broj 110/listopad 2025.
besplatni časopis za trudnice, mame i tate
listopad 2025.
Izdavač: Crna ovca j.d.o.o.
Glavna urednica: Andrea Hribar Livada
info@maminosunce.hr www.maminosunce.hr
Izlazi šest puta godišnje. Sljedeći broj izlazi u prosincu 2025.
ISSN broj: 2757-1890
Uredništvo ne odgovara za sadržaj objavljenih tekstova te informacije u oglasima. Svi tekstovi služe isključivo u informativne svrhe, a u slučaju bolesti ili poteškoća, potražite savjet liječnika.
Neke žene odmah primijete znakove koji ukazuju na trudnoću, dok druge ne osjećaju niti jedan od tipičnih znakova, a opet znaju da su trudne jer se osjećaju drukčije
prof. dr. sc. Josip Djelmiš prof. dr. sc. Marina Ivanišević Danko Bljajić, dr. med
Rani pokazatelj trudnoće jest:
- izostanak menstruacije. No, važno je biti realan: ako su vaše menstruacije inače neredovite, ako ste bolesni ili pod stresom, to ne mora biti pouzdan pokazatelj.
Ostali pokazatelji trudnoće jesu:
- povećane i osjetljive dojke,
- čudan metalni okus u ustima,
- osjećaj slabosti, vrtoglavice, umora,
- mučnina i povračanje, gađenje ili pak žudnja za nekom namirnicom,
- često mokrenje,
- pojačana osjetljivost.
Najbrže ćete saznati jeste li trudni ako napravite test na trudnoću. Ukoliko mislite da ste trudni, trebali biste posjetiti ginekologa. Ovo je prilika da mu postavite niz pitanja, te da saznate navjerojatniji datum porođaja svog djeteta.
Od trenutka oplodnje u vašem tijelu počinje prava “bura” hormona koji će vladati promjenama u vašem tijelu sljedećih devet mjeseci. Između brojnih hormona spomenut ćemo samo dva: progesteron i korionski gonadotropin. Progesteron, kojeg nazivamo i ”zaštitnikom trudnoće“ potiče sluznicu maternice da se zadebljanjem pripremi za
prihvaćanje oplođenog jajašca te da ga hrani, a s druge strane, omekšava, relaksira mišiće maternice te onemogućava izbacivanje jajašca. Korionski gonadotropin nastaje u stanicama posteljice, a njegovo postojanje ukazuje na trudnoću. Na temelju nazočnosti tog hormona u krvi i mokraće djeluju testovi za dokazivanje trudnoće.
Već u ovom razdoblju možete osjećati niz promjena na samom tijelu. Prvih tjedana vaše tijelo još ne mijenja oblik, no neke će trudnice već osjetiti jutarnju mučninu, može se pojaviti nezainteresiranost ili odbojnost prema jelima i pićima koje inače volite, jutarnja kava i cigarete više vam neće ići u tek, a možete biti osjetljiviji na mirise. Pokušajte nešto pojesti ujutro kako biste izbjegli mučninu, a tijekom dana često uzimajte male obroke.
Grudi vam već sada mogu postati napetije i bolnije, što je posljedica pojačanog lučenja estrogena i progesterona. Veći i udobni grudnjaci mogu ublažiti bol grudi. Možda će vam pomoći masiranje kremama: kružite lagano dlanom od bradavice prema ramenu i pazuhu.
Većina žena u ranoj trudnoći osjeća veći umor
što je posljedica brojnih promjena koje se odvijaju u tijelu. Stoga se odmarajte koliko god možete.
Odspavajte malo tijekom dana, liježite ranije, hranite se kvalitetnije.
Povećanje maternice te pojačan rad bubrega mogu izazvati učestalu potrebu za mokrenjem, no ta tegoba obično prestaje u drugom tromjesečju.
Ako noću često morate mokriti, uvečer pijte manje tekućine. Osjećajte li bolove pri mokrenju, posjetite liječnika jer se možda radi o infekciji.
Unastanku
akne sudjeluje više čimbenika od kojih su najvažniji naslijeđe, hormoni i bakterije.
Nasljeđuje se veličina žlijezda lojnica te njihova osjetljivost na različite podražaje, čime nastaje pojačano lučenje loja (seboreja), jedan od glavnih preduvjeta za nastanak akne.
Lučenje loja pojačava se u pubertetu pod utjecajem hormona (androgena), što dovodi do razrjeđivanja lipida kože i poremećaja orožnjavanja unutar
lojnog folikula. Zbog suženja izvodnog kanala lojne žlijezde nakupljeni loj i odbačene epitelne
Vesna Magdić-Jelavić, dr. med., spec. dermatovenerolog
stanice ne mogu izaći na površinu kože već se skrućuju u bjelkastožućkastu masu koju nazivamo komedon (sujedica, miteser). Ukoliko u klinčkoj slici prevladavaju komedoni takav oblik akne naziva se acne comedonica.
U komedonima se razmnožavaju različite bakterije od kojih glavnu ulogu u razvitku promjena imaju anaerobne bakterije (Propyonibacterium acnes).
One stvaraju slobodne masne kiseline te dovode do nastanka upale u lojnom folikulu i okolnom tkivu (papule i papulopustule). Upalni proces može zahvatiti i dublje dijelove perifolikularnog tkiva pa nastaju duboki, tvrdi, bolni čvorovi veličine graška do lješnjaka. Njihovim spajanjem nastaju veći, pločasti, crvenkastoplavkasti infiltrati koji omekšaju te se njihov sadržaj prazni preko fistula na površinu kože (acne conglobata). Nakon takvih promjena redovito ostaju ožiljci koji mogu biti ispod ili iznad razine kože te keloidi.
U trudnoći se pod utjecajem hormonalnih promjena ova dermatoza može poboljšati, ali i znatno pogoršati. Tijek je nemoguće predvidjeti.
Liječenje je u trudnoći kompliciranje jer su neki preparati za lokalnu, a posebice za sistemsku primjenu kontraindicirani.
Kod blažih oblika primjenjuje se samo lokalna terapija, a kod težih i opća terapija. Lokalnom
terapijom se nastoji ukloniti suvišak loja s kože, spriječiti zatvaranje otvora folikula i stvaranje komedona. Postojeći komedoni uklanjaju se mehaničkom ekspresijom ili kemijskim peelingom (ljuštenjem kože). Potrebno je redovito pranje u
kiselim ili neutralnim sapunima i toploj vodi. Lokalno se primjenjuju sredstva s keratolitičkim djelovanjem koja pospješuju ljuštenje odumrlih stanica kože (AHA i BHA kiseline, azelaična kiselina), dok se lokalni retinoidi u trudnoći ne preporučuju.
