Ester Nilsson, tridesetjednogodišnja pjesnikinja i esejistica, racionalna je osoba u jednako tako racionalnoj dugogodišnjoj vezi, sve do jednog lipanjskog dana, kad dobiva poziv da održi predavanje o veličanstvenom i jedinstvenom umjetniku Hugu Rasku. U publici sjedi i sam umjetnik, zaintrigiran i oduševljen njezinom fasciniranošću njime. Od tog trenutka Esterin je život presudno obilježen tim susretom i dugim razgovorima i večerama koji će uslijediti… Namjerno zanemarivanje je priča o potpunoj i očajničkoj ljubavi, o tome kako smo spremni izdati sami sebe u potrazi za ljubavlju. No to zapravo nije roman o ljubavi, nego o poniženju izazvanom odbijanjem i samoobmanjivanjem, o mučnom sramu zbog bespomoćnosti i potpunog gubitka kontrole nad vlastitim životom.
