„Teze o oprostu Martina Luthera iz 1517. godine bile su poziv na obraćenje i kajanje. Luther nije pomišljao na utemeljenje odvojene reformirane Crkve; želio je obnovu i reformu sveukupnog kršćanstva (…) Uz krivicu na svim stranama, poziv Martina Luthera na obraćenje nije rezultirao obnovom, nego raskolom zapadnog, a danas i svjetskog kršćanstva“, pišu u uvodu autori te nastavljaju: „U 2017. godini reformacije se na pravi način može prisjetiti samo ako se dopusti samoreformiranje Duhom Svetim i ako se pomogne mnogim kršćanima koji su istupili iz kršćanstva kako bi iz današnjega prevladavajućega slobodnovjerskog ili pak bezvjerskog razmišljanja pronašli put u Božju stvarnost, kako je svjedoči Biblija. Time se otvara put ekumenskom jedinstvu kršćana u kojem se nanovo otkrivamo kao jedna Crkva (…)