Kada prevladavaju upalne promjene potrebno je u terapiju dodati i antibiotike. U trudnoći se lokalno i sistemski može primjenjivati eritromicin, a najčešće primjenjivani tetraciklinski antibiotici su kontraindicirani radi žute obojenosti zubiju rođenog djeteta. Hormonalno liječenje estrogenima i antiandrogenima u svrhu smanjenja izlučivanja loja se naravno u trudnoći ne provodi kao niti vrlo učinkovita suvremena terapija isotretinoinom (derivat vitamina A). Lijek ima do sada najjače poznato sebosupresivno djelovanje (smanjuje izlučivanje loja do 90%), protuupalno djelovanje te smanjuje nastanak komedona promjenom načina orožnjavanja. Obzirom na teratogeno djelovanje lijeka on se za vrijeme trudnoće ne smije primjenjivati. Ukoliko nakon akne zaostanu ožiljci nakon poroda se mogu provesti postupci ublažavanja primjenom lasera, dermoabrazije, kemijskih peelinga ili kirurškim zahvatima.
Prva godina života najranjiviji je period u razvoju djeteta. Kako bismo pratili njegov psihomotorni razvoj, potreban je stalni nadzor koji se provodi u okviru sistematskih pregleda. Prvi sistematski pregled dojenčeta obavlja se kod izabranog doktora u dobi od mjesec dana. Prije pregleda prikupljaju se podaci o trudnoći, porođaju, eventualnim komplikacijama. Tom prilikom dijete se važe, mjeri
Mirjana Kolarek Karakaš dr.med. spec. pedijatar
duljina tijela, opseg glavice, obavlja klinički pregled, ispituju primitivni refleksi koji se tijekom narednih mjeseci gube. Primitivni refleksi su odraz nezrelosti mozga što je u toj dobi normalno. Njihov izostanak, znak je odstupanja u razvoju, što ukazuje na potrebu detaljnije neurološke obrade uz eventualno uključivanje djeteta u tretman medicinske razvojne gimnastike. Kod prvog sistematskog pregleda, savjetujemo majku o velikoj važnosti dojenja te potrebi što dulje prehrane na prsima, kao zlatnog standarda u prehrani dojenčeta. Majčino mlijeko nije samo hrana za dijete. Tim putem prenosi se i zaštita od bolesti koje je majka preboljela, a u svakom slučaju predstavlja emocionalnu vezu, koja se ničim u životu ne može nadoknaditi. Pitamo za probleme, nudimo rješenja. Nije jednostavno promijeniti stil života, koji se nedvojbeno mijenja, dolaskom novoga člana u kuću. Fiziološki grčevi kod djece, problemi s dojenjem, bljuckanje, noćno buđenje, nicanje zubića, tjemenice, sve su to pitanja, kojima se bavimo tijekom pregleda u prvoj godini života. Naglašavamo potrebu potpore cijele obitelji u zbrinjavanju djeteta. U novije vrijeme sve više očeva se uključuje u aktivnu skrb o djetetu. Prvo cjepivo dajemo u dobi od dva mjeseca. Roditeljima objasnimo važnost postupka
i protiv kojih bolesti cijepimo. Tijekom prve godine dojenče dobiva tri doze cjepiva “6 u 1”, u što ulazi cjepivo protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, haemophilusa influenzae i hepatitisa B. Dajemo savjete o postupanju s djetetom nakon cijepljenja. Sljedeći sistematski pregledi odvijaju se u starosti od tri, šest, devet i dvanaest mjeseci. Kako dojenče raste postupno razgovaramo o nadohrani, dakle unosu drugih namirnica osim mlijeka. Apsolutno savjetujemo da se kravlje mlijeko ne uvodi u prehranu prije 12. mjeseca. Ako majka nema dovoljno mlijeka tada je rješenje u korištenju
gotovih formula. Sojino mlijeko se ne preporučuje zbog sastojka fitoestrogena, znači prirodnih ženskih hormona. Preporuka je, ne miksati hranu koju uvodimo, već vilicom usitnjavati ili gnječiti, zbog postupnog privikavanja na krute obroke. Žličicu uvodimo s 5 mjeseci jer je kasnije dijete teže prihvaća. Već u prvoj godini života stvaraju se zdrave navike: nudimo vodu, a ne zaslađene napitke, što manje grickalica i slatkiša. Majke su sklone uvoditi razne namirnice u želji da djetetu pruže raznovrsnost u prehrani, ali dojenčad nije prezahtjevna. Mi smo ti koji ih učimo pravilnim
od pregleda do pregleda. Pratimo motoričke, kognitivne i socijalne vještine djeteta. Važno je na vrijeme prepoznati odstupanja u razvoju, nedovoljan napredak ili pad težine, zaostajanje u rastu. U tom slučaju potrebno je pronaći uzroke i pokušati ih otkloniti. Svakako upozorimo roditelje koje namirnice se uvode i kada. Preporuka je do godinu dana ne unositi bjelanjak od jajeta, jagode, med – ne ih davati djetetu do druge godine života zbog mogućih alergijskih reakcija.
Majkama dajemo upute o njezi kože. Savjetujemo da ne koriste omekšivač za rublje, vlažne maramice za pranje koristiti samo na putovanju ili izbivanju iz kuće. Najbolje je higijenu provoditi vodom i dječjim sapunom. Internet je pun informacija o tim temama, ali moguće je da se od šume ne vidi drvo. Važno je za svoje dijete pronaći liječnika od povjerenja, koji će s punom pažnjom skrbiti o djetetu, na opće zadovoljstvo sviju. Nije na odmet koristiti informatičke vještine. Uz dostupnost velikog broja informacija na internetu, ali googlanje nikada ne može zamijeniti praktično znanje, dobru prosudbu, klasične vještine, iskustvo, toplu riječ potpore. Sve to može samo liječnica ili liječnik kojem vjerujete i koji vjeruje u vas.
