The Protevangelion PRVO POGLAVLJE 1 U istoriji dvanaest plemena Izraela koje smo pročitali postojala je izvesna osoba po imenu Joakim, koja je bila veoma bogata, dala je dvostruku 1 ponudu Gospodu Bogu, pošto je donela ovu rezoluciju: moja supstanca će biti za dobrobit celog naroda, i da ću možda naći milost od Gospoda Boga za oproštaj mojih grehova. 2 Ali na izvesnoj velikoj gozbi Gospodnje, kada su deca Izraela ponudila svoje darove, a Joakim je takođe ponudio svoje, Ruben visoki sveštenik mu se suprotstavio, rekavši da nije zakonito da ti nudiš svoje poklone, videvši da ti nema nikakvog problema u Izraelu. 3 U ovom Joakimu koji je veoma zabrinut, otišao je da konsultuje registre dvanaest plemena, da vidi da li je on jedina osoba koja nije imala problema. 4 Ali nakon istrage je otkrio da su svi pravedni podigli seme u Izraelu: 5 Onda je pozvao da se seti patrijarha Avrama, kako mu je taj Bog na kraju života podanio svog sina Isaka; na osnovu čega je bio izuzetno uznemiren, i ne bi ga videla njegova žena: 6 Ali se povukao u divljinu, i popravio svoj šator tamo, i postio četrdeset dana i četrdeset noći, govoreći sebi, 7 Neću sići ni da jedem ni da pijem, dok me Gospod Moj Bog ne pogleda sa strane, ali molitva će biti moje meso i piće. POGLAVLJE 2 1 U međuvremenu, njegova žena Ana je bila uznemirena i zbunjena na duplom računu, i rekla je da ću žaliti i za svojom udovicom i za svojom jalovošću. 2 Onda je nacrtala blizu velike Gozbe Gospodnje, i Džudit njena služavka je rekla, Koliko dugo ćete tako zadati svoju dušu? Gozba Gospodnje je sada došla, kada je nezakonito da bilo ko tuguje. 3 Uzmite stoga ovu kapuljaču koju je dao onaj koji pravi takve stvari, jer nije u redu da ja, koji sam sluga, treba da je nosim, ali to dobro pristaje osobi vašeg većeg karaktera. 4 Ali Ana je odgovorila, Odstupi od mene, nisam navikao na takve stvari; Uostalom, Gospod me je uћasno ponizio. 5 Plašim se neke loše dizajnirane osobe s obzirom na ovo, i ti si došao da me zagadiš mojim grehom. 6 Onda je Džudit njena služavka odgovorila, kakvo zlo da ti poželim kada mi se ne čuješ? 7 Ne mogu vam poželeti veću kletvu nego što ste pod, u tom Bogu ućutite utrobu, da ne treba da budete majka u Izraelu. 8 Kod ove Ane je bilo izuzetno problematično, a pošto je imala svadbenu garderobu, išla je oko tri sata popodne da prošeta po svojoj bašti. 9 I videla je lovorovo drvo, i sela ispod njega, i molila se Gospodu, govoreći: 10 O Bože mojih očeva, blagoslovi me i smatraj moju molitvu kao što si ti blagoslovio utrobu Sare, i dao joj sina Isaka.
