Treća knjiga Pastira Herme, koja se zove Njegove usporedbe SLIČNOST 1 1 I reče mi: “Znate da vi, sluge Gospodnje, živite ovdje kao na hodočašću; jer je vaš grad daleko od ovoga grada.” 2 Ako dakle znate svoj grad u kojem ćete živjeti, zašto ovdje kupujete imanja i opskrbljujete se raskošnim stvarima, veličanstvenim zgradama i nepotrebnim kućama? Jer onaj tko si to opskrbljuje u ovom gradu, ne pomišlja na povratak u svoj grad. 3 O glupi, sumnjičavi i jadni čovječe, koji ne razumiješ da sve te stvari pripadaju drugim ljudima i da su pod vlašću drugoga. Jer Gospodar ovog grada ti kaže: Ili poslušaj moje zakone ili izađi iz mog grada. 4 Što ćeš dakle činiti ti koji si podložan zakonu u svom gradu? Možeš li zbog svog imanja ili zbog bilo čega što si priskrbio za sebe zanijekati svoj zakon? Ali ako ga zaniječeš i poslije se vratiš u svoj grad, nećeš biti primljen, nego ćeš biti odande isključen. 5 Pazi dakle, kao čovjek u drugoj zemlji, da ne pribavljaš više nego što ti je potrebno i dovoljno? I budi spreman, da kada te Bog ili Gospodar ovoga grada istjera iz njega, možeš se usprotiviti njegovu zakonu i otići u svoj vlastiti grad; gdje možeš sa svom radošću živjeti po svom vlastitom zakonu bez ikakve nepravde. 6 Pazite dakle vi koji služite Bogu i imate ga u srcima svojim! Činite djela Božja, sjećajući se njegovih zapovijedi i njegovih obećanja koja je obećao; i budite sigurni da će vam ih ispuniti ako budete vršili njegove zapovijedi. 7 Umjesto dakle imovine koju biste inače kupili, otkupljujte one koji su u potrebi od njihovih potreba, kako svatko može; opravdajte udovice, sudite siročadi i trošite svoje bogatstvo i imanje na takva djela. 8 Jer vas je Bog obogatio u tu svrhu, da biste mogli vršiti ovakve službe. Mnogo je bolje to činiti nego kupovati zemlju ili kuće; jer će sve to propasti s ovim sadašnjim vremenom.
9 Ali što god činite u ime Gospodnje, naći ćete u svom gradu i imat ćete radost bez tuge i straha. Zato ne žudite za bogatstvom pogana; jer je pogubno za sluge Božje. 10 Nego trgujte vlastitim bogatstvom koje posjedujete, kojim možete postići vječnu radost. 11 Ne čini preljuba i ne dotiči se tuđe žene niti je poželi, nego poželi ono što je tvoje, i bit ćeš spašen. SLIČNOST 2 1 Dok sam išao u polje i promatrao brijest i vinovu lozu te razmišljao o njihovim plodovima, ukazao mi se anđeo i rekao mi: "O čemu tako dugo razmišljaš u sebi?" 2 I rekoh mu: “Gospodine, mislim na ovu lozu i ovaj brijest jer su im plodovi lijepi.” A on mi reče: “Ova dva stabla postavljena su za uzor slugama Božjim.” 3 I rekoh mu: “Gospodine, htio bih znati u čemu se sastoji uzorak ovih stabala koja spominješ. Poslušaj”, reče on: “Vidiš li ovu vinovu lozu i ovaj brijest?” “Gospodine”, rekoh, “Vidim ih.” 4 „Ova je loza“, reče on, „plodna, ali brijest je drvo bez ploda.“ Ipak, ova loza, kad ne bi bila postavljena uz ovaj brijest i njime poduprta, ne bi rodila mnogo ploda; nego kad bi ležala na zemlji, rodila bi samo loš plod, jer ne bi visjela na brijestu; dok, budući da je poduprta brijestom, donosi plod i za sebe i za njega. 5 Vidi, dakle, kako brijest ne daje manje, nego čak više ploda od loze. Kako, Gospodine, rekoh ja, može roditi više ploda od loze? Zato što, reče, loza koja se oslanja na brijest daje i mnogo i dobrog ploda; dok bi, ako bi ležala na zemlji, rodila samo malo, i to vrlo loše. 6 Ova je usporedba, dakle, izložena slugama Božjim; i predstavlja bogataša i siromašnog čovjeka. Odgovorih: 'Gospodine, objasni mi ovo.' Čuj, reče on, 'bogataš ima bogatstvo; iako je pred Gospodinom siromašan; jer je zaokupljen svojim bogatstvom i malo se moli Gospodinu; a molitve koje upućuje su lijene i bez snage. 7 Kad, dakle, bogataš pruži siromašnima ono što ovaj želi, siromah moli Gospodinu za bogataša; i Bog bogatašu podari sva dobra, jer je siromah bogat u molitvi; i njegove molbe imaju veliku moć kod Gospodina.
Treća knjiga Herminog pastira - Similitude
8 Bogataš tada svime služi siromasima jer osjeća da ga Gospodin uslišava: te mu još rado i bez sumnje daje što mu treba i brine se da mu ništa ne nedostaje. 9 I siromah zahvaljuje Gospodinu za bogataše; jer oboje čine svoj posao od Gospodina. 10 Stoga se ljudima ne misli da brijest daje ikakav plod; i ne znaju niti razumiju da kada se on pridruži vinovoj lozi, vinova loza donosi dvostruki rast, i za sebe i za brijest. 11 Tako i siromasi koji mole Gospodinu za bogate, bivaju uslišeni od njega i njihovo se bogatstvo povećava jer služe siromasima svojim bogatstvom. Tako su oboje dionici međusobnih dobrih djela. 12 Tko god, dakle, čini ovo, neće biti napušten od Gospodina, nego će biti zapisan u knjizi života. 13 Blago onima koji su bogati i osjećaju da su obogaćeni: jer tko je toga svjestan, moći će donekle poslužiti drugima. SLIČNOST 3 1 Ponovno mi je pokazao mnoga stabla kojima je lišće bilo otpalo i koja su mi se činila uvenulima, jer su sva bila ista. I rekao mi je: "Vidiš li ova stabla?" Rekao sam: "Gospodine, vidim da izgledaju kao suha stabla." 2 On odgovori i reče mi: “Ova su stabla slična ljudima koji žive u sadašnjem svijetu.” Odgovorih: “Gospodine, zašto su slična suhom drveću? Jer”, reče, “ni pravednici ni nepravedni ne mogu se prepoznati jedan od drugoga; nego su svi isti u ovom sadašnjem svijetu.” 3 Jer ovaj je svijet pravednicima kao zima, jer ih nitko ne poznaje, već žive među grešnicima. 4 Kao što zimi sva stabla, izgubivši lišće, poput suhih stabala, ne mogu se razaznati koja su suha, a koja zelena: tako se u ovom svijetu ne razlikuju ni pravednici ni zli, nego su svi isti. SLIČNOST 4 1 Ponovno mi je pokazao mnoga druga stabla, od kojih su neka imala lišće, a druga su izgledala suha i uvenula. I rekao mi je: "Vidiš li ova stabla?" Odgovorio sam: "Gospodine, vidim ih; neka su suha, a druga puna lišća." 2 Ova stabla, kaže on, koja su zelena, pravednici su koji će posjedovati budući svijet. Jer budući svijet je ljeto pravednicima, a grešnicima zima. 3 Kad se, dakle, zasja milosrđe Gospodnje, tada će se očitovati i svima će se pokazati oni koji služe Bogu. Jer kao što se ljeti pokazuje i očituje plod svakog stabla, tako će se i djela pravednika objaviti i očitovati, i oni će se vratiti u onaj svijet veseli i radosni. 4 Jer druga vrsta ljudi, naime zli, poput drveća koje si vidio suho, kao takva će se naći suha i bez ploda u onom drugom svijetu; i poput suhog drva bit će spaljeno; i bit će očito da su činili zlo cijelo vrijeme svog života; 5 I bit će spaljeni jer su sagriješili i nisu se pokajali za svoje grijehe. A također će biti spaljeni i svi ostali narodi jer nisu priznali Boga, svoga Stvoritelja. 6 Zato rodi dobar plod da se ljeti pozna tvoj plod; i čuvaj se mnogog posla da ne sagriješiš. Jer oni koji se mnogo bave poslom, mnogo griješe jer su zauzeti svojim poslovima i ne služe Bogu. 7 I kako čovjek koji ne služi Bogu može tražiti od Boga i primiti? Ali oni koji mu služe, traže i primaju što žele.
8 Ali, ako čovjek ima samo jednu stvar koju treba slijediti, može služiti Boga, jer njegov um nije odvojen od Boga, već mu služi čistim umom. 9 Ako, dakle, to činiš, imat ćeš ploda u budućem svijetu; i svi koji budu činili tako, donijet će ploda. SLIČNOST 5 1 Dok sam postio i sjedio na jednoj gori te zahvaljivao Bogu za sve što mi je učinio, gle, ugledao sam pastira, koji je obično razgovarao sa mnom, kako sjedi kraj mene i govori mi: “Što te je dovelo ovamo tako rano ujutro?” Odgovorio sam: “Gospodine, danas sam na dužnosti.” 2 On odgovori: "Što je post?" Odgovorih: "To je post." On reče: "Što je to post?" Odgovorih: "Postim, kao što sam navikao." "Ne znate", reče, "što je postiti Bogu; niti je ovo post kojim postite, a ne koristite ništa kod Boga." 3 Gospodine, rekoh, zašto tako govoriš? On odgovori: Govorim to jer ovo nije pravi post za koji misliš da postiš; nego ću ti pokazati što je to potpuni post i prihvatljiv Bogu. 4 „Poslušaj“, reče on, „Gospodin ne želi takav nepotrebni post: jer posteći na taj način, ne napreduješ ništa u pravednosti.“ 5 Ali pravi post je ovo: Ne čini ništa zlo u svom životu, nego služi Bogu čistim umom; i drži se njegovih zapovijedi i hodi po njegovim propisima, i ne dopusti da ikakva zla želja uđe u tvoj um. 6 Nego uzdaj se u Gospodina: ako to činiš i bojiš ga se i kloniš se svakoga zla djela, živjet ćeš Bogu. 7 Ako to učiniš, usavršit ćeš dug post, ugodan Gospodinu. 8 Poslušaj usporedbu koju ću ti predložiti u vezi s ovom stvari. 9 Neki čovjek, koji je imao imanje i mnogo slugu, zasadio je vinograd na dijelu svog imanja za svoje potomstvo. 10 I otputovavši u daleku zemlju, izabra jednoga od svojih slugu, koga je smatrao najvjernijim i najprovjerenijim, te mu povjeri vinograd na brigu, zapovjedivši mu da preuzme vinograde. Ako to učini i izvrši njegovu zapovijed, obeća mu dati slobodu. Niti mu zapovjedi da učini išta više; i tako ode u daleku zemlju. 11 I nakon što je taj sluga primio tu zapovijed, učinio je sve što mu je gospodar zapovjedio. I kad je ogradio vinograd i našao ga punim korova, poče razmišljati u sebi govoreći: 12 Učinio sam što mi je gospodar zapovjedio. Sad ću prekopati ovaj vinograd, i kad se prekopa, bit će ljepši; a kad se iščupa kukolj, donijet će više ploda i kukolj ga neće ugušiti. 13 Tako se lativši tog posla, prekopa ga i iščupa sav kukolj koji je bio u njemu; i tako je vinograd postao vrlo lijep i uspješan, nije ga korov ugušio. 14 Nakon nekog vremena gospodar vinograda dođe i ode u vinograd, i kad vidje da je lijepo ograđen i prekopan, da je korov iščupan i da loza bujno buja, vrlo se obradova brizi svog sluge. 15 I dozva sina svoga koga je ljubio i koji je trebao biti njegov nasljednik, i prijatelje s kojima se obično savjetovao, pa im ispriča što je zapovjedio svome slugi da učini i što je njegov sluga još učinio; i oni odmah čestitaše tom slugi što je primio tako potpuno svjedočanstvo od svoga gospodara.
