mr.sc. BOŽIDAR CVITKOVIĆ, dipl. ing Alstom Hrvatska d.o.o., Karlovac bozidar.cvitkovic@power.alstom.com
UTJECAJ PROMJENE NORME NA PROVOĐENJE INTERNIH I EKSTERNIH AUDITA Ključne riječi: norma, audit, proces, kompetencija Sažetak Iako je samim činom izdavanja prve revizije ISO normi bio apostrofiran procesni pristup, norme prema kojima se provodio audit su bile birokratizirane (20 kriterija) pa se, shodno tome, i sam čin audita birokratizirao. Audit su provodile osobe obučene na seminaru, auditirajući usklađenost sustava sa kriterijima, a pri tome su često bile poslovno potpuno “nepismene”. Procesni pristup u reviziji 2000 ne ostavlja prostor za takav način provođenja audita i nivo potrebnih kompetencija se značajno mijenja. Ne uviđanje takove promjene nas ponovno udaljava od suštine zbog kojih sustav postoji i može vrlo brzo dovesti do promjene statusa auditora (i vanjskih i unutarnjih) od “malih bogova” do “beskorisnih šarlatana”.
1.UVOD Još tijekom osamdesetih godina određeni je broj hrvatskih firmi počeo sa izgradnjom sustava kvalitete, ali uglavnom kao rezultat zahtjeva stranih partnera ili licencionara i to ne kao odraz svijesti o potrebi sustavnog sređivanja poslovnog sustava, nego jednostavno kao ispunjenje postavljenog im zahtjeva. U takvom okruženju je pojava ISO normi serije 9000 prošla uglavnom neprimjećena i to bi trajalo vjerojatno jako dugo da se nije pojavila problematika certificiranja, odnosno zahtjevi poslovnih partnera za posjedovanjem certifikata o usklađenosti “nekakovog sustava sa ISO 9000”. 2. HRVATSKI PRISTUP Reakcija hrvatskog gospodarstva pa i nekih institucija je, kao i obično, bila spora i formalistička. Poslovodstva se u čudu pitaju koja je sada to novina, donose odluke o izgradnji sustava kvalitete, nominiraju ljude koji će to napraviti (stvoriti), određuju rokove, angažiraju tumače strane literature koji se u Hrvatskoj nazivaju konzultanti i okreću se svome svakodnevnom poslu “koji donosi novce”. Novoimenovani stručnjaci za kvalitetu počinju se baviti poslom za kojeg nemaju potrebna predznanja (tko ih je u Hrvatskoj tada uopće i imao?), sredina ih uglavnom uopće ne razumije, jedini oslonac im je “sveto pismo” – norma ISO 9000 i hrvatski konzultanti koji imaju makar i teoretskih znanja o predmetnoj problematici. Kako je konačni cilj doći do certifikata, a to je jedino što poslovodstva očekuju i razumiju, počinje momentalno bavljenje sa 20 kriterija ISO 9001 norme. To je, na neki način i logično jer usklađenost “nečega” u firmi sa tih 20 kriterija dovodi do cilja. Pri tome je evidentno da velikoj većini promiče osnovni duh normi koji je opisan u ISO 9000-1 i već tada (u prošlom stoljeću) 5. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI