PRVO POGLAVLJE
POGLAVLJE 2
1 U dvanaestoj godini vladavine Nabuchodonosora, koji je vladao u Nineveu, velikom gradu; u danima Arphaxada, koji je vladao nad Medesom u Ecbataneu, 2 I built in Ecbatane walls round about of stones hewn three cubits broad and six cubits long, and made the height of the wall seventy cubits, and the breadth thereof fifty cubits: 3 I postavite kule na kapije koje su visoke stotinu kubita, i širinu u temelju trojke kubita: 4 I on je napravio kapije tamo, čak i kapije koje su podignute do visine sedamdeset kubita, i širina njih je bila četrdeset kubita, za odlazak njegovih moćnih armija, i za postavku u nizu njegovih sluga: 5 Čak i tih dana kralj Nabučodonosor je zaratio sa kraljem Arfaksadom u velikoj ravnici, koja je ravnica u granicama Ragaua. 6 I tu su došli do njega svi oni koji su se udubili u brdskoj zemlji, i sve ono što je dweltovao Eufrat, i Tigris i Hydaspes, i ravnica Ariocha kralja Jelimejskih, i veoma mnogo nacija sinova Čeloda, okupili su se u bici. 7 Then Nabuchodonosor king of the Assyrians sent to all that dwelt in Persia, and to all that dwelt westward, and to those that dwelt in Cilicia, and Damascus, and Libanus, and Antilibanus, and to all that dwelt upon the sea coast, 8 I onima među narodima koji su bili Karmel, i Galaad, i viša Galileja, i velika ravnica Esdrelom, 9 I svima koji su bili u Samariji i gradovima tamo, i iza Jordana do Jerusalima, i Betane, i Chelus, i Kades, i reka Egipat, i Taphnes, i Ramesse, i sva zemlja Gesema, 10 Dok ne doрete izvan Tanisa i Memfisa, i svim stanovnicima Egipta, dok ne doрete na granice Etiopije. 11 Ali svi stanovnici zemlje su osvetlili zapovest Nabuchodonosor kralja Asirca, niti su otišli sa njim u bitku; jer ga se nisu plašili: da, bio je pred njima kao jedan čovek, i bez efekta su oterali njegove ambasadore od njih, i to sa sramotom. 12 Stoga je Nabučodonosor bio veoma ljut na celu ovu zemlju, i čuvao se od svog prestola i kraljevstva, da će sigurno biti osvećen na svim tim obalama Cilicie, i Damaska, i Sirije, i da će pobiti mačem sve stanovnike zemlje Moaba, i decu Ammona, i sve Jude, i sve љto je bilo u Egiptu, dok ne doрete na granice dva mora. 13 Onda je marširao u borbenom nizu svojom snagom protiv kralja Arphaxada u sedamnaestoj godini, i prevladao je u svojoj bici: jer je sručio svu moć Arfaksada, i svih njegovih konjanika, i svih njegovih kočija, 14 I postao gospodar svojih gradova, i došao u Ecbatane, i uzeo kule, i pokvario ulice, i pretvorio lepotu u sramotu. 15 Uzeo je takođe Arphaxad u planinama Ragaua, i ugušio ga svojim strelicama, i potpuno ga uništio tog dana. 16 Pa se vratio posle u Nineve, i on i sva njegova četa sundry nacija su bili veoma veliki mnoštvo ratnih ljudi, i tamo je uzeo svoju lakoću, i banket, i on i njegova vojska, sto dvadeset dana.
1 I u osamnaestornoj godini, dva i dvadesetog dana prvog meseca, bilo je priče u kući Nabuchodonosor kralja Asirca da bi trebalo, kako je rekao, da se osveti na celu zemlju. 2 Pa je pozvao sve svoje oficire, i sve svoje plemiće, i komunicirao sa njima svog tajnog savetnika, i zaključio muku cele zemlje iz sopstvenih usta. 3 Onda su doneli odluku da unište svo meso, koje nije poslušalo zapovest njegovih usta. 4 I kada je okončao svoj savet, Nabuchodonosor kralj Asirca je nazvao Holofernesa glavnim kapetanom svoje vojske, što mu je bilo sledeće, i rekao mu. 5 Tako saith the great king, the lord of the whole earth, Behold, thou shad go forth from my presence, and take with thee men that trust in their own strength, of footmen a hundred and twenty thousand; i broj konja sa njihovim jahaиima dvanaest hiljada. 6 I ti bi išao protiv cele zapadne zemlje, jer nisu poslušali moju zapovest. 7 I ti ćeš da izjaviš da se pripremaju za mene zemlju i vodu: jer ja ću ići napred u svom gnevu protiv njih i pokriću celo lice zemlje nogama moje vojske, i daću im za plen: 8 Tako da će njihovi ubijeni ispuniti svoje doline i potoke i reka će biti ispunjena njihovim mrtvima, dok se ne prelije: 9 I vodiću ih zarobljenike u najveće delove zemlje. 10 Ti bi stoga krenuo napred. I uzmi unapred za mene sve njihove obale: i ako жe se prepustiti obom, rezerviљi ih za mene do dana njihove kazne. 11 Ali što se tiče njih taj buntovnik, neka ih ne štedi tvoje oko; Ali stavi ih na klanje, i razmazi ih gde god da odeš. 12 Jer kako ja živim, i snagom svog kraljevstva, šta god da sam izgovorio, to ću učiniti svojom rukom. 13 I osvrni se na to da ne prekršiš nijednu zapovesti tvog gospodara, već ih ostvari u potpunosti, kao što sam ti naredio, i odloži se da ih ne radiš. 14 Onda je Holofernes izašao iz prisustva svog gospodara, i pozvao sve guvernere i kapetane, i oficire vojske Asuera; 15 I on je odabrao ljude za bitku, kao što mu je gospodar naredio, u sto dvadeset hiljada, i dvanaest hiljada strelaca na konju; 16 I on ih je dometao, kao što je velikoj vojsci naređeno za rat. 17 I uzeo je kamile i guzice za njihove kočije, veoma veliki broj; i ovce i volove i koze bez broja za njihovo obezbeđivanje: 18 I dosta victualnog za svakog čoveka vojske, i veoma mnogo zlata i srebra iz kraljeve kuće. 19 Onda je krenuo napred i svom snagom izašao pred kralja Nabučodonosora na putovanju, i da pokrije svo lice zemlje zapadno svojim kočijama, i konjanicima, i njihovim izabranim slugama. 20 Veliki broj takođe sundry zemalja je došao sa njima kao skakavci, i kao pesak zemlje: za mnoštvo je bilo bez broja.
