnu snagu. Takav oblik zaposlenosti karakteriziraju privremeni i nepuni radni angažmani, pri čemu se ti poslovi rijetko transformiraju u stabilno zaposlenje s punim radnim vremenom (Adler & Adler, 2019). Visoka stopa fluktuacije, osobito među određenim skupinama zaposlenika poput menadžera, rezultirala je organizacijskom nestabilnošću. Česte promjene osoblja negativno su utjecale na kontinuitet i kvalitetu pružanja usluga pri čemu se zrcali kako nestabilnost radne snage predstavlja očigledni globalni problem hotelske industrije, a ne fenomen ograničen na pojedine regije.
Slični izazovi zabilježeni su i u povijesnom kontekstu španjolskog turističkog booma na Balearskim otocima (Mallorca, Ibiza i Menorca) tijekom razdoblja od 1959. do 1973. godine. U uvjetima naglog rasta turističke potražnje i intenzivne
izgradnje smještajnih kapaciteta, hotelski lanci bili su prisiljeni razviti strategije za osiguravanje dovoljnog broja zaposlenika te uspostaviti sustave regrutacije i zadržavanja radnika, budući da lokalno tržište rada nije moglo zadovoljiti potrebe sektora (Erbinaa & García-Barrero, 2020). U tom su razdoblju hotelski lanci primjenjivali različite modele zapošljavanja, uključujući privremene i sezonske oblike rada, mobilizaciju radnika iz drugih regija Španjolske, organizirane sustave regrutacije i selekcije te prilagodbu strukture zaposlenosti specifičnostima hotelskih operacija. Posebno se ističe uloga geografskih karakteristika destinacije, koje su u značajnoj mjeri oblikovale pristupe logistici rada. Hoteli smješteni u naseljenim područjima mogli su razvijati lokalne sezonske kanale zapošljavanja kroz migracijske mreže (sustav osobnih veza i preporuka koji olakšava dolazak i zapošljavanje radnika u turističkim destinacijama) dok su hoteli u područjima intenzivne transformacije krajolika (područja koja su u kratkom vremenu prošla naglu i masovnu prostornu promjenu zbog razvoja turizma) bili prisiljeni regrutirati radnu snagu iz udaljenijih izvora. Sličan obrazac zabilježen je i na prethodnom primjeru na Havajima, gdje je atraktivnost otočne lokacije privlačila radnike
motivirane idejom rada u „raju“, no geografska izoliranost istodobno je otežavala zadržavanje iskusnog menadžerskog kadra koji je dugoročno tražio profesionalne prilike na kopnu. Navedeni primjeri potvrđuju da logistika radne snage nije univerzalni koncept, već vrsta i kategorizacija hotela, tržišni segment i organizacijska struktura rada značajno utječu na razinu izazova i dostupna rješenja u upravljanju radnom snagom. Stoga su se strategije upravljanja ljudskim resursima primorane oblikovati u skladu s lokalnim specifičnostima i specifičnim zahtjevima hotelskog poslovanja.
Djelovanje tehnologije na logistiku radne snage
Uloga tehnologije u logistici hotelskog rada postupno se razvijala od primjene jednostavnih alata usmjerenih na povećanje operativne učinkovitosti prema sveobuhvatnoj transformaciji poslovnog modela hotelskih kuća. Jedna od opasnosti u poslovanju hotela također je i činjenica da zaposleni sada trebaju koristiti tehnologiju više nego ikad, od korištenja različitih alata na recepciji tako do softeverskih oprema za učenje i opreme za korištenje, npr. wifi sustav ili digitalna oprema za konferencijsku dvoranu. Radna snaga koja nije
tehnološki potkovana i nema određenu razinu znanja može to smatrati preprekom koja ih u konačnici tjera na odlazak. Dakle, tehnološki razvoj i njegova implementacija sve snažnije djeluje na organizaciju rada u hotelijerstvu. Birdir i Sahilli Birdir (2024) ističu da logistika rada zahtijeva optimizaciju prilagođenu specifičnom radnom mjestu i organizacijskom modelu hotela. U istraživanju rezultati su utvrdili da „ručni rad“ i automatizacija posla značajno doprinose rezultatima hotela iako hoteli koja nisu dio velikih korporacija i lanaca imaju izraženije poteškoće u postizanju učinkovitosti u segmentu nemanualnog rada. Trend smanjenja radne intenzivnosti uslijed povećanog korištenja tehnologije, osobito je izražen u hotelima više kategorije koji raspolažu financijskim i organizacijskim kapacitetima za ulaganja u automatizaciju, umjetnu inteligenciju, robotiku i samoposlužne tehnologije. Utjecaj tehnologije najviše se očituje u rutinskim funkcijama, uključujući procese prijave i odjave gostiju te upravljanje rezervacijama, dok je doprinos korištenja tehnologije ograničen u segmentima usluga koji zahtijevaju visoku razinu odgovornosti, profesionalnosti i izravnog kontakta s gostima. Važno je naglasiti da integracija tehnologije nije dovela do potpunog uklanjanja ljudske radne snage, već prije ukazuje na restrukturiranje organizacije rada pri čemu se radni zadaci preoblikuju, a kompetencijski zahtjevi prema zaposlenicima povećavaju (Birdir & Sahilli Birdir, 2024).
Suvremena logistika hotelske radne snage prolazi kroz tehnološki vođenu transformaciju koja se sve više temelji na umjetnoj inteligenciji, automatizaciji i analitici podataka. Pa tako aktualni trendovi (Mandić, Ječmenica i Stanišić, 2025) ukazuju na zapošljavanje poboljšano umjetnom inteligencijom kroz automatizirani
Tablica1: broj završenih učenika po kvalificiranim zanimanjima u SDŽ
2022./2023. 418 15 187 122 ukupno 1.664 19 656 155
Izvor: vlastito istraživanje
pregled životopisa, algoritamske sustave upravljanja koji omogućuju raspodjelu zadataka i praćenje učinka zaposlenika te primjenu prediktivne analitike koja može visokom razinom točnosti identificirati potencijalne odlaske zaposlenika. Osim toga, inovacije u području edukacije zaposlenika uključuju gamificirane oblike učenja i simulacije virtualne stvarnosti pri čemu se bilježe poboljšanja u ishodima obuke. Nakon pandemije COVID-19 dodatno se ubrzala implementacija beskontaktnih tehnologija, uključujući digitalnu prijavu gostiju i usluge čišćenja na zahtjev.
Spektor i suradnici (2023) navode kako sustavi praćenja temeljeni na IoT tehnologiji, robotski uređaji za čišćenje te upravljanje zalihama vođeno umjetnom inteligencijom predstavljaju važne operativne inovacije u hotelijerstvu. Također, sve je izraženiji trend fleksibilnog raspoređivanja radne snage kroz modele hibridnog rada i redefiniranje radnih standarda, čime se šire funkcije zaposlenika. Do 70% zadataka u ugostiteljstvu može se automatizirati ili proširiti u roku
od 20-30 godina, a hoteli prijavljuju 20% poboljšanja u zadržavanju osoblja gdje je dobrobit zaposlenika prioritet. Studija naglašava da uspješna implementacija zahtijeva sudjelovanje radnika u dizajnu tehnologije kako bi se održala autonomija uloga i spriječili neuspjesi.