Kolodvorska 20, Varaždin tel: 042 398 540 https://pedijatrija.info navikama u odabiru vrste namirnica. Kod svakog sistematskog pregleda određujemo antropometrijske mjere: težinu, duljinu, opseg glavice. Uspoređujemo ih sa standardnim krivuljama kako bismo otkrili eventualna odstupanja u težini i duljini djeteta što bi moglo ukazivati na određena stanja i bolesti, a sve u svrhu rane intervencije. Ne uspoređujmo težinu i dužinu svojeg djeteta s drugom djecom. Svako dijete je individua za sebe. Vaša liječnica će utvrditi razvija li se vaše dijete dobro i dobiva li na težini prema očekivanjima. Ispitujemo reflekse koji se mijenjaju
Specijalistička pedijatrijska ordinacija Mirjana Kolarek Karakaš, dr. med. spec. pedijatar
Svakodnevno se susrećemo s pitanjima roditelja vezanih uz prehranu njihovih beba. Majke se trude, doje, uživaju u dojenju i nisu sigurne koliko majčinog mlijeka bebe pojedu. Dovoljno? Malo? I kad se javi bljuckanje nastaje panika i neizvjesnost.
ŠTO SE DOGAĐA?
Skoro sve bebe bljuckaju. To je izbacivanjeslijevanje hrane kroz usta bebe nakon obroka.
Bljuckanje se javlja i kod dojenih beba i kod beba na adaptiranom mlijeku. Na svu sreću bljuckanje je jedino higijenski problem.
Nakon obroka beba izbaci posisanu hranu pomiješanu sa slinicom usne šupljine. Količina izbačene hrane je mala - za majku je to velika
Dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped.
količina. Bljuckanje se odvija bez napora i postoji više uzroka bebinog bljuckanja.
Neke bebe se prejedu - nemaju mjeru, sišu, sišu i prepune želučić i onda višak hrane izlazi van bez napora na usta.
Kod podrigivanja dolazi do potiskivanja hrane prema jednjaku i ustima.
Bebe koje brzo i halapljivo jedu nagutaju se uz majčino mlijeko i zraka, sadržaj je veći - i dolazi do bljuckanja.
Ukoliko majka dojilja uzima neke lijekove - može doći do bljuckanja.
Bljuckanje se češće javlja kod prijevremeno rođenih beba radi nezrelosti probavnog trakta.
PITAMO SE KAKO DUGO TRAJE BLJUCKANJE?
Bljuckanje se događa neposredno uz hranjenje ili unutar jedan sat nakon hranjenja.
Najčešće se javlja u dobi od 2-4 mjeseca starosti bebe.
Može biti uz jedan ili više obroka dnevno.
Većina bljuckanja prestaje oko 7-8 mjeseca starosti iako se može protezati kroz cijelu prvu godinu života.
Učestalost bljuckanja se smanjuje uvođenjem zgusnute hrane.
Sadržaj koji izlazi iz bebinih usta sastoji se od malo majčinog mlijeka, sline usne šupljine i može biti želučanih sokova.
Zbog slabosti mišića koji povezuje jednjak i želudac. Taj se mišić zatvara nakon uzimanja hrane i sprječava vraćanje hrane iz želuca u jednjak i u usta. Kod beba nije dovoljno razvijen i dolazi do povrata hrane.
Prejedanje - dijete uzima više hrane nego mu treba - hranjenje djeteta čim zaplače, hranjenje djetata čim stavlja ručice u usta i majka misli da je dijete gladno i hrani ga, a želučić je pun. Dijete jede iako nije gladno - refleksno sisanje.
Znači: bljuckanje je izlijevanje neprobavljene hrane u malim količinama. Hrana se izbacuje bez napora.
Djeca i uz bljuckanje dobro napreduju.
Djeca su zadovoljna, lijepo napreduju, guču, spavaju, jedu i pomalo bljuckaju.Nemaju znakova bolesti.
KAKO SMANJITI POJAVU BLJUCKANJA?
Majkama koje doje se savjetuje prekid dojenjapodići dijete u povišeni položaj, malo ga lupkati po leđima i nakon par minuta nastaviti s dojenjem. Kod beba na adaptiranom mlijeku postoje formule koje imaju gušću hranu i na taj način smanjuju izlijevanje sadržaja nakon hranjenja.
Za razliku od bljuckanja - povraćanje je snažno izbacivanje hrane, događa se više puta i dovodi do pojave dehidracije. Povraćanje je vezano uz bolest. Povraćanje je vezano uz stenoze, gastroezofagealni refluks, uz visoke crijevne opstrukcije, metaboličke bolesti, infekcije, to je bolest i dovodi do nenapredovanja i dehidracije.
Nos je početak i kraj dišnih puteva. Svi znamo za važne uloge nosa u procesu disanja. Nos čisti zrak, zagrijava zrak, vlaži zrak i prosljeđuje ga u donje dišne putove i svojim funkcijama štiti tijelo od infekcija. Nos je i naša mirisna centrala.
Dječji nosić za obavljanje te velike uloge treba biti vlažan i prohodan. U ovo doba godine (jesen
Dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped.
- zima) nos je često začepljen, a poznato je da novorođene bebe inače imaju problema sa začepljenim nosićem.
Otežano disanje bebe na nos kod roditelja izaziva brigu i strah. Oni odmah pomišljaju na prehlade i na bolesti. Kod prehlade uz začešljen nosić je prisutno i curenje. A ako je uz začepljen nosić prisutno samo otežano disanje - to je „normalan” bebin nosić. Ne treba ići pedijatru.
Mi uobičajeno kažemo: začepljen nosić. Ali ako uz začepljen nosić čujete piskutave zvukove pri udahu bebe ili pri izdahu - suženi nosni kanalići za obavljanje fiziološke funkcije nosa - treba se javiti pedijatru.
Uz otežano disanje može doći i do odbijanja jela, smetnji u hranjenju, razdražljivosti bebe, panike roditelja. U tim situacijama važno je probati bebi pročistiti i ovlažiti nosić 5-10 minuta prije hranjenja i uspostaviti mogućnost disanja uz hranjenje.
ZAŠTO JE ZAČEPLJEN NOSIĆ PRVIH
NEKOLIKO MJESECI?
- Disanje novorođenčeta je nešto drugačije od
našeg disanja. Neki roditelji su to primjetili. Znači novorođenče kad diše, diše pliće i to, nekoliko plitkih udaha pa naprave malu pauzu u disanju i onda slijedi dublji udah. Taj dublji udah zna biti
praćen „čujnim” otežanim disanjem.
- Bebe „često” bljuckaju ili povraćaju hranu, a povraćana hrana im ode i na nos - to dovodi do začepljenosti nosa i otežanog disanja.