21 I otišli su na trodnevno putovanje devetnaest godina prema ravnici Bectileth, i bacali iz Bectiletha blizu planine koja je na levoj ruci gornje Cilicie. 22 Onda je uzeo svu svoju vojsku, svoje sluge, i konjanike i kočije, i otišao iz zemlje brda; 23 I uništio Phuda i Lud- a, i razmazio svu decu Rassesa, i decu Izraela, koja su bila prema divljini na jugu zemlje Čelijanaca. 24 Onda je prešao preko Eufrata, i prošao kroz Mesopotamiju, i uništio sve visoke gradove koji su bili na reci Arbonai, dok ti ne dođeš na more. 25 I zauzeo je granice Ćilicije, i ubio sve što mu se oduprelo, i došao na granice Japhetha, koje su bile prema jugu, protiv Arabije. 26 On je kompasirao takođe svu medijsku decu, i spalio njihove tabernakle, i razmazio im ovčije mantile. 27 Onda je sišao u ravnicu Damaska u vreme žetve pšenice, i spalio sva njihova polja, i uništio njihova stada i stada, takođe je razmazio njihove gradove, i potpuno protraćio njihove zemlje, i ugušio sve njihove mladiće ivicom mača. 28 Stoga je strah i strah od njega pao na sve stanovnike morskih obala, kojih je bilo u Sidonu i Tajrusu, i njih koji su se udubijali u Sur i Ocinu, i sve to je zagušljivo u Jemnaanu; i oni koji su dweltovali u Azotusu i Ascalonu su ga se u velikoj meri plašili. TREĆE POGLAVLJE 1 Pa su poslali ambasadore kod njega da leče mir, govoreći: 2 Gledajte, mi sluge Nabuchodonosora veliki kralj ležimo pred lagati pred om; iskoristi nas kao što će biti dobro u tvom vidokrugu. 3 Pogledajte, naše kuće, i sva naša mesta, i sva naša polja pšenice, i jata, i stada, i sve brvnare naših šatora leže ispred tvog lica; koristite ih kako ti prija. 4 Gledajte, čak i naši gradovi i stanovnici su tvoje sluge; Doрi i pozabavi se njima kao da ti je dobro. 5 Dakle, ljudi su došli u Holofernes, i proglasili ga posle ovog manira. 6 Onda je sišao prema morskoj obali, i on i njegova vojska, i postavili garnizone u visokim gradovima, i izvadili iz njih odabrane ljude za pomoć. 7 Dakle, oni i sva zemlja oko njih su ih primili sa venčićima, plesovima, i sa timbrelsima. 8 Ipak je bacio njihove granice, i posekao njihove šumarke: jer je odlučio da uništi sve bogove zemlje, da svi narodi treba da obožavaju samo Nabučodonosora, i da svi jezici i plemena treba da ga pozovu kao Boga. 9 Takođe je došao protiv Esdraelona blizu Jude, preko velikog moreuza Jude. 10 I bacao je izmeрu Gebe i Scythopolisa, i tamo je ojaиao ceo mesec, da bi mogao da sakupi sve koиije svoje vojske. POGLAVLJE 4 1 Sada su deca Izraela, koja su dvaznula u Judeji, čula sve da je Holofernes glavni kapetan Nabuchodonosor
kralja Asirca uradio narodima, i posle kakvog načina je pokvario sve njihove hramove, i doveo ih do nula. 2 Stoga su ga se izuzetno plašili, i bili su problematični za Jerusalim, i za hram Gospoda Njihovog Boga: 3 Jer su tek vraćeni iz zatočeništva, a svi stanovnici Jude su se u poslednje vreme okupljali: i plovila, i oltar, i kuća, osveštani su posle profanacije. 4 Stoga su poslali na sve obale Samarije, i sela i u Beton, i Belmen, i Jerihon, i u Čobu, i Esoru, i u dolinu Sejlema: 5 I posedovali su sebe pre svih vrhova visokih planina, i učvrstili sela koja su bila u njima, i položili victuale za obezbeđivanje rata: jer su njihova polja u poslednje vreme požnjevena. 6 Takođe Joakim visoki sveštenik, koji je tih dana bio u Jerusalimu, pisao im je da je dwelt u Bethulia, i Betomestham, koji je završen protiv Esdraelona prema otvorenoj zemlji, blizu Dothaima, 7 Naplaćujući im da zadrže prolaze u brdskom selu: jer pored njih je bio ulaz u Judu, i bilo ih je lako zaustaviti koji će se pojaviti, jer je prolaz bio ispravan, za najviše dva čoveka. 8 I deca Izraela su to uradila kao Joakim, visoki sveštenik im je komandovao, sa drevnima svih naroda Izraela, koji su bili u Jerusalimu. 9 Tada je svaki čovek Izraela plakao Bogu velikom žarom, i sa velikom vehemanošću da li su ponizili svoje duše: 10 I oni, i njihove žene i njihova deca, i njihova stoka, i svaki stranac i zapošljavanje, i njihove sluge kupljene novcem, stavljaju džaklot na svoje slabine. 11 Tako su svaki čovek i žena, i mala deca, i stanovnici Jerusalima, pali ispred hrama, i bacali pepeo na njihove glave, i raširili svoju vreću pred likom Gospodnjim: takođe su stavili džaklota o oltaru, 12 I plakao Bogu Izraela svi sa jednim pristankom iskreno, da neće dati njihovu decu za plen, i njihove žene za plen, i gradove njihovog nasledstva za uništenje, i utočište za propovedanje i zameranje, i da se nacije raduju. 13 Tako je Bog čuo njihove molitve, i pogledao njihove muke: jer je narod postio mnogo dana u svim Judeji i Jerusalimu pred svetilištem Gospodnjeg Svemogućeg. 14 I Joakim visoki sveštenik, i svi sveštenici koji su stajali pred Gospodom, i oni koji su bili ministar Gospodnji, imali su svoje slabine sa džaklotom, i nudili svakodnevne spaljene ponude, sa zavetima i besplatnim darovima naroda, 15 I imao je pepeo na svojim mitresima, i plakao gospodu svom snagom, da će pažljivo pogledati svu kuću Izraela. POGLAVLJE 5 1 Onda je proglašeno Holofernesu, glavnom kapetanu vojske Asura, da su se deca Izraela pripremila za rat, i da su ućutkala prolaze u brdu, i da su učvrstila sve vrhove visokih brda i postavila prepreke u zemljama šampinjona: 2 Gde je bio veoma ljut, i pozvao sve moabe prinčeve, i kapetane Ammona, i sve guvernere morske obale,
3 I on im je rekao, Recite mi sada, vi sinovi Čanana, ko je ovaj narod, koji boravi u zemlji brda, i koji su to gradovi u kojima žive, i šta je mnoštvo njihove vojske, i gde je njihova moć i snaga, i šta je kralj postavljen nad njima, ili kapetan njihove vojske; 4 I zašto su odlučili da ne dođu da me upoznaju, više nego svi stanovnici zapada. 5 Onda reče Ačior, kapetan svih Sinova Ammona, neka moj gospodar sada čuje reč iz usta tvog sluge, i ja ću ti saopštiti istinu koja se tiče ovog naroda, koji boravi blizu vas, i naseljava brdske zemlje: i neće iz usta tvog sluge izaći laž. 6 Ovaj narod je potomak Čaldejana: 7 I oni su se ovde sojournili u Mesopotamiji, jer nisu hteli da slede bogove svojih očeva, koji su bili u zemlji Čaldea. 8 Jer su napustili put svojih predaka, i obožavali Boga nebeskog, Boga koga su poznavali: pa su ih proterane sa lica svojih bogova, i pobegle u Mesopotamiju, i tamo se prestigle mnogo dana. 9 Onda im je Bog naredio da odu sa mesta gde su se soju, i da odu u zemlju Čanana: gde su se udubijali, i bili su uvećani zlatom i srebrom, i sa veoma mnogo stoke. 10 Ali kada je glad prekrila svu zemlju Chanana, otišli su u Egipat, i otišli tamo, dok su bili negovani, i postali tamo veliko mnoštvo, tako da se ne može numerisati njihova nacija. 11 Zato je kralj Egipta ustao protiv njih, i suptilno se obračunao sa njima, i doveo ih nisko sa radom u cigli, i učinio ih robovima. 12 Onda su plakali svom Bogu, a on je ugušio svu zemlju Egipta neizlečivim kugama: tako da su ih Egipćani bacili iz vida. 13 I Bog je pre njih osušio Crveno more, 14 I doveo ih na planinu Sina, i Cades-Barne, i bacio sve to u divljinu. 15 Pa su se udubljeni u zemlju Amoreta, i uništili su svojom snagom sve njih Esebona, i preleteli preko Jordana posedovali su svu brdovu zemlju. 16 I oni su bacili pred njih Chanaanite, Pherezite, Jebusite, i Sychemite, i sve Gergesite, i oni su se u toj zemlji udubljali mnogo dana. 17 I dok su grešili ne pred svojim Bogom, oni su napredovali, jer je Bog te mržnje bio sa njima. 18 Ali kada su odstupili od načina na koji ih je on postavio, uništeni su u mnogim bitkama veoma bolni, i odvedeni su zarobljenici u zemlju koja nije njihova, i hram njihovog Boga je bačen na zemlju, a njihove gradove su oteli neprijatelji. 19 Ali sada su vraćeni svom Bogu, i dolaze sa mesta gde su rasuti, i poseduju Jerusalim, gde je njihovo svetilište, i sede u zemlji brda; jer je bilo pusto. 20 Sada, gospodaru i guverneru, ako bude bilo kakve greške protiv ovog naroda, i oni zgreše protiv svog Boga, razmotrimo da će ovo biti njihova propast, i pustite nas gore, i mi ćemo ih prevazići. 21 Ali ako ne bude nepravde u njihovoj naciji, neka moj gospodar sada prođe, da ih njihov Gospod brani, i da njihov Bog bude za njih, i mi postanemo prekor pred svim svetom.