Međutim, implementacija tehnologije u hotelijerstvu nije jednako dostupna svim poslovnim subjektima. Veliki hotelski lanci često uspješnije provode tehnološke inovacije zbog mogućnosti
standardizacije procesa i ulaganja na razini cijelog sustava dok se manji hoteli suočavaju s ograničenjima poput visokih početnih troškova, operativnih prepreka te nedostatka resursa za održavanje i edukaciju. Osim financijskih ograničenja, prepreke uključuju i otpor zaposlenika prema digitalnom usvajanju te zabrinutost vezanu uz privatnost i sigurnost podataka. Razvidno je da tehnologija u hotelijerstvu ne eliminira potrebu za radnom snagom, već mijenja strukturu poslova i povećava potrebu za višom razinom kvalifikacija, kao i za razvijenijom tehnološkom pismenošću zaposlenika. Dodatno, dugotrajan nedostatak radne snage i visoka stopa fluktuacije potiču usvajanje tehnologije kao mehanizma povećanja učinkovitosti i smanjenja troškova.
Splitsko dalmatinska Županija
U destinacijama s izraženim rastom turističke potražnje, poput Splitsko-dalmatinske županije, pitanje logistike radne snage postaje još kompleksnije zbog istodobnog povećanja smještajnih kapaciteta i potreba za zaposlenicima. Stoga je nužno sagledati u kojoj mjeri lokalni obrazovni i tržišni sustavi mogu osigurati dovoljan broj kvalificiranih kadrova, posebno u deficitarnim zanimanjima kao što su kuhari i konobari, kako bi se odr-
žala kvaliteta hotelske ponude. U tom kontekstu, Splitsko-dalmatinska županija (SDŽ) predstavlja iznimno relevantan primjer, budući da se radi o regiji s izraženim turističkim intenzitetom, snažnom sezonalnošću i sve većim brojem turističkih ležajeva. Splitsko-dalmatinska županija u 2023. je među najznačajnijim županijama u Hrvatskoj po turističkom prometu, odmah iza Istarske županije i to po ukupnom broju dolazaka turista – oko 3,6 milijuna dolazaka s oko 17,8 milijuna ostvarenih noćenja. Ukupan broj kategoriziranih hotela u SDŽ iznosi 730 za 2023. godinu prema dostupnim statističkim podacima o komercijalnim smještajnim objektima, a prema NKD 56 približno djeluje oko 2.532 poslovna subjekta iz sektora pripreme hrane, usluživanja i smještaja.
Prema tablici 1, u 10 godina završilo je obrazovanje ukupno 1.664 kuhara, 656 konobara, 19 pomoćnih kuhara i 155 slastičara/pomoćnih konobara što upućuje na nedostatan kvantitativni priljev kvalificiranih kadrova u odnosu na stvarne potrebe tržišta rada u hotelijerstvu i ugostiteljstvu. Poznato je da broj potrebnih radnih mjesta u turizmu, hotelima i ugostiteljstvu raste, a dostupnost radne snage pada. Treba li turistička destinacija ograničiti kapacitet ako nema radne snage koja može održati kvalitetu usluge?
Zaključak
Logistika radne snage u hotelijerstvu predstavlja jedno od ključnih strateških pitanja suvremenog turizma. Hotelski proizvod ne može biti ostvaren bez ljudskog rada, a njegova vrijednost ovisi o interakciji zaposlenika i gostiju. Zapravo, tehnologija povećava doprinos i vrijednost, a ne uklanja potrebe za radnom snagom, dok više pozicije zahtijevaju višu razinu kvalifikacija i poboljšanu tehnološku pismenost. Integracija tehnologije u hotelsko poslovanje traži sustavno i pažljivo planiranje te odgovarajuću edukaciju zaposlenika.
Stalni nedostatak radne snage i visoke stope fluktuacije prisilit će ‘manje’ hotelijere na povećanje učinkovitosti putem tehnologije, dok se za ‘velike’ logistika radne snage ne može promatrati kao jednostavno pitanje zapošljavanja dovoljnog broja ljudi, već kao složen sustav optimizacije rada u skladu s radnim mjestom. Ključnu varijablu za razumijevanje dugoročne održivosti radne snage hotelskog sektora je pitanje broja mladih i obrazovanih koji su na turističkom tržištu?
Iz svega navedenog proizlazi da je logistika radne snage u hotelijerstvu strateško pitanje regionalnog razvoja, a ne isključivo problem pojedinih hotela i restorana. U SDŽ-u je nužno razvijati sustavne politike usmjerene na jačanje stru -
kovnog obrazovanja, povećanje atraktivnosti ugostiteljskih zanimanja i stvaranje uvjeta za dugoročnu profesionalnu stabilnost zaposlenika. Ako tehnologija može zamijeniti dio posla konobara i recepcionara, zašto se opiremo novim radnim uvjetima?
Zamijenimo ugostiteljstvo koje se temelji na potrošnji ljudi, za ugostiteljstvo koje se temelji na upravljanju znanjem i produktivnošću!
Literatura
Abdelazim, A. (2023). Causes of High Employee Turnover in the Jobs of the Hospitality Industry. In Proceedings International Conference on Business, Economics & Management (Vol. 1, pp. 690-714).
Adler, P. A., & Adler, P. (2019). Paradise laborers: Hotel work in the global economy. Cornell University Press. Birdir, K., & Sahilli Birdir, S. (2024). Staff shortages in hospitality and tourism industries: how technology influences?. Worldwide Hospitality and Tourism Themes, 16 (5), 551-554.
Davidson, M. C., & Wang, Y. (2011). Sustainable labor practices? Hotel human resource managers views on turnover and skill shortages. Journal of Human Resources in Hospitality & Tourism, 10 (3), 235-253.
Erbinaa, C. M., & AntonioGarcía-Barrerob, J.(2020) The management of labour recruitment: The hotel chains during the Spanish tourism boom, 1959–1973
Mandić, D., Ječmenica, D., & Stanišić, N. (2025). The future of hr in hospitality: technology-driven hrm practices. The European Journal of Applied Economics, 22 (2), 11-26.
Spektor, F., Fox, S. E., Awumey, E., Begleiter, B., Kulkarni, C., Stringam, B., ... & Forlizzi, J. (2023). Charting the automation of hospitality: an interdisciplinary literature review examining the evolution of frontline service work in the face of algorithmic management. Proceedings of the ACM on Human-Computer Interaction, 7(CSCW1), 1-20.
5 trendova koje treba pratiti u 2026. godini
Održivost je postala središnje sredstvo donošenja odluka
Ante Gavranović, novinar i publicist ante.gavranovic01@gmail.com
Kako globalna industrija izložbi i poslovnih događaja prelazi u 2026. godinu, pet tema oblikuje način na koji organizacije planiraju, posluju i pružaju vrijednost. Ljudska povezanost nije samo naša supermoć – to je naša najjedinstvenija i nezamjenjiva snaga. Ništa se ne može mjeriti s povjerenjem i autentičnošću stvorenim interakcijama licem u lice, čak i dok tehnologija i umjetna inteligencija brzo napreduju.
Ljudi očekuju dublja, značajnija iskustva, a tehnologija i integracija podataka mijenjaju način na koji se ta iskustva pružaju. Održivost je postala središnje sredstvo donošenja odluka, uz podršku globalne suradnje i dugoročnih industrijskih partnerstava.
Neizvjesnost i dalje definira operativno okruženje, stavljajući naglasak na otpornost i prilagodljivost. Rastući troškovi i pojačan fokus na povrat ulaganja provlače se kroz svaku temu, utječući na to kako organizacije daju prioritet ulaganjima, sudjelovanju i utjecaju.
1. Ljudska povezanost i povjerenje
Čak i dok tehnologija napreduje i nove generacije mijenjaju radnu snagu, industriju i dalje pokreću ljudi, talenti i povjerenje stvoreno kroz osobnu interakciju.
U svijetu definiranom geopolitičkom nesigurnošću, digitalnom zasićenošću i sve većom auto -
matizacijom, ljudska povezanost jest i nastavit će biti važnija nego ikad. Ona ostaje temelj za izgrad -
nju odnosa, dijeljenje znanja i omogućavanje poslovanja. Nijedna digitalna zamjena ne može se mjeriti s utjecajem susreta licem u lice.
2. Neizvjesnost je sigurna
Volatilnost je sada operativna norma. Ono što se nekada odvijalo u povremenim vježbama za nepredviđene situacije sada utječe na svakodnevno planiranje. Geopolitičke napetosti, krhkost lanca opskrbe i brze ekonomske promjene zahtijevaju od organizacija da razviju jaču otpornost i povećanu agilnost. Sajamska industrija postala je vješta u snalaženju u nepredvidljivosti, ali budućnost će zahtijevati dublje planiranje scenarija, veću suradnju i bližu integraciju u cijelom izložbenom ekosustavu, jer pojačavamo potrebu za pametnim, fleksibilnim pristupima koji osiguravaju da događaji nastave pružati vrijednost čak i u nestabilnim uvjetima.
3. Iskustva i angažman
Sudionici i izlagači očekuju više od dobro strukturiranih događaja. Žele iskustva koja su smislena, personalizirana i nezaboravna tijekom cijelog putovanja, od izložbenog prostora do šireg grada domaćina.
Ova promjena produžuje životni ciklus događaja, stvarajući iščekivanje prije događaja, uronjenost na licu mjesta i trajnu zajednicu nakon toga.
Rastući operativni troškovi i troškovi sudjelovanja ponovno naglašavaju važnost demonstracije vrijednosti u cijelom iskustvu događaja. Partnerstva s industrijom jačaju, a organizacije surađuju na nove načine kako bi stvorile bogatija i povezanija putovanja na događaje koja pružaju vrijednost za sve. Šira interakcija s lokalnim poduzećima, partnerima u zajednici, dionicima destinacija i kreatorima politika također postaje sve važnija za
poboljšanje cjelokupnog iskustva i proširenje šireg utjecaja.
4. Tehnologija, umjetna inteligencija i podaci
Tehnologija, umjetna inteligencija i podaci i dalje se integriraju u sve više sustava i dodirnih točaka, stvarajući učinkovitost, podržavajući pametnije donošenje odluka i oslobađajući timove da se usredotoče na kreativnost.
Konsolidacija platformi je u porastu, često ojačana suradnjom između organizatora, mjesta održavanja, pružatelja usluga i tehnoloških partnera koji rade zajedno kako bi pružili besprijekorna rješenja.
Tehnologija više nije samo operativni sloj; ona je omogućitelj personaliziranog angažmana, produženih životnih ciklusa događaja i poboljšane produktivnosti. Kako troškovi rastu, uvidi temeljeni na podacima postaju još važniji za procjenu povrata ulaganja, optimizaciju resursa i opravdanje sudjelovanja.
5. Održivost kao ključni prioritet
Održivost i dalje oblikuje budućnost izložbene/sajamske industrije. Utječe na način održavanja događaja, način na koji organizacije procjenjuju sudjelovanje i način donošenja odluka o putovanjima i ulaganjima. Sve se više utjecaj na okoliš uzima u obzir uz komercijalnu vrijednost.
Održivost sada zauzima istaknuto mjesto u središtu izložbi, prostora i upravnih odbora tvrtki diljem svijeta te ostaje odlučujući faktor u dugoročnom strateškom planiranju. Rješavanje naših zajedničkih izazova, od mjerenja i izvještavanja do smanjenja emisija i dugoročne otpornosti, zahtijevat će snažna partnerstva u cijelom ekosustavu događaja. ST
Uloga Zagrebačkog obrtničkog sajma u povezivanju obrazovanja, mladih i gospodarstva
Zagrebački obrtnički sajam održan je 28. i 29. siječnja 2026. godine na Zagrebačkom velesajmu kao relevantan stručni događaj usmjeren na razvoj obrtništva, jačanje strukovnog obrazovanja i unaprjeđenje gospodarstva.
Sajam je okupio obrtnike, poduzetnike, predstavnike nadležnih institucija, obrazovnih ustanova te učenike i nastavnike strukovnih škola, s ciljem jačanja suradnje između obrazovnog sustava i tržišta rada. Na sajmu je sudjelovala i Trgovačka škola, čiji učenici su je s ponosom predstavljali te pokazali interes, motivaciju i razinu kompetencija koje se stječu kroz obrazovanje.
Poseban naglasak bio je stavljen na mlade kao ključni resurs budućeg gospodarskog razvoja. Kroz izravnu interakciju s obrtnicima i praktične prikaze rada, učenicima je omogućeno upoznavanje s obrtničkim zanimanjima, osobito onima koja su deficitarna na tržištu rada.
Time je sajam pridonio informiranju i profesionalnoj orijentaciji mladih te promicanju strukovnog obrazovanja kao ravnopravnog i
kvalitetnog obrazovnog puta. Izlagački dio sajma obuhvatio je predstavljanje proizvoda, usluga i tehnoloških rješenja iz različitih obrtničkih djelatnosti, pri čemu je istaknuta uloga obrta i malog poduzetništva u ukupnoj strukturi hrvatskog gospodarstva. Naglašena je važnost inovacija, digitalizacije i prilagodbe suvremenim tržišnim zahtjevima kao preduvjeta za održiv rast obrtničkog sektora.
U sklopu sajma održana su stručna predavanja i panel-rasprave posvećene temama obrazovanja, zapošljavanja mladih, mogućnostima financiranja obrta te institucionalnoj podršci razvoju obrtništva. Rasprave su dodatno potvrdile potrebu sustavnog povezivanja obrazovnih institucija i gospodarstva radi osiguravanja kvalificirane radne snage i jačanja konkurentnosti.
Zagrebački obrtnički sajam 2026. godine potvrdio je svoju ulogu stručne platforme za razmjenu znanja i iskustava, te se pokazao kao važan čimbenik u oblikovanju smjernica za razvoj obrtništva, strukovnog obrazovanja i gospodarstva u cjelini.
Osvrt učenice
Na Zagrebačkom velesajmu dana 28. i 29. siječnja 2026. održan je 11. Zagrebački obrtnički sajam - sajam zanimanja, najveća manifestacija te vrste u regiji.
Bila mi je čast sudjelovati i predstavljati svoju školu i zanimanje posjetiteljima velesajma i osnovnoškolcima. Bilo je jako zanimljivo, korisno i edukativno.
Stekla sam puno znanja i upoznala sam se s radom u komunikaciji s brojnim posjetiteljima. Prezentiranje rada na blagajnama te najmodernijoj vagi, koja uz pomoć male kamere prepozna proizvod koji je stavljen na vagu, idealna je prilika kako približiti naše zanimanje. To je jedna velika novost u trgovačkom poslovanju. Vaga je izazvala veliki interes kod posjetitelja što će u budućnosti u našem poslovanju ubrzati i olakšati procese prodaje. Uz svu novu tehnologiju prodavač će biti nezamjenjiv.
Biti trgovac izazovno je i lijepo, jer je svima poznata rečenica „kupac je uvijek u pravu“. Svjesni smo da za to treba imati jako puno strpljenja, ljubaznosti te dobre komunikacije. Mislim da ovaj sajam predstavlja dobru priliku za upoznavanje budućih zanimanja.
Učenica Nika Markanović, 2Bk razred, Trgovačka škola, Zagreb
Marina Pleša, prof. mentor
METRO Hrvatska predstavio DISH Pay
Now -
novo
rješenje za jednostavno i pristupačno beskontaktno plaćanje
Tvrtka METRO Hrvatska predstavila je DISH Pay
Now, novi digitalni alat unutar DISH portfelja namijenjen ugostiteljima i malim poduzetnicima koji žele jednostavno, brzo i pristupačno rješenje za beskontaktno plaćanje. Riječ je o uređaju koji dodatno pojednostavljuje procese naplate, omogućuje izdavanje digitalnih računa te pruža bolju kontrolu nad transakcijama, čime doprinosi većoj učinkovitosti i profesionalizaciji poslovanja u HoReCa segmentu.
