Issuu

Dvadeset i pet godina Središnje knjižnice

Rusina i Ukrajinaca RH 1995. – 2020.

Katarina Todorcev Hlača

Dvadeset i pet godina Središnje knjižnice

Rusina i Ukrajinaca RH

1995. – 2020.

Katarina Todorcev Hlača, knjižničarska savjetnica

Knjižnice grada Zagreba Gradska knjižnica Zagreb 2021.

Izdavač

KNJIŽNICE GRADA ZAGREBA

GRADSKA KNJIŽNICA

Za izdavača

Višnja Cej, knjižničarska savjetnica

Urednica

Ismena Meić, knjižničarska savjetnica

Lektorirale

Ivana Sabljak - hrvatski jezik

Yesenia Bululukova - ukrajinski jezik

Graﬁčko oblikovanje i priprema

Krešimir Hrvačić

Tisak

Crabattus media d.o.o.

Zagreb, ožujak 2021.

Naklada

100 primjeraka

ISBN 978-953-337-206-8 (tiskano izd.)

ISBN 978-953-337-207-5 (e-izd.)

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001106767.

Uvodno slovo autorice

Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca 2020. obilježila je dvadeset pet godina rada.

U povodu značajne obljetnice, odlučila sam, sve što sam radila i objavljivala u stručnim časopisima, zbornicima i drugim izdanjima objediniti na jednom mjestu u nadi da će to pomoći kolegama koji će ubuduće raditi s korisnicima – pripadnicima nacionalnih manjina ili drugim manjinskim skupinama.

Naime, materijal objedinjen u ovoj publikaciji, prikupljao se na osnovu djelovanja voditelja 10 knjižnica nacionalnih manjina od 2010. do 2020. godine. Tijekom desetljeća prikupljeni podaci su se objavljivali u časopisima i zbornicima, odnosno nalaze se na više mjesta. Kako često dobivam upite od studenata, kolega i udruga nacionalnih manjina koji žele oformiti svoju knjižnicu, mišljenja sam da će publikacija koja govori o modelu središnje knjižnice za nacionalnu manjinu biti od koristi.

Cilj ove publikacije, osim predstavljanja Središnje knjižnice Rusina i Ukrajinaca RH, je istaknuti ulogu manjinskih knjižnica koje u okviru narodnih knjižnica kao javnih ustanova sudjeluju u izgradnji demokratskog društva i pružaju usluge kojima nastoje zadovoljiti kulturne, obrazovne i informativne potrebe svakog pojedinca. Njihov rad i dosezi nisu ograničeni samo na posebnu skupinu korisnika – pripadnike manjine, već se reﬂektiraju na cjelokupnu društvenu zajednicu.

Nadam se da će publikacija doprinijeti uspostavi konstruktivne suradnje narodnih knjižnica, udruga i ustanova koje se bave problematikom pripadnika nacionalnih manjina, novonastalih etničkih skupina, doseljenika, azilanata, osoba starije životne dobi, beskućnika, osoba privremeno lišenih slobode, stranaca na privremenom radu i drugih marginaliziranih skupina. Sve te skupine korisnika dio su stvarnog života društva, a knjižnica kao socijalno osjetljiva ustanova u kulturi ima misiju prednjačiti u procesu prihvaćanja i uključivanja takvih skupina korisnika odnosno potencijalnih korisnika u proces integracije u hrvatsko društvo.

Publikacija je koncipirana u tri tematske cjeline. U prvom dijelu opširni materijal predstavlja Model Središnje manjinske knjižnice koji je bio razrađen u Hrvatskoj, prema kojem je Središnja knjižnica nacionalne manjine samostalna služba smještena u jednoj od narodnih knjižnica, odnosno uzajamno povezana mreža uklopljena u kompletnu infrastrukturu narodnih knjižnica Hrvatske koja koristi materijalne, socijalne, pravne i ljudske resurse, te podređena praktičnom provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

U drugom se dijelu predstavlja Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca RH koja je osnovana 1995. godine i ove godine, kako je već bilo rečeno, obilježava 25 godina rada.

Treći dio čine fotograﬁje najznačajnijih manifestacija i događaja u organizaciji Središnje knjižnice Rusina i Ukrajinaca.

Uvod

MODEL SREDIŠNJE MANJINSKE KNJIŽNICE U HRVATSKOJ

Razvojni projekt države za kvalitetu suživota manjine i većinskog stanovništva

Glavni cilj suvremene kulturne politike Europske Unije je stvaranje europskog identiteta, koji je moguć samo uz uspješnu provedbu procesa kulturne integracije. Drugim riječima, kulturna politika u Europskoj uniji nije samo temelj formiranja društva, nego i dio nacionalne politike. Oblikuje se kulturni prostor kroz uzajamno priznavanje i međusobno bogaćenje nacionalnih kultura na međudržavnoj razini i na multikulturalnoj interakciji unutar pojedinih zemalja članica EU. S jedne strane kultura teži pronalaženju zajedničkih izvora i vrijednosti, a s druge strane u svijetu globalizacije se zagovara nacionalna svijest te očuvanje izvornih obilježja1

Narodne knjižnice kao mjesni prilaz znanju osiguravaju osnovne uvjete za cjeloživotno učenje. Svojim korisnicima omogućuju neposredan pristup svim vrstama znanja i obavijesti te se zasnivaju na jednakosti pristupa svima, bez obzira na dob, rasu, spol, vjeru, nacionalnost, jezik ili društveni položaj. Posebne se službe i građa moraju osigurati za one korisnike koji se iz bilo kojeg razloga ne mogu služiti redovitim uslugama i građom, na primjer za pripadnike jezičnih, odnosno nacionalnih manjina.2

Nacionalne manjine u Europi

Pođimo od pretpostavke kako pojam mora imati jasnu definiciju. To je obrađeno u članku 1. „Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina“ koju je donijelo Vijeće Europe u Strasbourgu, 10. studenoga 1994. godine. Odluku o proglašenju Zakona o potvrđivanju konvencije za zaštitu nacionalnih manjina donio je Hrvatski sabor u rujnu 1997. godine.3 U dosadašnjoj europskoj legislativi, pa i u svijetu, ne postoji općeprihvaćena jednoznačna definicija što je to nacionalna manjina, niti koja su to prava pripadnika nacionalnih manjina. Primjerice „Međunarodni pakt o političkim i građanskim slobodama i pravima“ koristi definiciju talijanskog pravnika Francisca Capotortija prema kojoj je: „nacionalna manjina u odnosu na ostalo stanovništvo države brojno manja grupa, koja se nalazi u nedominantnom položaju, čiji pripadnici državljani te države imaju s etničkog, vjerskog ili jezičnog gledišta karakteristike po kojima se razlikuju od ostalog dijela stanovništva i koji pokazuju osjećaj solidarnosti u svrhu očuvanja svoje kulture, tradicije, vjere i jezika”.4

Druga nejasnoća je da u međunarodnoj zajednici i unutar europskih zemalja ne postoji jedinstveni stav o tome je li nacionalna manjina nositelj kolektivnog prava i dužnosti ili nije. Po

1 Program Europske unije – Kultura (2007. - 2013.). Europska strategija za kulturu u globaliziranom svijetu [citirano 2019-18-4]. Dostupno na: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=3061

2 UNESCO-v Manifest za narodne knjižnice[citirano 2019-12-9] Dostupno na: http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/UNESCOv_ manifest_za_narodne_knjiznice.htm

3 Provedba Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina. [citirano 2019-11-9] Dostupno na: (https://ljudskaprava. gov.hr/provedba-okvirne-konvencije-za-zastitu-nacionalnih-manjina/592)

4 Arlović, M. Pravo nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Zagreb : Novi informator, 2015.

svim konvencijama prava pripadaju pojedincu, građaninu, bez obzira na nacionalni kontekst. Stoga se u Europi razvio trostruki model pristupa nacionalnim manjinama. Jedan kriterij je da ne postoje nacionalne manjine u pojedinim zemljama, drugi – da postoje samo neke koje država priznaje i treći - da svatko ima pravo na pripadnost nacionalnoj manjini5.

Usporedimo stanje u nekim europskim državama.

U Republici Sloveniji status nacionalne manjine priznat je Talijanima i Mađarima, unatoč tome što su po brojnosti svojih pripadnika neusporedivo manje od etničkih zajednica Hrvata, Muslimana i Srba.

U Mađarskoj je priznato trinaest nacionalnih manjina: Hrvati, Srbi, Slovaci, Slovenci, Rumunji, Romi, Nijemci, Poljaci, Ukrajinci, Rusini, Bugari, Grci i Armenci. U Novom mađarskom Ustavu, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2012. godine, nacionalne manjine više se ne spominju odvojeno u preambuli. Austrijska manjinska zakonska regulativa od vremena Austrijskog Državnog ugovora iz 1955. godine priznaje prava gradišćanskih Hrvata i koruških Slovenaca u Gradišću, Koruškoj i Štajerskoj. U Slovačkoj ne postoji Zakon o nacionalnim manjinama, već su prava manjina uređena nizom zakona. Hrvatska nacionalna manjina jedna je od 13 priznatih Ustavom, osim Mađara, Roma, Rusina, Čeha, Ukrajinaca, Nijemaca, Poljaka, Moravaca, Rusa, Bugara, Židova i Srba. U Republici Češkoj službeno status nacionalne manjine imaju Ukrajinci, Slovaci, Nijemci, Poljaci i Mađari. Hrvati su priznati kao nacionalna manjina nakon demokratskih promjena 1989. godine. Danas se u službenim statističkim podacima Hrvati vode u rubrici “ostali“.

Vlada je 1994. donijela Uredbu o potpori svim nacionalnim manjinama u njihovim nastojanjima da očuvaju kulturu i identitet te razvijaju informativnu i izdavačku djelatnost. Talijanski Ustav ne poznaje pojam nacionalne manjine, već jamči samo zaštitu jezičnih manjina. Dana 5. studenoga 1996. godine u Zagrebu je potpisan Ugovor između Republike Hrvatske i Italije o zaštiti manjina.

U Njemačkoj samo četiri veće grupe naroda imaju status nacionalnih manjina: Danci, Frizijci, Romi, Sinti i Lužički Srbi. Francuska smatra da na njezinom području nema pripadnika nacionalnih manjina, a pravni okvir efektivno jamči jednakost svih državljana, neovisno o njihovoj etničkoj pripadnosti. Raznolika je i praksa europskih država po pitanju evidencije pripadnika nacionalnih manjina pri službenim popisima stanovništva, pa se tako u dijelu europskih država poput Austrije, Belgije, Danske, Nizozemske, Njemačke itd. iz različitih povijesnih i političkih razloga ne prikupljaju podaci o etničkoj strukturi stanovništva. Upravo stoga, danas je gotovo nemoguće precizno odrediti udio pripadnika nacionalnih manjina na europskom kontinentu.6

Republika Hrvatska ima najbolja zakonska rješenja u Europi kojima regulira pitanje prava nacionalnih manjina. Prvi Ustavni zakon o ljudskim pravima i slobodama i pravima etničkih ili nacionalnih zajednica, odnosno manjina, donesen je u prosincu 1991. godine, te je nacionalnim manjinama jamčio ljudska prava i slobode, kulturnu autonomiju, obrazovanje na materinjem jeziku i pismu. Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom Republika Hrvatska se obvezala donijeti novi ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Hrvatski sabor je na sjednici 13. prosinca 2002. godine donio Odluku o proglašenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, čime je stvoren normativni okvir za ostvarivanje cjelovite zaštite prava pripadnika nacionalnih manjina. U skladu s novim Ustavnim zakonom nacionalne manjine imaju mogućnost dobivati informacije na svom jeziku, a jednim od instrumenata izvršenja ovog zakona je Središnja knjižnica nacionalne manjine.

5 Tatalović, S. Europski model ostvarivanja prava nacionalnih manjina. // Politička misao, Vol XXXVII, 2 (2000), 79-84 6 Isto kao 5.

Povijesni razvoj multikulturalnih knjižničnih usluga

Ako pogledamo u povijest, vidjet ćemo da su se usluge za pripadnike etničkih skupina knjižnice u Europi i svijetu razvijale postupno, dok nisu postale sastavni dio knjižničnih djelatnosti. Krajem 19. stoljeća u SAD-u već postoje knjižnične usluge za pripadnike etničkih skupina. Stanovnici Novog svijeta, i sami doseljenici, u nedavnoj prošlosti prvi su razumjeli potrebu za stvaranje posebnih usluga za doseljenike kako bi ih što bolje asimilirali u američko društvo. Doseljenicima su nudili tečajeve engleskog jezika, predavanja o američkoj povijesti i kulturi, a američke knjižnice počele su nabavljati građu na manjinskim jezicima kako bi doseljenici imali mogućnost ostati u kontaktu sa svojim materinskim jezikom i kulturom. Puno kasnije, 70-ih godina 20. stoljeća multikulturalne usluge u knjižnicama doživljavaju zaokret u postavljenim ciljevima. Otada je cilj razvijati kulturne raznolikosti kroz ponude bogatih zbirki na stranim jezicima koje su dokumentirale povijest etničkih skupina. Postepeno će se pretvoriti u informacijsko-referentne službe, da bi 90-ih prerasle u multikulturalne centre, kao sastavni dio narodnih knjižnica, usmjerene na sve članove zajednice. Tu praksu preuzeti će i Europa, ponajprije Velika Britanija, 60-ih godina prošlog stoljeća nakon dolaska velikog broja migranata. Sve do 90-ih godina 20. stoljeća njihove multikulturalne usluge djelovale su kao zasebni programi, a tek kasnije postaju sastavni dio knjižničnih djelatnosti. U Njemačkoj, gdje migranti čine gotovo četvrtinu stanovništva, tek će početkom 2000. godine početi ozbiljno razmišljati o aktivnoj ulozi knjižnica u kulturno raznolikim zajednicama. U trenutku kada je interkulturalizam postao glavna tema njemačke politike, kao reakcija na novonastale društvene probleme kao što su nezaposlenost, radikalizam, kriminal itd., njemačke su narodne knjižnice shvatile da imigranti trebaju biti njihova ciljana korisnička skupina jer pridonose interkulturalnom razvoju društva7.

U trenutku osamostaljenja Republike Hrvatske političke, društvene i ekonomske promjene u državi i uspostava demokracije potaknuli su preporod nacionalne i etničke samosvijesti kod naroda koji su živjeli u bivšoj državi Jugoslaviji. Porastao je interes nacionalnih manjina prema vlastitim etničkim vrijednostima kao što su jezik, kultura, običaji i tradicija.

Nadovezujući se na provedeno istraživanje iz 1980-ih prema kojem hrvatske narodne knjižnice neplanski nabavljaju građu namijenjenu etničkim i nacionalnim skupinama, možemo zaključiti da nisu u potpunosti zadovoljavale potrebe ovih korisnika. Stoga je pokrenuto osnivanje Središnjih knjižnica za nacionalne manjine prema postotku zastupljenosti pripadnika određene manjine, a čiji je zadatak bio preuzeti ulogu koordiniranja rada svih do tada rascjepkanih ‘manjinskih’ zbirki u narodnim knjižnicama diljem Hrvatske i zapošljavati stručno osoblje sa znanjem materinskih jezika manjina. Hrvatska stručna knjižničarska zajednica prihvatila je 1990. godine suvremeno shvaćanje multikulturalnih knjižničnih usluga prema kojem građa na manjinskim jezicima u narodnim knjižnicama ne služi samo pripadnicima manjinskog stanovništva, nego omogućuje i “drugim narodima i narodnostima učenje jezika, upoznavanje suvremene književnosti i kulture, korištenje stručne literature na tim jezicima, vlastito kulturno obogaćivanje, bolje razumijevanje i druženje u zajedničkim prostorima”8.

Deﬁnicija multikulturalne knjižnične usluge podrazumijeva pružanje informacija i svih knjižničnih usluga svim korisnicima, te osiguravanje posebnih knjižničnih usluga onim skupinama korisnika koje su do tada često bile marginalizirane.

7 Faletar, I.; S. Faletar Tanacković; D. Lacović. Multikulturalne usluge hrvatskih narodnih knjižnica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 55, 3/4(2012), 153-188.

8 Mesić, Đ. Potrebe narodnosti za knjigom i informacijama i uloga narodne knjižnice: usporedba stanja u Hrvatskoj s modelom u Mađarskoj. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 30, 1-4(1987), 75.

Stoga je Središnja manjinska knjižnica u Hrvatskoj, koja djeluje u sastavu narodne knjižnice, monokulturalni razvojni projekt na nivou države, a ne samo zbirka knjiga na jeziku nacionalne manjine u fondu narodne knjižnice.

Model

središnje manjinske knjižnice

U okviru „Standarda za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj“ 9 nalazimo osnovu polazišta za osnivanje Središnjih manjinskih knjižnica i to u poglavlju „Središnja narodna knjižnica“ prema kojem Središnja narodna knjižnica ustrojava mrežu knjižnica na svom području, vodeći računa o demografskim, socijalnim i geografskim čimbenicima. Teži svoju knjižničnu i drugu građu približiti stanovnicima u mjestu stanovanja, brine o koordinaciji knjižnične djelatnosti na cijelom području, nabavlja sve vrste knjižnične građe, prikuplja zavičajnu zbirku i može imati ogranke i knjižnične stacionare.

Na osnovu toga možemo iščitati ciljeve i zadače Središnje manjinske knjižnice koje pred njih postavlja osnivač Ministarstvo kulture RH: „Središnje knjižnice nacionalnih manjina dio su programa narodnih/gradskih knjižnica, koje po svojoj temeljnoj ulozi i zadaćama moraju osiguravati knjižnične usluge za sve vrste, kategorije i dob stanovništva svoga područja/zajednice, pa tako i nacionalne manjine u njihovim speciﬁčnim potrebama.

Program središnjih knjižnica nacionalnih manjina uključuje: nabavu na jezicima manjina, osiguravanje korištenja knjižne i neknjižne građe, tribine i predavanja, izložbe, kao i međuknjižničnu posudbu, s obzirom na to da je riječ o središnjim knjižnicama, koje trebaju na djelotvoran način osiguravati knjižnične usluge pripadnicima manjina i izvan sjedišta središnje knjižnice. Ministarstvo kulture osigurava sredstva za plaće djelatnika u središnjim knjižnicama nacionalnih manjina te sredstva za realizaciju programa tih knjižnica“.10

Odgovor na pitanje koja je razlika između hrvatskog modela manjinskih knjižnica i sličnih u Europi, vraća nas na već spomenuti trostruki model pristupa nacionalnim manjinama u Europi.

Glavna funkcija Središnje knjižnice nacionalne manjine je zadovoljavanje potreba pripadnika nacionalnih manjina na društveno reguliran način. Ona mora zadovoljiti tri osnovna kriterija:

1. nacionalna manjina mora biti službeno priznata, što je u Hrvatskoj regulirano Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina11.

2. broj pripadnika nacionalne manjine12;

3. mora zadovoljavati kriterije razvojnog projekta13 koji je pokrenut kako bi se osigurala jedinstvena usluga ljudskim, ﬁnancijskim i drugim resursima za određenu manjinu i sve korisnike narodne knjižnice na području njezina djelovanja.

Sva tri navedena kriterija u trenutku pokretanja projekta zadovoljavalo je 10 nacionalnih manjina od 22 priznate Ustavnim zakonom. Središnje manjinske knjižnice smještane su u narodne knjižnice gradova u kojima živi veći broj pripadnika određene nacionalne manjine. Mreža je uklopljena u infrastrukturu narodnih knjižnica, koristi njezine materijalne, socijalne, pravne i ljudske resurse, s ciljem izbjegavanja getoizacije dijela korisnika.

9 Standardi za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj. // Narodne novine 58(1999), 2026-2063 [citirano: 2011-10-10]. Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/službeni/270810.html

10 Ministarstvo kulture RH / Kulturne djelatnosti / Knjižnična djelatnost / Središnje knjižnice nacionalnih manjina. http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=200

11 Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. NN 155/2002. [citirano 2019-7-26]. Dostupno na: https://www.zakon. hr/z/295/Ustavni-zakon-o-pravima-nacionalnih-manjina

12 Standardi za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj. // Narodne novine 58(1999), 2026-2063 [citirano: 2011-10-10]. Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/270810.html

13 Načelna deﬁnicija razvojnog projekta. Dostupno na: https://www.zicer.hr/Poduzetnicki-pojmovnik/Razvojni-projekt

Model se temelji na nekoliko osnovnih pretpostavki.

Projekt Središnjih knjižnica nacionalnih manjina dio je programa narodnih knjižnica, koje po svojoj temeljnoj ulozi i zadaćama moraju osiguravati knjižnične usluge za sve vrste, kategorije i dob stanovništva sa svoga područja odnosno zajednice, pa tako i za nacionalne manjine u njihovim speciﬁčnim potrebama. Projekt je pokrenut da se proizvede jedinstvena usluga.

Program Središnje knjižnice nacionalne manjine uključuje: nabavu na jezicima manjina, osiguravanje korištenja knjižne i neknjižne građe, tribine i predavanja, izložbe, međuknjižničnu posudbu, konzultacije za korisnike i sudionike projekta, metodološki razvoj, pružanje usluga na daljinu, reviziju fonda, obradu tema i dr.

Voditelj knjižnice je stručna osoba s visokom knjižničarskom naobrazbom koja obavlja sve knjižničarske stručne poslove, pored toga što slobodno koristi jezik nacionalne manjine, dobro poznaje izdavačku produkciju u matičnoj zemlji, kao i način nabave te produkcije14

U cijelosti model je bio osmišljen u svrhu poboljšanja kvalitete usluga narodnih knjižnica u odnosu na manjinske narode, vodeći računa o tome da knjižnični fond za nacionalnu manjinu ne služi samo manjini na čijem je jeziku, nego i ostalim pripadnicima zajednice za upoznavanje kulture i književnosti određene manjine te međusobno druženje.

Deset godina prije izglasavanja sadašnje verzije Ustavnog zakona kojim se reguliraju prava nacionalnih manjina, u Hrvatskoj na inicijativu dr. sc. Đurđe Mesić zaživio je Program stvaranja mreže središnjih knjižnica za nacionalne manjine koji je ispočetka ﬁnancirao Vladin ured za nacionalne manjine koji je osigurao sredstva za nabavu knjižne građe i plaće knjižničara, a stručno vodstvo i ulogu koordinatora preuzela je NSK.