22 I kada je Achior završio ove izreke, svi ljudi koji su stajali oko šatora su promrmljali, i glavni ljudi Holofernesa, i svi ti ljudi sa morske strane, i u Moabu, pik da treba da ga ubije. 23 Jer, recimo oni, nećemo se plašiti lica dece Izraela: jer, lo, to je narod koji nema snage ni moći za jaku bitku 24 Sada, gospodaru Holofernes, mi ćemo ići gore, i oni će biti plen koji će biti prožderan od sve tvoje vojske. POGLAVLJE 6 1 I kada je prestala tumbanje ljudi koji su bili u vezi saveta, Holofernes glavni kapetan armije Assura je rekao Achioru i svim Moabitesima pre svih društva drugih naroda, 2 I ko si ti, Achior, i zapošljavanje Efraima, koji si ti prorečio protiv nas kao dan, i hast reče, da ne treba da ratujemo sa narodom Izraela, jer će ih njihov Bog braniti? A ko je Bog osim Nabuchodonosora? 3 On će poslati svoju moć, i uništiće ih sa lica zemlje, i njihov Bog ih neće isporučiti: ali mi njegove sluge ćemo ih uništiti kao jednog čoveka; Jer oni nisu u stanju da održe moć naših konja. 4 Jer sa njima ćemo ih gaziti pod nogama, i njihove planine će biti opijene njihovom krvlju, i njihova polja će biti ispunjena njihovim mrtvim telima, i njihovi koraci neće moći da stoje pred nama, jer će potpuno nestati, saith kralj Nabuchodonosor, gospodar cele zemlje: jer je rekao, Nijedna od mojih reči neće biti uzaludna. 5 I ti, Achior, unajmljivač Ammona, koji je izgovorio ove reči u danu tvoje nepravde, neće više videti moje lice od danas, dok se ne osvetim ovoj naciji koja je izašla iz Egipta. 6 I onda će mač moje vojske, i mnoštvo njih koji mi služe, proći kroz tvoje strane, i ti ćeš pasti među njihove ubijene, kada se vratim. 7 Sada će vas moje sluge vratiti u zemlju brda, i smestiće vas u jedan od gradova prolaza: 8 I nećeš nestati, dok ne budeš uništen sa njima. 9 I ako ubediš sebe u svom umu da će biti oduzete, neka tvoja odbrojavanja ne padnu: ja sam to izgovorio, i nijedna od mojih reči neće biti uzaludna. 10 Onda je Holofernes komandovao svojim slugama, koje su čekale u njegovom šatoru, da uzmu Ačiora, i dovedu ga u Bethuliju, i isporuče ga u ruke dece Izraela. 11 Tako su ga sluge uzele, i iznele iz logora u ravnicu, i otišle su iz sredine ravnice u zemlju brda, i došle do fontana koje su bile ispod Bethulije. 12 I kada su ih ljudi iz grada videli, uzeli su svoje oruћje, i otiљli iz grada na vrh brda: i svaki иovek koji je koristio promaju ih je drћao da doрu bacanjem kamenja na njih. 13 Ipak, pošto su se prividno zavukli ispod brda, vezali su Ačiora, i bacili ga dole, i ostavili ga u podnožju brda, i vratili se svom gospodaru. 14 Ali Izraelci su sišli iz svog grada, i došli do njega, i oslobodili ga, i doveli u Bethuliju, i predstavili ga guvernerima grada:
15 Koji su tih dana bili Oziasov sin Micha, iz plemena Simeon, i Chabris sin Gothoniela, i Charmis sin Melchiela. 16 I oni su zajedno pozvali sve drevne gradove, i sva njihova mladost je trčala zajedno, i njihove žene, u skupštinu, i postavili su Achiora usred svog naroda. Onda ga je Ozias pitao љta je to uиinjeno. 17 I on im je odgovorio i proglasio im reči saveta Holoferna, i sve reči koje je izgovorio usred prinčeva Asura, i šta god da je Holofernes ponosno izgovorio protiv kuće Izraela. 18 Onda je narod pao i obožavao Boga, i plakao Bogu. Govori 19 O Gospode Bože nebeski, pogledaj njihov ponos, i sažali se na nisko imanje naše nacije, i pogledaj lice onih koji su osveštani do danas. 20 Onda su tešili Ačiora, i mnogo ga hvalili. 21 I Ozias ga je odveo iz skupštine u svoju kuću, i napravio gozbu starešinama; i pozvali su Boga Izraela sve te noći u pomoć. POGLAVLJE 7 1 Sledećeg dana Holofernes je komandovao svom svojom vojskom, i svim svojim ljudima koji su došli da uzmu njegovu ulogu, da treba da uklone svoj logor protiv Bethulije, da preuzmu pomenute uspone u brdsku zemlju, i da ratuju protiv dece Izraela. 2 Onda su njihovi jaki ljudi uklonili svoje logore u to vreme, i vojska ratnih ljudi je bila sto sedamdeset hiljada sluga, i dvanaest hiljada konjanika, pored prtljaga, i drugih ljudi koji su bili među njima, veoma veliko mnoštvo. 3 I kampovali su u dolini blizu Bethulie, pored fontane, i raširili su se u širini iznad Dothaima čak i do Belmaima, i u dužini od Bethulia unto Cynamon, koja je završena protiv Esdraelona. 4 Sada su deca Izraela, kada su videla mnoštvo njih, bila veoma problematična, i rekla svako svom susedu, sada će ti ljudi lizati lice zemlje; ni za visoke planine, ni za doline, ni za brda, nisu u stanju da podnesu svoju težinu. 5 Onda je svaki čovek uzeo svoje oružje rata, i kada su palili vatru na njihove kule, ostali su i gledali celu tu noć. 6 Ali drugog dana Holofernes je doveo sve svoje konjanike na vidiku dece Izraela koja su bila u Bethulia, 7 I pogledao prolaze do grada, i došao do fontana njihovih voda, i uzeo ih, i postavio garnizone ljudi rata nad njima, i on je sam sklonjen prema svom narodu. 8 Onda mu je došao sav poglavica dece Esaua, i svi guverneri naroda Moaba, i kapetani morske obale, i rekli, 9 Neka naš gospodar sada čuje reč, da ne bude svrgavanja u tvojoj vojsci. 10 Za ovaj narod dece Izraela ne veruju u svoja koplja, već u visinu planina gde boravi, jer nije lako doći do vrhova njihovih planina. 11 Sada, gospodaru, borite se ne protiv njih u borbenom nizu, i neжe nestati ni jedan иovek tvog naroda. 12 Remain in thy camp, and keep all the men of thine army, and let thy servants get into their hands the
fountain of water, which issueth forth of the foot of the mountain: 13 Za sve stanovnike Bethulije ima svoju vodu. Tako će ih žeđ ubiti, i oni će se odati svog grada, i mi i naši ljudi ćemo otići na vrh planine koje su blizu, i kampovaće na njima, da gledamo kako niko ne odlazi iz grada. 14 Tako da će oni i njihove žene i njihova deca biti obuzeti vatrom, i pre nego što mač dođe protiv njih, biće svrgnuti na ulice gde žive. 15 Tako ih činiš zlom nagradom; zato što su se pobunili, i nisu mirno upoznali tvoju osobu. 16 I ove reči su zadovoljile Holofernesa i sve njegove sluge, i on je postavio da uradi kako su izgovorili. 17 Dakle, logor dece Ammona je otišao, i sa njima pet hiljada Asirca, i oni su bacali u dolini, i uzeli vode, i fontane vode dece Izraela. 18 Onda su deca Esaua otišla gore sa decom Ammona, i kampovala u brdu protiv Dothaima: i poslali su neke od njih prema jugu, i prema istoku protiv Ekrebela, koji je blizu Chusija, to jest na bruk Mochmuru; i ostatak vojske Asirca koji su kampovali u ravnici, i prekrili lice cele zemlje; i njihovi šatori i kočije su bačeni na veoma veliko mnoštvo. 19 Tada su deca Izraela plakala Gospodu svom Bogu, jer im je srce propalo, jer su ih svi neprijatelji sačekali, i nije bilo načina da pobegnu među njima. 20 Tako je svo društvo Assura ostalo o njima, kako njihovim slugama, kočijama, tako i konjanicima, četiri i trideset dana, tako da su svi njihovi brodovi vode izneverili sve inhibitore Bethulije. 