Treća knjiga Herminog pastira - Similitude
16 Tada im reče: "Obećao sam ovom slugi slobodu ako posluša zapovijed koju sam mu dao; i on ju je poslušao, a osim toga učinio je i dobro djelo za moj vinograd, što mi se vrlo svidjelo." 17 Zato ću ga, zbog ovog djela koje je učinio, učiniti svojim nasljednikom zajedno sa svojim sinom, jer kad je vidio što je dobro, nije to zanemario, nego je to učinio. 18 Ovaj plan gospodara odobrili su i njegov sin i njegovi prijatelji, naime, da njegov sluga bude nasljednik zajedno s njegovim sinom. 19 Nedugo zatim, gospodar obitelji sazva svoje prijatelje i posla tom slugi razne vrste hrane sa svoje večere. 20 Kad ih je primio, uzeo je od njih koliko mu je bilo dovoljno, a ostatak razdijelio među svojim suslugama. 21 Kad su to primili, obradovali su se i željeli da on nađe još veću milost kod svog gospodara zbog onoga što im je učinio. 22 Kad je njegov gospodar čuo sve to, ponovno se ispuni velikom radošću; ponovno dozva svoje prijatelje i sina te im ispriča što je njegov sluga učinio s jelima koja im je poslao. 23 Stoga su još više pristali na gospodara kuće; i on je dužan učiniti tog slugu svojim nasljednikom zajedno sa svojim sinom. 24 Rekoh mu: "Gospodine, ne znam te usporedbe, niti ih mogu razumjeti ako mi ih ne objasniš. Objasnit ću ti sve što sam ti rekao ili ti pokazao." 25 Čuvaj zapovijedi Gospodnje i bit ćeš priznat i bit ćeš zapisan u broj onih koji čuvaju zapovijedi njegove. Ali ako uz ono što je Gospodin zapovjedio dodaš još nešto dobro, steći ćeš sebi veće dostojanstvo i bit ćeš u većoj milosti kod Gospodina nego što bi inače bio. 26 Ako dakle budeš vršio zapovijedi Gospodnje i dodao im ove položaje, radovat ćeš se; ali osobito ako ih budeš vršio prema mojim zapovijedima. 27 Rekoh mu: “Gospodine, što god mi zapovjediš, izvršit ću; jer znam da ćeš biti sa mnom. Bit ću s tobom”, reče on, “koji si donio takvu odluku; i bit ću sa svima koji namjeravaju isto.” 28 Ovaj post, kaže on, ako i ti vršiš zapovijedi Gospodnje, vrlo je dobar. Tako ćeš ga držati. 29 Prije svega, pazi na sebe i čuvaj se svakoga zlog djela, svake prljave riječi i svake štetne želje; i očisti svoj um od sve taštine ovoga svijeta. Ako se toga budeš pridržavao, ovaj će post biti ispravan. 30 Dakle, učini ovako. Nakon što izvršiš ono što je prije napisano, na dan kad postiš nećeš okusiti ništa osim kruha i vode; i izračunavši količinu hrane koju obično jedeš drugim danima, odloži trošak koji bi toga dana trebao napraviti i daj ga udovici, siročadi i siromašnima. 31 I tako ćeš usavršiti poniznost duše svoje; da onaj koji od nje prima zadovolji dušu svoju i da se njegova molitva uzdigne Gospodinu Bogu za tebe. 32 Ako dakle tako završiš svoj post, kako ti zapovijedam, tvoja će žrtva biti ugodna Gospodinu i tvoj će post biti zapisan u njegovoj knjizi. 33 Ovaj položaj, tako izvršen, dobar je i ugodan i prihvatljiv Gospodinu. Ako to budeš činio sa svojom djecom i sa svim svojim domom, bit ćeš sretan. 34 I tko god to čuje i vrši, bit će sretan; i što god zaiskuje od Gospodina, primit će.
35 I molio sam ga da mi objasni usporedbu o farmi, i Gospodinu, i vinogradu, i slugi koji je učvrstio vinograd; i o korovu koji je iščupan iz vinograda; i o sinu njegovu i prijateljima njegovim koje je sa sobom poveo na savjet. Jer razumijem da je to bila usporedba. 36 Rekao mi je: “Vrlo si smion što pitaš; ne bi trebao ništa pitati; jer ako je prikladno da ti se to pokaže, bit će ti pokazano.” 37 Odgovorih mu: "Gospodine, što god mi pokažeš, a da mi ne objasniš, uzalud ću to vidjeti ako ne razumijem što je to. A ako predložiš ikakve usporedbe, a ne izneseš ih, uzalud ću ih slušati." 38. Ponovno mi odgovori: Tko god je sluga Božji i ima Gospodina u svom srcu, želi ga razumjeti i prima ga; i objašnjava svaku usporedbu i razumije riječi Gospodinove koje treba istražiti. 39 Ali oni koji su lijeni i spori u molitvi, sumnjaju u traženje od Gospodina; premda je Gospodin tako izvanredno dobar, da neprestano daje sve onima koji ga išteju. 40 Ti, dakle, koji si ojačan tim časnim glasnikom i primio tako snažan dar molitve; budući da nisi lijen, zašto sada ne zatražiš razum od Gospodina i ne primiš ga? 41 Rekoh mu: "Budući da si ovdje, potrebno je da to od tebe zatražim i da te pitam; jer mi sve pokazuješ i govoriš mi kad si prisutan." 42 Ali kad bih vidio ili čuo te stvari dok ti ne bi bio prisutan, tada bih zamolio Gospodina da mi ih pokaže. 43 A on odgovori: "Maloprije sam rekao da si lukav i smion jer pitaš za značenje ovih usporedbi." 44 Ali budući da još uvijek ustraješ, otkrit ću ti ovu prispodobu koju želiš da je objaviš svim ljudima. 45 „Slušajte dakle“, reče on, „i razumite.“ Prethodno spomenuta farma označava cijelu zemlju. Gospodar farme je onaj koji je stvorio i dovršio sve stvari i dao im vrlinu. 46 Njegov sin je Duh Sveti: sluga je Sin Božji: vinograd su ljudi koje on spašava. Kolci su glasnici koje je Gospodin postavio nad njima da podupiru njegov narod. Kukolj koji se čupa iz vinograda su grijesi koje su počinili sluge Božje. 47 Hrana koju mu je poslao s večere, zapovijedi su koje je dao svom narodu preko svog Sina. Prijatelji koje je pozvao da se s njim savjetuju, sveti su anđeli koje je prvi stvorio. Odsutnost gospodara kućanstva vrijeme je koje preostaje do njegova dolaska. 48 Rekoh mu: ‘Gospodine, sve su te stvari izvrsne, divne i dobre.’ Ali, nastavih, bih li ja ili bilo koji drugi čovjek, iako nikada nije bio tako mudar, mogao razumjeti te stvari? 49 „Zašto mi sada, gospodine, reci što tražim?“ On odgovori: „Pitaj me što hoćeš.“ „Zašto je, rekoh, Sin Božji u ovoj prispodobi stavljen na mjesto sluge?“ 50 „Slušajte“, reče on; „Sin Božji nije stavljen u položaj sluge, nego u veliku moć i vlast.“ Rekao sam mu: „Kako, gospodine? Ne razumijem.“ 51 Jer, reče, Sin je postavio svoje glasnike nad onima koje mu je Otac predao da čuvaju svakoga od njih; ali on se mnogo trudio i mnogo pretrpio da bi izbrisao njihove prijestupe. 52 Jer nijedan se vinograd ne može okopati bez mnogo truda i muke. Zato, izbrisavši grijehe svoga naroda, pokaza im staze života, dajući im zakon koji je primio od Oca.
