Poneđeljak, 29. septembar 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21480 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro NE! RATU U UKRAJINI
KAKO JE ZAKAZAO BEZBJEDNOSNI SEKTOR
Dok se predstavnici vlasti i opozicionih političkih partija „prepucavaju“ ko je odgovoran, kriminalci u ratu do istrebljenja
Iako nadležne institucije bezbjednosti ističu da je stanje stabilno i pod kontrolom, brojni problemi ukazuju da je put ka dugoročnoj sigurnosti i dalje izazovan. Najveće prijetnje predstavljaju transnacionalne kriminalne grupe, dok građani često izražavaju nepovjerenje
NO! TO THE WAR IN UKRAINE
DIPLOMATSKA POŠTA
Piše: Miodrag VLAHOVIĆ
Slika naše mlade diplomatkinje, koja sama sjedi iza elektronskog natpisa „Montenegro“, bezizražajnog lica, dok se u gotovo praznoj plenarnoj sali UN (veliki broj delegacija je, uz glasne proteste, napustio svoja mjesta) obraća izraelski premijer Benjamin Netanjahu je, ujedno, „definicija“ aktuelne crnogorske diplomatije
Sin tivatskog odbornika Dejana Risanćiča (DSS) i još jedan Tivćanin pod uticajem alkohola i droge izvali haos na Žabljaku
u institucije, naročito zbog sporih istraga i percepcije
političkog uticaja, ističe Pekić
Naučnica i bivša ministarka nauke Sanja Damjanović govori za Pobjedu o hadronskoj terapiji koja liječi kancer od 90 do 100 posto
Saobraćajna nezgoda na putu Lipci - Dragalj, ministarka turizma bila saputnica u službenom vozilu
Znanje imamo, međunarodnu podršku imamo, finansije su dostupne, ali nedostaje politička volja jer je očigledno da Crna Gora pokazuje slabost kada su u pitanju strateški projekti – kaže Damjanović STR. 8. i 9.
Direktor BIRN-a Vuk Maraš ocijenio da zbog nezakonitih i pogrešnih odluka menadžmenta državne energetske kompanije funkcionišu sve lošije i gube vrijednost
Pobjeda u posjeti crnogorskim arheolozima koji već četiri i po mjeseca iskopavaju i istražuju Stari Bar
Kordić ostaje na bolničkom liječenju, a policija je saopštila da su u saobraćajnoj nezgodi učestvovala tri vozila. Osim ministarke, još jedna ženska osoba S. Č., koja se nalazila u drugom vozilu, zadobila je povrede
Pronašli smo nepoznati manastir iz 14. vijeka i grobnice u Starom gradu. Imamo i kasnije faze, kada su tu bila postrojenja za skladištenja, potom u drugoj fazi i uljara za proizvodnju maslinovog ulja, a u trećoj topionica, gdje su se pravila đulad, dok u četvrtoj fazi Kneževa palata postaje konoba, slobodnoživeći prostor sa ljudima koji imaju neku zanatsku funkciju – priča Mladen Zagarčanin za Pobjedu
Kordić je zadobila prelom rebara i ostaje na bolničkom liječenju. Policija je saopštila da su u saobraćajnoj nezgodi učestvo-
VLAHOVIĆ
Sjećam se, septembar je 2009. godine i, na početku redovnog godišnjeg zasijedanja Generalne skupštine (GS) UN, crnogorsku delegaciju predvodi premijer Milo Đukanović. Tada su odnosi sa Republikom Srbijom zategnuti, pa se srpski predsjednik Boris Tadić i crnogorski premijer i ne pozdravljaju prilikom slučajnog susreta na ulazu u plenarnu salu svjetske organizacije. (Tadić, osim što je bio potpuno poražen - što je i lično teško podnio - rezultatom crnogorskog referenduma o nezavisnosti, prije svega, trošio je veliku energiju na negativnu kampanju prema Crnoj Gori. Situacija je pogoršana našim potpunim ignorisanjem njegovih neutemeljenih i plitkih „argumenata“ i prijetnji godinu dana ranije, takođe na zasijedanju GS UN: Crna Gora je u oktobru 2008. priznala Kosovo.)
Đukanović govori drugog ili trećeg dana zasijedanja, a ja primijetim da samo dvoje diplomata sjedi na mjestima rezervisanim za Srbiju - i to treći i peti po rangu u srpskoj delegaciji.
Pošto Tadić govori dan kasnije, kažem da treba da odgovorimo istom mjerom - i da, od šest mjesta iza table „Montenegro“ popunimo samo dva - istog nivoa kao srpska delegacija, naravno… Ko ne poštuje sebe, teško će ga drugi poštovati.
Nisam dobio potvrdu/podršku za takvu (logičnu) zami-
sao - pa je govor predsjednika Srbije odslušala kompletna crnogorska delegacija - na najvišem nivou. Svi, dakle, osim crnogorskog ambasadora u Vašingtonu, koji je, po „pravilu“ ustanovljenom dvije godine ranije, član delegacije Crne Gore na septembarskim zasijedanjima GS UN. Otišao sam na kafu sa gospođom Rozmari DiKarlo (DiCarlo), sa kojom sam, tri godine ranije, otvorio Ambasadu SAD u Podgorici. Čuo sam i mnogo korisnije stvari - ako i to treba reći.
A naše postupke i gestove dobre namjere srpska strana je uvijek - i tada, i ranije, i kasnije - tumačila kao znak naše slabosti. Naša „dobronamjerna“ ćutanja, ili blage zakašnjele reakcije - sjetićemo se svi - posebno su bile učestale tokom crnogorske Vlade formirane 2016. U diplomatiji ništa nije slučajno. Ili ne bi trebalo da bude. To jest - sve se tumači kao izraz namjere, manje ili više vješto upakovane u izraz, stav i ponašanje - pa i u pojedinačni gest. Čak i ako onaj koji ga čini nije svjestan kakve sve poruke može njime poslati. I dobre, i loše.
IZRAEL …
Slika naše mlade diplomatkinje, koja sama sjedi iza elektronskog natpisa „Montenegro“, bezizražajnog lica, dok se u gotovo praznoj plenarnoj sali UN (veliki broj delegacija je, uz glasne proteste, napustio svoja mjesta) obraća izraelski premijer Benjamin Netanjahu je, ujedno, „definicija“ aktuelne crnogorske diplomatije.
(Da se odmah razumijemo: mlada koleginica nije tu ništa kriva. Njoj su to naredili šef delegacije, slučajni predsjednik Jakov Milatović, ili nominalni šef diplomatije Ervin Ibrahimović. Na njima je odgovornost.)
Slika naše mlade diplomatkinje, koja sama sjedi iza elektronskog natpisa „Montenegro“, bezizražajnog lica, dok se u gotovo praznoj plenarnoj sali UN (veliki broj delegacija je, uz glasne proteste, napustio svoja mjesta) obraća izraelski premijer Benjamin Netanjahu je, ujedno, „de nicija“ aktuelne crnogorske diplomatije
Problem je sâmi postupak, koji pokazuje da Crna Gora nema stav u vezi sa Izraelom i katastrofalnom situacijom u Gazi, u kojoj se, nesmanjenom žestinom nastavlja stravični pogrom civilnog stanovništva i bjesomučno razaranje, koje i najozbiljnije političke i diplomatske adrese ovog svijeta i međunarodne sudske instance de nišu kao genocid. Ili, preciznije, Crna Gora pokazuje da ne smije da zauzme stav po tom pitanju. Zato i jesu i nisu bili prisutni tokom govora Netanjahua
Problem je sâmi postupak, koji pokazuje da Crna Gora nema stav u vezi sa Izraelom i katastrofalnom situacijom u Gazi, u kojoj se, nesmanjenom žestinom nastavlja stravični pogrom civilnog stanovništva i bjesomučno razaranje, koje i najozbiljnije političke i diplomatske adrese ovog svijeta i međunarodne sudske instance definišu kao genocid. Ili, preciznije, Crna Gora pokazuje da ne smije da zauzme stav po tom pitanju. Zato i jesu i nisu bili prisutni tokom govora Netanjahua. To nije slučajno: aktuelna vanjska politika Vlade Crne Gore je amalgam, to jest, preciznije, bućkuriš najrazličitijih stavova, težnji i projekcija - kojima je teško naći zajedničku logiku i nit koja bi ih povezivala.
Tako četnički vojvoda Mandić i Bečić-Bogdanović Demokrate, uz prećutnu ili ekspli-
citnu saglasnost Spajićevog PES, napadno i propagandno sarađuju sa Izraelom, baš u vrijeme najteže ratne krize. To prolazi bez ikakve reakcije ministra i Ministarstva vanjskih poslova - kao da se ne radi o istoj vladi i istoj vladajućoj koaliciji. Sa svoje strane, u onom segmentu vanjskopolitičkih aktivnosti koji mu je dozvoljen, predsjednik Bošnjačke stranke je sveo svoj ministarski mandat na beskonačni niz fraza i ponavljanje formulacija koje ne govore niti jednu novu stvar - uključujući, dok smo još u Njujorku, i njegov „govor“ o izazovima vještačke inteligencije (?!) - ili se bavi materijom koja ga jedino/ najviše i interesuje. A to je dokazivanje, tj. stvaranje utiska da su on i njegova stranka jedini legitimni predstavnici crnogorskih Bošnjaka. U tu svrhu će slaviti 13. juli u septembru, u Turskoj, đe živi i radi vrlo uticajna zajednica naših Muslimana i Bošnjaka …
Za to vrijeme, drugi potpredsjednik Vlade za vanjske poslove (tj. alternativni mvp) Filip Ivanović obilazi članice EU i govori o evropskoj agendi baš kao da je iz elite DPS ili ES - dakle kao neko ko bezrezervno vjeruje u evropske vrijednosti, standarde i pravila! Ivanović će prećutati sve ono što, na unutrašnjem planu, (ne) čini njegova stranka. Dva ili tri citata ministara ili poslanika njegovog PES bi taj evropski narativ učinila jednako uvjerljivim kao, na primjer, njegovo zalaganje za članstvo Crne Gore u NATO.
… HRVATSKA
Uz to, alternativni mvp Ivanović uredno raportira o podršci Crnoj Gori na baltičkim adresama, kao i u Irskoj … To je svakako pozitivno, mada, u takvim susretima, domaćini žele da potenciraju svoju dobru namjeru i generalnu podršku crnogorskim evropskim aspiracijama. Primjedbe i upiti se ne stavljaju u zvanična saopštenja, koja, ipak sadrže i formulacije koje na njih ukazuju - to je onaj dio da je na Crnoj Gori i njenoj Vladi odgovornost da ubrzaju, tj. nastave i dovrše neophodne reforme … Upadljivo je da ppv Ivanović izbjegava da govori o odnosima sa Hrvatskom na način koji bi ukazao da kod PES zaista postoji svijest i znanje da se izbjegnu - za Crnu Goru vrlo štetne - konfrontacije sa našim evropskim susjedom. (U tom kontekstu moramo primijetiti da se Ibrahimović bar trudi da širi frazeološki optimizam - da taj napor tako nazovemo …) Ivanović je svoju poziciju prema Hrvatskoj ugrozio svojom (neopreznom?; iskrenom?) izjavom da tekst na tabli u Morinju „nije adekvatan“. Njegova odbrana velikosrpskog nacionalizma i agresije prema Dubrovniku je brana da sei na planu odnosa sa Hrvatskom, đe nas očekuju situacije koje će zahtijevati i znanje i diplomatski talenat nosilaca najviših državnih funkcija - Ivanović i zaista bavi svojim poslom i obavezama, mimo i preko ugodnih kurtoaznih posjeta i putovanja.
Tako se PES diplomatija svodi na povremene „ispade“ pre-
mijera Spajića, kojem su čitav niz dramatičnih političkih, socijalnih i bezbjednosnih pitanja „seoske teme“, ali je zato nasilna smrt reprezenta krajnje desnice, rasističkog i mizoginog Čarlija Kirka razlog za promptnu reakciju u odbrani „slobode govora“. Teški problemi sa neslobodama te vrste u crnogorskom društvu su nevidljivi za Spajića. … i SRBIJA Slučajni Milatović je u Njujorku (ipak!) iskazao jedan jasni stav. Sa srećom!
Pritisnut eksplicitnim, a uljudnim pitanjima jednog od naših iseljenika, šef države je smogao snage i potvrdio stav da aktuelna Vlada ne može uvesti Crnu Goru u EU. Vlada i vladajuća većina su prećutali tu izjavu, osokoljeni činjenicom da Milatović nije bio spreman da, pred istim iseljenicima, kaže makar jednu kritičku riječ o nezakonitoj i neustavnoj poziciji Crkve Srbije u Crnoj Gori.
Dvostruko ucijenjen sa te strane, Slučajni Predsjednik ima jasno postavljene linije prema Srbiji: niti jedna riječ protiv svetovnih (Vučić) i „duhovnih“ vlasti iz tog inostranstva. I to je - da se vratimo na situaciju sa početka ovog teksta - suštinska razlika stare i avgustovske vlasti: dok su Đukanovićevi kabineti i Markovićeva vlada (možda/ponekad/ češće nego što je bilo potrebno) griješili, ili, preciznije, pogrešno odmjeravali i tempirali svoje reakcije na maligne uticaje Srbije, aktuelna Vlada, ali i dvije koje su joj prethodile, ima jasan „zabran“ kada je u pitanju zvanični Beograd i Patri-
Četnički vojvoda Mandić i Bečić-Bogdanović Demokrate, uz prećutnu ili eksplicitnu saglasnost Spajićevog PES, napadno i propagandno sarađuju sa Izraelom, baš u vrijeme najteže ratne krize. To prolazi bez ikakve reakcije ministra i Ministarstva vanjskih poslova - kao da se ne radi o istoj vladi i istoj vladajućoj koaliciji
jaršija. Kukavički muk vazala. Dok ćute o Vučiću i njegovoj vlasti koja se raspada, nadamo se da bar neko od aktuelnih ministara i predsjednika sprema hrabri „post-Vučić“ govor. Ili su spremni da odu zajedno sa njim - na onu stranu istorije iz koje nema povratka? Tako je sadašnja crnogorska diplomatija - shvatili ste to još od naslova, naravno - samo kulisa. Naš je problem, uz izvinjenje svim našim seljacima zbog upotrijebljene stilske figurešto nisu samo institucije postale kulise, već i ljudi koji obavljaju najznačajnije dužnosti. Potemkinova sela je ime za nešto što ne postoji, a Potemkinovi seljaci su ljudi čija politika nema sadržinu. Bar ne onu koja je danas prijeko potrebna Crnoj Gori. (Autor je vanjskopolitički komentator Pobjede)
Poneđeljak, 29. septembar 2025.
PODGORICA - Predstavnici crnogorske opozicije u datim uslovima, u sadašnjem trenutku, djeluju korektno i ne znam što se drugačije očekuje od njih ako smo saglasni u tome da su demokratska sredstva jedini način promjene katastrofalne vlasti koju sada imamo - kazao je za Pobjedu Ranko Đonović, publicista i analitičar, upitan da prokomentariše političko djelovanje predstavnika građana koji djeluju iz opozicionih redova.
Predsjednik Demokratske partije socijalista Danijel Živković prošle sedmice najavio je da ta partija neće ostati samo na institucionalnoj borbi protiv aktuelnog režima, već da su u završnim pripremama za organizaciju protestnih skupova širom Crne Gore.
- Protestni mitinzi koji su organizovani u proteklom periodu, nakon posljednjih izbora, bili su manje-više dobri, ali su sigurno mogli biti i mnogo bolji, to je sigurno. E to hoće li sada biti mnogo bolji, viđećemo - kazao je Đonović.
Prema njegovim riječima, to svakako neće biti mitinzi članova samo te partije, već „one evropske Crne Gore sa kojom je Liberalni savez Crne Gore nastupao prije 35 godina“.
- Crna Gora ima potencijala i energije za takvo nešto, odnosno za evropsku perspektivu. Ipak, mislim da se ovom prilikom mora postupati opreznije da se ne bi dozvolilo sitnim političkim prevarantima, poput Dritana Abazovića, Mi-
Analitičar i publicista komentarisao djelovanje opozicije i tihi sukob bivših bliskih saradnika u Demokratskoj partiji socijalista
lojka Spajića i Alekse Bečića, da se igraju njenom i našom sudbinom - dodao je Đonović. Upitan da prokomentariše prošlonedjeljna javna „prepucavanja“ na relaciji bivšeg premijera Duška Markovića i člana DPS-a i aktuelnog predsjednika partije Živkovića, Đonović kaže da mu je nepoznat razlog njihovog razlaza i da misli da je „u dobroj mjeri to nejasno i cijeloj crnogorskoj javnosti“.
- Makar je nepoznat valjan razlog za taj razlaz - kazao je Đonović.
On dodaje ova teza „važi samo ako znamo da sujeta i inat nanose najviše štete onome ko ih ima“.
- Pored toga, zar bavljenje politikom skoro četiri decenije nije dovoljno? Potvrđuje se pravilo, naročito u Crnoj Gori, kako je politika siguran put da se od bivših prijatelja naprave neprijatelji - smatra Đonović. U zaključku navodi da će naj-
Najavljena okupljanja neće biti samo mitinzi članova te partije, već one evropske Crne Gore sa kojom je Liberalni savez Crne Gore nastupao prije 35 godina. Crna Gora ima potencijala i energije za takvo nešto, odnosno za evropsku perspektivu. Ipak, mislim da se ovom prilikom mora postupati opreznije da se ne bi dozvolilo sitnim političkim prevarantima, poput Dritana Abazovića, Milojka Spajića i Alekse Bečića, da se igraju njenom i našom sudbinom - dodao je Đonović i energije za takvo nešto, odnosno i Alekse Bečića, da se igraju
bolje rješenje za obje strane biti da se zaustave na ovome, ne ostavljajući prostor da se „nekadašnje prijateljstvo pretvori u krajnje neprijateljstvo koje
Apel grupe nevladinih organizacija i građanskih aktivista
bi usrećilo njihove i neprijatelje Crne Gore“. Podsjećamo, aktuelni lider DPS-a kazao je da lider Stranke evropskog progresa Marko-
vić u posljednje vrijeme javnim nastupima pokušava da „pere savjest zbog nekadašnjeg članstva u najjačoj opozicionoj partiji“.
PODGORICA – Najava
postavljanja spomenika Puniši Račiću na tlu Crne Gore još je jedan pokušaj destabilizacije države, ugrožavanja njene građanske strukture i potkopavanja njenog puta ka Evropskoj uniji. Pozivamo ANB, Državno tužilaštvo i nadležna ministarstva da blagovremeno primijene svoje nadležnosti i ne dozvole da se takva štetna inicijativa sprovede - saopštila je grupa nevladinih organizacija i građanskih aktivista.
- Povodom najave postavljanja spomenika Puniši Račiću, ubici hrvatskih poslanika 1928. godine, podsjećamo da je takav spomenik 2017. već bio podignut u selu Slatina kod Andrijevice, bez saglasnosti nadležnih institucija, i da je uklonjen nakon oštrih reakcija javnosti i zvaničnog protesta Republike Hrvatske. Organizator podizanja spomenika je tada zbog tog postupka na osnovu sporazuma sa Državnim tužilaštvom kažnjen uslovno - navode u saopštenju. Račić je 20. juna 1928. u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz-
vršio atentat na poslanike Hrvatske seljačke stranke, ubivši trojicu, uključujući lidera te stranke Stjepana Radića, i ranivši dvojicu. - Njegov čin nije bio nikakav patriotizam, već zločin, za koji je osuđen i kažnjen. Podizanje spomenika bi glorifikovalo ta
ubistva, protivno Zakonu o spomen-obilježjima, koji jasno zabranjuje odavanje počasti osobama koje su nanosile štetu demokratskim i civilizacijskim vrijednostima - ističe se u saopštenju. Dodatno je, upozoravaju, problematično to što se glorifiku-
Račić je 20. juna 1928. u Narodnoj skupštini
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca izvršio atentat na poslanike
Hrvatske seljačke stranke, ubivši trojicu, uključujući lidera te stranke
Stjepana Radića, i ranivši dvojicu
je ubistvo narodnih poslanika i to Hrvata.
- Takav čin podstiče na mržnju prema Hrvatima, koji su i građani Crne Gore. Podsjećamo da član 7 Ustava izričito zabranjuje izazivanje ili podsticanje mržnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu, a
On je to saopštio na pres konferenciji u Skupštini Crne Gore, osvrnuvši se na tvrdnje svog nekadašnjeg partijskog kolege da je „Dritan Abazović dobio priliku da potpiše Temeljni ugovor zahvaljujući manjinskoj podršci njegovoj Vladi, koju je DPS obezbijedio, kao i sporazumu o toj podršci u kojem je, između ostalog, tretirano i pitanje Temeljnog ugovora“.
U intervjuu za naš list prošle sedmice Marković je kazao da je bivši premijer Abazović „Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom potpisao jer mu je to omogućio DPS“.
„Dritan Abazović je tzv. Temeljni ugovor potpisao jer mu je to omogućio DPS, koji je podržao njegovu manjinsku vladu i u dogovoru sa Urom, koji se odnosio i na Temeljni ugovor. Vjerujete mi da to znam“, rekao je Marković u intervjuu za Pobjedu. Ir. M.
podsticanje mržnje na nacionalnoj osnovi dodatno zabranjuju i važeći zakoni - ističe se u saopštenju. Pozivaju nadležne institucije – Agenciju za nacionalnu bezbjednost, Državno tužilaštvo i Upravu policije, Opštinu Andrijevica, Ministarstvo kulture i medija – da odmah provjere navode o podizanju spomenika i spriječe svaku nezakonitu inicijativu. Crna Gora ne smije dopustiti da se zločinci slave spomenicima, jer to vrijeđa žrtve, polarizuje društvo i ugrožava dobrosusjedske odnose. - Crna Gora je antifašistička, građanska i demokratska država i kao takva mora opstati. Vlast mora raditi sve što je potrebno da državu očuva kao takvu i uvede je u Evropsku uniju - zaključuje se u saopštenju. Potpisnici saopštenja su Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za demokratsku tranziciju (CDT), Centar za građansko obrazovanje (CGO), Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), Centar za ženska prava (CŽP), Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG), Institut za medije Crne Gore (IMCG), Ipso Facto, Prima, Asocijacija Spektra, Antifašisti Cetinja, Udruženje profesora istorije Crne Gore HIPMONT, kao i građanske aktivistkinje Paula Petričević, Jovana Marović i Dina Bajramspahić R. P.
Međunarodni sekretar SD-a i predstavnik Evropskog saveza Miloš Đuričković komentarisao stavove Davora Đenera date Pobjedi
PODGORICA - Intervju uglednog hrvatskog analitičara Davora Đenera za Pobjedu i nekoliko iznijetih pogleda na odnose Crne Gore i Hrvatske, koji se, rekao bih, poklapaju i sa onim što je zvanična politika Hrvatske, daju kvalitetan uvid u doživljaj tih odnosa sa hrvatske strane, ali i ukazuju na manjak razumijevanja ili adekvatnog odnosa prema onome što je stanje na terenu kada je riječ o Crnoj Gori, poručuje na mreži Iks međunarodni sekretar SD-a i predstavnik Evropskog saveza Miloš Đuričković
- Za oko mi je zapao naslov: „Đenero: Hrvatska razumije da sve provokacije koje dolaze iz Crne Gore šalje zvanični Beograd“. Tačno je da sve provokacije koje dolaze iz Crne Gore imaju moralnu i logističku podršku Beograda. Međutim, te provokacije ne stižu iz Beograda, već iz zvanične Podgorice, tj. crnogorskih institucija i predstavnika vladajuće većine. Štaviše, jedna od ključnih provokacija, poput Rezolucije o Jasenovcu, dobila je svoju potvrdu i u Skupštini Crne Gore od natpolovičnog broja poslanika. Već sada je jasno da ključnu ulogu u narušavanju odnosa sa Hrvatskom ima-
Ako, kako kaže, iz dnevno-političkog i svečarskog diskursa ovih triju partija uklonimo floskule i populističke fraze te sagledamo ono što su njihova djela, jasno je da je cilj ove grupacije da zvaničnu politiku Podgorice u potpunosti usklade sa zvaničnom politikom Beograda
ju tri partije: NSD, DNP i Demokrate, čiji su predsjednici Andrija Mandić, Milan Knežević i Aleksa Bečić proglašeni za persone non grata u Hrvatskoj. Tačno je da te partije i njihovi lideri imaju logističku podršku Beograda za takvu politiku, ali je još tačnije da oni to rade iz čistih uvjerenja. Dakle, njihova posvećenost ideji „srpskog sveta“ proporcionalna je posvećenosti suverenističke Crne Gore evropskoj ideji – naveo je on. Ako, kako kaže, iz dnevno-političkog i svečarskog diskursa ovih triju partija uklonimo floskule i populističke fraze te sagledamo ono što su njihova djela, jasno je da je cilj ove grupacije da zvaničnu politiku Podgorice u potpunosti usklade sa zvaničnom politikom Beograda.
- A zvanična politika Beograda podrazumijeva Crnu Goru van Evropske unije. Razumijevanje prilika u Crnoj Gori od strane Zagreba i Brisela počeće onda kada shvate i prihvate da su pomenute tri partije (NSD, DNP, Demokrate), ako uklonimo uobičajene floskule i populističke izjave, uspjele u tom naumu da politiku
zvanične Podgorice usklade sa politikom zvaničnog Beograda. Ako pogledamo procenat participacije i pozicije koje u Vladi i državi zauzimaju NSD, DNP i Demokrate, tj. da upravo oni čine dominantnu većinu i autoritet u Vladi i parlamentarnoj većini, na-
meće se pitanje: sa kojim legitimitetom ministar vanjskih poslova Ibrahimović, ali i premijer Spajić, mogu razgovarati sa ministrom Radmanom? Ja ću vam reći - ni sa kakvimnavodi Đuričković. Na današnji dan, kako kaže, zvanična politika Podgorice
nije ono što pričaju Spajić i Ibrahimović, već ono što rade Mandić, Knežević i Bečić. - Dakle, razgovori koje vodi ministar Ibrahimović sa svojim savjetnicima, ambasadorima i drugima, sa ministrom Radmanom nijesu ništa drugo do šoljica čaja sa
Predsjednik GO SDP učestvovao na skupu „Jedan region, jedna vizija, jedna budućnost“ u Skoplju
starim dobrim prijateljem. Kada Zagreb i Brisel prihvate navedene činjenice, koje su provjerljive i potvrđene u više navrata tokom protekle dvije godine, onda možemo zaključiti da problem nije u Mandiću, Kneževiću i Bečiću. Problem je upravo u Spajiću i Ibrahimoviću, koji daju legitimitet i moć trenutno zvaničnoj politici Podgorice, koja je antihrvatska i antievropskasmatra on.
A ako smo već, kako dodaje, identifikovali problem, onda je red da se osvrnemo i na pristup Zagreba i Brisela rješavanju tog problema.
- To je najbolje učiniti tako što ćemo citirati zvanični stav Evropske komisije od 6. februara 2018. godine, koji glasi: „EU je naučila na teži način da je dugotrajne političke sporove teže riješiti kada su zemlje već unutar bloka“. Da zaključimo: trenutno stanje je takvo da dok se ispije šoljica čaja i nađu rješenja za poneku od deset tačaka koje su predmet sporenja, zvanična Podgorica, na čelu sa Mandićem, Kneževićem i Bečićem, kreiraće deset novih tačaka sporenja - zaključuje Đuričković. R. P.
PODGORICA – Crnogorska vlast, na čelu sa predstavnicima nekadašnjeg DF-a čini sve da pokvari odnose sa našim susjedima i dovede nas u izolaciju kakvu smo imali devedesetih. Ponašanje koje favorizuje samo „svoj“ narod i „svoju“ vjersku zajednicu duboko je štetno za interese svih građana Crne Gore, uključujući i one čije interese Mandić i družina navodno brane.
Politika mržnje, podjela i netrpeljivosti se naročito intenzivirala poslije stvaranja geopolitičkih prilika da Crna Gora postane prva naredna
članica EU. Vučićev režim u Beogradu će preko svoje političke posluge u Crnoj Gori uraditi sve da do toga ne do -
đe, jer bi upravo ulazak Crne Gore u društvo najnaprednijih zemalja svijeta bio jasan signal građanima Srbije da je
moguća bogatija, evropska i moderna perspektiva za njihovu zemlju u odnosu na sadašnji autokratski režim –kazao je predsjednik GO SDP i predstavnik Evropskog saveza Mirko Stanić, na skupu „Jedan region, jedna vizija, jedna budućnost“, koji je u Skoplju organizovao Progress Instutute u saradnji sa Olof Palme fondacijom iz Švedske.
Osim predstavnika vodećih socijaldemokratskih, demokratskih i lijevih partija i pokreta iz Sjeverne Makedonije, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova i Albanije, skupu su prisustvovali poslanici Evropskog parlamenta, kao i sestrinskih
partija okupljenih u Partiji Evropskih Socijalista i SEE Network.