- U nos beba kao i kod nas, ulaze čestice prašine iz okoliša, a ta prašina dovodi do začepljenosti nosa. Male bebe ne znaju same pročistiti svoj nosić ni šmrcati i tu je uloga roditelja, pomoći bebi.
ČIME I KADA ČISTITI NOSIĆ?
Najbolja za održavanje prohodnosti nosića je fiziološka otopina. Fiziološku otopinu ukapati u nosić, pričekati minutu i onda izvući sekret i to raditi 5-10 minuta prije hranjenja: beba diše i jede u isto vrijeme bez ikakvih zapreka. U slučaju prehlade jasno nosić se češće čisti i održava prohodnim.
KAKO ČISTITI NOSIĆ?
Nosić se najbolje čisti u ležećem položaju. Fiziološka otopina se ukapava uz vanjske dijelove nosnice (ne uz nosnu pregradu - mogućnost krvarenja i još veće panike).
Većoj djeci se kapi ukapavaju također u ležećem položaju, ali s glavom položenom malo niže od ostalog tijela i nakon kapanja treba zadržati taj
položaj još minutu da kapi uđu.
Začepljen nos može biti posljedica suhog zraka kojem je dijete izloženo. Zrak treba vlažiti, naročito u ovo doba godine kad je uključeno centralno grijanje.
Znači uz vlaženje prostora, obavezno vlažiti i nosić. I drugi iritansi mogu uzrokovati začepljen nos: dim cigareta, prašina, hlapljive boje, sredstva za čišćenje...
Važno je provjetravanje prostorija.
Ako je samo začepljen nos - vlažiti nos i vlažiti i provjeravati prostorije. Nema potrebe ići pedijatru (pune čekaonice jako bolesne djece).
Dobro čišćenje nosića je prevencija razvoja infekcije gornjih i donjih dišnih putova, a isto tako i prevencija upale uha. U slučaju pogoršanja simptoma, potrebno je posjetiti pedijatra.
Pedijatrijska ordinacija
dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped Grižanska 4, Zagreb 01/299 5543
DOBI
Slabokrvnost je česta u dječjoj dobi i podloga je drugim bolestima, naročito infekcijama gornjih dišnih putova, koje su dugotrajnije i težeg oblika u
Dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped.
slabokrvne djece.
Anemija smanjuje prijenos kisika putem krvi, a posljedica je smanjenje količine crvenih krvnih stanica-eritrocita i hemoglobina u njima.
RAZLOGA:
- zbog nedovoljne proizvodnje crvenih krvnih stanica
- zbog prekomjerne razgradnje eritrocita
- zbog gubitka krvi - krvarenjem...
Novorođenče ima takozvanu fiziološku anemiju
koja nastaje pojačanom razgradnjom eritrocita. Prijevremeno rođena djeca su češće slabokrvna jer se njihov ukupni broj eritrocita brže smanjuje nego u djece rođene na termin.
Anemija se može očekivati i potvrditi u dobi 2-3 mjeseca starosti jer se eritrociti brže raspadaju i volumen krvi se povećava, a novi eritrociti se ne stvaraju dovoljno brzo - eto slabokrvnosti.
NEDOVOLJNOG UNOSA ŽELJEZA
Na sistematskim pregledima unutar prve godine života promatra se tjelesni rast i prati se neuromotorni i psihološki razvoj. Ukoliko dijete
lijepo napreduje prvo vađenje krvi i određivanje krvne slike - u mojoj ordinaciji je sa šest mjeseci života. A ako postoji zastoj u tjelesnoj težini - uz sve druge pretrage radi se i kompletna krvna slika.
DJECE
Prvo što uočimo - to je bljedilo kože. Koža lica kao i tijela je blijeda i opuštena, lice sa smanjenom mimikom, uške su blijede i prozirne. Dijete djeluje pospano i umorno. Mirnoća ili hiperaktivnost. Majke često puta govore o sisanju dojenčadi s pauzama, spavanjem na dojci, ljutnjom, odbijanjem sisanja, plaču... I jasno nastaje nenapredovanje u tjelesnoj težini.
Slabokrvna djeca nemaju osjet gladi - ne jedu krutu hranu - ili je jedu na silu. Piju zaslađene voćne
napitke.
Slabokrvna djeca se jače znoje. Mogu imati ispucale noktiće i suhu kosu bez sjaja. Pažnja te djece je smanjena.
Znači neadekvatna prehrana ili neke kronične bolesti mogu dovesti do anemije.
Željezo je element koji ima veliki utjecaj na zdravlje, sastavni je dio mnogih enzima i sudjeluje u metabolizmu svih živih stanica, a u hemoglobinu služi za prijenos kisika po tijelu.
Željezo ulazi u tijelo hranom ili farmakološkim pripravkom. Željezo se ugrađuje u hemoglobin, u enzime, a višak se pohranjuje u mišiće i u jetru.
Gubitak željeza nastaje krvarenjem.
Izvori željeza su namirnice životinjskog i biljnog
podrijetla i farmaceutski proizvodi.
Željezo iz namirnica životinjskog podrijetla se bolje iskorištava od željeza iz namirnica biljnog podrijetla.
Namirnice životinjskog podrijetla bogate željezom
su:
- crveno meso: teletina, junetina, zečetina, janjetina, divljač
- tamno meso peradi
- žutanjak jajeta
- plava i bijela riba - srdela, pastrva oslić...
Namirnice biljnog podrijetla bogate željezom:
- povrće: kelj, špinat, blitva, cikla, rajčica...
- mahunarke: grašak, soja, bob, leća...
Za dječje obroke treba birati namirnice bogate
željezom i kombinirati s namirnicama bogatim C vitaminom.
Ako slabokrvnost ne uočimo na vrijeme može doći do blagog zaostatka u motoričkom razvoju, pshičkih poremećaja - hiperaktivnost, nezadovoljstvo, hipoaktivnost...
Željezo je vrlo važna komponenta koja sudjeluje u razvoju i funkcioniranju neurološkog i imunosnog sustava djece.
Uz bitne anamnestičke podatke, pregled i laboratorijsku dijagnostiku - kompletna krvna slikapostavlja se dijagnoza.
Krvni nalaz se radi u fazi zdravlja - tj. kad dijete nema neku drugu bolest.
Uz adekvatnu prehranu uzimaju se farmaceutski
pripravci željeza.