21 I cisterne su bile ispražnjene, i nisu imale vodu da piju svoj fil jedan dan; jer su im dali piжe po meri. 22 Stoga su njihova mala deca bila bez srca, a njihove žene i mladići su se onesvestili od žeđi, i pali na ulice grada, i pored prolaza kapije, i više nije bilo snage u njima. 23 Onda su se svi ljudi okupili u Ozijasu, i načelniku grada, i mladićima, i ženama, i deci, i plakali glasnim glasom, i govorili pred svim starešinama, 24 Bog neka sudi izmedju nas i vas: jer ste nam naudili veliku povredu, u tome niste zahtevali mir dece Assura. 25 Za sada nemamo pomagača: ali Bog nas je prodao u njihove ruke, da nas treba baciti pred njih sa žeđom i velikim uništenjem. 26 Sada ih nazovite vama, i isporučite ceo grad za plen narodu Holoferna, i celoj njegovoj vojsci. 27 Za nas je bolje da im se napravi plen, nego da umremo za žeđ: jer bićemo njegove sluge, da naše duše mogu živeti, i da ne vide smrt naših novorođenčadi pred našim očima, niti naše žene niti našu decu da umru. 28 Uzimamo da svedočimo protiv vas neba i zemlje, i našeg Boga i Gospodara naših očeva, koji nas kažnjavaju u skladu sa našim gresima i gresima naših očeva, da on to ne čini kao što smo rekli ovog dana. 29 Onda je bilo veliko jecanje uz jednu saglasnost usred skupštine; i plakali su Gospodu Bogu glasnim glasom. 30 Then said Ozias to them, Brethren, be of good courage, let us yet endure five days, in the which space the Lord our God may turn his mercy toward us; jer nas neжe potpuno naжi.
31 I ako ovi dani prođu, i ne bude pomoći za nas, učiniću to prema tvojoj reči. 32 I rasterao je narod, svakog po svojoj optužbi; i otišli su do zidova i kula svog grada, i poslali žene i decu u svoje kuće: i bili su veoma nisko dovedeni u gradu. OSMO POGLAVLJE 1 Sada u to vreme Džudit je čula, a to je bila ćerka Merarija, sina Oksa, Sina Josifa, Ozela, sina Elčije, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaela, sina Acitha, Sina Elijua, Sina Eliaba, sina Natanaela, sina Natanaela, Sin Samaela, sina Salasadala, sina Izraela. 2 I Manasses je bio njen muž, iz njenog plemena i srodni, koji je umro u ječmenoj žetvi. 3 Jer dok je stajao nadzirući ih koji su vezivali kofove na terenu, vrućina mu je naišla na glavu, i on je pao na svoj krevet, i umro u gradu Bethulia: i sahranili su ga sa njegovim očevima na polju između Dothaima i Balama. 4 Znači Džudit je bila udovica u svojoj kući tri godine i četiri meseca. 5 I napravila je od nje šator na vrhu njene kuće, i stavila vreću na njene slabine i napravila udovicin aparat. 6 I postila je sve dane svoje udovice, spasavala uoči sabata, i šabatove, i uoči mladog meseca, i novih meseca i gozbi i svečanih dana u kući Izraela. 7 Ona je takođe bila od dobrog broja, i veoma lepa za posmatranje: i njen muž Manasses je ostavio njeno zlato, srebro, i sluge i služavke, i stoku, i zemlju; i ostala je na njima. 8 I nije bilo nijedne koja joj je dala lošu reč; kao što se ona u velikoj meri plašila Boga. 9 Sada kada je čula zle reči naroda protiv guvernera, da su se onesvestili zbog nedostatka vode; Za Džudit je čula sve reči koje im je Ozias izgovorio, i da se zakleo da će isporučiti grad Asirijancima posle pet dana; 10 Onda je poslala svoju иekaonicu, koja je imala vladu svih stvari koje je imala, da pozove Ozijasa i Иabrisa i Љarmisa, drevne gradove. 11 I oni su došli kod nje, i ona im je rekla, Čuj me sada, O ye guverneri stanovnika Bethulije: za tvoje reči koje si izgovorio pred narodom ovog dana nisu u redu, dodirujući ovu zakletvu koju si dao i izgovorio između Boga i tebe, i obećao da ćeš isporučiti grad našim neprijateljima, Osim ako se u roku od ovih dana Gospod ne okrene da ti pomogne. 12 I ko si sada ti koji si iskušavao Boga ovog dana, i stojiš umesto Boga među decom ljudi? 13 I sada probaj Gospoda Svemogućeg, ali nikada ništa nećeš saznati. 14 Jer ne možeš da pronađeš dubinu srca čoveka, niti možeš da opažaš stvari koje on misli: kako onda možeš da tražiš Boga, taj hath je stvorio sve te stvari, i znaj svoj um, ili shvati svoju svrhu? Ne, braćo moja, isprovociramo ne Gospoda našeg Boga na bes. 15 Jer ako nam neće pomoći u ovih pet dana, on ima moć da nas brani kada hoće, čak i svaki dan, ili da nas uništi pred našim neprijateljima.
16 Ne vezuj savete Gospoda našeg Boga: jer Bog nije kao čovek, da može biti ugrožen; niti je on kao sin čoveka, da treba da se koleba. 17 Stoga sačekajmo njegov spas, i pozovimo ga da nam pomogne, i on će čuti naš glas, ako mu to bude prijalo. 18 Jer tamo se nije pojavio nijedan u našim godinama, niti ga sada nema u ovim danima ni pleme, ni porodica, ni ljudi, ni grad među nama, koji obožavaju bogove napravljene rukama, kao što je bilo pre vremena. 19 Zbog čega su naši očevi dati maču, i za plen, i imali veliki pad pred našim neprijateljima. 20 Ali mi ne poznajemo nijednog drugog Boga, stoga verujemo da nas neće prezirati, niti bilo kog našeg naroda. 21 Jer ako nas tako oduzmu, sva Juda će lagati otpad, i naše svetilište će biti razmaženo; i on će zahtevati profanost na našim ustima. 22 I pokolj naše braće, i zatočeništvo zemlje, i pustoš našeg nasledstva, hoće li se okrenuti na naše glave među Đentilesima, gde god da smo u ropstvu; i bićemo prekršaj i zamerka svima njima koji nas poseduju. 23 Za našu slugu neće biti upućeno u korist: ali Gospod naš Bog će ga pretvoriti u beščašće. 24 Sada, o braćo, hajde da odu primer našoj braći, jer njihova srca zavise od nas, i svetinja, i kuća, i oltar, počivaju na nama. 25 Štaviše, zahvalimo se Gospodu našem Bogu, koji nas trijeti, čak i kao što je on činio naše očeve. 26 Setite se šta je sve uradio Avramu, i kako je pokušao Isaku, i šta se desilo Džejkobu u Mesopotamiji u Siriji, kada je čuvao ovce Labanovog brata svoje majke. 27 Jer on nas nije sudio u vatri, kao što je on njima, za ispitivanje njihovih srca, niti se osvetio nama: ali Gospod ih je pošastio što mu se približio, da bi ih udostojio. 28 Then said Ozias to her, All that thou hast spoken hast thou spoken with a good heart, and there is none that may gainsay thy words. 29 Jer ovo nije prvi dan kada se tvoja mudrost manifestuje; ali od poиetka tvojih dana svi ljudi su znali tvoje razumevanje, jer je dispozicija tvog srca dobra. 30 Ali narod je bio veoma žedan, i primorao nas je da im uradimo ono što smo govorili, i da položimo zakletvu na sebe, koju nećemo prekršiti. 31 Stoga se sada moli za nas, jer ti si pobožna žena, i Gospod će nam poslati kišu da napunimo naše cisterne, i više se nećemo onesvestiti. 32 Onda reče Džudit njima, Čuj me, i učiniću nešto, što će ići kroz sve generacije deci naše nacije. 33 Ye će stajati ove noći na kapiji, i ja ću nastaviti sa svojom čekaokom: i u danima kada si obećao da ćeš isporučiti grad našim neprijateljima Gospod će posetiti Izrael mojom rukom. 34 Ali raspitajte se ne vi od mog čina: jer vam to neću saopštiti, dok se stvari ne završe što ja radim. 35 Then said Ozias and the princes to her, Go in peace, and the Lord God be before thee, to take osveta our enemies. 36 Pa su se vratili iz šatora, i otišli na svoja odeljenja.
DEVETO POGLAVLJE
POGLAVLJE 10
1 Džudit je pala na lice, i stavila pepeo na glavu, i otkrila džaklota gde je bila obučena; I o vremenu kada je tamjan te večeri ponuđen u Jerusalimu u kući Gospoda Džudit je plakala glasnim glasom, i rekla: 2 O Gospode Bože mog oca Simeona, kome si dao mač da se osveti strancima, koji su olabavili steznik služavke da bi je oskrnavili, i otkrili butinu na njenu sramotu, i zagadili njenu nevinost njenim prekorima; jer ti si rekao da neжe biti tako; a ipak su to uradili: 3 Wherefore thou gavest their rulers to belain, so that they dyed their bed in blood, being deceive, and smote the servants with their lords, and the lords upon their thrones; 4 Nisam dao njihovim ženama za plen, i njihovim ćerkama da budu zarobljenice, i sav njihov plen da budu podeljeni među tvojom dragom decom; koji su premešteni sa tvojim žarom, i gnušali se zagađenja njihove krvi, i pozvali te u pomoć: O Bože, o moj Bože, čuj me takođe udovicu. 5 Za vas se nisu napravile samo te stvari, već i stvari koje su ranije ispale, i koje su usledile posle; Jesi razmiљljao o stvarima koje su sada, a koje dolaze. 6 Da, koje stvari ste utvrdili da su spremne, i rekli, Lo, mi smo ovde: za sve vaše načine su pripremljeni, a vaše rasuđivanje je u vašoj predznanji. 7 Jer, gle, Asirijanci se množe u svojoj moći; oni su veliиani sa konjem i иovekom; slave u snazi svojih sluga; veruju u štit, i koplje, i klanjaju se, i praćkaju; i ne znaj da si ti umetnost Gospod koja prekida bitke: Gospod je tvoje ime. 8 Bacite njihovu snagu u svoju moć, i srušite njihovu silu u svom gnevu: jer su imali nameru da skvare vaše utočište, i da zagađuju tabernacle gde počiva vaše slavno ime i da mačem bacaju rog tvog oltara. 9 Gledajte njihov ponos, i pošaljite svoj gnev na njihove glave: predajte se mojoj ruci, koja je udovica, moć koju sam ja osmislio. 10 Smite prevarom mojih usana sluga sa princom, a princ sa slugom: sruši njihovu državnost rukom žene. 11 For thy power standeth not in multitude nor thy might in strong men: for thou art a God of the affliced, an helper of the ugnjetavani, a upholder of the weak, a protector of the forlorn, a saviour of them are without hope. 12 Molim te, molim te, O Bože mog oca, i Bože nasledstva Izraela, Gospodara nebesa i zemlje, Tvorca voda, kralja svakog stvorenja, da čuješ tvoju molitvu: 13 I neka moj govor i prevara budu njihova rana i pruga, koji su namenili okrutne stvari protiv tvog zaveta, i tvoje svete kuжe, i protiv vrha Siona, i protiv kuжe posedovanja tvoje dece. 14 I nateraj svaku naciju i pleme da priznaju da si ti Bog svih sila i moжi, i da ne postoji niko drugi koji љtiti narod Izraela osim tebe.
1 Sada posle toga je prestala da plače Bogu Izraela, i napravila je kraj svim tim rečima. 2 Uzdigla se tamo gde je pala, i pozvala služavku, i sišla u kuću u kojoj se oglašavala u šabačke dane, i u svojim prazničnim danima, 3 I izvukla je vreću koju je imala na sebi, i odložila odeću svoje udovice, i oprala svoje telo vodom, i pomazila se dragocenom mast, i pletenom kosom glave, i stavila gumu na nju, i obukla svoju odeću radosti, gde je bila obučena tokom života Manassesa svog muža. 4 I uzela je sandale na noge, i stavila o svoje narukvice, i lance, i prstenje, minđuše, i sve ukrase, i hrabro se špilovala, da bi odužila oči svim muškarcima koji bi trebalo da je vide. 5 Onda je svojoj služavki dala flašu vina, i krušku ulja, i napunila kesu sprženim kukuruzom, i grudvicama smokava, i finim hlebom; pa je složila sve te stvari zajedno, i položio ih na nju. 6 Tako su otišli do kapije grada Bethulia, i našli kako stoje tamo Ozias i drevni grad, Čabris i Šarmis. 7 I kada su je videli, da je njena odbrojavanje izmenjena, i da joj je odeća promenjena, veoma su se pitali za njenu lepotu, i rekli joj. 8 Bog, Bog naših očeva ti daje uslugu, i ostvaruje tvoje preduzimljive preduzimljive za slavu dece Izraela, i za egzaltaciju Jerusalima. Onda su oboћali Boga. 9 I rekla im je, naredite da se kapije grada otvore za mene, da mogu da idem napred da obavim stvari gde ste razgovarali sa mnom. Zato su naredili mladićima da joj se otvore, kao što je ona govorila. 10 I kada su to uradili, Džudit je izašla, ona, i njena služavka sa njom; i ljudi grada su se pazili na nju, dok nije otišla niz planinu, i dok nije prošla dolinu, i više nisu mogli da je vide. 11 Tako su krenuli pravo u dolinu: i prvi sat Asirca ju je upoznao, 12 I uzeo je, i pitao je, od kojih ljudi si ti? A kada жeљ doжi? a vi ste najgnusniji? I rekla je, ja sam žena Jevreja, i pobegla sam od njih: jer će ti dati da budeš konzumirana: 13 I dolazim pred Holofernesa kao glavni kapetan vaše vojske, da izjavim reči istine; I odbiću mu put, gde će otići, i osvojiti celu zemlju brda, bez gubitka tela ili života bilo kog od njegovih ljudi. 14 Sada kada su muškarci čuli njene reči, i omađijali njenu odbrojavanje, u velikoj meri su se zapitali za njenu lepotu, i rekli joj, 15 Thou hast saved thy life, in that thou hast hasted to come down to the presence of our lord: now come to his tent, and some of us conducted thee, until they have delivered thee to his hands. 16 I kada stojiš najpre njega, ne plaši se u tvom srcu, već ga odvuci prema tvojoj reči; i dobro жe te preduhiti. 17 Onda su izabrali od njih stotinu muškaraca da idu sa njom i njenom služavkom; i doveli su je u šator Holofernesa. 18 Onda je postojao konkurs u celom kampu: za njen dolazak se buknuo među šatorima, i došli su do nje, dok
je stajala bez šatora Holofernesa, dok mu nisu rekli za nju. 19 I pitali su se za njenu lepotu, i divili se deci Izraela zbog nje, i svako je rekao svom susedu, ko bi prezirao ovaj narod, koji ima među njima takve žene? Sigurno nije dobro da jedan od njih ostane koji je puљten moћe da zavara celu zemlju. 20 I oni koji su ležali blizu Holofernesa su izašli, i sve njegove sluge i oni su je doveli u šator. 21 Sada se Holofernes odmarao na svom krevetu ispod krošnje, koja je bila utkana ljubičastom, zlatnom, i smaragdima, i dragim kamenjem. 22 Pa su ga odvukli od nje; i izašao je pred svoj šator sa srebrnim lampama koje su išle pre njega. 23 I kada je Džudit došla pred njega i njegove sluge svi su se čudili lepoti njenog odbrojavanje; i pala je na njeno lice, i odala mu poštovanje: i njegove sluge su je odvele gore. POGLAVLJE 11 1 Onda reče Holofernes njoj, Ženo, budi dobra uteha, ne u tankom srcu: jer nikad nisam povredio nijednog ko je bio spreman da služi Nabuchodonosoru, kralju cele zemlje. 2 Sada, stoga, da tvoji ljudi koji su boravili u planinama nisu zapalili mene, ne bih podigao koplje na njih: ali oni su uradili te stvari sebi. 3 Ali sada mi reci gde si pobegao od njih, i umetnost nam dolazi: jer ti si došao da čuvaš; Budi dobra uteha, živećeš ove noći, i u daljem tekstu: 4 Jer niko te neće povrediti, ali dobro te zauzmi, kao što rade sluge kralja Nabuchodonosora, gospodaru. 