Klara Jasna Žagar
KLARA JASNA ŽAGAR, mag.ing.mech. univ.spec.oec. Srednja škola Dragutina Stražimira, Sveti Ivan Zelina klara.jasna.zagar@gmail.com
SMETNJE U SAZRIJEVANJU "ZAPUŠTENA" MLADEŽ Stručni rad / Professional paper Sažetak Proces sazrijevanja djece nije uvijek dovoljno uspješan. Životna iskustva učitelja nipošto se ne poklapaju s općepriznatom miroljubivom slikom odgojno-obrazovnog procesa koja se na neki način može odnositi samo na idealno normalan životni put djece. Normalno je da djeca rastu u skladnim obiteljima, da pohađaju školu i stječu željena zvanja, da odlaze u svoje uređene živote. U radu se razmatra što se događa s djecom koja ne mogu odrastati u normalnoj obitelji jer su roditelji umrli, jer su jedan ili oba roditelja zatvorski kažnjavani, jer svakodnevno gledaju i/ili trpe nasilje u obitelji, jer se roditelji zbog utjecaja alkohola i/ili droge, bolesti, nedostatka financijskih sredstava ili drugih razloga ne mogu ili ne žele brinuti o svojoj djeci. Pomažu li institucije "zapuštenoj" djeci? Jesu li socijalna pedagogija i neoliberalni kapitalizam dijametralno suprotne kategorije? Zadovoljava li kvaliteta hrvatskog formalnog obrazovnog sustava potrebe djece i vremena u kojem se odvija? Ključne riječi: socijalna pedagogija, "zapuštena" mladež, kvaliteta formalnog obrazovnog sustava 1. UVOD Ne sjećam se više kad sam zapravo poželjela biti učiteljica. Sjećam se da sam ponekad u nekom skrivenom kutu sobe posjela lutke u zamišljene školske klupe, iako još nisam znala kako školska učionica zapravo izgleda, i učila ih čitati iz zamišljenih knjiga i pisati u nepostojeće bilježnice, iako ni sama još nisam poznavala sva slova i čitanje knjiga mi se svodilo na neumorno listanje uvijek istih slikovnica. Svakog dana bih odjurila teti učiteljici u susjednoj ulici i viknula bih s vrata: "Teta, došla sam po novo slovo!" Biti učiteljicom bila je tek jedna lijepa želja u prevrtljivoj dječjoj mašti. Život je, činilo se, donio stvarnost drugačiju od očekivane. Postala sam inženjerka s budućnošću posvećenoj strojevima! Ali život piše neobične priče. Moja se nastavila u mjestašcu nedaleko od Zagreba. Postala sam učiteljica! Ponosna i sretna! U šali sam samu sebe nazivala "seoskom učiteljicom", poput Šenoine Branke. Imala sam svoje učenike koje sam voljela i očekivala sam da će svi bezuvjetno voljeti mene. Tada sam, na početku svoje učiteljske karijere, osjetila moć i zamku neiskustva. Jedan dječak, gotovo mladić, remetio je moju sliku skladnog odnosa učiteljice i učenika. Oštre riječi i udaljavanje s nastave nisu pomogli, jedinice su se gomilale, a bezobrazan balavac nikako da se smiri. Iskusna kolegica priskočila mi je u pomoć. Nije me korila ni riječima, ni pogledom, nije me obeshrabrila, samo je rekla: "Željko (zvat ću ga Željko jer mi se čini da je svako dijete svojim roditeljima željeno toliko da tu želju ovjekovječe imenom Željko) je dijete rastavljenih roditelja. Roditelji su se razveli kad 13. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 4. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 9. – 11. svibnja 2013. g. - 458 -