Na predstavljanju održanom u utorak, 24. veljače, stručnjaci METRO-a predstavili su funkcionalnosti i ključne prednosti novog uređaja, naglasivši važnost digitalne transformacije ugostiteljskog sektora u kontekstu rastućih očekivanja gostiju i sve većeg udjela bezgotovinskog plaćanja.
„METRO Hrvatska više je od dobavljača - mi smo dugoročan i pouzdan partner našim kupcima. Ugostiteljstvo je operativno srce hrvatskog turizma i važan pokretač gospodarstva, a naša je odgovornost pružiti mu stabilnost, inovacije i konkretna rješenja za svakodnevne
izazove. DISH Pay Now razvijen je s ciljem da pojednostavi procese naplate, smanji administrativno opterećenje i omogući ugostiteljima da se više posvete onome što je u središtu njihova poslovanja –kvaliteti usluge i iskustvu gosta“, istaknuo je Igor Kotaran, direktor marketinga i razvoja strategije kupaca tvrtke METRO Hrvatska.
Novo rješenje DISH Pay Now odgovara na potrebu tržišta za fleksibilnim i jednostavnim modelima kartičnog i beskontaktnog plaćanja. Prema internom istraživanju provedenom među METRO kupcima iz HoReCa sektora, njih 74% koristi neki oblik kartičnog plaćanja, dok
ih 26% još uvijek ne prihvaća, najčešće zbog percepcije složenosti ili troškova implementacije. DISH Pay Now osmišljen je kao pristupačan uređaj jednostavne aktivacije, koji omogućuje unos napojnica, izdavanje digitalnog računa putem QR koda ili e-maila, pregled transakcija u stvarnom vremenu te mogućnost povrata sredstava. Namijenjen je restoranima, kafićima i kantinama, ali i drugim malim poduzetnicima poput frizerskih salona i cvjećarni kojima je potrebna pouzdana i brza naplatna infrastruktura.
DISH (Digital Innovations and Solutions for Hospitality) globalna je inicijativa METRO-a usmjerena na razvoj digitalnih rješenja za ugostiteljstvo i uslužne djelatnosti. Od pokretanja 2015. godine, DISH alati pomažu profesionalnim kupcima u jačanju vidljivosti, boljoj organizaciji poslovanja i povećanju profitabilnosti. Danas ih koristi više od 350.000 korisnika diljem svijeta, a u Hrvatskoj je broj implementiranih rješenja porastao s 800 u 2018. godini na više od 5.500 u 2026. godini.
METRO je u Hrvatskoj počeo poslovati 2001. godine otvaranjem prvog veleprodajnog centra na zagrebačkom Jankomiru. Danas posluje putem deset veleprodajnih centara diljem zemlje te drži vodeću poziciju na HoReCa tržištu s tržišnim udjelom od 26%. Uz ugostitelje, METRO je usmjeren i na male trgovce te male i srednje poduzetnike, kojima putem stabilnog lanca opskrbe i digitalnih inovacija pruža podršku u rastu i profesionalizaciji poslovanja. ST
Igor Kotaran
EUDR i njegov utjecaj na tvrtke i logistiku
prof. dr. sc. Aleksandar Erceg
Svjetske šume su više nego vrijedne. One izravno podržavaju egzistenciju mnogih ljudi i, zbog svoje ključne uloge u regulaciji klime, neizravno koriste svima nama. S EUDR-om, Europska unija je usvojila sveobuhvatan skup pravila za zaštitu šuma. No, za mnoge tvrtke, EUDR podrazumijeva opsežne zahtjeve za dokumentaciju.
Što je EUDR?
Uredba o proizvodima bez deforestacije (Uredba EU o deforestaciji – EUDR) ima za cilj promicati potrošnju proizvoda „bez deforestacije“ i smanjiti utjecaj EU na globalnu deforestaciju i degradaciju šuma. Konkretno, EUDR ima za cilj spriječiti da proizvodi koje kupuju, koriste i konzumiraju Europljani doprinose deforestaciji u EU
i diljem svijeta. Cilj je očuvati šume kao spremnike ugljika, održati bioraznolikost i smanjiti emisije stakleničkih plinova. EUDR zamjenjuje Uredbu EU o drvu (EUTR) i proširuje njezin opseg kako bi obuhvatio razmatranja održivosti. To znači da se tvrtke koje posluju u EU sada moraju pridržavati strogih propisa kojima se osigurava da njihovi proizvodi nisu povezani s deforestacijom.
Kada se EUDR primjenjuje na koje tvrtke?
EUDR je usvojen 31. svibnja 2023. i formalno je stupio na snagu 29. lipnja 2023. U početku je plan bio da se postupno počne primjenjivati u prosincu 2024. Kako bi tvrtkama dao dovoljno vremena za uspostavu sustava praćenja svojih lanaca opskrbe, povećanje transparentnosti i osiguranje sljedivosti
svojih proizvoda, EU je prvo odgodio početak postupnog uvođenja do 30. prosinca 2025. Zatim je u studenom 2025. EUDR ponovno odgođen, dajući tvrtkama još godinu dana. Trenutni datumi za uvođenje su:
• Počevši od 30. prosinca 2026., EUDR će se primjenjivati na velike tvrtke (250+ zaposlenika) i srednje tvrtke (50-249 zaposlenika).
• Počevši od 30. lipnja 2027., EUDR će se primjenjivati i na male tvrtke (10-49 zaposlenika) i mikropoduzeća (manje od 10 zaposlenika).
Nakon ovih odgovarajućih datuma, tvrtke koje posluju u EU ili trguju s EU moraju osigurati da njihovi proizvodi ispunjavaju kriterije održivosti navedene u uredbi.
Ciljevi EUDR-a
Krčenje šuma prvenstveno je uzrokovano širenjem poljoprivrednog zemljišta za pašnjake i proizvodnjom sirovina, poput kave, kakaa, soje, palminog ulja, gume, drva i njihovih derivata, uključujući kožu, hranu, gume i namještaj. Kao glavno gospodarstvo i potrošač tih materijala, EU dijeli odgovornost za krčenje šuma i degradaciju šuma te ima za cilj igrati vodeću ulogu u rješavanju tih problema.
EU s EUDR-om teži sljedećim ciljevima:
• Smanjiti krčenje šuma i degradaciju šuma osiguravajući da proizvodi kojima se trguje i konzumiraju u EU ne doprinose tim procesima.
• Smanjiti emisije stakleničkih plinova promicanjem proizvoda koji nisu izravno ili neizravno povezani s krčenjem šuma.
• Poboljšati transparentnost i održivost lanaca opskrbe osi -
guravajući da se sirovine proizvode legalno i održivo.
• Očuvati ekološki vrijedne primarne šume, odnosno šume koje ljudi nisu dirali.
• Zaštititi ljudska prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica izravno pogođenih krčenjem šuma.
Što EUDR znači za tvrtke?
Prema EUDR-u, svaka tvrtka koja stavlja proizvode na tržište EU, trguje njima unutar EU ili ih izvozi iz EU mora dokazati da proizvodi ne potječu iz nedavno iskrčenih područja i da nisu doprinijeli degradaciji šuma. Drugim riječima, proizvodi moraju biti „bez krčenja šuma“. Stoga su potrebni sveobuhvatni zahtjevi za dokumentaciju za određene sirovine i skupine proizvoda koje mogu biti povezane s krčenjem šuma. Ti se proizvodi mogu prodavati u EU samo ako izjava o dubinskoj analizi potvrđuje njihovu usklađenost sa zahtjevima EUDR-a. Tvrtke koje prvi put uvode proizvode na tržište EU odgovorne su za
• procjenu rizika i ispunjavanje obveza dubinske analize,
• podnošenje izjava o dubinskoj analizi,
• generiranje i objavljivanje referentnog broja.
