Mr. sc. NATALIJA URŠULIN TRSTENJAK Zdravstveno veleučilište, Zagreb i Veleučilište u Varaždinu, Varaždin Mr. sc. DAMIR LUČANIN Veleučilište u Varaždinu, Varaždin natalija.ursulin-trstenjak@zvu.hr damirl@zvu.hr
PROMJENE U SUSTAVU OSIGURAVANJA KVALITETE U STRUČNOM VISOKOM OBRAZOVANJU Stručni rad / Professional paper Sažetak Ne tako davno u povijesti visokoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj, kvaliteta pojedine institucije se podrazumijevala i nije bilo uobičajene procedure po kojoj bi itko propitivao kvalitetu neke ustanove i procesa koji se u njoj odvijaju. O problemu osiguranja kvalitete visokog obrazovanja na ovim prostorima nije se vodilo puno računa sve do početka procesa približavanja Evropi. Obraćanje pozornosti na kvalitetu zapravo započinje donošenjem nekoliko pravilnika među kojima svakako treba spomenuti Pravilnik o mjerilima i kriterijima za vrednovanje kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta i studijskih programa. Primjena spomenutog pravilnika rezultirala je drugačijim odnosom prema kvaliteti u visokom obrazovanju, a započeli su i postupci vanjskog vrednovanja kvalitete. Donošenjem Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju i pratećeg pravilnika važnost kvalitete u visokom obrazovanju postaje još snažnije naglašena. Pojedine ustanove iz sustava koriste različite strategije i pokazuju različitu uspješnost, no čini se da usmjerenost ka uspostavi valjanog sustava za unutarnje osiguravanje kvalitete postaje imperativ opstanka ustanova stručnog visokog obrazovanja. Ključne riječi: Sustav osiguravanja kvalitete, visoko obrazovanje, vanjsko vrednovanje kvalitete, unutarnje osiguravanje kvalitete.
1. UVOD Za sustavu visokog obrazovanja kvaliteta se podrazumijevala kao imanentna samoj djelatnosti. Pretpostavke za obavljanje ove djelatnosti na području Hrvatske uglavnom je država regulirala zakonima, a pojedini dijelovi procesa bili su regulirani posebnim pravilnicima. Odluke su često provjeravane posebnim povjerenstvima, a već davno se nastojalo u čim više procesa uvesti prisutnost javnosti. Ovo sve zajedno trebalo jamčiti visoku kvalitetu u visokoškolskom obrazovanju. Nabrojani mehanizmi su dugo vremena i smatrani dostatnima za dostizanje izvrsnosti u visokom obrazovanju. No, osamdesetih godina prošlog stoljeća politika je odlučila izmijeniti binarni sustav visokog obrazovanja. Kao rezultat političkih odluka pojavio se unitarni sustav koji je pretpostavio da se visoko obrazovanje odvija jedino na sveučilišnim ustanovama. Bivše više i visoke škole, nekad samostalne visokoškolske ustanove, su prestale postojati – ili su pripojene nekom od („srodnih“) fakulteta ili su naprosto zatvorene. Temeljni argument za ovakve političke odluke poslužila je politička ocjena nedostatne kvalitete visokoškolskog obrazovanja u višim i visokim školama. Ne