TREĆE POGLAVLJE 1 I dok je gledala ka nebu ona je doživljavala vrabacovo gnezdo u lovoru, 2 I tugujući u sebi, rekla je, "Wo is me", koja me je zaklanjala? i koja utroba me je snosio, da tako treba da budem nategnuta pred decom Izraela, i da treba da mi zameraju i deroge me u hramu mog Boga: Vo sam ja, sa čime se mogu porediti? 3 Ne mogu da se poredim sa samim zverima na zemlji, jer su čak i zveri na zemlji plodne pred om, Gospode! Ja sam ja, sa иime mogu da se poredim? 4 Ne mogu da se poredim sa brutalnim životinjama, jer čak su i brutalne životinje plodne pred tebe, Gospode! Ja sam ja, sa иime se mogu porediti? 5 Ne mogu da se poredim sa ovim vodama, jer čak je i voda plodna pre tebe, Gospode! Ja sam ja, sa иime mogu da se poredim? 6 Ne mogu da se poredim sa talasima mora; za ove, bilo da su mirne, ili u pokretu, sa ribama koje su u njima, slava ti, Gospode! Ja sam ja, sa иime mogu da se poredim? 7 Ne mogu da se poredim sa samom zemljom, jer zemlja proizvodi svoje plodove, i hvali te, Gospode! POGLAVLJE 4 1 Tada je anđeo Gospodnji stajao uz nju i govorio: Ana, Ana, Gospod je čuo tvoju molitvu; Začećeš i doneti, a o tvom potomku će se govoriti na svetu. 2 I Ana je odgovorila, kao Što Gospod moj Bog živi, šta god da donesem, bilo da je muško ili žensko, posvetiću ga Gospodu mom Bogu, i on će mu biti ministar u svetim stvarima, tokom celog svog života. 3 I gle tamo su se pojavila dva anđela, govoreći joj, gle Joakima tvoj muž dolazi sa svojim pastirima. 4 Za anđela Gospodnjeg hatha takođe siđite do njega, i reče, Gospod Bog je čuo vašu molitvu, poћudite i idite, jer uverite se da жe Ana zaиeti. 5 I Joakim je pao i pozvao svoje pastire, rekavši da mi dovedeš deset jagnjadi bez tačke i mrlja, i oni će biti za Gospoda mog Boga. 6 I donesi mi dvanaest teladi bez mrlja, i dvanaest teladi će biti za sveštenike i starešine. 7 Donesi mi takođe stotinu koza, i stotinu koza će biti za ceo narod. 8 I Joakim je pao sa pastirima, a Ana je stajala pored kapije i videla Joakima kako dolazi sa pastirima. 9 I ona je otrčala, i visila o njegovom vratu, rekla je, sada znam da me je Gospod u velikoj meri blagoslovio: 10 Za gle, ja koja sam bila udovica više nisam udovica, i ja koja sam bila jalova začeću. POGLAVLJE 5 1 I Joakim se vratio prvog dana u svoju kuжu, ali je na potroљnju doneo svoje ponude i rekao: 2 Ako gospod bude pronicljiv prema meni neka se ploča koja je na sveštenikovo čelo 1 manifestuje. 3 I konsultovao je tanjir koji je sveštenik nosio, i video ga, i gle greh nije pronađen u njemu. 4 I Joakim reče, sada znam da mi je Gospod pronicljiv, i da mi je oduzeo sve grehe.
5 I sišao je iz Hrama Gospodnjeg opravdano, i otišao u svoju kuću. 6 I kada je 9 meseci ispunjeno Ani, ona je donela, i rekla babici, šta sam ja donela? 7 I rekla joj je, devojka. 8 Onda je Ana rekla, Gospod je ovog dana uveličao moju dušu; i položila ju je u krevet. 9 I kada su dani njenog pročišćenja ostvareni, ona je pušila detetu, i zvala je Meri. POGLAVLJE 6 1 I dete je svakim danom povećavalo snagu, tako da kada je imala devet meseci, majka ju je stavila na zemlju da pokuša da li može da stoji; i kada je prepešačila devet koraka, ponovo je došla u majčino krilo. 2 Onda ju je njena majka sustigla, i rekla, Kao što Gospod moj Bog živi, nećeš više hodati ovom zemljom dok te ne dovedem u Hram Gospodnji. 3 U skladu sa tim učinila je svoju odaju svetim mestom, i nije pretrpela ništa neuobičajeno ili nečisto da joj priđe, ali je pozvala određene neiskromne ćerke Izraela, i oni su je odvukli u stranu. 