Operater opskrbnog lanca prema dolje i trgovci koji preprodaju proizvode koji su već stavljeni na tržište EU-a ne podliježu vlastitim obvezama dubinske analize, jer je prvi uvoznik već dostavio potrebne izjave o dubinskoj analizi za te proizvode. Osim toga, osim prvog uvoznika, samo je prvi operater opskrbnog lanca prema dolje dužan proslijediti izvorni referentni broj. Nije potrebno prikupljati referentne brojeve u cijelom lancu opskrbe EU. U osnovi postoje tri zadatka koja treba obaviti:
1. Prvo, tvrtke moraju prikupljati i dokumentirati informacije. To uključuje geokoordinate, kao i dokumente o podrijetlu sirovina ili proizvoda, vremenu proizvodnje i količini proizvoda. Ovdje je važan krajnji datum 31. prosinca 2020. Proizvodi ne smiju potjecati s područja iskrčenih nakon tog datuma.
2. Drugi korak je procjena rizika na temelju definiranih kriterija. Ova procjena procjenjuje je li proizvod u skladu s kriterijima EUDR-a i vjerojatnost rizika od deforestacije. Izjava o dubinskoj analizi mora dokumentirati kriterije korištene za procjenu prikupljenih informacija za rizike.
3. Nakon što se rizici identificiraju, tvrtke moraju poduzeti odgovarajuće mjere za ubla -
This Photo by Unknown Author is licensed under CC BY
žavanje rizika kako bi osigurale usklađenost s uredbom.
Te mjere mogu uključivati provedbu dodatnih kontrola kod dobavljača ili prelazak na izvore koji predstavljaju manji rizik.
Izjave o dubinskoj analizi podnose se putem Registra izjava o dubinskoj analizi deforestacije, središnjeg informacijskog sustava EU. Nacionalna tijela odgovorna su za provedbu i provođenje EUDR-a. Nepoštivanje EUDR propisa može rezultirati sankcijama. To uključuje novčane kazne i oduzimanje robe koja nije u skladu s propisima.
Pojednostavljeni postupci za zemlje bez značajne deforestacije i mala poduzeća
Zahtjevi EUDR-a vrlo su složeni za tvrtke. Primjerice, EUDR kategorizira zemlje prema razini rizika od deforestacije unutar sustava mjerenja. Ovisno o razini rizika zemlje, tvrtke moraju ispuniti odgovarajuće obveze dubinske analize. Za područja visokog rizika potrebna je sveobuhvatna procjena rizika. Za proizvode iz zemalja niskog rizika dovoljni su pojednostavljeni postupci. U ovom slučaju prikupljaju se i dostavljaju samo osnovne informacije. Primarni proizvođači iz zemalja bez problema s deforestacijom trebaju samo podnijeti pojednostavljenu, jednokratnu izjavu o dubinskoj analizi u kojoj se navodi samo poslovna adresa lokacije proizvodnje umjesto geopodataka poljoprivrednog
područja. Osim toga, potrebno je samo procijeniti količine žetve. Mikro i mala poduzeća općenito imaju mogućnost podnošenja jednokratne pojednostavljene izjave. Ovo pravilo odnosi se i na tvrtke koje prelaze prag malih poduzeća, ali proizvode relevantne za EUDR stavljaju na tržište samo kao dio svog poslovanja.
EUDR i logistika: Neizravan, ali značajan utjecaj
EUDR prvenstveno utječe na operatere i trgovce. Operateri su uglavnom primarni proizvođači, uvoznici i izvoznici. Ipak, kako će cijeli lanac opskrbe postati transparentniji i sljediviji, uredba utječe i na logističke usluge. Međutim, vrijedi napomenuti da postoji jedan aspekt koji pruža određeno olakšanje pružateljima logističkih usluga: standardne palete, npr. od Europskog udruženja za palete (EPAL), ključne su za učinkovito logističko poslovanje. Ove palete izrađene su
od drveta. Stoga je dobra vijest da su palete natovarene robom izuzete od EUDR-a. To znači da se ne moraju pribavljati niti komunicirati nikakve informacije o usklađenosti EPAL paleta koje se koriste s EUDR-om. Rabljene palete također ne podliježu EUDR-u, što znači da neće biti promjena u zamjeni paleta ili upravljanju praznim paletama. Slijedom toga, samo potpuno nove palete podliježu odredbama EUDR-a.
EUDR – Vrijedan cilj i veliki izazov
Prema Organizaciji Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO), širenje poljoprivrede odgovorno je za do 90 posto globalne deforestacije. Šume igraju vitalnu ulogu u zaštiti vrsta, održavanju bioraznolikosti, zaštiti klime i osiguravanju planeta pogodnog za život. Nepotrebno je reći da svaka tvrtka ima osobni interes u podršci ciljevima koje Europska komisija provodi s EUDR-om. Istodobno se postavljaju pitanja: Što točno trebam provjeriti? Što se događa ako se napravi pogreška? To su samo dva od mnogih takvih pitanja. Europska komisija objavila je smjernice i često postavljana pitanja kako bi podržala tvrtke i pružila odgovore na uobičajena pitanja. Ipak, administrativni teret za tvrtke ostaje ogroman.
Izvorni članak nalazi se na adresi: https://dhl-freight-connections. com/en/sustainability/eudr/
Zeleni financijski instrumenti kao alat transparentnosti u
održivom izvještavanju
doc. dr. sc Ivana Martinčević, Sveučilište Sjever
1. Uvod
Zeleni financijski instrumenti (npr. zelene obveznice, zeleni krediti) postaju ključni mehanizam za financiranje projekata koji doprinose održivom razvoju i klimatskim ciljevima. Rast njihove važnost rezultat je povećane svijesti o klimatskim i globalnim promjenama, ali i jačanja europskog regulatornog okvira koji potiče održiva ulaganja. Osim financiranja ovi instrumenti doprinose većoj transparentnosti poslovanja, jer zahtijevaju informacije o namjeni prikupljenih sredstava, ostvarenom učinku i usklađenosti s kriterijima održivosti. Na taj način unaprjeđuje se kvaliteta održivog izvje -
štavanja, jer se povećava povjerenje investitora te smanjuje rizik od netočnog prikazivanja održivih aktivnosti (greenwashing). Zeleni financijski instrumenti imaju značaju ulogu u jačanju transparentnosti kao jedan od ključnih elemenata održivog poslovanja.
2. Održivo/ESG financiranje
Održivo financiranje je nova grana financijskog investiranja koja se odnosi na preusmjeravanje i povećavanje ulaganja prema postizanju ciljeva održivosti (Eles i Stojanović, 2024:113). Održivo ili ESG (okolišno, društveno i upravljačko) financiranje je financiranje
ulaganja koja imaju mjerljiv održiv učinak na okoliš i društvo (zeleni krediti, izdavanje zelenih obveznica i drugo)1. Održivo financiranje podrazumijeva usmjeravanje kapitala prema aktivnostima poduzeća i projektima koji doprinose dugoročno održivom razvoju te smanjenju negativnih učinaka na okoliš i društvo, a uključuje korištenje zelenih kredita, zelenih obveznica i sličnih zelenih financijskih instrumenta. Cilj održivog financiranja je osigurati protok kapitala prema održivim rješenjima, povećati transparentnost i pouzdanost poslovanja te smanjiti dugoročne financijske i nefinancijske rizike. Upravo na taj način održivo finan -
ciranje postaje važan mehanizam u potpori zelene tranzicije i odgovornog gospodarskog razvoja. Održivo financiranje nije ograničeno samo na „zeleno“ financiranje, već podrazumijeva uključivanje okolišnih, društvenih i upravljačkih (ESG) čimbenika u investicijske odluke, čime se financijski tokovi usmjeravaju prema niskougljičnom i klimatski otpornom gospodarstvu, zaštiti ljudskih i dječjih prava te jačanju kulture dobrog korporativnog upravljanja2 . „Financijski sektor ima ključnu ulogu u održivom financiranju, jer je odgovoran za raspodjelu kapitala prema inicijativama i financijskim proizvodima čiji su ciljevi usklađeni s planovima Europske unije (EU) i nacionalnim planovima u području održivosti“ 3 . Veliki značaj održivog financiranja vidljiv je u povećanju svjesnosti menadžera glede važnosti ESG koncepta koji može utjecati na financijsko zdravlje poduzeća, kao i na ugled poduzeća na tržištu4 . Ciljevi održivog financiranja su:5
• preusmjeriti ulaganja prema održivijim tehnologijama i društvima,
• dugoročno financirati rast na održiv način,
• pridonijeti stvaranju niskougljičnog, klimatski otpornog i kružnog gospodarstva.
