Prvo jevanđelje povoju Isusa Hrista
po
PRVO POGLAVLJE 1 Sledeći računi koje smo našli u knjizi Josifa, visokog sveštenika, kojeg je zvao neki Kajafas 2 On se poistovećuje, taj Isus pik čak i kada je bio u kolevci, i reče majci: 3 Meri, ja sam Isus Sin Božiji, ta reč koju si donela prema deklaraciji anđela Gavrila na tebe, i moj otac me je poslao po spas sveta. 4 U tri stotine i devetoj godini ćra Aleksandra, August je objavio uredbu da sva lica treba da idu da bi bila oporezovana u sopstvenoj zemlji. 5 Josif se stoga pojavio, i sa Meri je njegov supružnik otišao u Jerusalim, a onda došao u Bethlehem, da bi on i njegova porodica mogli biti oporezovani u gradu njegovih očeva. 6 I kada su svratili do pećine, Meri je priznala Džozefu da je došlo njeno vreme donošenja, i da nije mogla da ode u grad, i rekla, hajdemo u ovu pećinu. 7 U to vreme sunce je bilo veoma blizu zalaska sunca. 8 Ali Džozef je odjubio, da bi mogao da joj donese babicu; I kada je video staru hebrejsku ženu koja je bila iz Jerusalima, rekao joj je, Moli se dođi do hitera, dobre žene, i idi u tu pećinu, i videćeš ženu spremnu da je dovede. 9 Bilo je to posle zalaska sunca, kada su starica i Josif sa njom stigli do pećine, i oboje su ušli u nju. 10 I gle, sve je bilo ispunjeno svetlima, većim od svetlosti lampi i sveća, i većim od svetlosti samog sunca. 11 Novorođenče je tada bilo umotano u odeću za mazanje, i sisanje grudi njegove majke Svete Marije. 12 Kada su oboje ugledali ovo svetlo, bili su iznenađeni; Starica je pitala Svetu Mariju, art ti si majka ovog deteta? 13 Sveta Marija je odgovorila, bila je. 14 Na kojoj je starica rekla, ti si veoma drugačija od svih drugih žena. 15 Sveta Marija je odgovorila, kao što ne postoji nijedno dete kao mom sinu, tako ni njegova majka ne postoji žena kao što je njegova majka. 16 Starica se javila, i rekla, "O moja gospo, dolazim ovde da bih mogla da dobijem večnu nagradu. 17 Onda joj je naša Gospa, Sveta Marija, rekla, položi svoje ruke na novorođenče; koja je, kada je to uradila, postala cela. 18 I dok je šče forth, rekla je, od sada, svih dana mog života, ja ću prisustvovati i biti sluga ovog deteta. 19 Posle ovoga, kada su pastiri došli, i napravili vatru, i oni su se izuzetno radovali, nebeski domaćin im se pojavio, hvaleći i obožavajući vrhovnog Boga. 20 I dok su se pastiri bavili istim zapošljavanjem, pećina je u to vreme izgledala kao slavni hram, jer su se i jezici anđela i ljudi ujedinili da obožavaju i uveličavaju Boga, zbog rođenja Gospoda Hrista. 21 Ali kada je stara Hebrejska žena videla sva ta evidentna čuda, pohvalila je Boga, i rekla, zahvaljujem ti, O Bože, ti Bože Izraela, jer su te moje oči videle rođenje Spasitelja sveta.
2 I stara hebrejska žena je uzela kožu (drugi kažu da je uzela pupak- strunu), i sačuvala je u alabaster-kutiji starog ulja spajsnarda. 3 I imala je sina koji je bio narkoman, kome je rekla, da se ti uvažuješ, a ne ovu alabaster kutiju sa bodljikavom mast, mada bi ti trebalo ponuditi trista penija za to. 4 E ovo je ona alabaster-kutija koju je Meri grešnik nabavila, i izlila mast iz nje na glavu i stopala našeg Gospoda Isusa Hrista, i obrisala je dlakama njene glave. 5 Onda su ga posle deset dana doveli u Jerusalim, i tog dana od njegovog rođenja predstavili su ga u hramu pred Gospodom, dajući mu odgovarajuće ponude, prema zahtevu Zakona Mojsija: naime, svaki mužjak koji otvori matericu će se zvati Sveti Bog. 6 U to vreme stari Simeon ga je video kako sija kao stub svetlosti, kada ga je Sveta Marija Devica, njegova majka, nosila u naručju, i bila ispunjena najvećim zadovoljstvom na prizoru. 7 I anđeli su stajali oko njega, obožavajući ga, dok kraljeva garda stoji oko njega. 8 Onda simeon prilazi Svetoj Mariji, i proteže se napred ka njoj, reče Gospodu Hristu, Sada, O moj Gospode, tvoj sluga će otići u miru, prema tvojoj reči; 9 Jer moje oči su videle tvoju milost, koju si ti pripremio za spas svih naroda; svetlost za sve ljude, i slavu tvog naroda Izraela. 10 Hannah proročanstvo je takođe bilo prisutno, i približavajući se, davala je hvalospeve Bogu, i slavila sreću Marije. TREĆE POGLAVLJE 1 I došlo je do toga, kada je Gospod Isus rođen u Bethlehemu, gradu Jude, u vreme Iroda Kralja; mudraci su došli sa Istoka u Jerusalim, prema proročanstvu Zoradašta, i doneli sa sobom ponude: naime, zlato, tamjan, i mirrh, i obožavali ga, i nudili mu njihove darove. 2 Onda je Ledi Meri uzela jednu od svojih odeće u koju je dete bilo umotano, i dala im je umesto blagoslova, koji su dobili od nje kao najplemenitiji poklon. 3 I u isto vreme pojavio im se anđeo u obliku te zvezde koja im je ranije bila vodič na putovanju; svetlost koju su pratili dok se nisu vratili u svoju zemlju. 4 Po povratku njihovi kraljevi i prinčevi su došli kod njih raspitujući se, šta su videli i uradili? Kakvo putovanje i povratak su imali? Koju su kompaniju imali na putu? 5 Ali oni su proizveli krpu koju im je Sveta Marija dala, zbog toga gde su održali gozbu. 6 I pošto su, prema običaju svoje zemlje, napravili požar, obožavali su ga. 7 I bacajući krpu u njega, vatra ju je uzela i zadržala. 8 I kada je vatra ugaљena, oni su uzeli krpu koja se ljuljala nepovređena, kao da je vatra nije dotakla. 9 Onda su počeli da je ljube, i stavljaju je na glavu i oči, govoreći: Ovo je svakako nesumnjiva istina, i zaista je iznenađujuće da vatra nije mogla da je spali, i da je konzumira. 10 Onda su ga uzeli, i sa najvećim poštovanjem ga položili među svoja blaga. POGLAVLJE 4
POGLAVLJE 2 1 I kada je došlo vreme njegovog obrezivanja, tačnije osmi dan, na kome je zakon naređujeo da se dete obreže, obrezili su ga u pećini.
1 Sada je Irod, percipirajuжi da mudraci odlaћu, i da mu se ne vraжaju, pozvao zajedno sveљtenike i mudrace i rekao, Reci mi na kom mestu Hrist treba da se rodi? 2 I kada su odgovorili, u Bethlehemu, gradu Judaea, počeo je da u svojoj glavi kontribuje smrt Gospoda Isusa Hrista.