4 Ali kada je dete imalo godinu dana, Joakim je napravio veliku gozbu, i pozvao sveštenike, pisaje, starešine, i sve stanovnike Izraela; 5 I Joakim je tada dao ponudu devojčice glavnim sveštenicima, i oni su je blagoslovio, govoreći, Bog naših očeva blagoslovio ovu devojku, i dao joj ime poznato i trajalo kroz sve generacije. I svi ljudi su odgovorili, tako bi bilo, Amin. 6 Onda ju je Joakim drugi put ponudio sveštenicima, i oni su je blagoslovili, govoreći, O najuzbudljivijem Bogu, cenite ovu devojku, i blagoslovite je večnim blagoslovom. 7 Na ovome majka ju je uzela, i dala joj grudi, i otpevala sledeću pesmu Gospodu. 8 Otpevaću novu pesmu Gospodu Bože moj, jer me je on posetio, i oduzeo mi zamerku mojim neprijateljima, i dao mi plod njegove pravednosti, da se sada može reći sinovima Rubena, da ana puši. 9 Onda je stavila dete da se odmori u sobi koju je osveštala, i izašla je i ministrovala im. 10 I kada se gozba završila, otišli su radujući se i hvaleći Boga Izraela. POGLAVLJE 7 1 Ali devojčica je rasla, i kada je imala dve godine, Joakim je rekao Ani, hajde da je vodimo do Hrama Gospodnjeg, da možemo da izvedemo naš zavet, za koji smo se zakleli Gospodu Bogu, da ne bi trebalo da bude ljut na nas, i da naša ponuda bude neprihvatljiva. 2 Ali Ana je rekla, sačekajmo treću godinu, da ne bi trebala da bude na gubitku da bi posvedoиio svom ocu. A Joakim je rekao, sačekajmo onda. 3 I kada je dete imalo tri godine, rekao je Joakim, pozovimo ćerke Jevreja, koje su neiskromne, i neka uzmu svaku lampu, i neka se osvetle, da se dete možda više ne okrene, i da njen um bude postavljen protiv Hrama Gospodnjeg. 4 I to su radili dok se nisu uzdigli u Hram Gospodnji. I visoki sveštenik ju je primio, i blagoslovio, i rekao, Meri, Gospod Bog je uveličao tvoje ime svim generacijama, i do
samog kraja vremena od strane tvoje volje Gospod će odliti svoje iskupljenje deci Izraela, 5 I on ju je smestio na treći korak oltara, i Gospod je dao njenu milost, i ona je plesala nogama, i sva kuća Izraela ju je volela. OSMO POGLAVLJE 1 I njeni roditelji su otišli ispunjeni čuđenjem, i hvaleći Boga, jer im se devojčica nije vratila. 2 Ali Meri je nastavila u hramu kao golubica obrazovana tamo, i dobila hranu iz ruke anđela. 3 I kada je imala 12 godina, sveštenici su se sreli u veću, i rekli, Gle, Meri ima dvanaest godina; Šta da radimo sa njom, iz straha da sveto mesto Gospoda našeg Boga ne bude oskrnavljeno? 4 Onda je odgovorio sveštenicima Zakarijasu, prvosvešteniku, da li stojite pred oltarom Gospodnji, i ulazite na sveto mesto, i pravite peticije koje se tiču nje, i šta god da vam Gospod ispolji, to čini. 5 Onda je visoki sveštenik ušao u Svetu Svetinju, i odneo sa sobom grudnu ploču presude 1 je napravio molitve koje se tiču nje; 6 I gle anđeo Gospodnji je došao do njega, i rekao, Zakarijas, Zakarijas, idi i pozovi sve udovce među narodom, i neka svako od njih donese svoj štap, i on po kome će Gospod da ode znak biće muž Marije. 7 I krici su izašli kroz celu Judu, i truba Gospodnja se oglasila, i svi ljudi su trčali i sretali se zajedno. 8 Josif je takođe, bacajući ratne sekire, izašao da ih upozna; I kada su ih upoznali, otišli su kod visokog sveštenika, uzimajući svakom čoveku njegov štap. 9 Nakon što je visoki sveštenik primio njihove šipke, otišao je u hram da se pomoli; 10 I kada je završio molitvu, uzeo je štapove, i krenuo napred i podelio ih, i nije bilo čuda koje im je prisustvovalo. 11 Poslednju šipku je uzeo Džozef, i pogledajte golubicu koja je izašla iz šipke, i poletela na glavu Džozefa. 12 I visoki sveštenik reče, Džozefe, ti si osoba izabrana da uzme Bogorodice Gospodnje, da je zadrži za njega: 13 Ali Džozef je odbio, rekavši, ja sam starac, i imam decu, ali ona je mlada, i bojim se da ne bih trebao da izgledam smešno u Izraelu. 