Stanić je u okviru panela posvećenog razvoju demokratije u regiji istakao da je za SDP i Evropski savez prioritet saradnja i napredak između država regije i njihovih građana, a ne izazivanje sukoba, podjela i netrpeljivosti. Evropski savez, kako je istakao Stanić, nudi jasnu perspektivu građanima naše zemlje, sa oslanjanjem na razvoj naših prirodnih, ali prije svega ljudskih kapaciteta.
- Crna Gora ima dovoljno stručnih, obrazovanih i iskusnih ljudi da ponovo izgrade Crnu Goru, obnavljaju pomorsku i vazdušnu flotu, povećaju industrijsku i poljoprivrednu proi-
zvodnju i pozicioniraju Crnu Goru kao prestižnu i značajnu turističku destinaciju. Sve suprotno od onoga što sadašnja nesposobna vlast Mandića i Spajića radi. Zbog toga su nam potrebni slobodni i demokratski izbori, kako bismo preuzeli odgovornost za državu, koja se suočava sa nizom kriza i u kojoj su skandali i afere postali svakodnevica - naglasio je Stanić. Na skupu je pružena snažna podrška demokratskim snaga našeg regiona sa posebnom podrškom koju ćemo ubuduće dobijati iz Evropskog parlamenta kako bi prekinuli negativne i štetne tendencije. Skupu je u ime SDP i Evropskog saveza prisustovala i Danijela Brajović R. P.
Direktor BIRN-a Vuk Maraš ocijenio da zbog nezakonitih i pogrešnih odluka menadžmenta državne energetske kompanije funkcionišu sve lošije i gube vrijednost
PODGORICA - Situacija u crnogorskom energetskom sektoru gora je nego što je bila zahvaljući pogrešnim, kontroverznim i nezakonitim odlukama menadžmenta koje su dovele do toga da kompanije iz ovog sektora počnu da funkcionišu gore, gube vrijednost, a građanima pružaju manje nego što bi trebalo - ocijenio je za Pobjedu direktor BIRN-a Vuk
Maraš. BIRN je lani spoveo sedmomjesečni monitoring elektroenergetskih kompanija u većinskom državnom vlasništvu.
Na pitanje Pobjede na koje odluke misli, Maraš je kazao da se to prije svega odnosi na enormno političko zapošljavanje. - Takvo zapošljavanje je bilo neshvatljivo čak i za vrijeme DPS-a, kojom brzinom i količinom se zapošljavaju partijski aktivisti i podobni kadrovi. Od početka su se u menadžmente dovodili ljudi bez iskustva i znanja da se uhvate ukoštac sa tako velikim sistemima. Umjesto da izaberu profesionalne menadžere, oni su se odlučili za partijska lica, jer profesionalni menadžeri ne bi izašli u susret njihovim zahtjevima da zapošljavaju one koje partija kaže ni u obimu koji traže, već one koji su najbolji na konkursu - kazao je Maraš našoj redakciji.
UVEĆANE DONACIJE
Osim toga, ukazuje i da su posljednjih godina donacije bile mnogo veće nego što je to ranije bio slučaj.
- Objektivno, to je jedan pokušaj kupovine glasova različitim metodama preko energetskih kompanija, zato što je stepen kontrole u državnim preduzećima manji nego što je to u organima javne uprave koji se direktno finansiraju iz budžeta – dodaje Maraš.
Na pitanje Pobjede šta se desilo sa obećanjima da će na rukovodeća mjesta, posebno ovakvih državnih kompanija, dolaziti samo oni sa profesionalnim zaslugama, Maraš navodi da je prethodni ministar energetike Saša Mujović donekle pokušao to da uradi.
- On je promijenio izvršne direktore i u Elektroprivredi (EPCG) i Crnogorskom elektrodistributivnom sistemu (CEDIS) postavio kvalifikovana lica, ali šteta koju su napravili prethodni direktori se ni do danas nije otklonila - ukazuje Maraš. Kao primjer loših odluka navodi ćerku firmu EPCG Solar gradnju, koja je, kako ukazuje, zaposlila nezakonito preko 300 ljudi.
- Napravili su partijsku firmu našim novcem, gdje su zapošljavali ljude kako im se ,,ćefne“ i sad kad su se suočili sa duplim negativnim mišljenjem, citiraju vještačku inteligenciju i prozivaju Državnu revizorsku instituciju za politički pristup, ali fakti su neumoljivi – dodaje Maraš.
Problematizuje to što se i pored očiglednih propusta niko ne poziva na odgovornost.
- Umjesto da se u Crnoj Gori konačno obezbijedi sistem vladavine prava na koji nas EU poziva godinama i bez kojeg nećemo ući u EU, da se procesuiraju svi oni koji su nanijeli štetu, da se svi nezakoniti ugovori oglase ništavnim, za šta imamo sve mehanizme i umjesto da premijer i PES ulože napor da država može da funkcioniše, to se toleriše i nema nikakvih posljedica. U takvoj situaciji je potpuno za očekivati da se to i nastavi – smatra Maraš.
TROŠKOVI
Njegov stav je da ove kompanije služe isključivo u partijske svrhe, jer građani imaju samo štetu, nikakvu korist.
- Troškovi zapošljavanja su ogromni, ne samo da je porastao broj zaposlenih, već su i zarade enormno veće. Dovoljno je samo pogledati finansijski iskaz i uvjeriti se kolika su bila izdvajanja po tom osnovu, a kolika su sada, a da ne govorimo o nezakonitim angažmanima preko agencija i ugovora o djelu za sistematizovana radna mjesta – kaže Maraš. Besmisleno je, kako dodaje, zapošljavati one koji nijesu potrebni sistemu, a ako jesu potrebni, one koji nijesu kvalifikovani. Potrebno je organizovati konkurse i na radna mjesta u ovim kompanijama zapošljavati samo najbolje ljude. U suprotnom se, kako navodi Maraš, nanosi šteta u finansijskom smislu, a na dugi rok pravi apsolutna šteta kada je riječ o razvoju kompanije. Na pitanje Pobjede koliku moć, odnosno nadležnosti imaju izvršni direktori u crnogorskim državnim firmama, imajući u vidu da u bordovima direkto-
Takvo zapošljavanje je bilo neshvatljivo čak i za vrijeme DPS-a. Od početka su se u menadžmente državnih elektroenergetskih kompanija dovodili ljudi bez iskustva i znanja da se uhvate ukoštac sa tako velikim sistemima. Umjesto da izaberu profesionalne menadžere, oni su se odlučili za partijska lica, jer profesionalni menadžeri ne bi izašli u susret njihovim zahtjevima da zapošljavaju one koje partija kaže ni u obimu koji traže, već one koji su najbolji na konkursu, saopštio je direktor BIRN-a Vuk Maraš
ra najčešće sjede partijski kadrovi, Maraš navodi da se ne radi o tome koliku moć imaju, već koliko integriteta.
- To je velika razlika. Ja nijesam vidio da se bilo ko od njih javno pobunio protiv zvaničnih ili nezvaničnih naloga da se recimo nakrcava partijskim aktivistima. Direktori i te kako imaju ovlašćenja da nekim stvarima stanu na put, oni su ti koji potpisuju odluke o zapošljavanju, mogu pokrenuti proceduru oglašavanja ništavnim nezakonitih ugovora, ali mi ništa od toga ne vidimo u javnosti. Da li su oni možda imali takvih pokušaja pa to nije dospjelo u javnost ili je i njima milije da ne prave negativne odnose sa bordom, pa idu logikom - i vuci siti i ovce na broju…- navodi Maraš. Ovakve prakse su loše po građane Crne Gore, jer se kompanije koje su od vitalnog značaja za zemlju ne mogu razvijati onom dinamikom kakvom bi se razvijale da imaju najbolje ljude na tržištu.
- Ove kompanije to mogu da priušte, jer su te zarade prilično velike. Upravo zato partije tu i trpaju familije i prijatelje, a ne tamo gdje su plate niže - dodaje Maraš.
Na pitanje Pobjede da li je realno da u Crnoj Gori ikada zaživi meritokratija, Maraš se ipak nada da jeste.
- Nova vlast je, između ostalog, izbore dobila na obećanjima o meritokratiji. Oni su prozivali DPS za korupciju, a onda su postali još gori, jer su i oni počeli da kupuju glasove, mnogo više nego DPS. Ja želim da vjerujem da većina ljudi u Crnoj Gori, pogotovo roditelji hiljada onih koji su otišli u zemlje gdje meritokratija vlada, to želi. Ako nas i dalje budu predstavljali ovakvi mediokriteti i punili državne kompanije i institucije, onda će zemljom upravljati oni koji su daleko od najboljih. Tako će ova zemlja samo ići unazad, a najbolje kadrove će davati drugim zemljama, jer će oni tamo dobiti sve ono što u svojoj zemlji ne mogu da dobiju - zaključuje Maraš.
MONITORING
Sedmomjesečni monitoring EPCG, CEDIS-a, Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES), Solar gradnje i EPCG Željezare koji je BIRN sproveo prošle godine, pokazao je da su ove kompanije tokom šest godina ostvarile prihod od 3,48 milijardi eura, dok su rashodi iznosili 2,81 milijardi, od čega je na zarade, naknade i ostale lične rashodi otišlo 373,3 miliona eura. Od 2018. do 2023. godine ove kompanije su podijelile preko šest i po miliona eura donacija i sponzorstava. - Evidentno je da od promjene
vlasti 30. avgusta 2020. godine, koje je za posljedicu imalo preuzimanje kompanija od novih rukovodstava u 2021. iznos dodijeljenih donacija drastično raste. Tokom 2019. i 2020. godine donacije i sponzorstva iznosili su 929, odnosno 812.000 eura, da bi nakon preuzimanja od novih rukovodstava ukupan iznos drastično porastao. Tako, 2021. godine podijeljeno je 1,4 milion eura, godinu kasnije skoro dva miliona, da bi u 2023. godini bilo podijeljeno skoro 1,4 milion eura donacija i sponzorstava. Glavni primaoci donacija bili su budžetski korisnici, vjerske organizacije i sa njima povezana lica i sportska društva. Sponzorstva i donacije ostaju prostor za ozbiljne zloupotrebe vođene političkim uticajima – ukazali su iz BIRN-a.
Maraš je tada predstavljajući rezultate istraživanja kazao da su političke elite shvatile da im državne kompanije pripadaju kao ratni plijen i time pogazile sve principe korporativnog upravljanja. - Kompanije iz energetskog sektora su samo 2023. godine imale prihod preko 800 miliona eura. Broj zaposlenih, i to samo onih koji imaju ugovore o radu, bez angažovanih po konsultantskim i ugovorima o djelu, u ovim kompanijama se od 2018. do 2020. godine kretao oko 3.340, dok je nakon toga ta brojka skočila na 4.300, a samo godinu kasnije na 5.009 – kazao je Maraš. Ipak, ti podaci se, iako ih nema u zvaničnim dokumentima, kako je naveo Maraš, mogu naći među rashodima za naknade i zarade.
- Od 2018. do 2022. godine na naknade i zarade je odlazilo
između 66 i 68 miliona eura, 2021. godine ta cifra dolazi do 73 miliona, 2022. godine do 87,7 miliona, dok je 2023. godine na naknade i plate potrošeno 115,6 miliona eura - pokazalo je istraživanje BIRN-a.
Elektroprivreda je prošlu godinu završila sa dobiti od 10,2 miliona eura koja je za preko 80 odsto manja nego godinu prije kada je iznosila 52,5 miliona eura. Za takav rezultat su, kako su kazali ranije iz EPCG, zaslužne loša hidrološka situacija i promjene na berzi, te to što su u godini prije imali jednokratne prihode. Na kraju juna ove godine EPCG je bila u minusu od 24,5 miliona eura, na šta je, kako su ukazali, uticala rekonstrukcija TE Pljevlja te prodaja električne energije potrošačima po nižoj cijeni od nabavne. CEDIS je prošlu godinu završio sa dobiti od 519.300 eura, što je za 62,95 odsto manje nego godinu prije. DRI je ovoj kompaniji dala duplo negativno mišljenje na finansijski izvještaj i pravilnost poslovanja u 2022. godini, a Regulatorna agencija za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti (REGAGEN) je izvještaju o stanju energetskog sektora za prošlu godinu dovela u pitanju politiku zapošljavanja u CEDIS-u, ukazujući da je prošle godine u prosjeku bilo zaposleno 412 ljudi više nego 2020, te da su zarade u odnosu na isti period veće za 12 miliona eura, iako se obim djelatnosti i način funkcionisanja u tom periodu nije mijenjao. Rudnik uglja je prošlu godinu završio sa profitom od 15,05 miliona eura, dok su prvu polovinu ove godine završili sa minusom od 4,45 miliona eura, na šta je, kako se navodi u izvještaju, uticala planirana rekonstrukcija TE Pljevlja i izmještanje toka rijeke Ćehotine.
Crnogorski elektroprenosni sistem (CGES) je prvu polovinu ove godine završio sa profitom od 12,9 miliona eura, dok je prošlu godinu završio sa neto dobiti od 24,8 miliona eura. U izvještaju REGAGEN-a za prošlu godinu se navodi da je za zarade potrošeno skoro tri miliona više nego godinu prije, da je prosječan broj zaposlenih u odnosu na 2020. bio veći za 39, a plata za skoro četiri miliona u odnosu na taj period.
M. LEKOVIĆ
Saobraćajna nezgoda na putu Lipci - Dragalj, ministarka turizma bila saputnica u službenom vozilu
PODGORICA – Na magistralnom putu Lipci – Dragalj, u mjestu Knežlaz, pri opštini Kotor, oko 14.45 časova, dogodila se saobraćajna nezgoda u kojoj je ministarka turizma Simonida Kordić dobila teške povrede - saopšteno je iz Uprave policije. Portal CdM objavio je da je Kordić zadobila prelom rebara i da nije životno ugrožena, te da će ostati na bolničkom liječenju. Policija je saopštila da su u saobraćajnoj nezgodi učestvovala tri vozila. - Ministarka Kordić bila je saputnica u vozilu Ministarstva turizma kojim je upravljao vozač ovog ministarstva. Osim ministarke, još jedna ženska osoba S. Č., koja se nalazila u drugom vozilu, zadobila je povrede – saopšteno je. Kordić je, naglašavaju iz policije, zadobila teške tjelesne povrede i smještena je u Kliničko-bolnički centar u Kotoru, dok je S. Č. dobila lakše tjelesne povrede i smještena je u Specijalnu bolnicu „Vaso Ćuković“ u Risnu. O događaju je, kako su naveli, obaviješten državni tužilac u Osnovnom dr-
žavnom tužilaštvu u Kotoru. - Na licu mjesta je izvršen uviđaj. Preduzimaju se aktivnosti na utvrđivanju uzroka nastanka saobraćajne nezgode - zaključili su.
Policiji je u aprilu ove godine prijavljeno da je neko ko je
upravljao službenim automobilom registarskih oznaka PGCG-040, a koji koristi Kordić, pod blinkerima preticao kolonu na punoj liniji iz pravca Herceg Novog ka Morinju, te da zbog brze vožnje ugrožava učesnike u saobraćaju. R. P.
Sin tivatskog odbornika Dejana Risanćiča (DSS) i još jedan Tivćanin pod uticajem alkohola i droge izvali haos na Žabljaku
TIVAT - Tivćanima Petru Gačeviću (19) i Milošu Risančiću (22) određeno je zadržavanje do 72 sata nakon što su u subotu napali i povrijedili dva muškarca na
Žabljaku, a onda i izazvali udes bježeći sa lica mjesta. To je Pobjedi potvrđeno iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Pljevljima. Miloš Risančić je sin tivatskog
odbornika Dejana Risančića čija partija – DSS je jedna od konstituenata nove većine u Tivtu „Narod pobjeđuje“. Iz policije je saopšteno da je Risančić bio za volanom pod dejstvom alkohola i narkotika, te da je i Gačević bio alkoholisan.
- Policijski službenici su nad ova dva lica sproveli alkotestiranje i test na prisustvo psihoaktivnih supstanci. Utvrđeno je da M.R., koji je i upravljao vozilom, ima 1,99 promila alkohola u organizmu i da je pozitivan na kokain, a da P. G. ima 1,64 promila alkohola u organizmu - saopšteno je ranije iz Uprave policije. U ovoj saobraćajki nije bilo povrijeđenih ali je pričinjena materijalna šteta.
Porazna statistika Ministarstva unutrašnjih poslova Više od pet hiljada vozača
PODGORICA - U Crnoj
Gori su od 1. januara do 1. septembra ove godine uhapšene 5.053 osobe zbog teških saobraćajnih prekršaja, uključujući vožnju pod dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci, dok je u istom
prošlogodišnjem periodu uhapšeno 3.414 ljudi.
Iz Uprave policije su agenciji
Mina kazali da su od 1. januara do 1. septembra ove godine zbog upravljanja vozilom pod dejstvom alkohola u koncentraciji većoj od jednog promila uhapšene 1.824 osobe, dok
je zbog vožnje pod dejstvom alkohola u koncentraciji većoj od dva promila uhapšeno 488 ljudi.
Oni su rekli da je u tom periodu 211 osoba odbilo alko-testiranje.
- Zbog upravljanja vozilom pod dejstvom psihoaktivnih sup-
Poneđeljak, 29. septembar 2025.
PODGORICA - Ni četiri dana od ubistva dvojice Cetinjana Stefana Mila Belade i Andrije Ivanovića, čija su tijela pronađena u automobilu na oko 250 metara od glavnog puta Cetinje – Budva, u mjestu Ugnji, istražitelji nijesu utvrdili ko je stoji iza toga.
Nije poznato ni ko je namamio dvojicu Cetinjana, za koje istražitelji tvrde da su pripadnici škaljarskog klana i „namjestio“ ih ubicama. Nije utvrđeno ni ko je 7. septembra sa motocikla pucao na Beladu i ranio njegovu saputnicu Tamaru Stanojević dok su se takođe motociklom kretali od Cetinja prema Budvi. Ipak, čelnici bezbjednosnog sektora i predstavnici političkih partija tvrde da je stanje stabilno, dok se operativci i stručnjaci za bezbjednost pribojavaju da usložnjena situacija otvara prostor za još brutalnije likvidacije.
Da se Crna Gora suočava sa usložnjavanjem bezbjednosne situacije u zemlji tvrdi za Pobjedu predsjednik Internacionalne policijske organizacije, koji je doktorirao iz oblasti savremenog organizovanog kriminala, korupcije i terorizma kao prijetnje nacionalnoj i regionalnoj bezbjednosti Ivan Pekić. - Iako nadležne institucije bezbjednosti ističu da je stanje stabilno i pod kontrolom, brojni problemi ukazuju da je put ka dugoročnoj sigurnosti i dalje izazovan. Najveće prijetnje predstavljaju transnacionalne kriminalne grupe, dok građani često izražavaju nepovjerenje u institucije, naročito zbog sporih istraga i percepcije političkog uticaja, ističe Pekić.
Na društvenim mrežama objavljen je i video-snimak na kojem se vidi kako su Tivćani, ničim izazvani, napali više osoba.
Risančićev drugi sin Slobodan je na društvenim mrežama, kako pišu mediji, slavio ratnog zločinca i prijetio „ulazimo na Cetinje kao Ratko ’95. u Srebrenicu“.
On je, u avgustu 2021. godine, u periodu kada su se građani Cetinja okupljali u tom gradu u znak protesta protiv ustoličenja Joanikija u Cetinjskom manastiru, uputio prijeteću poruku: „Nema tu tolerancije i tih s****, petog ulazimo mi, Tivćani na Cetinje, kao Ratko ’95. u Srebrenicu“. R. P.
I dok su istražitelji prikupljali dokaze o posljednjem zločinu, na Javnom servisu, nimalo ohrabrujućim porukama, oglasio se ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović, saopštivši da sektor bezbjednosti nije zakazao.
- To tvrdim. Stepen rasvijetljenosti krivičnih djela je iznad 95 odsto - kazao je Šaranović.
JAZ IZMEĐU STATISTIKE I STVARNOSTI
Nastup Šaranovića, kako je kazao Pekić pokazuje jaz između statistike i stvarnog života. - Građani ne žive u procentima i statistikama, već u realnosti u kojoj se pucnjava odvija širom Crne Gore na ulicama, ugostiteljskim objektima, hotelima i drugim mjestima, a tijela ljudi se pronalaze po šumama ili automobilima. Kada se hvalite rezultatima u danu kada je javnost šokirana brutalnim i bezobzirnim zlo-
činom, šaljete poruku da ste ili nesvjesni ozbiljnosti problema, ili da se bavite propagandom umjesto suštinom, kazao je dr Pekić. Upozorio je da to ubicama može djelovati kao potvrda slabosti sistema bezbjednosti, dok građani ostaju s osjećajem da ih vlasti ne razumiju i ne štite, a što im je zagarantovano Ustavom Crne Gore. - Ubicama se šalje signal nekažnjivosti. Oni vide da se, uprkos spektakularnim akcijama, kontrolom operativno interesantnih lica i povremenim hapšenjima, ključni problemi ne rješavaju – korupcija unutar policije, veze unutar institucija, curenje informacija. Kada se te slabosti ponavljaju, mafija zaključuje da sistem nije sposoban da joj stane na put - naglašava Pekić. Da je bezbjednosni sektor zakazao, pokazalo se više puta. U julu je usred dana ispred porodične kuće u Staroj varoši ubijen Igor Nedović, koji je dva mjeseca ranije bio meta Arjana Rečkovića. Isti osumnjičeni za ranjavanje, dok ga je po-
stanci uhapšeno je 909 osoba, kao i 458 koje su odbile testiranje - naveli su iz policije. Oni su dodali da su, pored tih, nedozvoljena brzina kretanja vozila i preticanje na neisprekidanoj liniji drugi najčešći saobraćajni prekršaji koje vozači čine. R.P.
Nekada su postojale jasne hijerarhije i dogovori, sada dominira brutalno nasilje kao jedini način rješavanja sukoba. Drugi trend je sve veće regrutovanje mladih ljudi, često onih bez perspektive, sa margine društva. Oni ulaze u svijet kriminala kao vozači, kuriri, „izvršioci sitnih zadataka“, a nerijetko su i zavisnici od narkotika. Za vođe klanova to su potrošni resursi, jasan je Pekić
Poneđeljak, 29. septembar 2025.
ZAKAZAO BEZBJEDNOSNI SEKTOR: Dok se predstavnici vlasti i opozicionih političkih partija odgovoran, kriminalci u ratu do istrebljenja
licija tražila, došao je ispred kuće Nedovića i u njega ispalio više projektila. I dalje se za njim traga.
Dr Pekić navodi da slučaj u kojem osoba za koju se znalo da je meta ipak biva ubijena nakon 16 dana od prethodnog pokušaja likvidacije, jasno pokazuje da država nije u stanju da obezbijedi zaštitu ni u situacijama kada su rizici očigledni. - To otvara pitanje - ako institucije ne mogu zaštititi ljude koji su pod posebnim mjerama ili čiji je život evidentno ugrožen, kako onda običan građanin može imati osjećaj sigurnosti - pita on. Niz likvidacija kojima svjedočimo: iz snajpera ispred porodičnih kuća, jedna u Kotoru, jedna na Cetinju, likvidacija bombom u centru prijestonice, na kružnom toku na ulazu u Podgoricu dvojice Ctinjana, ukazuju na nemoć da se stane na kraj obračunima koji su sve suroviji i kako tvrde Pobjedini sagovornici iz bezbjednosnog sektora, vode do istrebljenja. Na društvenim mrežama, u onlajn prostoru građani svakodnevno iskazuju zabrinutost zbog sve učestaliji likvidacija. Mnogi rješenje vide u podnošenju ostavki svih onih koji nijesu pokazali rezultate u borbi protiv organizovanih kriminalnih grupa, počev od ministra Šaranovića. Pekić upozorava da bi najgori scenario mogao biti da građani izgube vjeru u državu i pravdu.
- Mnogi smatraju da nema smisla ni prijavljivati sumnjive stvari jer, nakon ovoliko brutalnih i bezobzirnih likvidacija između zaraćenih klanova, javlja se opravdani strah - kazao je on.
ŠANSA
sparentnosti - navodi naš sagovornik.
Iako nadležne institucije bezbjednosti ističu da je stanje stabilno i pod kontrolom, brojni problemi ukazuju da je put ka dugoročnoj sigurnosti i dalje izazovan. Najveće prijetnje predstavljaju transnacionalne kriminalne grupe, dok građani često izražavaju nepovjerenje u institucije, naročito zbog sporih istraga i percepcije političkog uticaja, ističe Pekić
rade u lošim uslovima, imaju slaba materijalna primanja i suočavanju se sa političkim pritiscima i nemaju adekvatnu zaštitu, ni fizičku ni institucionalnu.
- Iskusni policajci su se povukli ili su otišli u penziju po povoljnim uslovima, a novi nijesu dovoljno obučeni. To ostavlja prazninu, koju kriminalne grupe koriste - naglašava Pekić. Po njegovom mišljenju, korupcija i politički uticaj su ključni problemi.
ri, „izvršioci sitnih zadataka“, a nerijetko su i zavisnici od narkotika. Za vođe klanova to su potrošni resursi - jasan je naš sagovornik.
Prije godinu na Cetinju je u svom dvorištu ubijen Vasko Lješković, kako kažu iz policije – visokorangirani član škaljarskog klana. Likvidiran je iz snajpera. I on je, prema saznanjima istražitelja, duže vrijeme posmatran, a za zločin je angažovan profesionalac, koji ga je usmrtio jednim hicem. Do danas nema traga koji bi doveo do egzekutora. I na Lješkovića je pucano usred dana.
On ističe da bi prioriteti države trebalo da budu pojačane akcije oduzimanja i predaje ilegalnog oružja, strože kontrole pri izdavanju dozvola, te odlučnija borba protiv transnacionalnih kriminalnih klanova i korupcije na visokom nivou. - Pored toga, potrebno je ulagati u modernizaciju policije i tužilaštva, unapri-
Prema riječima Pekića, poseban problem sa kojim se suočava bezbjednosni sektor jeste i nedovoljna opremljenost i kadrovski kapacitet policije i pravosuđa, što dodatno otežava efikasnu borbu protiv teškog organizovanog kriminala i visoke korupcije.
jediti zakonski okvir uz jači parlamentar-
gment bezbjednosti leži i u jasnoj komunikaciji sa građanima. Transparentno informisanje o rizicima i rezultatima rada bezbjednosnih službi moglo bi da povrati povjerenje javnosti, koje je danas ozbiljno poljuljano. Ako se ovi koraci sprovedu dosljedno i bez kompromisa, Crna Gora ima potencijal da od zemlje sa reputacijom visoke izloženosti kriminalu postane primjer stabilnosti i jačanja institucija u regionu - smatra Pekić.
- Ako građani vjeruju da su pojedini policajci ili tužioci povezani sa kriminalcima, onda se ruši povjerenje u cijeli sistem. Javlja se urgentna potreba za sprovođenjem vetinga u službama bezbjednosti, ali kroz pravno regulisanje i donošenje zakona o vetingu, čime se šalje poruka svima zaposlenima u sistemu bezbjednosti da neće biti nedodirljivih i korumpiranih koji će moći da izbjegnu kontrolu životnog stila i imovinekazao je Pekić. Problem u bezbjednosnom sektoru je, kako je kazao Pekić, nedovoljna regionalna saradnja. Ističe da kriminal ne poznaje granice – on se organizuje na relaciji Podgorica –Beograd –Sarajevo – Tirana –Priština i ako države regiona ne sarađuju operativno, one zapravo prepuštaju teren kriminalnim grupama koje funkcionišu bez barijera.
ti preventivne programe u zajednicama i
nosni sektor susrijeće sa brojnim problemima
ci demotivisani, mnogi
A da barijera nema potvrđuju i likvidacije koje su se dogodile van naših granica. Cetinjanin Filip Knežević, koji je bio visokorangirani pripadniik kavačkog klana ubijen je 15. jula u Barseloni. Crnogorska policija dala je određene informacije o Kneževiću, ali španski istražitelji nijesu uspjeli da uđu u trag ubici.
Ključni preduslov je jasna
- Uprkos tome, smatram da Crna Gora ima šansu da značajno unaprijedi sveukupnu bezbjednost građana. Ključni preduslov je jasna politička volja, ali i nastavak saradnje sa Evropskom unijom i međunarodnim partnerima poput Interpola i Europola, koje podstiču reforme i zahtijevaju viši nivo tran-
SOCTA dokument 2021. procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori detektovao je 10 kriminalnih grupa, kada je koordinator svih službi bezbjednosti bio Dritan Abazović, čije su se kriminalne grupe bavile raznim kriminalnim djelatnostima,
od međunarodnog šverca narkoticima, trgovinom ljudima, lihvarenjem, pranjem novca i drugim unosnim nelegalnim poslovima. - Nakon tri godine, tačnije u novoizrađenom istoimenom dokumentu SOCTA 2024. procjena opasnosti od teškog i organizovanog kri-
- Ubistva koja gledamo često izvode profesionalci – precizni, obučeni i dobro plaćeni. To znači da postoji cijeli „mafijaški sistem“ – od djece koja se uvlače u kriminal, pa do internacionalnih izvršilaca koji ulaze u zemlju, izvrše likvidaciju i nestanu - kazao je Pekić.