Okvir izvještavanja o održivim financijama reguliran je Uredbom o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (Sustainable Finance Disclosure Regulation - SFDR). „Uredba (EU) 2019/20886 o objavama povezanim
s održivosti u sektoru financijskih usluga, odnosno SFDR predstavlja ključni element EU-ove inicijative za transparentnost na financijskom tržištu u vezi s okolišnim, društvenim i upravljačkim, te je stupila na snagu u ožujku 2021.“ (Hrvatska gospodarska komora, 2025:33). „SFDR nadopunjuje druge ključne regulative poput CSRD-a i EU taksonomije osiguravajući dosljednost u EU-ovu režimu održivog financiranja“ (Hrvatska gospodarska komora, 2025:33).
3. Zelene investicije i zeleni financijski instrumenti
„Na financijskim tržištima trguje se zelenim financijskim instrumentima kao što su zelene obveznice, zeleni krediti, zelene dionice, zeleni uzajamni fondovi, zeleni hipotekarni krediti i drugi zeleni financijski instrumenti kojima se podupire zelena tranzicija i teži ka uravnoteženju financijskih tijekova i ciljeva održivosti“ (Eles i Stojanović, 2024:113). U procesu zelene tranzicije zelene investicije su nužno strateško ulaganje u otpornost i konkurentnost gospodarstva. One se ne smiju promatrati kao trošak, jer potiču nove održive modele rasta koji se temelje na inovacijama, odgovornom upravljanju i dugoročnoj održivosti.7
Zelene investicije su sve investicije usmjerene na:8
• zelenu gradnju (bilo da se radi o izgradnji, kupnji ili obnovi energetski učinkovitih zgrada u javnom, komercijalnom ili industrijskom sektoru),
• zelenu energiju – sve vrste energija iz obnovljivih izvora (sunce, vjetar, voda, otpad, itd.) od opreme i razvoja do proizvodnje, izgradnje, instalacije, rada, distribucije i održavanja,
• zeleni prijevoz - klimatski neutralna vozila kao što su električni bicikli, automobili, kombi, tramvaji, vlakovi i druga vozila koja ne utječu negativno na okoliš te vezane industrije (kao što su: električne punionice),
• održivu poljoprivredu i šumarstvo,
• gospodarenje otpadom,
• upravljanje vodama,
• kružno gospodarstvo,
• poboljšanje uvjeta zdravstva i obrazovanja,
• održive gradove i lokalne samouprave.
Među zelenim financijskim instrumentima danas se na tržištu posebno izdvajaju zelene obveznice i zeleni krediti.
Zelene obveznice (engl. green bonds) predstavljaju vrstu dužničkog vrijednosnog papira namijenjenog isključivo financiranju projekata koji imaju pozitivan učinak na okoliš. Europski standard za zelene obveznice utemeljen je sukladno kriterijima EU taksonomije te kao takav prvi definira što su to zelene obveznice i zelena ulaganja9. Zelena obveznica je instrument s fiksnim prinosom te joj je cilj potpora klimatskim ili okolišnim projektima. One se koriste za financiranje ili refinanciranje ulaganja projekata, rashoda ili imovine koji
pomažu u rješavanju klimatskih i okolišnih pitanja (Europski parlament, 2023). Ključna karakteristika zelenih obveznica je visoka razina transparentnosti, jer izdavatelji moraju jasno definirati namjenu sredstava, provoditi praćenje ekološkog učinka financiranih projekata i redovito izvještavati investitore o postignutim rezultatima.
Zeleni krediti su financijski proizvodi koje nude banke, kako bi potaknule poduzeća u investicije i projekte koji su održivi te koji smanjuju negativan utjecaj na okoliš.
Zeleni krediti su usmjereni na ulaganje u energetsku učinkovitosti, obnovljive izvore energije i održivu infrastrukturu10 , te se mogu koristiti za financiranje modernizacije poslovanja radi smanjenja emisija ugljičnog dioksida, kao i za druge slične održive inicijative.11 Možemo reći da između zelenih obveznica i kredita postoje određene sličnosti, no, ipak postoje i različitosti. „Zeleni krediti su manji po iznosu pozajmljenih sredstava i uobičajeno se realiziraju kao privatne operacije, dok zelene obveznice imaju veći volumen, veće transakcijske troškove te mogu biti uvrštene na burzu ili privatno plasirane“ (Eles i Stojanović, 2024:118).
Danas izvještavanje o održivosti obuhvaća transparentno izvje -
štavanje o utjecaju održivih ulaganja. Upravo o vjerodostojnosti zelenih financijskih instrumenata ovisi i kvaliteta izvještavanja o održivosti. Transparentno i usporedivo izvještavanje o održivosti prikazuje stvarne okolišne i društvene učinke projekata koji se financiraju kroz zelene financijske instrumente što investitorima omogućuje procjenu stvarnih „zelenih“ ulaganja. Takva razina transparentnosti smanjuje rizik od greenwashinga, jača povjerenje tržišta i otvara prostor za dodatna ulaganja u inovativne i održive tehnologije.
4. Zaključak
Zelene investicije obuhvaćaju danas niz projekta odnosno ulaganja koja potiču i odnose se na zelenu tranziciju. Kroz održiva i zelena ulaganja cilj je generirati pozitivne okolišne i društvene učinke. Zeleni financijski instrumenti postaju sve značajniji u modernom financijskom sustavu, jer usmjeravaju kapital prema projektima koji promiču održivost, smanjenje emisija i društveno odgovorno poslovanje. Upravo njihovim korištenjem raste transparentnost glede samog utjecaja koje određena ulaganja i projekti imaju na okoliš i društvo. Upravo ta transparentnost održivih ulaganja odražava se kroz izvještavanje o održivosti. Izvještaj o održivosti postaje ključni alat koji mjeri i prikazuje stvarne učinke zelenih financijskih instrumenata i na taj način jača povjerenje tržišta, a posebice investitora. Transparentno i sustavno izvještavanje o održivosti dokazuje u kojoj mjeri poduzeća, ali i financijske institucije, doprinose održivom razvoju, potiču inovacije i ulažu u održive projekte. Zeleni finan -
cijski instrumenti i održivo izvještavanje međusobno su povezani. Zeleni financijski instrumenti osiguravaju sredstva za održive projekte, dok izvještavanje o održivosti osigurava njihovu vjerodostojnost, lakoću praćenja i stvarni doprinos okolišu i društvu.