14 Tada je visoki sveštenik odgovorio, Džozefe, plaši se Gospoda tvog Boga, i seti se kako se Bog nosio sa Datanom, Koranom i Abiramom, kako se zemlja otvorila i progutala ih, zbog njihove protivrečnosti. 15 Sada, Džozefe, plaši se Boga, da li bi se stvari trebale desiti u tvojoj porodici. 16 Josif se tada plašio, odveo je u svoju kuću, i Josif je rekao Meri, Gle, uzeo sam te iz Hrama Gospodnjeg, i sada ću te ostaviti u svojoj kući; Moram da pazim na moju trgovinu gradom. On Gospode budi sa tobom. DEVETO POGLAVLJE 1 I došlo je do toga, u savetu sveštenika, rečeno je, hajde da napravimo novi veo za hram. 2 I visoki sveštenik je rekao, Pozovite me zajedno sa sedam neiskrnjene device plemena Davida. 3 I sluge su otišle i donele ih u Hram Gospodnji, i visoki sveštenik im je rekao da su sada mnogo toga pred mnom,
ko će od vas da zavrti zlatni konac, ko plavi, ko skarlet, ko fina posteljina, a ko prava ljubičasta. 4 Tada je visoki sveštenik poznavao Mariju, da je ona iz plemena Davida; i on ju je pozvao, i prava ljubičasta je pala na njen plac da se okrene, i ona je otišla u svoju kuću. 5 Ali iz tog vremena Zakarijas, visoki sveštenik je postao glup, i Semjuel je bio smešten u svojoj sobi dok Zakarijas ponovo nije progovorio. 6 Ali Meri je uzela pravu ljubičastu, i zavrtela je. 7 I uzela je lonac, i izašla da nacrta vodu, i čula glas koji joj je govorio, živeo ti koji si pun milosti, 1 Gospod je sa tobom; Ti si blagosloven među ženama. 8 I pogledala je unaokrotinu udesno i levo (da vidi) kada je taj glas došao, a onda drhtala ušla u njenu kuću, i legla u lonac sa vodom uzela je ljubičastu, i sela na svoje sedište da to radi. 9 I gle anđeo Gospodnji je stajao uz nju, i rekao, Ne boj se, Meri, jer si našla uslugu pred Bogom; 10 Što kada je čula, urazumila je sebe šta znači takva vrsta oslovljavanja. 11 I anđeo joj reče, Gospod je sa tobom, i ti začeš: 12 Na šta je ona odgovorila, Šta! Da li da začnem od živog Boga, i donesem kao i sve druge žene? 13 Ali anđeo je vratio odgovor, ne tako, O Meri, ali Sveti Duh će naići na vas, i moć Najvišeg Visokog će vas zaseniti; 14 Wherefore that shall be born of thee be holy, and be called the Son of the Living God, and thou shalt call his name Jesus; jer će spasiti svoj narod od njihovih grehova. 15 I pogledajte vašu rođaku Elizabet, ona je takođe začela sina u starosti. 16 I ovo je sada šesti mesec sa njom, koju su zvali jalovom; jer niљta nije nemoguжe sa Bogom. 17 I Meri reče, pogledajte božju dlačju; Neka mi to bude prema tvojoj reči. 18 I kada je kovala svoj ljubičasti, odnela ga je visokom svešteniku, i visoki sveštenik ju je blagoslovio, govoreći, Meri, Gospod Bog je uveličao tvoje ime, i bićeš blagoslovena u svim vekovima sveta. 19 Onda je Meri, ispunjena radošću, otišla kod svoje rođake Elizabete, i pokucala na vrata. 20 Koji kada je Elizabet čula, otrčala je i otvorila joj se, i blagoslovila je, i rekla, "Kada mi je ovo, da majka mog Gospoda treba da dođe kod mene?" 21 Za lo! čim je glas tvog oslovljavanja stigao do mojih ušiju, koji je u meni skočio i blagoslovio te. 22 Ali Meri je, neupućujući u sve te misteriozne stvari koje joj je arhanđel Gavrilo obratio, podigla oči u raj, i rekla, Gospode! Šta sam ja, da sve generacije na zemlji treba da me zovu blagoslovenim? 23 Ali percipiranje sebe svakodnevno da raste, i da se plaši, otišla je kući, i sakrila se od dece Izraela; i imao je 14 godina kada su se sve te stvari desile. POGLAVLJE 10 1 I kada je došao njen šesti mesec, Josif se vratio iz svojih građevinskih kuća u inostranstvu, što je bio njegov zanat, i ulazeći u kuću, zatekao Devicu naraste veliku: 2 Onda mu se osuo na lice, rekao je, sa kakvim licem mogu da se osvrnem na Gospoda mog Boga? Ili, šta da kažem u vezi ove mlade žene?