Treća knjiga Herminog pastira - Similitude
53 Vidiš, reče, da je on Gospodin svoga naroda, primivši svu vlast od svoga Oca. Ali zašto je Gospodin uzeo svoga Sina na savjet o podjeli baštine i dobrim anđelima, čuj sada. 54 Tog Duha Svetoga, koji je stvoren prije svega, stavio je u tijelo u kojem je Bog trebao prebivati; naime, u odabrano tijelo, kako mu se činilo dobrim. To tijelo, dakle, u koje je Duh Sveti donesen, služilo je tom Duhu, hodilo ispravno i čisto u skromnosti; niti ikada oskvrnulo tog Duha. 55 Budući da je, dakle, tijelo u svako doba slušalo Duha Svetoga i ispravno i čisto s njim radilo, niti ikada posustalo, to je tijelo, umorno, doduše ropski razgovaralo, ali budući da je snažno odobreno Bogu Duhom Svetim, bilo je od njega prihvaćeno. 56 Jer takav hrabar put ugodio je Bogu, jer se nije oskvrnuo na zemlji, čuvajući Duha Svetoga. Stoga je pozvao svog Sina i dobre anđele da savjetuju kako bi se ovom tijelu koje je besprijekorno služilo Duhu Svetomu dalo neko mjesto; da se ne bi činilo da je izgubilo nagradu za svoju službu. 57 Jer svako čisto tijelo primit će svoju nagradu; ono koje se nađe bez mane, u kojem je Duh Sveti određen da prebiva. I tako sada imate i tumačenje ove prispodobe. 58 Gospodine, rekoh, sada razumijem što želiš reći, budući da sam čuo ovo izlaganje. Poslušaj dalje, reče on: čuvaj ovo svoje tijelo čistim i bezazlenim, da Duh koji će prebivati u njemu može o tome svjedočiti i biti procijenjen kao da je bio s tobom. 59 Također pazi da ti se u um ne usadi da ovo tijelo propada i da ga zloupotrijebiš za bilo kakvu požudu. Jer ako oskvrneš svoje tijelo, istovremeno ćeš oskvrnuti i Duha Svetoga; a ako oskvrneš Duha Svetoga, nećeš živjeti. 60 I rekoh: Što ako je iz neznanja ovo već bilo počinjeno, prije nego što je čovjek čuo ove riječi; Kako može postići spasenje onaj tko je tako oskvrnuo svoje tijelo? 61 On odgovori: Što se tiče prijašnjih djela ljudi koja su počinili iz neznanja, samo im Bog može pružiti lijek; jer sva moć pripada njemu. 62 Ali sada se čuvaj; i budući da je Bog svemoguć i milosrdan, dat će lijek za ono što si prije loše učinio, ako u budućnosti ne budeš oskvrnuo svoje tijelo i duh; 63 Jer su drugovi zajedno i jedan se ne može oskvrnuti, ali i drugi će se. Zato ih oboje čuvaj čistima i živjet ćeš Bogu. SLIČNOST 6 1 Dok sam sjedio kod kuće i hvalio Boga za sve što sam vidio; i razmišljao o zapovijedima, da su vrlo dobre, velike, poštene i ugodne; i takve da su mogle dovesti čovjeka do spasenja; rekao sam u sebi: Bit ću sretan ako budem hodio po ovim zapovijedima, i tko god bude hodio po njima, živjet će Bogu. 2 Dok sam tako govorio u sebi, ugledao sam onoga koga sam prije običavao viđati kako sjedi kraj mene; i on mi je ovako rekao: 3 Što sumnjaš u moje zapovijedi koje sam ti dao? Dobre su, ne sumnjaj, nego se uzdaj u Gospodina i hodit ćeš po njima. Jer ću ti dati snagu da ih ispuniš. 4 Ove su zapovijedi korisne onima koji će se pokajati za grijehe koje su prije počinili; ako u budućnosti ne nastave u njima. 5 Dakle, tko god se pokajete, odbacite od sebe zloću sadašnjeg svijeta i obucite se u svu krepost i pravednost;
tako ćete moći čuvati ove zapovijedi i od sada više nećete griješiti. 6 Jer ako se od sada budete čuvali grijeha, uklonit ćete mnogo svojih prijašnjih grijeha. Živite po mojim zapovijedima i živjet ćete Bogu. To sam vam govorio. 7 Rekavši to, doda: "Pođimo u polje i pokazat ću ti pastire ovaca." Odgovorih: "Gospodine, pusti nas." 8 I dođosmo na jedno polje, i ondje mi pokaza mladog pastira, fino odjevena, u ljubičastu odjeću. Pasao je velika stada; a ovce su mu bile pune zadovoljstva, u velikoj radosti i veselju; i skakutajući su trčale amo-tamo. 9 Pastir je bio vrlo zadovoljan svojim stadom; i lice toga pastira bilo je veselo, trčeći gore-dolje među svojim stadom. 10 Tada mi anđeo reče: "Vidiš li ovog pastira?" Odgovorih: "Gospodine, vidim ga." Rekao mi je: "Ovo je glasnik užitka i zadovoljstva." On stoga kvari umove slugu Božjih i odvraća ih od istine, oduševljavajući ih mnogim užicima, te oni propadaju. 11 Jer zaboravljaju zapovijedi živoga Boga i žive u raskoši i ispraznim užicima, te ih zli anđeo kvari, neke od njih čak do smrti, a druge do otpada. 12 Odgovorih: "Ne razumijem što misliš kad kažeš na smrt i na otpad. Čuj", reče on: "Sve ove ovce koje si vidio vrlo radosne, takve su koje su zauvijek otišle od Boga i predale se požudama sadašnjeg vremena." 13 Zato im nema povratka u život pokajanjem, jer su svojim drugim grijesima dodali i ovo: hulili su ime Gospodnje. Takvi su osuđeni na smrt. 14 A ovce koje si vidio kako ne skaču, nego pasu na jednom mjestu, one su se doista predale užicima i užitcima, ali nisu izgovorile ništa zlo protiv Gospodina. 15 Dakle, samo su oni otpali od istine i zato im je još uvijek pohranjena nada u pokajanju. Jer takvom otpadu još uvijek preostaje neka nada obnove; ali oni koji su mrtvi, potpuno su nestali zauvijek. 16 Ponovno smo otišli malo dalje; i on mi je pokazao velikog pastira, koji je imao nekakvu seosku figuru, odjevenu u bijelu kozju kožu, s torbom na ramenu, a u ruci štap pun čvorova, i vrlo tvrd, i bič u drugoj ruci; a lice mu je bilo strogo i kiselo; dovoljno da prestraši čovjeka; takav je bio njegov pogled. 17 Uze od tog mladog pastira ovce koje su živjele u užicima, ali nisu skakale gore-dolje; i potjera ih na jedno strmo, kamenito mjesto puno trnja i drače, tako da se nisu mogle osloboditi od njih. 18 Ali budući da su se zapetljali u njih, hranili su se trnjem i dračem te su bili teško mučeni bičevanjem. Jer ih je i dalje tjerao i nije im davao ni mjesta ni vremena da zastanu. 19 Kad sam ih dakle vidio tako okrutno bičene i mučene, žao mi je bilo za njih; jer su bili jako mučeni i nisu imali nikakvog odmora. 20 I rekoh pastiru koji je bio sa mnom: ‘Gospodine, tko je ovaj okrutni i neumoljivi pastir, koji nema suosjećanja prema ovim ovcama?’ On odgovori: ‘Ovaj pastir je doista jedan od svetih anđela, ali je postavljen za kažnjavanje grešnika.’ 21 Njemu se stoga predaju oni koji su zalutali od Boga i služili požudama i užicima ovoga svijeta. Zbog toga ih on kažnjava svakoga prema njegovim zaslugama, okrutnim i raznim vrstama muka.
Treća knjiga Herminog pastira - Similitude
22 Gospodine, rekoh ja, želio bih znati kakve su to boli koje svatko podnosi? Poslušajte, reče on, razne boli i muke su one koje ljudi svakodnevno podnose u svojim sadašnjim životima. Jer neki pate gubitke; drugi siromaštvo; treći razne bolesti. Neki su nesretni; drugi pate ozljede od onih koji su nedostojni; drugi padaju pod mnoge druge kušnje i neugodnosti. 23 Mnogi, s neodređenom namjerom, teže mnogim stvarima, ali im to ne koristi; i kažu da nemaju uspjeha u svojim pothvatima. 24 Ne sjete se svojih zlih djela i žale se na Gospodina. Kad dakle pretrpe svaku vrstu nevolje i neugodnosti, predaju se meni na dobru pouku i utvrđuju se u vjeri Gospodnjoj te služe Gospodinu sve ostale dane svojih čiste duše. 25 A kad se počnu kajati za svoje grijehe, tada se sjete svojih djela koja su pogriješili i odaju čast Bogu govoreći: "On je pravedan Sudac i zasluženo su pretrpjeli sve prema svojim djelima." 26 Tada, do kraja života svoga, služe Bogu čistom dušom i imaju uspjeha u svim svojim pothvatima te primaju od Gospodina sve što žele. 27 I tada zahvaljuju Gospodinu što su mi predani; niti trpe nikakvu daljnju okrutnost. 28 Rekoh mu: ‘Gospodine, još te molim da mi sada pokažeš jednu stvar.’ Što pitaš? Rekoh mu: ‘Jesu li oni koji napuštaju strah Božji mučeni u isto vrijeme u kojem su uživali u svojim lažnim užitcima i zadovoljstvima?’ Odgovori mi: ‘Muče se u isto vrijeme.’ 29 I rekoh mu: "Oni su dakle malo mučeni; dok oni koji uživaju u svojim užicima tako da zaborave Boga, trebaju podnijeti sedam puta veću kaznu." 30 Odgovorio mi je: "Glup si i ne razumiješ djelotvornost ove kazne." Rekao sam mu: "Gospodine, kad bih to razumio, ne bih želio da mi kažeš." 31 "Poslušajte", reče on, "i naučite koja je snaga obojega, i užitka i kazne. Sat užitka završava unutar svog vlastitog vremena; ali jedan sat kazne ima snagu trideset dana. Tko god dakle uživa u svom lažnom užitku jedan dan, a jedan dan bude mučen; taj jedan dan kazne jednak je cijeloj godini. 32 Dakle, pogledajte koliko dana tko teži svojim užicima, toliko godina je zbog toga kažnjen. Vidite dakle kako je vrijeme svjetovnih užitaka samo kratko; ali vrijeme boli i mučenja mnogo veće. 33 Odgovorio sam; Gospodine, budući da uopće ne razumijem ova vremena užitka i boli; Molim te da mi jasnije objasniš što misliš o njima. On mi odgovori: "Tvoja ludost još te drži." 34 Ne bi li trebao radije očistiti svoj um i služiti Bogu? Pazi da se, kad se tvoje vrijeme ispuni, ne nađeš još uvijek nerazumnim. Slušaj dakle kako želiš, da bi lakše razumio. 35 Tko se jednog dana prepusti svojim užicima i zadovoljstvima i čini što god mu duša želi, pun je velike ludosti i ne razumije što čini, ali sljedećeg dana zaboravlja što je činio prethodnog dana. 36 Jer se užitak i svjetovni užitak ne pamte zbog ludosti koja je u njima ukorijenjena. Ali kad čovjeka snađu bol i muka jedan dan, on je zapravo uznemiren cijelu godinu nakon toga; jer njegova kazna ostaje čvrsto u njegovom sjećanju.
