Ovo opsežno djelo smješta se među njegova filozofska i apologetska djela, a cilj mu je na znanstven način opravdati metafiziku kao legitimnu filozofsku disciplinu. Zimmermann daje jedan panoramski pregled povijesti filozofije i metafizike kao filozofske discipline, a većim i značajnijim dijelom svog djela kritizira različite materijalističke i monističke filozofske pravce – a tu je i kritika marksizma, dijalektičkog materijalizma kao ideologije te društvenih praksi toga vremena zbog koje je u konačnici bio i progonjen. Ova knjiga donosi i dijelove rukopisa koje je on izbacio, a odnose se na eksplicitnu, manje-više otvorenu, kritiku političkih i društvenih praksi toga vremena – takve riječi i stavovi zasigurno ne bi prošli bez ozbiljnih posljedica za autora i on je toga itekako bio svjestan.
