Babanija je svijet, ime koje odvlači od poznatog k nepoznatom – ispisanom sasvim poznatim, katkad zazorno bliskim ljudima, prostorima, razgovorima. U Babaniji je moguća Banija, ali je ona istodobno i prilično nemoguća. Nestvarna, izmišljena, izmaštana, a zatim opet tako gorko stvarna, krhka sa svojom nesrećom, protresena galgenhumorom. Babanija je nešto što se otima povijesno-političkoj kategorizaciji, to je neposlušno čeljade na razmeđi između autofikcije i fikcije. Babanija je mjesto goleme slobode jer ne priznaje trenutno važeće zakone. Da bi Babanija mogla postojati treba se katkad lišiti i korektnosti. Babanija je zemlja koja se nadahnjuje stvarnim geografskim kategorijama i stvarnim ljudima, ali ni u koga nema dovoljno povjerenja pa stvara sve iznova, čak i djetinjstvo svojih žitelja. Banija je pak sad već mitska mikrozemlja. Svojevrsno međuzemlje. Zemlja koju se svako malo nužno mora reimaginirati. Banski kraj, Banska krajina, Banska granica, Banal Grenze, Banija, Banovina, itd