3 Jer sam joj primio Devicu iz hrama Gospoda Mog Boga, i nisam je sačuvao takvu! 4 Ko me je tako obmanuo? Ko je počinio ovo zlo u mojoj kući, i zaveo Devicu od mene, da ju je oskrnavila? 5 Zar istorija Adama nije baš ostvarena u meni? 6 Jer u trenutku njegove slave, zmija je došla i našla Evu samu, i zavela je. 7 Neposredno posle istog načina na koji mi se to desilo. 8 Onda ju je Josif proistekao iz zemlje, pozvao je, i rekao, O ti koji nisi bio toliko naklonjen Bogu, zašto si to uradio? 9 Zašto si tako razgnevetao svoju dušu, koja se školovala u Svetoj Holi, i primala tvoju hranu iz ruke anđela? 10 Ali ona je, sa poplavom suza, odgovorila, ja sam nevina, i ne poznajem nijednog čoveka. 11 Onda reče Džozef, Kako to da prođeš ti si sa detetom? 12 Meri je odgovorila, kao što Gospod moj Bog živi, ne znam pod čim sredstvima. 13 Tada se Josif izuzetno plašio, i otišao od nje, uzimajući u obzir šta treba da uradi sa njom; i tako je urazumio samog sebe: 14 Ako prikrijem njen zločin, biću proglašen krivim po zakonu Gospodnjim; 15 I ako je otkrijem deci Izraela, bojim se, da ne bi bila sa detetom od strane anđela, biću pronađena da izdam život nevine osobe: 16 Šta da radim? Privatno ću je otpustiti. 17 Tada je noć naišla na njega, kada mu se u snu pojavio Anđeo Gospodnji, i rekao: 18 Ne plašite se da uzmete tu mladu ženu, jer ona koja je u njoj je Svetog Duha; . 19 I ona će dovesti sina, i ti ćeš zvati njegovo ime Isus, jer će on spasiti svoj narod od njihovih grehova. 20 Onda je Josif ustao iz sna, i veličao Boga Izraela, koji mu je ukazao takvu naklonost, i sačuvao Devicu. POGLAVLJE 11 1 Onda je došao Annas pisar, i rekao Josephu, zašto te nismo videli od tvog povratka? 2 I Josif je odgovorio, jer sam bila umorna posle mog putovanja, i odmorila se prvog dana. 3 Ali Anas se okreće i doživljava Devicu veliku sa detetom. 4 I otišao kod sveštenika, i rekao mu, Josif u koga si ulio toliko samopouzdanja, kriv je za ozloglašeni zločin, u tome što je oskrnavila Devicu koju je primio iz Hrama Gospodnjeg, i privatno je oženio, ne otkrivši je deci Izraela. 5 Onda reče sveštenik, Hath Joseph je uradio ovo? 6 Anas je odgovorio, ako pošalješ nekog od svojih sluga, otkrićeš da je ona sa detetom. 7 I sluge su otiљle, i naљle ga kako je rekao. 8 Posle ovoga i ona i Josif su dovedeni na suđenje, i sveštenik joj je rekao, Meri, šta si to uradila? 9 Why hast thou debased thy soul, and forgot thy God, seeing thou wast up in the Holy of Holies, and didst receive thy food from the hands of angels, and heardest their songs? 10 Zašto to nisi uradio? 11 Na šta je sa poplavom suza odgovorila, kao što Gospod moj Bog živi, ja sam nevina na njegovom vidiku, ne videvši da ne poznajem čoveka. 12 Onda je sveštenik rekao Josifu, zašto si to uradio? 13 I Josif je odgovorio, kao što Gospod moj Bog živi, nisam bio zabrinut za nju.
14 Ali sveštenik je rekao, Laži ne, nego izjavljuj istinu; Ti si je privatno oženio, i nisi je otkrio deci Izraela, i ponizio sebe pod moćnom Božjom rukom, da bi tvoje seme moglo biti blagosloveno. 15 I Josif je ćutao. 16 Onda reče sveštenik Josifu, moraš da se vratiš u hram Gospoda Device kojeg si uzeo. 17 Ali gorko je plakao, i sveštenik je dodao, prouzrokovaću da oboje pijete vodu Gospodnju, 1 koja je za suđenje, i tako će vaša nepravda biti otvorena pred vama. 18 Onda je sveštenik uzeo vodu, i naterao Josifa da popije, i poslao ga na planinsko mesto. 19 I vratio se savršeno dobro, i svi ljudi su se pitali da njegova krivica nije otkrivena. 20 Tako je sveštenik rekao, pošto Gospod nije učinio tvoje grehe očiglednim, niti te osuđujem. 21 Pa ih je oterao. 22 Onda je Josif uzeo Meri, i otišao u svoju kuću, radujući se i hvaleći Boga Izraela. POGLAVLJE 12 1 I došlo je do toga, da je krenula uredba cara Avgusta, da svi Jevreji treba da budu oporezovani, koji su bili iz Bethlehema u Judi: 2 I Joseph je rekao, ja ću se pobrinuti da moja deca budu oporezovana: ali šta da radim sa ovom mladom ženom? 3 Da je oporezovanu kao moju ženu stidim se; I ako je oporezim kao svoju ćerku, ceo Izrael zna da ona nije moja ćerka. 4 Kada će doći vreme božjeg imenovanja, neka uradi ono što mu se čini dobrim. 5 I on je osedlao dupe, i stavio je na to, i Josif i Sajmon su je pratili, i stigli u Bethlehem u krugu od tri milje. 6 Onda se Džozef okrenuo i video Meri tugu, i rekao u sebi, možda je boli kroz to što je u njoj. 7 Ali kada se ponovo okrenuo video ju je kako se smeje, i rekao joj: 8 Meri, kako se to dešava, da ponekad vidim tugu, a ponekad smeh i radost u tvom odbrojavanje? 9 I Meri mu je odgovorila, vidim dvoje ljudi svojim očima, jedan plače i tuguje, drugi se smeje i raduje. 10 I ponovo je prešao preko puta, i Meri je rekla Džozefu, skini me sa dupeta, za ono što je u meni pritiska da se pojavi. 11 Ali Džozef je odgovorio, Viter da te povedem? Jer mesto je pustinja. 12 Onda reče Meri ponovo Džozefu, sruši me, za to što je u meni moćno me pritiska. 13 I Josif ju je srušio. 14 I našao je tamo pećinu, i pustio je u nju. POGLAVLJE 13 1 I ostavljajući nju i njegove sinove u pećini, Džozef je krenuo da traži hebrejsku babicu u selu Bethlehem. 2 Ali dok sam išao, reče Džozef, pogledao sam u vazduh, i video sam zapanjene oblake, i živine vazduha koje su se zaustavljale usred njihovog leta. 3 I pogledao sam dole prema zemlji, i video da se raširio sto, i radni ljudi su sedeli oko njega, ali njihove ruke su bile na stolu, i nisu se pomerali da jedu. 4 Oni koji su imali meso u ustima nisu jeli.
