U ovim „Spisima iz doba rata“ sabrano je dvadeset eseja koje je o. Theilhard većinom napisao po povratku iz rovova Prvoga svjetskog rata gdje je služio kao desetnik bolničar. Eseji predstavljaju fragmente jedne misli u nastajanju. Zanosna, ali dosljedna promišljanja o panteističkoj viziji, o problemu jednoga i mnogostrukoga, o odnosima Boga i svijeta, o kršćanstvu, ne plaše se izazvati šok. Smiona su tona koji treperi od 'proročke nestrpljivosti'. Teilhard izlaže svoja 'vatrena gledišta' koja otvaraju put u njegovu teologiju i njegovu metafiziku.