37 Zato se toga sjeća s tugom cijele godine; a zatim se sjeti svog taštog zadovoljstva i užitka i shvaća da je zbog toga bio kažnjen. 38 Dakle, svi koji su se prepustili takvim užicima, kažnjeni su; jer su, dok su imali život, sami sebe učinili podložnima smrti. 39 Rekoh mu: ‘Gospodine, koja su zadovoljstva štetna?’ Odgovori: ‘Za svakog čovjeka je zadovoljstvo ono koje čini dragovoljno.’ 40 Jer gnjevnik, zadovoljavajući svoju strast, osjeća zadovoljstvo u njoj; i tako preljubnik i pijanica; klevetnik i lažljivac; pohlepni čovjek i varalica; i svatko tko čini išta slično tome, jer slijedi svoju zlu narav, prima zadovoljstvo čineći to. 41 Svi ovi užici i užitci štete slugama Božjim. Zbog toga su mučeni i podnose kaznu. 42 Postoje i užici koji ljudima donose spasenje. Mnogi, kad čine dobro, u tome uživaju i privlače ih užici toga. 43 Ovaj užitak je koristan slugama Božjim i donosi život takvim ljudima; ali oni štetni užici, koji su ranije spomenuti, donose muke i kaznu. 44 A tko god ustraje u njima i ne pokaje se za ono što je učinio, navući će na sebe smrt. SLIČNOST 7 1 Nakon nekoliko dana ugledao sam istu osobu koja je prije razgovarala sa mnom, na istom polju, na kojem sam vidio one pastire. I rekao mi je: "Što tražiš?" 2 Gospodine, rekoh, došao sam te zamoliti da zapovjediš pastiru, koji je služitelj kazne, da ode iz moje kuće, jer me jako muči. 3 A on odgovori: "Nužno je da podnosiš neugodnosti i nevolje; jer tako je dobri anđeo naredio za tebe, želeći te iskušati." 4 Gospodine, rekoh ja; kakav sam toliki prijestup počinio da bih bio predan ovom glasniku? Slušaj, reče on; doista si kriv za mnoge grijehe, ali ne toliko da bi bio predan ovom glasniku. 5 Ali tvoj dom je počinio mnoge grijehe i prijestupe, i stoga je onaj dobri glasnik, ožalošćen njihovim djelima, naredio da neko vrijeme trpiš nevolje; da se oboje pokaju za ono što su učinili i da se operu od svih požuda ovoga svijeta. 6 Kad se dakle pokaju i očiste, tada će od tebe otići onaj glasnik koji je postavljen nad tvojom kaznom. 7 Rekoh mu: ‘Gospodine, ako su se ponašali tako da su razljutili tog dobrog anđela, što sam ja učinio?’ Odgovorio je: ‘Ne mogu drugačije stradati, osim ako ti, koji si glava obitelji, ne trpiš.’ 8 Jer što god pretrpiš, oni to moraju osjetiti; ali dok god stojiš čvrsto, ne mogu osjetiti nikakvu patnju. 9 Odgovorih; Ali, gospodine, gle, i oni se sada pokaju svim srcem svojim. Znam, kaže on, da se pokaju svim srcem svojim; ali misliš li stoga da se njihovi prijestupi koji se pokaju odmah brišu? 10 Ne, nisu sada; ali onaj koji se pokaje mora poniziti svoju dušu i pokazati se poniznim u svim svojim poslovima te podnijeti mnoge i raznolike nevolje. 11 A kad pretrpi sve što mu je određeno; tada će se možda onaj koji ga je stvorio i oblikovao sve ostalo, suosjećati s
Treća knjiga Herminog pastira - Similitude
njim i pružiti mu neki lijek; a osobito ako osjeti da je njegovo srce, koje se pokaje, čisto od svakog zlog djela. 12 Ali sada je korisno da ti i tvoj dom budete u žalosti i potrebno je da podneseš mnogo muke, kao što je naredio anđeo Gospodnji koji te mi povjerio. 13 Nego zahvali Gospodinu što te je, znajući što će se dogoditi, smatrao dostojnim onoga kome je unaprijed navijestio da će te zadesiti nevolja, onaj koji je može podnijeti. 14 Rekoh mu: ‘Gospodaru, budi i ti sa mnom, pa ću lako podnijeti svaku nevolju.’ ‘Bit ću s tobom’, reče, ‘i zamolit ću glasnika koji je postavljen nad tvojom kaznom da ublaži svoje nevolje prema tebi.’ 15 I nadalje, trpjet ćeš nevolje samo kratko vrijeme; a onda ćeš se opet vratiti u svoje prijašnje stanje; samo nastavi u poniznosti svoga uma. 16 Poslušaj Gospodina čistim srcem; ti i dom tvoj i djeca tvoja; i hodi po zapovijedima koje sam ti dao; i tada tvoje pokajanje može biti čvrsto i čisto. 17 I ako ove stvari budeš čuvao u svojoj kući, nestat će te neugodnosti. 18 I svaka će patnja na isti način nestati od svih onih koji budu hodili po ovim zapovijedima. SLIČNOST 8 1 Ponovno mi je pokazao nizinu koja je prekrivala polja i planine, pod čiju su sjenu došli svi oni koji su bili prizvani imenom Gospodnjim. 2 I kraj te vrbe stajao je anđeo Gospodnji, vrlo uzvišen i uzvišen; i odrezao je grane s te vrbe velikom kukom; i pružio je prema ljudima koji su bili u sjeni te vrbe male štapove, dugačke kao oko trideset centimetara. 3 I kad su ih svi uhvatili, on je spustio udicu, a drvo je ostalo cijelo, kao što sam ga i prije vidio. Tome sam se čudio i razmišljao u sebi. 4 Tada mi taj pastir reče: Ne čudi se što to drvo ostaje cijelo, unatoč tome što su mu tolike grane odsječene, nego pričekaj malo, jer će ti se sada pokazati što misli onaj anđeo koji je dao te štapove ljudima. 5 Zato je ponovno zatražio njihove štapove i istim redom kojim ih je svatko primio, bio je pozvan k njemu te mu je vratio svoj štap; kad ga je primio, pregledao ih je. 6 Od nekih ih je primio suhe i trule, kao da ih je moljac dotaknuo; one je naredio da se odvoje od ostalih i postave zasebno. Drugi su dali svoje štapove doduše suhe, ali ih moljci nisu dotaknuli: i njih je naredio da se postave zasebno. 7 Drugi su dali svoje štapove napola suhe; i oni su bili odvojeno. Drugi su dali svoje štapove napola suhe i rascijepljene; i oni su bili odvojeno postavljeni. Drugi su donijeli svoje štapove napola suhe, a napola zelene, i oni su na isti način bili odvojeno postavljeni. 8 Drugi su predali svoje štapove dva dijela zelene, a treći suhi; i oni su bili odvojeno. Drugi su donijeli svoje štapove dva dijela suhe, a treći zelene; i oni su također bili postavljeni zasebno. 9 Drugi su predali svoje štapove manje suhe (jer je bilo samo vrlo malo, naime, njihovih vrhova suhih), ali su imali pukotine, i one su bile postavljene na isti način zasebno. U štapovima drugih bilo je samo malo zelenog, a ostalo suho; i one su bile postavljene zasebno.
10 Drugi su došli i donijeli svoje štapove zelene kao što su ih i primili, i najveći dio naroda donio je svoje štapove tako; i glasnik se tome jako obradovao, a i oni su bili odvojeni od sebe. 11 Drugi su donijeli svoje štapove ne samo zelene, nego i pune grana; i one su bile odložene, a anđeo ih je također primio s velikom radošću. Drugi su donijeli svoje štapove zelene s granama, a i te su na njima imale plodova. 12 Oni koji su imali takve štapove bili su vrlo veseli; i sam anđeo se jako obradovao zbog njih; niti je pastir koji je stajao sa mnom bio manje zadovoljan njima. 13 Tada anđeo Gospodnji zapovjedi da se donesu krune; donesene su krune od palmi; i anđeo okruni one ljude u čijim je štapovima našao mlade grane plodovima; i zapovjedi im da uđu u kulu. 14 I one posla u kulu, u čijim je štapovima našao grane bez ploda, i dade im pečat. Jer su imali istu haljinu, to jest bijelu kao snijeg, s kojom im zapovjedi da uđu u kulu. I tako učini s onima koji su vratili svoje štapove zelene kao što ih je i primio; dade im bijelu haljinu i tako ih otpusti da uđu u kulu. 15 Učinivši to, reče pastiru koji je bio sa mnom: “Ja idem svojim putem, a ove pošalji unutar zidina, svakoga na mjesto gdje je zaslužio boraviti. Prvo pregledaj njihove štapove, ali ih pažljivo pregledaj da te tko ne prevari. Ako ti tko umakne, iskušat ću ga na žrtveniku.” Rekavši to pastiru, ode. 16 Nakon što je otišao, pastir mi reče: "Uzmimo im prutove i posadimo ih; ako možda ponovno pozelene." Rekao sam mu: "Gospodine, kako će ti suhi prutovi ikada ponovno pozelenjeti?" 17 Odgovorio mi je: "To drvo je vrba i uvijek voli živjeti. Ako se stoga ove šipke posade i prime malo vlage, mnoge će se oporaviti." 18 Stoga ću pokušati i izliti vodu na njih, i ako koji od njih može preživjeti, radovat ću se s njim; ali ako ne, barem ću se na taj način pokazati da nisam zanemario svoj dio. 19 Tada mi zapovjedi da ih pozovem; i svi su došli k njemu, svaki u redu u kojem je stajao, i dali su mu svoje štapove; primivši ih, on ih je svakoga posadio u njihove različite redove. 20 I nakon što ih je sve posadio, izlio je mnogo vode na njih, toliko da su bili prekriveni vodom i nisu se vidjeli iznad nje. Zatim, kad ih je zalio, rekao mi je: "Pođimo, a nakon malo vremena vratit ćemo se i posjetiti ih." 21 Jer onaj koji je stvorio ovo drvo želio je da svi oni koji su s njega primili štapove ožive. I nadam se da će se sada, kada su ovi štapovi tako napojeni, mnogi od njih koji primaju vlagu, oporaviti. 22 Rekao sam mu: "Gospodine, reci mi što ovo drvo označava? Jer sam jako zapanjen što nakon što je toliko grana odsječeno, čini se da je još uvijek cijelo; niti se čini da išta manje od njega ostaje, što me jako zadivljuje." 23 On odgovori: "Slušajte. Ovo veliko drvo koje prekriva ravnice i planine i cijelu zemlju, to je zakon Božji, objavljen po cijelom svijetu." 24 Ovaj Zakon je Sin Božji, koji se propovijeda svim krajevima zemlje. Narod koji stoji u njegovoj sjeni, to su oni koji su čuli njegovu propovijed i povjerovali. 25 Veliki i časni anđeo kojeg si vidio bio je Mihael, koji ima moć nad svojim narodom i njime upravlja. Jer je on usadio zakon u srca onih koji su povjerovali; i zato
Treća knjiga Herminog pastira - Similitude
posjećuje one kojima je dao zakon, da vidi jesu li ga se držali. 26 I ispituje svačiji štap, a među njima mnoge koji su oslabljeni, jer ti štapovi su zakon Gospodnji. Tada prepoznaje sve one koji nisu čuvali zakon, znajući mjesto svakoga od njih. 27 Rekoh mu: "Gospodine, zašto je neke poslao u toranj, a druge ostavio ovdje tebi?" Odgovori: "Oni koji su prestupili zakon koji su primili od njega ostavljeni su u mojoj vlasti da se pokaju za svoje grijehe; ali oni koji su ispunili zakon i čuvali ga, pod njegovom su vlašću." 28 "Ali tko su onda?", rekoh ja, "oni koji su ušli u kulu okrunjeni?" On odgovori: "Svi koji su se borili s đavlom i pobijedili ga, okrunjeni su; a to su oni koji su teško pretrpjeli da bi mogli čuvati Zakon." 29 Ali oni koji su predali svoje štapove zelene i s mladim granama, ali bez ploda, doista su podnijeli nevolju za isti zakon, ali nisu pretrpjeli smrt; niti su zanijekali svoj sveti zakon. 30 Oni koji su predali svoje štapove zelene kao što su ih i primili, jesu oni koji su bili skromni i pravedni, i živjeli su vrlo čistim umom, i držali su se zapovijedi Božjih. 31 Ostatak ćeš znati kad razmislim o onima štapovima koje sam posadio i zalio. 32 Nakon nekoliko dana vratili smo se, i na istom mjestu stajao je onaj slavni anđeo, i ja sam stajao kraj njega, tada mi je rekao: "Opaši se ručnikom i posluži mi." 33 Opasao sam se čistim ručnikom od grube tkanine. Kad me je vidio opasanog i spremnog da mu poslužim, rekao je: "Pozovite one ljude čiji su štapovi zasađeni, svakoga po redu kako im je dao." 34 I odvede me u polje, i ja ih sve pozvah, i svi su stajali spremni u svojim redovima. Tada im reče: Neka svatko uzme svoj štap i donese ga k meni. I prvo su predali svoje, čiji su štapovi bili suhi i truli. 35 A onima čiji su štapovi još uvijek bili tako, zapovjedi da se odmaknu. Tada dođoše oni čiji su štapovi bili suhi, ali ne i truli. Neki od njih predadoše svoje štapove zelene; drugi suhi i truli, kao da ih je moljac dotaknuo. 36 Onima koji su ih dali zelene, naredio je da stanu odvojeno; ali onima čiji su štapovi bili suhi i truli, postavio je među prve. Zatim su došli oni čiji su štapovi bili napola suhi i puknuti: mnogi od njih dali su svoje štapove zelene i neravne. 37 Drugi su ih predavali zelene s granama i plodovima na granama, poput onih koji su okrunjeni ušli u toranj. Drugi su ih predavali suhe, ali ne trule; a neki su ih predavali kakve su bile prije, napola suhe i rascijepljene. 38 Zapovjedio je da svaki od njih stane odvojeno; neki za sebe, a drugi u svojim redovima. 39 Tada su došli oni čiji su štapovi bili zeleni, ali rascijepljeni. Oni su predali svoje štapove sasvim zelene i stajali su u svom redu. I pastir se obradovao zbog njih, jer su se svi promijenili i oslobodili svojih rascjepa. 40 Tada su predali svoje štapove, koji su ih imali napola zelene, a napola suhe. Od njih su se neki našli potpuno zeleni, drugi napola suhi; drugi zeleni, s mladim izdancima. I svi su oni poslani, svaki u svoj red. 41 Tada su predali svoje štapove, koji su ih imali prije dva dijela zelene, a treći suhe. Mnogi od njih predali su svoje štapove zelene; mnogi napola suhe; ostatak suh, ali ne truo. Tako su ovi poslani, svaki na svoje mjesto.
42 Tada su došli oni koji su pred svojim štapovima imali dva dijela suha, a treći zelen; mnogi od njih predali su svoje štapove napola suhe, drugi suhe i trule; drugi napola suhe i puknute; ali malo ih je bilo zelenih. I svi su oni bili postavljeni, svaki u svoj red. 43 Zatim su posegnuli u svoje štapove, u kojima je prije bilo samo malo zelenog, a ostatak suh. Njihovi štapovi nađeni su većinom zeleni, s malim grančicama, s plodovima na njima, a ostatak je bio sasvim zelen. 44 I pastir, ugledavši ih, silno se obradova, jer ih je tako našao; i oni također odoše svojim redovima. 45 Nakon što je pregledao sve njihove štapove, rekao mi je: Rekao sam ti da ovo drvo voli život: vidiš koliko se njih pokajalo i postiglo spasenje. Gospodine, rekao sam, vidim to. 46 Da bi znao, veli, da je velika i vrijedna časti dobrota i milosrđe Gospodinovo, koji je dao svoj duh onima koji su se našli dostojnima pokajanja. 47 Odgovorih: "Gospodine, zašto se onda nisu svi pokajali?" On odgovori: "Onima čije je misli Gospodin predvidio da će biti čiste i da će mu služiti svim srcem, njima je dao pokajanje." 48 Ali onima čiju je prijevaru i zloću vidio i shvatio da se neće istinski vratiti k njemu; njima je uskratio svaki povratak pokajanju, da ponovno ne bi hulili na njegov zakon zlim riječima. 49 Rekoh mu: Sada, Gospodine, obznani mi koje je mjesto svakoga od onih koji su predali svoje štapove i kakav je njihov 2 dio; da kada možda nisu sačuvali svoj pečat u cijelosti, već su proćerdali pečat koji su primili, čuju i povjeruju u to, mogu priznati svoja zla djela i pokajati se; 50 I primajući ponovno njihov pečat od vas, neka daju slavu Bogu što se smilovao nad njima i poslao vas da obnovite njihove duhove. 51 „Poslušajte“, reče on, „oni čiji su štapovi pronađeni suhi i truli, kao da ih je molj dodirnuo, jesu dezerteri i izdajice Crkve.“ 52 Koji su s ostalim svojim zločinima hulili i Gospodina i zanijekali ime njegovo koje je bilo prizvano na njih. Stoga su svi oni mrtvi Bogu: i vidiš da se nitko od njih nije pokajao, premda su čuli moje zapovijedi koje si im predao. Od ovih ljudi je stoga život daleko. 53 Ni oni koji su predali svoje štapove suhe, ali ne i trule, nisu bili daleko od njih. Jer su bili lažni i unijeli su zle nauke te su izopačili sluge Božje, a osobito one koji su sagriješili, ne dopuštajući im da se vrate pokajanju, nego ih zadržavajući svojim lažnim naucima. 54 Ovi dakle imaju nadu; i vidiš da su se mnogi od njih pokajali otkad si im iznio moje zapovijedi; i još će se mnogi pokajati. Ali oni koji se ne pokaju, izgubit će i pokajanje i život. 55 Ali oni koji su se pokajali, njihovo je mjesto počelo biti unutar prvih zidina, a neki od njih su čak otišli u kulu. Vidiš dakle, reče on, da u pokajanju grešnika postoji život; ali za one koji se ne pokaju, pripremljena je smrt. 56 Čujte sada o onima koji su predali svoje štapove napola suhe i pune pukotina. Oni čiji su štapovi bili samo napola suhi, sumnjičavi su; jer nisu ni živi ni mrtvi. 57 Ali oni koji su predali svoje štapove, ne samo polusuhe nego i pune pukotina, sumnjičavi su i zlobni govornici; koji omalovažavaju one koji su odsutni, i nikada nemaju mira među sobom, i koji zavide jedni drugima.