3 Ali anđeo Gospodnji se pojavio josifu u snu, i rekao: Ustani, uzmi dete i njegovu majku, i idi u Egipat čim kurac vrane. Pa je ustao i otiљao. 4 I dok je razmišljao sam sa sobom o svom putovanju, jutro je naišlo na njega. 5 U dužini putovanja pukle su steznike sedla. 6 I sada se približio velikom gradu, u kome je bio idol, kome su ostali idoli i bogovi Egipta doneli svoje ponude i zavete. 7 I tu je bio taj idol sveštenik koji mu je bio ministar, koji je, kao što je Sotona govorio iz tog idola, posvećivao stvari koje je govorio stanovnicima Egipta, i tim zemljama. 8 Ovaj sveštenik je imao sina starog tri godine, koji je bio opsednut velikim mnoštvom đavola, koji je izgovorio mnoge čudne stvari, i kada su ga đavoli zauzeli, hodao je go sa pocepanom odećom, bacajući kamenje na one koje je video. 9 Blizu tog idola bila je pomama grada, u koju su, kada su došli Josif i Sveta Marija, i pretvorili se u tu po inu, svi stanovnici grada bili zapanjeni. 10 I svi sudije i sveštenici idola su se okupili pre tog idola, i raspitali se tamo, govoreći, šta znači sva ta konsternacija, i strah, koji je pao na celu našu zemlju? 11 Idol im je odgovorio, Nepoznati Bog je došao hiter, koji je istinski Bog; niti postoji bilo ko osim njega, koji je vredan božanskog obožavanja; Jer on je zaista Sin Božiji. 12 Na njegovoj slavi ova zemlja je drhtala, a na njegov dolazak je pod sadašnjom komocijom i konsternacijom; a mi sami smo posuti veličinom njegove moći. 13 I u istom trenutku ovaj idol je pao, i na njegov pad svi stanovnici Egipta, pored ostalih, trčali su zajedno. 14 Ali sin sveštenika, kada je njegov uobičajeni poremećaj naišao na njega, kako ulazi u pogača, našao je tamo Josifa i Svetu Mariju, koje su svi ostali ostavili za sobom i odletili. 15 I kada je Gospa Sveta Marija oprala odeću Gospoda Hrista, i obesila ih da se osuše na postu, dečak opsednut đavolom je srušio jednog od njih, i stavio ga na glavu. 16 I trenutno su đavoli počeli da izlaze iz njegovih usta, i odleću u obliku vrana i zmija. 17 Iz tog vremena dečak je bio izlečen snagom Gospoda Hrista, i počeo je da peva hvalospeve, i zahvaljuje Gospodu koji ga je izlečio. 18 Kada ga je otac video vraćenog u bivše zdravstveno stanje, rekao je, sine moj, šta ti se desilo, i čime si se izlečio? 19 Sin se javio, Kada su me đavoli zaplenili, ušao sam u inn, i tamo zatekao veoma zgodnu ženu sa dečkom, čiju je odeću pre pranja imala neposredno pre pranja, i družio se na postu. 20 Jedan od ovih sam uzeo, i stavio na glavu, i odmah su me đavoli napustili, i pobegli. 21 Na ovome otac se izuzetno radovao, i rekao: Sine moj, možda je ovaj dečak sin živog Boga, koji je stvorio nebesa i zemlju. 22 Jer čim je došao među nas, idol je bio slomljen, i svi bogovi su pali, i uništeni su većom snagom. 23 Onda je ispunjeno proročanstvo koje sam sajt, iz Egipta nazvao svojim sinom. POGLAVLJE 5 1 Sada su Josif i Marija, kada su čuli da je idol pao i uništen, zaplenjeni od straha i drhtanja, i rekli, kada smo bili u zemlji Izraela, Irod, sa namerom da ubijemo Isusa, u tu svrhu su se uvukli sva novorođenčad u Bethlehemu, i tom susedstvu. 2 I nema sumnje ali Egipćani ako čuju da je ovaj idol slomljen i pao, spaliće nas vatrom. 3 Otišli su stoga na tajna mesta pljačkaša, koji su pljačkali putnike dok su prolazili, njihove kočije i odeću, i odneli ih vezane.
4 Ovi lopovi po njihovom dolasku čuli su veliku buku, kao što je buka kralja sa velikom vojskom i mnogo konja, i trube koje su se oglasile na njegovoj Uvertirama iz sopstvenog grada, u kojoj su bili toliko ugruvani da su ostavili sav plen iza sebe, i odleteli u ћutu. 5 Na ovome zatvorenici su se pojavili, i oslobodili jedni drugima veze, i uzimajući svakom čoveku njegove torbe, otišli su, i videli Josifa i Meri kako dolaze da ih štićenike, i raspitali se, gde je taj kralj, buka čijeg su pristupa pljačkaši čuli, i ostavili nas, tako da smo sada bezbedni? 6 Džozef je odgovorio, on će hteti da nas juri. POGLAVLJE 6 1 Onda su otišli u drugu gde je bila žena opsednuta đavolom, i u kojoj je Satana, taj prokleti buntovnik, zauzeo svoj dom. 2 Jedne noći, kada je otišla po vodu, nije mogla da izdrži ni odeću, niti da bude u bilo kojoj kući; ali koliko god da su je često vezijali lancima ili kablovima, ona ih je kočila, i izlazila na pustinjska mesta, a ponekad je stajala tamo gde su se putevi ukrštali, i u crkvenim dvorištima, bacala kamenje na muškarce. 3 Kada je Sveta Marija videla ovog w čoveka, sažaljela ju je; Gde ju je Sotona trenutno ostavio, i pobegao u obliku mladića, govoreći, Wo meni, zbog tvoje, Meri, i tvog sina. 4 Dakle, žena je izbavljena iz svoje muke; ali smatrajući sebe golom, pocrvenela je, i izbegla da se viđa sa bilo kojim muškarcem, i pošto je obukla odeću, otišla kući, i dala au račun o svom slučaju ocu i odnosima, koji su, pošto su bili najbolji u gradu, zabavljali Svetu Mariju i Josifa sa najvećim poštovanjem. 5 Sledećeg jutra pošto su dobili dovoljnu zalihu namirnica za put, otišli su od njih, a oko večeri dana stigli su u drugi grad, gde je tada trebalo da se svečano venča; Ali po umetnosti Satane i praksama nekih čarobnjaka, mlada je postala toliko glupa, da nije mogla toliko da otvori usta. 6 Ali kada je ova glupa mlada videla Damu Svetu Mariju kako ulazi u grad, i noseći Gospoda Hrista u naručju, ispružila je ruke ka Gospodu Hristu, i uzela ga u naručje, i pomno ga grleći, vrlo često ga ljubila, neprekidno pomerajući ga i pritiskajući ga ka njenom telu. 7 Odmah joj je olabavljen niz jezika, i uši su joj bile otvorene, i počela je da peva hvalospeve Bogu, koji ju je restauriran. 8 Tako je bilo velike radosti među stanovnicima grada te noći, koji su mislili da su Bog i njegovi anđeli sišli među njih. 9 Na ovom mestu se oslabe tri dana, sastajući se sa najvećim poštovanjem i najsjajnijnjom zabavom. 10 I pošto su ih tada opremili ljudi sa namirnicama za put, oni su otišli i otišli u drugi grad, u koji su bili skloni da se lože, jer je to bilo čuveno mesto. 11 Bila je u tom gradu nežna žena, koja je, dok je sišla jednog dana do reke da se okupa, posmatrala prokletog Satanu skočila na nju u obliku zmije, 12 I složio se oko njenog stomaka, i svake noći ležao na njoj. 13 Ova žena koja je videla Svetu Mariju, i Gospoda Hrista dete u njenim nedrima, pitala je Gosmu Svetu Mariju, da će joj dati dete da se poljubi, i nosi u naručju. 14 Kada je pristala, i čim je žena premestila dete, Satana ju je ostavio, i pobegao, niti ga je žena ikada posle toga videla. 15 Ovde su sve komšije hvalile Vrhovnog Boga, a žena ih je nagradila sa velikim dobroćudnošću. 16 Na morou ista žena je donela namirisanu vodu da opere Gospoda Isusa; i kada ga je oprala, sačuvala je vodu. 17 I tamo je bila devojka, čije je telo bilo belo od lepršavog, koja je bila posuta ovom vodom, i oprana, momentalno je očišćena od njene gube.