Odlukom Vlade Republike Hrvatske iz travnja 2000. programi središnjih knjižnica nacionalnih manjina ušli su u djelokrug Ministarstva kulture, a stručni nadzor preuzele su matične službe narodnih knjižnica gdje su smještene Središnje manjinske knjižnice, kojih je danas ukupno jedanaest:15

- Gradska knjižnica Beli Manastir – Središnja knjižnica Mađara

- Pučka knjižnica i čitaonica Daruvar – Središnja knjižnica Čeha

- Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica Našice – Središnja knjižnica Slovaka

- Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek – Austrijska čitaonica, Središnja knjižnica Austrijanaca

- Gradska knjižnica i čitaonica Pula – Središnja knjižnica Talijana

- Knjižnice grada Zagreba - Knjižnica „Bogdan Ogrizović“ – Središnja knjižnica Albanaca

- Knjižnice grada Zagreba – Gradska knjižnica - Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca

- Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta“ – Središnja knjižnica Srba

- Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačič“ Karlovac –Središnja knjižnica Slovenaca

- Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak – Središnja knjižnica Bošnjaka

- Savez Roma „Kali Sara“ – Središnja knjižnica Roma

14 Todorcev Hlača, K. Strategija Razvoja središnjih knjižnica nacionalnih manjina unutar mreže narodnih knjižnica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 58, 1/2(2015), 45-66.

15 Isto kao 10.

Anketno istraživanje

Središnja manjinska knjižnica treba nadići ideju i praksu izgradnje zbirki na manjinskom jeziku namijenjenih pripadnicima manjinskog stanovništva i prerasti u odjel koji osmišljava i nudi raznolike interkulturalne i multikulturalne programe. Istraživanje ispituje prednosti i nedostatke modela u okviru kojeg djeluje mreža središnjih knjižnica za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

Istraživanjem je bilo obuhvaćeno osam središnjih knjižnica za nacionalne manjine: Čeha, Talijana, Slovenaca, Albanaca, Rusina i Ukrajinaca, Nijemaca i Austrijanaca, Slovaka i Srba, a provedeno je putem otvorenog anketnog upitnika voditelja navedenih manjinskih knjižnica s elementima intervjua.

Istraživanje je pokrenuto s ciljem poboljšavanja funkcioniranja stvorenog modela kao cjelovitog sustava, poticanje matičnih narodnih knjižnica i knjižnica u sustavu na suradnju, te izradu nacrta Smjernica za rad središnjih manjinskih knjižnica.

Anketiranje je provedeno u razdoblju od svibnja do lipnja 2019. godine. Od 10 voditelja središnjih manjinskih knjižnica anketiranju se odazvalo njih 8. Anketni upitnik sastavljen je u suradnji sa sociologom, a sastoji se od 16 pitanja.

Pitanja od 1 do 7 imala su za cilj istražiti kako voditelji tumače zakonski okvir koji se nalazi na stranici Ministarstva kulture RH, i kako njegova primjena izgleda u praksi. Pitanjima od 8 do 16 ispitivana je provedba inkluzije, suradnja s matičnom zemljom, udrugama nacionalnih manjina i institucija u Hrvatskoj.

Anketni upitnik popunjen je od strane kompetentnih voditelja središnjih manjinskih knjižnica, koji su mogli na temelju svog iskustva, iako u svojim knjižnicama primjenjuju različite metode, ocijeniti prednosti i mane modela. Oni su u više navrata već sudjelovali na raznim skupovima gdje je bilo govora o toj tematici, pa imaju iskustva procijeniti što su temelji a koje su razlike središnjih manjinskih knjižnica, kako bi taj sustav mogli usavršiti.

Osim toga, voditelji su imali mogućnost nadopunjavati odgovore ili predlagati svoja rješenja, što je svedeno u nekoliko tablica.

Tablica 1. Tabelarni prikaz odgovora na pitanja od 1 do 7

R.br. PitanjePonuđeni odgovoriZbroj

1.Kako biste protumačili tvrdnju :

„Središnje knjižnice nacionalnih manjina dio su programa narodnih knjižnica“

izjednačene s projektima koje ﬁnancira i provodi narodna knjižnica 1 poseban odjel u sastavu matične narodne knjižnice 5 zasebna zbirka 1

ustanova u sastavu narodne knjižnice 1

2. Vaša knjižnica je u sastavu: narodne knjižnice 7 udruge nacionalne manjine 1

3.Kako biste protumačili tvrdnju: „Po svojoj temeljnoj ulozi i zadaćama moraju osiguravati knjižnične usluge za sve vrste, kategorije i dob stanovništva svoga područja/ zajednice, pa tako i nacionalne manjine u njihovim speciﬁ čnim potrebama“.

4. Kako nabavljate građu: (može se zaokružiti više odgovora)

mora osigurati usluge za sve korisnike matične knjižnice 4

mora osigurati usluge samo za pripadnike nacionalne manjine 0

mora osigurati usluge prvenstveno za pripadnike nacionalne manjine, te onda za druge zainteresirane korisnike 4

kupnjom u matičnoj zemlji 6

donacijama iz matične zemlje 6

obveznim primjerkom udruga nacionalnih manjina i ustanova koje se bave izdavačkom djelatnošću 4 otkupom građe od udruga, izdavača i antikvara 1

drugo (kupnjom preko distributera u Hrvatskoj; donacijama pripadnika manjine) 3

5.Kako biste protumačili tvrdnju:

„Program središnjih knjižnica nacionalnih manjina uključuje: nabavu na jezicima manjina“

6.Koje metode „osiguravanja korištenja knjižne i neknjižne građe, s obzirom na to da je riječ o središnjim knjižnicama, koje trebaju na djelotvoran način osiguravati knjižnične usluge pripadnicima manjina i izvan sjedišta središnje knjižnice.“ koristite u svom radu: (može se zaokružiti više odgovora)

vaša središnja knjižnica nabavlja građu isključivo na jeziku vaše manjine 5

vaša središnja knjižnica nabavlja građu na jeziku vaše manjine i na hrvatskom jeziku 2 vaša središnja knjižnica nabavlja građu na jeziku vaše manjine, hrvatskom jeziku i svjetskim jezicima poput engleskog i njemačkog 1

međuknjižnična posudba 6

posudba građe drugim narodnim knjižnicama uz povrat 2

posudba udrugama nacionalne manjine uz povrat 3 predaja građe drugim narodnim knjižnicama otpisane građe 3 predaja građe udrugama nacionalne manjine otpisane građe 3 organizacija knjižničnih stacionara izvan sjedišta u narodnim knjižnicama 2

posudba građe za organizaciju izložbi, izlaganja, književnih večeri 4

7.Koje aktivnosti, navedene na

stranicama Ministarstva „tribine, predavanja, izložbe“ provodite u svojoj knjižnici

(može se zaokružiti više odgovora) Predavanja (u prosjeku)

Tribine, prezentacije izdanja (u prosjeku

Izložbe (u prosjeku)

jednom kvartalno 3

jednom mjesečno 3

drugo (dva-tri puta kvartalno) 2

jednom kvartalno 4

Jednom mjesečno 2

drugo (2-3 puta kvartalno) 2

jednom kvartalno 7

jednom mjesečno 0

drugo (jednom godišnje) 1

Osim aktivnosti navedenih na stranicama Ministarstva, tri voditelja navela su i programe koji se održavaju u okviru festivala dječje knjige i festivala književnosti, radionice učenja jezika i sudjelovanje u Danima kulture

Na pitanje broj 8, Je li inkluzija temelj djelovanja Središnje knjižnice nacionalne manjine, 7 voditelja odgovorilo je potvrdno, a jedan odgovor bio je da knjižnica djeluje samo s naglaskom na očuvanje jezika i kulture manjinskog naroda.

Tablica 2. Tabelarni prikaz odgovora na pitanje broj 8.

PitanjePonuđeniodgovoriZbroj

a. korisnik – pripadnik nacionalne manjine upisuje se:

prema općim uvjetima kao član narodne knjižnice 5 posebno, kao korisnik manjinske knjižnice 3

b.stručna obrada fondafond je uklopljen u zajednički katalog 5 fond ima zasebnu lokaciju u zajedničkom katalogu 3

c.gdje je smještena građa manjinske knjižnice u sklopu matične narodne knjižnice posebno odvojena 4 raspoređena je po odjelima 3 neodvojivo je uklopljena u fond narodne knjižnice 1

d.radni prostor voditelja je:u zajedničkom prostoru s drugim kolegama 4 odvojen u prostoru nekog odjela matične knjižnice 1 zaseban 3

e. rad s korisnicima ako voditelj nije u knjižnici

korisnika će informirati i uputiti bilo tko od kolega u smjeni 5 kolege će pomoći korisniku stupiti u kontakt s voditeljem manjinske knjižnice 2 korisnik može dobiti informaciju i bit će uslužen samo kad je voditelj u knjižnici 1

f. zajednički projekti s matičnom

g.zaduženja u matičnoj narodnoj knjižnici

h.kako će biti organiziran rad SMK ako je voditelj na duljem bolovanju

radim samo s građom središnje knjižnice 2 radim i druge poslove 6

više kolega će obavljati poslove u odsutnosti voditelja 3

zadužen je jedan kolega 2 nikako 3

Pitanja broj 9 i 10 odnosila su se na Zavičajne zbirke nacionalnih manjina kao bitne sastavnice modela.

OOd 8 središnjih knjižnica 6 prikuplja građu koja prezentira kulturološku dimenziju nacionalne manjine, odnosno formira arhivu podataka o nacionalnoj manjini u Hrvatskoj.

Građu zavičajne zbirke uglavnom čine publikacije objavljene u Hrvatskoj na jeziku nacionalne manjine, publikacije autora – pripadnika nacionalne manjine na jeziku manjine i hrvatskom, te publikacije autora koje se sadržajno odnose na nacionalnu manjinu u Hrvatskoj na bilo kojem jeziku. U 4 manjinske knjižnice građa je zaštićena i može se koristiti samo u čitaonici dok 2 knjižnice dio građe posuđuju prema općim uvjetima posudbe.

Pitanje broj 11 bilo je: „Postoji li u vašoj matičnoj zemlji sličan model“. Cilj je bio ustvrditi da li u matičnim zemljama nacionalnih manjina koje imaju u RH središnju knjižnicu postoji sličan model i po čemu se hrvatski model od njega razlikuje.

Od 8 voditelja njih petero je odgovorilo da takav model u njihovoj matičnoj zemlji NE postoji, a tri voditelja odgovorila da takav model postoji samo djelomično.

S pitanjima 12 i 13 13 istraživali smo stupanj suradnje s matičnom zemljom i udrugama nacionalne manjine i institucijama u Hrvatskoj kako bi mogli formulirati posebno poglavlje u Smjernicama za rad manjinskih knjižnica.

Tablica 3. Tabelarni prikaz odgovora na pitanja 12 i 13.

PitanjePonuđeni odgovorZbroj

12.Načini suradnje s matičnom zemljom (može se zaokružiti više odgovora)

13.Načini suradnje s udrugama nacionalne manjine i institucijama u Hrvatskoj (može se zaokružiti više odgovora

čkih projekata i sudjelovanje u projektima u matič

kod informiranja o izdavačkoj produkciji i nabavi 2

ﬁnanciranje projekata središnje knjižnice 1

sudjelovanje u projektima udruga i ustanova 3

provođenje zajedničkih projekata 8 drugo: 0

Pitanja 14, 15 i 16 odnosila su se na ocjenjivanje postojećeg modela, stvaranje zakonskog okvira djelovanja središnjih manjinskih knjižnica, te zagovaranja modela. Od 8 voditelja 2 je mišljenja da je model dobar i da dobro funkcionira dok 6 voditelja misli da model ne funkcionira kako je zamišljen uglavnom zbog uvjeta u kojima knjižnica radi i nedovoljne informiranosti i prepoznatljivosti rada i djelovanja u mreži narodnih knjižnica, nemogućnosti osiguravanja kvalitetne usluge izvan sjedišta središnje manjinske knjižnice, kao i nedovoljnog ﬁnanciranja.

Svi voditelji su se složili da bi Središnje knjižnice nacionalnih manjina trebalo izrekom spomenuti u Zakonu o knjižnicama i knjižničarskoj djelatnosti. Četvero je bilo mišljenja da djelovanje Središnjih knjižnica nacionalnih manjina treba regulirati posebnim pravilnikom, dok troje zagovara zakonsko rješenje putem pravilnika o matičnoj djelatnosti knjižnica u RH.

Na pitanje „Koje načine zagovaranja modela predlažete“, najviše odgovora odnosi se na: „putem sudjelovanja u aktivnostima HKD-a“ i „putem zajedničkog portala“, a pod „drugo“ zabilježen je prijedlog „regulirati status Središnjih knjižnica nacionalnih manjina s Ministarstvom kulture RH“.

Svi voditelji se slažu da Radna grupa za manjinske knjižnice HKD-a mora osmisliti i predložiti Smjernice za rad središnjih manjinskih knjižnica.

Multikulturalne knjižnične usluge u matičnim zemljama SMK

Analizu anketnog istraživanja započeti ćemo analizom fondova i odjela za nacionalne manjine u drugim zemljama koje voditelji navode u svojim odgovorima na pitanje broj 11. Recimo, u Italiji ne postoji sličan model kao u Hrvatskoj, ali većina narodnih knjižnica nudi cijeli niz multikulturalnih usluga. To su Biblioteka Sala Borsa u Bologni (www.bibliotecasalaborsa.it/content/ bibliotecamondo.html), Knjižnice Rima (projekt Knjižnice na jeziku – Biblioteche in Lingua (http://

www.romamultietnica.it/biblioteche-in-lingua.html), Knjižnična mreža grada Pistoie (https://www. sangiorgio.comune.pistoia.it/assets/NewSite/Servizi/IConsumiCulturaliDeiCittadiniStranieri. pdf). Talijansko knjižnično društvo (Associazione Italiana Biblioteche) osnivač je tzv. centra za koordinaciju multikulturalnih knjižnica, koje je objavilo manifest u kojem se donose i smjernice za rad sa strancima u narodnim knjižnicama16.

Najbliže modelu Središnje manjinske knjižnice bio bi Kutak talijanske knjige koji se nalazi u sklopu Osrednje knjižnice Srečka Vilharja Koper, koji je s platformom MLOL povezan s Talijanskom digitalnom knjižnicom u Istri. Kutak talijanske knjige djeluje i kao središnji informacijski centar za knjižnice zajednica Talijana i talijanske školske knjižnice u Sloveniji. Knjižnica Srečka Vilharja brine o stručnosti zaposlenih u Kutku talijanske knjige, a sredstva za materijalne troškove vezane uz prostor osigurava Samoupravna skupnost talijanske narodnosti Koper17. Programi koji se odvijaju u knjižnicama za pripadnike etničkih skupina u Češkoj su glazbene večeri, gostovanja raznih umjetnika, putopisna predavanja. Knjižni fond se sastoji od udžbenika za učenje češkog jezika, beletristike za djecu i odrasle na jeziku pripadajuće manjine. Knjižni fondovi za nacionalne manjine su različiti ovisno o području gdje nacionalna manjina živi. Fond na jeziku manjine uglavnom je uklopljen u cjelokupni fond ali samo ga neke knjižnice izdvajaju. 18 U Srbiji unutar nekih narodnih knjižnica postoji fond knjižnične građe na određenom jeziku nacionalne manjine (Subotica, Sombor, Novi Sad, Dimitrovgrad). U skladu s člankom 12. Zakona o bibliotečno-informacijskoj djelatnosti Savjete za nacionalne manjine ostvaruju pravo na samoupravu na području naobrazbe, informiranja, kulture i službene uporabe svojih materinskih jezika. Na primjer, manjinske samouprave mogu osnovati manjinsku knjižnicu. Recimo, Nacionalni savjet mađarske nacionalne manjine organizira stručno osposobljavanje knjižničara, formira knjižnični fond i potpomaže nabavu materijala na mađarskom jeziku za korisnike koji govore mađarski. Dakle, projekt se ostvaruje na lokalnoj a ne na državnoj razini. Fondovi na jezicima kao što je albanski, bugarski, hrvatski, rumunjski, slovenski, ukrajinski postoje u narodnim knjižnicama Srbije u sklopu multinacionalne zbirke u gradovima gdje su koncentrirane te nacionalne manjine19. Najsličniji hrvatskom monokulturalnom modelu središnje manjinske knjižnice su knjižnice za nacionalne manjine u Mađarskoj i Rumunjskoj. Kao sastavni dio kulturne autonomije knjižnice osnivaju i o njima se brinu Manjinske samouprave.

Analiza odgovora iz anketnog upitnika i intervjua

Analizom odgovora voditelja dolazimo do zaključka da je središnja manjinska knjižnica kulturno i informacijsko središte za pripadnike određene nacionalne manjine u sastavu narodne knjižnice ili manjinske udruge čija je glavna funkcija zadovoljavanje potreba pripadnika nacionalnih manjina na društveno reguliran način. Uloga i svrha središnjih manjinskih knjižnica je da osiguraju pristup informacijama i odgovarajućoj građi na jeziku nacionalne manjine ali i za sve građane, te da pružaju usluge i provode programe usmjerene prvenstveno na manjinsku populaciju uključujući i sve zainteresirane korisnike. Stoga koncept središnje manjinske knjižnice treba shvatiti kao integrirani dio programa narodnih knjižnica.

16 Per la biblioteca multiculturale. [citirano 201-01-7]. Dostupno na: https://www.aib.it/aib/commiss/mc/missione.htm

17 Oddelek za italijaniko Osrednje knjižnice Srečka Vilharja Koper. [citirano 2019-06-18]. Dostupno na: http://www. kp.sik.si/oddelek-za-italijaniko

18 Práce knihoven s menšinami a znevýhodněnými: Multikulturní aktivity v Masarykově veřejné knihovně Vsetín. [citirano 2019-05-06]. Dostupno na: www.svkkl.cz/ctenar/clanek2693 www.citacepro.com/dokument/PyMaxrqJ6wbvm7l7

19 Мултикултуралне

. [citirano 2019-06-18] h ps://www.nb.rs/view_ﬁle.php?ﬁle_id=4790

Za razliku od fondova na manjinskim jezicima koji se nalaze u mnogim narodnim knjižnicama, djelovanje središnje knjižnice nije ograničeno na matičnu narodnu knjižnicu gdje je njezino sjedište, nego putem mreže narodnih knjižnica obuhvaća sva područja u Hrvatskoj gdje je nastanjena nacionalna manjina ili ima potrebe za uslugom takve vrste. Manjinska knjižnica ima vlastita sredstva, vodi politiku nabave, u što spada i predaja dijela fonda u druge narodne knjižnice ili udruge, te organizacija programa izvan sjedišta.

U odnosu na srodne ustanove kao što su školske knjižnice nacionalnih manjina, knjižnice pri amaterskim udrugama, te odjeli u narodnim knjižnicama namijenjeni pripadnicima manjina, središnja manjinska knjižnica na neki način preuzima ulogu matičnosti, odnosno obavlja stručni nadzor i pruža stručnu pomoć u svezi stručnog rada, uređenja knjižnica, razmjenu razrađenih projekata i programa, savjetodavne pomoći u rješavanju prostornih problema, ustroju odjela i službi u skladu s propisanim standardima za narodne knjižnice.

Način rada središnje manjinske knjižnice bitno se razlikuje u svom radu i djelovanju u usporedbi s drugim multikulturalnim projektima koji se provode u Hrvatskoj i diljem Europe. Raspolaže autonomnim ﬁnancijskim sredstvima za nabavu i ostvarenje programa, ima slobodu a i odgovornost kreirati vlastitu politiku rada i nabave građe. S jedne strane manjinska knjižnica je dio narodne knjižnice i mora zadovoljiti opće kriterije da prikuplja građu višestruke namjene za širok krug korisnika, dok s druge strane, uzimajući nedostatak prostora i ograničenost sredstava, treba odrediti vrstu građe, razinu i dubinu njezine stručnosti, njezinu svrsishodnost, te iskorištenosti fonda obzirom da su ciljana skupina pripadnici nacionalne manjine druge ili treće generaciji i djeca iz miješanih obitelji koje u različitoj mjeri znaju materinski jezik ili su bilingvisti.

Uz pitanje nabave knjižnične građe vezano je i pitanje izvora nabave, a s time i speciﬁčni zahtjevi prema voditelju.

U članku Silvije Simsove “Library Training for Services to Minority Ethnic Groups: Concepts and General Principles“20 posebno poglavlje posvećeno je školovanju stručnjaka za rad u knjižnicama nacionalnih manjina. Prema njezinom mišljenju na katedri za informatičke znanosti mora postojati jedna grupa studenata koja bi se osposobljavala za rad s pripadnicima etničkih manjina, i da zadovolji sve zainteresirane za građu na stranom jeziku. Pokretačica projekta dr. sc. Đurđa Mesić označila je principe i postavila smjernice odabira voditelja središnje manjinske knjižnice s obzirom na to da se u matičnoj zemlji nabavlja 90% građe21 . Voditelj knjižnice je stručna osoba s visokom knjižničarskom naobrazbom koja obavlja sve knjižničarske stručne poslove. Pored toga što je izvorni govornik jezika manjine čiju knjižnicu vodi, mora dobro poznavati izdavačku produkciju u matičnoj zemlji, kao i načine njene nabave.

S obzirom da središnje manjinske knjižnice u skladu s modelom djeluju u okviru mreže narodnih knjižnica, danas međusobno online povezanih i s knjižničarskim sustavima matičnih zemalja zajedno čine globalnu informacijsku infrastrukturu, posebice na području digitalizacije, upravljanja podacima, distribucije informacija, odnosno stvaranje novih vrijednosti koje proizlaze iz ovakvog organizacijskog modela. Drugim riječima, središnja manjinska knjižnica je „glavni kompjutor“ koji upravlja informacijskim resursima na razini cijele Hrvatske. Ona surađuje i s drugim srodnim institucijama – školskim i specijalnim knjižnicama, arhivima i muzejima u gradovima i naseljima gdje je koncentrirana nacionalna manjina ili postoji interes za njihovu nacionalnu baštinu.

Prema analizi odgovora voditelja možemo zaključiti da središnja manjinska knjižnica u Hrvatskoj nije samo mjesto na kojem pripadnici nacionalne manjine mogu dobiti informaciju na

20 Simsova, S. Library Training for Services to Minority Ethnic Groups : Concepts and General Principles . // Library Trends . 2( 1980 ), 245-255 .

21 Mesić, Đ. National minorities in reading promoting programs of public libraries. // Multilingual Literacy A way to Europe. Budapest. 1993

materinskom jeziku, već manjinska knjižnica ima još tri dodatne uloge: kao suvremena knjižnica primjenjuje u radu naprednu tehnologiju; muzejska zbirka koja prezentira kulturološku dimenziju nacionalne manjine u RH i njezinu povezanost s matičnom zemljom; zavičajna zbirka s arhivom podataka o nacionalnoj manjini u Hrvatskoj.

Zahvaljujući suvremenoj tehnologiji središnja manjinska knjižnica osigurava posudbu i korištenje svoje građe i izvan mjesta svog sjedišta. Promiče i predstavlja kulturnu baštinu nacionalne manjine većinskom stanovništvu putem predavanja, tribina, predstavljanja novih izdanja, tematskih izložbi i njihovih digitaliziranih inačica, koje olakšavaju pristup građi, odnosno ne ograničava ga ﬁzičkim prostorom, radnim vremenom knjižnice i vremenskim okvirima.

Zavičajna zbirka

Posebno je važna uloga Zavičajne zbirke. To je dio fonda središnje manjinske knjižnice koji se odnosi na povijest i kulturu nacionalne manjine u Hrvatskoj jer u ovom slučaju pojam „zavičaj“ nije vezan za zemljopisni položaj nego za entitet državljana RH.22 Kultura kao temeljni čimbenik razvoja nacije nije nužno globalan već je njegova vrijednost neprocjenjiva za samu nacionalnu manjinu koja živi izvan matične države. Prema tome središnja manjinska knjižnica ima veliku ulogu u očuvanja podataka o nacionalnoj manjini u Hrvatskoj, njenom načinu života, brojnosti kroz povijesna razdoblja, istaknutim pripadnicima te omogućuje pristup tim podacima svim zainteresiranima.

U širem kontekstu Zavičajna zbirka obuhvaća svu izdavačku produkciju vezanu za određenu nacionalnu manjinu, te i onaj dio s povijesnim, etnološkim, etnografskim aspektom i samim kulturnim stvaralaštvom pripadnika manjine što sve čini okosnicu samog fonda središnje manjinske knjižnice.

Možemo reći da su središnje manjinske knjižnice zavičajne knjižnice za svoje manjine koje predstavljaju. Osim produkcije izdavačke djelatnosti amaterskih udruga i ustanova vezanih uz nacionalnMožemo reći da su središnje manjinske knjižnice zavičajne knjižnice za svoje manjine koje predstavljaju. Osim produkcije izdavačke djelatnosti amaterskih udruga i ustanova vezanih uz nacionalnu manjinu, tu su i amaterska elektronička izdanja, snimke emisija o nacionalnoj manjini, pozivnice i promotivni materijal s različitih manifestacija, foto-materijali, pisma, osobne fotograﬁje i sl. Svu tu građu središnja manjinska knjižnica putem skeniranja i digitaliziranja čini dostupnom bez obzira na udaljenost. Također, nudi i uslugu prevođenja manjih dijelova zbirke na hrvatski jezik za potrebe znanstvenih istraživanja.

Zavičajna zbirka ima iznimnu vrijednost i značaj jer pruža uvid u kulturni, društveni, politički i gospodarski život manjinske zajednice u RH. Uvid u građu omogućuje stjecanje znanja o povijesti, tradiciji i običajima nacionalne manjine u Hrvatskoj, o djelovanju i radu značajnih udruga i pojedinaca, umjetničkom stvaralaštvu te drugim speciﬁčnostima kulturno-povijesnog naslijeđa pripadnika manjine u Hrvatskoj. Riječ je o publikacijama objavljenim u Hrvatskoj i inozemstvu, bez obzira na jezik kojim su napisane i vrstu medija. Obzirom da sve knjižnice nacionalnih manjina nemaju izdvojeni prostor u matičnoj narodnoj knjižnici, Zavičajne zbirke nisu smještene u istim uvjetima ali može se izdvojiti nekoliko zajedničkih značajki:

- građa je izdvojena;

- glavnina građe se koristi isključivo u čitaonici tijekom radnog vremena knjižnice;

- duplikati građe nalaze se u općem fondu knjižnice i mogu se posuđivati prema općim pravilima posudbe;

22 Preporuke za ustroj zavičajne zbirke u narodnim knjižnicama i drugim knjižnicama (ustanovama) koje prikupljaju knjižničnu zavičajnu građu. [citirano 2019-06-11]. Dostupno na: http://www.hkdrustvo.hr/clanovi/Preporuke.pdf

- fond Zavičajne zbirke moguće je pretraživati pomoću e-kataloga matične narodne knjižnice; - građa je razvrstana je prema vrsti, dok je na policama smještena prema UDK sustavu.

Fond zavičajne zbirke sadržajno obuhvaća:

– publikacije objavljene u Hrvatskoj na jeziku nacionalne manjine; – publikacije autora- pripadnika nacionalne manjine; – publikacije drugih autora koji se sadržajno odnose na nacionalnu manjinu;

Fond zbirke je većim dijelom formiran prikupljanjem obaveznog primjerka, poklona građana, kupnjom ili poklonom autora i otkupom iz antikvarijata.

U zavičajnu građu spadaju i dokumenti koji nisu umnoženi tiskom

– rukopisi, djela znamenitih ljudi zavičaja, te njihova korespondencija i bilješke; – geografske karte zavičaja; – audiovizualni materijal, muzičke ili govorne gramofonske ploče, magnetofonske vrpce, CD ili DVD diskovi, e-publikacije; – note, grafike, fotografije, filmovi, slajdovi, razglednice, zapisi emisija;

– sitni bibliotečni materijal: leci, plakati, programi, pozivnice, prospekti i dr.

Građa svake od zavičajnih zbirki je obrađena u programu koji koristi matična narodna knjižnica. Većina voditelja izrađuje posebnu bibliograﬁju u elektroničkom obliku, koja se periodički objavljuje.

Arhivska uloga

SMK

Većina zavičajnih zbirki u Hrvatskoj, barem u narodnim knjižnicama, prikuplja građu na svim medijima, nastala ili objavljena na teritoriju koji je deﬁniran kao zavičaj, kao i građa nastala bilo gdje u svijetu koja se na njega odnosi. Osobne i obiteljske dokumente, drugu arhivsku građu vezanu uz privatni život osoba ili obitelji u zavičaju u Hrvatskoj prikupljaju lokalni arhivi.

Za razliku od podjele uloga kod prikupljanja građe između narodnih knjižnica i arhiva, Središnja knjižnica čuva sveukupnu građu o nacionalnoj manjini u Hrvatskoj, njenom načinu života, brojnosti kroz povijesna razdoblja, istaknutim pripadnicima, odnosno čuva memoriju etničke skupine. Središnja knjižnica je vlasnik, posjednik i skrbnik gradiva različitih stvaratelja, okrenut je najrazličitijim korisnicima od znanstvenika raznih područja do građana, istraživača povijesti etničke skupine, naselja, obitelji, pojedinaca.

U ovom smislu ulogu središnje manjinske knjižnice je teško procijeniti. Naravno, Nacionalna i sveučilišna knjižnica prikuplja sve tiskane materijale, računajući i izdavačku djelatnost amaterskih udruga i ustanova vezane uz nacionalnu manjinu, ali jedan dio podataka ne može se naći u NSK. To su amaterska elektronska izdanja u obliku e-knjige i PDF-u, snimke emisija o nacionalnoj manjini, amaterske snimke događaja vezana uz nacionalnu manjinu i pojedince – pripadnike nacionalne manjine, pozivnice i promotivni materijal različitih manifestacija nacionalne manjine, foto-materijali, osobne fotograﬁje i sl. Osim toga, manjinska knjižnica pruža mogućnost dobivanja informacije korisnicima na udaljenosti putem skeniranja i digitaliziranja materijala, te uslugu prevođenja manjih dijelova na hrvatski jezik za potrebe znanstvenih istraživanja. Većina manjinskih knjižnica ima i malu zbirku RARA.

Obavezni primjerak

Za formiranje zavičajne odnosno arhivske zbirke nacionalne manjine tijesno je vezano pitanje obveznog primjerka jer Središnja knjižnica nacionalne manjine prikuplja „nacionalnu“ građu koja nije vezana za zemljopisni položaj nego za entitet državljana RH.

Novi Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti23 u 10. poglavlju propisuje redovito, besplatno i ažurno dostavljanje nekoliko primjeraka svih tiskanih i netiskanih publikacija, odnosno knjižne i neknjižne, audiovizualne i elektroničke građe navedenim u Zakonu ustanovama. U istom poglavlju u članku 5. Zakon propisuje da je svaki nakladnik dužan dostaviti još po jedan primjerak publikacija matičnoj knjižnici na području županije na kojoj je njegovo sjedište radi stvaranja zavičajne zbirke.

Nažalost ni novi Zakon, ni podzakonski propisi ne reguliraju dostavljanje obveznog primjerka publikacija na jeziku nacionalne manjine odnosno na hrvatskom jeziku s manjinskom tematikom.

Uzimajući u obzir da se takva izdanja uglavnom izdaju na sredstva iz državnog proračuna putem Savjeta za nacionalne manjine, odnosno na sredstva izdvojena iz lokalnih proračuna, na prijedlog

HKD Radne grupe za manjinske knjižnice pokrenuta je inicijativa da se obrati ﬁnancijerima projekata i programa udruga nacionalnih manjina na području informiranja i izdavaštva da se u ugovore o dodjeli sredstava unese članak o dostavi obveznog primjerka Središnjim manjinskim knjižnicama RH.

Digitalizacija zavičajne zbirke je sljedeći korak uzimajući u obzir da takva izdanja uglavnom izlaze u angažmanu amaterskih udruga nacionalne manjine, s malom tiražom i nemaju ponovljenih izdanja. Digitalizacija takve vrste građe bi riješila problem kako očuvanja tiskanih izdanja koja se uništavaju i gube, tako i dostupnost velikom broju korisnika u bilo kojem dijelu Hrvatske i izvan nje.

Središnja knjižnica ima samo jednog zaposlenog – voditelja. Mnogi od njih imaju i zaduženja u matičnoj narodnoj knjižnici, a neki voditelji su započeli pripremu enumerativnih bibliograﬁja koje bi sadržale sva djela izašla u Hrvatskoj.

U širem kontekstu Zavičajna zbirka obuhvaća svu izdavačku produkciju vezanu za nacionalnu manjinu, ali dio koji se bavi povijesnim, etnološkim, etnografskim aspektom i kulturnim stvaralaštvom pripadnika manjine od čega izgrađuje i organizira nacionalnu zbirku.

Osim što pruža opširnu informaciju o nacionalnoj manjini, zavičajna zbirka je materijal za prezentaciju putem izložbi odnosno dijelom služi za obavljanje muzejske djelatnosti.

Muzejska uloga središnje knjižnice nacionalne manjine

Sljedeća funkcija je muzejska, jer prezentira kulturološku dimenziju nacionalne manjine u RH i njezinu povezanost s matičnom zemljom.

Uzimajući u obzir da knjižnice i muzeji imaju slične socijalne funkcije (memorijalne, komunikacijske i informacijske) i zadaće (prikupljanje, obrada, izučavanje, pohrana i demonstracija) uvrštavanje elemenata muzejske djelatnosti u knjižnice može se objasniti time da tradicionalno poimanje o knjižnici ili muzeju kao konzervativnoj komponenti kulture odlazi u prošlost. Knjižnice i muzeji imaju potencijal stvaranja zajedničkih baza podataka koje bi olakšali korisniku traženje podataka

Stoga, središnja manjinska knjižnica igra bitnu ulogu, jer u Hrvatskoj, uz rijetke izuzetke, ne postoje muzeji koji bi u stalnom postavu prezentirali kulturnu baštinu nacionalne manjine.

Posebnosti muzejske struke knjižnice prilagođavaju svojim potrebama, te na takav način poboljšavaju kvalitetu usluge ali i naglašavaju socijalno značenje ustanove. Osobna aktivnost voditelja manjinske knjižnice osigurava jedinstvenost autorske koncepcije ekspozicija, te korištenje originalnih metoda rada obzirom da je prostor za djelovanje dosta ograničen.

23 Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti (NN 17/19).[citirano 2019-07-12]. Dostupno na: https://www.zakon. hr/z/1925/Zakon-o-knji%C5%BEnicama-i-knji%C5%BEni%C4%8Dnoj-djelatnosti-2019

Uzimajući u obzir da svaki postav ima vremensko ograničenje, to diktira razvoj digitalnih zbirki jer olakšava pristup građi svim korisnicima, ne ograničava pristup ﬁzičkim prostorom i radnim vremenom matične knjižnice.

Sve središnje knjižnice regularno organiziraju izložbe posvećene kulturi, povijesnom izričaju u novoj domovini ili izdavačkoj djelatnosti nacionalne manjine ali osnovni nedostatak tih izložbi je da su one vremenski i prostorno ograničene. IT tehnologije pružaju idealnu mogućnost da takva izložba bude trajno smještena u digitalnom prostoru jer stvaranje digitalnih informacijskih resursa obavezno se oslanja na tradicijsku metodiku, odnosno prema materijalu svake izložbe može se razraditi njezina elektronička verzija i kreirati elektronička datoteka24

Druga vrsta digitalne izložbe ima tu prednost što pruža mogućnost komunikacije knjižničara i korisnika, predstavlja puno materijala ali ne zauzima ﬁzički prostor knjižnice. Osim na portalu matične knjižnice linkovi na stranicu izložbe mogu se naći i na srodnim portalima što povećava broj gledatelja ali i potencijalnih korisnika manjinske knjižnice. Elektronska verzija za mobilni uređaj širi auditorij gledatelja na one koji ne koriste računalo.

Može se ustvrditi da je kulturna baština koja je nastala u kontekstu autohtone etničke skupine postala vrijednost u općem kontekstu, odnosno manjinska zbirka dio je hrvatske kulturne baštine jer je kulturna raznolikost određujuća značajka čovječanstva.

U ovom kontekstu zbirka Središnje manjinske knjižnice je dio knjižničnog fonda matične narodne knjižnice koji se odnosi na povijest pradomovine, omogućava interakciju kultura, širenje i distribuiranje tradicionalnih kulturnih izričaja jer bez obzira što je oformljena zbog potreba određene etničke grupe, manjinska knjižnica je otvoreni sustav koji propagira kulturno nasljeđe drugog naroda, a služi i potrebama većinskog stanovništva.

Prava korisnika na slobodan pristup

informacijama

Tema slobodnog i neometanog pristupa informacijama i posebne uloge knjižnica i knjižničara u tom procesu otvorena je naširoko u knjižničarskoj struci tek posljednjih dvadesetak godina25. Međutim, istu temu ali u nešto užem obliku već je krajem 80-tih godina istaknula dr. sc. Đurđa Mesić u svom radu „Potrebe narodnosti za knjigom i informacijama i uloga narodne knjižnice: usporedba stanja u Hrvatskoj s modelom u Mađarskoj“26.

Štoviše, dva temeljna dokumenta na europskoj razini: Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima iz 1992. godine, te Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina iz 1995. godine Republika Hrvatska je ratiﬁcirala 1997. godine; Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina kojim je zaokružena legislativa Republike Hrvatske prema nacionalnim manjinama osiguravanjem prava na služenje svojim jezikom i pismom bio je prihvaćen 2002. godine, a prva knjižnica za nacionalnu manjinu otvorena je već 1991. godine27

Stoga, može se odlučno tvrditi da je knjižničarska struka išla ispred svog vremena prepoznavši potrebu sugrađana – pripadnika nacionalnih manjina za informacijama na svom jeziku kao ključni element u očuvanju nacionalne kulture u drugoj domovini.

24 Todorcev Hlača, K. Središnja manjinska knjižnica: 3 u 1. Mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture: zbornik radova // 22 savjetovanje Arhivi, knjižnice, muzeji // Gošće urednice Vesna Hodak …[et al.]. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2019. Str. 368-372.

25 Horvat, A. Hrvatsko knjižničarsko društvo i slobodan pristup informacijama// (http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/HKD_sl_ prist_inf.htm)

26 Isto kao 9.

27 Središnje knjižnice nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj : vodič / uredile Liana Diković i Ljiljana Črnjar. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2010.

Međutim, slobodni pristup informacijama, odnosno građi na manjinskom jeziku zauzima posebno mjesto u organizacijskoj strukturi osmišljenog i ostvarenog modela Središnje manjinske knjižnice, koji se, uza sve pozitivne značajke, temelji na tri kontradiktorne sastavnice.

Prva strukturna sastavnica je područje rada koje se odnosi na cijelu Hrvatsku, što otežava pružanje usluga korisnicima izvan matične knjižnice.

Druga je status manjinske knjižnice koja nije samostalna ustrojstvena jedinica, a više odgovara kriterijima odjela, što smanjuje mogućnost primjene strateških prijedloga s ciljem kvalitativnog razvoja.

Treća sastavnica je namjena koja obuhvaća djelokrug pružanja usluga iz područja kako narodne knjižnice, tako i školske pa čak i visokoškolske knjižnice.

Sve tri sastavnice su u proturječnom sukobu na takav način što područje rada više odgovara ustanovi koja ima status samostalne jedinice uz velike ovlasti, a djelokrug pružanja usluga obuhvaća više područja koja su u nadležnosti različitih vrsta knjižnica prema namjeni i prema sadržaju.

Osim toga, korisnici Središnjih manjinskih knjižnica su raseljeni po cijeloj državi, kako u kompaktnim enklavama, tako i u malim skupinama, te pojedinačno diljem Hrvatske.

U ovoj situaciji jedan od najvećih izazova je doći do čitatelja. Osnovni čimbenik u rješavanju tog problema je dostupnost informacija putem javnog pristupa internetu u svakoj narodnoj knjižnici jer to predviđa osmišljeni model funkcioniranja manjinske knjižnice unutar mreže narodnih knjižnica.

S druge strane manjinska knjižnica ima nekoliko najraširenijih tipa korisnika pripadnika nacionalne manjine od kojih svaki zahtijeva svoj pristup informacijama:

1. pripadnici nacionalne manjine koji ostaju unutar komunikacijske okoline svojih sunarodnjaka;

2. pripadnici nacionalne manjine koji proširuju komunikacijsku okolinu i na druge skupine stanovništva jer ih vežu zajednički interesi i položaj;

3. pripadnici nacionalne manjine koji ne napuštaju komunikacijsku okolinu svojih sunarodnjaka ali je proširuju na građane i institucije zemlje nastanjenja, što ukazuje na razvijanje integracijskih procesa i njihovo uključivanje u socio-kulturni prostor;

4. napuštaju komunikacijsku okolinu svojih sunarodnjaka i komuniciraju samo s građanima i institucijama zemlje nastanjenja.

Za sve četiri kategorije, što zbog jezika, što zbog potreba za speciﬁčnom informacijom, važno je imati mogućnost komunikacije s voditeljem Središnje knjižnice.

Osim spomenutih četiriju kategorija korisnika, Središnje knjižnice nacionalnih manjina, zadovoljavaju potrebe znanstvenika, istraživača, studenata, poslovnih ljudi, zaposlenika veleposlanstva, poduzetnika, turista, zaljubljenika u drugu kulturu, bračnih partnera i prijatelja pripadnika nacionalnih manjina28.

Ako izdvojimo četiri čimbenika: - raseljenost pripadnika nacionalne manjine diljem Hrvatske; - tipove korisnika – pripadnika nacionalne manjine; - korisnike manjinske knjižnice koji nisu pripadnici nacionalne manjine; - stupanj poznavanja jezika i pisma nacionalne manjine,

28 Bezugloff, N. “ Library Servises to Non - English - Language Ethnic Minoritis of the United States “ // Graduate School of Library and Information Science. University of Illinois at Urbana-Champaign In; Library Trends 29 (2) 1980: Library Services to Ethnocultural Minorities: 259-274 (h p://hdl.handle.net/2142/7144)

jasno je da za voditelja predstavlja poseban izazov prilagoditi knjižnično - informacijske usluge potrebama svakog pojedinca.

U današnje vrijeme, s razvojem interneta puno je lakše doći do čitatelja ali ponekad naizgled jednostavno rješenje još više zakomplicira stvar ili pak naiđe na uzajamno isključivanje starih pravilnika i novih tehnologija.

Najraširenije metode prezentacije knjižnične građe su: „e“ katalog, internet bilten, web stranica, knjižnični stacionar. Međutim, vrlo često se događa da korisnik, koji u pravilu nije upoznat s izdavačkom produkcijom matične zemlje, ne zna što točno treba tražiti u zajedničkom e-katalogu, gdje se na web portalu narodne knjižnice može pronaći link na stranicu središnje knjižnice nacionalne manjine, ili kako koristiti uslugu međuknjižnične posudbe.

U slučaju pristupa informaciji putem interneta, bitno je da slobodan pristup bude omogućen korisniku u bilo kojoj narodnoj knjižnici tako da korisnik na licu mjesta uz pomoć mjesnog informatora ili uspostavom veze s matičnom središnjom knjižnicom nacionalne manjine, može doći do traženih informacija brzo i eﬁkasno.

Model središnje knjižnice podrazumijeva da knjižnica, koja u stvarnosti ima status posebne službe unutar narodne knjižnice, koristi infrastrukturu mreže narodnih knjižnica diljem Hrvatske baš s ciljem njene otvorenosti, te slobodnog pristupa fondu i informacijama za sve nabrojene kategorije korisnika.

Ovdje je vrlo bitan još jedan segment modela – organizacija informacijske službe, što je vrlo speciﬁčno za knjižnicu nacionalne manjine. Uzimajući u obzir da skoro svaka narodna knjižnica ima radno vrijeme od 8 do 20 sati, teško je organizirati neprekidan rad informatora koji može dati iscrpnu informaciju o fondu manjinske knjižnice. Neposredno od voditelja manjinske knjižnice korisnici mogu dobiti informaciju telefonom ili elektronskom poštom, što bi korisniku trebala omogućiti njegova matična narodna knjižnica. U ovom slučaju smještenost manjinske knjižnice u narodnoj knjižnici trebalo bi imati odlučujuću ulogu ali, nažalost nije uvijek tako.

Naime, kako je već bilo rečeno, za razliku od korisnika narodne knjižnice koji u 90% slučajeva znaju koju građu traže, odnosno prezime autora i naslov knjige, korisnik manjinske knjižnice često traži građu određene tematike bez naslova i imena autora. Prema tome, posebnost rada manjinske knjižnice podrazumijeva još jedan vrlo važan aspekt, koji nije povezan s modernom tehnologijom ali svakako povezan s pravom korisnika na slobodan pristup informacijama, odnosno fondu.

U narodnim knjižnicama gradova i općina gdje je koncentrirana nacionalna manjina postoje knjižnični stacionari središnjih knjižnica. U pravilu su to manje referentne zbirke, informacijska građa kako na jeziku manjine, tako i na drugim svjetskim jezicima, manji dio beletristike, pokoja dječja knjiga i sl. Vrlo je bitno da se za takvu građu nađe mjesto u slobodnom pristupu koji je dostupan svim korisnicima i ne treba intervenciju knjižničara. Smještanje takvog fonda u spremište baca ga u razred „mrtvog tereta“ od kojeg korisnici nemaju nikakve koristi.