Treća knjiga Herminog pastira - Similitude
58 Ipak se i njima nudi pokajanje; jer vidiš da su se neki od njih pokajali. 59 Sada svi oni ove vrste koji su se brzo pokajali, imat će mjesto u kuli; ali oni koji su bili sporiji u svom pokajanju, prebivat će unutar zidina; ali oni koji se neće pokajati, nego će nastaviti u svojim zlim djelima, umrijet će smrću. 60 Što se tiče onih kojima su štapovi bili zeleni, ali ipak rascijepljeni; oni su uvijek bili vjerni i dobri, ali su imali nešto zavisti i svađe među sobom oko dostojanstva i prevlasti. 61 Svi su takvi tašti i nerazumni jer se međusobno prepiru o tim stvarima. 62 Ipak, budući da su inače dobri, ako se, kad čuju ove zapovijedi, poprave i na moj nagovor iznenada se pokaju; konačno će prebivati u tornju, kao oni koji su se istinski i dostojno pokajali. 63 Ali ako se tko opet vrati svojoj neslozi, bit će isključen iz kule i izgubit će život. Jer život onih koji drže zapovijedi Gospodnje sastoji se u vršenju onoga što im je naređeno, a ne u poglavarstvu ili bilo kojem drugom dostojanstvu. 64 Jer strpljivošću i poniznošću ljudi će postići život, a pobunama i prezirom zakona pribavit će si smrt. 65 Oni koji su u svojim štapovima imali polovicu suhu, a polovicu zelenu, jesu oni koji se bave mnogim svjetovnim poslovima i nisu se pridružili svecima. Zbog toga polovica njih živi, a polovica je mrtva. 66 Stoga su se mnogi od njih, otkad su čuli moje zapovijedi, pokajali i počeli prebivati u kuli. Ali neki od njih su potpuno otpali; za njih više nema mjesta pokajanju. 67 Jer zbog svojih sadašnjih interesa, hulili su i nijekali Boga: i zbog te su zloće izgubili život. I od njih mnogi još uvijek sumnjaju; ovi se još mogu vratiti; i ako se brzo pokaju, imat će mjesto u tornju; ali ako budu sporiji, ostat će unutar zidina; ali ako se ne pokaju, umrijet će. 68 Što se tiče onih koji su imali dva dijela svojih prutova zelena, a treći suh; oni su na mnogo načina zanijekali Gospodina. Od njih su se mnogi pokajali i našli mjesto u tornju: a mnogi su se potpuno udaljili od Boga. Oni su potpuno izgubili život. 69 A neki, budući u nesigurnom stanju, izazvali su razdore: oni se još mogu vratiti ako se iznenada pokaju i ne nastave u svojim požudama; ali ako nastave činiti zlo, umrijet će. 70 Oni koji su dali svoje štapove dva dijela suha, a drugi zelen; to su oni koji su doista bili vjerni, ali unatoč tome bogati i puni dobrih stvari; i stoga su željeli biti slavni među poganima koji su vani, te su stoga pali u veliki ponos i počeli težiti visokim stvarima i napuštati istinu. 71 Niti su se pridružili svetima, nego su živjeli s poganima; i taj im se život činio ugodnijim. Ali nisu odstupili od Boga, nego su ostali u vjeri; samo nisu činili djela vjere. 72 Mnogi od njih su se stoga pokajali i počeli živjeti u kuli. Drugi pak, koji još uvijek žive među poganima i uzdižući se svojim taštinama, potpuno su otpali od Boga i slijedili djela i zloću pogana. Takvi se ljudi stoga ubrajaju među strance Evanđelja. 73 Drugi od njih počeli su sumnjati u svojim mislima; zbog svojih zlih djela očajavali su da će ikada postići spasenje: Drugi su, tako učinjeni sumnjičavima, štoviše izazivali su razdore. 74 Stoga, za njih i za one koji su zbog svojih djela postali sumnjičavi, još uvijek postoji nada povratka; ali moraju se brzo pokajati, da bi im mjesto bilo u tornju. Ali oni koji se
ne pokaju, nego i dalje ostaju u svojim užicima, blizu su smrti. 75 Što se tiče onih koji su davali svoje štapove zelene, osim njihovih vrhova, koji su bili samo suhi i imali pukotine; oni su uvijek bili dobri, vjerni i 2 pravedni pred Bogom: ipak su malo griješili zbog svojih ispraznih užitaka i beznačajnih misli koje su imali u sebi. 76 Stoga su se mnogi od njih, kad su čuli moje riječi, odmah pokajali i počeli boraviti u tornju. Ipak, neki su postali sumnjičavi, a drugi su svojim sumnjičavim umovima dodali razdore. Za njih stoga još uvijek postoji nada povratka, jer su uvijek bili dobri; ali neće se teško pokolebati. 77 Što se tiče onih, konačno, koji su predali svoje štapove suhe, osim njihovih vrhova, koji su jedini bili zeleni: oni su takvi koji su doista vjerovali u Boga, ali su živjeli u zloći; ipak, bez odstupanja od Boga: uvijek su dragovoljno nosili ime Gospodnje; i rado su u svoje domove primali sluge Božje. 78 Čuvši to, vratiše se i bez odgađanja se pokajaše te živješe u svoj pravednosti. Neki od njih pretrpješe smrt: drugi lako podnesoše mnoga iskušenja, svjesni svojih zlih djela. 79 I kad je završio svoja objašnjenja svih štapova, reče mi: “Idi i reci svim ljudima da se pokaju, da bi živjeli Bogu; jer me Gospodin, potaknut velikom milosti, poslao propovijedati pokajanje svima.” 80 Čak i onima koji zbog svojih zlih djela ne zaslužuju postići spasenje. Ali Gospodin će biti strpljiv i održati poziv koji je uputio njegov Sin. 81 Rekoh mu: "Gospodine, nadam se da će se svi pokajati kad čuju ovo. Jer vjerujem da će se svatko tko prizna svoje zločine i prihvati strah Gospodnji, vratiti pokajanju." 82 Rekao mi je: Tko god se pokaje svim srcem svojim i očisti se od svih zala koja sam prije spomenuo i ne doda ništa više svojim grijesima, primit će od Gospodina lijek za svoje prijašnje bezakonje, ako ne posumnjaju u ove zapovijedi i živjet će Bogu. 83 Ali oni koji će nastaviti povećavati svoje prijestupe i još uvijek će se baviti požudama sadašnjeg svijeta, osudit će se na smrt. Ali ti hodi po ovim zapovijedima, i tko god bude hodio po njima i ispravno ih vršio, živjet će Bogu. 84 I pošto mi je sve to pokazao, reče: "Ostatak ću ti pokazati za nekoliko dana." SLIČNOST 9 1 Nakon što sam napisao Zapovijedi i Prispodobe Pastira, Anđeo Pokajanja; došao je k meni i rekao mi: Pokazat ću ti sve one stvari koje ti je Duh govorio pod likom Crkve. Jer taj Duh je Sin Božji. 2 A budući da si bio slab tijelom, anđeo ti to nije objavio, dok te Duh nije ojačao i povećao snagu, da bi i ti mogao vidjeti anđela. 3 Jer tada ti je crkva doista vrlo dobro i slavno pokazala gradnju tornja; ipak si sve vidio pokazano kao od djevice. 4 Ali sada si prosvijetljen od strane anđela, ali ipak od istog Duha. Ali moraš sve pažljivo razmotriti; jer zato sam poslan u tvoju kuću po tom časnom glasniku, da se, kada sve budeš snažno vidio, ne bojiš kao prije.
Treća knjiga Herminog pastira - Similitude
5 I odvede me na vrh planine u Arkadiji i sjedosmo na njezin vrh. I pokaza mi veliku ravnicu i oko nje dvanaest planina u različitim oblicima. 6 Prva je bila crna kao čađa. Druga je bila glatka, bez bilja. Treća je bila puna trnja i čička. Četvrta je imala napola osušeno bilje; od kojeg je gornji dio bio zelen, ali onaj sljedeći korijen bio je suh; a neke su biljke, kad je sunce postalo ugrijano, bile su suhe. 7 Peta planina bila je vrlo neravna; ali ipak je imala zeleno bilje. Šesta planina bila je puna pukotina, nekih manjih, a nekih većih; i u tim pukotinama rasla je trava, ne bujna, već kao da vene. 8 Sedma gora imala je divne pašnjake i bila je potpuno plodna: na njoj su se hranile sve vrste stoke i ptica nebeskih; i što su se više njome hranili, to je trava rasla bujnije i bolje. 9 Osma gora bila je puna izvora, i iz tih izvora su se napajala svakakva stvorenja Božja. Deveta gora uopće nije imala vode, već je bila potpuno lišena nje; i hranila je smrtonosne zmije, pogubne za ljude. 10 Deseta gora bila je puna visokog drveća i posve sjenovita: a u njihovoj sjeni odmarala se stoka i preživala. 11 Jedanaesta planina bila je puna najdebljeg drveća; a to drveće činilo se prepuno raznih vrsta plodova; da svatko tko bi ih vidio nije mogao a da ne poželi jesti od njihovih plodova. 12 Dvanaesta planina bila je potpuno bijela i vrlo ugodnog izgleda, te je sama sebi davala najizvrsniju ljepotu. 13 ¶ Usred ravnice 1 pokazao mi je ogromnu bijelu stijenu koja se uzdizala iz ravnice, a stijena je bila viša od onih planina i bila je četvrtasta; tako da se činilo da može poduprijeti cijeli svijet. 14 Izgledala su mi stara, a ipak su u njima bila nova vrata, koja su izgledala kao da su nedavno isklesana. Ta su vrata sjajila više od samog sunca; toliko da sam se divio njihovoj svjetlosti. 15 Oko vrata stajalo je dvanaest djevica; od kojih su mi se četiri, koje su stajale na uglovima vrata, činile najvažnijima, premda su i ostale bile vrijedne; i stajale su na četiri dijela vrata. 16 To je također dodalo ljupkosti tim djevicama to što su stajale u parovima, odjevene u lanene haljine i pristojno opasane, s desnim rukama slobodnim, kao da će podići neki teret; jer su tako bile ukrašene i bile su vrlo vesele i spremne. 17 Kad sam to vidio, zadivio sam se što vidim tako velike i plemenite stvari. I ponovno sam se divio zbog tih djevica, kako su bile tako lijepe i nježne; i stajale su s takvom čvrstoćom i postojanošću, kao da će nositi cijelo nebo. 18 I dok sam tako razmišljao u sebi, pastir mi reče: “Što misliš u sebi, te si uznemiren i ispunjavaš se brigom?” 19 Ne čini se da razmišljaš, kao da si mudar, o onome što ne razumiješ, nego se moli Gospodinu da to shvatiš: što dolazi, ne možeš razumjeti, ali vidiš ono što je pred tobom. 20 Ne brini se dakle zbog onoga što ne možeš vidjeti, nego shvati ono što vidiš. 21 Prestani biti znatiželjan; i pokazat ću ti sve što ti trebam objaviti; ali prvo razmisli o onome što još preostaje. 22 ¶ I kad mi je to rekao, pogledah gore i gle, ugledah šest visokih i časnih ljudi kako dolaze; lica su im sva bila slična; i pozvali su određeno mnoštvo ljudi; i oni koji su došli na njihov poziv također bijahu visoki i krupni.