POTROŠNI RESURSI
minala u Crnoj Gori detektovano je da su se dvije kriminalne grupe ugasile, a da su se stvorile tri nove, pa je u novom SOCTA dokumentu detektovano 11 kriminalnih grupa što demantuje nosioce vlasti da su pobijedile organizovani kriminal - kazao je Pekić
On ističe da se kriminalne organizacije fragmentišu i da se regrutuju mladi ljudi.
- Nekada su postojale jasne hijerarhije i dogovori, sada dominira brutalno nasilje kao jedini način rješavanja sukoba. Drugi trend je sve veće regrutovanje mladih ljudi, često onih bez perspektive, sa margine društva. Oni ulaze u svijet kriminala kao vozači, kuri-
Da egzekutori ne biraju ni mjesto, ni vrijeme, a policija i tužilaštvo ne dolaze do počinilaca, potvrđuje i slučaj koji se dogodio 20. juna prošle godine, kada su stradali Cetinjanin Petar Kaluđerović (20) i njegov sugrađanin, bivši bokser Dragan Roganović (36). Ubijeni su eksplozivnom napravom, ujutru oko devet sati na Cetinju, kod Sportskog centra, na sedamdesetak metara od osnovne škole, kada je daljinskim upravljačem aktivirana eksplozivna naprava, nakon što su se parkirali i izašli iz blindiranog „mercedesa“. Tada su teško povrijeđeni njihovi prijatelji i sugrađani Tanasije Taso Jovanović (46) i Mihailo Borozan (29), ali i slučajna prolaznica D. V. (63), koja se zatekla u blizini eksplozije. Nekoliko sati nakon dvostrukog ubistva, na konferenciji za medije čelnici policije ocijenili su da su očekivali da će doći do zločina. Prema evidencijama bezbjednosnih službi, Kaluđerović, Roganović, Jovanović i Borozan slove za osobe bliske škaljarskoj kriminalnoj grupi. U novembru 2023. zoljom je pogođeno blindirano auto na Cetinju, zatim je u aprilu 2024. ubijen Radovan Marković na Meterizima. U novembru 2024. godine usred dana na kružnom toku ubijeni su Žarko Pejaković i Petar Lipovina. U njih je ispaljeno više od 30 projektila. U julu, u jednom od najprometnijih djelova Podgorice ubijen je Ivan Milačić. Ubica je prišao, pucao u njegovom pravcu i ranio Milačićevog prijatelja. Krajem avgusta oko 19.40 časova, u naselju Zlatne njive dok je bio ispred porodične kuće, iz snajpera je ubijen Kotoranin Radovan Krivokapić (44), za kojeg iz bezbjednosnih službi tvrde da je bio visokopozicionirani pripadnik škaljarskog klana. Taj zločin je nerasvijetljen. Ana RAIČKOVIĆ
PODGORICA - Hadronska terapija može značajno promijeniti ishod borbe protiv kancera. Ova metoda nije samo tehnološki napredak, već i simbol nade da je dugogodišnji san o efikasnijem i humanijem liječenju kancera konačno nadohvat ruke. Fenomen, poznat kao Bragov vrh („Bragg peak“), omogućava da se najveća doza zračenja koncentriše upravo u tumorskom tkivu. Zahvaljujući tome, terapija je izuzetno precizna i efikasna, što je naročito važno kod djece, trudnica i pacijenata sa tumorima u blizini osjetljivih organa. Rezultati su impresivni: dok konvencionalna radioterapija daje petogodišnje preživljavanje od svega 10–20 odsto, kod liječenja jonima ugljenika ta stopa raste i do 90 odsto, a kod mlađih pacijenata čak i do 100 odsto - ocijenila je u intervjuu za Pobjedu naučnica i bivša ministarka nauke Sanja Damjanović
Međunarodni institut za održive tehnologije u Jugoistočnoj Evropi (SEEIIST), koji se temelji na hadronskoj terapiji za liječenje raka i istraživanje u biomedicini, kapitalni je istraživački infrastrukturni projekat koji bi trebalo da zapošljava, edukuje i okuplja naučnike iz svih zemalja Jugoistočne Evrope. Ideja za izgradnju takvog instituta u Jugoistočnoj Evropi potekla je od bivšeg dugogodišnjeg direktora CERN-a Herviga Šopera, koji je bio jedan od pokretača velikog naučnog instituta u Jordanu (SESAME), a inicijativu je prvo prihvatila Vlada Crne Gore, nakon čega ju je ministarka nauke Sanja Damjanović počela promovisati u regionu.
POBJEDA: Godinama radite na hadronskoj terapiji koja pomaže u liječenju pacijenata koji imaju kancer. Što zapravo podrazumijeva ta terapija?
DAMJANOVIĆ: Hadronska terapija predstavlja jedan
Naučnica i bivša ministarka nauke Sanja Damjanović
Znanje imamo, međunarodnu podršku imamo, finansije su dostupne, ali jedino što nedostaje jeste revitalizacija političke volje u Crnoj Gori - od strane pozicije i opozicije – jer je očigledno da Crna Gora pokazuje slabost kada su u pitanju strateški projekti koji moraju da obuhvate najmanje tri vlade. Podjednako je važno da i naša naučna zajednica bude što bolje upoznata sa ovom jedinstvenom prilikom i aktivno uključena u proces izgradnje krupne istraživačke infrastrukture –prve takve u našem regionu poslije više od 70 godina, što je gotovo čitav vijek, kaže Damjanović
od najnaprednijih pristupa u liječenju kancera. Umjesto klasičnih X-zraka, u ovoj metodi koriste se protoni i teži joni, poput jona ugljenika, koje ubrzavaju moćni akceleratori čestica. Njihova ključna prednost je što se gotovo čitava energija oslobađa tačno u tumoru, dok okolna zdrava tkiva ostaju pošteđena. Za razliku od X-zraka, koji pri ulasku u tijelo deponuju najveći dio energije u zdravom tkivu i nastavljaju da ga oštećuju dok ne stignu do kancerogenih ćelija, protoni i joni energiju oslobađaju tek na kraju svog puta u tijelu. Ovaj fenomen, poznat kao Bragov vrh („Bragg peak“), omogućava da se najveća doza zračenja koncentriše upravo u tumorskom tkivu. Zahvaljujući tome, terapija je izuzetno precizna i efikasna, što je naročito važno kod djece, trudnica i pacijenata sa tumorima u blizini osjetljivih organa. Rezultati su impresivni: dok konvencionalna radioterapija daje petogodišnje preživljavanje od svega 10–20 odsto, kod liječenja jonima ugljenika ta stopa raste i do 90 odsto, a kod mlađih pacijenata
čak i do 100 odsto. Ovi podaci jasno pokazuju da hadronska terapija može značajno promijeniti ishod borbe protiv kancera. Ova metoda nije samo tehnološki napredak, već i simbol nade da je dugogodišnji san o efikasnijem i humanijem liječenju kancera konačno nadohvat ruke. Zahvaljujući njoj, povećana je
uspješnost tretmana mnogih vrsta tumora i ostvaren san o liječenju kancera i snimanju unutrašnjih organa bez upotrebe hirurških instrumenata. Podsjetimo da je kancer drugi vodeći uzročnik smrtnosti u svijetu i da je bio odgovoran za oko deset miliona smrti 2020. godine (SZO). Na globalnom nivou, gotovo
svaka šesta smrt uzrokovana je kancerom, a svake godine oko 400-000 djece oboli od ove bolesti. Takođe je važno istaći da je smrtnost od kancera u regionu Zapadnog Balkana čak tri puta veća od smrtnosti u ekonomski razvijenim evropskim državama poput Švajcarske, Norveške, Švedske, Njemačke i drugih.
Moja oblast istraživanja je nuklearna fizika visokih energija, teški joni i akceleratori čestica – ključni instrumenti u hadronskoj terapiji kancera. Ipak, krajem 2016 . godine, već od prvog dana na funkciji ministarke nauke, inicirala sam razvoj velike naučnoistraživačke i medicinske infrastrukture za region Jugoistočne Evrope, a poseban fokus je stavljen na Zapadni Balkan. Moja uloga bila je da postavim politički i naučni okvir za ovaj projekat. Riječ je o snažnom dvostrukom centru – za hadronsku terapiju kancera i istraživanja iz oblasti kancera i biomedicine.
POBJEDA: Najavili ste da postoji mogućnost da će 2028. godine pacijentima iz Crne Gore biti dostupno besplatno liječenje ovom metodom, da li sada već neko koristi ovu terapiju?
DAMJANOVIĆ: Svaki veliki infrastrukturni projekat, bilo da se radi o saobraćajnoj in-
Hadronska terapija predstavlja jedan od najnaprednijih pristupa u liječenju kancera. Umjesto klasičnih X-zraka, u ovoj metodi koriste se protoni i teži joni, poput jona ugljenika, koje ubrzavaju moćni akceleratori čestica. Njihova ključna prednost je što se gotovo čitava energija oslobađa tačno u tumoru, dok okolna zdrava tkiva ostaju pošteđena. Hadronska terapija može značajno promijeniti ishod borbe protiv kancera, ova metoda nije samo tehnološki napredak, već i simbol nade da je dugogodišnji san o efikasnijem i humanijem liječenju kancera konačno nadohvat ruke
frastrukturi poput auto-puta ili o tehnološkoj infrastrukturi poput SEEIIST-a, prolazi kroz jasno definisane faze razvoja koje obično zahtijevaju period od najmanje deset godina. Te faze su: konceptualna studija (Concept study), studija dizajna (Design study) – u kojoj se razrađuju svi tehnički detalji, zatim pripremna faza (Preparation hase), koja se djelimično odvija paralelno sa početkom konstrukcije (Construction), a na kraju slijede puštanje u rad i testiranje (Commissioning). U slučaju SEEIIST-a, investicije vrijedne oko 250 miliona eura, konceptualna faza završena je krajem 2017. godine i predstavljena Evropskoj komisiji u januaru 2018. godine. Studija dizajna počela je 2019. godine, uz finansijsku podršku Evropske komisije od 6,5 miliona eura i učešće konzorcijuma renomiranih naučnih institucija, klinika i kompanija iz 14 evropskih zemalja, koje su dodatno obezbijedile najmanje šest miliona eura. Tokom 2020. godine, kao projektni koordinator i uz snažnu podršku evropske naučne i medicinske zajednice, SEEIIST je kandidovan za ESFRI Roadmap 2021 – čime je projekat trebalo da bude uvršten na jedinstvenu listu evropskih infrastrukturnih projekata. Taj korak otvarao je put za dodatna tri miliona eura i početak treće razvojne faze – pripremne faze. Na osnovu ovako postavljenog plana i preduzetih aktivnosti, cilj je bio jasan: prvi pacijenti mogli bi biti liječeni već 2028. godine.
POBJEDA: Koliko ste do sada uspjeli učiniti po toj metodi, da li imate pomoć kolega i ko Vam pomaže?
DAMJANOVIĆ: SEEIIST danas stoji na čvrstim temeljima jer smo od samog početka imali podršku evropske naučne elite – institucija poput
VLADA CRNE GORE / SAŠA MATIĆ
Moja oblast istraživanja je nuklearna fizika visokih energija, teški joni i akceleratori čestica – ključni instrumenti u hadronskoj terapiji kancera. Ipak, krajem 2016. godine, već od prvog dana na funkciji ministarke nauke, inicirala sam razvoj velike naučno-istraživačke i medicinske infrastrukture za region Jugoistočne Evrope, a poseban fokus je stavljen na Zapadni Balkan. Moja uloga bila je da postavim politički i naučni okvir za ovaj projekat. Riječ je o snažnom dvostrukom centru – za hadronsku terapiju kancera i istraživanja iz oblasti kancera i biomedicine
IIST je upravo ta šansa – za nauku, za pacijente, za region i za Evropu. POBJEDA: Radite u CERN-u, koliko ste uključeni u druge projekte?
završetka ministarskog mandata, imam stalnu poziciju u GSI Helmholtz institutu, u kojem je prvih 450 pacijenata u Evropi liječeno hadronskom terapijom kancera. Polovinu svog vremena posvećujem Horizon Europe projektu POLICY ANSWERS, gdje kroz GSI koordiniram radni paket posvećen podršci Zapadnom Balkanu u usklađivanju sopstvene naučne politike sa evropskom. Posebno ističemo značaj evropskih partnerstava za implementaciju pametne specijalizacije (S3), ali i za razvoj velikih istraživačkih infrastruktura koje su ključne za modernu i održivu ekonomiju regiona.
P OBJEDA: Mislite li da je nauka dovoljno napredovala da se osim kancera mogu uspješno liječiti i druge ozbiljne bolesti?
DAMJANOVIĆ: Nauka danas ide mnogo dalje od liječenja kancera, a upravo zato je 50 odsto SEEIIST-a zamišljeno kao veliki istraživački centar panevropskih razmjera. On neće biti ograničen samo na medicinu, već i na šira fundamentalna i primijenjena istraživanja. Jedan od ključnih izazova je svemirsko zračenje: teški joni u kosmosu predstavljaju najveću prijetnju za astronaute i svemirsku elektroniku. Istraživanja u SEEIIST-u mogla bi pomoći u razvoju materijala otpornih na radijaciju – pa se slobodno može reći da bi put na Mars mogao postati moguć i zahvaljujući SEEIIST-u. Na medicinskom planu, SEEIIST će otvoriti vrata i za druge oblasti. Prvi akcelerator u lancu može proizvoditi radioizotope od suštinskog značaja za dijagnostiku i terapiju brojnih bolesti. Novi modaliteti liječenja, poput FLASH terapije –trenutno najaktuelnije teme u onkologiji – već su predviđeni u SEEIIST dizajnu. Riječ je o isporuci ekstremno visoke doze zračenja (npr. 40 Gy) u izuzetno kratkom vremenu, što omogućava liječenje većeg broja pacijenata godišnje i smanjuje rizik od metastaza. Tu su i istraživanja poput FLASH-hadron pristupa, hipoksija-targetinga i kombinacija sa imunoterapijom, koja mogu otvoriti novu eru ne samo u liječenju tumora već i drugih bolesti. Dodamo li i potencijal za liječenje aritmija –SEEIIST postaje jedinstvena platforma za integraciju medicine, fizike i tehnologije. Zato SEEIIST nije zamišljen samo kao klinika za kancer. On je istovremeno i motor inovacija – centar u kojem će hiljade istraživača, inženjera i industrijskih partnera zajednički raditi na rješenjima koja mogu unaprijediti zdravlje ljudi, tehnološku otpornost Evrope i budućnost istraživanja svemira. A što je možda najvažnije – SEEIIST je ključ da se zaustavi odliv talenata iz regiona i preokrene trend, dajući mladima priliku da svoju budućnost grade kod kuće. H. JANKOVIĆ hadronskoj terapiji
CERN-a, GSI-ja, vodećih hadronskih klinika, univerziteta i kompanija iz 14 evropskih zemalja. Moj dugogodišnji rad u CERN-u i GSI-ju, kao i saradnja sa profesorom Hansom Spechtom, pionirom hadronske terapije u Evropi, omogućili su da projekat krene sa najjačim naučnim kredibilitetom. Već pet godina predsjedavam Skupštini H2020 HITRIplus projekta, kroz koji smo obezbijedili dodatnih pet miliona eura za završetak faze dizajna SEEIIST-a. To pokazuje da SEEIIST nije samo ideja, već konkretan evropski
projekat u kojem učestvuje više od 20 istraživačkih centara i klinika. Ali SEEIIST nije samo klinika – 50 odsto projekta čini istraživački centar. U svakom trenutku u njemu će boraviti do hiljadu istraživača, inženjera i industrijskih partnera iz cijelog svijeta. Oni će dolaziti po principu mobilnosti na nekoliko mjeseci, i zajedno sa organizacijama poput ESA kreiraće novu evropsku naučnu zajednicu u Crnoj Gori. To znači pametan grad, inovativni distrikt i 365 dana naučnog turizma godišnje. Centar će svake godine liječiti 500–1.000 pacijenata, a pratiće ga i razvoj data centara – jer BIG SCIENCE stvara BIG DATA. A cilj je da upravo mladi ljudi budu ti koji će voditi projekat.
D ruga velika snaga SEEIIST-a jeste njegova panevropska dimenzija. Pokrenut
je 2017. godine, u trenutku kada je CERN odlučio da svoje iskustvo izgradnje najvećeg akceleratora na svijetu (LHC) usmjeri u medicinu i kreiranje nove, kompaktnije i jeftinije generacije medicinskih akceleratora. Upravo to danas predstavlja SEEIIST design. Znanje imamo, međunarodnu podršku imamo, finansije su dostupne, ali jedino što nedostaje jeste revitalizacija političke volje u Crnoj Gori - od strane pozicije i opozicije – jer je očigledno da Crna Gora pokazuje slabost kada su u pitanju strateški projekti koji moraju da obuhvate najmanje tri vlade. Podjednako je važno da i naša naučna zajednica bude što bolje upoznata sa ovom jedinstvenom prilikom i aktivno uključena u proces izgradnje krupne istraživačke infrastrukture – prve takve
u našem regionu poslije više od 70 godina, što je gotovo čitav vijek. Dok Evropa SEEIIST vidi kao jedini EU Flagship projekat za proširenje, mi još čekamo da se donese odluka da SEEIIST ponovo bude proglašen projektom od nacionalnog interesa – vodećim projektom u Strategiji pametne specijalizacije i ponovo na listi ključnih infrastrukturnih investicija Crne Gore. U ovom trenutku, nažalost, naša država nema nijedan veliki infrastrukturni projekat spreman za izgradnju. Vrijeme ne radi za nas. Zapadni Balkan svake godine gubi tri milijarde eura zbog odliva ljudi, a samo iz Crne Gore svakog dana ode 20 mladih talenata. Jedini način da ih zadržimo jeste da im damo infrastrukturu i šanse kakve imaju njihovi vršnjaci širom Evrope. SEE -
DAMJANOVIĆ: Kao što sam već istakla, moja oblast istraživanja je nuklearna fizika visokih energija – teški joni, akceleratori i njihova zaštita. Doktorirala sam u Heidelbergu, što mi je otvorilo put ka CERN-u – mjestu gdje imate priliku da radite sa najboljima. Od 1998. do 2010. bavila sam se fundamentalnim istraživanjima, koja su u fokusu CERN-a, a za koja su potrebni najkompleksniji tehnološki instrumenti koje upravo mladi ljudi razvijaju. To je okruženje u kojem 120 nacija radi zajedno i svaka ima jednaku važnost. Cilj naših istraživanja bio je da zavirimo u rani Univerzum, kada je bio star svega nekoliko mikrosekundi. Od 2010. godine moje interesovanje se okreće ka primijenjenoj fizici – zaštiti akceleratora, posebno kada je riječ o „quenchingu“, kao i dizajniranju brojnih komponenti potrebnih za njihov rad. Od 2014. paralelno počinjem da radim i za GSI iz CERN-a, sa ciljem da se iskustvo i znanje o supravodljivim akceleratorima prenese na GSI, koji gradi novo postrojenje FAIR – investicije vrijedne tri milijarde eura, zasnovano na superprovodnosti. Upravo iz CERN-a sam prešla na funkciju ministarke nauke Crne Gore, gdje sam od decembra 2016. do decembra 2020. iskoristila sve svoje kontakte kako bih povezala Crnu Goru i region sa najjačim evropskim institucijama. Kada radite sa najboljima, imate i njihovu podršku – tu nema greške. Greške prave samo nedovoljno upućeni ljudi. Od 2021. godine, nakon
ZATRPANI PREDMETIMA: Predsjednik Suda za prekršaje u Podgorici o planovima kako riješiti probleme
PODGORICA - Najzaposleniji i najveći sud u Crnoj Gori – Prekršajni sud u Podgorici - godinama se bori sa hroničnim problemima: ogromnim prilivom predmeta, preopterećenošću sudija, nedostatkom izvršilaca, zastarom postupaka i slabom naplatom kazni.
Na čelu te institucije je nedavno imenovani Branko Vujačić za kojeg je, kako kaže, sudijska funkcija privilegija, ali i obaveza da građanima obezbijedi pravedan postupak. Uvjeren je da se zatečeni problemi mogu prevazići boljom organizacijom rada, jačom saradnjom sa institucijama i otvorenijom komunikacijom sa javnošću.
Poseban akcenat stavlja na digitalizaciju procesa u tom sudu i uvođenje onlajn plaćanja kazni, što bi, kako kaže, trebalo da rastereti administraciju i poveća efikasnost.
POBJEDA: Kako doživljavate sudijsku funkciju a kako i dodatnu obavezu rukovođenja Sudom za prekršaje u Podgorici koji slovi za najzaposleniji u Crnoj Gori? Možete li najaviti koji su Vaši ključni profesionalni ciljevi na toj poziciji?
VUJAČIĆ: Osnivanje Suda za prekršaje u Podgorici za teritoriju glavnog grada, prijestonice Cetinje i opština Danilovgrad, Nikšić, Plužine, Tuzi, Zeta i Šavnik jasno ukazuje da je riječ o instituciji sa izuzetno složenom organizacijom. Sud obrađuje najveći broj prekršajnih predmeta u Crnoj Gori, ima najveći protok stranaka, bavi se raznovrsnom kazneno-pravnom materijom i, shodno tome, bilježi najveću frekvenciju slučajeva – i stvarnih i potencijalnih. Biti sudija u savremenom društvu jeste privilegija, ali i odgovornost prema zajednici. Funkcija predsjednika suda predstavlja još viši stepen odgovornosti, kako profesionalne, tako i lične. Ovo rukovodeće mjesto smatram dužnošću i strogom obavezom da radim pravedno i pravično, u interesu građana i vladavine prava. Prethodno iskustvo u radu suda, naročito u prvom stepenu, kao i poznavanje svakodnevnih problema sa kojima se susrijeću sudije i zaposleni, biće mi dragocjena osnova u nastojanju da unaprijedim kvalitet i kvantitet rada.
POBJEDA: Jedan od gorućih problema u pravosuđu predstavlja manjak sudija. Kakva je situacija u Sudu za prekršaje - koliki je obim predmeta i kakvo je trenutno opterećenje sudija?
VUJAČIĆ: Ovaj sud već duži period nosi breme ogromnog priliva prekršajnih predmeta formiranih na bazi zahtjeva za sudsko odlučivanje o prekršajnim nalozima i zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka gdje, uzevši na primjer posljednje dvije godine, u sjedištu suda, taj broj iznosi gotovo 17.000 predmeta. To
Svaki sudija ponaosob duži samo za jednu godinu okvirno 1.609 predmeta, ne računajući onaj broj predmeta koje faktički prenosi zbog različitih objektivnih faktora u tekuću godinu, pri čemu taj broj zaduženja bude dosta veći – kaže Branko Vujačić
SUD VEĆ DUŽI PERIOD NOSI
znači da svaki sudija ponaosob, kod trenutne konstelacije, duži samo za jednu godinu okvirno 1.609 predmeta, ne računajući onaj broj predmeta koje faktički prenose zbog različitih objektivnih faktora u tekuću godinu, pri čemu taj broj zaduženja bude dosta veći. Pritom, u odnosu na taj obim posla Sud tereti činjenica manjka broja izvršilaca, nedovoljan broj sudskih pripravnika. Konkretno u vezi sa samim postupcima, treba istaći da su česte procesne smetnje njihovog vođenja, kako u prekršajnim tzv. PP referatima kroz nemogućnost obezbjeđenja prisustva stranaka i drugih učesnika u postupku, tako i u izvršnim tzv. IPS referatima kroz nemogućnost realizacije prinudnih naplata, te kratki rokovi zakonom predviđeni za pokretanje i vođenje postupaka koji realno determinišu sam proces obrade i postupanja u predmetima.
P OBJEDA: Da li ste zadovoljni dosadašnjim rezultatima u pogledu rješavanja
predmeta i naplate kazni?
VUJAČIĆ: Sud u posljednjem periodu, mogu slobodno reći, nije ostvario izgledne rezultate u pogledu procenta riješenih predmeta i naplata izrečenih novčanih kazni i troškova postupka, imajući u vidu značajan postotak obustavljenih postupaka zbog nastupanja zastarjelosti njihovog vođenja. Ovo ne smije biti trend i kroz svoju ulogu nastojaću, kroz adekvatne organizacione izmjene unutar Suda i proaktivan pristup, da utičem na umanjenje ovog ne dobrog rezultata.
POBJEDA: U javnosti se često stiče utisak da su prekršajni sudovi marginalizovani. Da li dijelite to mišljenje i kakva je stvarna nadležnost ovog suda?
VUJAČIĆ: Smatram da javnost nije dovoljno upoznata sa značajem i ozbiljnošću predmeta koje ovaj sud duži i kroz postupke obrađuje. Takođe, nije na odmet konkretnom prilikom da izrazim lični stav ali i stav većine svojih kolega,
Sud za prekršaje u Podgorici u ranijem periodu bio je često u sjenci, nerijetko je bio pasivnog držanja, o njemu se nedovoljno izvještavalo. Iz tog razloga neophodno je uspostaviti permanentnu korespodenciju sa medijskim kućama, redovno ih informisati o postupanju Suda, o aktuelnim i potencijelnim problemima, o osjetljivim temama. Očevici smo da se društvo bori sa posebnim oblikom devijantnih porodičnih dešavanja, te u kontekstu prevencije, zaštite i jačanja svijesti i pravilne percepcije ovog problema, medijske kuće moraju biti aktivno uključene i od strane Suda moraju ići pravovremene i tačne informacije
da su prekršajni sudovi često u javnosti i etru obavještavanja i izvještavanja o njima marginalizovani. Riječ je zapravo o jednom širokom dijapazonu prekršajnih djela, i to prekršaja koji se tiču narušavanja javnog reda i mira, prekršaja iz oblasti Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, koji su često i normativno i praktično na granici sa krivičnim djelom, gdje se posebna pažnja posvećuje zaštiti žrtava, sprečavanju dodatne viktimizaci-
je i primjeni zakonskih mjera zaštite, prekršaja koji se odnose na relativno novu oblast nasilja na sportskim priredbama, sportskim događajima, uključujući nasilje među navijačima i druge oblike narušavanja javnog reda. Ovaj sud razmatra i prekršaje koji se odnose na nepoštovanje poreskih i carinskih propisa, propisa o javnom zdravlju i zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, sprečavanje korupcije i brojne druge prekr-
šajne oblasti. Dakle, djelokrug nadležnosti Suda za prekršaje je znatno opširniji i obuhvata i druge društveno relevantne i osjetljive oblasti. Raznovrsnost omogućava Sudu da se bavi širokim spektrom prekršaja koji direktno utiču na svakodnevni život građana i funkcionisanje zajednice.
POBJEDA: Koje probleme ste detektovali u radu Suda i kako planirate da ih riješite?
VUJAČIĆ: Osnovni motiv i cilj moga rada i djelovanja biće usmjeren na unapređenje organizacije rada, bez obzira na postojanje objektivnih faktora koji umanjuju efikasnost u radu, kao što su administrativni i kadrovski manjak i prostorni kapaciteti suda. Apostrofirao bih činjenicu da ovaj sud sa sjedištem u glavnom gradu ima organizovan rad u dvije smjene, od 7 do 15 časova, i od 15 do 22 časa, što je recidiv ranijeg načina organizovanja radnog vremena u ovom sudu. Ovaj model rada osujećuje i otežava sinhronizaciju i koordinaciju jer se čini složenijom komunikacija i saradnja među zaposlenima, te dolazi i do povećanja operativnih troškova. Trudiću se da egzistira jedna fluidna i frekventna komunikacija među kolegama, naročito između sudija, pisarnice i administrativnog osoblja a sve kroz adekvatnu organizaciju ili reorganizaciju rada unutar suda. Cilj je da olakšam rad sudijama u redovnim postupcima, a posebno u njihovim dežurstvima a koji je naročito determinisan arhitektonskim - prostornim deficitom, da ubrzam komunikaciju Suda i stranaka i ostalih participenata. Planiram da radim na povećanju transparentnosti cjelokupnog postupanja ovog suda i na poboljšanju kvaliteta i kvantiteta rada. Adekvatan rezultat uticaće na izgradnju drugačije slike i percepcije rada ovog suda, ocjenu kakvu on zaista zaslužuje, a što je jedini način za dobijanje i jačanje povjerenja građana u pravosuđe generalno, i u ovaj sud kao njegov sastavni dio.
POBJEDA: Kakvi su vaši planovi kada je riječ o komunikaciji sa javnošću i medijima?