Literatura
Eles, M., Stojanović, S. (2024). EU zelene obveznice kao instrument financiranja održivog gospodarstva // SKEI 2024: Trajnostni razvoj in umetna inteligenca - Zbornik prispevkov / Grivec, Malči (ur.). Novo Mesto: University of Novo mesto Faculty of Economics and Informatics, 2024. str. 109-121 Europski parlament (2023) https:// www.europarl.europa.eu/topics/ hr/article/20230928STO06003/ zelene-obveznice-veca-transparentnost-bez-manipulativnog-zelenog-marketinga
Hrvatska gospodarska komora (2025). ESG vodič, Praktične smjernice za održivo poslovanje, https://www. hgk.hr/documents/esg-vodic2025685e90e52e312.pdf
Lučev, Josip (2025). Kapitalizam u Hrvatskoj: Perifernost, korupcija i razvoj
Knjiga Kapitalizam u Hrvatskoj: Perifernost, korupcija i razvoj autora Josipa Lučeva nastoji odgovoriti na dva pitanja. Prvo se pitanje odnosi na prirodu suvremenog kapitalizma. Knjiga prvo daje pregled institucija koje održavaju i osmišljavaju suvremeni kapitalizam, a zatim se bavi sa stvarnim tržištima u komparativnoj analizi. Drugo je pitanje priroda hrvatskog kapitalizma. Knjiga u četiri komparativna poglavlja opetovano postavlja pitanje sličnosti s Hrvatskom i izdvaja lekcije za razumijevanje Hrvatske. U nastavku knjige se na toj osnovi opisuje ključne mehanizme kapitalizma u Hrvatskoj i argumentira strukturne nedostatke, perifernost i korumpiranost.
U prvom i uvodnom poglavlju knjiga definira osnovne pojmove povezane s razvojem i mjerenjem gospodarskog rasta i pokazuje da se načelno razvoj Hrvatske kreće u dobrom smjeru. Teško siromaštvo se u manje od desetljeća smanjilo s više od 8% na manje od 2%. Potrošnja građana se u istom periodu povećala s oko 60% EU prosjeka na blizu 80%. Istovremeno je Hrvatska zemlja popriličnih regionalnih razlika i te se razlike očituju na kompleksne načine. Ovo poglavlje govori i o povezanosti visoke nezaposlenosti i demografskih gubitaka u proteklih deset godina u županijama u Republici Hrvatskoj.
U drugom se poglavlju donosi kratak pregled gospodarske povijesti Hrvatske, njezinih potlačenosti i šokova.
U trećem poglavlju se istražuje uloga institucija u učinkovitosti tržišta. Institucije se mogu definirati na razne načine, često ih se
objašnjava kao pravila ili kao ravnotežu strateških odabira. Tržišni procesi, motivi i aktivnosti uvijek su usmjereni k institucijama. One dakle definiraju samo tržište pa i tip kapitalizma.
U četvrtom poglavlju objašnjava se pojam institucionalne komplementarnosti. Taj je pojam ključan za institucionalnu tipologiju uspjeha razvijenih tržišta. Nema, naime, jednog jedinog tipa kapitalizma, već postoje alternative. Tipovi kapitalizma koji uspješno biraju i komplementarno slažu regulativna rješenja su uspješni, a oni koji ih ne slažu komplementarno – nisu. Može se biti uspješan i razvijen kao Danska ili uspješan i razvijen kao Irska, uspješan i razvijen kao Njemačka ili kao SAD. Ali između tih parova postoji institucionalan jaz, oni svoja tržišta koordiniraju drukčije i drugim pristupom regulaciji. Postoje barem dva kluba kapitalizama najrazvijenijih tržišta. Prvi koordiniraju svoje aktivnosti više strateški i dugoročnije (Njemačka i dobar dio ostatka Europe i Japan), a drugi liberalnije i kratkoročnije (SAD, Kanada, UK, Irska, Novi Zeland, Australija). U takvoj analizi ispada da je Hrvatska sličnija ovim prvima. Ali, često izostaju pozitivni aspekti ovakve koordiniranosti i Hrvatska ima očite strukturne nedostatke koje knjiga u nastavku istražuje. Iduća tri poglavlja služe širenju agende komparacije kapitalizama.
Peto poglavlje se bavi s postsocijalističkim, mediteranskim i latinoameričkim kapitalizmima i počinje komparativno analizirati hrvatsko tržište rada. Hrvatska zapravo ima zamjetno snažnu ulogu sindikata i kolektivnog pregovaranja u kontekstu socijalističkih zemalja. Šesto poglavlje otvara pitanje kineskog
kapitalizma kao posebnog slučaja. Sedmo poglavlje bavi se pitanjem neformalnosti institucija u indijskom, ruskom i afričkom kapitalizmu. Takva neformalnost (siva ekonomija blago onkraj zakona) vidi se i u razvoju hrvatskog „rodijačkog kapitalizma“.
Osmo poglavlje istražuje ulogu nejednakosti i s odrednice modela rasta i njihovom ulogom u hrvatskom kapitalizmu.
Deveto poglavlje otvara pitanje inflacije i fiskalne politike u Hrvatskoj.
Deseto poglavlje argumentira razinu tereta perifernosti za Hrvatsku. Razina perifernosti se vidi u rezultatima međunarodne razmjene (deficitima robne razmjene), tržišta rada (ekonomske emigracije) i tržišta kapitala (snaga domaćeg kapitala u odnosu na strani).
Jedanaesto poglavlje istražuje uzroke neuspjeha – konkretno: kretanjima u plaćama, inflaciji i produktivnosti.
Dvanaesto otvara neugodno pitanje korupcije. Ona nije samo opte-
rećenje na makro razini ili pojedinačno djelo na mikro razini. Ona može biti i institucija sama po sebi. Bez prepoznavanja kompleksne prirode teško iskorjenjive korupcije, teško se možemo boriti protiv nje.
Trinaesto poglavlje donosi zaključak. Knjiga ukupno analizira kapi-
talizam u Hrvatskoj kroz njegove strukturne poteškoće i ranjivosti (perifernost, relativno veliki uvoz robe i kapitala, relativno velik izvoz turizma i rada) i kroz njegovu institucionalnu podlogu (relativno snažne banke, relativno koordinirani rad, korupcija i klijentelizam).
Završava i s notom optimizma. Relativno dobar razvoj pomaže u
suzbijanju korupcije i klijentelizma u kontekstu dostupnosti europskih sredstava, europskog nadzora i sve užurbanijeg tržišta rada.
Kraj knjige se tako pridružuje optimizmu s početka knjige, gdje su pokazani relativni uspjesi u postizanju rasta i smanjenja teškog siromaštva posljednjih godina.
Monografija Poduzetništvo - 500 najzaslužnijih
Poduzetnici su svojim inovativnim pristupima i odgovornom praksom ključni pokretači usmjeravanja društva prema razvoju i općem poboljšanju.
Nedavno su Međunarodni ekonomski forum Perspektive i Društvo za poslovne usluge i marketing Promo global ostvarili još jedan poslovni podvig vrijedan pažnje.
Nakon jednoipolgodišnjeg rada objavili su nakladničko monografsko djelo koje je nastajalo etapno kroz deset godina, kroz povijest i za povijest, u kojemu je slikom, riječju i ilustracijama predstavljeno više od pet stotina vrhunskih poduzetnika i njihovih kompanija, uspješnih gradonačelnika i njihovih gradova, znanstveno-obrazovnih institucija, vrsnih menadžera, predsjednika uprava, ministara i drugih najzaslužnijih za promociju i razvoj poduzetništva u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi.
U njoj su predstavljeni najzaslužniji pojedinci, kompanije, organizacije i institucije za razvoj poduzetništva, nove ekonomije i održivoga poslovanja u srednjoj i jugoistočnoj Europi u proteklim godinama - laureati nagrada i priznanja za doprinos razvoju poduzetništva i nove ekonomije: „STVARATELJI ZA STOLJEĆA“, „GLOBALLOCAL“ i „REGIONALNI ESG LIDER“ u periodu od 2014. do 2024. godine.
