Knjiga "Bog u metrou" na humorističan način u obliku pjesme opisuje Božje putovanje metrom u Parizu. Na tom putovanju vidi se kako Bog reagira na normalne i uobičajene događaje za vožnju metroom.
Kad Bog sazna preko svojih specijalnih službi što se zbiva na zemlji, u metrou, odluči sam skoknuti dolje da izvidi situaciju. Potkraj drugog poslijepodneva vratiše se Bog i Ruis u baraku. Ruis uze gitaru ispod kreveta i poče pjevati dubokim glasom tužaljke iz svoje zemlje. Kad su se opraštali, Ruis je bio pomalo tužan. – Vidjeli ćemo se opet, nadam se – reče Ruis. Svakako – odgovori Bog. Ja nikada ne napuštam svoje prijatelje! – Znam - reče Ruis. Uostalom, znaš gdje stanujem. Bit će uvijek mjesta za tebe u mojoj baraci. – Znam – odgovori Bog. (iz knjige)
