Univ.spec.oec. JASNICA ŽAGAR, dipl.ing.str. TŽV Gredelj d.o.o. Zagreb, Zagreb jzagar@tzv-gredelj.hr
ZAŠTO LJUDI BACAJU OTPAD PO ULICAMA I JAVNIM POVRŠINAMA? Stručni rad / Professional paper Sažetak Zašto ljudi otvoreno, bez straha i srama bacaju otpad na javnim mjestima? Čine to obrazovani ljudi isto kao i neobrazovani. Postoji izreka da stare navike teško umiru. Ciljana i intenzivna edukacija ljudi može pomoći u osvješćivanju ljudi i mijenjanju njihovih loših navika i aktivnosti spram okoliša. Ljudi koji bacaju otpad po ulicama i javnim površinama nemaju građanski osjećaj, osjećaj pripadnosti mjestu, društvu i sugrađanima. Ako k tome nisu svjesni smisla vlastite urednosti i čistoće, vladajuće strukture nikakvim zakonima i kaznama ne mogu sačuvati ulice i javne površine od otpada. Bez osjećaja pripadnosti i razvijene svijesti ljudi nema čistog okoliša. Na djelu je emocionalna inteligencija. Onaj, koji baca otpad po ulicama i javnim površinama, šalje poruku drugima, da mu ni do njih ni do okoliša nije stalo. Nedostatak emocionalne kompetencije na razini rukovođenja državom dovodi do nemoći države da navede pojedince da se ponašaju drugačije. Najjači poticaji za ljude su unutrašnji, a ne vanjski. Kako motivirati ljude da vlastiti dom, susjedstvo i javne površine održavaju čistima? Kako im pomoći da postave osobne norme ponašanja spram ljudi i okoliša? U radu se iznose mišljenja ljudi različitih dobnih skupina i stupnja obrazovanja o tome zašto ljudi bacaju otpad po ulicama i javnim površinama, razmatra se što je uzrok takvom ponašanju i što treba poduzeti da se takvo ponašanje ukloni iz našeg društva. Ključne riječi: otpad, javne površine, emocionalna inteligencija
1. UVOD Četiri su sata popodne. Bezvoljna se i umorna vraćam s posla željno očekujući vlastiti dom. Ne zanimaju me ljudi što u svojim mislima žure svojim putovima. Imam svojih briga i problema i ne zanima me kako se drugi nose sa svojima. Plaća kasni, kako ću platiti račune? Opet će me sustići zatezne kamate! A počinje škola. Nema više besplatnih udžbenika. Odakle novac za prijevoz mog školarca?! I baš se je sada morao pokvariti taj hladnjak! U četvrtak stižu drva za zimu. Koliko koštaju ove godine? U poplavi teških misli netko ipak uspijeva privući moju pozornost. Nadomak nedavno i nakon niza godina uređenog centra mjesta uz škripu kočnica zaustavlja se skup automobil iz kojeg glasno svira glazba. Vozač ležerno otvara vrata i pepeljaru punu opušaka prazni na ulicu. Zaprepašteno ga gledam i razmišljam što učiniti. Upozoriti ga na neprihvatljivost njegovog čina moglo bi mi u najblažem slučaju donijeti neugodnosti. Ulica je puna ljudi. Prolaze okrećući glavu na drugu stranu, kao da se to njih ne tiče. Ni oni ne žele biti ismijani i naruženi od bahatog primitivca. A vremena su čudna. Što ako izađe iz auta i fizički se obračuna sa mnom? Sigurno je lud, možda u džepu ima pištolj! U meni raste bijes. Neću se uplitati, ionako sama ne mogu ništa učiniti. Uostalom, postoje ljudi koji su plaćeni da rješavaju ovakve ljude i situacije. Gdje su? Ništa ne rade! Nek` pogledaju malo kakvog sve otpada ima po ulicama i pored njih! Zar da ja radim njihov posao i izlažem sebe?! Nek` takve rješava država!
10. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI