DARKO MACAN

21 PRIČA ZA 21. VEK

![]()


VESTI ① SUTRAŠNJE VESTI ① SUTRAŠNJE VESTI ① SUTRAŠNJE VESTI



Opet je neka epidemija bila u igri i Božidar se tako dosađivao na onlajn-nastavi da je čak počeo da je prati.
Umornim pogledom je prelazio preko snimaka šesnaest kamera različitog kvaliteta – petnaest drugara iz razreda i nastavnice gospođe Biser – pokušavajući da se seti kad je i koga od njih poslednji put video uživo. Jakov je, recimo, sad imao sasvim drukčiju frizuru, a Deu uopšte ne bi prepoznao na ulici. Jedino je Gabrijel izgledao potpuno isto kao pre…
Iznenadna misao strese Božidara poput mentalne meduze. Povećao je Gabrijelovu sliku preko celog ekrana, nagnuo se tako da je nosom dodirivao monitor i zaškiljio.
Nije mogao biti siguran, ali jeste: na onlajn-nastavi nije bio Gabrijel, nego njegov avatar!
Božidar se zavalio u stolici, zadivljen. Da li je realno? Kako se setio?, pomislio je.
Narednog trenutka pomisli: Pa nije Gabrijel baš pojam inteligencije … nema šanse da se prvi setio… Božidar je privukao monitor i počeo da proučava svaku od preostalih četrnaest slika, jednu po jednu. Odavno mu na nastavi nije bilo tako zanimljivo.

Ni tako užasno! Deset! Najmanje deset od petnaest njegovih drugara iz razreda zamenilo je sebe digitalnim dvojnicima! Jakov možda uopšte nije imao novu frizuru već je samo prilagodio parametre slike, a Dea … ko zna kako je Dea zapravo izgledala?
Bilo je vreme za treću, najgoru Božinu misao: Zašto se ja toga nisam setio? Zaista, zašto? Je li moguće da je on najtuplji u razredu? Zašto je tolike sate presedeo slušajući gospođu Biser kad je to mogao prepustiti računaru?
Prigušio je mikrofon i tiho pozvao svoju mašinu:
„Pomoćna Pameti!“, prošištao je.
„Da?“, odazvala se Pomoćna Pamet. Onako za sebe, Pomoćna Pamet je smatrala da je glavna pamet u kući, ali posao joj je bio da se odaziva na imena koja joj ukućani daju.
„Možeš li, ovaj, možeš li da umesto mene ideš na nastavu“, upitao ju je Božidar, „ali tako da se to ne vidi?“
„Da se ne vidi da si na nastavi?“
Pomoćna Pamet je vrlo dobro znala šta je Božidar pita, ali i veštačke inteligencije imaju pravo da se zabavljaju.
„Ma ne, nego da izgledaš kao ja! S mojim licem!“, uzbuđeno je gestikulirao Božidar. Jedva se setio da odmakne kameru kako njegovo uzbuđenje ne bi videli svi učenici.
„Sigurno ne želiš neko lepše?“, upitala je Pomoćna Pamet.
Božidar ju je mrko pogledao i Pamet mu je idućeg trenutka u novom prozorčiću pokazala predlog avatara.

Božidar se oduševio. To je bio upravo on: ista kosa, isti nos, isti pogled koji je umirao od dosade.
„To, Pameti!“, pohvalio je računar. „Samo tako bleji, a ako te gospođa Biser nešto pita, odgovori pogrešno kako ništa ne bi posumnjala.“
Pomoćna Pamet je virtualno klimnula, pa dodala odlazak na nastavu ostalim dužnostima koje je već obavljala u domaćinstvu. Božidar je pak proveo najbolji dan u životu: ne radeći ništa i ne osećajući se pritom nimalo krivim.
Tek kad je uveče legao u krevet zapitao se šta će biti ako gospođa Biser primeti da je na nastavi njegov avatar. Oznojio se od muke i jedva nekako zaspao. Ali nije trebalo da brine.
Gospođa Biser je već pet godina bila u penziji.


Hana uzdiše od jutra, često i glasno. Kao da trenira za olimpijadu uzdaha.
MamaReklama, program koji živi u Haninom telefonu, prepoznaje priliku i kaže: „Znam šta ti treba.“
„Niko ne zna šta meni treba“, uzdahne Hana.
„Treba ti“, MamaReklama se ne da zbuniti, „da na jedan dan budeš Ivana Poskok.“
Hana naćuli uši.
Hana zna da joj MamaReklama nešto prodaje – to joj je, uostalom, posao – ali ako Hanu tog časa išta može izlečiti od uzdaha, onda je to mogućnost da ne bude Hana, već užasno vitka, užasno zaljubljena i užasno popularna pevačica Ivana Poskok.
„Slušam“, kaže Hana, a MamaReklama trlja ruke koje nema i izbacuje razdragane slogane. „Posebna promotivna ponuda!“, kaže. „Samo za prvih stotinu kupaca!“, kaže. „Na jedan dan videćeš sve što Ivana vidi, čuti sve što Ivana čuje, osećati sve što Ivana oseća!“, kaže. Kaže i cenu, ali Hana je odavno ne sluša, očiju punih zvezdica.
„Moram da pitam mamu“, šapne, ali MamaReklama je tri koraka ispred nje i već razgovara s programom u



majčinom telefonu, čiji je posao da odmeri cenu Haninih želja naspram uspeha u školi i faktora opšte poslušnosti. Uz glumljeno kolebanje, majčin program odobrava trošak, MamaReklama sebi upisuje proviziju, a neuropirsing u Haninoj levoj obrvi se iduće subote spaja direktno na odašiljač u korteksu Ivane Poskok.
A Ivana Poskok uzdiše. Uzdiše iskusno, celim telom, poput višestruke olimpijske pobednice. Hana ne može da dođe sebi: zašto Ivana uzdiše?
Ivana stoji pred ogledalom i posmatra svoje butine. Da su meni takve, misli Hana, a istovremeno čuje kako ih
Ivana kritikuje: Premišićave su. Ako ne vežbam, ugojim se, a kad vežbam sva sam kvrgava. Pitanje je dana kad će fanovi početi da gledaju u neku mlađu…
Ivana silno želi da nešto pojede, ali se ne usuđuje. Uzme vodu sa ukusom, grglja je, pa ispljune. Šćućurena u njenom umu, Hana oseća glad, žeđ, umor i teret svih Ivaninih dvadeset godina. Pobegla bi, ali ne može – celu subotu mora biti Ivana.
Otvaraju se vrata i ulazi Nikola Teen, Ivanin godinu dana mlađi dečko i idol mladih. Hana ceo minut ciči od oduševljenja kao mišica koja se nadisala helijuma, a zatim shvata da je oduševljena samo ona.
„Ej“, klimne Ivana Nikoli. On gleda u nju bez pozdrava.
„Jesi li se ti to opet ugojila?“, kaže konačno. Ivana ga gađa flašom vode sa ukusom.
„Svinjo!“, viče. „Videćemo kako ćeš biti Teen s dvadeset!“
„Sve po planu!“, smeje se Nikola. „Raskid pada na moj rođendan, od tuge brišem staro ime, šest meseci me nema na sceni, a onda rebranding! Muškarac traje na sceni … ne kao vi.“
Nikola odlazi. Ivana lije aromatizovane suze. Hana rida zajedno s njom. Posle zajedno jedu kolače. Zajedno povraćaju. Na kraju zajedno izlaze na pozornicu. Hana nije znala da se istovremeno mogu osećati polet i strah, da se može tako radosno plesati dok se osećaš tako crno.
Cele nedelje Hana ćuti. Ćuti i MamaReklama, anketa o proživljenom može da sačeka.
U ponedeljak, u školi, drugarice saleću Hanu. Žele da znaju kako je bilo. Hana ne zna šta da im kaže. Istinu ne želi, niti bi joj poverovale. Proguta uzdah.
„Super je bilo“, kaže. Na licu joj je smešak koji je naučila od Ivane. „Morate jednom da probate.“
Prijateljice jojkaju, zavidno cokću. Njihove MameReklame pomno prave beleške.


Kada je razmišljao šta ga čeka u 21. veku, Darko Macan (1966) napisao je priču o stricu koji postaje toster. Dok čeka da mu prženje hleba postane glavna zanimacija, crta stripove i piše knjige, od kojih je Kreativni centar objavio nekolicinu.
Srđa Dragović (1990) ilustruje knjige i crta likove koji često završe tamo gde nisu planirali. Zanimaju ga sitni pomaci, pogrešna skretanja i trenuci u kojima se očekivanja ne osećaju dužnim da sarađuju.
SUTRA • 21 priča za 21. vek
Darko Macan
© Kreativni centar 2026
Ilustracije i dizajn korica Srđa Dragović
Urednica Maša Tomanović
Adaptacija teksta i lektura Branka Tarbuk
Priprema za štampu Srđa Dragović i Milan Crnomarković
Izdaje Kreativni centar
Beograd, Gradištanska 8 • Tel.: 011 / 30 88 446 www.kreativnicentar.rs • e-mail: info@kreativnicentar.rs
Za izdavača Ljiljana Marinković, direktorka
Štampa Publikum, Novi Sad
Godina štampe 2026
Tiraž 1500
ISBN 978-86-529-1393-0
Kako ćemo
živeti život muzičke zvezde, … u budućnosti? zarađivati novac uživati u provodu, istraživati svemir, bežati s časova,
i trošiti ga…

21 PRIČA – 21 EKSPERIMENT
Legendarni Darko Macan duhovito i ironijski piše o mogućim sudbinama budućih tinejdžera i predstavlja nam drugačiji, stran, ali ipak neobično poznat svet. Ako vas brine šta donosi sutra, zavirite u knjigu – i možda će vas brinuti još više!