Monografija punoga naslova „PODUZETNIŠTVO – 500 NAJZASLUŽNIJIH za razvoj održivog poduzetništva i nove ekonomije u srednjoj i jugoistočnoj Europi“ predstavlja najzaslužnije pojedince, kompanije, organizacije i institucije za razvoj poduzetništva, nove ekonomije i održivoga poslovanja u srednjoj i jugoistočnoj Europi u proteklim godinama. Monografija je primjer uspješnog nastojanja da se korisnim ilustriranim djelom takav veliki doprinos otrgne od zaborava, da se i na takav način oda veliko priznanje najzaslužnijima, te da se motivira i druge da slijede njihov primjer.
Riječ je o doista jedinstvenom, elegantno uređenom i raskošno ilustriranom monografskom djelu, velikog opsega, koje je stvarano i stvoreno za povijest.
Monografija „PODUZETNIŠTVO –500 NAJZASLUŽNIJIH“ privući će pažnju čitalačke publike i poslovne zajednice zbog ogromnog doprinosa širenju poduzetničke misli, razvoju poduzetničke kulture i promicanju važnosti poduzetništva za razvoj našega društva. U Monografiji pišu najpozvaniji autoriteti za tematske oblasti: prof. dr. emeritus Slavica Singer, prof. dr. sc. Siniša Zarić, akademik prof. dr. Velimir
Srića, poduzetnik Vinko Ćuro i prof. dr. sc. Majda Tafra Vlahović. Nakladnici su odlučili da ovakvo kapitalno djelo, koje predstavlja najzaslužnije za dugogodišnji razvoj poduzetništva, ne može biti drukčije premijerno predstavljeno nego pred jednako važnom i zaslužnom publikom - na mjestu i u vremenu koji su odabrani s puno organizacijskog senzibiliteta. Za mjesto premijernog predstavljanja odabrana je poduzetnička Slovenija, dok je 5. Svjetski kongres poduzetnika Slovenija 2025 poslužio kao odlična platforma za neposredno predstavljanje djela kakvo je Monografija „PODUZETNIŠTVO –
500 NAJZASLUŽNIJIH“. U listopadu 2025., u slovenskoj Rogaškoj Slatini, na premijernom predstavljanju monografije okupili su se ugledni poduzetnici i drugi visoki uzvanici iz regije srednje i jugoistočne Europe.
Monografija je ugledala svjetlo dana u ambijentu kakav dolikuje velikim i uspješnim poduzetnicima koji su predstavljeni u monografiji, poput: Branka Roglića, Ante Vlahovića, Stjepana Šafrana, prof. Nikice Gabrića, Bernarde Cecelja, Ivana Katavića, Tomislava Antunovića, prof. Slavka Vidovića, Franja Pašalića, Ivana i Mirjane Topčić, Raula Cvečića Boleta, prof. Gordane Nikolić i drugih iz Hrvatske; Vainera Marchesinija iz Italije; Svetozara Janevskog, Živka Mukaetova, Andreje Josifovskog, prof. Blagoja Samakoskog, Vancha Chifliganeca, Stojanča Stojanova, Strasha Milkovskog i drugih iz Sjeverne Makedonije; Dragoljuba Vukadinovića, dr. Jasmine Knežević, Vojina Osto-
Bijela
jića, Mile Litvinjenko i drugih iz Srbije; Joža Mermala, Franca Pangerla, Tanje Skaza i drugih iz Slovenije; Faruka Širbegovića, Nenada Vukoja, Adise Tufo i drugih iz Bosne i Hercegovine; Tomislava Čelebića, Hasana Ramovića, Mirjane Paunović i drugih iz Crne Gore, te brojnih gradonačelnika propulzivnih gradova i općina koji desetljećima u svojim lokalnim zajednicama uspješno kreiraju dobar ambijent za razvoj poduzetništva.
Monografija „PODUZETNIŠTVO –500 NAJZASLUŽNIJIH“ predstavlja i svojevrsni poticaj te ohrabrenje i za mlade da se odvaže i opredijele za poduzetnički poziv u cilju nesputanog izražavanja stvaralačkih sposobnosti, primjene novih ideja te razvoja kreativnosti. Već je u periodu najave objavljivanja privukla pažnju poslovne zajednice i čitalačke publike zbog ogromnog doprinosa širenju poduzetničke misli, razvoju poduzetničke kulture i promicanju važnosti podu-
zetništva za razvoj društva u cjelini. Dodatnu vrijednost monografiji daje i činjenica da se Uređivački savjet odlučio da na naslovnoj stranici Monografije bude prezentiran lik i ime Bernarde Cecelja, dugogodišnje ugledne i uspješne poduzetnice iz Hrvatske, vlasnice proizvodne kompanije BERNARDA. Bernarda Cecelja je među prvim dobitnicima Nagrade i priznanja „Stvaratelji za stoljeća“ za životno djelo (2015. godine), dok je u međuvremenu kompaniji Bernarda zasluženo dodijeljena i Nagrada i priznanje „Regionalni ESG lider“ (2024. godine). Odabirom da lik i ime Bernarde Cecelja bude svojevrsni sinonim uspješnog i održivog poduzetništva u regiji Srednje i Jugoistočne Europe, nakladnici Monografije žele promovirati važnost uloge i doprinosa žena poduzetnica u razvoju društva, važnost proizvodnih kompanija kao i važnost dugoročnog i istrajnog poslovanja s fokusom na kvalitetu i održivost.
knjiga 2026. – Ključevi razvitka: kako prilagoditi model rasta
Polazišna točka je jasna: Hrvatska je u proteklom desetljeću ostvarila zapažen rast, stabilizirala javne financije i dosegnula oko 80 % prosječnog dohotka Europske unije. No, kako se ističe već u uvodnim poglavljima, razvojno „voće s niskih grana“ je ubrano. Sljedeći korak –približavanje 90 % europskog prosjeka do 2035. – zahtijeva drukčiji model rasta .
Knjiga donosi 46 konkretnih preporuka raspoređenih u četiri područja: strategija razvoja, produktivnost i inovacije, investicije i tržište rada te porezni poticaji . Središnja teza glasi: Hrvatska se mora odmaknuti od rasta oslonjenog na domaću potražnju i europske fondove te snažnije okrenuti privatnim investicijama, izvozu i tehnološkoj modernizaciji. Posebno je naglašena uloga inozemnih izravnih ula-
ganja kao poluge za rast produktivnosti, prijenos tehnologije i integraciju u europske lance vrijednosti. Autori otvoreno upozoravaju na slabosti – stagnaciju produktivnosti, nizak udio ulaganja u istraživanje i razvoj, administrativne prepreke i demografske pritiske – ali istodobno ističu snage: makroekonomsku stabilnost, članstvo u EU, povoljne uvjete financiranja i rast zaposlenosti.
Jedan od najzanimljivijih prijedloga je nova „arhitektura za poticanje investicija“, takozvani model brzog vlaka, koji predviđa operativne timove, digitalizirane procedure i snažniju koordinaciju države kako bi se strateški projekti realizirali brže i učinkovitije .
„Bijela knjiga 2026.“ nije samo analiza, nego i političko-ekonomski manifest umjerenog reformizma.
BIJELA KNJIGA
KLJUČEVI RAZVITKA Kako prilagoditi model rasta
Njezin ton nije dramatičan, ali je upozoravajući: Hrvatska je u povoljnom trenutku, no bez povećanja produktivnosti, inovacijskog intenziteta i izvozne orijentacije, sadašnji zamah mogao bi se iscrpiti već krajem desetljeća.
Paper Bag Manufacturer
C Packaging is a manufacturer of high-quality paper bags whose quality has been recognized for many years by both small individual customers and the largest European retail chains.