5 Oni koji su podigli ruke uz glavu nisu ih privukli nazad: 6 I oni koji su ih podigli na usta nisu ništa stavili; 7 Ali sva lica su im bila nameštena naviše. 8 I ja sam se razišao, a ovce su stajale mirno. 9 I pastir je podigao ruku da ih zgnječi, a ruka mu je nastavila gore. 10 I pogledao sam u reku, i video decu sa ustima blizu vode, i dodirivao je, ali nisu pili. POGLAVLJE 14 1 Onda sam omađijao ženu koja je silazila sa planine, i ona mi je rekla, gde ideš, O čoveče? 2 I rekao sam joj, idem da se raspitam za hebrejsku babicu. 3 Odgovorila mi je, Gde je žena koja treba da bude isporučena? 4 I ja sam odgovorio, u pećini, i ona mi je zaveštana. 5 Onda reče babica, zar ona nije tvoja žena? 6 Josif je odgovorio, To je Meri, koja se školovala u Svetoj Svetoj Kući Gospodnji, i pala je na moj plac, i nije moja žena, ali ju je začeo Sveti Duh. 7 Babica je rekla, da li je to istina? 8 On se javio, dođi da vidiš. 9 I babica je pošla zajedno sa njim, i stajala u pećini. 10 Tada je svetli oblak zasenio pećinu, i babica je rekla: Ovaj dan moja duša je uvećana, jer su moje oči videle iznenađujuće stvari, i spas se donosi Izraelu. 11 Ali iznenada oblak je postao veliko svetlo u pećini, tako da njihove oči to nisu mogle da podnesu. 12 Ali svetlost se postepeno smanjivala, sve dok se dete nije pojavilo, i sisala grudi njegove majke Meri. 13 Onda je babica zapomagla, i rekla: Kako je ovo veličanstven dan, gde su moje oči videle ovaj nesvakidašnji prizor! 14 I babica je izašla iz pećine, i Salome ju je upoznala. 15 I babica joj je rekla, Salome, Salome, reći ću vam jednu iznenađujuću stvar koju sam videla, 16 Devica hath doneta, što je stvar suprotna prirodi. 17 Na šta je Salome odgovorila, kao Gospod moj Bože živi, osim ako ne dobijem poseban dokaz o ovome, neću verovati da je devica donela. 18 Onda je Ušla Salome, i babica je rekla, Meri, ona se sama, za veliku kontroverzu je ustala u vezi tebe. 19 I Salome je dobila zadovoljenje. 20 Ali ruka joj je bila utajana, i gorko je stenjala. 21 I reče, Jad meni, zbog moje nepravde; Jer sam iskušavao živog Boga, i moja ruka je spremna da ode. 22 Onda je Salome napravila svoju suplikaciju Gospodu, i rekla, O Bože mojih očeva, seti me se, jer ja sam seme Avrama, i Isaka, i Džejkoba. 23 Make me not a reproach among the children of Israel, but restore me sound to my parents. 24 Za tebe dobro znaš, Gospode, da sam obavljao mnoge dobrotvorne svrhe u tvoje ime, i da sam dobio moju nagradu od tebe. 25 Na ovome anđeo Gospodnji je stajao pored Salome, i govorio, Gospod Bog je čuo tvoju molitvu, dohvati ruku detetu, i nosi ga, i pod tim sredstvom bićeš vraćen. 26 Salome, ispunjena prekomernom radošću, otišla je detetu, i rekla, dodirnuću ga: 27 I imala je nameru da ga oboћava, jer je rekla, ovo je veliki kralj koji je roрen u Izraelu. 28 I odmah je Salome izlečena.
29 Onda je babica izašla iz pećine, odobravajući je Bog. 30 I lo! Glas je doљao u Salome, da proglasi ne иudne stvari koje si video, dok dete ne doрe u Jerusalim. 31 So Salome je takođe otišla, odobrena od Boga. POGLAVLJE 15 1 Onda se Josif spremao da ode, jer je u Bethlehemu nastao veliki poremećaj dolaskom 1 nekog mudraca sa istoka, 2 Ko je rekao, gde je kralj Jevreja rođen? Jer smo videli njegovu zvezdu na istoku, i došli smo da ga obožavamo. 3 Kada je Irod ovo čuo, bio je izuzetno problematičan, i slao je glasnike mudracima, i sveštenicima, i raspitivao se o njima u gradskoj većnici, 4 I said to them, Where you written concerning Christ the king, or where he should be born? 5 Onda mu kažu, u Bethlehemu od Jude; za tako je napisano: I ti Bethlehem u zemlji Jude, umetnost ni najmanje među prinčevima Jude, jer će van tebe doći vladar, koji će vladati mojim narodom Izraelom. 