5 Onda mu je Džudit rekla, primi reči tvog sluge, i trpi tvoju služavku da govori u tvom prisustvu, i ja neću da lažem svog gospodara ove noći. 6 I ako ćeš slediti reči tvoje dlačica, Bog će doneti stvar savršeno da prođe pored tebe; i moj gospodar neće izneveriti svoje svrhe. 7 Kao Nabuchodonosor kralj celog zemaljskog življenja, i kao njegov moćni živi život, koji te je poslao na održavanje svakog živog bića: jer ne samo da će mu ljudi služiti pored tebe, već i zveri polja, i stoke, i živih živih od tvoje moći pod Nabuchodonosorom i sve njegove kuće. 8 Jer čuli smo za tvoju mudrost i tvoju politiku, i to je zabeleženo na svim zemljama, da si ti samo umetnost odlična u svom kraljevstvu, i moćna u znanju, i divna u ratnim podvizima. 9 Sada, što se tiče stvari, koju je Achior izgovorio u tvom savetu, čuli smo njegove reči; za bethulia ljude ga je spasio, i on im je sve izjavio da je govorio sa obom. 10 Stoga, O gospode i guverneru, ne poštujte njegovu reč; ali položite to u tvoje srce, jer je istina: jer naša nacija neće biti kažnjena, niti mač može prevladati protiv njih, osim što greše protiv svog Boga. 11 I sada, da moj gospodar ne bude poražen i frustriran svojom svrhom, čak je i smrt sada pala na njih, i njihov greh ih je pretekao, gde će svojim Bogom isprovocirati bes kad god to urade što nije podobno da se uradi:
12 For their victuals fail them, and all their water is scant, and they have determined to lay hands on their cattle, and purposed to consume all those things, that God hath forbidden them to eat by his laws: 13 I rešeni su da provedu prvefrute desetina vina i ulja, koje su osveštali, i rezervisani za sveštenike koji služe u Jerusalimu pred licem našeg Boga; koje stvari nisu zakonite ni za jedan narod toliko da se dodiruju rukama. 14 Jer su poslali neke u Jerusalim, jer su i oni koji su tamo boravili uradili slično, da im donesu dozvolu iz Senata. 15 Sada kada će im doneti vest, oni će to uraditi, i biće vam dati da budete uništeni istog dana. 16 Wherefore I thine handmaid, knowing all this, am fled from their presence; I Bog me je poslao da radim sa tobom, gde će sva zemlja biti zapanjena, i ko god će je čuti. 17 Jer tvoj sluga je religiozan, i služi Bogu nebeskom danonoćno: sada ću zato, gospodaru, ostati sa tobom, a tvoj sluga će noću izlaziti u dolinu, i moliću se Bogu, i on će mi reći kada su počinili svoje grehe: 18 I doći ću i odliti ti to: onda ćeš ići napred sa svojom vojskom, i neće biti nijedne od njih koja će ti se odupreti. 19 I vodiću te kroz sred Jude, dok ne dođeš pred Jerusalim; i postaviću tvoj presto u sred toga; i ti ćeš ih voziti kao ovce koje nemaju pastira, a pas neće toliko da ti otvori usta: za ove stvari su mi rečeno prema mom priznanju, i one su mi proglašene, i poslat sam da ti kažem. 20 Onda su njene reči obradošale Holofernesa i sve njegove sluge; i čudili su se njenoj mudrosti, i rekli, 21 Ne postoji takva žena sa jednog kraja sveta na drugi, kako za lepotu lica, tako i za mudrost reči. 22 Isto tako Holofernes joj je rekao. Bog je dobro uradio da te pošalje pred narod, ta snaga bi mogla biti u našim rukama i uništenje nad njima koje olako ceni moj gospodaru. 23 I sada ti si lepa i u svom prebrojavanju, i duhovita u tvojim rečima: sigurno ako uradiš kao što si ti izgovorila tvoj Bog biće moj Bog, i ti ćeš boraviti u kući kralja Nabučodonosora, i bićeš poznata kroz celu zemlju. POGLAVLJE 12 1 Onda joj je naredio da je dovede tamo gde mu je postavljen tanjir; i loše što treba da se pripreme za nju od njegovog mesa, i da ona treba da pije njegovo vino. 2 I Džudit je rekla, neću jesti tamo, da ne bi bilo prekršaja: ali odredba će biti napravljena za mene od stvari koje sam doneo. 3 Onda joj je Holofernes rekao, ako tvoja odredba propadne, kako da ti damo slično? Jer ne postoji niko sa nama tvoje nacije. 4 Onda reče Džudit njemu kao živu dušu, gospodaru, tvoja pomoćna pomoćnici neće potrošiti one stvari koje ja imam, pre nego što Gospod radi mojom rukom stvari koje je on odredio. 5 Onda su je sluge Holofernesa dovele u šator, i ona je spavala do ponoći, i pojavila se kada je bilo prema jutarnjoj straži,
6 I poslata u Holofernes, spasavajući, neka moj gospodar sada naredi da tvoja šajka ode na molitvu. 7 Onda je Holofernes naredio svom čuvaru da ne treba da je ostanu: tako se ona čuvala u logoru tri dana, i izašla noću u dolinu Bethulia, i oprala se u fontani vode pored logora. 8 I kada je izašla, naišla je na Gospoda Boga Izraela da usmeri svoj put ka odgajanju dece svog naroda. 9So je došla čista, i ostala u šatoru, dok nije jela meso uveče. 10 I četvrtog dana Holofernes je napravio gozbu samo svojim slugama, i nije pozvao nijednog oficira na banket. 11 Onda reče on Bagoasu evnuhu, koji je imao optužbu za sve što je imao, Idi sada, i ubedi tu hebrejsku ženu koja je sa tobom, da dođe kod nas, i jede i pije sa nama. 12 Za, lo, biće šteta za našu osobu, ako pustimo takvu ženu, a ne da imamo njeno društvo; Jer ako je privučemo ne nama, smejaće nam se da preziremo. 13 Onda je otišao Bagoas iz prisustva Holofernesa, i došao kod nje, i rekao, Neka se ova lepa dama ne boji da dođe kod mog gospodara, i da bude počastvovana u njegovom prisustvu, i da pije vino, i da bude vesela sa nama i da bude ovaj dan jedna od ćerki Asirca, koja služi u kući Nabuchodonosora. 14 Onda reče Džudit njemu, ko sam ja sada, da treba da steknem svog gospodara? Svakako, šta god da mu udovoljim, učiniću to brzo, i to će biti moja radost do dana moje smrti. 15 Tako je ustao, i špilovao se svojim aparatom i svom ženskom odećom, i njena služavka je otišla i položila meke kože na zemlju za nju protiv Holofernesa, koje je dobijala od Bagoasa za svakodnevnu upotrebu, da bi mogla da sedi i jede na njima. 16 Sada kada je Džudit ušla i sela, Holofernes njegovo srce je bilo zanosno njome, i njegov um je bio dirnut, i on je u velikoj meri želeo njeno društvo; čekao je vreme da je prevari, od dana kada ju je video. 17 Onda reče Holofernes njoj, Pij odmah, i budi srećan sa nama. 18 Tako je Džudit rekla, popiću sada, gospodaru, jer je moj život uvećan u meni ovog dana više nego svi dani od mog rođenja. 19 Onda je uzela i jela i pila pred njim ono što je njena služavka pripremila. 20 I Holofernes se veoma oduševio u njoj, i popio je više vina nego što je pio u bilo kom trenutku u jednom danu od kada se rodio. POGLAVLJE 13 1 Sada kada je došlo veče, njegove sluge su pohitale da odu, a Bagoas je zatvorio svoj šator bez, i otpustio konobare od prisustva svog gospodara; i otišli su u svoje krevete: jer su svi bili umorni, jer je gozba bila duga. 2 I Džudit je ostala sama u šatoru, a Holofernes je ležao sam na svom krevetu: jer je bio ispunjen vinom. 3 Sada je Džudit naložala služavki da stoji bez posteljine, i da je čeka. dolazeći, kao što je to radila svakodnevno: jer je rekla da će ići na svoje molitve, i spajkuje u Bagoas u skladu sa istom svrhom.