Još jedan problem – cirkulacija građe manjinske knjižnice u mreži narodnih knjižnica. Kako je već bilo rečeno, čak i fondovi knjižničnih stacionara u pravilu ne uključuju beletristiku jer je vrlo teško osigurati potreban broj primjeraka popularnog naslova zbog manjka ﬁnancijskih sredstava. Problem posudbe beletristike može se riješiti međuknjižničnom posudbom, ako je matična narodna knjižnica voljna napraviti izuzetak za građu iz fonda središnje knjižnice nacionalne manjine jer u pravilu beletristika se ne posuđuje.29

29 http://www.kgz.hr/hr/informacije/upisi-i-posudba-196/medjuknjiznicna-posudba/2203

Sumirajući navedeno možemo formulirati zaključak:

- konačni cilj procesa slobodnog pristupa informaciji je stvoriti kod korisnika naviku da dolazi u prostorije knjižnice, koristi pristup internetu, e-katalog i e-bilten, posuđuje knjižničnu građu, daje povratnu informaciju o fondu i usluzi središnje i narodne knjižnice.

- mreža narodnih knjižnica posredstvom knjižničara-informatora mora biti aktivno uključena u proces slobodnog pristupa informacijama svih kategorija korisnika manjinske knjižnice.

- narodna knjižnica u koju će doći korisnik – pripadnik nacionalne manjine mora mu osigurati dostupnost informacijama, kako kontakt s voditeljem manjinske knjižnice, tako i samostalnu dostupnost informacijama bilo putem interneta, bilo putem međuknjižnične posudbe30.

Središnje knjižnice nacionalnih manjina u digitalnom prostoru

U suvremeno doba sve veću ulogu igra vidljivost manjinske knjižnice u digitalnom prostoru.

Središnja manjinska knjižnica osvaja digitalni prostor prije svega zbog svoje zadaće pružanja usluga korisnicima izvan sjedišta u matičnoj narodnoj knjižnici, što podrazumijeva komunikaciju s korisnicima, on-line rezervaciju, digitalizaciju zavičajne zbirke i izdanja koja izlaze u Hrvatskoj u malim nakladama, izradu i plasman virtualnih uradaka (bilten, izložba, posjet knjižnici, snimka događaja), nabavu i korištenje e-knjiga, te njihovu dostupnost.

Manjinska knjižnica osvaja digitalni prostor zbog bitne vidljivosti u zajednici. Za manjinske knjižnice je vrlo bitno da podaci koje voditelj prikuplja u središnjoj knjižnici budu dostupni udaljenim korisnicima u cijeloj Hrvatskoj.

Razvoj digitalnih usluga danas je uobičajena pojava, ali knjižnice, za razliku od elektronskih izvora informacije, turističkih i reklamnih agencija koje aktivno koriste Internet, kod stvaranja digitalnih kolekcija nastupaju u neuobičajenoj za sebe ulozi. Povijesno gledajući knjižnica se nikada nije bavila stvaranjem dokumentarnog kontenta. Smisao knjižnice je bio sabiranje, sistematiziranje, čuvanje i davanje na korištenje prikupljenog fonda. Danas, intenzivno prodiranje IT tehnologija rađa kod knjižničara potrebu da se iz korisnika informacijskog sadržaja pretvore u proizvođača. Ovo se odnosi i na manjinsku knjižnicu koja se nalazi na tragu suvremenih kretanja31.

Obzirom da središnje manjinske knjižnice u skladu s modelom djeluju u okviru mreže narodnih knjižnica, povezane međusobno i s knjižničarskim sustavom matičnih zemalja, globalna informacijska infrastruktura, posebice digitalizacija, omogućavaju upravljanje podacima, distribuciju i sustavni plasman informacija, umrežavanje, te stvaranje novih vrijednosti koje proizlaze iz zadanog organizacijskog modela koji predviđa da je manjinska knjižnica informacijsko središte na razini cijele Hrvatske s naglaskom na područja koncentracije nacionalne manjine.

Kao odgovor na izazov, manjinska knjižnica osvaja digitalni prostor jer to pruža mogućnost kvalitetne usluge udaljenim korisnicima u cijeloj Hrvatskoj, provodi raznovrsne programe u virtualnom prostoru, pruža sve vrste informacija svim vrstama korisnika, te postiže vidljivost u zajednici32.

30 Todorcev Hlača, K. Strategija razvoja knjižnica za nacionalne manjine: prava korisnika na slobodni pristup informacijama // 13. s 14. Okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama: zbornik radova / urednice Tea Grašić i Ivana Hebrang Grgić. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo. (2013/2014).

31 Todorcev Hlača, K. Vidljivost i utjecaj programa i usluga središnjih manjinskih knjižnica posredstvom vrednovanja usluga. // Vrednovanje djelatnosti narodnih knjižnica: zbornik radova //10. savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj / urednice [Dunja Marija Gabriel i Frida Bišćan]. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2017. str. 203-215.

32 Stepanov V.K. Formirovanie cifrovyh kollekcij v tradicionnyh bibliotekah. // Naučnye i tehničeskie biblioteki 2(2007), Dostupno na: https://elibrary.ru/item.asp?id=9548775 [citirano: 2020-01-16].

Anketno istraživanje

Anketiranje je provedeno u razdoblju od svibnja do lipnja 2017. godine. Od 10 voditelja (prije osnivanja Središnje knjižnice Roma 2019. godine) središnjih manjinskih knjižnica anketiranju se odazvalo njih 9. Anketni upitnik sastavljen je u suradnji sa sociologom, a sastoji se od 17 pitanja.

Prikupljeni podaci obrađeni su kvantitativnom metodom, te su stvoreni zaključci iz kojih je razvidno u kojem smjeru manjinske knjižnice moraju napredovati kao zasebne zbirke koje su u sastavu matične knjižnice ujedno i dio mreže narodnih knjižnica u Hrvatskoj.

Od 17 ponuđenih pitanja, 8 su vezana za digitalne proizvode i usluge koje pružaju manjinske knjižnice, 7 su se odnosila na položaj u odnosu na matičnu narodnu knjižnicu, županijsku matičnu službu (koja je zadužena od strane Ministarstva kulture za nadzor), nabavu građe (uključujući e-publikacije), usluge manjinske knjižnice, te suradnju s matičnim zemljama. Dva pitanja su vezena za vidljivosti manjinske knjižnice u digitalnom prostoru33.

Odgovori na pitanje: Ima li vaša manjinska knjižnica jasno vidljivu aplikaciju na mrežnim stranicama matične knjižnice? pokazali su da od 9 manjinskih knjižnica vidljivost u predstavljanju javnosti i korisnicima u potpunosti je zadovoljena kod četiri, tako da se link nalazi na naslovnoj stranici portala.

Pronalazak aplikacije kod pet knjižnica traži određene vještine i obaviještenost korisnika o lokaciji manjinske knjižnice, obzirom da se do aplikacije dolazi u nekoliko koraka preko poveznice „Odjeli“, odnosno „Iz knjižnice“, odnosno „Ostalo“.

O aktivnostima na izdvojenoj stranici manjinske knjižnice mogu se informirati korisnici 3 knjižnice, dok se informacije o aktivnostima i najave događaja ostalih manjinskih knjižnica nalaze na mrežnim stranicama matičnih knjižnica zajedno s aktivnostima narodne knjižnice.

Obzirom da je jedna od zadaća manjinske knjižnice pružiti udaljenim korisnicima veći obujam informacije, posebno se obrađivalo pitanje izrade digitalnih izvora informacija za korisnike:

1. elektronički katalog

2. digitalni bilten

3. digitalna izložba

4. digitalizirani materijali zavičajne zbirke

5. poticanje e-čitanja odnosno poveznice na mrežne stranice u Hrvatskoj i matičnim zemljama

Od 9 knjižnica sve koriste mogućnosti e-kataloga koji proširuje dijapazon mogućnosti za korisnike i ne ograničuje dostupnost informaciji radnim vremenom knjižnice.

Prema načelima struke, ovisno o matičnoj narodnoj knjižnici, u sustavu ZAKI radi 4, u sustavu Metelvin – 3 i u sustavu CROLIST – 2 manjinske knjižnice.

PPrema tome, sve manjinske knjižnice informiraju korisnika o fondu putem operativnog sustava matične narodne knjižnice ali nijedna nema izdvojeni izvor podataka unutar e-kataloga. Odnosno, bez obzira što je fond manjinske knjižnice izdvojen u posebnu zbirku, korisnik nema speciﬁčnu uslugu pregleda cijelog fonda u zasebnom fajlu. Tako da korisniku koji ne traži određeni naslov ili autora, a želi imati predodžbu o fondu manjinske knjižnice, e-katalog neće biti od koristi.

Zbog speciﬁčnih uvjeta prezentacije informacija korisnicima je u nekim manjinskim knjižnicama osmišljen i izrađen opsežan informativni i promotivni materijal - e-bilten

33 Todorcev Hlača, K. Vidljivost i utjecaj programa i usluga središnjih manjinskih knjižnica posredstvom vrednovanja usluga. // Vrednovanje djelatnosti narodnih knjižnica: zbornik radova //10. savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj / urednice [Dunja Marija Gabriel i Frida Bišćan]. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2017. str. 203-215.

Od 9 knjižnica opsežan e-bilten prinova imaju 2 knjižnice, popis prinova ili preporuke za čitanje – 2 .

Izradom i prezentacijom digitalnih odnosno virtualnih izložbi bave se samo 2 od 9 knjižnice.

Naime, sve središnje knjižnice regularno organiziraju izložbe posvećene kulturi, povijesnom izričaju ili izdavačkoj djelatnosti nacionalne manjine ali osnovni nedostatak tih izložbi je da su one vremenski i prostorno ograničene. IT tehnologije pružaju idealnu mogućnost da takva izložba bude trajno smještena u digitalnom prostoru jer se stvaranje digitalnih informacijskih resursa obavezno oslanja na tradicijsku metodu, odnosno na materijalu svake izložbe može se razraditi njezina elektronička verzija i kreirati elektronička datoteka .

Digitalna izložba ima tu prednost što pruža mogućnost komunikacije knjižničara i korisnika, predstavlja puno materijala ali ne zauzima ﬁzički prostor knjižnice. Osim na portalu matične knjižnice linkove na stranicu izložbe mogu se naći i na srodnim portalima što povećava broj gledatelja ali i potencijalnih korisnika manjinske knjižnice. Elektronska verzija za mobilni uređaj širi auditorij gledatelja na one tko ne koristi računalo.

Najlošija je situacija s digitalizacijom zavičajne zbirke manjinske knjižnice obzirom da takva izdanja uglavnom izlaze u angažmanu amaterskih udruga nacionalne manjine, s malom tiražom i nemaju ponovljenih izdanja. Digitalizacija takve vrste građe bi riješila problem kako očuvanja tiskanih izdanja koja se uništavaju i gube, tako i dostupnost velikog broja korisnika u bilo kojem dijelu Hrvatske i izvan nje.

S obzirom na zemljopisno područje koje obuhvaća, zavičajna zbirka može biti lokalna, subregionalna ili regionalna34. Pod zavičajnom zbirkom manjinske knjižnice podrazumijeva se dio fonda koji se odnosi na povijest i kulturu određene nacionalne manjine u Hrvatskoj. Kultura je osnovni čimbenik razvoja nacije, ali kulturni izričaj ne mora imati globalni karakter za državu, njegova vrijednost je neprocjenjiva za samu nacionalnu manjinu. U ovom smislu samo knjižnica može kvalitetno obaviti misiju očuvanja podataka o nacionalnoj manjini u Hrvatskoj, njenom načinu života, brojnosti kroz povijesna razdoblja, istaknutim pripadnicima te omogućiti pristup podacima svim zainteresiranim.

Na današnji dan nijedna manjinska knjižnica nema digitaliziranu građu, ali u planu je da Radna grupa za manjinske knjižnice HKD-a pokrene zajednički projekt.

Poticanjem kulture e-čitanja s obzirom da središnja knjižnica mora zadovoljiti potrebe korisnika i izvan sjedišta središnje knjižnice35, aktivno se bave 2 manjinske knjižnice, dok 3 knjižnice potiču korisnike na korištenje udaljenih izvora informacija odnosno imaju poveznice na hrvatske mrežne stranice i portale u matičnim zemljama.

Na pitanje „Ima li vaša knjižnica proﬁl na društvenim mrežama?“ potvrdno je odgovorila samo knjižnica izvan sustava narodnih knjižnica, odnosno Središnja knjižnica Srba, dok 4 knjižnice koriste društvene mreže matičnih knjižnica.

34 Enciklopedijski članak: zavičajna zbirka, on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Dostupno na http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=66968 [citirano: 2020-01-16].

35 Središnji državni portal. Ministarstvo kulture. [citirano: 2020-01-16]. Dostupno na h p://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=200

Dobiveni putem anketiranja rezultati u tablici.

Tablica 1.

Ie-katalog9

IIe-bilten prinova, preporuke4

IIIdigitalna izložba 2

IVdigitalizacija zavičajne građe0

Vpoticanje e-čitanja i poveznice5

Tablica 2.

Ilink na manjinsku knjižnicu na naslovnom stranici portala4

IIlink nije na naslovnom stranici portala5

IIIzasebne društvene mreže1

IVdruštvene mreže matične ustanove4

Vne koristi društvene mreže 4

VIinformacija o aktivnostima na stranici manjinske knjižnice3

VIIinformacija o aktivnostima na zajedničkom portalu matične ustanove6

Na osnovu istraživanja može se zaključiti da središnje manjinske knjižnice koriste IT tehnologije u svom radu ali digitalni proizvodi i izvori podataka nisu podjednako zastupljeni u svakoj od knjižnica.

U svezi s pitanjem vidljivosti može se zaključiti da lokacija linka i lokacija informacija o aktivnostima ne ovisi o voditelju knjižnice nego o autoru aplikacije mrežnih stranica, dok slabo korištenje društvenih mreža matičnih narodnih knjižnica je isključivo propust voditelja manjinskih knjižnica.

Obzirom da fond manjinske knjižnice nije izdvojen u e-katalogu, trebalo bi problem rješavati preko godišnjih e-biltena prinova koji bi se nalazili na mrežnoj stranici središnje knjižnice.

Svih pet osnovnih digitalnih usluga je zastupljeno u matičnim knjižnicama gdje su smještene 9 središnjih manjinskih knjižnica ali većina usluga nisu zastupljene u svakoj od njih. Najmanje su korištene takve mogućnosti kao digitalna izložba i e-bilten prinova dok će digitalizacija zavičajne zbirke biti moguća tek u sklopu zajedničkog projekta.

Kao primjer dobre prakse zajedničkog djelovanja u digitalnom prostoru voditelja manjinskih knjižnica može se navesti izložba „Knjižnice nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj“36. U realizaciji projekta sudjelovalo je istih devet manjinskih knjižnica tako da voditelji nijednom nisu imali potrebu da se sastanu. Nakon što je putem elektronske pošte bila dogovorena ujednačena shema prikupljanja podataka za prezentaciju svake od knjižnica, kolega je sistematizirao materijal i poslao ga tehničkom uredniku koji je opet uz pomoć digitalne tehnologije proslijedio 10 plakata u tisak. Voditelji su se okupili u Zagrebu na otvorenju izložbe koja je izazvala veliki interes Ministarstva kulture i Hrvatskog knjižničarsko društva kao ﬁnancijera i ustanova koje se bave pitanjima nacionalnih manjina. Nažalost izostao je najbitniji korak – izložiti plakate u digitalnom obliku na internetu za sve korisnike mreže jer nema digitalne platforme na kojoj bi to moglo biti

36 Mala izložba s velikom porukom. // HKD Novosti 78 (2018). [citirano: 2020-01-17]. Dostupno na https://www.hkdrustvo.hr/hkdnovosti/clanak/1531

učinjeno. Taj problem prije ili kasnije središnje manjinske knjižnice morat će rješavati ponaosob ili zajedničkim snagama ako žele zaštiti i distribuirati izdanja zavičajne zbirke.

Završno pitanje anketnog upitnika bilo je pitanje-rasprava o tome bi li bilo svrsishodno da Središnje manjinske knjižnice izrade zajedničku mrežnu stranicu? Svi voditelji se slažu da bi bilo dobro imati zajednički portal na platformi HKD ili NSK. Zajednički je stav da poboljšanju vidljivosti središnjih manjinskih knjižnica puno pomaže nova aplikacija Portala narodnih knjižnica gdje na naslovnoj stranici postoji aplikacija „Knjižnice nacionalnih manjina“37 s linkovima na sve knjižnice ali zajednička mrežna stranica koja bi imala višenamjensku funkciju: informacijski portal, sredstvo interne komunikacije voditelja i društvena mreža za korisnike bila bi idealno rješenje. Primjer takvog portala je Portal za nacionalne manjine HR38

Zaključak

Internet kao informacijska sredina daje mogućnost - kako dobiti informaciju tako ju i plasirati. Takvu zadaću prije svega rješavaju mrežne stranice matičnih narodnih knjižnica i udruga knjižnica. Zasebna aplikacija na portalu matične narodne knjižnice je način plasmana informacije na višoj funkcionalnoj razini, privlačenje pažnje na intelektualnu produkciju središnje manjinske knjižnice i kao mjerljivi učinak – dotok u knjižnicu novih zainteresiranih korisnika. Za mrežnu stranicu narodne knjižnice, a tako i za aplikaciju manjinske knjižnice je najbitnije realizacija traženih podataka u online režimu, rezervacija potrebne jedinice fonda i dobivanje materijala u elektronskom obliku. Dio usluga kao što su rezervacija knjiga ili pristup portalu e-građani korisnici manjinske knjižnice mogu dobiti na portalu narodne knjižnice, dok do informacije koja se odnosi isključivo na rad manjinske knjižnice vodi poseban link gdje se može dobiti informacija općenito o manjinskoj knjižnici, radno vrijeme, voditelj; informacija o fondu: anotacije, prinove, preporuke; informacija o budućim događajima, pozivnice; informacija o proteklim događanjima i stalnim projektima.

Središnja manjinska knjižnica sve više osvaja digitalni prostor iz razloga:

- nepoklapanja ﬁzičkog prostora i lokacije korisnika;

- pružanja informacija udaljenim korisnicima;

- nedostatka prostora za smještaj fonda;

- vremenskog ograničenja trajanja izložbi;

- očuvanja zaštićenog fonda;

- promicanja e-čitanja;

- poboljšanja vidljivosti središnje manjinske knjižnice kao informacijskog središta na razini Hrvatske;

- prezentacije izvan granica Hrvatske;

Rezultati anketiranja dali su mogućnost stvoriti predodžbu o tome u kojoj su mjeri manjinske knjižnice vidljive i djelotvorne u digitalnom prostoru.

Epoha digitalizacije stvorila je uvjete za realizaciju većih projekata zajedničkim snagama sudionika koji se nalaze na velikoj udaljenosti. U takvim uvjetima raspodjela posla dozvoljava maksimalno iskoristiti radnu snagu i minimalizirati ﬁnancijske troškove, te dostići značajne rezultate u kratkom roku. Opći zaključak je da se stvaranje digitalnog sadržaja pretvara u jednu od osnovnih djelatnosti narodnih knjižnica sada i u budućnosti. Jednom kvalitetno digitalizirani sadržaj zauvijek bi će dostupan velikom krugu korisnika u globalnoj mreži. Tiskani sadržaj u drugom obliku sigurno će povećati broj svih kategorija korisnika središnjih manjinskih knjižnica, posebice izvan sjedišta

37 Portal narodnih knjižnica. [citirano: 2020-01-17]. Dostupno na https://www.knjiznica.hr/knjiznice/kategorija/manjinska

38 Portal za nacionalne manjine HR. [citirano: 2020-01-17]. Dostupno na: https://nacionalnemanjine.hr/

središnje knjižnice i što je najbitnije – knjižnica će sačuvati i učvrstiti svoj položaj ustanove koja je nezaobilazna karika mreže digitalnih komunikacija.

Naime, može se zaključiti da Središnja manjinska knjižnica u Hrvatskoj nije samo mjesto na kojem pripadnici nacionalne manjine mogu dobiti informaciju na materinskom jeziku, nego je knjižnica u suvremenom poimanju riječi koja aktivno primjenjuje napredne tehnologije i ima određeni broj programa i projekata za korisnike.

Uloga središnje manjinske knjižnice u nastavnom procesu na jezicima nacionalnih manjina prema modelu “C”

Nacionalnim manjinama Ustav Republike Hrvatske i zakoni koji iz njega proizlaze garantiraju sva prava osigurana brojnim međunarodnim konvencijama čiji je supotpisnik i Republika Hrvatska. Jedno od najznačajnijih prava za svaku nacionalnu manjinu jest pravo na odgoj, obrazovanje i informiranje na materinskom jeziku i pismu. Ovo pravo iskorištavaju pripadnici većeg broja nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, što propisuju posebni zakoni.

Nastava na manjinskim jezicima u osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj realizira se u onim sredinama gdje pripadnici nacionalnih manjina žive u značajnijem broju, odnosno u školama gdje postoje realni prostorni i kadrovski preduvjeti, te interes roditelja za školovanjem njihove djece u takvom obliku nastave.

Za izvođenje nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina potrebna su i odgovarajuća nastavna sredstva i pomagala, kao i knjižnična građa, koje škola mora pribaviti. No, nerijetko se pri nabavi nastavnih pomagala, naročito knjižnične građe, mogu pojaviti određeni problemi. NajčZa izvođenje nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina potrebna su i odgovarajuća nastavna sredstva i pomagala, kao i knjižnična građa, koje škola mora pribaviti. No, nerijetko se pri nabavi nastavnih pomagala, naročito knjižnične građe, mogu pojaviti određeni problemi. Najčešće je to nedostatak knjižnične građe, ponajviše lektirnih naslova, naslova časopisa i stručnih djela pisanih manjinskim jezikom. Razlozi tomu su mnogi, od nedovoljno razvijene izdavačke djelatnosti pojedinih nacionalnih manjina, do nemogućnosti nabave građe iz matične države, što iz ﬁnancijskih, što iz administrativnih razloga. Dio tog problema riješen je osnivanjem središnjih knjižnica za nacionalne manjine, koje potpomažu nabavu knjižnične građe u školama gdje se nastava odvija na jezicima nacionalnih manjina.

Nastava na materinskom jeziku i pismu organizirana u osnovna tri modela: Model A, Model B i Model C. Model A podrazumijeva izvođenje nastave na jeziku i pismu nacionalnih manjina; Model B podrazumijeva dvojezičnu nastavu, gdje se nastava društvene skupine predmeta izvodi na manjinskom, a ostala nastava na hrvatskom jeziku i pismu; Model C podrazumijeva nastavu njegovanja manjinskog jezika i kulture kroz određeni tjedni fond sati na kojima se obrađuju najbitnije nastavne teme vezane uz materinski jezik i kulturu. Postoje i posebni oblici nastave: oblik nastave u kojem se jezik nacionalne manjine uči kao jezik sredine; posebni oblici nastave, kao što su ljetna škola, zimska škola i dopisno-konzultativna nastava.