18 Ljudi su zato bez sumnje rekli Da su Josif i Meri, i da su dečak Bogovi, jer ne izgledaju kao smrtnici. 19 I kada su se spremali da odu, devojka, koja je bila problematična sa lepršavom, došla je i želela da joj dozvole da ide zajedno sa njima; Tako da su pristali, a devojka je otiљla sa njima dok. došli su u grad, u kojem je bila palata velikog kralja, i čija kuća nije bila daleko od ina. 20 Ovde su stali, a kada je devojčica jednog dana otišla kod prinčeve žene, i zatekala je u tužnom i žalosnom stanju, pitala ju je razlog svojih suza. 21 Odgovorila je, Čudo ne na moje jecanje, jer sam pod velikom nesrećom, od kojih se ne usuđujem nikome da kažem. 22 Ali, kaže devojka, ako mi poverite svoju privatnu žalbu, možda vam nađem lek za to. 23 Thou, dakle, kaže prinčeva žena, čuvaj tajnu, i ne otkrivaj je nijednoj živoj! 24 Bila sam udata za tog princa, koji vlada kao kralj nad velikim dominacijama, i dugo je živela sa njim, pre nego što je dobio dete od mene. 25 Po dužini koju sam začeo od njega, ali avaj! Doveo sam lepršanog sina; što, kada bi video, ne bi posedovao da bude svoj, ali mi je rekao, 26 Ili ga ubij, ili ga pošalji nekoj medicinskoj sestri na takvo mesto, za koje možda nikada neće čuti; a sada vodi računa o sebi; Nikada te više neću videti. 27 Dakle, ovde žudim, lamentiram nad svojim bednim i bednim okolnostima. Avaj, sine moj! Avaj, moj muž! Je li ti ga otkrio? 28 Devojka je odgovorila, našao sam lek za tvoju bolest, koji ti obećavam, jer sam i ja bio lepršavac, ali Bog me je očistio, čak i on koji se zove Isus, sin Ledi Marije. 29 Žena koja se raspituje gde je taj Bog, koga je pronjuvala, devojka je odgovorila On se nalazi sa vama ovde u istoj kući. 30 Ali kako ovo moћe da bude? kaže ona; Gde je? Pogledajte, odgovorili su devojka, Džozef i Meri; a novorođenče koje je sa njima zove se Isus: i on je taj koji me je izbavio od moje bolesti i muke. 31 Ali pod tim sredstvom, kaže ona, da li si očišćen od svoje gube? Zar mi to neжete reжi? 32 Zašto da ne? kaže devojka; Uzela sam vodu kojom je njegovo telo oprano, i polila je mnome, i moja guba je nestala. 33 Prinčeva žena se potom pojavila i zabavila ih, obezbeđujući veliku gozbu za Josifa među velikim društvom muškaraca. 34 I sledećeg dana je uzela namirisanu vodu da opere Gospoda Isusa, a nakon toga je polila istu vodu i njenom sinu, koga je dovela sa stobom, a njen sin je momentalno očišćen od njegove gube. 35 Onda je pevala hvala i hvali Boga, i rekla: Blažena je majka koja te je ogolila, O Isuse! 36 Dost thou tako lečiš muškarce iste prirode sa svojom vodom kojom se pere tvoje telo? 37 Ona je tada ponudila veoma velike poklone Ledi Meri, i oterala je sa svim zamislivim poštovanjem. POGLAVLJE 7 Doљli su posle toga u drugi grad, i imali su na umu da se tamo uloћe. 2 U skladu sa tim otišli su kod muškarca, koji je tek oženjen, ali po uticaju čarobnjaka nisu mogli da uživaju u njegovoj ženi: 3 Ali oni su se te noći smešteni u njegovoj kući, čovek je oslobođen svog poremećaja:
4 I kada su se rano ujutru parirao da krenu napred na svom putu, nova udata osoba ih je ometala, i pružala im plemenitu zabavu? 5 Ali idući napred na moru, došli su u drugi grad, i videli tri žene kako idu iz određenog groba sa velikim jecanjem. 6 Kada ih je Sveta Marija videla, ona je pik za devojku koja im je bila saputnik, govoreći: Idi i raspitaj se o njima, šta je sa njima, i kakva ih je nesreća zadesila? 7 Kada ih je devojka pitala, nisu joj dali nikakav odgovor, ali su je ponovo pitali, Ko si ti, i gde ideš? Jer dan je daleko proveden, a noć je na izmakanju. 8 Mi smo putnici, saith the girl, i tražimo inn u koji ćemo se uložiti. 9 Odgovorili su, Pođite sa nama, i ložite se sa nama. 10 Oni su ih potom pratili, i uvedeni su u novu kuću, dobro opremljenu svakakvim nameštajem. 11 Bilo je sada zimsko vreme, a devojka je ušla u salon gde su bile te žene, i zatekla ih kako plaču i lamentiraju, kao i do sada. 12 Pored njih stajala je mazga, prekrivena svilom, i eboni kragna koja mu je visila sa vrata, koju su poljubili, i hranili se. 13 Ali kada je devojka rekla, kako je zgodna, dame, ta mazga! odgovorili su suzama, i rekli: Ta mazga, koju vidite, je bio naš brat, rođen od iste majke kao i mi: 14 Jer kada nam je otac umro, i ostavio nam veoma veliko imanje, i imali smo samo tog brata, i nastojali smo da mu obezbedimo prikladan meč, i mislili smo da treba da se oženi kao drugi muškarci, neka gidi i ljubomorna žena ga je omađijala bez našeg znanja. 15 I mi smo, jedne noći, malo pre dana, dok su se vrata kuće brzo zatvorila, videli da je naš brat presvučen u mazgu, kao što ga sada vidite: 16 I mi, u melanholičnom stanju u kojem nas vidite, bez oca koji bi nas utešio, primenili smo na sve mudrace, mađioničare i predskazivače na svetu, ali nam oni nisu bili od nikakve usluge. 17 Koliko god se često našli ugnjetavani tugom, ustajemo i idemo sa ovim naša majka u očev grob, gde se, kada dovoljno zaplačemo, vratimo kući. 18 Kada je devojka čula ovo, rekla je, Uzmi hrabrost, i prekini svoje strahove, jer imaš lek za svoje muke blizu, čak i među tobom i usred tvoje kuće, 19 Jer sam i ja bio lepršavac; Ali kada sam video tu ženu, i to malo dete sa njom, čije je ime Isus, posuo sam svoje telo vodom kojom ga je majka oprala, i trenutno sam dobro napravljen. 20 I siguran sam da je i on sposoban da te oslobađa pod tvojom nevoljom. Zbog toga, uđite, idite kod moje ljubavnice, Meri, i kada je uvedete u svoj salon, otkrijte joj tajnu, u isto vreme, iskreno je preklinjući da saoseća vaš slučaj. 21 Čim su žene čule devojčin diskurs, odjulele su u Lejdi Svetu Mariju, predstavile joj se, i sedeći pred njom, plakale su. 22 I reče, O našoj Gospa Sveta Marija, sažali se na svoje pomoćne sestre, jer nemamo glavu naše porodice, nikog starijeg od nas; Nema oca, ili brata da uрe i izaрe pre nas. 23 Ali ova mazga, koju vidite, bio je naš brat, kojeg je neka žena veštičarenjem dovela u ovo stanje koje vidite: stoga vas pozivamo da nas saosećate. 24 Hereupon St. Mary je bila ožalošćena na njihovom slučaju, i uzimajući Gospoda Isusa, stavila ga je na leđa mazge. 25 I reče svom sinu, O Isusu Hristu, vrati (ili izleči) u skladu sa tvojom izuzetnom moći ovu mazgu, i podari mu da ponovo ima oblik čoveka i racionalnog stvorenja, kao što je imao ranije.