6 I pošto je oterao glavne sveštenike, raspitivao se o ljudima u gradskoj većnici, i rekao im, koji znak ste videli u vezi kralja koji se rodio? 7 Oni su mu odgovorili, videli smo izuzetnu veliku zvezdu kako sija među nebeskim zvezdama, i tako je obasjala sve druge zvezde, kako su postale ne vidljive, i tu smo znali da je veliki kralj rođen u Izraelu, i zato smo došli da ga obožavamo. 8 Onda im reče Irod, Idi i diligentno ispitaj; I ako nađeš dete, donesi mi reč ponovo, da ću možda doći i obožavati ga takođe. 9 Tako su mudraci krenuli napred, i gle, zvezda koju su videli na istoku je otišla pre njih, dok nije došla i stajala iznad pećine gde je bilo mlado dete sa Meri njegova majka 10 Onda su doneli ovas svog blaga, i ponudili mu zlato i tamjan, i mirrh. 11 I upozoreni u snu od strane anđela, da ne treba da se vrate u Irod preko Jude, oni su otišli u svoju zemlju drugim putem. POGLAVLJE 16 1 Onda je Irod doživljavajući da su mu se mudraci rugali, i da je bio veoma ljut, naredio određenim ljudima da odu i da pobiju svu decu koja su bila u Bethlehemu, od dve godine i ispod. 2 Ali Meri je čula da deca treba da budu ubijena, pošto su bila pod velikim strahom, uzela dete, i umotala ga u odeću za mazanje, i položila ga u volove, jer u inn-u nije bilo mesta za njih. 3 Elizabet takođe, čuvši da će njenog sina Džona tražiti, odvela ga je i otišla u planine, i potražila mesto gde će ga sakriti; 4 I nije bilo tajnog mesta za nalaћenje. 5 Onda je stenjala u sebi, i rekla, O planini Gospodnji, primi majku sa detetom. 6 Za Elizabet nije mogla da se popne. 7 I odmah je planina bila podeljena i primila ih. 8 I pojavio im se Anđeo Gospodnji, da ih sačuva. 9 Ali Irod je napravio potragu za Džonom, i poslao sluge u Zakarijas, kada je bio ministar pred oltarom, i rekao mu, gde si sakrio svog sina?
10 On im je odgovorio, ja sam božji ministar, i sluga pred oltarom; Kako da znam gde mi je sin? 11 Pa su se sluge vratile, i ispričale Irodu celinu; na kojoj je bio tamjan, i rekao, zar ovaj sin ne voli da bude kralj u Izraelu? 12 On je zato ponovo poslao svoje sluge u Zakarijas, govoreći nam, Recite nam istinu, gde je vaš sin, jer znate da je vaš život u mojoj ruci. 13 Pa su sluge otišle i sve mu to reklo: 14 Ali Zakarijas im je odgovorio, ja sam mučenik za Boga, i ako proliva moju krv, Gospod će primiti moju dušu. 15 Osim toga znaj da prolivaš nevinu krv. 16 Međutim, Zakarijas je ubijen na ulazu u hram i oltar, i o pregradi; 17 Ali deca Izraela nisu znala kada je ubijen. 18 Onda su u času pozdrava sveštenici ušli u hram, ali Zakarijas ih nije po običaju upoznao i blagoslovio; 19 Ipak su nastavili da čekaju da ih on pozdravi; 20 I kada su ga pronašli on nije zadugo došao, jedan od njih je ušao na sveto mesto gde je oltar bio, i video je krv kako leži na zemlji zagušljiva; 21 Kada je, gle, glas sa neba rekao, Zakarijas je ubijen, i njegova krv neće biti izbrisana, dok ne dođe osvetnik njegove krvi. 22 Ali kada je čuo ovo, plašio se, i krenuo napred i rekao sveštenicima šta je video i čuo; i svi su ušli, i videli činjenicu. 23 Zatim su krovovi hrama zasukli, i bili iznajmljeni od vrha do dna: 24 I nisu mogli da nađu telo, već je samo krv bila tvrda kao kamen. 25 I krenuli su naopako, i rekli narodu, da je Zakarijas ubijen, i sva plemena Izraela su иula za njim, i ћalila za njim, i lamentirala tri dana. 26 Onda su sveštenici zajedno uzeli savet u vezi osobe koja ga je nasledila. 27 I Simeon i ostali sveštenici su bacali mnogo, i plac je pao na Simeona. 28 Jer ga je Sveti Duh uveravao, da ne treba da umre, dok nije video Hrista kako dolazi uživo.