Fond školske knjižnice koji sadrži građu na manjinskom jeziku, te dokumente povezane s kulturnim, jezičnim i etničkim nasljeđem etničke grupe, indirektno šalje važnu poruku učenicimapripadnicima manjina da su dio zajednice, pa će doprinijeti njihovoj socijalizaciji u društvu.

Manjine građu na svojem jeziku i pismu mogu nabaviti iz matične zemlje, u čemu je od neprocjenjive važnosti postojanje Središnje knjižnice, čija je uloga da osigura građu namijenjenu manjinama i tako služe za povezivanje materinskog jezika i kulture manjina sa sredinom u kojoj žive.

Inkluzija kao temelj modela Središnje manjinske knjižnice

Model središnje manjinske knjižnice temelji se na inkluziji, kako ju tumači hrvatska enciklopedija: „općenito stanje uključenosti nečega unutar određene skupine ili strukture.39

Naime, inkluzivne knjižnice pružaju usluge svim kategorijama korisnika u što možemo ubrojiti i pripadnike nacionalnih manjina zbog njihovih „posebnih“ potreba za informacijom na drugom jeziku, a u nekim slučajevima i na drugom pismu. Prema tome glavni princip rada inkluzivne manjinske knjižnice su osobne usluge, odnosno usluge koje su osmišljene za individualne potrebe korisnika.

Uz pomoć anketnog upitnika s elementima intervjua, nastojalo se preispitati djelovanje SMK u mreži narodnih knjižnica u skladu s trima principima inkluzivnog pristupa:

1. Vrijednost korisnika ne ovisi o njegovom socijalnom statusu, materijalnom položaju, nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti;

2. Svaki korisnik ima pravo na individualni pristup;

3. Komunikacija i interakcija su način da se prebrode razlike;

Analiza i usporedba dobivenih odgovora pokazala je da se manjinska knjižnica u većini slučajeva doživljava kao „strano“ tijelo unutar matične narodne knjižnice. Znatno je bolja situacija za knjižnice u sklopu udruge, odnosno kulturnog centra.

U prvi princip - vrijednost korisnika – možemo ubrojiti posudbu građe i upis članova. Istraživanje je pokazalo da u većini slučajeva korisnik manjinske knjižnice nije mogao dobiti istovjetnu uslugu kao korisnik matične narodne knjižnice ako je došao izvan radnog vremena voditelja manjinske knjižnice, bez obzira na to što je građa obrađena u istom sustavu, nalazi se u istom katalogu i smještena je na odjelima ili zasebno ali zajedno s drugom građom knjižnice.

Praksa zasebnog upisivanja članova manjinske knjižnice pokazala se pogrešnom jer su neki članovi to doživjeli kao narušavanje njihove privatnosti. Korisnici moraju biti upisani kao redovni članovi i svi članovi mogu koristiti fond manjinske knjižnice.

Drugi princip - individualni pristup podrazumijeva da ne samo voditelj središnje knjižnice, već i dežurni knjižničar-informator može korisniku dati iscrpnu informaciju o načinu upisa, uvjetima posudbe, organiziranim događanjima, uslugama manjinske knjižnice, pomoći kod posudbe, uputiti korisnika na web stranicu manjinske knjižnice, upitati da li korisnik želi ostaviti kontakt ili predložiti da pošalje upit na službeni mail voditelja, odnosno da se korisnik manjinske knjižnice ne osjeća kao korisnik drugog reda.

Treći princip – komunikacija i interakcija - je najslabije zastupljen. U 28 godina djelovanja ovog modela većina kolega u narodnim knjižnicama ne zna gdje se nalaze središnje manjinske knjižnice, po kojem principu rade i kako doći do informacija. Interakcija, odnosno međusobni utjecaj se postižu provedbom zajedničkih projekata kroz usku suradnju kolega, korisnika i sudionika događanja.

Pozitivni primjeri interakcije su uključivanje manjinskih knjižnica u programe manifestacija kao što su Noć knjižnica, Noć knjige ili Mjesec hrvatske knjige, ali to nije dovoljno.

Recimo, kvizovi u organizaciji knjižnice mogu imati „manjinsku“ tematiku ili projekt „Živa knjiga“, gdje uživo govore ljudi – predstavnici različitih socijalnih i etničkih grupa prema kojima je u društvu uvriježen stereotipni odnos i koji su spremni ispričati svoju priču i odgovoriti na pitanja. „Čitanje“ je u ovom slučaju dijalog, a uzajamno upoznavanje je način da se prebrode razlike.

39 Hrvatska enciklopedija. [citirano 2019-06-18]. Dostupno na: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=27473

Uzmemo li u obzir sve gore navedeno, inkluzivna manjinska knjižnica ostvariva je u tri koraka:

1. Izgradnja inkluzivne politike .

2. Unapređenje inkluzivne prakse.

3. Razvijanje inkluzivne kulture 40 .

Inkluzivna politika podrazumijeva izradu propisa odnosno pravilnika za rad manjinske knjižnice na što već godinama upozoravaju voditelji. Osim kratke informacije na stranicama Ministarstva kulture ne postoji nijedan dokument koji bi u općim odredbama deﬁnirao pojam središnje manjinske knjižnice, njezin način rada, područje djelovanja, stručni nadzor i sl.

Oživotvorenje same inkluzivne prakse podrazumijeva da manjinska knjižnica unutar sustava mora djelovati kao „paralelna“ knjižnica koja će svojom organizacijom, programskim sredstvima i stručnim kadrom pružati konkretnu pomoć kako korisnicima tako i kolegama, tj. postati punopravna sastavnica, a ne neko izdvojeno „mjesto“. Jedan od načina kako manjinsku knjižnicu potpuno uklopiti u sustav matične knjižnice i mreže je rad na zajedničkim programima i projektima, što potvrđuje da su kulturna postignuća manjine neodvojivi dio kulturnog identiteta većine.

Takav pristup vodi do razvijanja inkluzivne kulture – formiranja jedinstvenog knjižničnog prostora gdje se svaki korisnik osjeća ugodno, dobrodošao i sigurno, te može računati na dobivanje svih informacija i socijalizaciju uključivanja u sve programe knjižnice.

Istraživanje je potvrdilo tezu da interakcija središnje manjinske i matične narodne knjižnice bolje funkcionira kada voditelj, osim što vodi središnju knjižnicu manjine, ima i druga zaduženja, te putem svakodnevne suradnje s kolegama pozicionira manjinsku knjižnicu kao centar komunikacije svih knjižničara i korisnika svih kategorija.

Kako bi potvrdili tezu da se model središnje manjinske knjižnice razlikuje od dijela fonda knjiga na stranim jezicima ili odjela s građom na manjinskom jeziku u narodnoj knjižnici, pozivamo se na konceptualni model koji je ponudila ukrajinska stručnjakinja na području informacijskih znanosti Valentyna Pleskač. Po tom modelu, čimbenici učinkovitosti i osnovni princip djelovanja uspješnih organizacija su dugoročnost, kontinuiranost, konstruktivnost, podrška od strane politike, neovisnost od promjena uvjeta unutar određene sredine, usmjerenost s točno određenim ciljem na postizanje uspjeha kao konačnog rezultata, te monitoring.41

Dugoročnost i kontinuiranost…. – manjinske knjižnice osnivaju se bez vremenskog ograničenja.

Konstruktivnost…. – rad svake manjinske knjižnice organiziran je kao specifičan, koristan, te planski organiziran uz minimalne financijske troškove. Podržanost od strane politike…djelovanje u svrhu izvršavanja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Neovisnost od promjena uvjeta unutar određene sredine… – model je ugrađen u mrežu narodnih knjižnica i ne ovisi o promjenama unutar mreže jer je financiran na državnoj razini. Usmjerenje s točno određenim ciljem na postizanje uspjeha kao konačnog rezultata… stručne aktivnosti usmjerene prema krajnjem korisniku – od nabave i obrade građe preko pružanja usluga do specifičnih načina dodatnog rada. Monitoring… vrednovanje programa i usluga.

Pitanje koje se postavlja nakon 30 godina od početka pokretanja ovog projekta, da li model središnje manjinske knjižnice ispunjava očekivanja nalogodavaca, izvođača i korisnika, te je li zadovoljio kriterije razvojnog projekt? Možemo ustvrditi da središnja knjižnica nacionalne manjine

40 Isto što i 21

41 Pleskač V. L. Strategija rozvytku informacijnogo suspil’stva v Ukrajini // Mižnarodnyj naukovyj kongres „Informacijno suspil’stvo v Ukrajini“: tezy dop. 25-26 žovtnja 2012. Kyjiv, 2012.

danas ima stabilnu organizacijsku strukturu i ne ovisi o vanjskim promjenama, ispunjeni su ciljevi projekta, zadovoljena kvaliteta, razrađena je strategija razvoja s ciljem napredovanja.

Izrada pravnog okvira

Odgovori voditelja nedvojbeno vode do zaključka da bez obzira što je model dobro osmišljen i dobro funkcionira, središnja manjinska knjižnica kao posebna ustanova u sastavu narodne knjižnice mora imati dokument koji regulira njihov rad. Nažalost, novi Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti42 bez obzira na nastojanja Radne grupe za manjinske knjižnice HRD-a tijekom rasprave, ne spominje izrekom knjižnice nacionalnih manjina. Međutim, na njih bi se moglo primijeniti nekoliko članaka Zakona prema kojima bi se mogao razraditi pravni okvir. Članak 9. stavak 5. Zakona propisuje da „Knjižnicu u sastavu osniva pravna osoba kao svoju podružnicu odnosno kao svoju samostalnu ustrojstvenu jedinicu“. Dok Članak 15. govori da „Ustrojstvo i upravljanje knjižnicom uređuje se statutom ili drugim općim aktom knjižnice odnosno općim aktom pravne osobe u čijem je sastavu, a u skladu sa zakonom i aktom o osnivanju“. Prema tome, narodna knjižnica u sastavu koje se nalazi manjinska knjižnica mora donijeti opći akt o njezinom djelovanju, odnosno u Opći akt matične narodne knjižnice dodati i dio koji se odnosi na poslove koje obavlja središnja knjižnica za nacionalnu manjinu. U tu svrhu potrebno je doraditi „preporuke“ rada središnjih knjižnica koje su već deﬁnirane prilikom stvaranja modela, te odrediti temeljne, odnosno razvojne poslove SMK.

S obzirom da novi Zakon propisuje i donošenje novih pravilnika, a među njima je i Pravilnik o obveznom primjerku koji na prijedlog Hrvatskog knjižničnog vijeća donosi ministar kulture u suglasnosti s ministrom nadležnim za znanost i obrazovanje43, uključiti obavezu dostave obveznog primjerka publikacija na manjinskim jezicima i hrvatskom jeziku s manjinskom tematikom izrekom u Središnje manjinske knjižnice.

S druge strane, moramo uzeti u obzir da je djelovanje Središnjih knjižnica nacionalnih manjina Ministarstvo kulture stavilo pod nadzor županijske matične službe, stoga njihov rad mora biti reguliran Pravilnikom o matičnoj djelatnosti, a u skladu je s člankom 43., stavkom 1. Zakona koji glasi:“ Stručni nadzor nad radom knjižnica obavlja matična knjižnica“.

Radna grupa HKD-a predlaže zatražiti izmjenu i dopunu Pravilnika o matičnoj djelatnosti knjižnica u Republici Hrvatskoj44

Na temelju već postojećih Preporuka za rad središnjih manjinskih knjižnica te prema rezultatima anketnog upitnika i intervjua s voditeljima, potrebno je izraditi Smjernice za rad Središnje manjinske knjižnice koje bi pomogle u radu svim knjižnicama koje promiču razvoj knjižničnih usluga za kulturno i jezično različite članove naših zajednica.

Zaključak

Središnja manjinska knjižnica je razvojni projekt Ministarstva kulture odnosno države RH koji se oslanja na Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina s ciljem rušenja stereotipa i formiranju stavova neophodnih za uspostavu dijaloga i suživota manjina s većinskim stanovništvom, te smanjenju napetosti u društvu. Za razliku od dijela fondova knjiga na stranim jezicima koje formiraju na vlastitu inicijativu narodne knjižnice, od programa za nacionalne manjine i etničke skupine koji se odvijaju na bazi projektnog ﬁnanciranja, te odjela koji su formirani kao sastavni dio kulturne autonomije na lokalnoj razini, središnje manjinske knjižnice su ﬁnancirane iz državnog

42 Isto kao 23.

43 Služba obaveznog primjerka NSK. [citirano 2019-08-12] Dostupno na: http://www.nsk.hr/obvezni-primjerak-2/#1

44 Pravilnik o matičnoj djelatnosti knjižnica u Republici Hrvatskoj. [citirano 2019-08-12]. Dostupno na: https://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2001_05_43_715.html

proračuna preko Ministarstva kulture s ciljem kako bi osigurali iste uvjete poslovanja i stabilnost. Tako djelovanje SMK ne ovisi o lokalnoj odluci narodne knjižnice hoće li nastaviti svoje djelovanje ili ugasiti se ukoliko narodna knjižnica ili manjinska samouprava ne može ili ne želi ju ﬁnancirati iz svojih sredstava. Središnja manjinska knjižnica je dokaz da kulturna baština koja je nastala u okviru autohtone etničke skupine postaje opća vrijednost, odnosno manjinska zbirka je dio hrvatske kulturne baštine jer kulturna raznolikost je određujuća značajka otvorenog, tolerantnog, integracijskog demokratskog društva. Pojedinačne središnje manjinske knjižnice su obrazac monokulturalnog modela, dok mreža svih središnjih manjinskih knjižnica i njihovo međusobno djelovanje u sustavu narodnih knjižnica čini multikulturalnu strukturu sa svrhom priznavanja i zaštite identiteta etnokulturnih manjina, razvoju programa za njihovo društveno razumijevanje, prihvaćanje, te integraciju uz očuvanje kulturnog identiteta.

Usvajanje takvog interkulturalnog modela mreže središnjih manjinskih knjižnica postaje osnova društvene organizacije temeljene na nacionalnom i europskom zakonodavstvu kao djelotvoran instrument nadvladavanja netrpeljivosti i predrasuda u društvu.

Međutim, „raspon“ problema i prijedloga vezenih uz djelovanje Središnjih manjinskih knjižnica, može se podijeliti na pozitivne i negativne.

 bez obzira što je oformljena zbog potreba određene etničke grupe, SMK je otvoreni sustav koji propagira kulturno nasljeđe drugog naroda, a služi i potrebama većinskog stanovništva;

 svaka etnička manjina ima povijest svog nastanka u zemlji migracije, a stupanj asimilacije u sredini većinskog stanovništva određuje konkretne potrebe za knjigom i informacijom;

 uzimajući u obzir iskustvo u organizaciji zbirki knjiga na stranom jeziku u drugim državama, prikladno u manjoj sredini odrediti jednu stručnu osobu koja će koordinirati rad mreže, organizirati i stručno obraditi sve vrste građe u središnjoj knjižnici, a surađivat će s kolegama iz drugih SMK i narodnih knjižnica;

 voditelj središnje knjižnice organizira kvalitetnu nabavu u suradnji s institucijama, amaterskim udrugama i pripadnicima manjine;

 konačni cilj informacijske službe je stvoriti kod korisnika naviku da posuđuju knjige i knjižničnu građu i šalju povratnu informaciju;

 dobra organizacija može riješiti probleme ograničenosti prostora i ﬁnancijskih sredstava, osigurati kompletnu tehničku obradu i distribuciju knjiga u pojedine narodne knjižnice;

 narodne knjižnice koje prihvate manjinsku zbirku ili surađuju u procesu međuknjižnične posudbe stručnim radom i opsluživanjem svih stanovnika jedne zajednice pripomoći će boljem upoznavanju i razumijevanju pripadnika raznih naroda i narodnosti, koji žive u zajedničkoj domovini, ali i istog naroda u matičnoj zemlji i pripadnika dijaspore.

Naime, može se reći da model koji postoji od 1990. dobro funkcionira ali je stagnirao u svom razvoju. Analiza na bazi provedenih anketa omogućila je napraviti nekoliko zaključaka:

- prvo: razvoj mreže središnjih knjižnica nacionalnih manjina zaustavio se u fazi kulturnoprosvjetne funkcije i nije napredovao do faze informacijsko-metodičkog centra;

- drugo: organizacijska struktura javnih knjižnica dobro funkcionira na razini infrastrukture, ali nije dala velike rezultate u procesu održavanja i pružanja potrebnih informacija svim kategorijama korisnika;

- treće: struktura odnosa s amaterskim manjinskim organizacijama ne odgovara uvijek razvijenom modelu i treba reorganizaciju.

Razmjena informacija - osnova suradnje

Osnovni zajednički zadatak voditelja raditi na poboljšanju „vidljivosti“ središnjih knjižnica nacionalnih manjina u knjižničarskoj zajednici putem organizacije zajedničkih i pojedinačnih nastupa na stručnim skupovima u Hrvatskoj i matičnim zemljama nacionalnih manjina, izrade dokumenata, izdavanja zbornika, te sudjelovanja u izdanjima HKD-a.

Međutim, središnje manjinske knjižnice smještene su u narodnim knjižnicama i udrugama diljem zemlje, a ﬁnancijske prilike ne pogoduju čestim susretima voditelja. Osnovna komunikacija, razmjena podataka i priprema zajedničkih projekata odvija se u virtualnom prostoru uz pomoć sustava i usluga zasnovanih na informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji. Ovdje spadaju pripreme prijedloga za izradu legislativnih dokumenata, razmjene podataka, iskustava i informacija o uslugama.

U svrhu izvršenja postavljenih ciljeva važan je protok informacija. Osnovna komunikacija, razmjena podataka i priprema zajedničkih projekata odvija se u virtualnom prostoru uz pomoć sustava i usluga zasnovanih na informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji. Kao rezultat, članovi Radne grupe izradili su zajednički prijedlog o uređivanju statusa Središnje knjižnice nacionalne manjine u okviru novog Zakona o knjižničarstvu i knjižničarskoj djelatnosti i Pravilniku o radu Matične službe (iako nije bio uvažen).

Međutim, komunikacija putem tehnologija dovoljna je za operativni dio, ali za razradu kostura projekta, razmjenu važnih informacija, živu diskusiju i stvaranje zaključaka važan je osobni sastanak voditelja.

Da bi imali priliku razmijeniti informacije i usuglasiti stavove, voditelji središnjih knjižnica pokrenuli su projekt okruglog stola koji se provodi jednom u dvije godine u organizaciji HKD-a, Radne grupe za manjinske knjižnice i Ministarstva kulture.

Prvi okrugli stol za knjižnice nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj održan je 4. prosinca 2015. u Zagrebu, u Gradskoj knjižnici. Cilj je bio potaknuti narodne knjižnice u Hrvatskoj na bolju suradnju s knjižnicama nacionalnih manjina, poboljšati njihovu vidljivost unutar mreže narodnih knjižnica, povećati dostupnost fonda i širenje informacija.

Drugi okrugli stol „Knjižnice za druge i drugačije“, poprimio je obilježja međunarodnog skupa budući da su na njemu sudjelovali i kolege iz Italije i Slovenije, a održan je 6. prosinca 2017. godine u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula s ciljem poticanja narodnih knjižnica na što veće uključivanje marginaliziranih skupina korisnika, kao što su na primjer novonastale etničke skupine, doseljenici ili azilanti.

Za ovaj su okrugli stol izrađeni posteri „Središnje knjižnice nacionalnih manjina “s ciljem osiguranja protoka informacija, a u svrhu zagovaranja modela. Izložbe su organizirane u Zagrebu, Puli, Daruvaru, Osijeku i Karlovcu.

Treći okrugli stol pod motom „Ovdje sam! Prihvati me! organiziran je 15. studenog 2019. godine u suradnji sa SKD „Prosvjeta“ s željom isticanja uloge manjinskih knjižnica u izgradnji demokratskog društva putem uspostave konstruktivne suradnje narodnih knjižnica, udruga i ustanova koje se bave problematikom novih pripadnika nacionalnih manjina, novonastalih etničkih skupina, doseljenika, osoba starije životne dobi, beskućnika, osoba privremeno lišenih slobode i sl., te potaknuti proces njihove integracije u društvo.

Izazovi koje će voditelji, objedinjeni preko Radne grupe u okviru Hrvatskog knjižničarskog društva, nastojat uspješno prevladati je izrada Smjernica za rad manjinskih knjižnica, te osmišljavanje i izrada web portala koji bi pružao svim zainteresiranim informacije o mreži i

djelovanju manjinskih knjižnica u Hrvatskoj, a služio bi i za operativnu komunikaciju voditelja i svih uključenih u pojedinačne projekte.

Središnje knjižnice nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj putem organizacije poslovanja i međusobne komunikacije uglavnom postižu cilj poboljšanja vidljivosti kako u knjižničarskoj zajednici, tako i cijelom društvu. Komunikacija ide u tri pravca: korisnici, matične zemlje i međusobna suradnja.

U suvremeno doba suradnja u okruženju informacijske infrastrukture predstavlja veliki izazov. S jedne strane znatno olakšava komunikaciju, a s druge zamjenjuje dijalog uživo koji često rađa dobre projekte i omogućava diskusiju velikom broju sudionik.

Internet kao informacijska sredina daje mogućnost dobivanja i objavljivanja informacija. Zasebna aplikacija na portalu matične narodne knjižnice, odnosno udruge, predstavlja objavljivanje informacija na višoj funkcionalnoj razini, privlačenje pažnje na intelektualnu produkciju središnje manjinske knjižnice i, kao mjerljivi učinak, – dotok u knjižnicu novih, zainteresiranih korisnika.

Poboljšanju vidljivosti pomaže aplikacija Portala narodnih knjižnica „Knjižnice nacionalnih manjina“45 koja se nalazi na naslovnoj stranici s poveznicama na sve knjižnice. Međutim, zajednička mrežna stranica koja bi imala višenamjensku funkciju: informacijski portal, sredstvo interne komunikacije voditelja i društvena mreža za korisnike bila bi idealno rješenje.

Strategija razvoja mreže središnjih manjinskih knjižnica46

Uzimajući u obzir provedenu analizu, čini se svrsishodnim primijeniti kod razrade strategije dugoročnog razvoja mreže središnjih manjinskih knjižnica pristup L. Petrovoj koji je dobio naziv „škola konﬁguracije“. Predloženi pristup predviđa sljedovanje (striping) perioda postupnog razvoja (konﬁguracije) i prijelaznog stanja (transformacije) koji čine shematski slijed dvaju životnih ciklusa organizacije. Naravno, ovo je vrlo pojednostavljen pristup, jer L. Petrova, razdvajajući periodi transformacije i stabilizacije kao osnovne etape razvoja knjižnice, nabraja i prijelazne etape razvoja kao što su formiranje, usavršavanje, stabilizacija djelovanja, stagnacija, krizno stanje, adaptacija, reguliranje, transformacija47.