26 Ovo je jedva rekla Gospa Sveta Marija, ali mazga je odmah prešla u ljudski oblik, i postala mladić bez ikakvog deformiteta. 27 Onda su on i njegova majka i sestre obožavali Svetu Mariju, i podižući dete na njihove glave, poljubili su ga, i rekli, Blagoslovena je tvoja majka, O Isuse, O Spasitelju sveta! Blagoslovene su oиi koje su tako sreжne da te vide. 28 Tada su obe sestre ispričale svojoj majci, govoreći: O istini naš brat je vraćen u svoj nekadašnji oblik uz pomoć Gospoda Isusa Hrista, i ljubaznosti te devojčice, koja nam je pričala o Mariji i njenom sinu. 29 I neshvaćen kako je naš brat neoženjen, prikladno je da se venčamo sa tom devojkom njihovom slugom. 30 Kada su konsultovali Meri po ovom pitanju, i ona je dala svoj pristanak, napravili su sjajno venčanje za ovu devojku. 31 I tako se njihova tuga pretvorila u radost, i njihova žalost u mir, počeli su da se raduju. i da se vesele, i pevaju, obučene u svoju najbogatiju odeću, sa narukvicama. 32 Posle su veličali i hvalili Boga, govoreći: O Isusov sine Davidov koji tugu pretvara u radost, i tuguje u mirtu! 33 Nakon što su se josif i Meri udubili tamo deset dana, onda su otišli, pošto su dobili veliko poštovanje od tih ljudi; 34 Ko je, kada su uzeli njihovo odsustvo, i vratili se kući, plakao, 35 Ali posebno devojka. OSMO POGLAVLJE 1 Na svom putu od kada su došli u pustinjsku zemlju, i rečeno im je da je preplavljena pljačkašima; Tako su se Josif i Sveta Marija pripremili da prođu kroz njega u noći. 2 I dok su išli, gledajte, videli su dva pljačkaša kako spavaju na putu, a sa njima i veliki broj pljačkaša, koji su bili njihovi saumnici, takođe spavaju. 3 Imena ova dva su Titus i Dumah; i Titus je rekao Dumachusu, preklinjem vas da pustite te osobe da idu tiho, da naša kompanija možda neće videti ništa od njih: 4 Ali Dumachus odbija, Titus je opet rekao, daću ti četrdeset griza, i kao zavet uzmi moj steznik, koji mu je dao da je uradio govoreći, da možda neće otvoriti usta, ili napraviti buku. 5 Kada je Gospa Sveta Marija videla ljubaznost koju ih je ovaj pljačkaš uradio, rekla mu je, Gospod Bog će te primiti u desnu ruku, i dati ti pomilovanje tvojih grehova. 6 Onda se Gospod Isus javio, i rekao svojoj majci, kada istekne trideset godina, O majko, Jevreji će me razapeti u Jerusalimu; 7 I ova dva lopova će biti sa mnom u isto vreme na krstu, Titus na mojoj desnoj ruci, i Dumah sa moje leve strane, i od tada će Titus izaći pred mene u raj: 8 I kada je rekla, ne daj Bože da ovo bude tvoj plac, O sine moj, otišli su u grad u kome je bilo nekoliko idola; koji je, čim su mu se približio, pretvoren u brda peska. 9 Otuda su otišli na to drvo sycamore, koje se sada zove Matarea; 10 I u Matarei Gospod Isus je izazvao izvirenje bunara, u kome je Sveta Marija oprala kaput; 11 I balzam se proizvodi, ili raste, u toj zemlji od znoja koji je trčao dole od Gospoda Isusa. 12 Thence su nastavili u Memfis, i videli Faraona, i bili tri godine u Egiptu. 13 I Gospod Isus je učinio mnogo čuda u Egiptu, koja se ne mogu naći ni u Jevanđelju po povoju, niti u Jevanđelju po savršenstvu. 14 Na kraju tri godine vratio se iz Egipta, a kada se približio Judi, Džozef se plašio da uđe;
15 Zbog toga što je čuo da je Irod mrtav, i da je Arhelaus njegov sin vladao umesto njega, plašio se; 16 I kada je otišao u Juđu, pojavio mu se Anđeo Božji, i rekao, O Džozefe, idi u grad Nazareth, i pridržavaj se tamo. 17 Zaista je čudno da on, koji je Gospodar svih zemalja, treba tako da se nosi unazad i napred kroz toliko zemalja. DEVETO POGLAVLJE 1 Kada su posle toga došli u grad Bethlehem, tamo su pronašli nekoliko veoma očajnih distempersa, koji su postali toliko problematični za decu videvši ih, da je većina njih umrla. 2 Bila je jedna žena koja je imala bolesnog sina, kojeg je dovela, kada je bio na mestu smrti, do Gospa Svete Marije, koja ju je videla dok je prala Isusa Hrista. 3 Onda reče žena, O moja Ledi Meri, pogledaj sa dole ovoga mog sina, koji je oboleo od najstrašnijih bolova. 4 Sveta Marija je čula, rekla, uzmi malo te vode kojom sam oprala sina, i pospite je po njemu. 5 Onda je uzela malo te vode, kako je zapovedao Sveta Marija, i posula je po svom sinu, koji je bio istrojen njegovim nasilnim bolovima, zaspao; i nakon što je malo spavao, probudio se savršeno dobro i oporavio. 6 Majka je obilno radosna zbog ovog uspeha, otišla je ponovo u Svetu Mariju, i Sveta Marija joj je rekla, Dajte pohvalu Bogu, koji je izlečio ovog vašeg sina. 7 Bilo je na istom mestu još jedna žena, njen komšija, čiji je sin sada izlečen. 8 Sin ove žene je ošamućen istom bolešću, a oči su mu sada bile skoro prilično zatvorene, a ona je danonoćno lamentirala za njim. 9 Majka deteta koje je izlečeno, rekla joj je: Zašto ne dovedete sina u Svetu Mariju, kao što sam ja doveo svog sina kod nje, kada je bio u agoniji smrti; i izlečila ga je ta voda, kojom je telo njenog sina Isusa oprano? 10 Kada ju je žena čula da ovo kaže, takođe je otišla, i pošto je nabavila istu vodu, oprala sina njime, pri čemu su njegovo telo i oči momentalno vraćeni u njihovo bivše stanje. 11 I kada je dovela sina u Svetu Mariju, i otvorila joj njegov slučaj, naložila joj je da se zahvali Bogu na oporavku zdravlja svog sina, i nikome ne govori šta se desilo. POGLAVLJE 10 1 Bilo je u istom gradu dve žene jednog čoveka, od kojih je svakom od njih pozlilo. Jedna od njih se zvala Meri, a njen sin se zvao Kejleb. 2 Ona je nastala, i uzimajući svog sina, otišla je kod Gospa Svete Marije, Isusove majke, i ponudila joj veoma zgodan tepih, govoreći, O moja Ledi Meri prihvati ovaj moj tepih, i umesto toga da mi da malu krpu. 3 Na ovu Meri se složila, i kada je majka Kejleba nestala, napravila je kaput za svog sina od krpe za mazanje, stavila ga na njega, i njegova bolest je izlečena; Ali sin druge ћene je umro. 4 Hereupon se pojavio između njih, razlika u obavljanje porodičnog posla naizmenično, svake njene nedelje. 5 I kada je došao red na Meri majka Kejleba, i ona je grejala rernu da ispeče hleb, i otišla da donese obrok, ostavila je sina Kejleba pored rerne; 6 Koga je, druga žena, njena suparnica, videvši da je sama, uzela i bacila u rernu, koja je bila veoma vruća, a onda otišla. 7 Meri je po povratku videla svog sina Kejleba kako leži nasred rerne kako se smeje, a rerna prilično hladna kao da nije bila pre nego što se zagrejala, i znala je da ga je njena rivalka druga žena bacila u vatru.
