Konceptualni rad FAKE NEWS mladog umetnika Bogdana Đukanovida problematizuje globalni izazov današnjeg društva: plasiranje neistinitih ili, najblaže rečeno, neproverenih vesti sa ciljem privlačenja pažnje i uvedanja zarade. Rad govori o stalnom traženju i preispitivanju slobode (da li smo zaista slobodni i kad mislimo da jesmo?) jasno ukazujudi na gorudi problem zloupotrebe slobode govora koja je dovela do tabloidizacije društvene stvarnosti.
Umetnik preispituje postojanje granice sloboda, naročito slobode govora (da li „sloboda“ govora zavisi od novca koji takav govor inkasira, da li su njene granice rastegljive u zavisnosti od broja klikova, zarade od reklama podstaknute neistinitim senzacionalističkim naslovima i izveštavanjem) ali i pitanje količine i kvaliteta informacija kojima se pravi vest ni od čega, a kojima nas konstantno bombarduju i na lokalnom i na globalnom planu.
Đukanovidev rad nas suočava sa pitanjem šta sve možemo podvesti pod fake news, kako da se izborimo sa njima i zbog čega smo, generalno gledano, mi jedini činilac koji mora da se se bori sa lavinom lažnih informacija – drugim rečima, zbog čega smo ostali nezaštideni? Кoja je ta nezamenljiva uloga fake newsa, neistinitih vesti , kada ved toliko dugo haraju našim životima?
Umetnik dovodi do potpune vidljivosti ono što fake news u svojoj suštini jesu – žabokrečina, šarena i naizgled privlačna, poduprta sa zadnje (na prvi pogled nevidljive) strane džakovima cementa kao stubovima društva. Kako smo, istorijski posmatrano, od Joakima i Boaza (Pravde i Milosti), dva stuba Solomonovog hrama (i stubova tadašnjeg društva) dospeli do stubova od džakova cementa, „zacementiranog“ stuba koji je u obesmišljavanju prava na slobodu govora našao svoje uporište?
Time rad FAKE NEWS podstiče još važnije filozofsko pitanje – šta je, u stvari, sloboda? Da li je bezgranična, bezuslovna sloboda zaista moguda ili nas čini neslobodnima jer omogudava stanje u kome smo konstantno okruženi lažima i obmanama? Da li, paradoksalno, sloboda mora da ima granice, makar samo etičke? Da li je lična sloboda zaista sloboda ukoliko ugrožavamo drugog? Da li je sloboda univerzalna kategorija ili važi samo za “odabrane”, dok se drugima „servira“ kao ideja koja suštinski služi manipulaciji? Da li je sloboda apsolutni ili relativni pojam?
Da li smo izmanipulisani i kad mislimo da smo slobodni?
Radom FAKE NEWS Bogdan Đukanovid ukazuje na ključnu ulogu umetnika u današnjem društvu – da sve stavi pod znak pitanja, da kroz umetničke radove iskaže svoja promišljanja i sumnje, da “prodrma” publiku iz uljuljkanog stanja indolencije i ponudi joj drugačiji ugao posmatranja stvarnosti, navodedi je time na samostalno istraživanje i kritički pogled kojima se razvija sloboda mišljenja, kao neminovni preduslov slobode izražavanja.
Ivona Fregl, istoričar umetnosti