S točke gledišta ove deﬁnicije, model središnjih manjinskih knjižnica prošao je etape formiranja, usavršavanja i stabilizacije djelovanja, te se trenutno nalazi u razdoblju stagnacije koje bez razrade i primjene strategije razvoja opasno se približilo kriznom stanju.

Inicijatorom transformacijskih promjena u pravilu nastupa novo strateško shvaćanje i prihvaćanje uloge i mjesta SMK u novim socijalno-ekonomskim uvjetima, što zahtjeva primjenu strategije promjena u okviru koncepcije razvoja.

U slučaju SMK nove socijalno-ekonomske uvjete podrazumijevaju pretvaranje male manjinske knjižnice u socijalno-kulturni centar koji zadovoljava potrebe sve većeg broja korisnika koji se ne uklapaju u standardni popis kategorija korisnika manjinske knjižnice, te putem mreže narodnih knjižnica pruža sve veći broj usluga, povezanih s europskim tržištem rada, europskom i svjetskom kulturom, željom za informiranjem kod većinskog stanovništva.

S ovog gledišta razrada strateške koncepcije je prvi određujući korak realizacije strategije promjena koja započinje proces transformacije. Formiranje strategije promjena najjednostavnije je zamisliti u obliku piramide:

45 Isto kao 37.

46 Todorcev Hlača, K. Strategija Razvoja središnjih knjižnica nacionalnih manjina unutar mreže narodnih knjižnica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 58, 1/2(2015), 45-66.

47 Isto kao 46

Strateška koncepcija razvoja knjižnice

Blok svrsishodnosti: strateški plan, tekući kratkoročni planovi, projekti, programi, događanja, proračunski troškovnik

Blok realizacije postavljenih ciljeva: tehnologiji uvođenja promjena, metode realizacije projekta, kreiranje nove strukture: reforma postojeće strukture, uvođenje nove ili paralelne strukture, likvidacija nepotrebne strukture

L. Petrova preporuča formalizirati proces transformacije knjižnice, označavajući ga kao cjeloviti dinamičan sustav, koji se sastoji iz određenog broja koraka, te pod obavezno zamijeniti općenite rasplinute formulacije točnom deﬁnicijom konkretnih oblika djelovanja zbog uspoređivanja s realno dobivenim rezultatima funkcioniranja knjižnice kod prijelaza iz jednog stanja u drugi48.

U praksi ovo podrazumijeva da voditelj SMK mora zauzeti čvrstu poziciju temeljenu na zakonskoj bazi, razraditi svoju koncepciju, te odabrati strategiju njezine realizacije bazirajuće na teoretskim odredbama sistemskog pristupa, adaptirati ju prema uvriježenoj praksi i privezati neposredno svojoj knjižnici.

L. Petrova navodi četiri tipa strategije upravljanja:

1. Strategija snage – bazira se na principu prisile kod obavljanja zadataka, ali uspješnost je minimalna i zato traži pojačanu kontrolu

2. Strategija uvjeravanja – osigurava maksimalno postizanje ciljeva ali traži stalno naglašavanje važnosti i svrsishodnosti zadanih poslova.

3. Strategija formiranja novih vrijednosti – teoretski daje jako dobre rezultate ali u praksi zahtijeva puno vremena za realizaciju.

4. Strategija kompromisa – kombinira prisilu s uvjeravanjem, te pojačana stimulacijom u obliku materijalnih dodataka, povećanih ovlasti ili prestižnih nagrada49

Na tragu ove analize, za SMK koje imaju jednog voditelja i stacionirane su u jednoj od narodnih knjižnica ali imaju za konačan cilj uključiti u proces realizacije koncepcije cijelu mrežu narodnih knjižnica u Hrvatskoj, predlaže se primjena strategije broj 2 i 3, odnosno njihova kombinacije u skladu sa spremnošću za suradnju konkretne narodne knjižnice.

U skladu s odabranim modelom strategije upravljanja treba detaljno razraditi program strategije promjena koji podrazumijeva pet razina realizacije: konceptualnu, funkcionalnu, organizacijsku, konstruktivnu, tehnološku.

U praksi to znači da na početku treba odrediti cilj na konceptualnoj razini te ga uskladiti na funkcionalnoj razini, odnosno razraditi realnu strategiju uz pomoć koje zacrtani cilj može biti ostvaren. Organizacijska razina podrazumijeva proučavanje mehanizama koji mogu pomoći ili zasmetati realizaciji programa (zainteresiranost suradnika, motivacija, suradnja na svim

48 Petrova L. G. Socijalno-ekonomični aspekty rozvytku bibliotek v sučasnyh umovah: avtoreferat dis. 07.08.2008. // Harkiv, 2006.

49 Petrova L. G. Biblioteka v umovah suspil’no-ekonomičnyh zmin: monograﬁja. Kyjiv, 2003. str. 301.

razinama, utjecaj okoline, normativno-pravne odredbe, socijalni, ekonomski, društveni poticaji ili ograničenja). Na organizacijskoj razini se opredjeljuju strukture koje se planira modernizirati, drugačije proﬁlirati, stvoriti nove ili ukinuti stare.

Konstruktivna razina podrazumijeva detaljnu razradu konkretnih promjena, odnosno treba se opredijeliti kakav konačni rezultat želimo, te nacrtati realne optimalne planove realizacije. Neposredno ostvarenje promjena u praksi ide na tehnološkoj razini te uključuje stalnu kontrolu i potrebnu korekciju tijeka realizacije planiranih koraka50

Naravno, svaki od voditelja SMK morat će prilagoditi predloženi model strategije promjena svojoj knjižnici ali u zajedničkoj mreži.

Predložena strategija se temelji na gore navedenim teoretskim postulatima, predstavlja sustav pogleda na prioritetna područja za daljnji razvoj te formulira niz zadataka.

1. Na konceptualnoj razini cilj bi bio prijelaz SMK na novi socijalno-kulturni nivo, napredovanje do faze informacijsko-metodičkog centra, te povećanje broja različitih kategorija korisnika u suradnji s mrežom narodnih knjižnica.

2. Na funkcionalnoj razini prioritetnim smatraju se:

a) razvoj i reorganizacija fondova s ciljem djelotvornog očuvanja kulture, jezika i tradicija nacionalnih manjina.

b) zadovoljavanje informativnih, obrazovnih i kulturnih potreba svih kategorija korisnika.

c) poboljšanje kvalitete nabave s ciljem veće iskorištenosti i godišnjeg obrtaja fonda SKM.

d) konstruktivna suradnja s amaterskim organizacijama.

e) uvrštavanje baze podataka SMK u bazu podataka mreže narodnih knjižnica Hrvatske, te razrada konkretnih mehanizama suradnje s kolegama u narodnim knjižnicama.

3. Organizacijska razina može se podijeliti u dva bloka aktivnosti: zajednički i zasebni za svakog voditelja SMK.

a) zajednički uključuje konzultacije unutar mreže SMK, organizaciju diskusija i okruglih stolova, sudjelovanje na stručnim skupovima, suradnju s kolegama iz narodnih knjižnica, razradu zajedničkih programa kako unutar mreže SMK, tako i u cijeloj mreži narodnih knjižnica.

b) zasebni blok uključuje: proučavanje mehanizama koji mogu pomoći ili zasmetati realizaciji programa kao što su financiranje, realne mogućnosti, položaj SMK u matičnoj narodnoj knjižnici, odnosi u kolektivu, suradnja s drugim narodnim knjižnicama, ustanovama i udrugama nacionalnih manjina, reflektirajuća uloga okoline, raznovrsnost kategorija korisnika, opredjeljenje struktura koje se planira modernizirati, drugačije profilirati, stvoriti ili ukinuti.

4 Konstruktivna razina podrazumijeva detaljnu razradu realnih optimalnih planova realizacije uz pomoć kojih mora se postići zadani rezultat, te se direktno nadovezuje na pet pravaca deﬁniranih na funkcionalnoj razini51

a)Prvi pravac - održavanje fondova s ciljem djelotvornog očuvanja kulture, jezika i tradicija nacionalnih manjina, fokusira se na razvoj i restrukturiranje fondova. Prijelaz od kvantitete ka kvaliteti omogućava redukcija izvora nabave građe. Naglasak se stavlja na kupnju publikacija

50 Isto kao 44. str. 296.

51 Voskobojnikova-Guzjeva O. V. Bibliotečno-informacijna dijal’nist’: sysstemnyj pidhid // Nauk. Pr. NAN Ukrajiny, Nac. B-ka im. V. I. Vernads’kogo. Kyjiv, 2011.

u skladu s potrebama svih kategorija korisnika, a takve vrste nabave kao otkup Ministarstva kulture, pokloni institucija i pojedinaca imat će manji udio u procesu kompletiranja fonda. Dokumenti povremene potražnje će biti povučene iz aktivnog fonda i premješteni u depo. To automatski rješava problem učinkovitosti i razmještaja građe u uvjetima nedostatka prostora u matičnoj knjižnici. Posebnu ulogu igra formiranje zbirke lokalnih publikacija. Glavni zadatak je osigurati dostupnost i očuvanje takvih lokalnih izdanja kao što su knjige, časopisi, brošure, katalozi i drugi tiskarski proizvodi, koje proizvode društva nacionalnih manjina. Kvaliteta fonda će se održavati zahvaljujući politici nabave, koja mora biti usmjerena na prioritetna izdanja aktivno korištena sada i u budućnosti, što će osloboditi fond od gomilanja zastarjele i rijetko tražene građe. Promicanje i očuvanje jezika i kulture nacionalne manjine rješavat će se kroz intenzivnije korištenje mreže narodnih knjižnica u skladu s implementiranim modelom. Informacijsko-referalna izdanja i duplikati jedinica građe mogu biti smješteni u knjižničnim stacionarima u narodnim knjižnicama u mjestima koncentracije etnosa. Osnovni fond SMK bi će dostupan korisnicima u režimu udaljenog pristupa (kao što skeniranje kod manjih opsega) ili putem međuknjižnične posudbe.

b) Drugi pravac - zadovoljavanje informativnih, obrazovnih i kulturnih potreba svih kategorija korisnika, fokusira se na razvoj usluga na daljinu putem objavljivanja dokumenata na internet-stranici matične knjižnice, virtualne informacijske usluge, konzultacije voditelja putem elektronske pošte, te obrada tema putem međuknjižnične posudbe. Poboljšanje usluge za korisnike podrazumijeva: - operativno ispunjenje zahtjeva; - orijentaciju na potrebe ciljanih skupina korisnika; - pružanje pomoći nastavnicima, studentima, učenicima škola nacionalnih jezika i kulture; - izdanje proširenog dvojezičnog informacijskog biltena prinova s detaljnim kataložnim opisom i anotacijom; - pristup periodičkim publikacijama putem mreže elektroničkih resursa što će smanjiti njihov udio u fondu tiskanih izvora, te povećati broj mlađih korisnika; - uvođenje mehanizama uz pomoć kojeg će kolege dobit pristup voditelju SKM putem telekomunikacijskih kanala (e-mail, web-obrazac).

c) Treći pravac - poboljšanje kvalitete nabave sa ciljem veće iskorištenosti i godišnjeg obrtaja fonda SKM rješavat će sljedeće zadaće: - putem istraživanja potreba korisnika odrediti koje će vrste građe biti najviše tražene; - putem istraživanja izdavačkog tržišta u matičnoj zemlji poticati interes za suvremene nacionalne pisce čija se djela nalaze u vrhu nacionalne ljestvice; - kroz „otvorena“ čitanja, radionice, master-klase formirati interes za aktivno korištenje građe; - oblikovati medijsku kulturu korisnika.

d) Četvrti pravac akcentira pažnju na suradnju s amaterskim manjinskim organizacijama. Osnovni zadatak je obostrano kvalitetno korištenje resursa pri čemu svaka od organizacija kako profesionalna (knjižnica), tako i amaterska (kulturno-prosvjetna društva) djeluje isključivo u okviru svoje nadležnosti, ne pokušavajući nametnuti vodeću ulogu. Takav pristup podići će na novu razinu kvalitetu kulturno-obrazovne aktivnosti, u većoj mjeri zadovoljiti informacijske potrebe, te stvoriti atmosferu konstruktivne suradnje a ne nadmetanja.

e) Peti pravac - uvrštavanje baze podataka SMK u bazu podataka mreže narodnih knjižnica, te razrada konkretnih mehanizama suradnje s kolegama, fokusira se na prikupljanje i plasman informacija o mreži SKM, njezinih informacijskih izvora i usluga. Podrazumijeva razradu sistema međusobne povezanosti te veće vidljivosti SMK u mreži narodnih knjižnica.

5. Neposredno ostvarenje promjena u praksi, odnosno posljednja, tehnološka, razina podrazumijeva stalnu kontrolu i potrebnu korekciju tijeka realizacije planiranih koraka - zadatak je svakog od sudionika provedbe Strategije. Prvi u lancu su voditelji SMK, zatim voditelji matičnih

službi čijoj je nadležnosti Ministarstvo kulture povjerilo SMK, voditelji narodnih knjižnica te voditelji multinacionalnih programa u narodnim knjižnicama.

Zaključak

Provedeno anketiranje voditelja SMK u potpunosti je potvrdilo polaznu pretpostavku da je model mreže središnjih manjinskih knjižnica koji je razrađen 1990. godine zadovoljavajuće funkcionira na infrastrukturnoj razini odnosno na razini djelatnosti ali loše funkcionira na razini motiviranosti i edukaciji korisnika, organizacijske strukture, te razini međusobne informiranosti i suradnje.

Istraživanje je također pokazalo da je dio voditelja u segmentu modela koji se odnosi na iniciranje fondova na jezicima manjina uz stručnu i ﬁnancijsku potporu SMK u mreži narodnih knjižnica, što zbog objektivnih, što zbog subjektivnih razloga ide linijom manjeg otpora, odnosno prosljeđuje dio građe na korištenje amaterskim manjinskim udrugama, što može nadopuniti model ali ne i promijeniti njegovu konstrukciju i svrhu.

Veliki problem predstavlja i nedovoljna komunikacija i suradnja manjinskih knjižnica međusobno, što zbog ograničenih ﬁnancijskih sredstava, što zbog neujednačenosti primjene razrađenog modela u svakoj pojedinačnoj manjinskoj knjižnici. Tome doprinosi i što ne postoji pravilnik o radu ili drugi dokument koji regulira status, djelovanje i kompetenciju manjinske knjižnice niti na razini Ministarstva kulture, niti na razini županijskih matičnih službi.

Uzimajući u obzir provedenu analizu, krajnje je neophodno razraditi i početi primjenjivati strategiju promjena uz detaljnu razradu strateške koncepcije za SMK. Kao rezultat provedbe aktivnosti predviđenih ovom Strategijom djelovanje mreže SMK, koja se trenutno nalazi u fazi stagnacije, preći će u fazu kvalitativnog razvoja. Predložena strategija ima potencijala riješiti probleme povezivanja SMK međusobno i narodnih knjižnica u jedinu mrežu, edukacije korisnika i kolega, reorganizacije fondova s ciljem povećanja postotka obrtaja i povećanja broja korisnika, poboljšanje konstruktivne i djelotvorne suradnje s udrugama nacionalnih manjina, zagovaranje putem medija i povećanje vidljivosti i prepoznatljivosti SMK u multikulturalnom okruženju. U konačnici pretvaranja manjinskih knjižnica u informacijsko-metodički centar kulturnog razvoja nacionalne manjine u konceptualnom, funkcionalnom, organizacijskom, konstruktivnom i tehnološkom smislu.

Model koji je bio razrađen 1990. godine ući će u završnu fazu koja s vremenom može prerasti u novu strukturu na europskoj razini.

Dinamičan razvoj mreže SMK s vremenom potaknut će razvoj pojedinačnih narodnih knjižnica, posebice knjižnica u malim gradovima i općinama, te u konačnici posluži kao katalizator rada cijelog knjižničarskog sustava.

Uz aktivnu primjenu predložene strategije razvoja, model SMK uklapa se u razrađenu od strane Ministarstva kulture Republike Hrvatske Strategiju nacionalne kulturne politike 2015.-2020., te s pravom postaje njezin sastavni dio52.

Predloženi teorijski parametri modela formiranja strategije promjena može se koristiti kao baza za daljnji razvoj cijelog knjižničarskog sustava, odnosno teoretske modele primijeniti u praksi.

Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca RH

Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca Zagreba otvorena je 1995. godine sklopu mreže Knjižnica grada Zagreba. SKRU je stručna ustanova koja djeluje po pravilima struke i radi u sustavu ustanova kulture Republike Hrvatske i grada Zagreba.

52 Strategija kulturnog razvitka : dokument/ voditelj projekta Vjeran Katunarić ; urednici Biserka Cvjetićanin, Vjeran Katunarić. - Zagreb : Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 2003. - (Biblioteka Kulturni razvitak - Velika edicija ; knj. 3), str. 98-101.

Središnji fond je smješten u Gradskoj knjižnici u Zagrebu, a dio građe smješten je i može se posuđivati u narodnim knjižnicama u Vinkovcima, Lipovljanima, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Osijeku i Puli. Zbirka sadrži raznovrsnu građu (prema godišnjem izvještaju za 2020. godinu: 3.340 svezaka knjiga, 1.249 jedinica CD-a i DVD-a i tri naslova časopisa).

Sva nabavljena građa je inventarizirana i katalogizirana kompjuterski u sustavu KGZ-a „ZAKI“. Zbirka sadrži sve vrste građe - knjige, časopise, novine, te AVE građu. Informacija o naslovima knjižnične građe koja se nalazi u Središnjoj knjižnici Rusina i Ukrajinaca može se dobiti putem elektronskog kataloga OPAC koji se nalazi na web stranici www.kgz.hr pod oznakom KATALOG.

Obrada knjižnične građe se radi u skladu s načinom rada KGZ-a, a u suradnji s voditeljima Odjela KGZ, Gradske knjižnice. Posudba knjižnične građe u matičnoj jedinici provodi se preko posudbenog sustava Gradske knjižnice, te putem međuknjižnične posudbe. Informaciju o postupku međuknjižnične posudbe možete dobiti u narodnoj knjižnici grada gdje stanujete.

Građa se nabavlja uglavnom u Ukrajini, jer u Hrvatskoj veliki broj objavljenih monografskih i serijskih publikacija imaju za cilj jačanje nacionalne svijesti i identiteta među pripadnicima manjine, ali ne zadovoljavaju potrebu korisnika za informacijama o suvremenom stanju u matičnoj zemlji, najnovijim i vrlo zanimljivim naslovima s kojima raspolaže Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca. Za Rusine građa se nabavlja isključivo u Novom Sadu, jer Rusini u Hrvatskoj ne koriste istu varijantu jezika kao Rusini u Ukrajini.

Govoreći konkretno o knjižnici Ukrajinaca i Rusina treba naglasiti povijesnu i kulturnu povezanost dviju zemalja, što predstavlja poseban izazov za knjižnicu kao sredstva za prezentaciju Ukrajinske kulturne tradicije putem knjiga, časopisa, ilustriranih izdanja, videokaseta i glazbe na različitim nosačima zvuka.

Posebna pažnja kod politike nabave poklanja se specijalnim zbirkama koje su od neprocijenjene važnosti čak i za ovako malu knjižnicu. Prvenstveno tu je referentna zbirka, te zbirka fotoalbuma koje predstavljaju gradove, županije i pokrajine matične zemlje. Takva zbirka daje lijep i slikovit pregled krajolika jedne države za one pripadnike manjine koji nikada nisu imali prilike posjetiti svoju pradomovinu, a interesantna je i za pripadnike većinskog stanovništva. Osim toga tu su albumi s različitom tematikom - od stvaralaštva pojedinih slikara, kipara i arhitekata do ilustriranih biografija poznatih književnika, pjesnika i povijesnih osoba. Ove knjige često pronalaze svog čitatelja i izvan konkretne etničke grupe.

Kultura jednoga naroda ne može se predstaviti potpuno bez prisustva još jedne posebne zbirke koja je u stanju prenijeti bit i ljepotu kulturnog naslijeđa i označiti identitet naroda a za koju nije potrebno poznavanje jezika - zbirka muzikalija.

Posebno mjesto u zbirci za etničku grupu zauzima građa koja pruža podatke o matičnoj zemlji s pozicije zemljopisa: geografske karte i atlasi, karte pojedinačnih gradova kao i knjige s uputama za putovanje, a koje sadrže podatke o cestama, hotelima, restoranima, kolodvorima, spomenicima arhitekture i drugim znamenitostima u zemlji. Ove građe nije puno, ali ona je ipak zastupljena.

Izgradnja Zavičajne zbirke u Središnjoj knjižnici Rusina i Ukrajinaca RH

Dolazak Rusina i Ukrajinaca na područje Hrvatske opisuje doktor, profesor Eugen Paščenko u svojoj knjizi “ Hrvatska - Ukrajina. Kulturne veze od Jadrana do Dnjepra “. U članku “ Ukrajinsko - hrvatske veze od davnina do danas “ čitamo :

- Poseban dio hrvatsko - ukrajinskih međuodnosa čini ukrajinska dijaspora u Hrvatskoj. Najme, na jugoistok Europe doseljava se ne mali dio ukrajinskoga puka iz Zapadne Ukrajine i tu ostaje

živjeti. U XVIII. stoljeću na teritorij Vojvodine pristigli su doseljenici s područja Karpata sa starim etničkim nazivom Rusini, koji su zadržali sve do danas, a da se krajem XIX. i početkom XX. st. u Bosnu i Slavoniju doseljavaju Ukrajinci iz Galicije s već formiranim novim nazivom. Ovamo ih vući sličnost u katoličkoj tradiciji, a donose sa sobom nacionalnu i gospodarsku kulturu. Oni su se integrirali u novu sredinu ali i sačuvali svoje nacionalno biće, svoju kulturu… “

Tijekom Prvog svjetskog rata u Zagrebu se osniva “Savez za oslobođenje Ukrajine“ koji godine 1916. objavljuje prikaz “Ukrajina i Ukrajinci“ (s etnografskom kartom Ukrajine).

Boljševički prodor u Ukrajinu 1918., praćen terorom, izazvao je val političkih migracija iz istočnih i centralnih krajeva koje su težile urbanim i industrijskim sredinama. Jedan dio ukrajinskih intelektualaca zaustavio se u Hrvatskoj, a posebice u Zagrebu i uključio se u kulturni život.

Migranti donose i nova saznanja o Ukrajini potičući poimanje o sličnosti sudbina hrvatskog i ukrajinskog naroda. Godine 1922. u Zagrebu je osnovano društvo “Prosvita“ koje je na svojoj akademiji okupilo sve Ukrajince i njihove zagrebačke prijatelje, a uz to je vrlo uspješno surađivalo sa sunarodnjacima iz Bosne.

Društvo je prestalo aktivno djelovati tijekom II. svjetskog rata, a 1968. godine studenti Zagrebačkog i Ljubljanskog sveučilišta potaknuli su osnivanje saveza Rusina i Ukrajinaca Hrvatske. Dana 13 svibnja 1972. godine osnovano je Kulturno-prosvjetno društvo Rusina - Ukrajinaca Zagreba. U Zagrebu postoji i Grkokatolička crkva Sv. Ćirila i Metoda gdje se redovito služe mise na rusinskom i ukrajinskom jeziku.

Na inicijativu današnjih akademika Aleksandra Flakera i Antice Menac godine 1965. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu - pri Odsjeku za slavenske jezike i književnost - otvoren je lektorat ukrajinskoga jezika, a školske godine 1997-1998. odobren je plan i program punog četverogodišnjeg studija ukrajinskoga jezika i književnosti, a u studentske klupe sjeli su njegovi prvi polaznici53.

Da bismo upotpunili sliku potencijalnih korisnika Središnje knjižnice za Rusine i Ukrajince svakako treba još uzeti u obzir postojanje “najnovijih“ emigranata koji su posljedica raspada Sovjetskog Saveza, podizanja “Željezne zavjese“ i otvaranja granica. Bez obzira što su ti ljudi krenuli na zapad u potragu za boljim životom, većina njih želi proces integracije uskladiti s očuvanjem kulturnog identiteta što se veže za nacionalnu manjinu u Hrvatskoj. U tome ključnu ulogu može odigrati knjižnica kao potpuno apolitična ustanova, koja se bavi isključivo promicanjem kulture i pruža potrebne informacije.

Na kraju svakako treba spomenuti i državljane Ukrajine, stručnjake na privremenom radu u Hrvatskoj, kao i poslovne ljude koji surađuju s Republikom Ukrajinom na više područja. Svi oni mogu se ubrojiti u potencijalne korisnike zavičajne zbirke koju koriste kao izvor za istraživanja kulturne povijesti, genealoška istraživanja i dr.

Međutim, „doseljenici sa starim etničkim nazivom Rusini“ nisu spremni prihvatiti da su Ukrajinci, te u Središnjoj knjižnici Rusina i Ukrajinaca zapravo postoje dvije zavičajne zbirke: Rusinska i Ukrajinska.

Ali ni to nije sve. Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca od početka prikuplja knjižničnu građu na ruskom jeziku jer za mnoge novodoseljene građane Ukrajine (posebno Istočna Ukrajina), osnovni jezik komunikacije je ruski, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Većina emigranata zadnjega vala, nakon raspada Sovjetskog Saveza koristi podjednako ukrajinski i ruski jezik u čitanju

53 Paščenko, E. (1996) Hrvatska/ Ukrajina. Kulturne veze od Jadrana do Dnjepra. Zagreb: Društvo hrvatskih književnika, str. 9-11.

i pismu. Drugo je pitanje materinjeg jezika. Povijesna situacija u Ukrajini „stvorila“ je Ukrajince koji svojim materinjim jezikom smatraju ruski. Tome su primjer i poznati ukrajinski književnici kao što su Andrij Kurkov (preveden u Hrvatskoj), Lada Dens i drugi, koji se izjašnjavaju kao Ukrajinci ali stvaraju, poput Gogolja, na ruskom jeziku. Neki od književnika i publicista, poput Iren Rozdobudko, Serhija Žadana ili Andrija Kokotjuhy pisali su kako na ukrajinskom, tako i na ruskom jeziku.

Međutim, novonastala politička situacija diktira svoje uvjete, što se odrazilo i u kulturnom životu, te je u Gradskoj knjižnici otvorena „Ruska polica“. Projekt ﬁnancira Grada Zagreb na inicijativu predstavnice za rusku nacionalnu manjinu Galine Kovačević u sklopu projekta „Rusi su naši sugrađani“, te je dio fonda na ruskom jeziku premješten u Rusku zbirku.

Prema već navedenoj strukturi fond zavičajne zbirke sadržajno ima tri sastavnice:

1. publikacije objavljene u Hrvatskoj na jeziku nacionalne manjine u nakladi amaterskih udruga i ustanova što uključuje i publikacije koje se sadržajno odnose na pradomovinu ali su tiskani u Hrvatskoj i na jeziku nacionalne manjine;

2. publikacije autora- pripadnika nacionalne manjine u nakladi udruga, ustanova te vlastitoj nakladi što uključuje i književne uratke u prozi i stihovima te ilustrirana izdanja o narodnoj umjetnosti i kuhinje nacionalne manjine;

3. publikacije drugih autora koji se sadržajno odnose na nacionalnu manjinu izdane u matičnoj zemlji ili drugim zemljama gdje je nastanjena ova nacionalna manjina.

Prema vrsti građe zavičajna zbirka se dijeli na četiri sastavnice:

1. tiskana građa;

2. AVE građa;

3. sitni tisak, fotograﬁje;

4. snimke događaja.

Uzimajući u obzir sve gore izloženo, može se zaključiti da je zavičajna zbirka Središnje knjižnice nacionale manjine ustvari arhiva podataka o nacionalnoj manjini u Hrvatskoj, njenom načinu života, očuvanju jezika, brojnosti kroz povijesna razdoblja, istaknutim pripadnicima.

Kulturna baština koja je nastala u kontekstu autohtone etničke skupine postala je vrijednost u općem kontekstu, odnosno manjinska zbirka dio je hrvatske kulturne baštine jer je kulturna raznolikost određujuća značajka čovječanstva.

Nabava knjižnične građe

Nezaobilazno pitanje koje se postavlja pri kreiranju plana nabave jest koja je uloga manjinske knjižnice u multinacionalnoj zajednici. Možemo uočiti veliku razliku između zbirki na stranim jezicima koje posjeduju veće narodne knjižnice u Hrvatskoj i središnjim knjižnicama nacionalnih manjina. Zajednička osobina je ta što su i jedne i druge smještene u prostorijama narodnih knjižnica namijenjenih potrebama većinskog stanovništva zemlje. Razlika se sastoji u tome, što je Središnja

54 Todorcev Hlača, K. Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca u sustavu manjinskih i narodnih knjižnica // Novosti: Hrvatsko knjižničarsko društvo / glavna urednica Tea Čonc. Broj 60, listopad 2013. Str. 61-63. dostupno na: http://www. hkdrustvo.hr/hr/hkdnovosti

knjižnica manjine u Hrvatskoj samostalna služba koja posjeduje vlastita ﬁnancijska sredstva. Manjinska knjižnica ima slobodu a znači i odgovornost kreirati vlastitu politiku rada i nabave građe, što u velikoj mjeri potiče duh istraživanja i noviteta, a znači i poboljšava rezultate rada.

Povijesna i kulturna povezanost dviju zemalja, Hrvatske i Ukrajine, predstavlja poseban izazov za knjižnicu kao kulturno-obrazovne službe koja ima zadatak prezentiranje ukrajinske kulturne tradicije putem knjiga, časopisa, ilustriranih izdanja, videokaseta i AV građe.

Informacija koja leži u temelju politike nabave prikuplja se putem anketiranja članova zajednice, osobnih kontakata, te sugestija i zahtjeva koje pristižu na elektronsku poštu voditeljice.

Najčešće, osim beletristike, koja je zastupljena velikom količinom naslova suvremenih najpopularnijih ukrajinskih autora, postoji veliki interes za povijesne knjige koje govore o postanku i razvitku ukrajinske zemlje, ukrajinskog i rusinskog naroda, studiji o etnograﬁji, etimologiji, folklornoj tradiciji. Kao nastavni materijal za učenje ukrajinskoga jezika prijeko su potrebni udžbenici i rječnici. Takva građa je zastupljena na više razina, kao u obliku visokostručne obrade tematike, tako i u obliku dostupnom za onoga tko nedostatno zna jezik odnosno za djecu pripadnika nacionalne manjine.

Većinu građe u knjižnici predstavlja beletristika koja je najprikladnija za upoznavanje korisnika s književnom tradicijom naroda. Ovdje je vrlo širok dijapazon mogućnosti za kreiranje nabavne politike, počevši od slikovnica za najmlađe do povijesnih romana i sabranih djela klasika ukrajinske literature. Dva osnovna čimbenika reguliraju nabavu beletristike: stvarna potreba i popularnost knjižnične građe u matičnoj zemlji odnosno u dijaspori. Međutim, isto i kao u slučaju sa stručnom i znanstvenom literaturom, vodi se računa o tome u kojoj mjeri većina potencijalnih korisnika zna materinji jezik.

Zapaženo je da se najčešće posuđuju knjige manjeg opsega, laganijeg načina izlaganja, većim tiskanim slovima. Ovaj pristup svakako ne znači da ne treba nabavljati sabrana djela i povijesne romane većeg opsega klasika i suvremenih pisaca ali u manjem omjeru.

Posebna pažnja poklanja se specijalnim zbirkama koje su od neprocijenjene važnosti čak i za ovako malu knjižnicu. Prvenstveno tu je referentna zbirka koja uključuje enciklopedijska izdanja, raznovrsne rječnike, leksikone, pravopise za odrasle i djecu.

Još jedna vrsta posebne zbirke su fotoalbumi koji predstavljaju gradove, županije i pokrajine matične zemlje. Takva zbirka daje lijep i slikovit pregled krajolika jedne države za one pripadnike manjine koji nikada nisu imali prilike posjetiti svoju pradomovinu, a interesantna je i za pripadnike većinskog stanovništva kao propagandni materijal. Osim toga tu su albumi s različitom tematikomod stvaralaštva pojedinih slikara, kipara i arhitekata do ilustriranih biograﬁja poznatih književnika, pjesnika i povijesnih osoba. Ove knjige također mogu pronaći svog čitatelja i izvan konkretne etničke grupe.

Kultura naroda ne može se predstaviti u potpunosti bez još jedne posebne zbirke koja može prenijeti bit i ljepotu kulturnog naslijeđa i označiti identitet naroda, a za koju ne treba poznavati jezik - zbirka muzikalija. Posuditi ovu građu može se u glazbenom odjelu Gradske knjižnice, te u slobodnom pristupu.

U fondu Središnje knjižnice nalazi se i građa koja pruža podatke o matičnoj zemlji s pozicije zemljopisa. To su geografske karte i atlasi, karte pojedinačnih gradova kao i knjige s uputama za putovanje, a koje sadrže podatke o cestama, hotelima, restoranima, kolodvorima, spomenicima arhitekture i drugim znamenitostima u zemlji. Ove građe nema puno, ali je i ona zastupljena.

Ukratko: bez obzira na moguće poteškoće koje vladaju u matičnoj zemlji, dobra priprema,

suradnja sa stručnjacima i detaljno planiranje čak i u lošim uvjetima nabave daje ponekad neočekivane rezultate.

Rad s korisnicima

Kada je građa nabavljena, inventarizirana, klasiﬁcirana, katalogizirana i spremna za posudbu, sljedeći korak predstavlja jedan od najvećih izazova uzimajući u obzir da korisnici Središnje knjižnice Rusina i Ukrajinaca su malobrojni (u usporedbi s većinskim stanovništvom) i raseljeni po cijeloj državi. Taj je korak - doći do čitatelja na bilo koji način. Nažalost, problem vidljivosti fonda i programa unutar narodne knjižnice i u široj javnosti do današnjeg dana nije riješen na zadovoljavajući način.

Korištenje „e“ kataloga OPAC koji se nalazi na web stranici www.kgz.hr pokazalo se boljom solucijom u usporedbi s papirnatom verzijom jer korisnici u cijeloj zemlji mogu dobiti informaciju. Međutim, to je učinkovito ako se radi o klasicima ukrajinske ili rusinske literature, te naslovima izdanim u Hrvatskoj. Uzimajući u obzir da korisnici uglavnom ne poznaju najnoviju knjižničnu produkciju u matičnoj zemlji, voditeljica po mjeri nabave i obrade građe izrađuje BILTEN prinova u elektronskom obliku u formatu PDF koji se nalazi na web stranici Gradske knjižnice, a neke udruge ga izlažu na svojim web stranicama ili rade link.

Posebna priča je organizacija informativne službe SKRU. Ovdje ključnu ulogu igra modul Projekta prema kojem je središnja knjižnica smještena u narodnoj knjižnici i koristi njezinu infrastrukturu. Ukoliko Ukrajinska knjižnica ima poteškoće, ako primjenjujemo kriterije za razvrstavanje manjinskih knjižnica navedene na početku, ona je srećom smještena u KGZ u Gradskoj knjižnici i može koristiti svu mogući stručnu pomoć, tako da korisnik može posuditi knjigu, CD ili DVD, a pri tome ne mora posjetiti knjižnicu u radno vrijeme voditelja.

Uzimajući u obzir da dio fonda nije izložen u slobodnom pristupu Gradske knjižnice na adresi Trg Ante Starčevića 6, Zagreb, a smješten je u spremištu ili u Depo-u, korisnici mogu pronaći građu preko kataloga, a zatim zahtjev ostaviti dežurnom knjižničaru u slobodnom pristupu ili poslati voditelju na mail. Pripremljenu građu moguće je preuzeti u roku tri radna dana na pultu ili ju zatražiti putem međuknjižnične posudbe.

Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca u svrhu poboljšanja informiranja korisnika izdaje BILTEN prinova, gdje zainteresirani mogu pronaći informacije o najnovijim i vrlo zanimljivim naslovima kojima raspolaže knjižnica55.

Obzirom da se građa nabavlja direktno u Ukrajini, knjižnica predlaže čitateljima najnovije knjige suvremenih popularnih ukrajinskih autora čije je stvaralaštvo obilježilo i oblikovalo suvremeni izraz, tematiku i problematiku mlade države čija kultura nisu samo melodične narodne pjesme, vatreni ples ili košulja-„vyšyvanka“. Knjižnica redovito poziva čitatelje da upoznaju suvremene autore povijesnih, kriminalnih i erotskih romana i priča, ﬁlozofskih traktata i neobične poezije koji su danas priznati u Ukrajini ali i izvan njezinih granica.

Brojnost populacije Rusina i Ukrajinaca je oko 5.000,00 prema službenim podacima i oko 7 do 8 tisuća - prema neslužbenim. Većina Ukrajinaca, posebice pripadnika trećeg vala emigracije nakon raspada Sovjetskog Saveza i otvaranja granica, živi u Zagrebu ili gravitira u glavnom gradu, odnosno dolazi na školovanje ili ga posjećuje zbog poslovnih obveza. To su ujedno i osnovni korisnici Središnje knjižnice jer u mjestima koncentracije rusinske i ukrajinske manjine koja je ovdje nastanjena već nekoliko generacija, interes za knjigom na rusinskom, a posebice na ukrajinskom jeziku je mali (prema podacima narodnih knjižnica u Vukovaru, Vinkovcima, Osijeku i Slavonskom Brodu koje u sklopu Projekta rade s građom na rusinskom i ukrajinskom jeziku).

55 Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca http://www.kgz.hr/hr/knjiznice/gradska-knjiznica/odjeli-265/sredisnjaknjiznica-rusina-i-ukrajinaca-republike-hrvatske/792

Knjižnica kao multifunkcionalni centar godišnje u skladu s opisom poslovanja ostvaruje četiri obvezna programa: Tradicionalna godišnja izložba s ukrajinskom i rusinskom tematikom; književna ili glazbena večer posvećena stvaralaštvu klasika ili suvremenih pisaca; izložba u povodu Mjeseca hrvatske knjige u ciklusu „Ukrajinci i Rusini naši sugrađani“ u skladu s tematikom manifestacije; priredba u povodu Dana SKRU – 9. prosinca

Zaključak

Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca radi u sklopu narodne knjižnice – Gradska knjižnica Zagreb koja je sastavni dio mreže Knjižnica grada Zagreba, a djeluje isključivo u sustavu mreže narodnih knjižnica RH. Svojim radom tijekom 25 godina Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca uvelike je pridonijela ostvarivanju zadaće narodnih knjižnice koje svakom pripadniku etničke zajednice osiguravaju mogućnost korištenja knjižnične građe i informacije na materinjem jeziku i promiču multikulturalnost sredine u kojoj djeluju.

Knjižnica, bez obzira na naziv, u stvarnosti je zasebna zbirka odnosno odjel narodne knjižnice, djeluje na nivou Republike Hrvatske i brine se o potrebama nacionalne manjine, te o potrebama svih korisnika koji imaju potrebu za informacijom o Ukrajini, ukrajinskom jeziku, kulturi, tradiciji, povijesti i suvremenom životu.

Manjinska knjižnica je stručna ustanova koja djeluje po pravilima struke i radi u sustavu ustanova kulture Republike Hrvatske i grada Zagreba. Bilo bi potpuno pogrešno doživljavati Središnju knjižnicu Rusina i Ukrajinaca RH kao servis ili sastavni dio amaterskih nacionalnih udruga koje nemaju niti status osnivača, niti ulogu ﬁnancijera manjinske knjižnice.

Korisnik knjižnice ne mora biti isključivo pripadnik ukrajinske ili rusinske nacionalne manjine, to može biti i čovjek koji se samo služi jezikom i pismom, štoviše mnogi korisnici nisu članovi udruga u koje su okupljeni Ukrajinci i Rusini diljem Hrvatske.

Suradnja s amaterskim udrugama odvija se u okviru Modela, odnosno u okvire zadaća manjinske knjižnice kao javne stručne ustanove u skladu s opisom posla voditelja.

Središnja knjižnica već 25 godina uspješno ostvaruje svoj osnovni zadatak: iz godine u godinu povećava broj korisnika i broj ostvarenih programa, te na takav način opravdava svoje postojanje i vrijednost Modela koji je prije trideset godina zaživio u Hrvatskoj.

Korišteni izvori:

1. Arlović, M. Pravo nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Zagreb : Novi informator, 2015.

2. Bezugloff, N. “ Library Servises to Non - English - Language Ethnic Minoritis of the United States “ // Graduate School of Library and Information Science. University of Illinois at Urbana-Champaign In; Library Trends 29 (2) 1980: Library Services to Ethnocultural Minorities: 259-274 (http://hdl.handle.net/2142/7144)

3. Bistričić, A. Projektna kultura. // Tourism and Hospitality Management. Vol 10. 3-4 (2004), 31-40.

4. Enciklopedijski članak: zavičajna zbirka, on-line izdanje Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. Dostupno na http://www.enciklopedija.hr/ natuknica.aspx?id=66968 [citirano: 2020-01-16].

5. Faletar, I.; S. Faletar Tanacković; D. Lacović. Multikulturalne usluge hrvatskih narodnih knjižnica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 55, 3/4(2012), 153-188.

6. Hrvatska enciklopedija. [citirano 2019-06-18]. Dostupno na: http://www.enciklopedija.hr/ natuknica.aspx?ID=27473

7. Horvat, A. Hrvatsko knjižničarsko društvo i slobodan pristup informacijama// (http://dzs.ffzg. unizg.hr/text/HKD_sl_prist_inf.htm)

8. Mala izložba s velikom porukom. // HKD Novosti 78 (2018). [citirano: 2020-01-17]. Dostupno na https://www.hkdrustvo.hr/hkdnovosti/clanak/1531

9. Mesić, Đ. National minorities in reading promoting programs of public libraries. // Multilingual Literacy A way to Europe. Budapest. 1993.

10. Mesić, Đ. Potrebe narodnosti za knjigom i informacijama i uloga narodne knjižnice: usporedba stanja u Hrvatskoj s modelom u Mađarskoj. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 30, 1-4(1987), 75.

11. Ministarstvo kulture RH / Kulturne djelatnosti / Knjižnična djelatnost / Središnje knjižnice nacionalnih manjina. [citirano 2019-06-18]. http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=200

12. Мултикултуралне библиотеке и заштита

Љиљана Башић. [citirano 2019-06-18] https://www.nb.rs/view_ﬁle.php?ﬁle_id=4790

13. Oddelek za italijaniko Osrednje knjižnice Srečka Vilharja Koper. [citirano 2019-06-18]. Dostupno na: http://www.kp.sik.si/oddelek-za-italijaniko

14. Paščenko, E. (1996) Hrvatska/ Ukrajina. Kulturne veze od Jadrana do Dnjepra. Zagreb: Društvo hrvatskih književnika.

15. Per la biblioteca multiculturale. [citirano 201-01-7]. Dostupno na: https://www.aib.it/aib/ commiss/mc/missione.htm

16. Petrova L. G. Biblioteka v umovah suspil’no-ekonomičnyh zmin: monograﬁja. Kyjiv, 2003.

17. Petrova L. G. Socijalno-ekonomični aspekty rozvytku bibliotek v sučasnyh umovah: avtoreferat dis. 07.08.2008. // Harkiv, 2006.

18. Pleskač V. L. Strategija rozvytku informacijnogo suspil’stva v Ukrajini // Mižnarodnyj naukovyj kongres „Informacijno suspil’stvo v Ukrajini“: tezy dop. 25-26 žovtnja 2012. Kyjiv, 2012.

19. Portal narodnih knjižnica. [citirano: 2020-01-17]. Dostupno na https://www.knjiznica.hr/ knjiznice/kategorija/manjinska

20. Portal za nacionalne manjine HR. [citirano: 2020-01-17]. Dostupno na: https:// nacionalnemanjine.hr/

21. Práce knihoven s menšinami a znevýhodněnými: Multikulturní aktivity v Masarykově veřejné knihovně Vsetín. [citirano 2019-05-06]. Dostupno na: www.svkkl.cz/ctenar/clanek2693 www. citacepro.com/dokument/PyMaxrqJ6wbvm7l7

22. Pravilnik o matičnoj djelatnosti knjižnica u Republici Hrvatskoj. [citirano 2019-08-12]. Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2001_05_43_715.html

23. Preporuke za ustroj zavičajne zbirke u narodnim knjižnicama i drugim knjižnicama (ustanovama) koje prikupljaju knjižničnu zavičajnu građu. [citirano 2019-06-11]. Dostupno na: http://www.hkdrustvo.hr/clanovi/Preporuke.pdf

24. Program Europske unije – Kultura (2007. - 2013.). Europska strategija za kulturu u globaliziranom svijetu [citirano 2019-18-4]. Dostupno na: http://www.min-kulture.hr/default. aspx?id=3061

25. Provedba Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina. [citirano 2019-11-9] Dostupno na: (https://ljudskaprava.gov.hr/provedba-okvirne-konvencije-za-zastitu-nacionalnih-

manjina/592)

26. Simsova, S. Library Training for Services to Minority Ethnic Groups : Concepts and General Principles . // Library Trends . 2( 1980 ), 245-255 .