8 Kada ga je izvadila, dovela ga je u Lejdi Svetu Mariju, i ispričala joj priču, na koju je odgovorila, Ćuti, zabrinuta sam da ne bi trebalo da znaš o ovome. 9 Posle ovoga njena rivalka, druga žena, dok je izvlačila vodu na bunaru, i videla Kejleba kako igra pored bunara, i da niko nije bio blizu, uzela ga je, i bacila u bunar. 10 I kada su neki ljudi došli da donesu vodu iz bunara, videli su dečaka kako sedi na površnosti vode, i izvukli su ga konopcima, i bili su izuzetno iznenađeni detetom, i pohvalili Boga. 11 Onda je došla majka i uzela ga i odnela u Lejdi Svetu Mariju, lamentirajući i govoreći, O moja gospo, da vidim šta je moja suparnička sestra uradila mom sinu, i kako ga je bacila u bunar, i ne preispitujem se ali jednom ili drugom, ona će biti povod njegove smrti. 12 Sveta Marija joj je odgovorila, Bog će opravdati tvoj povređeni cilj. 13 U skladu sa tim nekoliko dana nakon toga, kada je druga žena došla u bunar da potegne vodu, stopalo joj je bilo zapleten u konopac, tako da je pala glavom u bunar, a oni koji su joj pritrčali u pomoć, ustanovili su da joj je lobanja slomljena, a kosti u modricama. 14 Dakle, došla je do lošeg kraja, i u njoj je bila ispunjena ta izreka o autoru, oni su kopali bunar, i napravili ga duboko, ali su upali u jamu koju su pripremili. POGLAVLJE 11 Još jedna žena u tom gradu je imala isto tako dva sina bolesna. 2 I kada je jedna bila mrtva, druga, koja je ležala na mestu smrti, uzela je u naručje Lejdi Svetu Mariju, i u poplavi suza se obratila njoj, govoreći: 3 O moja Gospo, pomozite mi i zamenite me; Jer imao sam dva sina, jednog kojeg sam upravo sahranio, drugi koji vidim je upravo na mestu smrti, pogledajte kako iskreno tražim uslugu od Boga, i molim se njemu. 4 Onda je rekla, O Gospode, ti si milostiv, i milostiv, i ljubazan; Dao si mi dva sina; Jednog od njih si odveo u sebe, o poštedi me ovog drugog. 5 Sveta Marija je tada uočavavši veličinu svoje tuge, sažaljevao je i govorio, "Stavite svog sina u krevet mog sina, i pokrijte ga njegovom odećom. 6 I kada ga je oglašajala u krevet gde je Hrist ležao, u trenutku kada su mu oči bile zatvorene smrću; Čim je ikada miris odeće Gospoda Isusa Hrista stigao do dečaka, oči su mu bile otvorene, i dozivao je glasnim glasom svoju majku, tražio je hleb, a kada ga je primio, sisao ga je. 7 Tada je njegova majka rekla, O Ledi Meri, sada sam uverena da moći Boga osmatde u vama, tako da vaš sin može da izleči decu koja su iste vrste kao on sama, čim dotaknu njegovu odeću. 8 Ovaj dečak koji je tako izlečen, isti je koji se u Jevanđelju zove Vartolomej. POGLAVLJE 12 1 Opet je bila lepa žena koja je otišla kod Svete Marije, Isusove majke, i rekla, O moja gospo, pomozite mi. 2 Sveta Marija je odgovorila, kakvu pomoć želite? Da li je zlato ili srebro, ili da se tvoje telo izleči od lepršavosti? 3 Ko, kaže žena, može da mi odobri ovo? 4 Sveta Marija joj je odgovorila, Sačekaj malo dok ne operem sina Isusa, i smestim ga u krevet. 5 Žena je čekala, kako joj je zapovedeno; i Meri kada je stavila Isusa u krevet, dajući joj vodu kojom je oprala njegovo telo, rekla je, uzmi malo vode, i sipaj je na tvoje telo;
6 Što je, kada je to uradila, momentalno postala čista, i pohvalila Boga, i zahvalila mu se. 7 Onda je otišla, nakon što se oglašala sa svojih tri dana: 8 I odlaskom u grad, videla je izvesnog princa, koji se oženio ćerkom drugog princa; 9 Ali kada je došao da je vidi, on je između njenih očiju uočio znake gube kao zvezda, i tako proglasio brak raspuštenim i ništavnim. 10 Kada je žena videla te osobe u ovakvom stanju, neizmerno tužna, i prolivala obilje suza, raspitivala se o njima razlog njihovog plakanja. 11 Oni su odgovorili, Raspitajte se ne o našim okolnostima; Jer smo u stanju da proglasimo našu nesreću bilo kojoj osobi. 12 Ali ipak ih je pritisnula i želela da prenesu svoj slučaj njoj, zastrašujući, da bi možda mogla da ih uputi na lek. 13 Dakle, kada su joj odvukli mladu ženu, i znakove gube, koji su se pojavili između njenih očiju, 14 Rekla je, takođe, koga vidite na ovom mestu, bila je ošamućena istim distemperom, i išla sam nekim poslom u Bethlehem, otišla sam u određenu pećinu, i videla ženu po imenu Meri, koja je imala sina po imenu Isus. 15 Ona me je videla da budem lepršavac, bila je zabrinuta za mene, i dala mi je malo vode kojom je oprala telo svog sina; sa tim sam posuo svoje telo, i postao čist. 16 Onda reče te žene, Hoćete li, gospodarice, poći sa nama, i odvući nam Svetu Mariju? 17 Na šta je ona pristala, oni su se pojavili i otišli u Lejdi Svetu Mariju, ponevši sa sobom veoma plemenite poklone. 18 I kada su ušli i ponudili joj poklone, pokazali su lepršajoj mladoj ženi šta su joj doneli sa sobom. 19 Tada reče Sveta Marija, milost Gospoda Isusa Hrista počiva na tebi; 20 I dajući im malo te vode kojom je oprala telo Isusa Hrista, ona ih je zgusnula da njome operu obolelu osobu; što je, kada su to uradili, ona trenutno izlečena; 21 Tako su oni, i svi koji su bili prisutni, hvalili Boga; i budući da su bili ispunjeni radošću, vratili su se u svoj grad, i dali pohvalu Bogu na taj račun. 22 Tada je princ čuo da mu je žena izlečena, odveo je kući i napravio drugi brak, dajući zahvalnost Bogu na oporavku zdravlja njegove žene. POGLAVLJE 13 1 Bila je i devojka, koju je mučio Satana; 2 Za taj prokleti duh joj se često pojavljivao u obliku zmaja, i bio je sklon da je proguta, i toliko je isisavao svu njenu krv, da je izgledala kao mrtva lešina. 3 Koliko god često dolazila sebi, sa rukama zavrnutim o glavu ona bi zaplakala, i rekla: Wo, Wo sam ja, da nema nikoga ko može da me izbavi od tog bezosećajnog zmaja! 4 Njen otac i majka, i svi koji su bili o njoj i videli je, oplakivali su je i plakali nad njom; 5 I svi koji su bili prisutni posebno bi bili pod tugom i u suzama, kada bi čuli njeno zavitlavanje, i rekli, moja braćo i prijatelji, zar ne postoji niko ko može da me izbavi od ovog ubice? 6 Tada je prinčeva ćerka, koja se izlečila od svoje gube, čuvši pritužbu te devojčice, krenula na vrh svog zamka, i videla je sa uvrnutim rukama o glavu, izlivajući poplavu suza, i sve ljude koji su bili o njoj u tuzi. 7 Onda je pitala muža opsednute osobe, da li je majka njegove žene živa? Rekao joj je da su joj otac i majka oboje ћivi. 8 Onda je naredila da joj majku pošalju: kome, kada ju je videla da dolazi, rekla je, da li je ta opsednuta devojka tvoja ćerka? Stenjala je i zanosno rekla, da, gospođo, dosađujem joj.