VUJAČIĆ: Sud za prekršaje u Podgorici u ranijem periodu bio je često u sjenci, nerijetko je bio pasivnog držanja, o njemu se nedovoljno izvještavalo. Iz tog razloga neophodno je uspostaviti permanentnu korespodenciju sa medijskim kućama, redovno ih informisati o postupanju Suda, o aktuelnim i potencijelnim problemima, o osjetljivim temama. Očevici smo da se društvo bori sa posebnim oblikom devijantnih porodičnih dešavanja, te u kontekstu prevencije, zaštite i jačanja svijesti i pravilne percepcije ovog problema, medijske kuće moraju biti aktivno uključene i od strane Suda moraju ići pravovremene i tačne informacije. Takođe, nužno je u ovaj proces involvirati organizacije koje se posebno bave predmetnom problematikom. Dakle, Sud će intezivno raditi na uspostavljanju ove komunikacije sa medijima i nevladinim organizacijama, sve u cilju transparentnosti rada, te izvje-
Digitalizacija i onlajn plaćanje kazni biće ključ za brže postupke
Branko Vujačić istakao je da će digitalizacija donijeti veliki napredak u radu Suda za prekršaje jer će građani kroz softverska rješenja moći da prate tok svojih predmeta, a planira se i aplikacija za onlajn plaćanje novčanih kazni i troškova. Time će se, kako navodi, smanjiti gotovinsko plaćanje, pojednostaviti procedura i rasteretiti administracija.
- Značajna novina u radu pravosuđa uopšte biće sama digitalizacija u nekom bližem vremenu, poboljšanje softverskih rješenja, implementacija elektronskih servisa koji će aktivnim participentima sudskih procesa omogućiti jasan uvid u kretanje formiranih predmeta. Novina je i izrada koja će redukovati sistem gotovinskog plaćanja u takozvanim privodskim predmetima, gdje se namjerava izrada aplikacije koja će omogućiti onlajn plaćanje novčanih kazni i troškova postupka uz sinhronizovanu verifikaciju uplate. To će znatno pojednostaviti proces plaćanja, i rasteretiti do sada postojeće administrativne napore u tom pravcu – pojašnjava Vujačić.
štavanja o radu ovog suda na osnovu ažurnih i tačnih podataka i informacija.
POBJEDA: Koje mjere planirate u pravcu saradnje sa drugim državnim organima?
VUJAČIĆ: Kao prioritetne mjere koje će ovaj sud u perspektivi preduzeti jeste konzistentna saradnja sa drugim državnim organima, koja ne samo da je normativno uslovljena već je i prijeko potrebna. Naime, ovaj sud sa sjedištem u glavnom gradu trpi veće probleme koji se tiču izvršavanja procesnih mjera obezbjeđivanja okrivljenih u sudskim postupcima, odnosno neizvršavanja naredbi za prinudno dovođenje, a neizvršavanja direktno utiču na procesno usporavanje vođenja sudskih procesa i onemogućavanje donošenja meritornih odluka, odnosno osujećenje prinudnih naplata u izvršnim postupcima. Iz tog razloga ovaj sud će u korelaciji sa drugim višim instancama voditi česte sastanke i konstruktivne dijaloge sa odgovornim licima Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, obrazovati službu za komunikaciju sa službenicima Policije, takozvane kontakt osobe, te na taj način nastojati da preduprijedi situacije nastupanja zastarjelosti vođenja prekršajnih postupaka, čime će se sveukupno uložiti trud da se unaprijedi efikasnost vođenja postupaka. Nije na odmet ukazati da se radi na izmjeni trenutno pozitivnih zakonskih normi kojima se nastoji upravo poboljšati i ubrzati rad i u prekršajnim i u krivičnim postupcima.
POBJEDA: Posebno ste naglasili saradnju sa Centrom za socijalni rad. Zašto je ona ključna?
VUJAČIĆ: Uložiću poseban napor na uspostavljanju bolje i snažnije veze sa Centrom za socijalni rad, čija uloga u većoj količini prekršajnih predmeta je bazična i samim tim neophodna, naročito u predmetima maloljetničkog referata, te predmetima gdje su maloljetnici žrtve nasilja, oštećena lica ili svjedoci. Kroz češće sastanke sa predstavnicima obje strane, potenciraće se rješavanje krucijalnih i osobito osjetljivih problema u vezi sa samim procesom rada ali i u komunikaciji ovih organa, a prvenstveno zbog brže, tečnije i pravovremene reakcije u interesu ove kategorije lica.
POBJEDA: Na kraju, koja bi bila vaša ključna poruka građanima i javnosti?
VUJAČIĆ: U ovom obraćanju, u krajnjem bih kazao da predstoji jedan složen i dinamičan put, svojevrsna borba za poboljšanje sistema i uslova rada u ovom sudu, postizanje adekvatnih - boljih rezultata, uspostavljanje višeg nivoa transparentnosti cjelokupnog procesa, kreiranje pozitivnog imidža suda i njegove reprezentativnosti u javnosti. B. ROBOVIĆ
Aleksandar Olenik poručuje da Liga socijaldemokrata Vojvodine traži hitnu nacionalizaciju i angažovanje vojske za preuzimanje NIS-a
Dopustili smo da teroriste na našoj teritoriji obučavaju Rusi koji vrše taktičku obuku na otvorenom pucanje i rukovanje suzavcem, a BIA i policija tri ili četiri mjeseca ne mogu da reaguju. Mislim da su BIA i policija i Vučić i Dačić to znali. Da li su njih dvojica to odobravali i učestvovali u tome ne znam. Bitno je da li su od tih 170 ljudi, koji su obučavani, svi otišli ili su neki ostali da čekaju dalja naređenja – kaže Olenik
BEOGRAD - Naftna industrija Srbije (NIS) je poklonjena Rusima, što je veleizdaja i ugrožavanje nacionalne nezavisnosti države. Rusi nam ništa ne pomažu, a mi smo energetski zavisni od Rusije u svakom smislu. NIS se koristi za plaćanje i organizovanje kampova za obuku terorista u Srbiji koji idu u Moldaviju i Rumuniju, ali nam niko ne garantuje da oni koji su obučavani u kampu nijesu učestvovali u napadu na policiju i građane 5. septembra u raznim uniformama, maskirani i bez značaka. Niko nam ne garantuje da tih 170 ljudi koji su obučeni za teroriste nijesu u Srbiji i da čekaju dalja naređenja, naveo je Aleksandar Olenik, advokat i potpredsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine za Pobjedu.
Olenik je na mreži X napisao: „LSV traži hitnu nacionalizaciju i angažovanje vojske za preuzimanje NIS-a. Ovo nije pitanje politike, već opstanka. Gorivo ne sme biti oružje protiv Srbije. Srbija mora ponovo da upravlja svojom energijom. Odgovorni za poklanjanje NIS-a Rusima moraju biti kažnjeni na izborima“. On kaže da se sve stvari koje Rusija radi na Balkanu plaćaju iz NIS-a: „Našim novcem se plaćaju sve terorističke aktivnosti koje pokušavaju i destabilizuju ceo region pri čemu Rusi debelo zarađuju od NIS-a a Srbija ne zarađuje ništa“. Navodi da se nacionalizacijom NIS-a sprečavaju pravne igre i igrice, a nakon nacionalizacije će se vidjeti da li će država otkupiti paket akcija ili će praviti neki ugovor kao i da NIS treba vratiti građanima Republike Srbije, odnosno gra-
đanima Vojvodine - jer je NIS nastao iz vojvođanske firme Naftagas.
Upozorava da, kada sankcije SAD prema NIS-u stupe na snagu, Srbija, prema riječima stručnjaka, ima rezerve goriva i energenata za mjesec dana i da pod sankcijama rezerve ne mogu da se obnavljaju. To znači da „Janaf“ ne može da kupuje rusku naftu i dostavlja je NIS-u i da se Srbija vraća u devedesete godine prošlog vijeka kada se gorivo švercovalo iz Rumunije, a kupovalo u flašama na ulici.
„Bitno je tražimo prvo političku odgovornost onih koji su odlučili da poklone NIS Rusima. Samo LSV i LDP (liberalno demokratska partija) nisu glasali za poklanjanje NIS-a. Tužilaštvo bi trebalo da proveri da li postoje elementi krivičnog dela ugrožavanja nezavisnosti države jer smo poklanjanjem NIS-a postali zavisni od Rusije. Može se postaviti pitanje imamo li stvarnu nezavisnost ili moramo da slušamo šta nam se kaže“, navodi on.
POBJEDA: Zašto ne može bez vojske?
OLENIK: Može, ali je sa vojskom najbrže i ne ostavljaju se pukotine za neke druge akcije. Najlakše bi bilo fizički preuzeti kontrolu i zauzeti NIS. Svakim danom koji prođe mi smo sve ugroženiji i pitanje je da li ćemo imati goriva. Ako donesemo formalno pravnu odluku za nacionalizaciju, a Rusi kažu nećemo
sprovesti vojska.
POBJEDA: Devet mjeseci je Srbija imala vremena da to riješi sa NIS-om jer su sankcije odlagane devet puta. Vučić je rekao da su Rusi odbili sve prijedloge Srbije i sada je upitno snabdijevanje gorivom zašto smo došli u tu situaciju?
OLENIK: Zato što smo zavisni od Rusije i oni odlučuju. Rusima svaki dan kontrole NIS-a donosi milione i daje podlogu za političku destabilizaciju Balkana, a pogotovu Srbije i oni ga se neće dobrovoljno odreći već će gledati da ga što duže kontrolišu - mnogo više zbog političkih nego ekonomskih razloga. Rusi su dobili zavisnu državu u srcu Balkana Srbiju koja mora njih da sluša i najviše bi voleli da Srbija bude njihov nosač aviona na Balkanu.
POBJEDA: Uvođenje sankcija poklopilo se sa hapšenjem dvije osobe iz kampa za obuku terorista kod Banje Koviljače. Kakav je to neki odgovor Srbije?
OLENIK: Odgovor je iznuđen. To je medijsko hapšenje da se kaže Evropi i prevashodno Americi uhapsili smo ih, a uhapšena su dva srpska državljanina koji su radili tehničke stvari poput agencije: odvoženje i dovoženje ljudi... Nisu uhapšeni oni glavni koji su vršili obuku i plaćali ih novcem NIS-a.
Rusima svaki dan kontrole NIS-a donosi milione i daje podlogu za političku destabilizaciju Balkana, a pogotovu Srbije i oni ga se neće dobrovoljno odreći već će gledati da ga što duže kontrolišu - mnogo više zbog političkih nego ekonomskih razloga. Rusi su dobili zavisnu državu u srcu Balkana Srbiju koja mora njih da sluša i najviše bi voljeli da Srbija bude njihov nosač aviona na Balkanu
našoj teritoriji obučavaju Rusi koji vrše taktičku obuku na otvorenom pucanje i rukovanje suzavcem, a BIA i policija tri ili četiri meseca ne mogu da reaguju. Mislim da su BIA i policija i Vučić i Dačić to znali. Da li su njih dvojica to odobravali i učestvovali u tome ne znam. Bitno je da li su od tih 170 ljudi, koji su obučavani, svi otišli ili su neki ostali da čekaju dalja naređenja.
POBJEDA: Uhapšeni se povezuju sa nekadašnjim potpredsjednikom Vlade Srbije Nenadom Popovićem?
OLENIK: On ne krije da je ruski čovek i da zastupa interese Rusije.
POBJEDA: Zanimljivo je da je Rusija objavila tek sada odluku koju je donijela 9. septembra i Dušana Bajatovića, direktora Srbijagasa, imenovala za počasnog konzula Rusije u Vojvodini. Zašto su to uradili?
OLENIK: Lepo je što Rusija prepoznaje autonomnu pokrajinu Vojvodinu kao zasebnu celinu Srbije i u moru negativnih stvari koje Rusija vrši na nas ovo je pozitivna. NIS-u čuva svoje ljude, a Bajatović je prvi i najodgovorniji čovek za realizaciju na terenu. SPS preko Bajatovića ima koruptivni interes da stvari u vezi NIS-a ostanu takve kakve jesu. Poruka je i da je Bajatović jako bitan Rusima, to je kao kada Vučić kaže radikalski sirovo „ne dam tog i tog“ a taj neko je u pritvoru. Ovako Rusi poručuju, malo finije u odnosu na Vučića, ne damo Bajatovića - on je naš. Ali, Bajatović ne može imati status diplomatsko konzularnih predstavnika iz Bečke konvencije, jer počasni konzul je protokolarna funkcija i politička poruka Srbiji. Violeta CVEJIĆ
BAR – Na površini djeluje kao mrtav i zauvijek urušen grad, ali ispod zemlje traje tihi razgovor između epoha: kosti iz pradavnog manastirskog kompleksa, miris Mediterana i maslinovog ulja koje se nekada cijedilo u kamenom mlinu, komadi zgure od topovskih đuladi, šum kovanica iz dalekih gradova... Sve je u Starom Baru slojevito nasloženo jedno preko drugog – poput palimpsesta, čiji tragovi svjedoče da Kneževa palata ne pripada samo istoriji, nego upravo i ovom trenutku u kojem se ponovo rađa, dok se zraci sunčeve svjetlosti razbijaju o srednjovjekovne zidine.
Nakon četiri i po mjeseca arheoloških istraživanja na Kneževoj palati, koja će ovih dana biti okončana, ekipa predvođena arheologom Mladenom Zagarčaninom prošle nedjelje pronašla je dvojnu grobnicu na tom lokalitetu u Starom Baru.
- Pronašli smo nepoznati manastir u Starom gradu, a on je bio u građevini koja je nekada bila poznata kao Kneževa palata. To znači da je pretpostavka o prvoj fazi kao manastiru ili konventu potvrđena. Postoji indicija i da su na drugim mjestima, gdje su ostali samo tragovi, grobnice... Samo što su sada prazne – priča za Pobjedu Zagarčanin, kojeg je ekipa Pobjede rano izjutra zatekla u radnoj atmosferi sa svojim timom na arheološkom lokalitetu.
Dodaje da je manastir iz 14. vijeka, te da je vjerovatno katolički.
- Prva faza je grobnica u okviru manje kapele koja je služila manjem manastiru, nekoj kenovijalnoj zajednici... Onda se ona niveliše i umjesto grobnice, koja može da postoji još od kraja 13. vijeka, gradi uljara sa sistemom za skladištenje i čuvanje ulja – objašnjava on.
ULJARA
U jednoj od prostorija Kneževe palate ekipa je iskopala srednjovjekovni kameni mlin, kao i santrač u uglu prostorije. Strukture koje su najvjerovatnije služile za skladištenje maslina i maslinovih produkata, priča Zagarčanin, stradale su u požaru otprilike krajem 14. i početkom 15. vijeka.
Pronašli smo nepoznati manastir iz 14. vijeka i grobnice u Starom gradu. Imamo i kasnije faze, kada su tu bila postrojenja za skladištenja, potom u drugoj fazi i uljara za proizvodnju maslinovog ulja, a u trećoj topionica, gdje su se pravila đulad, dok u četvrtoj fazi Kneževa palata postaje konoba, slobodnoživeći prostor sa ljudima koji imaju neku zanatsku funkciju – priča Mladen Zagarčanin za Pobjedu
- Onda se cijeli prostor nivelisao. Sve se to na neki način preobrazilo u novi prostor koji je napravljen isključivo za produkciju maslinovog ulja. Unutra vidite osnovu, odnosno trapetum. U sredini je osovinska greda koja je bila vezana za gredu santrača od gornje konstrukcije poda i za tu gredu je bila osovina u koju
je ubačen točak za mljevenje. Znači, okretanjem te osovine okretao se i sam točak oko ovog kruga i tako su ubacivali masline i onda se sve to mljelo – objašnjava on.
U jednom trenutku, priča Zagarčanin, iz nepoznatog razloga ,,mijenja se cijela filozofema ovog prostora“.
- Oni zatrpavaju sve ovo, vjerovatno dolazi do problema sa mlinom zbog toga što se
on zbog vremena i zbog slijeganja cijele strukture izvitoperio i vjerovatno nije mogao da se okreće onako kako bi to trebalo da bi funkcionisao na onaj način kako je najbolje, odnosno kako bi donosio što više proizvoda – kaže Zagarčanin.
On podsjeća da su 2007. i 2009. godine zajedno sa Univerzitetom Ca’ Foscari iz Venecije pokrenuli neka mala
sondažna istraživanja gdje su otkrili da je to prvo bila vojna kula, da je ovaj objekat bio naslonjen na spoljni bedem iz 14. vijeka koji je ovuda prolazio prije ovih venecijanskih bedema koji se vide sada i da su polako u jednom procesu između 14. i kraja 15. vijeka uz taj bedem nadograđivali prostorije.
- Prvo jedna prostorija sa istočne strane i ova prosto -
rija ovdje sa južne strane –pokazuje nam Zagarčanin, dodajući da pronalaze ogromnu količinu najrazličitijih materijala.
- Pronalazimo ogromnu količinu pokretnog arheološkog materijala, izvanredne posude k oje su urađene u sjevernoj Italiji, u najboljim italijanskim ali i španskim radionicama, a jedan dio u tadašnjim vizantijskim radionicama na Korintu. Ono što smo mi proširili ovim iskopavanjima jeste da se ovdje radi stvarno o jednom izvanrednom objektu koji ima nekoliko faza – objašnjava on.
Nakon faze obilježene proizvodnjom maslinovog ulja, ističe Zagarčanin, dolazi do toga da se ovaj prostor jednostavno ostavlja i u jednom trenutku on služi kao mjesto gdje se baca otpad, koji vidimo u mnogobrojnim gajbicama u koje ih je arheološki tim sakupio.
- Tako da u tom otpadu koji je prepun materijala, kostiju prije svega, raznih predmeta, ima puno keramike i metalnih predmeta. Takođe, veliki broj raznih vrsta nakita – prvenstveno prstenja, naušnica, veliki broj autonomnih folara primorskih gradova, vizantijskog novca, novca Mletačke republike, Zadra, Bara, Skadra, svih mogućih gradova s kojima je Bar trgovao u to vrijeme. Ali ono što je možda i najznačajniji i najvažniji nalaz od svih tih pokretnih nalaza koje smo našli jeste jedna og romna količina zgure, znači tog nekog otpada od topljenja – kaže Zagarčanin. Priča nam kako prvobitno nijesu znali od čega je ta zgura, jer su našli polufabrikante, odnosno deformisanu đulad od topa... - Prvi put dokazali smo proizvodnju đuladi, odnosno topovskih projektila u srednjem vijeku na jednom našem lokalitetu. Možemo slobodno da uzmemo i sve gradove na Jadranskom moru, nigdje ne-
Tokom prethodne dvije decenije, uzimajući period od 2004. godine, Zagarčanin kaže da je u Starom Baru urađen ogroman posao. - Te 2004. počeli smo projekat sa venecijanskim Univerzitetom Ca’ Foscari. Iskopavali smo do 2012.
godine, objavili smo šest knjiga i istražili smo nekih 20 objekata u gradu. Onda nakon toga je došlo do male stagnacije 2012, tu su uglavnom bile neke intervencije, manja iskopavanja. Godine 2019. smo iskopavali mesdžid i otomansko
groblje, kada smo ga spasili od urušavanja – priča on. Prethodnih pet godina, prema riječima Zagarčanina, zahvaljujući Opštini Bar i projektima koje su pokrenuli uz podršku Centra za kulturu, potpuno se promijenila slika
Starog grada Bara. - Raščišćeno je 70 odsto ulica, imamo veći priliv novca... Još je 70 odsto grada neistraženo, neprohodno, ali ovakvim tempom, ako nastavi Opština, to će biti brzo završeno – smatra Zagarčanin.
Jedan od najdragocjenijih nalaza koje je ekipa predvođena Mladenom Zagarčaninom iskopala u Kneževoj palati jeste mala glinena figura Bogorodice Pijete iz 14. vijeka, koja u naručju drži Isusa Hrista, otprilike pola vijeka prije nego je Mikelanđelo Buonaroti počeo da kleše svoju ,,Pijetu“ – jedno od najvećih remek djela svjetske umjetnosti. - Ova figurica indicira da
ma posvjedočena proizvodnja. Ovo je služilo za bacanje tog istopljenog materijala, polufabrikata, zajedno sa bacanjem ostalog smeća, do jednog trenutka kada su oni ponovo odlučili da ovaj objekat stave u funkciju i onda su ga nivelisali do ovog nivoa koji vidite sada – govori Zagarčanin pokazujući na gajbe prepune zgure, pa dodaje da je to vjerovatno povezano sa venecijanskim periodom i venecijanskim zidom koji se tu nalazi.
- Tako da se proizvodnja, odnosno topionica sigurno nalazila van grada, pošto smo bili na ivici te druge i treće faze gradskih bedema, vjerovatno je negdje bila uz gradski bedem, ili blizu njega, jer ne bi moglo da se živi u gradu od tih topioničarskih isparenja– objašnjava on.
KONTINUITET
Zagarčanin nam pokazuje tačnu liniju i sloj gdje se vidi dokle je srednjovjekovno zidanje i odakle počinje kasnije zidanje iz raznih drugih perioda. Nakon venecijanskog perioda, nalazi se sloj u kojem se naziru tragovi Otomanske imperije.
- Kada dolaze Turci, u tom periodu, ovdje je bio po sredini jedan veliki stub, ovdje se otvaraju velika vrata, pravi se ova kaldrma koju sada vidimo i cijeli prostor postaje jedna konoba, vjerovatno za radionicu, za neki zanat koji je tada postojao u Starom gradu, tako da ovdje nastavlja da se živi – priča on. Ono što je nevjerovatno, prema njegovim riječima, jeste činjenica da u prostoriji za koju su očekivali najviše ma-
je ovdje postojala i neka radionica za pravljenje takvih figura. Pronašli smo nekoliko takvih, npr. raspeće Hristovo i još jednu Bogorodicu koja je malo lošije očuvana. Sve su glinene. Prvi put u Crnoj Gori – mogu da kažem i prvi put i na Jadranskoj obali – da je pronađena neka takva figurica – ispričao je on.
Dževad Ferati iz Skoplja, koji je izvukao Pijetu, za
vih saznanja određenih kontakata između Bara i velikih kraljevstava u okruženju. - Već imamo određene konkretne, pisane istorijske podatke koji su pronađeni na ovom mjestu i koji će sigurno istoričarima pomoći da rekonstruišu sliku u određenom periodu. Sve je povezano. Svaki komad keramike koji je pronađen je povezan s određenim centrom – pojašnjava nam on. Zagarčanin dodaje da se znaju politički kontakti iz tog perioda – preko trgovine – sa kim se trguje a sa kim ne, ko ima monopol na određene proizvode...
Ministarstvo kulture i medija ni riječi o nedostojnom odnosu Mićovića prema Crnoj Gori
Pobjedu s oduševljenjem govori kako mu se prvi put desilo nešto tako. - Neopisiv, zanimljiv osjećaj. Dođem u osam, kada počinjemo, dvije-tri lopate i naiđem na figuru. Čovjek kad nađe nešto značajno, onda on to zna. Odmah sam prijavio Mladenu da sam nešto lijepo našao i svi su se obradovali jer do tada ništa bolje od te figure nijesu pronašli – prisjeća se Ferati.
terijala nema uopšte srednjeg vijeka, nego sve počinje od 17. vijeka, kada dolazi do zatvaranja svih otvora, prozorskih itd.
- Radi se jedna velika rekonstrukcija, da li je to period do Kandijskog ili Morejskog rata kada su katolici još mogli da budu u gradu, to ne znamo, ili se ona odmah prihvata od strane neke otomanske porodice i počinje da živi novi život, ni to ne znamo i vjerovatno nikad nećemo saznati – s uzdahom izgovara Zagarčanin. On objašnjava da svako arheološko saznanje upotpunjuje
našu istorijsku sliku, zbog toga što je istorijskih podataka vrlo malo i jer su ,,na izdisaju“. - Rabe se stari istorijski izvori i u tom nekom hijatusu jedino je arheologija ta koja može da nadomjesti i da pomogne istoriji da krene naprijed. Zbog toga je ovo veliki iskorak naprijed, jer ovdje vidimo cijeli sistem, kontinuitet koji je neprekidan i koji se stalno nastavlja – priča on. Otkriva i da su upravo tu našli i jednu bulu koja je stigla od nekog ugarskog plemića, koju još nijesu uspjeli paleografski da dešifruju i koja će najvjerovatnije pokrenuti proces no-
- Možemo da kažemo da je izvađena ogromna količina materijala koja do sada nije pronađena u ovoj mjeri u Starom gradu. Mukotrpan rad nam predstoji, jer ovo je samo terenski dio, a onaj kabinetski će trajati puno duže... On će nam omogućiti da saznamo nešto mnogo više u tom periodu, jer ovo je objekat koji je napravljen u vrijeme Balšića, to je sasvim sigurno, a trajao je do kraja njihove dinastije. Poslije su Kneževu palatu preuzeli Venecijanci, pa je njima to otela Otomanska imperija, tako da svi ti procesi koji su ovdje nasloženi su nevjerovatna priča i poticaj za istorijsku nauku, naravno i za arheologiju prije svega – zaključuje Zagarčanin entuzijastično.
PODRŠKA
Opština je, kako kaže Zagarčanin, pokrenula ovu izvanrednu inicijativu restauracije Kneževe palate, odnosno procesa izrade idejnog rješenja njenog prvobitnog izgleda. - To će biti veliki poduhvat. Ali da bi se uradio jedan takav projekat moraju se prikupiti arheološki podaci. Mora sve da bude istraženo do žive stijene, da se dobiju svi mogući podaci o svim fazama života na ovom mjestu, pa tek onda da se krene u to neko projektovanje koje bi, nadam se, rezultiralo time da Kneževa palata služi svojoj namjeni. Ovo je nekad bilo predviđeno za etnografski i prirodnjački muzej. To bi bilo izvanredno da se nastavi u budućnosti i da ta ideja zaživi. Znači, da se povežu Arheološki muzej koji je ovdje pored - koji smo napravili prije tri – četiri godine i da se ovo uveže kao muzejska cjelina. Opština je tu stvarno uradila veliku stvar. Finansirala je ovaj projekat koji je izuzetno bitan, a koji je Kulturni centar iz Bara podržao. I mogu da kažem i da su i predsjednik opštine Dušan Raičević i naša direktorica Sandra Grabež izuzetno zaslužni što mi evo prvi put vršimo najveće istraživanje u Starom gradu. Značajnu ulogu u projektu ima i upravnik Zavičajnog muzeja Goran Pajović – kaže Zagarčanin. Najdugoročniji cilj, prema njegovim riječima, jeste da se grad potpuno očisti od ruševina, bršljana i da se konzervira, ali i da se naprave još jedan ili dva objekta koje bi arheološka ekipa koristila... Andrija RADOVIĆ
PODGORICA - Povodom informacije u medijama da su Vlada Crne Gore i Ministarstvo kulture i medija donijeli odluku o dodjeli statusa istaknutog kulturnog stvaraoca, iako Komisija zadužena za taj posao nije završila svoj rad, napominjemo da su predmetni prijedlozi na sjednici Komisije donijeti brojanjem, a ne zapisničkom konstatacijom. Ovim smatramo da je Komisija završila svoj rad i učinila nespornim listu onih koji zaslužuju status – navodi se u saopštenju Ministarstva kulture i medija.
MKM je reagovalo na tvrdnje predsjednice i više članova Stručne komisije, koji su konstatovali da ih je odluka Vlade iznenadila, te da je početkom oktobra trebalo da održe i četvrtu, posljednju sjednicu, na kojoj bi raspravili sve nedoumice u vezi sa zapisnicima i kandidatima i sačinili prijedlog koji bi potom uputili Ministarstvu kulture.
Sa druge strane, Ministarstvo tvrdi da zapisnik ne kreira odluku, već je samo vjerodostojno bilježi.
- Dakle, iako bi zapisnik bio loše sačinjen ili čak uopšte ne bi bio sačinjen, odluka sama po sebi i dalje postoji i proizvodi pravne posljedice. Na trećoj, posljednjoj sjednici Stručne komisije, članovi su glasali za sve kandidate i time donijeli svoju odluku. Podsjećamo da je nakon sjednice Komisije njen član, gospodin Baletić, saopštenjem upoznao javnost sa ishodom glasanja. Zbog datih rokova u Uredbi o izmjenama i dopunama Uredbe o kriterijumima i načinu dodjeljivanja statusa istaknutog kulturnog stvaraoca, Ministarstvo je bilo dužno da okonča postupak i Vladi dostavi prijedloge za dodjelu statusa, koji su dati na osnovu glasova članova Komisije sa po-
sljednje sjednice – navodi se u saopštenju. Ministarstvo kulture i medija nije imalo ništa da kaže na činjenicu da je dodjelom statusa književniku Milutinu Mićoviću prekršen član 3 Uredbe koja reguliše status istaknutog kulturnog stvaraoca, budući da se Mićović već dugo na razne načine nedostojno odnosi prema Crnoj Gori, njenom državnom, kulturnom i nacionalnom identitetu. To je, na sjednicama Komisije, posebno potencirao reditelj Branko Baletić. Umjesto reakcije i objašnjenja, Ministarstvo kulture i medija neistinito imputira da su burne reakcije na status Mićovića uslijedile samo zato što je ovaj književnik pripadnik jednog naroda u Crnoj Gori. - Svaki pokušaj da se dobitnici ili članovi komisije posmatraju kroz prizmu podjela na Srbe i Crnogorce je štetan i zlonamjeran. Takve podjele unazađuju društvo, kulturu i umjetničko stvaralaštvo, dok naš zajednički cilj mora ostati podrška umjetnicima i jačanje kulturnog identiteta Crne Gore – navode iz Ministarstva. Na ovo su reagovali i Crnogorski PEN centra i Fakultet za crnogorski jezik i književnost, ocjenjujući da je riječ o klasičnom spinu i novom prilogu raspirivanju toksičnih podjela u društvu. R. K.
