Dr. sc. IVICA OSLIĆ Zagreb ivicaoslic@net.hr
UPRAVLJANJE ZNANJEM DIREKTOR TI: „KAD BISMO SAMO ZNALI ŠTO ZNAMO“ Pregledni rad / Review Sažetak Za znanje se može reći da je to sposobnost pretvorbe podataka i informacija u odluku, akciju i vrijednost. Upravljanje znanjem je proces stvaranja, prepoznavanja, sakupljanja, spremanja, dijeljenja, prilagođivanja i primjenjivanja znanja i iskustava. Premda je upravljanje znanjem danas naširoko prihvaćeno, ipak malo je organizacija potpuno sposobno razvijati i iskorištavati kritično znanje potrebno za poboljšavanje njihovih postignuća. Mnoge su organizacije postale toliko kompleksne da je teško locirati i dijeliti njihovo znanje. Da bi ostale konkurentnima, organizacije moraju svoje znanje selektivno i učinkovito stvarati, prepoznavati, organizirati i dijeliti. To u velikoj mjeri zahtijeva prevođenje organizacijskoga znanja u eksplicitan oblik i njegovo zapisivanje radi lakše raspodjele i ponovnoga korištenja. Ključne riječi: stvaranje znanja, prepoznavanje znanja, sakupljanje znanja, organiziranje znanja, dijeljenje znanja, upravljanje znanjem 1. UVOD Podaci. Razumijevanje odnosa između podataka, informacije i znanja prvi je korak u primjeni upravljanja znanjem. Znanje započinje podacima. Oni su objektivne i kvantitativne činjenice, npr.: cijene dionica, točnost isporučivanja, indeks zadovoljstva kupca, sposobnost i stabilnost procesa. Podaci mogu biti lako pohranjeni u bazu podataka koja je označena i prilagođena za pretraživanje. Oni nemaju nikakvo značenje, jer samo opisuju ono što jest i što je bilo. Informacija. Podaci su temelj za informacije. Informacija je podatak sa značenjem, jer ga stavlja u odgovarajući kontekst. Podatak o stvarnom datumu isporuke u odnosu na plan, npr. isporuka će biti pet dana poslije ugovorenog datuma, predstavlja podatak s dodanim značenjem i odnosom, tj. tvori informaciju. Znanje. Znanje je informacija s unutarnjom vrijednošću, npr. kašnjenje isporuke (informacija) znači da moramo nešto poduzeti kako bismo ostvarili obećanja data našim kupcima. Dodana dimenzija vrijednosti ili odnosa može doći samo od ljudi. Oni su ti čije iskustvo i poznavanje problematike pretvara informaciju u znanje koje ima najveću vrijednost za organizaciju, jer pokreće ljude na aktivnost ili promjenu ponašanja. Primjena znanja dovodi do promjena, a time do novih proizvoda i usluga, odnosno do mnogo uspješnijeg poslovanja. Upravljanje znanjem bi trebalo biti sve više usredotočeno na njegovo dijeljenje (sharing), jer da bi bilo potpuno iskorišteno, makar stvoreno individualno, mora biti dijeljeno unutar odgovarajuće zajednice. Takvu zajednicu češće nazivamo zajednicom prakse (community of practice). Dijeljenje znanja je osobito važno za brže i bolje uvođenje u posao novih zaposlenika! Organizacija mora sustavno čuvati i razvijati svoje znanje, kako bi i buduće generacije startale sa što više razine izvrsnosti. Ako spremljeno, dijeljeno i usvojeno znanje