23 I ta šestorica zapovjediše im da sagrade određenu kulu nad tim vratima. I odmah nasta velika buka onih ljudi koji su trčali amo-tamo oko vrata i bili se okupili da sagrade kulu. 24 A djevice koje su stajale oko vrata shvatile su da će ubrzati gradnju kule. I pružile su ruke kao da će od njih primiti nešto za učiniti. 25 Tada tih šest ljudi zapovjedi da izvade kamenje iz jednog dubokog mjesta i pripreme ga za gradnju tornja. I podignuto je deset bijelih kamenova, četvrtastih, a ne okruglih. 26 Tada tih šest muškaraca pozvaše k sebi deset djevica i zapovjediše im da odnesu svo kamenje koje je trebalo staviti u gradnju, a nakon što ga pronesu kroz vrata, predaju ga onima koji će graditi kulu. 27 Djevice odmah počeše sve zajedno podizati kamenje koje je prije bilo izvađeno iz dubine. 28 ¶ Oni koji su stajali oko vrata nosili su kamenje tako da su kamenje koje se činilo najjačim postavljali na uglove, a ostalo sa strane. 29 I tako su prenijeli sve kamenje i unoseći ga kroz vrata predali ga graditeljima, kako im je bilo naređeno: oni su ga primili iz njihovih ruku i gradili njime. 30 Ali ova je građevina sagrađena na toj velikoj stijeni i preko vrata; i njima je bila poduprta cijela kula. Ali gradnja od deset kamenja ispunila je cijela vrata, koja su se počela graditi za temelj te kule. 31 Nakon tih deset kamenja izronilo je iz dubine dvadeset i pet drugih; i oni su postavljeni u zgradu iste kule; podigle su ih te djevice, kao što su i ostali bili prije. 32 Nakon njih podiglo se još trideset i pet drugih; i oni su na sličan način ugrađeni u isti posao. Zatim je doneseno još četrdeset kamenja i sve je to dodano gradnji te kule. 33 Tako su se u temeljima te kule počela stvarati četiri reda; kamenje je prestalo izlaziti iz dubine; i oni koji su gradili malo su se odmorili. 34 Opet onih šest ljudi narediše mnoštvu da donesu kamenje s onih dvanaest gora za gradnju iste kule. 35 Tako su iz svih planina isklesali kamenje raznih boja, donijeli ga i dali ga djevicama; one su ga, kad su ga primile, odnijele i predale u zgradu tornja, 36 U kojima su, kad su izgrađeni, postali bijeli i drugačiji od onoga što su bili prije; jer su svi bili isti i promijenili su svoje prijašnje boje. A neke su dosegli sami ljudi, koji su, kad su ušli u zgradu, nastavili onako kako su bili postavljeni. 37 Niti su postali bijeli niti drugačiji od onoga što su bili prije; jer ih djevice nisu unijele kroz vrata. Stoga je to kamenje bilo neugodno u gradnji: kad su to šestorica ljudi shvatila, naredili su da se ukloni i vrati na mjesto odakle je doneseno. 38 I rekoše onima koji su donijeli to kamenje: Ne pružajte nam kamenje za ovu gradnju, nego ga položite kraj tornja, a ove djevice neka ga odnesu i donesu nam. 39 Jer ako ih ove djevice ne pronesu kroz ova vrata, ne mogu promijeniti svoje boje; stoga se ne trudite uzalud. 40 ¶ Tako je gradnja toga dana bila dovršena, iako toranj nije bio dovršen; jer se trebao graditi kasnije, stoga je sada došlo do određenog odgađanja. 41 I ovih šest ljudi zapovjedilo je onima koji su gradili da odu i, takoreći, da se odmore neko vrijeme; ali su tim
Treća knjiga Herminog pastira - Similitude
djevicama naredili da ne smiju napuštati kulu; sada mi se činilo da su ostavljene da je čuvaju. 42 Kad su svi otišli, rekoh tom pastiru: ‘Gospodine, zašto gradnja tornja nije dovršena? Jer ne može, reče, biti dovršen dok ne dođe njegov Gospodar i ne odobri gradnju; da ako u njemu nađe kamenje koje nije dobro, ono se može promijeniti; jer je ovaj toranj izgrađen po njegovoj volji.’ 43 Gospodine, rekoh ja, želio bih znati što znači gradnja ove kule; kao što bih također želio biti obaviješten o ovoj stijeni i ovim vratima. 44 A što se tiče planina, i djevica, i kamenja koje se diglo iz dubine, i nije bilo klesano, nego je stavljeno u zgradu baš onako kako je izašlo; i zašto je deset kamenja prvo postavljeno u temelj; zatim dvadeset i pet; zatim trideset i pet; zatim četrdeset? 45 Također, što se tiče ovog kamenja koje je stavljeno u zgradu, pa opet izvađeno i vraćeno na svoje mjesto? Ispuni, molim te, želju moje duše u vezi svega toga i objavi mi sve. 46 I reče mi: Ako ne budeš dosadan, znat ćeš sve i vidjet ćeš sve ostale stvari koje će se dogoditi u ovoj kuli; i pažljivo ćeš razumjeti sve ove usporedbe. 47 I nakon nekoliko dana dođosmo na isto mjesto gdje smo prije sjedili; i on mi reče: "Hajdemo do kule; jer će doći njezin Gospodar i ispitati je." 48 Tako smo došli onamo i nismo našli nikoga osim tih djevica. I on ih je upitao je li Gospodar te kule došao onamo? A oni su odgovorili da će uskoro biti tamo da pregleda zgradu. 49 ¶ Nakon vrlo malo vremena ugledao sam kako dolazi veliko mnoštvo ljudi, a usred njih čovjeka tako visokog da je nadmašio toranj visinom. 50 Oko njega bijaše onih šestero koji su prije zapovijedali gradnjom, i svi ostali koji su gradili tu kulu, i mnogi drugi od velikog ugleda: i djevice koje su čuvale kulu potrčaše mu u susret, poljubiše ga i počeše hodati blizu njega. 51 Ali je pregledao zgradu s tolikom pažnjom da je dodirnuo svaki kamen i udario svaki štapom koji je držao u ruci: 52 Od kojih su neki, udareni tako, pocrnjeli poput čađe; drugi su bili grubi; neki su izgledali kao da imaju pukotine; drugi su se činili osakaćeni: neki ni crni ni bijeli; neki su izgledali oštri i nisu se slagali s ostalim kamenjem, a drugi su bili puni mrlja. 53 To su bile različite vrste kamenja koje nije pronađeno prikladnim u građevini; sve koje je Gospodin zapovjedio da se izvade iz tornja i polože blizu njega, a drugo kamenje da se donese i postavi na njihova mjesta. 54 A oni koji su gradili upitaše ga s koje bi gore dao donijeti kamenje da se postavi na mjesto odloženog. Ali on im zabrani da donose išta s gore, nego zapovjedi da ga uzmu s nekog polja u blizini. 55 Kopali su dakle u polju i pronašli mnogo sjajnog četvrtastog kamenja, a i nešto okruglog. Međutim, sve što se našlo u tom polju te su djevice odnijele i pronijele kroz vrata; a ono četvrtasto namjestile su i stavile na mjesta onoga što je izvučeno. 56 Ali okrugli nisu bili stavljeni u zgradu, jer su bili tvrdi i trebalo bi previše vremena da se izrežu; nego su bili postavljeni oko tornja, kao da će se kasnije izrezati u kvadrat i staviti u zgradu; jer su bili vrlo bijeli. 57 Kad je to vidio onaj koji je bio prvi po dostojanstvu i gospodar cijele kule, dozvao je pastira koji je bio sa mnom
i dao mu kamenje koje je bilo odbačeno i postavljeno oko kule te mu rekao: "Očisti to kamenje sa svom pažnjom i uklopi ga u gradnju kule da se slaže s ostalima; ali ono koje se ne slaže s ostalima, baci daleko od kule." 58 Kad mu je to zapovjedio, otišao je sa svima koji su s njim došli do kule; ali one djevice još su stajale oko kule čuvajući je. 59 I rekoh tom pastiru: "Kako se ovo kamenje, nakon što je odbačeno, može vratiti u zgradu ove kule?" On odgovori: "Odrezat ću najveći dio ispred ovog kamenja i dodati ga zgradi, i ono će se slagati s ostatkom." 60 I rekoh: ‘Gospodine, kako će moći ispuniti isto mjesto kad ih se toliko odreže?’ On odgovori: ‘Oni koji se pokažu premalima bit će stavljeni u sredinu zgrade, a veći će biti postavljeni izvana i držat će se unutra.’ 61 Kad mi je to rekao, dodao je: "Idemo, pa ćemo se vratiti nakon tri dana, a ja ću ovo kamenje, očišćeno, staviti u kulu." 62 Jer svi ovi koji su oko tornja moraju biti očišćeni, da gospodar kuće ne naiđe iznenada i ne nađe one koji su oko tornja nečiste; i ne bude toliko razjaren da se ovo kamenje nikada ne stavi u gradnju ovog tornja, a ja ću biti smatran da nisam pazio na zapovijedi svog gospodara. 63 Kad smo dakle nakon tri dana stigli do kule, rekao mi je: "Pregledajmo sve ovo kamenje i vidimo koje od njih može ući u gradnju." Odgovorio sam: "Gospodine, da vidimo." 64 ¶ I najprije smo počeli razmatrati one koji su bili crni; jer su pronađeni upravo takvi kakvi su bili kad su izvučeni iz tornja: stoga je naredio da se uklone s tornja i postave odvojeno. 65 Zatim pregleda one koji su bili grubi; i naredi da se mnogi od njih izrežu u krug i da ih djevice ugrade u zgradu tornja; pa ih uzmu i ugrade u sredinu zgrade; a on naredi da se ostali polože s crnim, jer su i oni postali crni. 66 Zatim je razmotrio one koji su bili puni pukotina, a mnoge od njih je također naredio da se uklone i tako ih iste djevice dodaju ostatku zgrade. 67 Ovi su postavljeni vani jer su pronađeni cijeli; ali ostaci se zbog mnoštva pukotina nisu mogli ponovno sastaviti, te su stoga odbačeni iz zgrade tornja. 68 Zatim je promotrio one koji su bili osakaćeni; mnogi od njih imali su pukotine i pocrnjeli su; drugi su bili velike rascjepe; naredio je da se njih stave s onima koji su bili odbačeni. 69 A ostalo, pošto je očišćeno i obnovljeno, zapovjedi da se stavi u zgradu. Njih dakle djevice uzete i smjeste u sredinu zgrade, jer bijahu slabe. 70 Nakon toga pregledao je one koji su bili napola bijeli, a napola crni; i mnogi od njih sada su bili crni; i njih je naredio da se polože među one koji su odbačeni. 71 Ostatak je pronađen sasvim bijelim; njih su djevice podigle i ugradile u istu kulu: a ovi su stavljeni izvana, jer su se našli cijelima; da bi mogli zadržati one koji su bili postavljeni u sredini, jer ništa im nije bilo odsječeno. 72 Zatim je pogledao one koji su bili tvrdi i oštri; ali malo ih je upotrijebljeno jer se nisu mogli rezati, jer su se pokazali vrlo tvrdima: ali ostale su djevice oblikovale i ugradile u sredinu zgrade jer su bili slabiji. 73 Zatim je promatrao one koje su imale pjege; od njih se nekoliko nađe crnih, i ove su odnesene k svojima. Ostale su bile bijele i cijele; i djevice su ih ugradile u zgradu i postavile izvana, zbog njihove čvrstoće.
