OLGA ŠTAJDOHAR-PAĐEN Institut za elektroprivredu i energetiku d.d., Zagreb olga.stajdohar-paden@zg.htnet.hr
AKREDITIRATI LABORATORIJ ILI NE, PITANJE JE SAD – KOLIKO TO KOŠTA, ŠTO SE TIME DOBIVA, A ŠTO MOŽDA GUBI
Ključne riječi: laboratorij, akreditacija, troškovi akreditacije, koristi od akreditacija Sažetak Za svaki laboratorij akreditacija predstavlja proces koji zahtjeva značajan angažman, kako materijalnih tako i ljudskih i vremenskih resursa. Iako stvarne troškove nije jednostavno izračunati, već samo zbrajanjem pristojbi za akreditacijski postupak, seminarskih naknada i utrošenog radnog vremena provedenog na sastancima te unutarnjim i vanjskim auditima, može se doći do značajnih iznosa. Ne treba zaboraviti da se nakon akreditacije od laboratorija i nadalje zahtijeva određen način rada i ponašanja koji također za sobom povlače dodatne troškove. Spomenimo samo troškove redovitog umjeravanja opreme, nabave novih izdanja normi, trajne izobrazbe osoblja, vođenja brige o dokumentaciji i sl. Shvatimo li akreditaciju kao investiciju, što bi ona svakako morala biti, postavlja se pitanje njezine isplativosti, a time i opravdanosti. Prema sadašnjem stanju zakonodavstva, informiranosti korisnika usluga laboratorija te uvjeta na tržištu Republike Hrvatske, ostaje neizvjesno hoće li ta investicija laboratorijima donijeti i očekivanu dobit. Postati akreditirani laboratorij nije ni jednostavno ni besplatno. Laboratoriji trebaju svaki za sebe razmotriti prednosti i nedostatke. Dok se na državnoj razini ne osiguraju mehanizmi kojima bi tržište lakše prepoznalo kvalitetu i prednosti korištenja usluga akreditiranog laboratorija, ukoliko do toga uopće dođe, najvažniji je zadatak laboratorija - preživjeti. U radu se razmatraju mogućnosti koje laboratorijima stoje na raspolaganju kako bi osigurali prepoznatljivost i svoje mjesto na tržištu i tako postigli da akreditacija bude investicija, a ne trošak.
1. UVOD Akreditacija (ovlašćivanje) laboratorija više nije tako nov pojam. Sustav akreditiranja laboratorija unutar Evropske zajednice je uspostavljen tijekom posljednjih petnaestak godina. Donesene su norme iz serije EN 45000 koje daju osnovne kriterije za rad ispitivnih laboratorija, za ocjenjivanje ispitnih laboratorija, za rad akreditacijskih i certifikacijskih ustanova te za dobavljačevu izjavu o sukladnosti. Ono što se željelo postići jest uklanjanje zapreka trgovini te izbjeći višestruko ispitivanje istog proizvoda. Ukoliko je neki proizvod ispitan u ovlaštenom laboratoriju u jednoj zemlji Evropske zajednice, onda nema potrebe da se prilikom uvoza u drugu zemlju Evropske zajednice ponovo ispituje (naravno ukoliko su nacionalne službe za ovlašćivanje tih dviju zemalja sklopile sporazum
5. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI