Izabrane pjesme Igora Zidića izabrao je Božidar Petrač i naslovio ih „Pjevač u lišću“. U ovom izboru Petrač je nastojao, prateći spomenuti sažetak Zidićeva pjesništva u vremenskom kontinuitetu, izdvojiti ono što se najjače utisnulo u njegova čitanja, ali i ono što u određenom smislu zahtijeva sama biblioteka „Media“ Kršćanske sadašnjosti. Sve što osjeća Zidićevo srce, sve što pulsira njegovim krvotokom i sve što se utemeljuje i ugrađuje kao znanje u njegovim mislima te sve što njegovo oko vidi, a njegovo oko gleda riječima, sve je to samo nebo uobličilo stvaranjem i pjesnik je toga više nego svjestan. Zidić u svojoj antologijskoj pjesmi „Pjevač u lišću“ upućuje na posao pjesnika kao dio »sadašnje povijesti« koja je amblematična i samo naizgled patetična dok on, obavljajući posao »pjevača Božjeg«, živi svoju neizvjesnost kroz pjevanje među lišćem, nikada siguran u to hoće li preživjeti ili će mu ime »prhnuti / s mrtvog / na živu mu / braću kao pjevač / božji / što je lijetao s jedne / na drugu granu«...