U terapiji se koriste farmaceutski pripravci u obliku: kapi, sirupa ili tableta - ovisno o uzrastu djeteta.
Savjetuje se početi liječenje manjim dozama nekoliko dana jer preparati željeza mogu izrokovati probavne nuspojave - bol u žličici, nagon na povraćanje, rjeđu stolicu ili zatvor. Roditelji sami prekidaju terapiju. Liječenje traje nekoliko mjeseci. C vitamin pospješuje ulazak željeza u hemoglobin.
Neke namirnice biljnog podrijetla kao žitarice, mahunarke, lisnato povrće sadrže tvari koje vežu željezo i smanjuju iskoristivost željeza iz lijeka pa te namirnice treba izbjegavati pri uzimanju lijeka.
Lijek treba uzimati između obroka i to dva sata nakon jela s voćnim sokom.
Rizične skupine djece su : prijevremeno rođena djeca, djeca iz višeplodnih trudnoća, bolesna novorođenčad, novorođenčad koja razvijaju anemiju radi infekcije ili krvarenja.
Ta djeca dobivanju profilaktičku terapiju željeza.
Svakodnevna i dosta česta pojava koja zahtijeva pažnju i pravovremeno liječenje je ANEMIJASLABOKRVNOST.
Pedijatrijska ordinacija
dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped Grižanska 4, Zagreb 01/299 5543
Padom imuniteta kao i pojavom raznih dječjih stresova zna doći do javljanja ranica u ustima.
Te ranice u usnoj šupljini zovu se AFTE.
Afte su malene, ali i malo veće ozljede u usnoj šupljini s jakim bolovima i žarenjem i peckanjem. Uzrok su mnogim smetnjama i odricanjima (hrana,tekućina).
Radi se o oštećenju sluznice s unutrašnje strane usnica, s unutrašnje strane obraza, na jeziku ili uz rub jezika. Oštećenja su nepravilnog -ovalnog oblika -blijedožućkaste boje s uzdignutim crvenkastim rubom - ranica podsjeća na opeklinu.
Bol je glavni simptom. Radi jake boli otežano je i onemogućeno žvakanje i gutanje hrane. Dijete se boji jesti. Govor je također otežan, a usta su često puta blago otvorena - okolni zrak “hladi“ usta i tako ublažuje bol. Disanje otežano radi otvorenih usta.
Veličina afti je različita - male pa do većih oko 1 cm.
Afte nisu zarazne i ne mogu se prenijeti na druge osobe. Afte nisu sklone krvarenju.
Trajanje promjena je oko 7-14 dana.
Za nastanak afti postoji čitav niz uzroka.
Stres je izgleda jedan od bitnih uzroka - bilo emocionalni ili traumatski stres (ugriz za obraz ili jezik).
Iscrpljenost tijela, slabokrvnost, manjak vitamina kao i neka vrsta hrane može uzrokovati pojavnost afti. Alergije, neki lijekovi i uz sve to i higijenski uzroci (prljavi prstići- dude).
Kod neke djece nasljeđe ima ulogu.
Liječenje je simptomatsko.
To znači treba češće ispirati usnu šupljinu blagim antiseptičnim sredstvima, povremeno treba dodati lijek protiv bolova. Piti tekućine sobne temperatureposebno je dobra kamilica. Može i malo ohlađena. Paziti s hranom. Davati zeleno povrće, žitarice.
Izbjegavati krutu, ljutu, kiselu, paprenu hranu.
Izbjegavati vruće napitke i vruću hranu.
Jačati imunitet.
Korisni su i vitamini B kompleksa.
Ranice koje se pojave u ustima uz otok i crvenilo zubnog mesa te na tvrdom nepcu i jeziku - to su promjene uzrokovane virusom (Herpes simplex virus tipa1). Ta bolest se zove Herpetični gingivostomatitis i zarazna je. Najčešće se javlja u dobi od 2-4 godine. Promjene u ustima se mogu prenijeti dodirom preko prstića, preko predmeta, slinom, preko čaše, pribora za jelo...
Uslijed promjena u ustima: otoka, crvenila, bolova,
pojačanog lučenja sline, dijete prestaje jesti i piti.
Na vratu otiču limfni čvorići i bolni su na dodir. Kod ove bolesti prvo se javljaju mali sitni mjehurići koji se spajaju - mjehurići pucaju te ostaju bolne ranice. Ranice su na jeziku, zubnom mesu. Neuzimanje tekućine dovodi do porasta temperature i do često dehidracije. Važno je ublažiti simptome: skidati povišenu temperaturu, davati tekućinu, vitamine, ispirati usta antiseptičnim otopinama, ublažavati bolove analgeticima, davati hladne napitke i održavati higijenske mjere.
Prati ruke te izbjegavati kontakt sa slinom. Za 7-14 dana bolest će proći.
Vlažne maramice neizostavne su u svakom kućanstvu s malom djecom. Pomažu održati higijenu djeteta pa je izuzetno bitno da osiguravaju nježno i temeljito čišćenje osjetljive dječje kože.
Lupilu Sensitive vlažne maramice pružaju idealnu njegu za osjetljivu kožu beba i novorođenčadi.
Sadrže sensitive formulu na bazi 99 % čiste vode te su duboko pročišćene reverznom osmozom koja donosi izuzetnu čistoću za kožu vaših najmlađih. Dermatološki su testirane i osiguravaju sigurnost i nježnost kod svake upotrebe. Svi su proizvodi asortimana Lupilu kozmetike bez mineralnih ulja, bez silikona i bez parabena.
Nježne i sigurne za dječju kožu, Lupilu Sensitive vlažne maramice vrlo su blagog mirisa bez mirisnih alergena, obogaćene hipoalergenom formulom.
Puno su više od običnih maramica i pravi su odabir za nježnost, sigurnost i čistoću kože – baš sve što beba treba.
Podsjećamo kako je Lidl u suradnji s portalom missMAMA proveo tri velika testiranja Lupilu proizvoda –Lupilu pelena, Lupilu baby ulja te Lupilu vlažnih maramica. Sva su tri proizvoda dobila odličnu ocjenu, čime je potvrđena cjenovna povoljnost i izuzetna kvaliteta proizvoda Lupilu asortimana.
Na Lidlovoj web stranici lupilu.hr, namijenjenoj prvenstveno mladim obiteljima, možete pronaći mnoštvo edukativnih i zanimljivih informacija. Za portal pišu etablirani stručnjaci – liječnici specijalisti i nutricionisti, kao i mame blogerice koje dijele svoja svakodnevna iskustva i daju vrijedne savjete.