Matica crnogorska reagovala je povodom saopštenja MKM, navodeći da nikada nijesu dodijelili nagradu „Luča“ književniku Milutinu Mićoviću - Ministarstvo kulture i medija je u saopštenju za medije navelo da je Matica crnogorska književniku Milutinu Mićoviću, u javnosti prepoznatom po govoru mržnje i negiranju crnogorske nacije i identiteta, dodijelilo nagradu „Luča“ koju Matica crnogorska nikada nije uspostavila. Nije nam jasno kako se mogla pojaviti ovakva informacija jer čitava crnogorska javnost dobro zna da je Matica crnogorska svojim programskim ciljevima i djelovanjem dijametralno suprotstavljena stavovima koje Milutin Mićović u decenijskom kontinuitetu zastupa i javno saopštava – navodi se u saopštenju Matice, u kojem se traži i da Ministarstvo demantuje svoju informaciju.
„Dan zetskih kolača i priganica“ okupio veliki broj posjetilaca na Plavnici
Tradicionalna gastronomska manifestacija ,,Dan zetskih kolača i priganica“ okupila je juče veliki broj posjetilaca svih generacija na platou turističkog kompleksa Plavnica.
Manifestacija ima za cilj promociju prepoznatih zetskih gastronomskih specijaliteta, kao vid tradicionalnih vrijednosti područja Zete i Skadarskog jezera, čime podstiče turističku promociju Skadarskog jezera sa osvrtom na održivo korišćenje jezera. Vrijedne ekipe zetskih domaćica, potpomognute domaćinima i članovima porodica, pripremale su zetske kolače i priganice, koji su bili besplatni za građane brojnih crnogorskih gradova, kao i strance, kako bi oni stekli osjećaj toplog i domaćinskog zetskog gostoprimstva. Upotpunjena je sadržajima za djecu i bogatim kulturno-zabavnim programom. Od 18 sati nastupili su lokalni izvođači Mima Vujačić i Vesna Lazović, dok je od 20 časova upriličen koncert regionalno poznatog Slobe Radanovića.
ZADOVOLJSTVO
VD direktorice Turističke organizacije Zete Tatjana Bojanić podsjetila je da je ovo šesti put od kako se u Zeti organizuju ,,Dan zetskih kolača i priganica“.
- Tu su naše domaćice i domaćini, šest ekipa sprema zetske kolače, a četiri ekipe priganice. Pripremili smo dovoljno kolača i priganica za sve, poslužujemo ih besplatno za sve posjetioce. Mislim da se nadaleko čulo za ove naše specijalitete – kazala je Bojanić, iskazujući zadovoljstvo zbog velikog broja posjetilaca kako iz Zete i
Danas mi je srce puno kad vidim ovoliko ljudi, imam elana da radim kao da mi je 20, a ne 70 godina, jer i na ovaj način održavamo lijepu tradiciju gostoprimstva Zete – kazao je Nikola Vukčević iz Goričana, koji je sa članovima porodice pripremao zetske kolače. Šezdeset petogodišnji Ranko Zogović iz Podgorice, ističući da su zetski kolač ili priganice sa sirom iz Vasojevića (njegovog kraja) dobitna kombinacija, smatra da bi ovu i manifestaciju ,,Dan krapa“ u Zeti trebalo češće organizovati
Podgorice, tako i drugih crnogorskih opština. Među gostoprimnim ekipama, u pripremi zetskih kolača učestvovale su i tri generacije porodice Vukčević iz Goričana. Persa Vukčević (rodom Boljević) kaže da je naučila da pravi zetske kolače od svekrve, kada je sa 16 godina došla u dom Vukčevića.
- Evo i 45 godina braka prođe, a ja to i dalje radim sa istim elanom kao onda kada sam se udala. Kod kuće za porodicu i prijatelje, okupimo se makar jednom nedjeljno na kolače i priganice – kaže Persa, iskazujući zahvalnost što joj uvijek kad zatreba priteknu u pomoć muž Nikola, neka od tri snahe, sinovi ili neko od sedmoro unučadi.
Iskazuje zadovoljstvo što je juče priliku da ovaj zetski specijalitet proba imao veliki broj posjetilaca i otkriva recept kako se on pravi.
- Zetski kolač se pravi od brašna, mlijeka, malo vode i soli i, naravno, ne može bez dobre volje. Tijesto se umijesi bez kvasca, razvuče se u mala loptice i prži u vrelom ulju. Najbolji su kada se u velikom tiganju i dubokom ulju prže na plinskoj boci ili ognjištu, isto kao što se prži krap. Najukusniji su kada se jedu sa starim sirom, medom, džemovima, a današnja đeca ih vole i sa eurokremom – kaže vrijedna šezdeset jednogodišnja domaćica iz Zete. Dok joj je sin Dragan pomagao da razvlači tijesto, suprug Nikola je pržio zetske kolače
u dubokom ulju. Zadovoljan je zbog dobre posjete jer, kako ističe, na ovaj način se održavaju tradicija i gostoprimstvo Zete.
- Danas mi je srce puno kad vidim ovoliko ljudi, imam elana da radim kao da mi je 20, a ne 70 godina, jer i na ovaj način održavamo lijepu tradiciju gostoprimstva Zete – kazao je Nikola.
U posluženju su pomagali njihovi unuci Nemanja i Marko (braća od stričeva), koji su saglasni da su im zetski kolači koje spremi njihova baba mnogo ukusniji od bilo kojeg drugog jela.
Biljani Kaluđerović (po rodu Maraš) u pripremanju priganica pomagao je muž Nebojša - Zetske priganice sam naučila da pravim od jetrve, koja nije mnogo starija od mene. U njih idu mlijeko, jaja, brašno i so. Prže se u dubokom ulju, na jakoj vatri i, kao i zetski kolači, služe se uz sir, pršut, džem…
Najavljuju promociju vina i
VD direktorice Turističke organizacije Zete Tatjana Bojanić, podsjetivši da je Turistička organizacija najmlađe crnogorske opštine osnovana prošle godine, poručuje da će raditi na većoj promociji ove i drugih manifestacija.
- Tu je i poznata manifestacija „Dan krapa“. Takođe, prije tri vikenda smo prvi put organizovali manifestaciju ,,Najbolje iz Zete“, koja je posvećena poljoprivrednim proizvodima iz našeg kraja. Nastojaćemo i nju da podignemo na viši nivo, jer je Zeta poznata po poljoprivrednim proizvodima. Tu su bili i proizvođači vina i rakije. Imamo u planu da predstavimo posebno vinogradare i ljude koji se bave turizmom i proizvodnjom vina i rakije... U februaru prošle godine prvi put smo organizovali ,,Raštanijadu“. Bila je takmičarskog karaktera. Veoma smo zadovoljni kako je sve prošlo, organizovaćemo je ponovo u februaru naredne godine – najavila je Bojanić.
Drago mi je da je i ova manifestacija odlično posjećena, kao i ,,Dan krapa“. Rekla bih da posjetioci ništa manje ne uživaju u zetskim kolačima ili priganicama, nego u ukusnim zvonima prženog krapa – kazala je Kaluđerović. Iskazujući zadovoljstvo zbog dobre posjećenosti, njen muž Nebojša ističe da Zeta ima veliki broj proizvoda koje bi mogla predstaviti na sličnim manifestacijama, poput vina i rakije, džema, soka, voća i povrća…
DRUŽENJE
Sedamdeset sedmogodišnji
Slobo Madžarović jedan je od brojnih posjetilaca koji su uživali u ukusu zetskih kolača. - Više volim zetske kolače, nego priganice. Ranije, kad su bile neke mobe ili veći poslovi onda su se za doručak pržili zetski kolači, jer tada nije bilo
frižidera ili zamrzivača, manje se mesa jelo nego danas. Lijepo je i sada vidjeti kada se okupi porodica na doručak, pa kad domaćica spremi zetske kolače, to vole i djeca i mi stariji – kazao je Madžarović, uz napomenu da on kolače najviše voli jesti sa starim pljevaljskim sirom.
Šezdeset petogodišnji Ranko Zogović iz Podgorice kaže da zetske kolače najviše voli jesti sa sirom iz njegovog kraja. - Zetski kolač ili priganice sa sirom iz Vasojevića su dobitna kombinacija. Više volim kolače, nego priganice. Moji kući ih ne spemanju često. Ova manifestacija je odlična, kao i „Dan krapa“, bilo bi lijepo češće da ih organizuju – kazao je Zogović, uz napomenu da u Zeti ima dosta prijatelja.
Među brojnim posjetiocima bilo je i stranaca koji žive u našoj zemlji, poput braće Podljesni - dvadeset trogodišnjeg Mateja i sedamnaestogodišnjeg Zahara. - Živimo u Podgorici. Prvi put smo u Zeti. Ovo je baš lijepo organizovano, ukusni su i kolači i priganice. Volimo da probamo vaša tradicionalna jela – kazao je Matej, student Političkih nauka na Univerzitetu Crne Gore, sa kojim je saglasan i njegov brat koji pohađa Srednju elektrotehničku školu. I. MITROVIĆ
Universal Capital Bank AD Podgorica, u saradnji sa kompanijom Visa, nastavlja realizaciju društveno odgovornog projekta „Djela koja se prepoznaju“, koji ima za cilj unapređenje kvaliteta života najosjetljivijih društvenih grupa. Projekat obuhvata šest velikih donacija namijenjenih unapređenju zdravstvenih i obrazovnih institucija, očuvanju životne sredine, te pružanju podrške starijim sugrađanima.
U okviru ove inicijative, Domu starih u Bijelom Polju uručena je donacija u iznosu od 10.000 eura. Sredstva su namijenjena za poboljšanje uslova boravka korisnika ove ustanove, sa ciljem da se svakodnevnica najstarijih sugrađana učini kvalitetnijom i prijatnijom.
„Kroz kampanju ‘Djela koja se prepoznaju’, Universal Capital Bank i Visa žele da prepoznaju stvarne potrebe zajednice i pomognu tamo gdje je pomoć najpotrebnija. Donacijom Domu starih izražavamo zahvalnost i brigu
prema našim najstarijim sugrađanima, koji su svojim radom i životom dali nemjerljiv doprinos društvu. Zadovoljstvo nam je što imamo priliku da kao banka, zajedno sa partnerima, djelujemo konkretno i odgovorno u korist zajednice“, istakao je Nikola Vujošević, Član Upravnog odbora banke.
Povodom donacije, direktor Doma starih Bijelo Polje, Predrag Tončić istakao je značaj ovakvih aktivnosti: „Zahvalni smo Universal Capital Banci i kompaniji Visa na ovoj vrijednoj donaciji. Podrška Universal banke i kompanije Visa nam izuzetno mnogo znači. Vaša donacija ne predstavlja samo materijanu pomoć već i snažnu poruku podrške solidarnosti. Hvala vam što ste odgovorno društvo koje brine o trećoj dobi i dostojanstvu naših korisnika. Naš narod kaze “ dobro se pamti i dobro se vraća”.Istakao je da ce novčana sredstva biti utrošena za uređenje ulaza u Dom starih, kao i portirnice čija je svrha da nadgleda i kontroliše ulaz i izlaz korisnika. Jos jednom hvala što gradimo društvo koje
poštuje stara lica i čuva ljudsko dostojanstvo.“
Universal Capital Bank i Visa ovim primjerom nastavljaju tradiciju društveno odgovornih aktivnosti, potvrđujući da se vrijednosti poslovanja ogledaju u djelima koja ostavljaju trajni pozitivan uticaj na zajednicu.
ZERKALO: Presentimentalan scenario i nerazigrana režija miniraju potentnu romantičnu fantaziju „A Big Bold Beautiful Journey“ sa Kolinom Farelom i Margo Robi
Piše: Marija
IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
Rijetko se filmski kritičari ujedine u ljubavi ili mržnji kao sada sa filmovima „One Battle After Another“ Pola Tomasa Andersona i „A Big Bold Beautiful Journey“. Dok krimi-triler sa Leonardom Dikaprijom dižu u nebo i nazivaju ga nedoderom, činom umjetničkog otpora i hladnokrvnim masterpisom, Kogonadu kopaju šest metara ispod zemlje. I za njegovu romantičnu fantaziju sa Kolinom Farelom i Margo Robi pišu u fazonu: „Daleko je ovo filmsko putovanje od velikog, prelijepog i hrabrog.“ Kogonada jeste nametnuo visoka očekivanja sa promućurnim autorskim debijem „Columbus“ (2017) i nepravedno potcijenjenom saj-faj melanholijom „After Yang“ (2021) u kojoj je prvi put sarađivao sa Farelom, pa i kao jedan od režisera Eplove serije „Pachinko“. Ipak, za treću režiju nije zaslužio toliku pljuvačinu. Iako jeste tačno da „A Big Bold Beautiful Journey“ zaista nije velik i prelijep film, apsolutno nije istina i da je tragično promašen, a kamoli da nije hrabar. Štoviše, baš taj low-key pristup koji je Kogonada odabrao za žanr romanse – jeste vrlo rizičan, a samim tim i autorski hrabar. To što je divljenje gledalaca ovog puta izostalo i što mu se rizik zaista nije do kraja isplatio, drugi je par rukava… No, sami prilaz žanru, materiji, glumcima i temi, ma koliko rezultat polovičan bio, zaslužuje poštovanje.
HOPEROVE SLIKE
Radnja filma čiji je skript napisao Set Rejs, koscenarista hit-satire „The Menu“ (2022) Majka Majloda, počinje sa likom koji kao da je išetao iz slike Edvarda Hopera. Ime mu je Dejvid, a Farel od starta brine da njegova usamljenost postane opipljiva.
Dejvid je krenuo na posljednje mjesto na koje treba da pođe depresivni samotnjak, a to je, naravno, vjenčanje dragih prijatelja. Da bi tamo stigao mora da pobijedi prepreku – kvar na automobilu. Njega rješava tako što odlazi u obližnju rent a car službu, gdje ga dočekuje par vrlo čudnjikavih službenika. Svako bi se drugi okrenuo čim bi stao pred Mehaničara (Kevin Klajn) i Kasirku (Fibi Voler-Bridž), ali ne i Dejvid. Iako vidi da njih dvoje pokušavaju da mu iznajme mnogo više od starinskog automobila „saturn 1994“, pristaje na igru. I za tili čas eto ga na vjenčanju, gdje upoznaje damu u crvenom kaputu. Njeno ime je Sara (Robi); i ona je iznajmila jedan „saturn 1994“ od onog čudnjikavog dua, a njena usamljenost nije ništa manja od Dejvidove. Ipak, uprkos očijukanju, te noći ne završavaju zajedno. Na veliko, hrabro, prelijepo putovanje kreću tek narednog ju-
Kogonada je majstor da pronađe melanholiju na najmanje očekivanim mjestima, a njegovo putovanje do nje uvijek je bilo emocionalno precizno i prilično svedeno. Ovdje to nije slučaj
tra, nakon što Kogonada uvali masni „Burger King“ product placement u film (zar nije moglo drugačije?), pa superpametni GPS (glas Džodi Tarner-Smit) iznajmljenih automobila kaže Dejvidu i Sari kako moraju da se udruže. Nakon što to i urade, naši junaci putuju po GPS instrukcijama, zaustavljajući se tačno tamo gdje im kaže njihov sveznajući vodič. To najčešće biva usred neke šume, poljane, nedođije, gdje se, nekim čudom, pojave vrata. I odvedu ih, poput magičnog portala, ne do druge planete ili bilo kakve saj-faj zavrzlame, nego do momenata koji su ih oblikovali i pretvorili u to što sada jesu – u likove sa slika Edvarda Hopera.
Dejvid i Sara se, dakle, uz malu asisteniciju superpametnog rent a car vozila, i bukvalno i figurativno voze niz aveniju sjećanja, i to ne bilo kakvih, nego kroz najformativnije epizode iz sopstvenih života. Kada prođu kroz vrata ponovo proživljavaju iskustva koja su već osjetili na koži, ili sada sagledavaju važan životni trenutak iz tuđeg ugla, najčešće iz perspektive jedne od najvoljenijih, najsvojih osoba. Recimo, Sarine beznadežno optimistične i posvećene majke (divna Lili Rejb), Dejvidovog vječito zabrinutog oca (Hamiš Linklejter, inače Lilin suprug) ili njihovih zamalo-zauvijek-srećnih vjerenika i bivših ljubavi (Bili Magnusen i vrlo upečatljiva Sara Gadon), koje su pukle kao mjehuri od sapunice. Magični portali vode ih, dakle, do: raskida, odbijanja,
gubitaka, roditeljskog zanemarivanja, pogrešnih odluka donesenih iz straha da će biti napušteni, te do šansi koje su im tek tako, kao da neće, skliznule niz prste. I svaka nova vrata prozor su u mnogo svjetliju budućnost koja im je takođe na dohvatu ruke, ali da bi je dosegnuli – moraju da se usude, ponajviše na to da će najvjerovatnije kad-tad biti povrijeđeni… I da je to sasvim okej cijena za platiti spram sve radosti koju bi nausput mogli dobiti.
Taj hod avenijom sjećanja i stvari koje su mogle biti a nijesu – takođe je pun hoperovskih momenata, ali uz postepenu invaziju vibrantnih detalja i boja koje nepogrešivo asociraju na filmski DNK nezaboravnog Žaka Demija, naročito na „The Umbrellas of Cherbourg“ (1964). Kogonada čak ne staje na muzičko-filmskoj referenci, nego „A Big Bold Beautiful Journey“ u jednom trenutku, tj. sjećanju – pretvara u mjuzikl.
Ima tu još mnogo referenci, od Felinijevog remek-djela „La strada“ (1954), do supersimpatične coming of age dramedije „Big“ (Peni Maršal, 1988) sa Tomom Henksom. Nažalost, ne prave preveliku razliku ti silni omaži; rijetko uspiju da dodirnu na način na koji je Kogonada to, čini se, želio.
SUDAR PLANETA
Nešto slično važi i za žanrovske flertove i (ne)očekivane skretnice. „A Big Bold Beautiful Journey“ je i romansa, i fantazija, i komedija, i mjuzikl – a zapravo ništa od toga
do koske nije, totalno je neujednačen. I to je veliki problem koji, pak, postaje sve veći što više razmišljate o njemu. Kogonada jeste majstor da pronađe melanholiju na najmanje očekivanim mjestima, ali njegovo putovanje do nje uvijek je bilo nekako emocionalno precizno i prilično svedeno. Slučaj sa „A Big Bold Beautiful Journey“ uopšte nije takav; ovaj film je na momente čak posramljujuće direktan u svoj svojoj otvorenosti, iskrenosti i sentimentalnosti. I da, melanholija je i ovdje jedan od ključnih aktera i nešto što se osjeća u svakom kadru. Ipak, nema ni približno sličan efekat kao u Kogonadinim prethodnim filmovi-
ma, ponajviše zbog toga što nije pronašao scenaristu ravnog sebi.
Set Rejs ima jakih momenata; tačno je da pojedina sjećanja kroz koja kormilare Dejvid i Sara imaju moć da vas povežu sa njima; da vas navedu da saosjetite; da učine da pomislite da nijesu mnogo drugačiji od svih nas kojima je najčešće potrebno makar blago gurkanje da bismo izašli iz komfor zone i zaista promijenili nešto što nas boli, ludi i progoni.
Ta metafora sa rent a car agencijom donekle i radi u tom smislu, podsjećajući da je nekad potrebna mala pomoć prijatelja i/ li totalnih neznanaca da bismo se osvrnuli na vlastiti život i počeli da ga cijenimo mnogo više.
Kogonadina fantazija ukorijenjena je u stvarnosti koja nam je dobro poznata i baš zbog toga treba da nas intrigira. Jer ne radi se tu o putovanju kroz svemir do ko zna kojih i kakvih udaljenih planeta, nego o podsjetniku da je svaki čovjek – planeta za sebe. Štošta se u tim mikrokosmosima ljudskim događa svakodevno, a što ne vidimo niti do kraja razumijemo. Jer ne razumiju ih ni same te divne i prehaotične planete od ljudi sa kojima se srijećemo i sudaramo svakog dana.
MARKO MARKOVIĆ
Teško je poreći, iako se većina kritičara trudi, da Kogonada ne govori nešto važno o tome kako nas sjećanja, žaljenje, gubitak i odnos sa ključnim osobama (naročito sa roditeljima) formiraju i oblikuju u osobe kakve smo sada, te do koje su mjere važni za odrasle ljude u koje ćemo izrasti, naročito kada su u pitanju ljubav i romantični odnosi. Sve to stoji, ali nekako je servirano sa distancom. Do te mjere da je teško povezati se sa likovima i lavinom emocija koja ih zatrpava sve više iz minuta u minut. U suštini, Dejvid i Sara previše su objašnjeni; cijeli film da-
vi se u bukvalizovanim porukama i razrješenjima njihovih emocionalnih čvorova od početka do kraja, od uvodne scene do odjavne pjesme - obrade Pitove kultne „Let My Love Open the Door“ u izvedbi Mitski. On je tužni usamljenik sa nagonom da se za nešto i nekog bori sve dok ga ne dobije, a kada shvati da ga je „vrijedan“ – izgubi interesovanje. A ona – serijska varalica, prevrtljivica, ljubilica za jednu noć. I kukavica koja bježi sa mjesta zločina čim snimi da bi se za nešto i nekoga mogla vezati. Daddy issues u ko zna kojem izdanju… Takvi kakvi u filmu jesu, Dejvid i Sara prototipi su traume koja bi mogla da bude idealan primjer za učenje studentima psihologije ili amaterima koje zanimaju tajne ljudske psihe i uma. Znate već, udžbenički primjeri za objašnjavanje kompleksne teme ili imena navedena kao primjer za popunjavanje uplatnica – Marko Marković i Jovana Jovanović. Za nas obične smrtnike ispred veličanstvenog velikog platna, malo je tu materijala koji ostaje i koji zaista vrijedi.
IZGUBLJENE OVCE
Krivca za to valja tražiti ne samo u Rejsovom scenariju, naročito u „humoru“ koji često ulijeće klizeći, praktično niotkud i najčešće rušeći potencijalno jake i emotivne scene, nego i u Kogonadinim režiserskim izborima.
Low-key je sasvim legitiman pristup, zaista je osvježavajuće pogledati bioskopsku romansu koja je oslobođena jeftinog koktiranja, ljubakanja, zaskakanja i stvari koje sa sobom nosi većina modernih romantičnih komedija, drama i njihovih ukrštanja. Ipak, za štosan a istovremeno topao i dubok film koji je Kogonada zasigurno želio, makar sudeći po žanrovskim skretnicama, potrebna je mnogo razigranija režija.
Ovakve teme i glumce treba da usmjerava i njima se bave autori poput Spajka Džounzija, Mišela Gondrija, Čarlija Kaufmana… „Eternal Sunshine of the Spotless Mind“ (2004) odličan je primjer kako se to radi, a od novijih filmova tate-mate ispali su, recimo, i ludo satirični „Dream Scenario“ (Kristofer Borgli, 2023) sa Nikolasom Kejdžom i „The Life of Chuck“ (Majk Flanagan, 2024) sa Tomom Hidlstonom. Spram tih i takvih, „A Big Bold Beautiful Journey“ djeluje praktično beskrvno. Nije dovoljno razigran – ni narativno, ni vizuelno.
CELULOID: Režiser i pisac izvlače najbolje jedan iz drugog u saj-faj drami „The Life of Chuck“ sa Tomom Hidlstonom
To ne znači da direktor fotografije Bendžamin Loub, koji je radio baš za pomenuti „Dream Scenario“, nije uradio dobar posao, niti da se išta može zamjeriti vajbu koji su u film unijeli scenografkinja Kejti Bajron i kostimograf Ardžun Basin. Sve je nekako na broju u „A Big Bold Beautiful Journey“, a opet ga je Kogonada tako spakovao i predstavio da se čini da su mu se ovce pogubile.
UTIŠANA STRAST
Da stvar postane još nevjerovatnija, to važi i za Farela i Robi. Svi znamo kakvu širinu imaju, naročito on, od kojeg je Kogonada mogao da traži što mu srce ište. I od svih stvari i usmjerenja koja je mogao dati, režiser je želio da Farel i Robi budu distancirani. Ciljano hladni, sa mjestimičnim padavinama topline. Nije ispala ta odluka baš najbolja za film koji je, prema svim pravilima, trebalo da nas ugrize za srce. Ne fali hemije Farelu i Robi, a opet – nemaju je dovoljno. I jasno je iz svakog kadra da to nije stvar njihovog talenta i glume, nego režiserove želje, cilja, usmjerenja. Kogonada kao da se plašio da bi previše raspirena hemija i strast mogle da skrenu pažnju s emocionalnog uloga. Kad na to dodate i scenario koji glumce iznevjerava i podmeće im noge na svakom koraku, rezultat je daleko ispod očekivanog. Mogu i Farel i Robi mnogo više od onoga što im je ponuđeno u „A Big Bold Beautiful Journey“. Vjerujte, suspenzija nevjerice koju film zahtijeva od samog starta – najmanji je problem. Sve je drugo bitnije, od skripta i režije, do usmjerenja glavnih, ali i sporednih glumaca, Kejna i Voler-Bridž koji igraju na kartu ludila, a ispadaju čudnjikavi na pogrešan način. Da nije tako, da je Kogonada pronašao način da se u posljednjoj trećini „iskupi“ za to što je sve vrijeme morao da nas ubjeđuje da mu vjerujemo, druge bi se pjesme sada pjevale za Kogonadu. No, prosuo se režiser pri samom kraju; nije uspio da završi, te da „zaključi“ prodaju ideje. Previše je neuredna i zbrkana ova šetnja bulevarom sjećanja da bi „saturn 1994“ završio u Panteonu filmskih četvorotočkaša. Ostaje da su kritičari ispali previše surovi prema Kogonadi. „A Big Bold Beautiful Journey“ ipak nije totalni promašaj, nego klasičan primjer filma koji završava u raskoraku između onoga što je režiser želio i što je publika očekivala da će njegova priča da bude.
„Kralja strave“ valja znati i pročitati kao što su to činili Rajner, Darabont, De Palma, Kjubrik, Kronenberg ili Karpenter. Tom spisku sada, nakon ovog predivnog lma, sa sigurnošćuu možemo dodati i Majkovo ime
Piše: Marko STOJILJKOVIĆ
Ljudi smo i volimo analogije jer preko njih brže uočavamo obrasce koje uzimamo kao uvek i u potpunosti tačne. Takođe, volimo da te iste analogije spajamo i od njih stvaramo teorije. Stoga, eto, imam jednu za vas…
Šta dobijemo kada spojimo ideju Karla Sagana o kompresiji vremena i života kosmosa u jednu godinu, antički ili (za crnogorsko tržište) Njegošev koncept mikrokosmosa i poeziju Volta Vitmana, posebno „Pesmu o sebi“? Ako možemo da sudimo po noveli „Čakov život“ („The Life of Chuck“), objavljenoj u zbirci „Ako krvari“ („If It Bleeds“, 2020), dobijamo Stivena Kinga
PREGRŠT PRIMJERA
Kinga uglavnom poznajemo kao plodnog pisca i „kralja strave“, ali tokom autorske karijere nije se bavio samo „trivijalnim“ žanrovima horora, trilera i fantastike, već i ozbiljnijim, životnijim i filozofskijim temama. Ako ih i nismo čitali, znamo to po filmskim adaptacijama. Odlični primeri su filmovi „Stand by Me“ (Rob Rajner, 1986), „The Shawshank Redemption“ (Frank Darabont, 1994) i „The Green Mile“ (Da-
rabont, 1999), da navedemo samo neke. To, naravno, ne znači da „ozbiljni“ King isključuje fantazijske momente ili da je onaj žanrovski nužno trivijalan i „operisan“ od filozofije. I za to ima pregršt literarnih i filmskih primera, ali jedno stoji: Kinga valja znati i pročitati, kao što su to činili Rajner, Darabont, Brajan de Palma („Carrie“, 1976), Stenli Kjubrik („The Shining“, 1980), Dejvid Kronenberg („The Dead Zone“, 1983) ili Džon Karpenter („Christine“, 1983).
Tom spisku sada, nakon filma „The Life of Chuck“, sa sigurnošću možemo dodati i ime Majka Flanagana. Možda je njegova prethodna kingovska adaptacija „Gerald‘s Game“ (2017) bila suviše lak zadatak koji i nije mogao da donese veliku nagradu. Možda se neki-
ma nije svidelo ni Flanaganovo skretanje od Kjubrika nazad prema Kingu u „Doctor Sleep“ (2019), ali „The Life of Chuck“ je skoro savršen spoj senzibiliteta pisca i režisera.
Kingova novela specifična je po tome što je, poput drame, podeljena u tri čina i što se priča izlaže retrospektivno. Film, dakle, počinje trećim činom u kojem nas narator (Nik Oferman) navodi da posmatramo živote srednjoškolskog profesora Martija (Čivetel Edžiofor) i njegove bivše žene, medicinske sestre Feliše (Karen Gilan) u trenutku kada kreće smak sveta.
Postepeno otkazuje tehnologija, od novije prema starijoj, nestaje internet, pa televizija, pa struja. Dešavaju se ekstremni fenomeni kao što su razorni zemljotresi, poplave, uragani, otvaranje vrtača i erupcije vul-
kana (često i tamo gde im nije mesto), da bi na kraju eksplodirale zvezde i planete, što je siguran znak kraja - ne samo života na Zemlji, već i kosmosa. Jedino što ostaje su bilbordi i TV zahvalnice nekom Čaku Krancu za kojeg niko ne zna ko je, niti čime je zaslužio pohvalu za „39 godina zadivljujućeg života“. U drugom činu upoznajemo samog Čaka (Tom Hidlston), računovođu u poseti neimenovanom gradu zbog konvencije. Na pauzi između dva panela, on će naleteti na uličnu bubnjarku Tejlor (Tejlor Gordon) koja će ga predstavljanjem namamiti da zapleše, a njemu će se kao partnerka pridružiti još jedna prolaznica Dženis (Analiz Baso). Trio će se rastati, ali će im taj dan i ta spontanost ostati u sećanju. Konačno, u trećem činu pratimo ne uvek veselo, ali ipak ljubavlju ispunjeno odrastanje malog siročeta Čaka (smenjuju se Kodi Flanagan, Bendžamin Padžak i Džejkob Trembli) u kući kod bake Sare (Mia Sara) i dede Albija (Mark Hamil). Od nje će pokupiti ljubav prema muzici i plesu, a od njega matematičke veštine. Kako vreme prolazi, a baba i deda umiru, Čak će morati da odluči hoće li slediti srce ili razum, dok kupola u njihovoj kući kolonijalnog stila krije jednu možda strašnu tajnu… STAMENI UTISAK Flanaganov pristup, koji zbog oslanjanja na literarne poteze poput naracije i dijaloga u dugim replikama neki od nas često kritikuju, ovde je zapravo jedini mogući, budući da King izlaže vrlo kompleksne ideje, ponekad striktno filozofske, ponekad pomalo ezoterične, a ponekad sasvim životne. Kao gledaoci se moramo povremeno zapitati šta bismo radili na mestu likova u filmu, što Čaka, što drugih; kako bismo dočekali kraj sveta; jesu li naši životni izbori bili ispravni i možemo li živeti s njima - i sve u tom stilu.
Flanagan perfektno uspostavlja poveznice kojih možda nije bilo u samom Kingovom tekstu, čineći tako literarno tkivo i ideje još gušćim i povezanijim u celinu. Vitman je jedna od njih; teorija o usporavanju rotacije i čovekovoj nemoći pred kosmičkim silama druga, a znaju se pojaviti i u komadima trivije kao što je ona o pogrebniku koji se pojavljuje na dva mesta, u dva različita čina i vremena u filmu. Ali nije li život, ne samo Čakov, sam po sebi pun tih nekih čudnih poveznica?
Zbog toga „The Life of Chuck“ ostavlja taj neki stameni utisak starinskog, gotovo monumentalnog filma kakve sada retko snimaju. Nekada bi ovakav film samom svojom pojavom prizvao nagrade.
Možda se upravo to krije iza odluke da mu distribuciju odlože, te da ga pomere sa prošlogodišnjeg nagužvanog kino-repertoara u za sada i dalje praznjikavu 2025. godinu. Trendovi se možda menjaju, ali ponajbolja adaptacija ponajbolje Kingove priče u poslednjih nekoliko godina svakako zaslužuje svu pažnju koja može da se dobije.
Koje bi to dijete radije bilo Klark Kent nego Supermen, pitate se? Odgovor je Ned Sampson (Domnal Glison), novi urednik lokalnih novina u Ohaju, ironično nazvanih „The Toledo Truth Teller“. Taj cilj, objašnjava on, izgledao mu je uvijek „mnogo plemenitije i dostižnije“.
Glison pruža Nedu neku vrstu iskrene, zarazne energije i postavlja ton šarmantne i zabavne komedije „The Paper“ za koju ste, iako možda nijeste stigli da je čekirate, sigurno čuli, zato što je u pitanju spin-off kultnog sitkoma „The Office“.
PrePoznatljiv stil Kreatori serije, među kojima je i Greg Danijels, čovjek koji je adaptirao britanski „The Office“ Rikija Žervea u mnogo popularniju američku verziju sa Stivom Karelom, uspjeli su da pronađu pravu formulu da bi projekat proradio. „The Paper“ je serija koja ima isti DNK kao i original, prepoznatljiv humor i stil mokumentarca koji je u međuvremenu „pokupilo“ nekoliko hit-serija, ali to joj toliko ne smeta. Štoviše, „The Paper“ radi možda baš zbog toga što Danijels i ekipa kombinuju i elemente iz drugih serija kao što je, recimo, „Parks and Recreation“. Dok smo u „The Office“ često više pratili privatne živote i nestašluke likova, a manje dinamiku njihovog posla u kompaniji „Dunder Mifflin“, u seriji „The Paper“ imamo drugačiji balans. Ovo je, prije svega, priča o novinarstvu.
„The Toledo Truth Teller“ je relikt davno prohujale ere novinarstva, ostavljen da tavori u vremenu kada je već jasno da ga je moderno tržište pregazilo. U vlasništvu je kompanije koja prodaje toalet rolne, koverte i druge proizvode od papira, a sada zauzima tek dio sprata u zgradi koju je nekada posjedovao u potpunosti, dok je pojam „novinarskog integriteta“ još nešto značio. U izvanrednoj uvodnoj špici (koju prati neupadljivija muzička tema od one iz „The Office“) gledamo primjerke novina kako završavaju kao omoti za cvijeće, dno od kaveza ili podmetač za hranu, tj. kao sve osim onoga za što su izvorno namijenjene, za čitanje.
To vas neizbježno, bez obzira na to što što gledate golu komediju, navodi na razmišljanje,
SERIJE: „The Paper“: Spin-off kultnog sitkoma „The Office“ daleko je od bajate priče o štampi koju je pregazilo vrijeme
Serija radi kao dobra komedija za ušuškati se, ali Danijels ni u najkomičnijim momentima ne propušta priliku da se pozabavi kritikom savremenog novinarstva, od klikbejta i trivijalnih vijesti o poznatima, do borbe tradicionalnih medija sa blogovima i nezavisnim platformama
možda i tim prije što, ako čitate ovaj članak u magazinu koji ste do prije mjesec mogli da držite u rukama, sada to, nažalost, radite onlajn, na portalu. I upravo je to glavna tema serije: nezavidno stanje do kojeg je sada došla nekada cijenjena institucija.
Društvena kritika Nedova opsesija da se ne odustane od štampanja novina i starog dobrog „plemenitog“ novinarstva postaje temelj radnje. Iako se isprva čini beznadežno, podržavate ga u naumu. Biranjem baš ove teme i fokusa serija zadobija nešto što original nikad nije imao, a to je snažniji društveni ko-
mentar. Ipak, uzmite u obzir da je i ta socijalna kritika provučena prilično suptilno, te poslužena uz mnogo humora i začinjena ponekom (iskreni da budemo, često i nepotrebnom) referencom.
Zbog toga „The Paper“ istovremeno funkcioniše i kao dobra komedija za ušuškati, i kao kritički osvrt. Danijels ni u najkomičnijim momentima ne propušta priliku da se pozabavi kritikom savremenog novinarstva: od klikbejta i trivijalnih vijesti o poznatima, preko etičkih dilema o pisanju protiv sopstvene kompanije, do borbe tradicionalnih medija sa blogovima i nezavisnim platformama.
Najveća zamjerka, pak, tiče se odluke da se svih deset epizoda pusti odjednom. Morate priznati da je pomalo ironično da serija o staroj instituciji koja pokušava da opstane u novom svijetu - i sama pati od modela koji je brz, potrošan i previše moderan.
Da se razumijemo, deset polučasovnih epizoda ovog tipa nije teško pogledati u jednom dahu, ali upravo tu i leži problem. Sve ide prebrzo. Ono što su druge serije ovog tipa gradile godinama, „The Paper“ pokušava da spakuje u samo jednu sezonu. Romantične tenzije, prepoznatljivi tipovi likova, apsurdni humor zasnovan na tome da svako od nas mo-
že prepoznati nekog takvog u okruženju (koliko god karikirani likovi bili), sve je tu, ali ubrzano. Pa, kakva je presuda?
srčana ekiPa
Greg Danijels je očigledno dobro znao da spin-off ne smije da izgleda kao kopija, pa je o tome i poveo računa. Sampson, recimo, nije ni blizu Karelovom Majklu Skotu. Nije trapav, nije problematičan i definitivno nije karikatura.
Ned pogađa sve prave note: on je razmaženi bogataš koji sanja da bude novinar, naivan je, djetinjast, ali i šarmantno inspirativan. U jednoj sceni može biti smotan i smiješan, a u drugoj je strastveni vođa za kojeg bi vjerovatno bilo vrlo zanimljivo raditi. Upravo ove crte daju seriji podton underdog priče, u kojoj mali tim pokušava da promijeni svijet nabolje makar za nijansu, a mi pred ekranima prosto smo takvog sklopa, da ne možemo da ne navijamo za tako potcijenjenu, a srčanu ekipu. Nego, kada Neda ostavimo po strani, što je s ostalim likovima? Jedan od razloga zbog kojih je „The Office“ postao klasik (i zbog kojih je američka verzija toliko voljenija i popularnija od originala) jeste njegov ansambl. Danijels i u „The Paper“ nastavlja tim putem, kako se čini, iako manje naglašavajući privatnu dinamiku, jer veći dio radnje
zaista pripada poslu i radnom okruženju. Ipak, nekoliko likova odmah se izdvaja. Čelzi Fraj igra Mer Priti, na prvi pogled jedinu kompetentnu novinarku u ekipi, djevojku koja nekada komunicira s kamerom u maniru Džima Halperta (Džon Krasinski) i ima vrlo zanimljiv odnos sa Sampsonom (što je sjajno jer se čini da su Fraj i Glison baš kliknuli). Sabrina Impaćatore („The White Lotus“) kao Esmeralda Grand u početku može biti iritantna, ali baš zbog toga ostaje upečatljiva i ne možete da je ne obožavate zbog teatralnosti (a glumica će vas dodatno šarmirati u intervjuima). Njen lik istovremeno ima možda i najbolje replike, među njima i briljantnu: „U Americi postoji izreka o prihvatanju stvari koje ne možeš da promijeniš. U Italiji mi tu izreku nemamo.“ Iako tim još nije dostigao prepoznatljivost i snagu ansambla kakav može da ima, potencijal je očigledan, a ključno je da ne možete da ne nastavite da ih gledate. veliki romantik
E sad, „The Paper“ funkcioniše kao zasebna priča, pa poređenja sa serijom „The Office“, naročito u ovoj fazi, ispadaju krajnje nefer, ali istovremeno su i neizbježna. Za humor se može reći da nije uvijek jednako precizan, dok je mana mokumentarac forme to što sada nije novitet kao što je bila tada. Mora se uzeti u obzir to da ju je original praktično definisao na televiziji, da bi je poslije preuzeli autori drugih popularnih serija. Ipak, povremeni povratak poznatih lica, poput Oskara Nunjeza u ulozi Oskara Martineza, daje seriji simpatičan osjećaj kontinuiteta, iako je već poslije dvije epizode jasno da to nije bilo nužno. Serija najbolje funkcioniše upravo ako je oslobodite svih tih silnih poređenja i gledate je kao komentar trenutnog stanja novinarstva, ali i kao duhovitu priču koja se usuđuje da bude nježnija, toplija i više fokusirana na samu suštinu posla nego što je to ikad bio slučaj u seriji čiji je spin-off. Danijels pametno koristi snagu ansambla i lijepo se oslanja na svježinu okruženja u kojem je se odvija radnja, nudeći deset polučasovnih epizoda koje su duhovite, povremeno oštre i, najviše od svega, konzistentne. Peacock je već obnovio seriju za drugu sezonu, što samo potvrđuje da publika želi još. Ipak, koliko god prva sezona bila zabavna činjenica da su sve epizode odjednom postale dostupne za bindž lako može učiniti da „The Paper“ postane upravo ono što ismijava u uvodnoj špici - potrošna vijest od juče.
Srećom, postoji i druga opcija, ona u koju možda želimo prije da vjerujemo: da je ova serija, iako prebrza i oslonjena na puteve koje su iscrtale druge prije nje, zapravo poput glavnog urednika novina „The Toledo Truth Teller“ - pomalo romantična figura, možda zaglavljena u pogrešnoj deceniji, ali i dalje vrijedna da u nju vjerujemo.
Nije išlo, mučio se Bokelj, mijenjao trenere, kuburio sa povredama, ali došao je dan za premijernu pobjedu u novoj sezoni. Izabranici Vladimira Savićevića uzeli su mjeru Dečiću u Tuzima. Kotorani i dalje drže fenjer prvoligaškog karavana, ali su se približili zoni koja nudi spas za očuvanje statusa u eliti. - Rekao sam nakon poraza od Budućnosti da sam ponosan na momke i da će brzo doći dan kada ćemo ostvariti prvu pobjedu. Igra koju smo prikazali protiv aktuelnog prvaka nije nas
ispratila rezultatom, ali nam se vratilo u Tuzima. Dali smo dva lijepa gola, iako smo u određenim momentima patili. Dečić je na trenutke dominirao, ali smo izdržali. U nastavku smo promijenili način igre, postigli drugi pogodak koji je odredio ishod utakmice. Ovo nam mnogo znači. Podstrek za dalje. Pred nama je dug i težak put, ali vjerujem da će Bokelj na kraju sezone ostvariti cilj – za Pobjedu je rekao Savićević. Mladi strateg na klupi je naslijedio Damira Čakara, a prethodno su Kotorani
PODGORICA - Nijednom od početka sezone, Budućnost nije povezala dvije pobjede, a tri puta u 9. kola Meridianbet 1. CFL u finišu je od trijumfa napravila remije.
Protiv Jedinstva i Mornara primila je golove u 88. minutu, a od Petrovca nešto ranije –u 75. Svaki put su ,,plavi“ imali gol prednosti, ali su sve tri pomenute utakmice završili rezultatom 1:1.
Sutjeska van svoga stadiona nije tako ubojita. Nakon uspjeha u najvećem crnogorskom derbiju pod Goricom, gdje je slavila nakon dugog posta, uslijedili su porazi od Jezera i Dečića. Na kraju prvog kruga šampionata, lider u Bijelom Polju nije mogao više od boda protiv Jedinstva (0:0). Mornar je na poluvremenu vodio dva razlike, ali je meč sa Jezerom na Topolici završen podjelom – 2:2. Fudbaler barskog tima Marko Đurišić dobio je crveni karton početkom nastavka, a Plavljani su prepoznali priliku da iskoriste brojčanu prednost na terenu. Proteklog vikenda radovala se Mladost – Donjogoričani su nadigrali Arsenal (2:0) i prekinuli niz od tri neuspjeha. Trebalo je da prođe četvrtina prvenstva da bi Bokelj stigao da premijerne pobjede. Kotorani su priredili iznenađenje i u Tuzima srušili Dečić (2:0).
PLAVI NEMAJU KONTINUITET
Tokom 9. kola, Budućnost je na provizornoj tabeli bila druga. To je važilo dok je vodila protiv Petrovca.
Poslije kapitulacije, ,,plavi“ su se spustili na šestu poziciju, mada je lider na svega pet bodova prednosti.
Nije kasno Podgoričanima da isprave loše započetu sezonu...
- Desetak dana sam tek sa timom i svaka utakmica pokaže određene slabosti. Evidentno je da su mnogi igrači daleko od forme koja je potrebna za pozitivne rezultate u kontinuitetu. Nivo fizičke pripreme pojedinih me zabrinjava i siguran sam da nam je potrebno da kroz naporan rad podižemo nivo spreme i kvalitet igre - rekao je trener Dejan Vukićević nakon utakmice.
- Bod sa Petrovcem može ima-
počeli takmičenje sa Slobodanom Draškovićem Savićević je preuzeo tim u nimalo poželjnim okolnostima.
- Povrede nam prave najveći problem. Na današnji dan fali nam devet igrača. Neki će biti duže van stroja. To je hendikep i za mnogo veće klubove. Roster nam je ozbiljno sužen. Ali, nastavljamo da radimo i borimo se za svaki bod. Vjerujem da će Bokelj sačuvati prvoligaški status – dodao je Savićević. Do druge reprezentativne pauze, Kotorani dočekuju Petrovac, pa gostuju Mladosti.
- Četvorokružni sistem, liga je ujednačena, dvije pobjede donose napredak, dva poraza vuku u donji
dio tabele. Pred nama su dva meča u kojima vidimo šansu da nešto napravimo. Osjeća se napredak, a sve
MERIDIANBET 1. CFL (9. KOLO): Budućnost treći put ispustila pobjedu, OFK Mladost nadigrala Arsenal, Bokelj upisao prvi trijumf
ti značaj na kraju prvenstva, ali ostaje žal što nijesmo sačuvali prednost i ostvarili pobjedu. Imali smo priliku Savovića da dupliramo prednost, a nakon situacije koju sudija nije vidio – u kojoj je trebalo da dobijemo korner – Petrovac je dobio loptu i iz tog napada kaznio naše loše postavljanje u fazi odbrane i nepoštovanje nekih stvari koje su dogovorene u pripremi utakmice. Već u srijedu nas čeka nova utakmica i početak drugog kruga koji će, siguran sam, biti
mnogo bolji od prethodnog – ističe Vukićević.
PRORADILA MLADOST
OFK Mladost je savladala Budućnost i možda se nakon jedne takve pobjede očekivalo da se tim dodatno podigne, dobije energiju i samopouzdanje. Desilo se suprotno. Uslijedila su tri vezana poraza i uvijek neprijatna situacija kada ekipa sklizne u opasnu zonu. Takve stvari unose nemir i povećavaju pritisak, ali su momci Marka Šćepanovi-
Nije kasno da ,,plavi” isprave lošu započetu sezonu
ća odreagovali na pravi način protiv Arsenala. Bolja igra i zaslužen trijumf domaćina koji je, doduše, ostao ispod crvene linije. - Poslije trijumfa nad ekipom Budućnosti došla je reprezentativna pauza. Računali smo da će nam prijati, da se igrači osvježe, oporave, a i fizički napreduju neki koji nijesu prošli kompletne pripreme. Imamo tri reprezentativca kojima je bio potreban period adaptacije nakon povratka u klub. Ispalo je da nas je dvonedjelj-
ni odmor od takmičarskog ritma poremetio. Izgubili smo ubjedljivo od Petrovca, potom je na red bio duel sa Jezerom u kojem smo mogli bolje da prođemo, pa gostovanje u Nikšiću gdje smo promašili penal, pogodili prečku i propustili dvije šanse kada su naši igrači išli na golmana. Sreća je bitan faktor u fudbalu, a mi je nijesmo imali – za Pobjedu kaže trener Šćepanović. - Nikada nije prijatno kada se gubi, a pogotovo kada se poveže nekoliko poraza. Utakmica
će biti još bolje kako se budu pridodavali momci koji izlaze iz povreda –zaključio je Savićević.
Najbolju odbranu nakon 9. kola prvenstva ima Petrovac koji je primio sedam pogodaka
Naje kasniji tim prvog kruga prvenstva je Sutjeska sa 17 datih golova
Na listi strijelaca vodi napadač Jezera – Đorđe Maksimović, koji je šest puta tresao protivničke mreže
sa Arsenalom bila je jako bitna za nas. Uradili smo dobru pripremu, posvetili se i najsitnijim detaljima i odigrali jako dobro. Sve što smo dogovorili – igrači su ispoštovali. Ono što me raduje je činjenica da je ovo bio prvi duel u kojem nijesmo primili gol. Važan trenutak i na psihološkom planu – ističe mladi stručnjak.
SERIJA KOD KUĆE
Prošla je jedna sedmica sa tri kola u osam dana. Slijedi druga. Igra se već u srijedu, pa u neđelju. Kuriozitet je da je Mladost sva tri puta domaćin. - Očekuje nas meč sa Dečićem. Novi nastup kod kuće i nova prilika da nešto dopišemo na tabeli. Dolazi nam kvalitetan sastav koji će nastojati da se iskupi za poraz od Bokelja. Gledamo sebe. Na nama je da damo maksimum, a ako budemo na nivou mogućnosti – rastu nam šanse za pozitivan ishod. U neđelju igramo sa Kotoranima, takođe na našem stadionu. Nastojaćemo da izvučemo što više bodova u ulozi domaćina – kazao je Šćepanović. Mladost je u ljetnjem prelaznom roku angažovala argentinskog napadača Rodriga Fausta iz Petrovca. Iskusni golgeter za sada nije isplativ... - Odigrao je drugo poluvrijeme protiv Arsenala. Ulazi u formu poslije povrede. Nadam se da će Faust biti zdrav, riječ je o profesionalcu i dobrom momku. Očekujem da nam donosi bodove u nastavku takmičenja –kazao je Šćepanović. D. KAŽIĆ
PODGORICA - Jadran
MTEL na premijeri Premijer vaterpolo lige (večeras od 19 sati) dočekuje Partizan i apsolutni je favorit.
Šampion Crne Gore sa beogradskom ekipom odigraće prvi zvanični meč u sezoni i pored pobjede očekuje se da dobrom igrom nagovijesti još bolje stvari u godini izazova. Novljani će učestvovati u Ligi
šampiona, a do prvog meča 14. oktobra sa imenjakom iz Splita regionalno takmičenje poslužiće im kao dobar zalet za elitu. - Očekuje nas prva utakmica Regionalne lige istovremeno i prva zvanična utakmica. Igrali smo sa Partizanom na prijateljskom turniru i znamo dobro ovu ekipu. Današnja utakmica za nas je bitna kao uvod u sezonu. Trenutno
smo u jakim treninzima i pripremama, jer nas očekuje izazovna sezona – poručio je Vasilije Radović U ranije odigranim mečevima najjače vaterpolo lige crnogorske ekipe Primorac i Budućnost doživjeli su gostujuće poraze u Šapcu i Kragujevcu. U drugom po kvalitetu takmičenju, Budva je bila bolja od Katara. A. M.
Karate turnir ,,Kroacija kup“
PODGORICA - Crnogorski karate reprezentativac Nikola Malović bez medalje završio je nastup na prestižnom turniru Kroacija kup - Top osam u Zagrebu. Član nikšićkog Onogošta je kao trećeplasirani završio takmičenje u grupi sa pobjedom i dva poraza i ostao bez polufinala. Poražen je u prva dva kola od Anesa Bostandžića iz Bosne i Hercegovine 8:1 i Albanca Melosa Gašija 1:0, a jedni trijumf upisao je protiv Jusufa Eretminzela iz Turske 7:6. Trofej je osvojio domaći borac Anđelo Kvesić, koji je u finalnom meču savladao Bostandžića. Bronzano odličje pripalo je italijanskom borcu Marinu Simoneu, koji je u meču za treće mjesto pobijedio Gašija. Pozivni turnir Top osam okupio je osam boraca, u apsolutnoj konkurenciji. R. P.
PODGORICA - Lovćen je rutinskom pobjedom nad Jedinstvom počeo odbranu trona u SBbet Prvoj crnogorskoj ligi za rukometaše.
Tim Filipa Popovića slavio je 40:20, a sve je bilo jasno već na početku jer su domaći u prvih 11 i po minuta postigli sedam, a primili samo jedan pogodak. Ljetošnje pojačanje, golman Berzad Demirović imao je 19 odbrana, a među strijelcima istakao se Danilo Pajović s devet pogodaka. Po četiri puta su se u listu strijelaca upisali Milan Popović, Mihailo Šćekić i Vuk Mrvaljević U ekipi iz Bijelog Polja golman Irvin Ljaljević imao je 10 odbrana, dok je najefikasniji bio Bojan Varagić sa šest golova. I u podgoričkom derbiju pobjednik je odlučen vrlo rano. Budućnost je protiv Zabjela poslije 10 minuta vodila 10:3, na poluvremenu je bilo 22:12,
a na kraju 39:25. Za igrača utakmice proglašen je Luka Kaluđerović, strijelac sedam pogodaka, koliko je dao i Aleksa Knežević. Po pet su postigli Emir Đulović i Samid Mekić
Odlični su bili golmani ,,plavo-bijelih“ – Zarija Lutovac je u prvom poluvremenu sakupio 10, Vuko Borilović u drugom osam odbrana, a imao je i četiri asistencije. U timu Zabjela najefikasniji je bio Vukan Pejović
U mečevima odigranim u subotu Budvanska rivijera je savladala Brskovo (34:24), Rudar bio bolji od Berana 1949 (28:27), dok su Partizan 1949 i Mornar 7 remizirali 25:25. U drugom kolu sastaće se: Mornar 7 – Rudar, Zabjelo –Partizan 1949, Jedinstvo Bemaks – Budućnost Podgorica, Brskovo – Lovćen i Sutjeska –Budvanska rivijera. Slobodno će biti Berane 1949. Ne. K.
PODGORICA - Crnogorski profesionalni bokser Milorad Žižić pobijedio je u Nikšiću Danca Kima Poulsena u meču za rejting na rang listi. Do pobjede, 15. na profesionalnom ringu, došao je nokautom u drugoj rundi. Borba je održana u supersrednjoj kategoriji, do 76 kilograma, u okviru manifestacije Noć šampiona. Žižić je od starta meča bio bolji i već u prvoj rundi primorao je sudiju da broji rivalu. Sve dileme, ako ih je i bilo, riješio je
Mladi crnogorski tim upisao prvu pobjedu u novoj sezoni WABA 2 lige
PODGORICA - Košarkašice
Podgorice savladale su Iliriju nakon produžetka 47:45 na prvom ovosezonskom turniru WABA2 lige, koji je tokom prethodna dva dana održan u Krivoj Palanci. Mladi crnogorski tim, nakon što je poražen od domaćina 58:45, odigrao je hrabro protiv Ilirije, koja brani trofej, jer je u premijernoj sezoni WABA 2 lige savladala u finalu ekipu Maribora.
Duel dva ova dva tima donio je dosta grešaka, loše procente šuta, jer očigledno je bilo da mlade igračice nakon kasnog termina meča prvog dana nijesu imale dovoljno vremena za odmor, pa su u prvom terminu (već u podne) igrale drugo kolo. Ilirija je imala ulogu favorita, ali je Podgorica zasluženo slavila. Na minut i po
prije kraja, nakon koša Anđele Rondović bilo je 34:30 i sticao se utisak da je sve riješeno. Ali, Ilirija je preko Zdravec odmah smanjila na 34:33, a onda je u samom finišu viđeno mnogo grešaka. Imala je Podgorica pri rezultatu 35:33 posjed, ali je Radulović loptu iz auta predala rivalu, koji je sa zvukom sirene izborio produžetak. U prvom od pet dodatnih minuta Ilirija je stekla prednost (40:36), Milena Vujović pogodila prvu trojku za preokret (41:40), da bi u 44.minutu Podgorica upravo preko Vujović kompletirala seriju 11:0 za 47:40.
Održano drugo kolo regionalne bokserske lige
Ipak, iako je Ilirija vezala pet poena, Podgorica je odbranila pobjedu. Milena Vujović bila je najefikasnija sa 15, uz pet skokova, Anđela Rondović postigla je 12 poena, imala šest skokova, uz tri ukradene lopte za indeks 12, Marija Sekulović dodala je 10, a doprinos su dale još Anđela Rakočević četiri i šest skokova, Katarina Radulović po četiri poena i asistencije, te tri skoka i Nađa Dubljević dva. Podgorica drugi turnir igra 25. i 26. oktobra u Slavonskom Brodu protiv domaće ekipe Brod na Savi i austrijskog Rajfajzena R. P.
početkom druge runde kada je serijom preciznih udaraca, rivala poslao na pod. To je Žižićev drugi trijumf ove godine, nakon što je 26. jula u Kelnu pobijedio Leona Marića U profesionalnoj karijeri zabilježio je 15 pobjeda, od kojih osam nokautom, uz dva poraza. Bio je WBC šampion Mediterana i Omladinski prvak svijeta u IBF verziji. Oba poraza u karijeri doživio je u Sjedinjenim Američkim Državama, u mečevima za titulu šampiona Amerike. R. P.
