MIRELA JAMBREKOVIĆ, dipl.inž. ĐURO TUNJIĆ, dipl.inž. TÜV Croatia d.o.o., Slavonski Brod jambrekovic@tuv-croatia.hr tunjic@tuv-croatia.hr
GLOBALGAP - NORMA INTEGRIRANE POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE Sažetak GLOBALGAP je međunarodno priznata norma za certifikaciju integrirane poljoprivredne proizvodnje. Normu je prvotno objavila još 1997. godine grupa europskih trgovaca hranom. Nastala je kao plod suradnje najznačajnijih trgovaca i trgovačkih lanaca te proizvođača i ostalih interesnih grupa, te je objavljena pod nazivom EUREPGAP. Deset godina nakon što je objavljena, pokazalo se da je norma izuzetno dobro prihvaćena i primijenjena i od strane svjetskih trgovaca i gotovo svih značajnijih proizvođača i to u cijelome svijetu. To je bio i jedan od osnovnih razloga da je odgovorno tijelo za imenovanu normu odlučilo prilikom zadnje revizije promijeniti naziv norme iz EUREPGAP u GLOBALGAP. Treća revizija norme koja je sada u primjeni, osim općih zahtjeva, definira i kontrolne liste kao i potreban minimalan nivo njihovog ispunjenja. Do sada je u svijetu prema ovoj normi certificirano oko 80 000 proizvođača iz 80 zemalja svijeta među kojima se nalazi i nekoliko proizvođača iz Hrvatske. S obzirom na sve preciznije definirane zahtjeve koji dolaze sa tržišta, stalni rast svijesti kupaca vezano za sigurnost hrane te spoznaju i samih proizvođača da samo siguran i kvalitetan proizvod pronalazi kupca, sasvim je sigurno da će zanimanje za certifikaciju po ovoj normi u budućnosti sve više rasti. Ključne riječi: GLOBALGAP, certifikacija, dobra poljoprivredna praksa, norma integrirane poljoprivredne proizvodnje 1. UVOD Stalnom izgradnjom i širenjem novih trgovačkih centara, svjedoci smo kako i njihova ponuda raste iz dana u dan. Već su davno zaboravljena vremena kada je u određena godišnja doba bilo skoro nemoguće nabaviti određene vrste voća i povrća. Čak su i cijene velikog broja artikala prilično ujednačene tijekom cijele godine. Također, svjedoci smo i stalnih stručnih, političkih ali i svakakvih drugih ocjena i procjena o Hrvatskoj kao zemlji koja ima odlične kako klimatske tako i zemljišne potencijale i da bi kao takva morala biti jedan od značajnijih ne samo proizvođača nego i izvoznika hrane. S druge strane, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Hrvatska najviše troši upravo na uvoz svježeg voća i povrća. Kao jedan od podataka koji to upečatljivo potvrđuje je i informacija o ukupno obrađenom poljoprivrednom zemljištu: utvrđeno je da je 2004. u Hrvatskoj ukupno bilo obrađeno 1.061.464 hektara, godinu kasnije 848.620 hektara a 2007. samo 812.095 hektara poljoprivrednih površina. Iz navedenog se može zaključiti da popularnost poljoprivrede kao gospodarske grane u Hrvatskoj, ako je možemo uopće tako nazvati, drastično pada iz godine u godinu. S druge strane suočeni smo s trendom poskupljenja hrane kojeg smo svi svjedoci i koji nije samo problem naše države, već čitave regije i svijeta. Nastala situacija je posljedica