Već neko vrijeme je dobro poznato da je kontakt između majke i djeteta iznimno važan od trenutka kada se dijete rodi. Zato se i stavlja novorođenčad na prsa majki odmah poslije porođaja. No manje se priča o kontaktu poslije porođaja. Štoviše, može se čuti da ako dijete spava
Maja Bonačić, mag. psych. Praktičarka terapije igrom, Majstorica NLP-a
s nama u krevetu ili pored nas, neće biti nezavisno, ako ga nosimo previše po rukama i reagiramo na svaki plač, razmazit ćemo ga i sl. Ono što je iznimno važno tijekom prve godine djetetova života, a neophodno tijekom prvih 6 mjeseci od rođenja, je reagiranje na svaki djetetov plač. Djeca do minimalno 5. godine života ne razumiju zaista manipulaciju, u kontekstu toga da imaju kapacitete planirati unaprijed svoje ponašanje, sa željenom reakcijom kod nekog drugog, a kamoli tijekom prve godine života. Djeca tijekom prvih 12 mjeseci traže roditelja isključivo kada nešto trebaju – hranu, osjećaju nelagodu ili bol te traže kontakt. Da, neki puta bebe plaču isključivo da bi ih majka uzela i držala u naručju. Kada majke doje na zahtjev, onda se ta potreba automatski sama po sebi zadovoljava, no naravno da nemaju sve majke, iz bilo kojeg razloga, kapaciteta dojiti na zahtjev. To ih ne čini lošijim majkama, naravno. Ono što je važno u tom slučaju je zaista reagirati na svaki djetetov plač, nudeći mu osim vanjskih stvari (hrana, promjena
pelene), svoj dodir i kontakt. Zašto je to važno?
Prvi odgovor koji ljudima pada na pamet je razvoj odnosa, privrženosti i ljubavi. I to je točno. No ima još mnogo važniji razlog.
Mali sisavci, a pogotovo ljudska novorođenčad,
trebaju kontakt drugog sisavci da bi razvijali i regulirali svoj živčani sustav. Drugim riječima, bebe bez kontakta umiru. Da, čak i u slučajevima kada su nahranjena i zbrinuta, ako nemaju kontakt, dolazi do disregulacije živčanog sustava, koja može završiti djetetovom smrću. Dobar primjer je iznenadna smrt u kolijevci, gdje obdukcija nije
pokazala niti jedan fizički uzrok zašto je dijete prestalo disati, jednostavno je. To je također pojava koja je prisutna na Zapadu, gdje se inzistira na odvojenim krevetićima i sobama od rođenja. To nije u prirodi sisavaca, sisavcima trebaju fizički kontakt po rođenju (vanjski podražaj), doslovno da bi regulirao živčani sustav i poticao daljnje sazrijevanje. Živčani sustav nema kapaciteta za samostalnu samoregulaciju, pogotovo prvih 6 mjeseci. Zato i bebe jesu tako slatke i neodoljive, a jedan od prvih miljokaza je socijalni smiješak (oko prvog mjeseca). Sve kako bi ih drugi sisavacskrbnik podignuo, ulazio u interakciju s njima (smiješio se nazad), a na taj način regulirao i poticao djetetov sustav. I ta regulacija kroz međusoban kontakt se naziva limbička rezonancija. Na primjer, reptili nemaju limbički sustav i njima ne treba kontakt da bi im sazrio živčani sustav, jer imaju puno jednostavniju građu mozga. U skladu s time, nemaju niti emocije, jer nema limbičkog sustava.
Osim za regulaciju živčanog sustava, kontakt je važan i da bi se razvio u potpunosti limbički sustav kod djece. S kontaktom se stvara privrženost, a sa sigurnom privrženošću se stvara osjećaj sigurnosti, koji je krucijalan za razvoj samoregulacije. Istraživanja su pokazala da je emocionalna samoregulacija u predškolskoj dobi bolji prediktor
školskog uspjeha i uspjeha u životu od kvocijenta inteligencije. No sisavcima je za stabilnost i regulaciju kontakt važan kroz cijeli život. Bez dugotrajnog kontakta i kod odraslih osoba dolazi do poremećaja rada živčanog sustava, tlaka, pulsa, disanja i sl. Nije bezveze jedna od najtežih kazni zatvora upravo samica. No važno je uzimati sve ove informacije s razumijevanjem i promišljanjem. Da, u prvih 12 mjeseci trebamo reagirati na svaki djetetov „poziv“, no to ne znači da ćemo kasnije postati permisivni ili prezaštitnički roditelji, koji neće djetetu postaviti jasnu i čvrstu granicu. Da važan je kontakt, no to ne znači da će dijete spavati s nama u krevetu do polaska u školu ili da ćemo ga 0-24 nositi u marami i sputavati mu razvoj grube motorike. Uzet ćete u obzir djetetovu potrebu za samostalnosti koja nastupa oko 24. mjeseca i pomoći mu da razvije osjećaj autonomije i samopouzdanja. Dakle, važno je prvenstveno biti spontan i opušten roditelj, s relevantnim informacijama. Sada kada znate važnost kontakta za djetetov rast i razvoj, kada pročitate negdje savjet da od rođenja djetetu napravite njegovu sobu ili prakticirate trening spavanja, odmahnut ćete rukom. No prije svega je najvažnije, prije svih knjiga i savjeta, osluškivati svoje dijete i što mu treba. Ono će vam to uvijek reći.
Čestose u svom radu susrećem upravo s pitanjem iz naslova. Ako i vi imate dojam kako vaše dijete slabije komunicira u odnosu na drugu djecu iste dobi ili vas brine što se ne odaziva na svoje ime onda je ovo pravi članak za vas. Za početak možete biti sigurni kako niste usamljeni u traženju odgovora na pitanje trebate li se javiti stručnjaku. Možda ste se već i obratili stručnjaku i saznali kako vaše dijete ima komunikacijske teškoće. Nakon početne zbunjenosti počeli ste se družiti s
Asja Dubravčić, mag.logoped, mag. educ.reh., floortime terpeut Kabinet Korneo
internetom i tražiti najprikladniju terapiju za svog mališana. Vjerujem kako osjećaj zbunjenosti ni tada nije prošao jer odabrati terapiju i snaći se u mnoštvu
informacija koje nudi internet zasigurno ne olakšava situaciju u kojoj ste se našli.
