Edit Glavurtić kroz osam priča skrivenom kamerom kao da uranja u dnevne boravke svojih likova projicirajući potom na stranice njihovu intimu, njihove strahove, tjeskobe, nježne poglede ili ljubomorne odlaske.
Čitatelji su odmah ubačeni u epicentar ljubavnih ili bračnih odnosa, koji se često nalaze u krizi ili su pred raspadom, prateći iz prizora u prizor kako autorica spretno odmata njihove razmirice, svađe, njihovu grižnju savjesti, strepnju, njihovo nepristajanje na kompromise. Priče kao da iz prikrajka svjedoče o najintimnijim trenucima nepoznatih, a tako bliskih ljudi, čije postupke autorica ne komentira niti opravdava, ona svoje junake voli i simpatizira, i upravo ih zato oblikuje bez imalo ironije, snažnom emocijom koja nikada ne zapada u patetiku. Budući da je riječ o fragmentima iz života, priče najčešće ostaju otvorenog kraja te čitatelju ostaje da po vlastitom nahođenju nasluti sudbinu žene ili muškarca.