27. Služba obaveznog primjerka NSK. [citirano 2019-08-12] Dostupno na: http://www.nsk.hr/ obvezni-primjerak-2/#

28. Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca http://www.kgz.hr/hr/knjiznice/gradska-knjiznica/ odjeli-265/sredisnja-knjiznica-rusina-i-ukrajinaca-republike-hrvatske/792

29. Središnje knjižnice nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj : vodič / uredile Liana Diković i Ljiljana Črnjar. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2010

30. Središnji državni portal. Ministarstvo kulture. [citirano: 2020-01-16]. Dostupno na http:// www.min-kulture.hr/default.aspx?id=200

Standardi za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj. // Narodne novine 58(1999), 2026-2063 [citirano: 2011-10-10]. Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/ sluzbeni/270810.html

31. Stepanov V.K. Formirovanie cifrovyh kollekcij v tradicionnyh bibliotekah. // Naučnye i tehničeskie biblioteki 2(2007), Dostupno na: https://elibrary.ru/item.asp?id=9548775 [citirano: 2020-01-16].

32. STRATEGIJA kulturnog razvitka : dokument/ voditelj projekta Vjeran Katunarić ; urednici Biserka Cvjetićanin,Vjeran Katunarić. - Zagreb : Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 2003. - (Biblioteka Kulturni razvitak - Velika edicija ; knj. 3), str. 98-101. Tatalović, S. Europski model ostvarivanja prava nacionalnih manjina. // Politička misao, Vol XXXVII, 2 (2000), 79-84.

33. Todorcev Hlača, K. Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca u sustavu manjinskih i narodnih knjižnica // Novosti: Hrvatsko knjižničarsko društvo / glavna urednica Tea Čonc. Broj 60, listopad 2013. Str. 61-63. Dostupno na: http://www.hkdrustvo.hr/hr/hkdnovosti

34. Todorcev Hlača, K. Središnja manjinska knjižnica: 3 u 1. Mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture: zbornik radova // 22 savjetovanje Arhivi, knjižnice, muzeji // Gošće urednice Vesna Hodak …[et al.]. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2019.

35. Todorcev Hlača, K. Središnja manjinska knjižnica u digitalnom prostoru // Mreža narodnih knjižnica – suradnja u razvoju digitalnih usluga i predstavljanju javnosti: zbornik radova // 11 savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj / urednice [Dunja Marija Gabriel i Frida Bišćan]. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2020.

36. Todorcev Hlača, K. Strategija Razvoja središnjih knjižnica nacionalnih manjina unutar mreže narodnih knjižnica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 58, 1/2(2015), 45-66.

37. Todorcev Hlača, K. Strategija razvoja knjižnica za nacionalne manjine: prava korisnika na slobodni pristup informacijama // 13. s 14. Okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama: zbornik radova / urednice Tea Grašić i Ivana Hebrang Grgić. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo. (2013/2014).

38. Todorcev Hlača, K. Vidljivost i utjecaj programa i usluga središnjih manjinskih knjižnica posredstvom vrednovanja usluga. // Vrednovanje djelatnosti narodnih knjižnica: zbornik radova //10. savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj / urednice [Dunja Marija Gabriel i Frida Bišćan]. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2017. str. 203-215.

39. UNESCO-v Manifest za narodne knjižnice[citirano 2019-12-9] Dostupno na: http://dzs.ffzg.

unizg.hr/text/UNESCOv_manifest_za_narodne_knjiznice.htm Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. NN 155/2002. [citirano 2019-7-26]. Dostupno na: https://www.zakon.hr/z/295/Ustavni-zakon-o-pravima-nacionalnih-manjina

40. Voskobojnikova-Guzjeva O. V. Bibliotečno-informacijna dijal’nist’: sysstemnyj pidhid // Nauk. Pr. NAN Ukrajiny, Nac. B-ka im. V. I. Vernads’kogo. Kyjiv, 2011.

41. Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti (NN 17/19).[citirano 2019-07-12]. Dostupno na: https://www.zakon.hr/z/1925/Zakon-o-knji%C5%BEnicama-i-knji%C5%BEni%C4%8Dnojdjelatnosti-2019

характеристикою якого є

• оперативне виконання вимог за попередніми замовленнями;

• орієнтація на потреби цільових груп користувачів;

• надання допомоги в

KATARINA TODORCEV HLAČA

Što je napravljeno u 25 godina na mjestu voditeljice Središnje knjižnice Rusina i Ukrajinaca RH.

Rođena sam u bivšem SSSR-u u Republici Kirgistan. Od 1970. godine živjela sam u Odesi, u Ukrajini, gdje sam završila osnovnu školu i gimnaziju.

Diplomirala sam na Fakultetu ruskog i ukrajinskog jezika i književnosti sveučilišta Mečnikova u Odesi. Od 1990. godine živim u Hrvatskoj.

Godine 1996. primljena sam u radni odnos u Knjižnice grada Zagreba na mjesto voditeljice Središnje knjižnice Rusina i Ukrajinaca u Republici Hrvatskoj u Gradskoj knjižnici.

Godine 1997. položila sam stručni ispit, te stekla zvanje diplomiranog knjižničara.

2015. godine dobila sam zvanje viša knjižničarka.

2020. godine dobila sam zvanje knjižničarska savjetnica.

Na mjestu voditeljice Središnje knjižnice Rusina i Ukrajinaca RH radim 25 godina

Na mjestu voditeljice Središnje knjižnice Rusina i Ukrajinaca obavljam poslove koordinacije stručnog rada:

- istraživanje tržišta u matičnoj državi nabave (za ukrajinski dio zbirke u Ukrajini, za rusinski u Novom Sadu);

- nabava knjižnične građe;

- obrada i posudba knjižnične građe;

- rad s korisnicima;

- priprema tema za korisnike;

- organiziranje događanja, postavljanje izložbi, prezentacija knjiga i sl.

- suradnja s amaterskim organizacijama nacionalne manjine;

- suradnja s narodnim knjižnicama u mjestima koncentracije nacionalne manjine, organizacija knjižničnih stacionara u Vinkovcima, Slavonskom Brodu, Vukovaru, Petrovcima, Osijeku, Puli, Lipovljanima;

- obuka i stručno vodstvo knjižničara-volontera u knjižnicama pri amaterskim udrugama;

- koordinacija informacijske službe na daljinu i međuknjižnična posudba posredstvom mreže narodnih knjižnica;

Uzimajući u obzir speciﬁčnost kataložnog opisa i stručne obrade ćiriličnog pisma aktivno radim na osmišljavanju načina rada s korisnicima putem posebnih informacijskih biltena, web stranice Gradske knjižnice, te putem plasmana informacija preko društava, pojedinim korisnicima, te preko Katedre ukrajinistike FF u Zagrebu.

Obzirom da je Središnja manjinska knjižnica svojevrstan kulturno-informacijski centar, redovito organiziram predavanja, književne i glazbene večeri, izložbe s ciljem prezentacije manjinske kulture većinskom stanovništvu. Autorica sam nekoliko velikih tematskih izložbi u auli Gradske knjižnice organiziranih u ciklusu „Ukrajinci naši sugrađani“ s ciljem prezentacije domicilnom stanovništvu povijesti, kulture i tradicija Ukrajine.

Bavim se proučavanjem i prilagođavanjem izrade kataložnog zapisa na ćiriličnom pismu u programu ZAKI putem transliteracije.

Od osnutka radne grupe za manjinske knjižnice 2006. godine u okviru Sekcije za narodne knjižnice, članica sam Radne grupe za manjinske knjižnice i predsjednica u prvom mandatu 2006 -2008. g.

Kao predsjednica u prvom mandatu bavila sam se konsolidacijom radne grupe, organizirala sam nekoliko sastanaka s ciljem održavanja i razvoja mreže središnjih manjinskih knjižnica prema modelu stvorenom 1991. godine, te njihove međusobne suradnje.

Za vrijeme mandata kolegice Lijane Diković sudjelovala sam u pripremi brošure „Središnje knjižnice nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj : vodič“.

Ponovno sam izabrana za predsjednicu Radne grupe za manjinske knjižnice u mandatu 20122014., te u drugom za redom mandatu 2014-2016. g., te sam opet izabrana na mandat 2018. – 2020.

Kao predsjednica Radne grupe za manjinske knjižnice osmislila sam i pokrenula razvojni projekt Okrugli stol „Za druge i drugačije“. Od 2015. do 2019. godine održana su tri okrugla stola gdje sam bila predsjednica Organizacijskog i Programskog odbora. Prvi okrugli stol održan je na nacionalnoj razini, dok su sljedeća dva održana na međunarodnoj razini uz sudjelovanje pozvanih izlagača iz Italije, Slovenije i Srbije.

U dva mandata od 2015. do 2018. bila sam glavna urednica mrežnog elektronskog izdanja HKD Novosti, te je u tom periodu izašlo 16 brojeva.

Autorica sam i koordinatorica tima voditelja manjinskih knjižnica koji su sudjelovali u izradi i prezentaciji izložbe plakata „Središnje manjinske knjižnice u Hrvatskoj“.

Zagovaram aktivno sudjelovanje manjinske knjižnice u nastavnom procesu po modelu „C“ u skladu sa Zakonom o obrazovanju na jezicima nacionalnih manjina.

Od 2014. godine članica sam Ukrajinske bibliotekarske asocijacije sa sjedištem u Kijevu.

Prezentiram postignuća hrvatskog knjižničarstva na međunarodnim konferencijama, te putem stručnih časopisa u Ukrajini.

PROJEKTI I PROGRAMI

Autorica sam većih tematskih izložbi u auli Gradske knjižnice: U ciklusu „Svijet u Zagrebu“:

 Dani Ukrajinske kulture u Gradskoj knjižnici, 1999. godine

 Dani Rusina i Ukrajinaca u RH, 2004. godine

će tematske izložbe:

 Gradovi Ukrajine, 1997.

 Tisućljeće ukrajinske književnosti, 1999.

 Izdavačka djelatnost u Ukrajini, 2000.

 Nacionalni parkovi Ukrajine, 2001.

 Starinska blagdanska razglednica, 2002.

 „Kobzar Ukrajine“, povodom 200. obljetnice rođenja Tarasa Ševčenko, 2004.

 Černobylska tragedija, 20. godina kasnije, 2006.

 Nacionalni parkovi Ukrajine, 2008.

 Ukrajinska nacionalna kuhinja u narodnom kalendaru, 2009.

 Ukrajinska pisanka u Hrvatskoj, 2010.

 Ukrajinski narodni vez, 2011.

 Glazbeni instrumenti Rusina i Ukrajinaca, 2012.

 Bajkoviti svijet ukrajinske narodne igračke, 2013.

 Ukrajina u srcu, povodom 20. obljetnice 2015.

 Zavičajna zbirka Središnje knjižnice Rusina i Ukrajinaca. U povodu 25. obljetnice rada. Siječanj 2020.

Obzirom da je Središnja manjinska knjižnica svojevrstan kulturno-informacijski centar, redovito organiziram predavanja, književne i glazbene večeri, prezentacije knjiga, izložbe s ciljem prezentacije manjinske kulture većinskom stanovništvu. Autorica sam mnogobrojnih tematskih izložbi u ciklusu „Ukrajinci naši sugrađani“ u Mjesecu hrvatske knjige.

POPIS RADOVA:

1. Тодорцев

(Strategija razvoja knjižnica nacionalnih manjina u Hrvatskoj) //: Львівський бібліотечний форум «Бібіліотека - відкритий світ, Львів 10-13

. асоц.; редкол.: В. С. Пашкова, В. В. Загуменна, І. О. Шевченко, Я. Є. Сошинська, О. В. Васильев. – Електрон. Вид. – Київ: УБА, 2014. ( Ljviskij knjižničarski forum „Knjižnica –otvoreni svijet, Ljviv 10-13 rujna: zbornik radova). Str. 10-15. vidi na: http:/www.ula.org.ua

2. Тодорцева Хлача, К. Центральные библиотеки национальных меньшинств: модель Хорватии (Centralne knjižnice nacionalnih manjina: model Hrvatske) // Современная библиотека: научно-практический журнал 2 (42)/ 2014. – Москва, 2014. Str. 76-79. vidi na: http://www.litera-ml.ru

3. Todorcev Hlača, K. Strategija razvoja knjižnica za nacionalne manjine: prava korisnika na slobodni pristup informacijama // 13. s 14. Okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama: zbornik radova / urednice Tea Grašić-Kvesić i Ivana Hebrang Grgić. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo. (2013/2014).

4. Todorcev Hlača, K. Katalogizacija građe na ćiriličnom pismu, problemi te načini njihovog rješavanja // Knjižnice u procjepu 2: zbornik radova, Sisak, 15-16. svibnja 2014. / glavna urednica Dunja Holcer. Sisak: Knjižničarsko društvo Sisačko-moslavačke županije, 2014.

5. Тодорцева

і культуру (Knjižnice nacionalnih manjina u Hrvatskoj – mogućnost očuvanja svoj jezika i kulture) /

4/2013. Kиїв, 2013. Str. 52-53. vidi na http:// www.idea.com.ua/

6. Todorcev Hlača, K. Model središnjih knjižnica nacionalnih manjina u Hrvatskoj: Radna grupa za manjinske knjižnice HKD-a // Novosti: Hrvatsko knjižničarsko društvo / glavna urednica Tea Čonc. Broj 60, listopad 2013. Str. 58-61. vidi na: http://www.hkdrustvo.hr/hr/ hkdnovosti

7. Todorcev Hlača, K. Središnja knjižnica Rusina i Ukrajinaca u sustavu manjinskih i narodnih knjižnica // Novosti: Hrvatsko knjižničarsko društvo / glavna urednica Tea Čonc. Broj 60, listopad 2013. Str. 61-63. vidi na: http://www.hkdrustvo.hr/hr/hkdnovosti

8. Todorcev Hlača, K. Strategija razvoja središnjih knjižnica nacionalnih manjina unutar mreže narodnih knjižnica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 58, 1/2(2015), 45-66.

9. Todorcev Hlača, K. Vidljivost i utjecaj programa i usluga središnjih manjinskih knjižnica posredstvom vrednovanja usluga. // Vrednovanje djelatnosti narodnih knjižnica: zbornik radova //10. savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj / urednice [Dunja Marija Gabriel i Frida Bišćan]. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2017. str. 203215.

10. Todorcev Hlača, K. Središnja manjinska knjižnica u digitalnom prostoru // Mreža narodnih knjižnica – suradnja u razvoju digitalnih usluga i predstavljanju javnosti: zbornik radova // 11 savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj / urednice [Dunja Marija Gabriel i Frida Bišćan]. Zagreb: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2020.

11. 11. Тодорцев Хлача, К Модель центральної бібліотеки національних меншин у Хорватії: досвід функціонування та стратегія розвитку (Model središnje knjižnice nacionalne manjine: iskustva rada i strategija razvoja) // Bibliotechnyi visnyk: scientiﬁ c theoretical applied jornal 5(235) 2016. str. 36-42. dostupno na http://bv.nbuv.gov.ua/cgi-bin/ bv/jrn. exe?I21DBN=LINK&P21DBN=bv&Z21ID=&S21REF=10&S21CNR=20&S21STN= 1&S21FMT=ASP_meta&C21COM=S&2_S21P03=FILA=&2_S21STR=bv_2016_5_8.

12. Тодорцев Хлача, К. Визначити свою місію – модерна бібліотека в мінливому світі (Opredijeliti svoju misiju – moderna knjižnica u svijetu koji se mijenja) Модерна бібліотека@ в мінливому світі: збірник матеріялів // VII Львівський бібліотечний форум / Укр. бібл. асоц.; редкол.: В. С. Пашкова, O. В. Воскобойнікова-Гузєва, В. В. Загуменна, І. О. Шевченко, Я. Є. Сошинська, О. В. Васильев. – Електрон. вид. – Київ: УБА, 2016. (VII Ljvis’kij knjižničarski forum / Moderna bibliotek@ u svijetu koji se mijenja, Ljviv 14-17 rujna: zbornik radova). Str. 15-20. Dostupno na: https://ula.org.ua/images/ uba_document/vudanna/ Zbirnyk_Biblioforum_2016_site.pdf http:/www.ula.org.ua

13. Тодорцев Хлача, К.

Хорватії

європейському контексті (Knjižnice u Hrvatskoj u europskom kontekstu) Нова бібліотека – відповідальність кожного: збірник матеріялів // X Львівський бібліотечний форум / Укр. бібл. асоц.; редкол.: В. С. Пашкова, O. В. Воскобойнікова-Гузєва, В. В. Загуменна, І. О. Шевченко, Я. Є. Сошинська, О. В. Васильев. – Електрон. вид. – Київ: УБА, 2017. (X Ljvis’kij knjižničarski forum / Nova knjižnica – odgovornost svakoga, Ljviv 18-21 rujna: zbornik radova). Str. 16-22. Dostupno na: ﬁ le:///D:/Users/kthlaca/Desktop/Zbirnyk_Biblioforum_2019.pdf

14. Todorcev Hlača, K. Središnja manjinska knjižnica: 3 u 1. Mogućnosti suradnje u okruženju globalne informacijske infrastrukture: zbornik radova // 22 savjetovanje Arhivi, knjižnice, muzeji // Gošće urednice Vesna Hodak …[et al.]. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2019. Str. 368-372.

IZLAGANJA NA MEĐUNARODNIM I DOMAĆIM SKUPOVIMA:

1. Izlaganje na I. Međunarodnoj znanstveno-praktičnoj konferenciji. «

(Naobrazba u dijaspori: iskustvo i perspektive“ 1-4. 10. 2000.) «

2. Izlaganje na domaćem stručnom skupu: Daruvar, 3. okrugli stol Sekcije za školske knjižnice HKD-u „Školska knjižnica u multikulturalnom okruženju“, 19. lipnja 2012. sa temom „Sudjelovanje manjinske knjižnice u nastavi na jezicima nacionalnih manjina prema modelu „C“ na primjeru Središnja knjižnice Rusina i Ukrajinaca“

3. Izlaganje na domaćem stručnom skupu HUŠK-a. Vukovar, 3. samostalni stručni skup Hrvatske udruge školskih knjižničara “ Znanje koje grade mostove”, 18-19. listopada 2013. sa temom „Uloga središnja knjižnice u nastavnom procesu na jezicima nacionalnih manjina“.

4. Izlaganje na međunarodnom skupu u organizaciji Ukrajinske bibliotečne asocijacije VI Ljvivs’kyj bibliotečnyj forum «Бібліотек@ - стратегія розвитку » s naslovom «Бібліотеки Хорватії в контексті європейської політики розвитку галузі» (Knjižnice u Hrvatskoj u kontekstu europske politike razvoja struke), Ljviv, 8-12 rujna 2015. godine.

5 .Izlaganje na međunarodnom skupu u organizaciji Ukrajinske bibliotečne asocijacije VI

Ljvivs’kyj bibliotečnyj forum «Бібліотек@ - від ідеальної до ефективної» s naslovom «Ідеальна бібліотека – місце де людина відчуває себе як вдома (Idealna knjižnica –mjesto gdje čovjek osjeća se kao kod kuće) Ljviv, 13-16 rujna 2017. godine.

6. Izlaganje na domaćem stručnom skupu: Središnja manjinska knjižnica u mreži narodnih knjižnica: inkluzija ili izolacija? 43. Skupština Hrvatskog knjižničarskog društva pod nazivom „Uloga i mogućnosti knjižnica u ostvarivanju globalnih ciljeva održivog razvoja UN Agende 2030., Opatija, 10.13.10. 2018.

7. Izlaganje na domaćem stručnom skupu: Model Središnjih manjinskih knjižnica u RH. Strategija razvoja: Zašto? Na koji način? Kakav rezultat očekujemo? Okrugli stol za knjižnice nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj pod naslovom „Strategija razvoja središnjih knjižnica nacionalnih manjina unutar mreže narodnih knjižnica prema prihvaćenom modelu. Zagreb, 4 prosinca 2015.

8. Izlaganje na međunarodnom stručnom skupu: Svaka manjina ima pravo na informaciju na svom jeziku. Ruska polica u Gradskoj knjižnici Zagreb. Okrugli stol za knjižnice nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj pod naslovom „Knjižnice za druge i drugačije“ Pula, 6 prosinca 2017.

9. Izlaganje na međunarodnom stručnom skupu: Model središnje manjinske knjižnice u Hrvatskoj – razvojni projekt države za kvalitetu suživota manjine i većinskog stanovništva. Okrugli stol „Knjižnice za druge i drugačije / Ovdje sam! Prihvati me!“ Zagreb, 15 studeni 2019.

10. Izlaganje na domaćem stručnom skupu: Manjinska knjižnica – mjesto susreta, učenja i prevladavanja socijalne izolacije. Knjižnica mjesto društvenog i osobnog razvoja. Zaprešić, 20 studenog 2018.

11. Izlaganje na domaćem stručnom skupu zajedno s voditeljicom Središnje knjižnice Slovenaca Vedranom Kovać Vranom „Središnja manjinska knjižnica. Predstavljanje projekta na primjeru Središnje knjižnice Slovenaca RH“ 5 ZKD Forum „Kekec pleše solo“, Zagreb, 22 svibnja 2019.

12. Poster prezentacija Mreža središnjih manjinskih knjižnica. Razmjena informacija: osnova suradnje. 23. seminar Arhivi, Knjižnici, Muzeji. Poreč 27-29. studenoga 2019.

U 25 godina bilo je organizirano puno događanja

U auli postavljeno je nekoliko izložbi s ciljem prezentacije ukrajinske kulture i tradicije

Izložba »Zavičajna zbirka Središnje knjižnice Rusina i Ukrajinaca RH«

Autorske izložbe rusinskog slikara Vladimira Provćija

Prezentacija knjige „Pet kazališnih komada“ ukrajinskog autora Oleksandra Irvancja u prijevodu Alekse Pavlešina

Uprizorenje teksta: glumci amateri: Aleksa Pavlešin i Darija Pavlešin

Aleksa PavlešinOleksandr Irvanecj

Prezentacija rusinske knjige „Narod niotkuda“ autora Paula Roberta Magoscija u prijevodu Eugenije Vrabec

Izložba ukrajinskih božićnih razglednica iz kolekcije Lidije Nikolić

Prezentacija knjige eminentnog ukrajinskog književnika Jurija Vynnyčuka (u sredini) „Tango smrti“ u hrvatskom prijevodu

Prezentacija knjige Darije i Jurija Lysenko „Ide svašta“

Okrugli stol na temu suvremene ukrajinske književnosti „Dijalog generacija“

Prezentacija knjiga Alekse Pavlešina

Prezentacija knjige „Enciklopedijski pregled pojmova kršćanske kulture“. Na slici: o. Peter Rebčen, autor knjige o. dr. Roman Miz, Pavlo Golovčuk, Slavko Burda