Knjiga riječkoga crkvenog povjesničara bavi se crkvenom situacijom u gradu Rijeci između dva svjetska rata. Crkvena povijest Rijeke tijekom talijanske uprave malo je poznata. U središtu su autorova zanimanja stvaranje novih gradskih župa i osnutak samostalne Riječke biskupije nakon aneksije grada od strane Italije, u okvirima talijanskoga fašizma. Analizira se život Katoličke Crkve tijekom okupacije Gabrielea D'Annunzija, odvajanje od crkvene vlasti senjsko-modruškog biskupa, jezična situacija u riječkoj Crkvi, djelovanje prvoga apostolskog upravitelja Celsa Costantija, prvoga riječkog biskupa Isidora Saina i potom biskupa Antonija Santina.
