JE LI KVALITETA OBVEZNA?

Mr.sc. Miroslav Matasović, dipl.ing HGK- Centar za unapređivanje kvalitete JE LI KVALITETA OBVEZNA ? Naravno da nije. Kvaliteta, makako ju definirali, predstavlja djelatnost, koja se ne uređuje propisima i prema tome ne ulazi u “zakonom uređeno područje. Kvaliteta se može mjeriti i ponoviti prema tome se može certificirati, što rade ovlaštene organizacije (HRN EN 45 012). Djelatnosti na području kvalitete se mogu koncenzusom dogovoriti prema tomu mogu se načiniti norme (niz norma HRN EN ISO 9000 ). Bavljenje kvalitetom može biti zanimanje od menadžera kvalitete, preko savjetnika, ocjenjivača. Interesantna djelatnost. No čemu pitanje koje sam postavio u naslovu ? Činjenica je da Europska unija (EU) u cilju uređenja gospodarskog prostora na kojem djeluje s ciljem očuvanja života, zdravlja, okoliša i potrošača te omogučavanja slobodnog protoka roba i usluga donijela dva značajna dokumenta, kao alat za ostvarenje postavlenih zadataka, a koji u sebi sadrže kvalitetu kao sastavni dio. To se posebno odnosi na zakonom uređeno područje i postupak certificiranja. Da bi se moglo elaborirati taj dio certifikacije i zahtjeva potrebno je nešto reći o cijelom sustavu New Approch i Global Approcha. Naime EU donosi New Approch (Novi pristup) i Global Approch (Opći pristup), kojim zahtjeve ostvarenja postavljenog cilja očuvanja života, zdravlja, okoliša i potrošača kao i slobodni protok ljudi, roba i kapitala čini transparentnim i jednoznačnim. U osnovi New Approch definira pristup, kojim se ostavlja dobavljaču (koji može biti proizvođač ili bilo koja druga pravna ili fizčka osoba), koji stavlja proizvod na tržište potpunu slobodu djelovanja u tržišnom smislu, no određuje maksimalne sigurnosne zahtjeve za proizvode (temeljni zahtjevi), koji moraju biti ispunjeni prije stavljanja proizvoda u promet, a minimalne zahtjeve za djelatnosti koje obavljaju ljudi ( na primjer zaštita na radu). Odgovornost za ispunjenje temeljnih zahtjeva je na dobavljaču. Mjerodavna institucija za potvrđivanje ispunjenja temeljnih zahtjeva je “Notified Body” (ubilježena institucija). Norme nisu obvezne. Upravo odrednica slobode dokazivanja ispunjenja temeljnih zahtjeva, omogučava dobavljaču tržno djelovanje, jer omogučava – prvo da odlučuje da li će sam preuzeti odgovornost pred zakonom ili će potražiti stručnu ovlaštenu instituciju (Notified Body), da ona provede potvrđivanje zadovoljenja temeljnih zahtjeva. Usput spominjem činjenicu da EU zakonodavstvo snkcionira neispunjenje temeljnih zahtjeva, ali nekaže kako nego to prepušta zakonodavstvu zemlje članice. – i drugo da norma nije obvezna, što daje veliku fleksibilnost u tržnoj utakmici omogučavajući stavljanje u promet proizvoda koji nisu