Golbal reprezentacija na prvenstvu Evrope
PODGORICA - Golbal reprezentacija Crne Gore od 1. do 5. oktobra učestvovaće na Evropskom prvenstvu u finskom Pajalahtiju. Crna Gora je voljom žrijeba na šampionatu svrstana u C grupu, u kojoj su još Ukrajina, Izrael, Njemačka i Portugal. Crnu Goru na startu šampionata, u srijedu, očekuje duel sa zvaničnim šampionom Evrope i srebrnom selekcijom sa Paraolimpijskih igara u Parizu. Njemačka je bivši šampion Evrope, Izrael je bio četvrtoplasirani na posljednjem Evropskom prvenstvu u Podgorici, dok je Portugal, kao i Crna Gora, prošle godine izborio plasman u A diviziju. Crnogorski golbal u finskom olimpijskom i paraolimpijskom trening centru predstavljaće Marko i Nikola Nikolić, Miloš Ranitović, Goran Macanović i Velizar Obradović, a predvodiće ih selektor Nikola Čurović i pomoćnik Branislav Bulatović R. P.
PODGORICA - Bokseri Bijelog Polja sa dva trijumfa i porazom završili su nastup na turniru drugog kola lige Balkan Open u Beogradu. Slavili su kadet Savo Šarčević i junior Omar Bahović, dok je jedini poraz upisao Milutin Šćekić.
Šćekić je u kategoriji do 54 kilograma, uprkos problemima sa stomačnim virusom, odlučio da se suprotstavi reprezentativcu Sjeverne Makedonije Andreju Majkiću. Prvu rundu je odradio dobro, dok je u drugoj zbog iscrpljenosti, uprkos velikoj želji, bio primoran da odustane. Kadet Šarčević, u kategoriji do 52 kilograma, pobijedio je prekidom u drugoj rundi Kristijana Strikova iz Sjeverne Makedonije. Strikovu je sudija brojao i u prvoj rundi.
Ubjedljiv je bio i junior Omar Bahović, koji je u kategoriji do 60 kilograma jednoglasnom odlukom sudija savladao Relju Mudrića iz Srbije. Domaći takmičar u prvoj i drugoj rundi bio je u nokdaunu, dok je u trećoj sudija brojao i Bahoviću poslije jednog primljenog krošea. Ekipu su na turniru u Beogradu predvodili trener Mugoša Kovačević i Budo Radošević. R. P.
U Superkupu za odbojkaše Budućnost savladala Budvu 3:2
PODGORICA – Dvorana: „Verde“. Gledalaca: 170: Sudije: Sonja Simonovska i Predrag Beljkaš (oboje iz Bara). Rezultat po setovima: 22:25, 23:25, 25:13, 25:20, 9:15.
BUDVA: Miljanić, Lečić, Ćinćur 14, Stanojević 8, Radunović 7, Radonić 1, M. Joksimović, A. Joksimović (libero), Milosavljević (libero), Dodić 7, Čelebić, Cimbaljević 12, Babić 7, Ćulafić 3. BUDUĆNOST VOLEJ: Lakčević (libero), Milošević 3, Konatar 5, Milenković 3, Sinđelić 12, Nikolić 15, A. Radić, Lojić 14, Petričević, Kovačević, Delić 4, F. Radić, Vukašinović 12.
Ono što su nagovijestili u prvom setu meča u Baru do trenutka prekida, zbog prokišnjavanja krova u „Topolici“ (do vođstva od 22:21), odbojkaši Budućnosti su potvrdili četiri dana kasnije u Podgorici – izabranici Dejana Radića su pobijedili Budvu 3:2 i domogli se prvog trofeja u Superkupu, i time prekinuli niz Budvana, koji su u prethodnih sedam godina osvojili 13 trofeja u nizu (šest duplih kruna i prošlogodišnji Superkup). Uz to, Budućnost je prekinula svoj mnogo duži
Naša odbojkašica nova članica srpskog velikana
PODGORICA – Crnogorska odbojkašica Evgenija Milivojević prvi put u karijeri igraće u Srbiji – bivša tehničarka naše reprezentacije u ovoj sezoni nosiće dres srpskog velikana u ženskoj odbojci, Jedinstva iz Užica. Nekadašnji trofejni klub, koji je u SR Jugoslaviji i Srbiji osvojio ukupno devet šampionskih titula i osam trofeja u Kupu, te
igrao finale CEV kupa 2002. godine, prošle sezone, po povratku u elitu, zauzeo je sedmo mjesto u ligaškom dijelu, a onda je u četvrtfinalu plej-ofa eliminisan od TENT-a. Evgenija dolazi u Jedinstvo nakon sezone u Francuskoj, u dresu Romansa, člana Prve B lige. Karijeru je počela u ekipi Luke Bar, a nosila je i dres gradskog rivala Galeba, autrijskog Nide-
post kada su trofeji u pitanju, a koji je trajao od daleke 2009. godine, kada su „plavi“ osvojili Kup Crne Gore. Iako su Budvani bili češće u vođstvu, do dva poena, prvi set je pripao Podgoričanima. Budva je posljednji put vodila sa 20:19, a onda je Buduć-
rosterajha i španske Lagune, u Rumuniji je igrala za Penisilinu, Pitešti i Krajovu, a u Francuskoj je nastupala i za Kimper. S. J
pobijedila Češku 3:1 (25:18, 23:25, 25:22, 25:21).
nost, serijom 4:0, preokrenula na 23:20. Budva je priprijetila na 23:22, ali je Budućnost prva stigla do set lopte koju je odmah iskoristila, pošto je Vukašina Cimbaljevića izblokirao Rastko Milenković Kada je povela 19:14, činilo se da Budvi ne može da izmakne osvajanje drugog seta. Međutim, Podgoričani se nijesu predavali, a kao ključan se pokazao potez trenera „plavih“ Dejana Radića koji je na „minus pet“ promijenio tehničara i uveo 16-godišnjeg Luku Miloševića umjesto Milenkovića. Budućnost je prvi smanjila
PREMIJER (6. KOLO): ,,Tobdžije“ na dva boda od Liverpula
na 19:17, a Budva je čuvala dva poena prednosti do 22:20, kada su Podgoričani napravili seriju od 4:0, uz blok Miloševića i as Alekse Nikolića, za prvu set loptu na 24:22. Lazar Dodić je donio 23. poen Budvanima, a onda je mlađani Milošević novim blokom zaustavio Radunovića u kontri za 2:0 u setovima. Ubjedljivo vođstvo kao da je uspavalo Podgoričane, a motivisalo Budvane, koji su lako osvojili treći set (25:13), a onda se u četvrtom vratili iz pet poena minusa (8:3) i serijom 4:0 „pobjegli“ na 19:15 i osigurali izjednačenje na 2:2. U petom, odlučujućem setu, Budva je povela samo sa 1:0, a Budućnost je prva stigla do dva poena prednosti (4:2, 5:3), a do tri razlike je došla nakon kontre Marka Vukašinovića za 9:6, kada se mogao naslutiti konačan epilog. Podgoričani su konačan udarac zadali blokovima Luke Lojića (MVP Superkupa) i Marka Sinđelića za odlučujućih 12:7 u taj-breku… S. JONČIĆ
PODGORICA – Muška odbojkaška reprezentacija
Italije odbranila je titulu prvaka svijeta, pošto je u finalu Svjetskog prvenstva na Filipinima pobijedila Bugarsku 3:1 (25:21, 25:17, 17:25, 25:10). Interesantno, Italija je prvi set izgubila tek u finalu, što govori o domoinaciji „azura“ na ovom šampionatu.
Za Italijane je to peto svjetsko
zlato, a ukupno šesta medalja (izgubili su finale 1978. godine od Sovjetskog saveza), a u svih šest navrata dio tima (kao igrač i prvi trener) je bio aktuelni selektor Ferdinando De Đorđi Bugarska je i dalje bez zlata, a ovog joj je drugo srebro, prvo nakon 1970. godine, uz četiri bronzana odličja. Bronzu je osvojila Poljska, koja je u meču za treće mjesto
Primač servisa Italije Alesandro Mikijeleto je MVP šampionata, a pored njega u idealnoj postavi su tehničar Simone Đaneli (Italija), korektor Juri Romano (Italija), primač Aleksandar Nikolov (Bugarska), srednji blokeri Aleks Grozdanov (Bugarska) i Jakub Kočanovski (Poljska) i libero Fabio Balazo (Italija) Naredno Svjetsko prvenstvo 2027. godine biće održano u Poljskoj. S. J.
PODGORICA - Arsenal je dva puta u osam dana dao pogodak u nadoknadi – u prošlom kolu to mu je donijelo bod protiv Mančester sitija (1:1), a juče veliku pobjedu na gostovanju Njukaslu (2:1) kojom je prišao prvoplasiranom Liverpulu na ,,minus 2“. ,,Tobdžije“ su do tri boda u duelu sa ,,svrakama“ u gostima došle svojim najjačim oružjem, nakon prekida - Martin Edegor je izveo korner, a brazilski defanzivac Gabrijel bio najbolji u skoku. Saliba je ometao golmana Poupa, a vremena za povratak domaćih više nije bilo jer se igrao 96. minut. Njukasl je vodio od 34. minuta kada je mrežu zatresao Nik Voltemade. Prije toga je Arsenal imao nekoliko šansi koje je sjajno odbranio Poup, Trosar je pogodio stativu, a Đekerešu je prvo dosuđen, pa poništen jedanaesterac.
Iz VAR sobe signalizirali su da je Poup prije nego je faulirao Šveđanina protivnika imao kontakt s loptom. ,,Tobdžije“ su u nastavku ipak dobile što su zaslužile. Mikel Merino je u 84. pogodio glavom uz pomoć stative, a 12 minuta kasnije Arsenal je iz 12. kornera stigao do pobjede.
Aston Vila je pobijedila Fulam sa 3:1 i upisala prvi premijerligaški trijumf ove sezone. Ne. K.
Moto GP, na pet trka do kraja Španac osvojio titulu Mark Markes kao Valentino Rosi
PODGORICA - Mark
Markes je šampion, deveti put u bogatoj karijeri, a uspjeh je proslavio u Japanu gdje je osvojio drugo mjesto iza timskog kolege Frančeska Banjaje, a ispred trećeplasiranog Đoana Mira
Na pet trka prije kraja španski motociklista je u Motegiju iskoristio kiks mlađeg brata Aleksa - jedini pravi pratilac u generalnom plasmanu, a koji je završio na šestoj poziciji. Mark je nakon šest godina osvojio titulu, a vjerovatno je mogao još bolje da nije morao
četiri puta na operaciju ruke od 2020. godine. Imao je Španac razloga za duplo slavlje jer se izjednačio po broju osvojenih titula sa Valentinom Rosijem. Više titula od njih ima Đakomo Agostini rekorder po broju ukupnih titula – 15. R. A.
PODGORICA – Fudbaleri Podgorice u prošlom kolu zaustavili su Rudar (2:2), da bi u 9. rundi Druge lige bili na pragu da šokiraju Berane. Podgorica je na gostovanju Beranama bila pred pobjedom 1:0 golom Luke Merdovića u 78. minutu, ali je domaćine spasio Srđan Bošković golom iz penala u šestom minutu nadoknade! Podgorica je u finišu ostala i bez trenera Saše Petrovića, koji je isključen.
Nakon tri vezana poraza Otrant je uspio da trijumfuje – Ulcinjani su savladali na svom terenu Kom 2:0. Rudar nije uspio da se vrati u pravi ritam - poraženi su na svom terenu od Iskre (1:0). Matija Nikčević je donio radost gostima.
Igalo je šokiralo Lovćen - 1:0 golom Blagote Markovića Na kraju, Internacional je još jednom dugo vodio, ali je ostao bez pobjede. Odigrao je 1:1 protiv Grblja. R. P.
Trener Saša Obradović o gorućim temama regionalne i evropske košarke
ULCINJ - ,,Ta moja Budućnost za koju sam igrao, to je njen najbolji tim“. Saša Obradović u godinama za nama sticao je reputaciju jednog od najstrožih i najzahtjevnijih evroligaških trenera; na klupi Monaka, Albe, Crvene zvezde... Karakter nekada slavnog beka, trostrukog prvaka Evrope u dresu Jugoslavije, je po mnogo čemu jedinstven.
Lijepo je proslavljenog Beograđanina na Mundijalu prijateljstva u Ulcinju zateći u opuštenijem izdanju. Nakon rastanka sa jednim od najboljih timova kontinenta, Monakom, čeka novi angažmana u Ulcinju smo razgovarali o aktuelnim temama regionalne i evropske košarke.
ARENA: Generalno, možemo govoriti o kiksu postjugoslovenskih selekcija. Još kad uzmemo da Hrvati i Makedonci nijesu ni bili tu... Kako gledate na momenat regionalne košarke u svjetlu Eurobasketa?
OBRADOVIĆ: Možda jedino takmičenje na osnovu koga možeš da ocjenjuješ gdje se ko nalazi... S druge strane, sveukupno svi smo u znatnoj mjeri bili oslabljeni, sve postjugoslovenske selekcije. Ali, bitno je i to da interesovanje za košarku iz godine u godinu svuda na našim prostorima raste. I kroz Evroligu i kroz takmičenja reprezentacija. Sve to daje na težini našem sportu. Ostao je, bio je i biće ,,broj jedan“ na ovim prostorima.
ARENA: Govorite o povre-
dama i izostanku bitnih igrača... Koliko zaista povreda jedne karike u timu, poput Bogdana Bogdanovića u selekciji Srbije, može dovesti do toga da veliki favorit ispadne već u osmini finala od Finske, tima mnogo nižeg renomea?
OBRADOVIĆ: Milion faktora ima, a jedan je sigurno i taj ,,faktor Bogdanović“. I sigurno nije isto u ekipi kad više ne možeš da računaš na vođu kakav je Bogdan. Igrač, kvaliteti vođa. Sigurno veliki udarac na timsku hemiju. A mora se istaći i tijesan poraz od Turske u grupnoj fazi... Da je bila pobjeda, vjerovatno bi i drugačije raspoloženje u timu bilo. Mnogo je faktora za koje ne znamo, a vrlo smo laki da osudimo i teški u osudama.
ARENA: Crna Gora - očekivali smo drugu fazu, a ide nam specifičan momenat nakon oproštaja NBA zvijezde Vučevića, i ne samo njega, zvijezda Dubljević je u zrelim godinama... Kako gledate na našu košarku?
OBRADOVIĆ: Teško je u maloj zemlji, pitanje je to za same čelnike i one koji brinu u Savezu... Budućnost Voli na klupskoj sceni radi dobar posao i to čini u kontinuitetu, na odličnoj promociji crnogorske košarke. A računajući na sav onaj kvalitet koji ste ,,izbacili“ svih ovih godina i decenija... Uopšte ne sumnjam, sigurno će doći i dočekaćete i nove Vučeviće i nove Dubljeviće. Igrače te klase. ARENA: Proveli ste jednu godinu u Podgorici, ali to je najuspješnija godina u isto-
riji Budućnosti - osvojena jugoslovenska dupla kruna, jedina u istoriji kluba... Uz plasman u plej-of Evrolige. Kakve uspomene nosite iz našeg glavnog grada?
OBRADOVIĆ: Sigurno, bez lažne skromnosti, to je najbolji tim Budućnosti. Jer je to bila prosto sjajna cjelina, dobra kombinacija, još sve sami domaći igrači, reprezentativci, praktično nije bilo stranaca.
ARENA: Vaš doprinos igri tog tima - u osmini finala Evrolige igrali ste protiv velikog Real Madrida, za vas tokom te sezone i brojne povrede...?
OBRADOVIĆ: Bilo je zaista dosta nesrećnih okolnosti, nažalost. Nije to bilo sjajno kada se pogleda lični učinak u drugim fazama karijere i karijere u cjelini. Ono što je meni važno, da sam ostao u odličnim odnosima sa svim ljudima koji su tada vodili klub, koji su potom bili i dugo u vašem nacionalnom savezu i imaju važnost u crnogorskoj košarci. Raduju me kad čujem za vaše uspjehe.
ARENA: Evroliga kreće već za koji dan - kako i koga vidite kao favorite?
OBRADOVIĆ: Vidite kako se na Eurobasketu desilo, moja Srbija je bila favorit pa se desi što se desi i vrlo brzo je otišlo na drugu stranu... Tako i u Evroligi, treba sačekati, vidjeti sam početak, pripremni period nije dobra osnova da se ocjenjuju ekipe. Mnogo toga će da se promijeni, duga je sezona. Bitno je da igrači, da bi se napravio rezultat, budu zdravi i da imaju kontinuitet u re-
ULCINJ - Regionalna košarka od onog jugoslovenskog zlata iz Indijanapolisa 2002. ima samo jedno zlato (slovenačko, iz 2017). A samo pogledajte karijeru Zorana Moke Slavnića: tri puta evropski, po jednom svjetski i olimpijski šampion...
I ono najsjajnije odličje - reputacija plejmejkera koji je za košarkašku planetu upamćen po lucidnošću, kreaciji, borbenošću, liderstvu. I takav - podređen timu. Sada, u 76. godini (!), Beograđanin na Mundijalu prijateljstva u Ulcinju djeluje savršeno vitalno (ko bi mu dao, recimo, više od 55 godina)... I uvijek direktan, artikulisan, oštar na jeziku. Perfektan sagovornik za priču o modernoj regionalnoj i evropskoj košarci. ARENA: Šta je odvajalo te vaše jugoslovenske generacije sa silnim osvojenim zlatima - spram ovih postjugoslovenskih gdje se i medalje sve teže osvajaju?
SLAVNIĆ: Svaka generacija ima svoje odlike. Prije svega po ponašanju, po shvatanju sporta i po ličnom integritetu. Igrao sam u srećnim vremenima, ali ne bogatim. Danas igraju u bogatim, a nesrećnim vremenima. A nikad ne bih mijenjao naš status, koji je bio tada, za današnji. Tako da - ja ih sve razumijem, ne slažem se s tim kako su u modernoj košar-
ci stvari postavljene... Ali, to je njihova stvar. Štaviše, u tome ne učestvujem.
ARENA: Šta fali modernim plejmejkerima? Generalno, čak i onim najboljim, kad se uporede sa onom erom, kad se uporede sa erom od prije četiri ili pet decenija?
SLAVNIĆ: Čovjek se rađa sa kreacijom. Tako da, tu ako naleti i desi se to, ta generacija, a imali smo, na primjer, jednu generaciju Srbije sa Milošom Teodosićem... Tako da, mi ne opet možemo da se žalimo. U cijeloj ovoj tranziciji, mi smo u košarci najbolje od svih prošli. E sad, malo
zultatima. A ovi ,,powerhouse“ timovi, oni su sigurno ispred svih - Grčka, Španija, Turska, njihovi klubovi. To su oni koji konkurišu da budu prvaci.
ARENA: Generalno, čini se u odnosu na prethodne godine, veća koncentracija kvaliteta u većem broju klubova, takmičenje nikad teže...?
OBRADOVIĆ: Pa da, osim ovih ekipa za koje ne mogu reći da su autsajderi, već da će imati neke pobjede, ali ne velika dostignuća i očekivanja, čak do 16 ekipa imaju pravo da se nadaju i bore za završnicu. I ne samo za plej-of. Mnogo teško takmičenje.
ARENA: Je li to stvarno onda jedan od najtežih poslova u sportu - voditi tim u Evroligi, tokom cijele sezone pritisak, svaki meč sa posebnom težinom?
OBRADOVIĆ: Najteži - i najljepši u isto vrijeme. Pa kome se šta dopadne...
ARENA: Konačno, kako gledate na manifestacije poput Mundijala prijateljstva?
OBRADOVIĆ: Vrhunska priča, treba ljudi još više da se uključe, da ovo ide na još viši nivo, vjerujem da će ići... Meni je mnogo drago, ljudi padaju u zaborav, nekad smo bili vaspitavani da poštujemo neke od ovih ljudi koje sada vidim u Ulcinju. Brzina života i zaborav... A kada sada vidim, spram onog respekta koji smo mi u odrastanju nosili prema prethodnim generacijama sportskih legendi... Takvo nešto će nama i šampionima mog vremena teško da se dogodi da dočekamo od onih koji slijede. S. STAMENIĆ
ULCINJ - Samo doviđenja, nikako oproštaj. Kao što je i počelo, tako je i sinoć prije ponoći spuštena zavjesa na Mundijal prijateljstva, okupljanje sportskih legendi i velikana regiona u Ulcinju: vatrometom na Maloj plaži.
U tim završnim momentima, lako je bilo prepoznati u kojoj je mjeri Mundijal prijateljstva savršena promocija Ulcinja i Crne Gore - i to u smiraj turističke sezone. Jer brojni će se gosti, ne samo ugošćeni slavni sportisti - u godinama pred nama vraćati Ulcinju i Ulcinjanima, čije je gostoprimstvo i otvorenost bez premca, možda i cijelom Jadranu. Kada vidite nešto takvo, te pozdrave i obećanja o budućim susretima - lako je shvatiti i u kojoj mjeri nema cijenu misija idejnog tvorca Mundijala prijateljstva Pavla Pepđonovića. I svih Ulcinjana, koji su ugradili doprinos, da se nakon četiri izdanja o ovoj manifestaciji govori kao po mnogo čemu jedinstvenoj u Evropi.
ŽURKA NA VELIKOJ PLAŽI
A to, što je za učesnike Mundijala prijateljstva u Ulcinju, sportske velikane zemalja regiona i bivše Jugoslavije, u nedjelju ujutru u kompleksu ulcinjskog hotela ,,Otrant“ pjevao KIC pop hor - bio je apsolutni pun pogodak. Suštinski, ta podijeljena radost - bila je i svojevrstan festivalski epicentar, momenat koji će se dugo pamtiti. Jer, jednočasovni program na Velikoj plaži se vrlo brzo pre-
tvorio u sjajnu žurku za legende sporta. A njihova neposrednost i osmijesi najbolje su svjedočili o onoj energiji, po kojoj je Mundijal prijateljstva prepoznat i van regiona. Pa bio to jedan od najboljih vaterpolista u istoriji Igor Milanović, slavni hrvatski rukometni selektor Lino Červar, košarkaški velikani poput Zorana Moke Slavnića... I bila je to, u izvedbi podgoričkog hora, šetnja jugoslovenskim pop nasljeđem: od dobrodošlice i onog ,,Dobra vam noć, prijatelji“ iz Čoline ,,Kristine“, preko nostalgične ,,Zemljo moja“ Ambasadora, do-
Moka Slavnić komentariše izdanja
se sada igra drugačija igra...
ARENA: Konkretno, neki primjer sa posljednjeg Eurobasketa? Kako vam sve to izgleda?
SLAVNIĆ: Pa pogledajte samo zemlje koje osvajaju i u kontinuitetu su dobre na velikim takmičenjima. Taj Šruder, ta NBA klasa... Njemci imaju pleja, strašnog! I to je formula. Ne možeš da kiksaš s tim i takvim.
ARENA: Pa ipak, da se dotaknemo malo rezultata svih ovih postjugoslovenskih selekcija na Eurobasketu. Hrvatske nije ni bilo među 24 najbolje reprezentacije Evrope, naša Crna Gora is-
pod očekivanja plasmana u drugu fazu, Srbija šokirana u osmini finala...
SLAVNIĆ: Moglo je, teoretski, da na šampionatu kontinenta bude i pet, šest ovih jugoslovenskih selekcija, jer ni Makedonija se nije kvalifikovala. I to bi, sveukupno, trebalo da bude strah i trepet za cijelu Evropu! E, onda se, prije svega, kroz rezultate pokazuje, kako je stanje u pojedinim zemljama i kako se radi. To je ogledalo društva i to je to. Mi smo kiksali, moja Srbija je izgubila od Finske, za koju nijesmo ni znali da igra ozbiljnu košarku. Ali, mi ćemo se opo-
raviti i siguran sam u to.
ARENA: I šta je možda bio glavni razlog, za konkretne kikseve, Srbije, Crne Gore...? SLAVNIĆ: Srbija je jaka za medalju, za vrh, Crna Gora nije, ali je vjerujem mogla da ide barem u drugi krug. Pa, možda su i Bosanci mogli više da im je igrao
Musa... Moj utisak - Srbija je igrala slabo, nije djelovala inventivno na terenu, djeluje i da nije imala ni to jedinstvo u sastavu. I to sve košta protiv jedne dobre reprezentacije Finske. Dobre, ali za klasu slabije. ARENA: Evroliga nam je tu, kreće već u utorak... Kakva
su Vaša očekivanja i prognoze? Košarkaški region, prije svega, interesuje i prate se mečevi beogradskih ,,vječitih“... Mogu li i jedni i drugi makar do plej-ina?
SLAVNIĆ: Po ovom, kako sam vidio spram priprema i selekcije - ne, ne mogu. Ponavljaju
se iste greške, prije svega u selekciji igrača. Ali, ja hoću da budem, odlučio sam i relaksiran sam da budem isključivo navijač. Bez bilo kakvih želja za stručnom analizom, s tim sam završio i vjerujte, zbog toga sam srećan - uz osmijeh zaključuje Slavnić. S. STAMENIĆ
maćinske ,,Crna Goro, kapljo vode“... Do već vrhunske zabave i plesa, od prvih taktova ,,Ako su to samo bile laži“ Plavog orkestra.
A bila je to i prilika da u posebno svečanom momentu, slavni olimpijski šampion iz Los Anđelesa 1984. i vicešampion iz Seula 1988, rvač Šaban Trstena - uruči poklon za idejnog tvorca Mundijala prijateljstva Pavla Pepđonovića. Skopljak Trstena, trostruki mediteranski i dvostruki evropski prvak, makedonska i jugoslovenska legenda sporta i svjetski velikan rvanja slobodnim stilom, želio je i da
tom prilikom pošalje jasnu poruku crnogorskoj javnosti.
PORUKA TRSTENE
- Pozvaću sad i javno poručiti, da Pavle Pepđonović sa idejom Mundijala prijateljstva zaslužuje najveće državne nagrade koje može dobiti u Crnoj Gori. Jer, svi političari koje imate, i svi u regionu u svim zemljama bivše Jugoslavije, budite uvjereni, ne biste mogli učiniti nešto ovako, kao što je uspio Pavle i njegovi Ulcinjani. Iskreno sam se divio, kada sam vidio kakve sportske legende su došle ovdje, u jedan ma-
li grad poput Ulcinja. Pavle i Ulcinjani, imate pravo i treba da budete ponosni, na isti način na koji smo mi ponosni što smo dio ove priče. Za mene, iskreno, sa 19 godina proglašen sam najboljim sportistom Jugoslavije, a 40 godina kasnije sada imam priliku da se ponovo sretnem sa nekim od tih ljudi iz moje sportske ere. I da konačno upoznam i sretnem neke sportiste kojima sam se divio, poput Kićanovića, Slavnića... - poručio je Trstena. U ime KIC pop hora, za koji je ovo bio ukupno 140. nastup od formiranja, osnivačica i članica Snežana Burzan-Vuksa-
nović uručila je poklon Pavlu Pepđonoviću. Takođe, poklon su uručili i učesnici i gosti Mundijala prijateljstva iz Bosne i Hercegovine. Vrijedna slika sa mapom i motivima iz BiH je bio njihov način da se ulcinjskim domaćinima i Pepđonoviću oduže na gostoprimstvu bez premca. Potom su, u popodnevnim časovima, učesnici Mundijala imali priliku i za druženje na Adi Bojani. Od 19 časova, u ulcinjskom hotelu ,,Palata Venezia“ u Starom gradu održan je i Međunarodni festival ,,Golub mira“. S. STAMENIĆ
Petar Šundić za Pobjedu najavljuje After Bedem fest kojim će i zvanično biti zatvorena festivalska sezona u gradu pod Trebjesom
S obzirom na to da je prva noć Bedem festa, 21. avgusta, usljed lošeg vremena i jake kiše bila odložena, organizatori su odlučili da organizuju besplatan koncert na Gradskoj tvrđavi u znak pažnje, poštovanja i zahvalnosti publici i izvođačima koji su tada ostali uskraćeni za nastupe
NIKŠIĆ - U subotu, 4. oktobra na Gradskoj tvrđavi u Nikšiću biće održan After Bedem fest. Publiku očekuje nastup Popečitelja, kultnog sastava nastalog 1994. u Prištini, zatim beogradskog repera Miloša Simića, poznatijeg pod pseudonimom Rouzi, kao i jednog od predvodnika crnogorske elektronske scene – podgoričkog di-džeja Audio Storma (Ognjen Vuković). Program na nikšićkim bedemima će početi u 20 sati, a ulaz je slobodan. Kako je za Pobjedu pojasnio osnivač i direktor Bedem festa Petar Šundić, ova muzičko-zabavna noć organizuje se iz razloga što je održavanje prve večeri 21. avgusta, zbog jake kiše i oluje koja je u međuvremenu počela, bilo spriječeno. - Kao što znate, bila je odložena prva noć, pa su pojedini izvođači, koji nijesu bili u prilici da ostanu i nastupe dan kasnije zbog preuzetih obaveza, ostali uskraćeni za koncert, a publika za njihovu muziku i pjesme. Mi smo iz razloga odgovornosti prema ljudima koji su kupili ulaznice, a koji usljed jako loših vremenskih prilika nijesu mogli čuti izvođače, odlučili da opet organizujemo koncert na tvrđavi i pozovemo one koji nijesu nastupili, a imali su vremena i volje da se odazovu na naš poziv da dođu u Nikšić - izjavio je za Pobjedu Šundić.
FER ODNOS
Smatra da je to fer odnos, kako prema publici, tako i prema izvođačima.