4 Dakle, sve je krenulo napred i nijedna nije ostala u krevetu, ni mala ni sjajna. Onda je Džudit, stojeći pored njegovog kreveta, rekla u svom srcu, O Gospode Bože svih sila, pogledaj ovu sadašnjost na mojim rukama za egzaltaciju Jerusalima. 5 Za sada je vreme da pomognemo tankom nasledstvu, i da izvršimo tvoje preduzimljive preduzimljive za uništenje neprijatelja koji su ustali protiv nas. 6 Onda je došla do stuba kreveta, koji je bio kod Holofernesove glave, i skinula njegov fauchion od samog, 7 I prišao svom krevetu, i uzeo kosu glave, i rekao, "Ojačaj me, Gospode Bože Izraela, ovog dana. 8 I pušila mu je dva puta na vratu svom možda, i oduzela mu je glavu. 9 I srušio njegovo telo sa kreveta, i spustio krošnju sa stubova; i anon nakon što je krenula napred, i dala Holofernesu glavu njenoj služavki; 10 I stavila ga je u svoju kesu sa mesom: tako da su se spojili po njihovom običaju do molitve: i kada su prošli pored logora, kompasili su dolinu, i otišli uz planinu Bethulia, i došli do kapije. 11 Then said Judith afar off, to the watchmen at the gate, Open, open now the gate: God, even our God, is with us, to shew his power yet in Jerusalem, and his forces against the enemy, as he hath even done this day. 12 Sada kada su ljudi iz njenog grada čuli njen glas, naterali su ga da ode do kapije njihovog grada, i pozvali su starešine grada. 13 I onda su trčali svi zajedno, i mali i veliki, jer im je bilo čudno što je ona došla: pa su otvorili kapiju, i primili ih, i napravili vatru za svetlo, i stajali oko njih. 14 Onda im je rekla glasnim glasom, Slava, slava Bogu, slava Bogu, kažem, jer on nije oduzeo milost iz kuće Izraela, već je uništio naše neprijatelje mojim rukama ove noći. 15 Pa je izvadila glavu iz torbe, i iscedila je, i rekla im, pogledajte glavu Holofernesa, glavnog kapetana armije Assura, i pogledajte krošnju, gde je on lagao u svom pijanstvu; i Gospod ga je opčinio rukom žene. 16 As the Lord liveth, who hath kept me in my way that I went, my countenance hath prevario ga je za njegovo uništenje, a opet nije počinio greh sa mnom, da me sklanđe i osramoti. 17 Tada su svi ljudi bili divno zapanjeni, i poklonili se i obožavali Boga, i rekli jednim sporazumom, Blaženi da budete vi, O naš Bože, koji je ovaj dan doneo neprijateljima tvog naroda. 18 Then said Ozias to her, O daughter, blessed art thou of the most high God above all the women upon the earth; i blagosloven bio Gospod Bog, koji je stvorio nebesa i zemlju, koja te je usmerila ka odsecaju glave poglavica naših neprijatelja. 19 Jer ovo tvoje samopouzdanje neće odstupiti od srca ljudi, koji pamte moć Boga zauvek. 20 I Neka te Bog okrene ka večnoj pohvali, da te poseti u dobrim stvarima jer nisi poštedeo svoj život zbog muvanja naše nacije, već je osvetio našu propast, hodajući pravo pred našim Bogom. I svi ljudi su rekli; Tako bi bilo, tako bi bilo.
POGLAVLJE 14 POGLAVLJE 15 1 Onda reče Džudit njima, čuj me sada, braćo moja, i uzmi ovu glavu, i okači je na najviše mesto tvojih zidova. 2 I tako, čim se jutro pojavi, i sunce će izaći na zemlju, uzeti svako njegovo oružje, i izaći iz grada, i postaviti kapetana iznad njih, kao da ćete sići u polje prema straži Asirca; ali ne spuštaj se dole. 3 Onda će uzeti svoj oklop, i otići će u njihov logor, i podići kapetane vojske Asuera, i pobeći će do šatora Holoferna, ali ga neće naći: onda će strah pasti na njih, i oni će pobeći pred vašim licem. 4 Dakle, vi, i svi koji naseljavaju obalu Izraela, goniće ih, i zbaciti u njihovom stanju. 5 Ali pre nego što uradite ove stvari, zovite me Achior Amonite, da ga možda vidi i poznaje koji je prezirao kuću Izraela, i to ga je poslalo nama kao što je bilo i njegovoj smrti. 6 Onda su pozvali Ačiora iz kuće Ozijasa; i kada je došao, i video glavu Holofernesa u čovekovu ruku u skupštini naroda, pao je na lice, i njegov duh je propao. 7 Ali kada su ga oporavili, pao je pred Džuditine noge, i poštovao je, i rekao, Blažena umetnost ti u svim tabernacima Jude, i u svim narodima, koji će čuti tvoje ime biti zapanjeni. 8 Sada mi reci sve ono što nisi uradio ovih dana. Onda mu je Džudit izjavila usred naroda sve što je uradila, od dana kada je otišla do tog sata, ona je spajala sa njima. 9 I kada je stala da govori, ljudi su vikali glasnim glasom, i pravili radosnu buku u svom gradu. 10 I kada je Achior video sve što je Bog Izraela uradio, on je verovao u Boga u velikoj meri, i obrezao meso svoje kože, i bio je pridružen u kući Izraela do danas. 11 I čim se jutro pojavilo, obesili su glavu Holoferna na zid, i svaki čovek je uzeo svoje oružje, i krenuli su napred pored bendova u moreuz planine. 12 Ali kada su ih Asirci videli, poslali su svojim vođama, koji su došli do njihovih kapetana i tribuna, i svakom njihovom vladaru. 13 Tako su došli u Holofernesov šator, i rekli mu da je to optužba za sve njegove stvari, Waken sada naš Gospod: jer su robovi bili odvažni da se bore protiv nas, da mogu biti potpuno uništeni. 14 Onda je ušao u Bagoas, i pokucao na vrata šatora; Jer je mislio da je spavao sa Džudit. 15 Ali pošto se niko nije javio, otvorio ga je, i ušao u krevet, i našao ga bačenog na pod mrtvog, i glava mu je oduzeta. 16 Zato je plakao glasnim glasom, jecajući, uzdišući, i moćnim plačom, i iznajmljujući svoju odeću. 17 Nakon što je ušao u šator gde se Džudit loži: a kada ju je našao da nije, iskočio je do naroda, i zaplakao, 18 Ovi robovi su se podmuklo obračunali; jedna žena hebrejskog hata donela je sramotu kući kralja Nabučodonosora: jer, gle, Holoferni leže na zemlji bez glave. 19 Kada su kapetani asirske vojske čuli ove reči, iznajmili su svoje kapute i njihovi umovi su bili predivno problematični, i čuo se plač i veoma velika buka u celom logoru.