Ovaj članak dat će odgovore na neka vaša pitanja. Idemo redom…
KOMUNIKACIJI KOD MALE DJECE?
- do druge godine ne uspijeva zajedno s drugom osobom usmjeriti pažnju na objekt zajedničkog interesa
- manje se odaziva na majčine pozive i majčin glas
- manje se odaziva na vlastito ime
- ima teškoće u sudjelovanju u interakciji
- izostanak kontakta očima, mimike
- ima teškoće u razumijevanju neverbalnih znakova
- smanjeno je situacijsko razumijevanje
- teškoće u upotrebi jezika u svrhu komunikacije.
Ako ste u ovim natuknicama prepoznali svoje dijete tada je moj prvi savjet da potražite stručnjaka logopeda i/ili defektologa – rehabilitatora koji će procijeniti je li vaša zabrinutost opravdana.
FLOORTIME TERAPIJA – TERAPIJA
USMJERENA NA DIJETE I OBITELJ
Često se susrećem s pretpostavkom da su djeca
koja imaju istu teškoću vrlo slična. Temeljem iskustava u radu s djecom vodim se uvjerenjem da je svako dijete drukčije te ga treba drukčije poticati u razvoju. U posljednje vrijeme, proučavajući razvoj djece urednog razvoja kao i onih s teškoćama uvidjelo se da je svako dijete jedinstveno u svojim karakteristikama, sposobnostima, potencijalima i interesima. Zbog toga se sve više terapijskih pristupa u radu s djecom s teškoćama u razvoju usmjerava na novi način promatranja i rada s djecom, onaj usmjeren na dijete i obitelj. Floortime
je jedan takav pristup. To je pristup koji je usmjeren na razvojne potencijale djeteta, imajući u vidu njegove posebnosti i individualne karakteristike, te uzimajući u obzir socijalne odnose i njihovu ulogu u učenju i razvoju svakog djeteta. Kroz Floortime metode rada na sustavan način pomaže se djetetu da se penje na razvojnoj ljestvici koja je opisana kroz miljokaze. Ako je kod djeteta koji od miljokaza propušten prema Floortime pristupu, vraća se i počinje razvojni napredak iz početka kako bi savladavalo stepenicu po stepenicu i ovladavalo
vještinama koje nema. Floortime se može uvesti kao postupak i kao filozofija kod kuće, u vrtiću i školi te kao dio različitih terapija.
Stanley Greenspan, utemeljitelj Floortime pristupa, govori o šest razvojnih stupnjeva kroz koje dijete prolazi u svom emocionalnom, socijalnom i kognitivnom razvoju te ih naziva miljokazima jer svaki od njih predstavlja prekretnicu u djetetovu životu. Šest miljokaza predstavlja šest oblika
emocionalnih interakcija koje sastavljaju šest ranih razvojnih faza. Odgovarajuća emocionalna iskustva tijekom svake od tih faza pomažu u razvijanju bitnih kognitivnih, socijalnih, emocionalnih, jezičnih i motoričkih vještina, a također u razvijanju osjećaja za sebe. Tih šest stupnjeva tvore razvojnu ljestvicu te ih djeca bez teškoća u razvoju svladaju do svoje četvrte ili pete godine.
Djeca s teškoćama u razvoju usvajaju razvojne miljokaze sporijim tempom, često se dugo zadržavaju na nižim miljokazima i pokazuju teškoće u prijelazu iz jednog miljokaza u drugi. Stoga ona trebaju poticaj i podršku okoline u njihovom ovladavanju. Djeca s teškoćama ove miljokaze dosežu u različitoj dobi. Nije toliko važno u kojoj dobi dijete ovladava svakom vještinom, nego da je svaka od njih stvarno svladana, jer svaka vještina temelj je za sljedeću. Treba promatrati na kojem se dijelu razvojne ljestvice nalazi: koje je miljokaze već svladalo, koje treba učvrstiti i koji ga još uvijek čekaju.
Imajući u vidu osnovne razvojne miljokaze Floortime pristup potiče dijete na njihovo savladavanje. Roditelji (uz vodstvo stručnjaka) provode Floortime sa svojim djetetom, stvarajući iskustva koja potiču djetetov rast i razvoj, u svrhu povećavanja učestalosti interakcija s djetetom i stvaranja obiteljskih obrazaca koji podupiru emocionalni i intelektualni rast u svih članova obitelji. Kroz igru se roditelj usmjerava na djetetove interese, potiče ga se da se poveže s njima i izaziva ga se da bude kreativno, znatiželjno i spontano - što sve utječe na djetetov emocionalni
i intelektualni razvoj. Floortime se od obične igre razlikuje u tome da odrasli ima u igri razvojnu ulogu, odnosno da bude vrlo aktivan partner u igri. Zadatak odraslog u igri je slijediti djetetovo vodstvo, igrati se svega što ga zanima, ali na takav način da ga potiče na interakciju s njim (ponekad je potrebno biti provokator, konstruktivni pomagač koji daje sve od sebe da djetetovu aktivnost pretvori u interakciju).
Slijediti djetetovo vodstvo znači nadograđivati njegove prirodne interese i sklonosti na način koji dijete potiče da otvara i zatvara što više ciklusa komunikacije. U Floortime-u odrasla osoba slijedi djetetovo vodstvo i stvara prilike za interakciju,
komunikaciju i razmišljanje, na temelju djetetovih prirodnih emocija i interesa. Važno je dijete “susresti” na njegovoj razvojnoj razini te stvaranjem dinamičkih interakcija pomoći djetetu da se uspinje prema višim razinama.
FLOOR TIME PRISTUP SE TEMELJI NA SLJEDEĆIM POSTAVKAMA:
• Odnosi i emocije su srž učenja
• Svako je dijete drukčije i zato ga treba drukčije tretirati i poticati
• Svako je dijete sposobno za rast i napredak
• Roditelji i odgajatelji trebaju igrati aktivnu i vitalnu
ulogu u procesu djetetova razvoja
• Roditelji, cijela obitelj, odgajatelji, terapeuti i edukatori trebaju biti uključeni u sveobuhvatni terapijski program.
Razvoj djeteta i njegovo svladavanje miljokaza ovisno je o njegovom razvojnim mogućnostima i o načinu na koji se okolina prilagođava njegovim potrebama. Potrebno je da roditelji reguliraju svoje ponašanje onako kako djetetova individualnost za skladan razvoj to zahtjeva.