9 Prinčeva ćerka mi je odgovorila, otkriti mi tajnu njenog slučaja, jer vam priznajem da sam bila lepršasta, ali me je Ledi Marija, majka Isusa Hrista, izlečila. 10 I ako želite da vaša ćerka bude vraćena u bivšu državu, odvedite je u Bethlehem, i raspitajte se za Mariju Isusovu majku, i ne sumnjajte ali vaša ćerka će biti izlečena; Jer ja se ne preispitujem, ali vi ćete se vratiti kući sa velikom radošću na oporavku vaše ćerke. 11 Čim je završila sa govorom, ustao je i otišao sa ćerkom na mesto koje joj je dodeljeno, i kod Meri, i ispričao joj slučaj njene ćerke. 12 Kada je Sveta Marija čula njenu priču, dala joj je malo vode kojom je oprala telo svog sina Isusa, i zgusnula je da je sipa na telo svoje ćerke. 13 Isto tako dala joj je jednu od svadljivih krpa Gospoda Isusa, i rekla, uzmi ovu krpu i provuci je da bi ti svog neprijatelja иesto zasejao; i ona ih je poslala u miru. 14 Nakon što su napustili taj grad i vratili se kući, došlo je vreme kada Sotona nije hteo da je zapleni, u istom trenutku kada joj se taj prokleti duh pojavio u obliku ogromnog zmaja, a devojka koja ga je videla se plašila. 15 Majka joj je rekla, Ne plaši se ćerke; Pusti ga na miru dok ti se ne približi! Onda mu je odvukli krpu, koju nam je ledi Meri dala, i videćemo događaj. 16 Satana je onda dolazio kao užasan zmaj, telo devojke je drhtalo iz straha. 17 Ali čim je stavila krpu na glavu, i o njenim očima, i odvukla mu je, trenutno tamo izdata od plamena tkanine i zapaljenog uglja, i pala na zmaja. 18 Oh! kako je veliko čudo bilo ovo, što je učinjeno: čim je zmaj ugledao svadljivu krpu Gospoda Isusa, vatra je krenula napred i bila rasuta po njegovoj glavi i očima; Tako da je zaplakao glasnim glasom, kakve veze ja imam sa tobom, Isuse, ti sine Marijin sine, Vitere, da li da pobegnem od tebe? 19 Pa je povukao nazad mnogo utamničen, i ostavio devojku. 20 I isporučena je iz ove nevolje, i pevala je hvalospeve i zahvaljujući Bogu, i sa svima njima koji su bili prisutni na radu čuda.
POGLAVLJE 15 1 I kada je Gospod Isus imao sedam godina, bio je određenog dana sa drugim dečacima svojim saputnicima otprilike istih godina. 2 Ko je kada su bili u igri, napravio glinu u nekoliko oblika, tačnije, guzice, volove, ptice i druge figure, 3 Svako se hvali svojim radom, i nastoji da premaši ostatak. 4 Onda je Gospod Isus rekao dečacima, ja ću komandovati ovim figurama koje sam naterao da hodaju. 5 I odmah su se pomerili, i kada im je naredio da se vrate, vratili su se. 6 On je takođe napravio figure ptica i vrabaca, koje su, kada je komandovao da lete, ipak poletele, i kada je naredio da stoje mirno, jeste stajale mirno; I ako im je dao meso i piжe, jeli su i pili. 7 Kada su dečaci otišli, i poveli te stvari sa roditeljima, njihovi očevi su im govorili, veoma se obasite, deco, za budućnost, njegovu kompaniju, jer on je čarobnjak; Šun i izbegavaj ga, i od sada se nikad ne igraj sa njim. 8 Određenog dana takođe, kada se Gospod Isus igrao sa dečacima, i trčao okolo, prošao je pored dajerove radnje, čije je ime bilo Salem. 9 I bilo je u njegovoj radnji mnogo komada tkanine koji su pripadali ljudima tog grada, koje su dizajnirali da ofamo u nekoliko boja. 10 Onda gospod Isus ulazi u dajerovu radnju, uzima sve krpe, i baca ih u peć. 11 Kada se Sejlem vratio kući, i video krpe razmažene, počeo je da pravi veliku buku, i da hladi Gospoda Isusa, govoreći: 12 Šta si mi uradio, O, Sine Marijo? Povredio si i mene i moje komšije; svi su želeli svoje krpe odgovarajuće boje; ali.ti si doљao, i sve ih razmazio. 13 Gospod Isus je odgovorio, promeniću boju svake tkanine u koju boju želiš; 14 I onda je on trenutno počeo da uzima krpice iz peći, i sve su bile ofarene od tih istih boja koje je dajer želeo. 15 I kada su Jevreji videli ovo iznenađujuće čudo, hvalili su Boga.
POGLAVLJE 14 POGLAVLJE 16 1 Još jedna žena je takođe živela tamo, čiji je sin bio opsednut Satanom. 2 Ovaj dečak, po imenu Juda, onoliko često koliko ga je Satana zaplenio, bio je sklon da ujede sve što je bilo prisutno; i ako ne nađe nikog drugog u njegovoj blizini, ugrizao bi se za sopstvene ruke i druge delove. 3 Ali majka ovog jadnog dečaka, čuvši za Svetu Mariju i njenog sina Isusa, pojavila se trenutno, i uzimajući sina u naručje, dovela ga je do Ledi Marije. 4 U međuvremenu, Džejms i Hoze su oduzeli novorođenče, Gospoda Isusa, da se igraju u pravoj sezoni sa drugom decom; i kada su krenuli napred, seli su i Gospod Isus sa njima. 5 Onda je Juda, koji je bio opsednut, došao i seo na desnu ruku Isusa. 6 Kada je Satana delovao na njega kao i obiиno, krenuo je da ujede Gospoda Isusa. 7 I zato što nije mogao to da uradi, udario je Isusa na desnu stranu, tako da je zaplakao. 8 I u istom trenutku sotona je izašao iz dečaka, i pobegao kao besan pas. 9 Taj isti dečak koji je udario Isusa, i od koga je Satana otišao u obliku psa, bio je Juda Iskariot, koji ga je izdao Jevrejima. 10 I ta ista strana, na kojoj ga je Juda udario, Jevreji su probušeni kopljem.