1 I kada su se čuli u šatorima, bili su zapanjeni stvari koja je urađena. 2 I strah i drhtanje su pali na njih, tako da nije bilo čoveka koji se derst pridržavao svog suseda, već su pojurili svi zajedno, pobegli su u svaki put ravnice, i brdske zemlje. 3 Oni su takođe kampovali u planinama oko Bethulie pobegli. Onda su deca Izraela, svaka koja su bila ratnik među njima, pojurila na njih. 4 Onda je poslao Oziasa u Betomasthem, i u Bebai, i Chobai, i Colu i na sve obale Izraela, kao što bi trebalo da kažu stvari koje su urađene, i da svi treba da požure sa svojim neprijateljima da ih unište. 5 Sada kada su deca Izraela to čula, svi su pali na njih sa jednim pristankom, i zavukli ih u Čobai: isto tako oni koji su došli iz Jerusalima, i iz cele brdske zemlje, (za muškarce su im rekli šta se radi u logoru njihovih neprijatelja) i oni koji su bili u Galaadu, i u Galileji su ih jurili velikim pokoljem, dok nisu prošli Damask i granice. 6 I zaostaci koji su se udujali u Bethulia, pali su na logor Assur, i razmazili ih, i bili su u velikoj meri obogaćeni. 7 I deca Izraela koja su se vratila sa pokolja imala su ono љto je ostalo; a sela i gradovi, koji su bili u planinama i u ravnici, gat mnogi plene: za mnoštvo je bilo veoma sjajno. 8 Onda je Joakim visoki sveštenik, i drevna deca Izraela koja su se udušala u Jerusalim, došao da posmatra dobre stvari koje je Bog odjubio u Izrael, i da vidi Džudit, i da je pozdravi. 9 I kada su joj došli, blagoslovili su je jednim sporazumom, i rekli joj, ti si egzaltacija Jerusalima, ti si velika slava Izraela, ti si velika radost naše nacije: 10 Ti si uradio sve ove stvari svojom rukom: ti si učinio mnogo toga dobrog Izraelu, i Bog je zadovoljan sa tim: blagosloven bio ti svemoćnog Gospoda zauvek. I svi ljudi su rekli, tako bi bilo. 11 I narod je pokvario logoru prostor od trideset dana: i dali su Džudit Holofernes njegov šator, i sav njegov tanjir, i krevete, i posude, i sve njegove stvari: i ona ga je uzela i položila na svoju mazgu; i spremila kolica, i položila ih tamo. 12 Onda su sve žene Izraela trčale zajedno da je vide, i blagoslovila, i napravile ples među njima za nju: i uzela je grane u ruke, i dala je takođe ženama koje su bile sa njom. 13 I stavili su venac masline na nju i njenu služavku koja je bila sa njom, i ona je izašla pred sve ljude u plesu, vodeći sve žene: i svi muškarci Izraela su pratili u svom oklopu sa venčićima, i sa pesmama u ustima. POGLAVLJE 16 1 Onda je Džudit počela da peva ovaj Dan zahvalnosti u svim Izraelima, i svi ljudi su pevali za njom ovu pesmu hvale.
2 And Judith said, Begin to my God with timbrels, sing to my Lord with cymbals: tune to him a new psalm: exalt him, and call on his name. 3 Jer Bog prekida bitke: jer me je među logorima usred ljudi koje je izbavio iz ruku njih koji su me proganjali. 4 Assur je izašao iz planina sa severa, došao je sa deset hiljada svoje vojske, mnoštvo gde su zaustavili bujice, a njihovi konjanici su prekrili brda. 5 Hvalio se da će spaliti moje granice, i ubiti moje mladiće mačem, i isušiti decu koja sisaju zemlju, i napraviti moje bebe kao plen, a moje device kao plen. 6 Ali svemogući Gospod ih je razočarao rukom žene. 7 Za moćnog nije pao mladić, niti su ga sinovi Titana opčinili, niti su visoki džinovi krenuli na njega: ali džudit ćerka Merari ga je oslabila lepotom svog prebrojavanja. 8 Jer je odloћila odeжu svoje udovice za egzaltaciju onih koji su bili ugnjetavani u Izraelu, i pomazila lice mast, i vezala kosu u gumu, i uzela lanenu odeжu da ga prevari. 9 Njene sandale su mu zanosne oči, njena lepota mu je uzela um kao zatvorenika, a faušion mu je prošao kroz vrat. 10 Persijanci su se tresli od njene smelosti, a Medesovi su bili osuрeni na njenu teљkoжu. 11 Onda je moj naađeni vikao od sreće, a moji slabi su plakali naglas; ali su bili zapanjeni: ovi su podigli glas, ali su svrgnuti. 12 Sinovi dama su ih probili, i ranili kao fugativnu decu: stradali su u bici kod Gospoda. 13 Otpevaću Gospodu novu pesmu: O Gospode, ti si velika i slavna, divna u snazi, i nepobediva. 14 Neka te sva stvorenja služe: za tebe spakest, i ona su napravljena, ti si poslao svoj duh, i to ih je stvorilo, i ne postoji nijedno koje ne može da odoli tvom glasu. 15 For the mountains shall be moved from their foundations with the waters, the rocks shall melt as wax at thy presence: yet thou art milosiful to them that fear thee. 16 Za svu žrtvu je premalo za slatku slast prema ti, a sva masnoća nije dovoljna za tvoju izgorelu ponudu: ali on taj strah od Gospoda je veliki u svakom trenutku. 17 Jad nacijama koje ustaju protiv mojih srodnih! Gospod Svemogući će se osvetiti njima u danu osuđivanja, u stavljanju vatre i crva u njihovo meso; i osetiće ih, i plakati zauvek. 18 Sada čim su ušli u Jerusalim, obožavali su Gospoda; i čim je narod pročišćen, ponudili su svoje spaljene ponude, i besplatne ponude, i svoje poklone. 19 Džudit je takođe posvetila sve stvari Holofernesu, koje joj je narod dao, i dala krošnju, koju je ona uzela iz njegove posteljine, za poklon Gospodu. 20 Tako da je narod nastavio da se gosti u Jerusalimu pre svetilišta u razmaku od tri meseca i Džudit je ostala sa njima. 21 Posle ovog puta svaki se vratio svom nasledstvu, a Džudit je otišla u Bethuliju, i ostala u svom posedu, i bila je u svoje vreme časna u celu zemlju. 22 I mnogi su je želeli, ali niko je nije poznavao sve dane svog života, nakon toga Manasses njen muž je bio mrtav, i bio je okupljen svom narodu.
23 Ali ona se sve više povećavala u čast, i depilirala staru u kući svog muža, imala je sto i pet godina, i oslobodila je svoju služavku; tako je umrla u Bethulia: i sahranili su je u pećini njenog muža Manasesa. 24 I kuća Izraela je lamentirala nad njom sedam dana: i pre nego što je umrla, podelila je svoju robu svima njima koji su bili najbliži srodni Manasesu njenom mužu, i njima koji su bili najbliži njenoj srodnoj vrsti. 25 I nije bilo ničega što je decu Izraela više plašilo u danima Džudit, niti dugo vremena posle njene smrti.