Dr. Seka Kugler Cro Cert, Centar za certificiranje sustava kvalitete Zagreb, Zinke Kunc 3b
Kvaliteta života i norme za kvalitetu Sažetak Kvaliteta života je kompleksno sveobuhvatno zadovoljstvo odnosno nezadovoljstvo vlastitim životom. To je subjektivni doživljaj svakog čovjeka, koji nesumnjivo ovisi o objektivnim okolnostima u kojima netko živi (socijalni, materijalni, radni, ekološki i sl.) ali i o samoj ličnosti pojedinca njegovom doživljaju stvarne situacije u kojoj živi, njegovom sustavu vrijednosti, očekivanjima i težnjama. Značajno mjesto u kvaliteti života ima kvaliteta radnog života koja određuje gotovo cijeli životni vijek čovjeka ili barem njegov najznačajniji dio. U radu se definira kvaliteta života na temelju empirijskih pokazatelja i dovodi u odnos sustav kvalitete uspostavljen na temelju normi ISO 9001 i kvalitete života. Što je kvaliteta života? Pojam kvalitete života često se susreće u svakodnevnim kontaktima ljudi različitih profesija. To je i predmet interesa i pjesnika i filozofa koji su oduvijek razmišljali o vrijednosti i smislu života, njegovoj ljepoti i vrijednosti, ali i stručnjaka različitih profila koji su pokušali sa svojih područja interesa analizirati, ali i ispitivati i mjeriti kvalitetu života, tj. ono što su pod njom podrazumijevali. Prvo sustavno razmatranje ovog problema nastalo je u okviru ekonomskih znanosti u pokušaju nalaženja boljeg indikatora društvenog razvoja pojedine sredine nego što je to nacionalni dohodak. Još davne 1968. godine osnovan je u okviru Ujedinjenih naroda institut koji se prvenstveno bavio izučavanjem nivoa života u pojedinim zemljama i mogućnostima njegovog svođenja na mjerljive pokazatelje, zbog međusobnog uspoređivanja. Ljudski se život može promatrati s različitih aspekata budući da, kompleksan kakav jest, ujedinjuje u sebi svekolike specifičnosti i pokriva različita područja ljudskih djelatnosti. Određen je nesumnjivo izvanjskim uvjetima – vremenom i prostorom, dakle materijalnim, fizičkim, sigurnosnim, ekološkim i drugim uvjetima, socijalnom organizacijom društva, pripadnošću pojedinoj društvenoj grupi i klasi, naciji, religiji rasi. Svi ti faktori determiniraju način života pojedinca, a specifičnosti mu određuju njegove individualne karakteristike, pogledi na život, sustav vrijednosti, želje, aspiracije, stil života. Premda su prva empirijska i teorijska istraživanja kvalitete života polazila od ekonomskog standarda u nastojanju da se ostvari “država blagostanja”, ubrzo se uvidjelo da su za kvalitetu života podjednako važne, ili možda i važnije i socijalne i osobne kategorije. Danas su i ekonomisti svjesni da gospodarski rast i razvoj imaju smisla samo ako zadovoljavaju ljudske potrebe. Materijalni razvoj može zadovoljiti samo osnovne, premda bitne potrebe a to su egzistencijalne potrebe, potrebe za preživljavanjem. Prema Maslowljevoj teoriji hijerarhije ljudskih potreba, sve su ljudske potrebe svrstane u pet kategorija. Najniže su biološke potrebe koje osiguravaju ljudsku egzistenciju, a zatim dolaze potrebe za sigurnošću. Po njihovom 1