PODGORICA - Javni medijski servis RTCG raspisao je 3. septembra konkurs za Montesong 2025. Time je zvanično potvrđeno učešće Crne Gore na predstojećem Eurosongu, koji će se održati naredne godine u Beču. Kako je saopšteno, svi zainteresovani autori i izvođači do 3. oktobra mogu poslati prijave i „postati dio avanture, koja će naredne godine kulminirati evrovizijskim takmičenjem u Austriji“.
- Montesong je osmišljen kao platforma koja domaćim autorima i izvođačima omogućava predstavljanje svog rada
- Na prvom mjestu nama je uvijek da ispoštujemo našu publiku, sve te divne ljude koji 16 godina dolaze na Bedem fest i zbog kojih i postojimo, a onda i naše drage izvođače koji ovu manifestaciju čine velikom i značajnom za naš grad i državu. Što se tiče lajnapa, ovo je izbor uslovljen činjenicom da je prva noć festivala bila otkazana. Ono što će obogatiti ovo dešavanje svakako je Audio Storm, jedan fantastični di-džej iz Podgorice. Njegova muzika zaista otvara nove galaksije. Zato smo htjeli da zatvorimo događaj elektronskom muzikom. Naravno, tu su i legendarni Popečitelji za malo stariju generaciju koja će stvarno uživati, a Rouzi za mlade tinejdžerke i tinejdžere koji vrlo oduševljeno prate njegov rad i stvaralaštvo - kazao je on.
Šundić je siguran da će imati još jedno uspješno i posjećeno veče koje će, mišljenja je on, po/dokazati neophodnost postojanja kulturno-zabavnih sadržaja na tvrđavi.
IZLOŽBA
Navodi da te noći spuštaju zavjesu i na obilježavanje Dana evropske baštine, koje su ove godine ispratili raznim sadržajima. Jedan od njih je i izložba umjetničkih fotografija „Kad krenem ka“, posvećena Margiti Magi Stefanović, klavijaturistkinji kultnog benda Ekatarina Velika (EKV), čiji su autori Zorica Kojić i Dragan Ambrozić Postavka obuhvata 36 radova renomiranih beogradskih fotografa: Goranke Matić, Srđana i Gorana Vejvode, te Aleksandra Kujučeva, koji hronološki prate
život i karijeru Magi Sfefanović, počev od studentskih dana i klasičnog muzičkog obrazovanja, preko prvih nastupa u bendu koji se tada zvao Katarina II, pa sve do uspona i slave sa EKV-om. Izložba je sve-
čano otvorena 18. septembra, a Šundić naglašava da je sve proteklo fantastično.
- Izuzetna je bila saradnja sa ljudima iz Doma omladine Beograda, koji su nam ukazali povjerenje na čemu smo im neizmjerno zahvalni. Stvarno je bila ogromna čast i odgovornost da prvi put nakon Beograda ova jedinstvena izložba bude otvorena upravo na tvrđavi u Nikšiću, gdje je i nastao festival, Bedem fest, koji je posvećen upravo EKV-u - poručuje on. Otkriva da je izložbu „Kad krenem ka“ posjetilo najviše stranaca.
- Čak smo imali i posjetu Josipe Lisac. Podsjećam, ona je nastupila na ovogodišnjem Bedem festu po drugi put. Njen komšija, jedan sjajni gospodin i umjetnik, nam je svirao klavir nakon što je pogledao fotografije, tako da eto i to se desilo. Nikšićani su dolazili, doduše u malo manjoj mjeri, ali opet bilo ih je i prezadovoljni smo. Za ovih desetak dana, koliko je izložba bila otvorena i dostup-
Radio-televizija Crne Gore raspisala konkurs
široj publici, uz produkcijske standarde, koji prate moderne evropske muzičke trendove i festivale. Ono što Montesong izdvaja od drugih muzičkih događaja jeste poseban fokus na autentičnosti i raznolikosti, pa su i ove godine dobrodošle pjesme svih žanrova – od popa, soula i balada, do urbanih ritmova, elektronskih melodija, koje spajaju tradicionalni zvuk Crne Gore s modernim - pojašnjava se u saopštenju.
Montesong, tvrde iz organizacionog tima RTCG-a, nije samo muzičko takmičenje.
- To je festival kreativnosti koji domaćoj i regionalnoj sceni daje novi zamah. Želimo da čujemo nove glasove, ali i da pružimo prostor afirmisanim muzičarima da pokažu koliko je crnogorska scena bogata i inovativna - ističu oni.
Prijave za učešće se šalju poštom ili predajom materijala na arhivi RTCG.
- Potrebno je dostaviti finalnu verziju pjesme, tekst, biografiju izvođača i podatke o autorskom timu - napominje se u saopštenju.
Nakon što stručni žiri izvrši selekciju, biće odabrani finalisti koji će se predstaviti publici u velikom finalu festivala. Tačan datum završne večeri biće objavljen naknadno, a događaj će, kao i prethodne godine, biti prenošen uživo na svim RTCG platformama.
Pobjednička pjesma Montesonga, najavljeno je, postaje zvanični predstavnik Crne Gore na Eurosongu u Beču. Organizatori poručuju da je važno da svi zainteresovani autori i izvođači pažljivo pročitaju tekst konkursa prije podnošenja prijave.
- Kompozicija mora biti originalna i ne smije biti javno objavljena ili izvođena prije 1. septembra 2025. Maksimalno trajanje pjesme je tri minuta.
na za posjetioce, na tvrđavi je procirkulisalo od 400 do 500 ljudi. Zaista smo ponosni na tu brojku – priča Šundić. Prema njegovim riječima, važno je što su ove godine, opet i nanovo, predstavili potencijale kuće koja se nalazi unutar tvrđave „u smislu izložbenog prostora, dali joj novu dimenziju i mogućnosti razvoja potencijala koje ima za ovakvu vrstu dešavanja“.
Podsjeća i da je u četvrtak i petak (25. i 26. avgusta), u sklopu pomenutih Evropskih dana kulturne baštine, organizovana volonterska akcija „Drevni Onogošt čistim, na budućnost mislim“.
- Veliku zahvalnost dugujemo Komunalnom preduzeću Nikšića i gradskoj službi Zelenila. Njihovi zaposleni su u četvrtak i petak otklonili sezonsko rastinje, trnje i korov oko tvrđave i unutar samih zidina, uredili pristupne staze ka njoj, tako da je ona sada dobila potpuno novo ruho. Mnogo lijepo izgleda. Na ovaj način smo, vjerujem, pokazali odgovornost kao festival prema mjestu na kojem se održava. Jedan od povoda za sve ovo je i Svjetski dan dostojanstvenog rada koji se obilježava 7. oktobra. S obzirom da je ovo rad i trud koji je pokazao dostojanstvenost, trajanje, tradiciju, entuzijazam i sve ono što su pozitivne vrijednosti, uklopili smo da obilježimo i taj važan datum kako bi ovogodišnju sezonu zaključili onako kako treba i dolikuje – dostojanstveno, na korist zajednici i, naravno, našoj tvrđavi - zaključio je, u razgovoru za Pobjedu osnivač i direktor Bedem festa Petar Šundić. Milovan MARKOVIĆ
Prijava mora da sadrži: audio snimak pjesme, tekst, biografiju izvođača i osnovne informacije o autorima. Izvođači moraju biti državljani Crne Gore, ili u timu moraju imati barem jednog člana sa crnogorskim državljanstvom. Kompletna dokumentacija se dostavlja fizički na adresu RTCG-a, u skladu s tehničkim i proceduralnim uslovima navedenim u konkursu - zaključuje se u saopštenju RTCG-a. R. Z.
Autor: Momir MATOVIĆ, reditelj
DOBRIVOJE
TANASIJEVIĆ - DAN TANA, PRODUCENT, BEOGRAD (NASTAVAK)
Našli smo jednog talentovanog Engleza. Don Black se zvao da napiše pesme. Pesmu ,,Tišine“ pevala je svetska pevačica Georgia Brown. Sve sam ja to potrošio da bi sredili da mogu da ga pokažem ponovo komisiji u Parizu. I to je bilo sve završeno. Napravio sam aranžman sa Žil Žakobom da dođem u Pariz. On kaže: - Slušaj, kaže 23 decembar... To je bilo 1978. godine... 23. decembar je jedini termin kada gledaju filmove a posle gledaju tek u januaru. - Ja ću da dođem 23. decembra sa kopijom. San Jelise... Tamo je bila projekcija, ali sam se raspitao kod mojih u Holivudu, koji su išli tamo, šta se tamo dešava. Oni kažu: - Slušaj, najvažniji je onaj kinooperator u Kinoteci. Ti razgovaraj s njim kako oni to gledaju. Ja sam otišao sa svojom ženom. Odnio film i vidio ovog koji je tamo prikazivao filmove. I pitam njega:Kako ovi gledaju film? Kaže: - Dođu sedam ili do deset članova komisije. Svaki ima dugme, pored sebe. Ja imam dva projektora. Imam ove rolne sa filmom. Ako bilo neko od njih u toku projekcije pritisne du-
Tanasijević: Žil Žakob meni kaže: Mi gledamo stotine filmova iz cijelog svijeta. Danas je 23. decembar i ti zaslužuješ da znaš 23. decembra da je ,,Kičma“ u Kanu sljedeće godine. Ali ne mogu da ti dam ništa napismeno pošto je to protiv svih propisa. Ali garantujem ti da će tako biti
gme pored sjedišta automatski se uključuje druga rolna. Nema veze gde je film. Ja kažem: - Slušaj. Molim te evo ti 200 dolara, pa ako iko pritisne dugme nemoj da menjaš. Nemoj da menjaš. - Ne, ne, ne ... nije potrebno. Molim te... I on je uzeo 200 dolara. Projekcija je bila popodne oko tri sata, a ja i žena u hotelu čekamo odluku komisije. Zove kancelarija Žila Žakoba. Molim vas da dođete odmah u kancelariju da razgovaramo sa vama. Ja sam došao sa mojom ženom. Moju ženu čekalo je jedno 50 ruža crvenih... Pre toga ja nisam upoznao Žila Žakoba. Njegova sekretarica ovo, ono... Šampanjac. I on mene kaže: - Mi gledamo stotine filmova iz celog sveta. Danas je 23. decembar i ti zaslužuješ da znaš 23. decembra da je ,,Kičma’’ u Kanu sledeće godine. Ali ne mogu da ti dam ništa napismeno pošto je to protiv svakih propisa. Ali garantujem ti da će tako biti. Ja presretan. - Ali nikom ne smeš da kažeš! Nikom! Idem, uzmem kopiju i nikom ne pričam ništa. Međutim imam par prijatelja advokata u Holivudu. Ja kažem vest a oni: Ma Francuzi su lopovi, preradiće te. Reč ne znači ni-
Tanasijević: Kad se završila projekcija mi smo imali koktel i na njemu svi ovi moji prijatelji, glumci, režiseri, producenti holivudski... Bio je krem. Vlatko je došao obučen kao amabasador. On je zgodan čovek. Ovi kad su upoznali Vlatka, nisu mogli da veruju da je tako lep i inteligentan čovek snimio takav film
šta. Što nisi... nešto napismeno? - Pa neće da mi da napismeno...
U martu sledeće godine mene zovu iz Pariza. Kažu: Slušaj, mi sutra najavljujemo glavne filmove. Ali s obzirom da je to američko-jugoslovenska produkcija mi moramo da javimo i ,,Jugoslavija filmu“. A ,,Jugoslavija film’’ je ove godine poslala film ,,Lisice’’ Krsta Papića koji smo mi odbili. Ovi su objavili da smo pozvali Krste Papića film. Mi nismo pozvali Krsta Papića. Možda ćete imati neke probleme.
I naravno oni pošalju zvaničan faks. Sveta Jovanović, koji je u to vreme radio u ,,Avala filmu“ uzme poruku sa faksa: Vaš je film u Kanu poslije 13 godina. Jugoslovenski film je u Kanu. Tamo neka sekretarica trči do presednika koji je bio tada bio u ,,Jugoslavija filmu“. Oni čitaju to. ,,Kičma“... ,,Kičma’’ je pozvana u Kanu... A oni najave u svim novinama i na televiziji da Krste Papića film je u Kanu. Celoj Jugoslavij. Ali nismo imali nikakve veće probleme i film je otišao u Kan. U Kanu kritike su bile fantastične za film. Specijalno američke kritike. Čarls Čamplin, koji je bio glavni kritičar za ,,Los Anđeles Tajms“ koji izlazi u milion kopija, nazvao je film remek delom koje treba staviti u kapsulu i sačuvati kad planeta nestane da vide da im je Jugoslavija 1979. godine javila šta će da se desi na ovoj planeti ako ne počnemo da je čuvamo. Posle toga dobio sam distribuciju u Americi. Mi smo imali premijeru u Holivudu. Na premijeri je bio ko je ko u Holivudu. Od Pol Stjuarta, koji je bio glavni glumac u ,,Građaninu Kejnu’’, Džek Albertson - oskarovac, Karl Maldenoskarovac i mnogi drugi filmski producenti. Rekli su: ,,Ovo je remek delo’’. Kad se završila projekcija mi smo imali koktel i na njemu svi ovi moji prijatelji, glumci, režiseri, producenti holivudski... Bio je krem. Vlatko je došao obučen kao amabasador. On je zgodan čovek. Ovi kad su upoznali Vlatka, nisu mogli da veruju da je tako lep i inteligentan čovek snimio takav film. Oni su očekivali nekoga kao Roman Polanski ili nekoga kao Hauard Hjuz, nekog sa bradom, jer oni očekuju da ako je neko genije da je malo i ... svrgnut. Ted Mer koji je imao 300 bioskopa u to vreme uzeo je film u distribu-
U Kanu kritike su bile fantastične za ,,Kičmu“. Specijalno američke kritike. Čarls Čamplin, koji je bio glavni kritičar za ,,Los Anđeles tajms“, koji izlazi u milion kopija, nazvao je film remek djelom koje treba staviti u kapsulu i sačuvati kad planeta nestane, da vide da im je Jugoslavija 1979. javila što će da se desi na ovoj planeti ako ne počnemo da je čuvamo
ciju i rekao: Ovaj je film snimljen da tera publiku iz bioskopa a ne u bioskop. Ali ovaj film treba da se prikaže svakom političaru na svetu, Kongresu, Senatu, da vide šta može da se desi na ovoj planeti. Ovo je poruka... poruka koju svaki čovek na planeti treba da vidi. Eto to je to...
Tako... Ja sam snimio osam filmova. Najponosniji sam sa tim filmom, mada me taj film koštao najviše para, ali sam vratio pare zahvaljujući ovom mojem prijatelju distributeru. Onda me Nikola Popović zamolio da učestvujem u sledećem filmu Vlatka Gilića ,,Dani od snova“. I ja sam pomogao malo to finansijski, ali nisam bio previše aktivan. Tu je Vlatko hteo meni da dokaže da može da snimi film bez krvi. Snimali su u Crnoj Gori, ali naravno taj film nije bio za Kanski festival, pa su ga uvrstili u posebnu selekciju. Tako da
je Vlatko Gilić imao 1979. godine ,,Kičmu’’ a 1980. godine ,,Dani od snova’’. A te godine sam ja imao Gorana Paskaljevića film koji se zvao ,,Poseban tretman’’. Bili smo u trci, u velikoj trci da Goran Paskaljević dobije nagradu za režiju, da Ljuba Tadić dobije za glumu, da Milena Dravić dobije nagradu.... Imali smo šansu za tri nominacije. Ali smo imali (ne) sreću da je Veljko Bulajić bio u žiriju i glasao je protiv svih naših filmova. Kirk Daglas je bio predsednik žirija i rekao mi je, ne samo da mi je rekao nego mi je dao cedulje, da Veljko nije glasao. Odbio je da glasa. Ja sam ga dan prije konačnih odluka o nagradama uhvatio u Kanu i pred svima rekao: Sram te bilo... Sada je posljednje glasanje i možeš da promeniš ovo i ono. Znaš što mi je rekao: Slušaj, Goran Paskaljević je glasao protiv mene u Nišu. I on se tad osvetio Goranu Paskaljeviću. Zanusi je dobio mesto Gorana Paskaljevića. A ja kažem: A Ljuba Tadić. On je isto nominovan? - Slušaj kad bi Ljuba Tadić dobio nagradu ovde mi ne bi mogli više da režiramo. Mišel Pikoli je dobio mesto Ljube. Ipak na na tom posljednjem glasanju dao je
glas za priznanje Mileni Dravić (Nagrada za najbolju sporednu ulogu ). Vlatko? Nema govora da on nije svetski režiser. Svetski režiser. Ali njega ne interesuje publika. Mislim da je Vlatko rođen pre trista godina kao Šopen i družina koji su bili na kraljevskim dvorovima i oni su im bili mecene za komponovanje muzike, a da je Vlatko bio u toj situaciji da tako njega neko finansira, ali ne možeš da finansiraš nešto u kapitalizmu pa i komunizmu što ne vraća pare. E to je bio problem. Ja mislim da se Vlatko ispraznio sa dokumentarcima, pošto je on mene rekao u razgovoru: Mene svaki taj dokumentarac koji sam pravio to je kao da rađam dete. To mene prazni. Ja sam to razumeo. Zaista je teško je da se isprazniš u filmu od 90 minuta a u 15-20 minuta možeš da se isprazniš. Video sam se s Vlatkom, negde u maju u Jugoslovenskoj kinoteci. Izgleda odlično. Onda mi je rekao: Eeee... da si me ti dalje finansirao... Ali finansirao si Paskaljevića. Finansirao si Šijana. A mene si prestao da finansiraš. Ja sam rekao: Vlatko. Ti nikad više nisi došao sa novim projektom. I to je istina. (Nastavlja se)
Dnevni list
Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik:
NENAD ZEČEVIĆ
Zamjenica izvršnog
direktora: MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ
REDAKCIJSKI
KOLEGI JUM
Zamjenice glavnog i odgovornog urednika
RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
MARI JA JOVIĆEVIĆ
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika
đURđICA ĆORIĆ politika
SRđAN POPOVIĆ ekonomija
JELENA MARtINOVIĆ društvo
JOVAN NIKItOVIĆ
kultura
DRAGICA šAKOVIĆ
crnom gorom
Urednici
ANA RAIČKOVIĆ crna hronika
NIKOLA SEKULIĆ hronika podgorice
JOVAN tERZIĆ
arena
SLOBODAN ČUKIĆ
feljton i arhiv
MARKO MILOšEVIĆ dizajn
DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija
LOGOtIP POBJEDE
Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija
Anton Lukateli (1944)
PORtAL POBJEDE
Urednik
BOJAN đURIšIĆ
Zamjenica urednika
ANA POPOVIĆ
OBJEKtIV
Urednica
MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
tELEFON
020/409-520 redAkcijA
020/409-536 MArketiNg 020/202-455 ogLAsN o
Naziv osnivača:
Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import
„Nova Pobjeda“ - Podgorica
Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5
PIB: 03022480
Vlasnička struktura
„Nove Pobjede“ - 100% udjela
„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica
Vlasnička struktura
„Media-Nea“ - 99,99% udjela
First Financial Holdings
sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5,
PiB „Media Nea“: 02842777
Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%
udjela Petros Stathis
sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3
PiB „First Financial Holdings“: 02628295
Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum
Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.500
29.
Poneđeljak, 29. septembar 2025. Oglasi
Cjenovnik čitulja
1/9
1/8
OBAVIJEST O SMRTI do 110 riječi
POMEN do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4 slike)
OBAVIJEST O SMRTI do 180 riječi
POMEN do 180 riječi (2 slike), do 100 riječi (4 slike)
1/36 do 20 riječi (1 slika)
1/20 do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)
1/18 do 40 riječi (1 slika)
1/12 do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)
1/6 do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)
1/5 do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)
1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)
1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)
1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)
U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol. tel: 020 202 455; viber: 068 034 555; e-mail: oglasno@pobjeda.me
Obavještavamo da je
KATRINA Marka GEGAJ rođena ĐONLJEKAJ
preminula nakon kraće bolesti, dana 28. septembra 2025. u 85. godini.
Saučešće za dragom nam pokojnicom primamo u kapeli „Malesija“ u Tuzima, 29. septembra od 18 do 22 časa, kao i u utorak, 30. septembra od 10 do 14 časova. Sahrana će se obaviti u porodičnom groblju u Tuzima.
OŽALOŠĆENI: sinovi NIKOLA-NIŠO i ŠTJEFAN, kćerke ĐUSTA i LJEZA, snahe LJIZA i VERA, đeveri NOŠ i ĐON, zaove TEREZA i LJULJA, jetrva GORDANA, unuci ANTON, ĐORĐE, MARK, JOZEF i TOMA, unuke ANDREA, ANDRIANA, ANTONETA i KRISTELJA, kao i mnogobrojna rodbina GEGAJ i ĐONLJEKAJ
Dana 27. septembra 2025. godine preminula je naša draga sestra i tetka
TANJA PAVIĆEVIĆ rođena DRAGOVIĆ S ljubavlju i poštovanjem zauvijek će biti u našim srcima i sjećanjima. RADA, MILICA i NIKOLA IVANOVIĆ
Dana 28. septembra 2025. u 66. godini iznenada je preminuo naš voljeni i nikad prežaljeni
MIODRAG Slavkov MIROTIĆ
Saučešće primamo u kapeli u Grbavcima 28. septembra od 18 do 21 čas, 29. septembra od 10 do 21 čas i 30. septembra od 10 do 13 časova kada će se i obaviti sahrana u porodičnoj grobnici u Grbavcima.
OŽALOŠĆENI: majka ĐURĐA, supruga DEJANA, ćerke MILENA, DRAGANA i SARA, brat MARINKO, braća od stričeva VESKO, BRANO i ACO, sestre od stričeva MIRA, RATKA, MILIJANA i CVETA, strine SLAVKA i BUDA, snaha MILICA, bratanić LAZAR, bratanične IVANA i ANĐELA, tetka STANKA, ujna STANKA, braća i sestra od ujaka PEĐA, NEBOJŠA i SVETLANA, unučad MATIJA, ELENA, JOVAN i VLADIMIR, braća i sestre od tetaka, bratanići i bratanične, sestrići i sestrične i ostala mnogobrojna rodbina MIROTIĆ i ujčevina VUKČEVIĆ
Svakog trenutka mog života nedostajaće tvoja ljubav, pažnja, briga, osmijeh, šale... Sa prevelikim bolom u srcu, čuvaću te kroz najljepše uspomene. Sestra BEBA, zet ZORAN, MARJAN i ALEKSANDRA KRAČKOVIĆ 1215
Posljednji pozdrav našoj dragoj snahi i strini
TANJI PAVIĆEVIĆ
Hvala ti za svu ljubav i pažnju koju si nam nesebično pružala. Čuvaćemo te od zaborava u našim mislima i srcima.
ĐIKA, MILOŠ, IVANA, NIKOLA, NADA i DUNJA PAVIĆEVIĆ
Poneđeljak, 29. septembar 2025.
Našoj voljenoj
TANJA PAVIĆEVIĆ
Otišla si tiho, ali si za sobom ostavila neizbrisiv trag ljubavi i topline.
U našim srcima vječno će živjeti tvoj osmijeh, tvoje riječi i tvoja brižna ruka. Uspomene na tebe biće nam vječna utjeha.
TANJA PAVIĆEVIĆ
Hvala ti za sve osmijehe, tople zagrljaje i ljubav koju si mi pružila u vremenu koje smo imali zajedno. Zauvijek ćeš živjeti u mom srcu.
Tvoj osmijeh, tvoja toplina i dobrota ostaće zauvijek u našem sjećanju. Hvala ti na svemu što si nam pružila. Volimo te.
Zauvijek tvoji PUNIŠA, JELENA, MARIJA i TAMARA
Tvoji TAMARA, ŽELJKO i BOGDAN
Draga
Mirno spavaj, miljenice moja, a ja ću te čuvati od zaborava i pamtiti po najljepšem osmijehu.
KSENIJA ĐUROVIĆ
Draga
Sa tugom te ispraćamo, ali ponosni na tvoj dostojanstven i častan život pun ljubavi i razumijevanja za sve nas.
Sestra STOJANKA i sestrići PREDRAG-PEĐA i VLADIMIR-ĐUZA ĐUROVIĆ sa porodicama
Posljednji pozdrav mojoj tetki
Tvoja dobrota, zagrljaj i osmijeh nedostajaće mi cijelog života.
Našoj dragoj
S dubokim poštovanjem i neizmjernom tugom se opraštamo od tebe. Zauvijek ćemo te pamtiti i nositi u srcima. MILENA, SAŠA i NIKOLA RADUNOVIĆ
Posljednji pozdrav voljenoj tetki
TANJI
Toliko nedorečenog i nedovršenog... Faliće onaj naš zagrljaj do smijanja, ono tvoje „Rajko mali“ za Teodoru i Maksima... Ukratko, falićeš TI.
Sestrična ALEKSANDRA sa porodicom
Mojoj
NJANJICI
Hvala ti za beskrajnu ljubav, pažnju i nježnost kojom si me obasipala, i uvijek ću se sjećati najljepših bombica na svijetu koje si samo ti znala da napraviš. Voli te NIKOLA RADUNOVIĆ
Našoj dragoj
TANJI
Hvala ti za svu ljubav što si nam pružala, vječno ćemo te čuvati u našim srcima.
Sestre STOJANKA, RADA, DUŠKA i BEBA
Četrdeset je dana od kada nas je napuštila moja voljena majka
VIDOSAVA Milanova PEJANOVIĆ
Vrijeme bolno podsjeća koliko mi nedostaješ, ali uspomene vječno ostaju. Počivaj u miru, draga majko a ja ću te čuvati od zaborava. Sin MARKO
Poneđeljak, 29. septembar 2025.
1206
Četiri je godine od smrti našeg voljenog
Ponosni smo što si dio nas. Nedostaješ nam!
TVOJA VOLJENA PORODICA
godina od kada nije sa nama naš voljeni
– MIŠO V. ĐURIČIĆ
Bio si svjetlost u našim životima. Tvoj duh i dalje živi kroz sve ono što si ostavio iza sebe. Volimo te i čuvamo u našim srcima zauvijek.
Tvoja PORODICA
Godina dana je prošla od kada nisi sa nama
RADMILA Rada KALUĐEROVIĆ
Vrijeme polako prolazi bez tebe i tako dan za danom prođe i godina. Život ide dalje jer tako i mora, ali bol za tobom zauvijek će ostati.
Boli tvoje upražnjeno mjesto. Boli svaki momenat proveden bez tebe, jer znamo da nikada više nećemo biti zajedno.
Boli jer više nikada neće biti isto. Mirno spavaj, nemoj da brineš, zauvijek ćeš živjeti u našim mislima i srcu. Volimo te.
Suprug ŽARKO i kćerke MILICA i KSENIJA sa porodicama
Danas se navršava godina dana od kada si nas napustio, voljeni naš
ALEKSANDAR – ACO CVETINOVIĆ
Beskrajno ti hvala za sve što si učinio za nas. Hvala ti za svu ljubav koju si nesebično pružao. Ponosni na tebe i tvoj častan, dostojanstven životni put – koji je sada smjernica tvojoj maloj porodici da hrabro nastavi dalje. Živjećeš zauvijek u našim srcima, mislima i najljepšim sjećanjima.
Šest mjeseci od kada nije sa nama naša majka i supruga
LIDIJA MUŠOVIĆ
Šest mjeseci bola, tuge i praznine. Bez tebe ništa više nije isto. Svaki dan je sve teži i teži, sve više nam nedostaješ. Dan za danom prolazi ali nijedan bez sjećanja na tebe. Svaki dan bez tebe boli. Čuvamo te i čuvaćemo te vječno od zaborava.
1217
1207
Tvoji: supruga MIRJANA, kćerke DEJA i MAJA i zet ZORAN
Prođe godina tuge od kada nas je napustila naša
Uvijek si u našim mislima.
RAJKO, VESNA, MILENA, IVANA, NINA, JELENA i SUZANA
Tvoji: MILENA, MILAN i NOVICA
etrdeset je dana od smrti naše drage
LIDIJE MUŠOVIĆ
Vrijeme koje prolazi ne umanjuje sjećanje na tvoju ljubav, dobrotu i plemenitost koju si nam pružala. VASKO, ZORICA, MILOVAN, MAJA i mali NJEGOŠ
1218
Šest mjeseci od kada nije sa mnom moja majka
LIDIJA MUŠOVIĆ
Prošlo je šest mjeseci bez tvog toplog pogleda, zagrljaja, tvoje mile riječi. Ali ne prođe nijedan dan bez pomena tvog imena. Sve mi tvoje nedostaje, mama. Ali me bar malo tješi misao da si na boljem i mirnijem mjestu sa anđelima – ANĐELE moj. Volim te, mama.
Tvoja MILENA – tvoj ĆIRO
DRAGA NANE
Godina dana bez tebe - godina tuge i sjećanja. Vrijeme prolazi, ali ti ostaješ u našim srcima. Zauvijek ćeš biti dio naše porodice i naših života. Tvoja zaova BEBA