Prema Floortime pristupu dva osnovna načela u tome kako pomoći djetetu da se razvije emocionalno,
društveno i intelektualno su: slijeđenje djetetova vodstva i interakcija. Prvo načelo podrazumijeva privlačenje njegovih interesa i motivacija te stavljanje njegovih emocija u početnu točku svake interakcije. Dok drugo načelo obuhvaća to da svaki susret odraslog i djeteta bude dvosmjerna razmjena i poticanje na interakciju.
Floortime pristup namijenjen je
• djeci s jezično – govornim teškoćama
• djeci sa senzoričkim teškoćama (oštećenje vida, sluha)
• djeci s teškoćama senzorne integracije
• djeci s ADHD – om
• djeci s teškoćama socijalne komunikacije
• djeci s poremećajima u ponašanju
• djeci s poremećajima iz autističnog spektra
• djeci sa smanjenim intelektualnim sposobnostima
• djeci s višestrukim teškoćama u razvoju.
Za kraj treba naglasiti da se u Floortime pristupu naglašavaju emocije kao temelj učenja. One nam omogućuju organiziranje, pohranjivanje i aktualiziranje sjećanja, a omogućuju nam i da zapamtimo što smo doživjeli u jednoj situaciji te da to primijenimo u drugoj. Mnoga djeca s teškoćama u razvoju mogu imati izolirane vještine koje nisu dio integriranog mentalnog sklopa (dijete se sjeća priče, ali ne može pričati o njoj). Zato je potrebno raditi na emocionalnim interakcijama dok istodobno radimo na razvoju jezika, motorike, spoznaje ili vizualnoprostornih vještina.
Čestose čuju mame kako se žale da jednostavno ne znaju što napraviti s djetetom, jer se katkad čini da niti jedna metoda nije učinkovita. Drugim riječima, dijete je toliko tvrdoglavo, da roditelji ponekad jednostavno ne znaju što učiniti.
Maja Bonačić, mag. psych. Praktičarka terapije igrom, Majstorica NLP-a
Tvrdoglavost je u biti drugi naziv za ono što se u stručnom smislu naziva izraženom upornosti.
Naime, dimenzija upornosti je urođena odrednica temperamenta, izražena na jednom kontinuumu. Da, dobro ste pročitali, urođena. Temperament je u biti jedina stvar koja je gotovo u potpunosti urođena, odnosno genetski uvjetovana. To u biti znači da je vaše dijete od nekoga naslijedilo svoju upornost, možda upravo od vas. Kada se kaže „kontinuum“ to znači da je netko urođeno manje uporan, a netko više, (nije ili jesi ili nisi uporan). Drugim riječima, iz perspektive osobe koja nije uporna, netko tko je malo više uporan se može činiti kao iznimno uporna (tvrdoglava) osoba i obrnuto. Odrednice temperamenta uvjetuju prvenstveno naš način na koji mi doživljavamo ljude i svijet oko sebe. Dobra vijest je što svi mi svoje odrednice temperamenta možemo prilagoditi društvenim normama, uz pomoć samoregulacije. Većina nas se u odrednicama temperamenta nalazimo oko sredine ili nekog prosjeka, a osobe koje su izrazito na nekoj odrednici temperamenta su uočljivije od drugih osoba. Upravo je tu uloga samoregulacije, da nas „gurne“ prema sredini navedenog kontinuuma. Problem nastaje jer mala djeca nemaju još razvijene sve dijelove mozga koji im trebaju da bi se uspješno samoregulirala. Samoregulaciju treba puno poticati i razvijati, kako bi djeca uspješno ovladala njome, a ključnu ulogu
u tom procesu imaju upravo roditelji i druge odrasle osobe u djetetovoj okolini.
RODITELJSKA ULOGA
Vjerojatno je sada već jasnije zašto je dijete uporno, no i dalje ne znate kako pomoći djetetu, a usput i samome sebi olakšati život. Kao što smo spomenuli, ključno je poticati kod djeteta razvoj vještina samoregulacije. Prvi korak u tome je
prihvatiti dijete s njegovim temperamentom! Dakle, prihvatiti da će ono uvijek biti uporno i da ćete moći malo utjecati na to. Ono na što možete utjecati je na postavljanje granica i kako postići da dijete slijedi jasno istaknuta pravila. Upravo su granice vrlo efikasan način vanjske regulacije djeteta, koje mu pomaže da ono internalizira regulaciju. Efikasno postavljanje granica uključuje: • granice su vrlo jasne i realne
• dosljedni smo u tome
• dijete je unaprijed svjesno posljedice
• postavljanje granice uključuje prihvaćanje djetetove emocije i potrebe
• nudi djetetu neko drugo obostrano prihvatljivo rješenje.
Na primjer, situacija u dućanu kada dječak želi neku igračku i ne odustaje od nauma. „Znam da jako
želiš tu igračku. Sada si ljut/tužan jer je ne možeš dobiti, no danas nećemo kupovati igračke. Možemo umjesto toga igrati Domino kada dođemo kući (ili što bi već moglo biti djetetu prihvatljivo i zabavno, a da ne uključuje kupovanje).“ U slučaju da dijete nastavi protestirati, ponovite granicu i recite mu da ga čekate na blagajni/izlazu. Ako dođe do negativne ponašajne reakcije, upozorite ga da neće biti pozitivne alternative. „Znam da si ljut, ali ne možeš se bacati po podu kad si ljut. Ako odabereš dalje to raditi, nećemo igrati Domino/nećeš gledati crtiće/ići u ZOO“. Pri tome je važno ostati miran koliko god je to moguće, jer ako se mi ljutimo, prvenstveno smo loš model za samoregulaciju (kada povisujemo ton, u biti ne reguliramo svoj vlastiti osjećaj ljutnje).
Osim toga, na taj način potičemo borbu moći i pojačavamo djetetovu potrebu za upornošću. Djeca u biti vole strukturu, jer im to daje sigurnost, a djeci koja su na bilo kojem polu nekog kontinuuma, ta struktura pomaže da se reguliraju.
Koliko god nama katkad, kao roditeljima, bilo teško odgajati izrazito upornu djecu, dobro regulirane odrasle osobe koje su uporne, imaju jako dobre ishode u životu. To znači da sam uporan u svojim ciljevima i naumima, da ne odustajem kada mi je teško, ali da znam prepoznati kada je vrijeme za odustati. Kada malo bolje razmislite, nije li odlično biti visoko na dimenziji upornosti u životu?
