U knjizi priča Davora Ivankovca kroz poznate nam se teme iz globalne politike i lokalne kulture svakodnevice, kao što su prijetnja nuklearnim ratom, Satan Panonski, Hod za život ili smrt, kašnjenje domaćeg prijevoza, otkrivaju uzorci ubrzane i nezaustavljive tranzicije – protoka vremena koje već dugo ne odgovara konceptu vremena i smjenama njegovih doba, na kojima smo odrasli i u koje smo ulagali. Povijest gubi ulogu i težinu u formiranju sadašnjosti i projiciranju budućnosti, i zato, kao živi svjedoci uspostavljanja metaverzuma, nimalo logički rastrojenu doživljavamo priču u kojoj autobus iz Vizantije koji po redu vožnje treba stići za deset minuta na deveti peron, zbog radova na mostu u 18. stoljeću, kasni u dubinu 21. stoljeća neodređeni broj minuta ili sati.