1 I Josif je, gde god da je otišao u grad, poveo Gospoda Isusa sa sobom, gde je poslat na posao da pravi kapije, ili mlekokofu, ili sito, ili kutije; Gospod Isus je bio sa njim gde god da je išao. 2 I koliko god često je Josif imao bilo šta u svom radu, da bi duže ili kraće, ili šire, ili uže, Gospod Isus bi protegao ruku ka njemu. 3 I trenutno je postalo onako kako bi ga Džozef želeo. 4 Tako da nije imao potrebu da bilo šta završi sopstvenim rukama, jer nije bio baš vešt u trgovini svog stolara. 5 U određeno vreme kralj Jerusalima je poslao po njega, i rekao, da ću te naterati da napravim presto istih dimenzija sa tim mestom na kome obično sedim. 6 Joseph se pokoravao, i sa poиeo je sa radom, i nastavio dve godine u kraljevoj palati pre nego љto ga je zavrљio. 7 I kada je došao da ga popravi na svom mestu, otkrio je da želi po dva raspona sa svake strane imenovane mere. 8 Koji je, kada je kralj video, bio veoma ljut na Josifa; 9 I Josif se plaši kraljevog besa, otišao je u krevet bez večere, ne uzimajući ništa za jelo. 10 Onda ga je Gospod Isus pitao čega se plaši? 11 Džozef je odgovorio, jer sam izgubio svoj rad na poslu o kome se radi ove dve godine. 12 Isus mu reče, Ne boj se, niti budi odbačen;
13 Da li ležite na jednoj strani prestola, a ja ću drugu, i mi ćemo je dovesti do njegovih jedinih dimenzija. 14 I kada je Josif uradio kako je Gospod Isus rekao, i svaki od njih je snagom nacrtao svoju stranu, presto je poslušao, i doveden je u odgovarajuće dimenzije mesta: 15 Koje čudo kada su oni koji su stajali pored njih videli, bili su zapanjeni, i hvalili Boga. 16 Presto je napravljen od istog drveta, koje je bilo u Solomonovo vreme, tačnije drvo ukrašeno raznim oblicima i figurama. POGLAVLJE 17 1 Drugog dana Gospod Isus izlazi na ulicu, i viđa se sa nekim momcima koji su dočekani da se igraju, pridružio se njihovom društvu: 2 Ali kada su ga videli, sakrili su se, i ostavili ga da traži njih: 3 Gospod Isus je došao do kapije određene kuće, i pitao neke žene koje su stajale tamo, gde su dečaci otišli? 4 I kada su odgovorili, da tamo nema nikoga; Gospod Isus je rekao, ko su oni koje vidite u peći? 5 Odgovorili su, bili su deca od tri godine. 6 Onda je Isus naglas zapomagao, i rekao: Izađite do tamo, O vi deco, svom pastiru; 7 I trenutno su dečaci došli kao deca, i skočili oko njega; što kada su žene videle, bile su izuzetno zadivljene, i drhtale. 8 Onda su odmah obožavali Gospoda Isusa, i preklinjali ga, govoreći, O naš Gospode Isuse, sine Marije, ti si zaista taj dobri pastir Izraela! smiluj se svojim pomoćnicima, koje stoje pred ovima, koje ne sumnjaju, ali da ti, Gospode, umetnost dolaziš da spaseš, a ne da uništiš. 9 Posle toga, kada je Gospod Isus rekao, deca Izraela su kao Etiopljani među narodom; Žene su reklo, Ti, Gospode, znaš sve stvari, niti je bilo šta sakriveno od tebe; Ali sada vas zadirkujemo, i preklinjemo vas na milost da ćete vratiti te dečake u njihovu bivšu državu. 10 Onda je Isus rekao, Dođite da se igramo, da možemo da idemo da se igramo; i odmah, u prisustvu ovih žena, deca su se promenila i vratila u oblik dečaka. OSAMNAESEDNO POGLAVLJE 1 U mesecu Adar Isus je okupio dečake, i rangirao ih kao da je kralj. 2 Jer su raširili odeću po zemlji da bi on seo na njega; i pošto je napravio krunu od cveća, stavio je na glavu, i stajao na njegovoj desnoj i levoj strani kao čuvari kralja. 3 I ako je neko slučajno prošao, odveli su ga silom, i rekli, "Dođite ovamo, i obožavate kralja, da ćete možda imati prosperitetno putovanje. 4 U međuvremenu, dok su te stvari išle, došli su određeni ljudi, noseći dečaka na kauču; 5 Za ovog dečaka koji je otišao sa svojim saputnicima na planinu da skupi drva, i pošto je tamo pronašao gnezdo jarebice, i stavio ruku unutra da izvadi jaja, ubola ga je otrovna zmija, koja je iskočila iz gnezda; tako da je bio primoran da vapi za pomoć svojih saputnika: koji su ga, kada su došli, zatekli kako leži na zemlji kao mrtva osoba. 6 Nakon čega su njegove komšije došle i odnele ga nazad u grad. 7 Ali kada su došli na mesto gde je Gospod Isus sedeo kao kralj, a ostali dečaci su stajali oko njega kao njegovi ministri, dečaci su zurali da ga upoznaju, koga je zmija ujela, i rekli svojim komšijama: Dođite i odajte poštu kralju; 8 Ali kada su, iz razloga njihove tuge, odbili da dođu, dečaci su ih nacrtali, i naterali ih protiv njihove volje da dođu.
9 I kada su došli kod Gospoda Isusa, on se raspitivao, na koji račun su nosili tog dečaka? 10 I kada su odgovorili, da ga je zmija ujela, Gospod Isus je rekao dečacima, idemo i ubijmo tu zmiju. 11 Ali kada su roditelji dečaka želeli da budu opravdani, jer je njihov sin ležao na mestu smrti; Dečaci su odgovorili i rekli, zar niste čuli šta je kralj rekao? Idemo da ubijemo zmiju. i zar ga nećeš poslušati? 12 Pa su ponovo doneli kauč, hteli to ili ne. 13 I kada su došli u gnezdo, Gospod Isus je rekao dečacima, da li je ovo zmija vrebajuće mesto? Rekli su da je. 14 Onda je Gospod Isus nazivajući zmiju, ona je sada došla i predala mu se; kome je rekao, idi i isisaj sav otrov koji si ulio tom dečaku; 15 Dakle, zmija se prišunala dečaku, i ponovo mu oduzela sav otrov. 16 Onda je Gospod Isus prokleo zmiju tako da je odmah pukla, i umrla. 17 I dodirnuo je dečaka rukom da ga vrati u nekadašnje zdravlje; 18 I kada je počeo da plače, Gospod Isus je rekao, Prekini da plačeš, jer ćeš od sada biti moj učenik; 19 A ovo je onaj Simon Kanaanit, koji se pominje u Jevanđelju. POGLAVLJE 19 1 Drugog dana Josif je poslao svog sina Dћejmsa da sakupi drvo i Gospod Isus je otiљao sa njim; 2 I kada su došli na mesto gde je bilo drvo, i Džejms je počeo da ga skuplja, gle, otrovni vajper ga je ujeo, tako da je počeo da plače, i pravi buku. 3 Gospod Isus ga je video u ovakvom stanju, došao do njega, i razneo mesto gde ga je vajper ujeo, i odmah je sve bilo dobro. 4 Određenog dana Gospod Isus je bio sa nekim dečacima, koji su se igrali na vrhu kuće, i jedan od dečaka je pao, i trenutno umro. 5 Na osnovu kojeg su ostali dečaci svi bežali, Gospod Isus je ostao sam na vrhu kuće. 6 I dečakovi odnosi su došli do njega i rekli Gospodu Isusu, ti si samo bacio našeg sina sa kuće. 7 Ali on je poricao, oni su zapomagli, naš sin je mrtav, a ovo je on koji ga je ubio. 8 Gospod Isus im je odgovorio, Nemojte me optužiti za zločin, za koji niste u stanju da me osudite, već idemo da pitamo samog dečaka, koji će izvesti istinu na videlo. 9 Onda je Gospod Isus koji je pao stajao iznad glave mrtvog dečaka, i rekao glasnim glasom, Zeinunus, Zeinunus, koji te je bacio sa kuće? 10 Onda je mrtav dečak odgovorio, ti me nisi bacio dole, ali takav jeste. 11 I kada Gospod Isus zgusne one koji su bili u stao da primete njegove reči, svi koji su bili prisutni hvalili su Boga zbog tog čuda. 12 U određeno vreme Gospa Sveta Marija je zapovedala Gospodu Isusu da joj donese malo vode iz bunara; 13 I kada je otišao po vodu, bokal, kada je donet pun, kočnica. 14 Ali Isus šireći svoj mantil ponovo je sakupio vodu, i doneo je svojoj majci. 15 Ko je, zapanjen ovom divnom stvari, položio ovo, i sve ostale stvari koje je videla, u svom sećanju. 16 Opet drugog dana Gospod Isus je bio sa nekim dečacima pored reke i izvlačili su vodu iz reke malim kanalima, i pravili male riblje bazene. 17 Ali Gospod Isus je napravio dvanaest vrabaca, i stavio ih o svom bazenu sa svake strane, tri sa strane.
