Enzo Bianchi talijanski je laik koji je utemeljio monašku zajednicu »Bose« i služio kao njezin prvi prior od 1965. do 2017. U ovom izdanju, u pristupu koji je neizbježno zbog razgovorne forme iz koje je nastao mnogo brži i fragmentarniji, Bianchi je pristao govoriti i promišljati nad vlastitim iskustvom, naime onim života u zajedništvu sa svojom braćom i sestrama, o nadi koja se nalazi u monaškom fenomenu. Kako kaže Enzo Bianchi u knjizi: »Monaštvo ima sasvim poseban status. Prije svega ono je laički fenomen: monasi su jednostavni kršćani, ne postaju prezbiterima, to jest svećenicima, ne pristupaju redovima, nego žive kao jednostavni krštenici. Pahomije, veliki utemeljitelj monaškoga života volio je kazati: ‘Mi monasi smo samo siromašni laici.«’ [...] Mi monasi pokušavamo (govorim to s velikom poniznošću, budući da je to teško u potpunosti ostvariti) živjeti jednostavno evanđelje, prakticirajući celibat u zajedničkom životu. Ništa drugo.«