18 Ali bio je sabatski dan, i sin Hanani jevrejin je naišao, i video ih kako prave te stvari, i rekao, da li tako praviš figure gline na Sabatu? Otrčao je do njih i razbio im riblje bazene. 19 Ali kada je Gospod Isus tapšao rukama preko vrabaca koje je napravio, pobegli su cvrkućući. 20 U dužini sina Hananija koji je dolazio u Isusov akvarijum da ga uništi, voda je nestala, i Gospod Isus mu je rekao, 21 Nalik na način na koji je ova voda nestala, tako će i tvoj život nestati; i trenutno je dečak umro. 22 Drugi put, kada se Gospod Isus vraćao kući uveče sa Josifom, sreo je dečaka, koji je toliko trčao protiv njega, da ga je bacio dole; 23 Kome je Gospod Isus rekao, kao što si me ti bacio dole, tako da padaš, niti se ikada uzdižeš. 24 I tog trenutka dečak je pao i umro. DVADESETO POGLAVLJE 1 Bilo je i u Jerusalimu jedan po imenu Zaccheus, koji je bio učitelj. 2 I rekao je Josifu, Džozefe, zašto mi ne pošalješ Isusa, da bi mogao da nauči svoja pisma? 3 Josif se složio, i rekao Svetoj Mariji; 4 Pa su ga doveli tom gospodaru; koji je, čim ga je video, napisao abecedu za njega. 5 I on ga je zgusnuo da kaže Aleph; I kada je rekao Aleph, gospodar ga je proglasio Bet. 6 Onda mu je Gospod Isus rekao, prvo mi reci značenje slova Aleph, a onda ću proglasiti Bet. 7 I kada je gospodar pretio da će ga išibati, Gospod Isus mu je objasnio značenje slova Aleph i Bet; 8 Takođe su bile prave figure slova, koje su neuspešne i koja slova su imala dvostruke cifre; koji su imali poene, a kojih nije bilo; zašto je jedno slovo otišlo pre drugog; i mnoge druge stvari koje je počeo da mu govori, i objašnjava, o kojima sam gospodar nikada nije čuo, niti pročitao ni u kakvoj knjizi. 9 Gospod Isus dalje reče gospodaru, primeti kako ti kažem; onda je počeo jasno i jasno da kaže Aleph, Beth, Gimel, Daleth, i tako do kraja abecede. 10 Na ovome je gospodar bio toliko iznenađen, da je rekao, verujem da je ovaj dečak rođen pre Noje; 11 I okrećući se Džozefu, rekao je, Ti si doveo dečaka kod mene da me učiš, koji je naučeniji od bilo kog gospodara. 12 On je takođe rekao Svetoj Mariji, da vašem sinu ne treba nikakvo učenje. 13 Doveli su ga tada kod učenijeg majstora, koji je, kada ga je video, rekao, recimo Aleph. 14 I kada je rekao Aleph, gospodar ga je zleo izgovarao Bet; na šta je Gospod Isus odgovorio, prvo mi recite značenje slova Aleph, a onda ću proglasiti Bet. 15 Ali ovaj gospodar, kada je podigao ruku da ga bičuje, odmahnuo je rukom i umro. 16 Onda reče Josif Svetoj Mariji, otuda mu nećemo dozvoliti da izađe iz kuće; za svakoga ko ga ne voli biva ubijen. DVADESET PRVO POGLAVLJE 1 I kada je imao dvanaest godina, doveli su ga u Jerusalim na gozbu; i kada se gozba završi, vratili su se. 2 Ali Gospod Isus je nastavio u hramu među doktorima i starešinama, i učio ljude Izraela; kome je predložio nekoliko pitanja učenja, a takođe im je dao odgovore: 3 Jer on im je rekao, čiji je sin Mesija? Odgovorili su, Davidov sin:
4 Zašto ga onda, reče on, u duhu zove Gospod? Kada se saith, Gospod reče mom Gospodu, sedi ti na moju desnu ruku, dok ne budem od tvojih neprijatelja napravio tvoje stopalo. 5 Onda ga je pitao izvesni direktor Rabin, Hast ti čitaš knjige? 6 Isus je odgovorio, pročitao je obe knjige, i stvari koje su sadržane u knjigama. 7 I objasnio im je knjige zakona, i preduslove, i statute: i misterije koje se nalaze u knjigama proroka; stvari do kojih um nijednog stvorenja nije mogao da dopre. 8 Onda reče taj Rabin, još nisam ni video ni čuo za takva saznanja! Šta misliš da će taj dečak biti! 9 Kada je izvesni astronom, koji je bio prisutan, pitao Gospoda Isusa, da li je studirao astronomiju? 10 Gospod Isus je odgovorio, i rekao mu broj sfera i nebeskih tela, kao i njihov trouglasti, kvadratni i sekstilni aspekt; njihovo progresivno i retrogradno kretanje; njihove veličine i nekoliko prognoza; i druge stvari koje razlog čoveka nikada nije otkrio. 11 Bio je i jedan filozof dobro vešt u fizičkoj i prirodnoj filozofiji, koji je pitao Gospoda Isusa, da li je studirao fiziku? 12 On je odgovorio, i objasnio mu fiziku i metafiziku. 13 Takođe i one stvari koje su bile iznad i ispod moći prirode; 14 Moći takođe tela, njegov humor i njihovo dejstvo. 15 Takođe broj njegovih članova, i kosti, vene, arterije i nervi; 16 Nekoliko konstituisanih tela, toplih i suvih, hladnih i vlažnih, i njihovih tendencija; 17 Kako je duša delovala na telo; 18 Kakve su bile njegove razne senzacije i fakulteti; 19 Fakultet govora, besa, želje; 20 I na kraju način njegovog sastava i raspleta; i druge stvari, do kojih razumevanje nijednog stvorenja nikada nije stiglo. 21 Onda je taj filozof ustao, i obožavao Gospoda Isusa, i rekao, O Gospode Isuse, od sada ću biti tvoj učenik i sluga. 22 Dok su oni bili obeshrabrujući za ove i slično, lejdi Sveta Marija je ušla, pošto je tri dana šetala okolo sa Džozefom, tražeći ga. 23 I kada ga je videla kako sedi među doktorima, i zauzvrat ih prosi, i daje odgovore, rekla mu je, sine moj, zašto si to uradio sa nama? Gledajte, ja i tvoj otac smo bili na mnogo muka u potrazi za ocem. 24 On je odgovorio, Zašto si me tražio? Zar nisi znao da treba da budem zaposlena u očevoj kući? 25 Ali nisu razumeli reči koje im je izgovorio. 26 Onda su doktori pitali Meri, da li je to njen sin? A kada je rekla, on je bio, rekli su, O srećna Meri, koja je rodila takvog sina. 27 Onda se vratio sa njima u Nazarat, i poslušao ih u svemu. 28 I njegova majka je sve te stvari držala u glavi; 29 I Gospod Isus je rastao u ugledu i mudrosti, i naklonosti Bogu i čoveku. 22 POGLAVLJE 1 Sada od ovog vremena Isus je počeo da prikriva svoja čuda i tajna dela, 2 I dao se proučavanju zakona, dok nije stigao do kraja svoje tridesete godine; 3 U to vreme Otac ga je javno posedovao u Jordanu, šaljući ovim glasom sa neba, ovo je moj voljeni sin, u kome sam veoma zadovoljan; 4 Sveti Duh je takođe prisutan u obliku golubice. 5 Ovo je on koga obožavamo sa svim poštovanjem, jer nam je dao naš život i biće, i doneo nas iz majčine utrobe. 6 Koji je, za naše dobro, uzeo ljudsko telo, i iskupio nas, tako da bi mogao tako da nas zagrli večnom milošću, i da nam oda svoju slobodnu, veliku, blagodatu milost i dobrotu. 7 Za njega budi slavu i pohvalu, i moć, i dominaciju, od sada i zauvek, Amin.