Treća knjiga Herminog pastira - Similitude
74 ¶ Nakon toga dođe promatrati ono kamenje koje bijaše bijelo i okruglo. I reče mi: "Što ćemo učiniti s ovim kamenjem?" Odgovorih: "Gospodine, ne znam." 75 On odgovori: "Zar ne možeš ništa smisliti za ovo?" Odgovorih: "Gospodine, ne razumijem ovu umjetnost; nisam klesar, niti mogu išta reći." 76 I reče on, ne vidiš li da su vrlo okrugli? Da bih ih učinio četvrtastima, moram im mnogo odrezati; međutim, potrebno je da nešto od njih uđe u gradnju tornja. 77 Odgovorih; Ako je potrebno, zašto se zbunjuješ, a ne izabereš, ako imaš ikakav izbor među njima, i ne uklopiš ih u zgradu. 78 Nakon toga odabrao je najveće i najsjajnije te ih isčesao; nakon čega su ih djevice uzele i postavile izvan zgrade. 79 A ostatak koji je preostao odnesen je natrag u isto polje s kojeg je uzet; ipak, nisu odbačeni; jer, reče on, još malo ne nedostaje ovom tornju, koji će se graditi; i možda će Gospodin dati da se ovo kamenje ugradi u ovu zgradu, jer je izuzetno bijelo. 80 Tada su pozvane dvanaest vrlo dostojanstvenih žena, odjevenih u crnu odjeću, opasanih, s slobodnim ramenima i raspuštenom kosom. Činile su mi se da su to seoske žene. 81 I pastir im zapovjedi da pokupe ono kamenje koje je bilo izbačeno iz zgrade i odnesu ga natrag u planine iz kojih je uzeto. 82 I oni ih sve radosno podigoše i odnesoše natrag na njihova mjesta odakle su bili odvedeni. 83 Kad oko tornja nije ostao ni kamen, rekao mi je: "Obiđimo ovaj toranj i vidimo nedostaje li mu što." 84 Počesmo je stoga obilaziti; i kad je vidio da je lijepo izgrađena, počeo se jako radovati; jer je bila tako lijepo uokvirena da se svatko tko ju je vidio morao zaljubiti u građevinu: 85 Jer se činilo da je sve osim jednog kamena, niti se igdje vidio spoj; već je izgledalo kao da je sve isklesano iz jedne stijene. 86 ¶ I kad sam pažljivo razmotrio kakva je to kula, bio sam izuzetno zadovoljan. I rekao mi je: "Donesi ovamo malo vapna i malih školjki da mogu ispuniti praznine onog kamenja koje je izvađeno iz zgrade i ponovno ugrađeno; jer sve oko kule mora biti poravnato." 87 I učinih kako mi zapovjedi, a on mi reče: “Budi spreman pomoći mi i ovo će djelo brzo biti dovršeno.” 88 Stoga je ispunio praznine među tim kamenjem i naredio da se očisti mjesto oko tornja. 89 Tada te djevice uzeše metle i očistiše cijelo mjesto unaokolo, ukloniše sav otpad i poliju vodom; nakon što je to učinjeno, mjesto postade prekrasno, a toranj prekrasan. 90 Tada mi reče: "Sve je sada čisto. Ako Gospodin dođe dovršiti toranj, neće naći ništa zbog čega bi nam se mogao požaliti." 91 Kad je to rekao, htio je otići. Ali ja sam uhvatio njegovu torbu i počeo ga moliti radi Gospodina da mi objasni sve što mi je pokazao. 92 Rekao mi je: "Trenutno imam mali posao, ali ću ti sve objasniti. Ostani ovdje dok ne dođem." 93 Rekoh mu: “Gospodine, što ću ovdje sam učiniti?” Odgovori: “Nisi sam, jer su sve ove djevice s tobom.” 94 Rekoh: "Gospodine, predaj me im dakle." Tada ih dozva i reče im: "Preporučujem vam ovog čovjeka dok ne dođem."
95 Tako sam ostao s tim djevicama: sada su bile vesele i uljudne prema meni; osobito one četiri, koje su se činile najvažnijima među njima. 96 ¶ Tada mi one djevice rekoše: "Pastir se danas neće vratiti ovamo." Rekoh im: "Što dakle da učinim?" Odgovoriše: "Pričekaj ga do večeri, možda dođe i razgovara s tobom; ako li ne, ipak ostani s nama dok ne dođe." 97 Rekoh im: "Čekat ću ga do večeri; ali ako do tada ne dođe, otići ću kući i vratiti se ovamo sljedeće jutro." 98 Odgovoriše mi: "Predao si nam se, ne smiješ otići od nas." Rekoh: "Gdje ću ostati?" 99 Odgovoriše: "Lepit ćeš s nama kao brat, a ne kao muž, jer ti si naš brat i spremni smo od sada živjeti s tobom; jer si nam vrlo drag." 100 Ipak me bilo sram nastaviti s njima. Ali ona koja se činila najstarijom među njima, zagrlila me i počela me ljubiti. A ostali, kad su vidjeli da me je poljubila, počeli su me također ljubiti kao brata; i vodili su me po tornju i igrali se sa mnom. 101 Neki od njih su pjevali i psalme, drugi su s njima sastavljali refren. Ali ja sam s njima hodao po tornju, tiho se radujući i čineći se sebi kao da sam ponovno pomladio. 102 Kad je pala večer, odmah sam htio otići kući, ali su me zadržali i nisu mi dopustili da odem. Stoga sam ostao s njima te noći blizu iste kule. 103 Raširili su svoje lanene haljine po zemlji i postavili mene u sredinu, i nisu ništa drugo činili, samo su se molili. 104 I ja sam se molio s njima bez prestanka, ništa manje od njih. Kad su me vidjeli kako se tako molim, jako su se obradovali; i ostao sam ondje s njima do sljedećeg dana. 105 A kad smo se poklonili Bogu, dođe pastir i reče im: "Niste ovom čovjeku ništa naudili." Odgovoriše: "Pitajte njega." Rekoh mu: "Gospodine, primio sam mnogo zadovoljstva što sam ostao s njima." 106 A on mi reče: "Kako večeraš?" Odgovorih: "Gospodine, cijelu sam noć uživao u riječima Gospodnjim." "Dobro su te primili", reče on. "Rekoh: "Gospodine, vrlo dobro." 107 On odgovori: "Hoćeš li sada saznati što si želio?" Odgovorih: "Gospodine, hoću. I najprije te molim da mi pokažeš sve redom kojim sam te pitao." 108 On odgovori: "Učinit ću sve kako želiš i neću ti ništa skrivati." 109 ¶ Prije svega, Gospodine, rekoh, reci mi što označavaju ova stijena i ova vrata? Poslušajte, reče on, ova stijena i ova vrata su Sin Božji. Odgovorih: Gospodine, kako je to moguće? Kad je stijena stara, a vrata nova. 110 "Čuj", reče on, "o bezumniče!" i shvati. "Sin Božji je uistinu drevniji od svakog stvorenja; toliko da je bio u vijeću sa svojim Ocem pri stvaranju svih stvari." 111 Ali vrata su stoga nova, jer se on pojavio u posljednjim danima u punini vremena; da oni koji postignu spasenje, mogu kroz njih ući u kraljevstvo Božje. 112 Vidio si, reče on, ono kamenje koje je uneseno kroz vrata, kako je postavljeno u gradnju kule; ali ono koje nije uneseno kroz vrata, poslano je na svoja mjesta? 113 Odgovorih: "Gospodine, vidio sam." Tako reče: "Nitko neće ući u kraljevstvo Božje, osim onaj koji na sebe uzme ime Sina Božjega."
Treća knjiga Herminog pastira - Similitude
114 Jer kad biste ušli u bilo koji grad, a taj bi grad bio okružen zidom i imao samo jedna vrata, biste li mogli ući u taj grad osim kroz ta vrata? 115 Odgovorih: "Gospodine, kako bih mogao drugačije?" "Kao što dakle", reče on, "nema drugog načina da se uđe u taj grad osim kroz njegova vrata, tako nitko ne može ući u kraljevstvo Božje osim po imenu njegova Sina, koji mu je najdraži." 116 I reče mi: "Jesi li vidio mnoštvo onih koji su gradili taj toranj?" "Gospodine", rekoh, "Vidio sam ga." On odgovori: "Svi su to anđeli, časni u svom dostojanstvu." 117 Njima je Gospodin okružen kao zidom: ali vrata su Sin Božji, koji je jedini put dolaska k Bogu. Jer nitko neće doći k Bogu osim po Sinu njegovu. 118 Jesi li vidio i, reče on, šestoricu ljudi, i usred njih onog časnog velikaša, koji je obilazio kulu i odbacivao kamenje iz kule? 119 Gospodine, rekoh, vidio sam ih. On odgovori, onaj visoki čovjek bio je Sin Božji: a onih šest bili su njegovi anđeli najvišeg dostojanstva, koji stoje oko njega s desne i s lijeve strane. 120 Nitko od ovih izvrsnih anđela ne dolazi k Bogu bez njega. Dodao je: Tko god ne uzme na sebe njegovo ime, neće ući u kraljevstvo Božje. 121 ¶ Tada rekoh: "Što je ovaj toranj? Ovo je crkva." "A što su, Gospodine, ove djevice?" Rekao mi je: "To su sveti duhovi, jer nitko ne može ući u kraljevstvo Božje ako ga oni ne odjene svojom odjećom." 122 Jer ti neće ništa koristiti uzimati ime Sina Božjega, osim ako od njih ne primiš i njihovu odjeću. Jer ove djevice su moći Sina Božjega. Tako će čovjek uzalud nositi njegovo ime, osim ako ne bude obdaren i njegovim moćima. 123 I reče mi: "Jesi li vidio ono kamenje koje je odbačeno? Nosilo je doduše ime, ali nije obuklo svoju odjeću." Rekoh: "Gospodine, kakva je njihova odjeća?" "Sama njihova imena", reče on, "njihova su odjeća." 124 Stoga, tko god nosi ime Sina Božjega, treba nositi i njihova imena; jer i sam Sin Božji nosi njihova imena. 125 Što se tiče onog kamenja, nastavio je, koje je, budući da su ga predali njihovim rukama, vidio si kako ostaje u zgradi, bilo je odjeveno u njihovu moć; zbog čega vidiš da je cijeli toranj iste boje kao i stijena, i napravljen kao da je od jednog kamena. 126 Tako i oni koji su vjerovali u Boga po njegovu Sinu, obukli su njegov duh. Gle, bit će jedan duh, i jedno tijelo, i jedna boja njihove odjeće; i svi će to postići oni koji će nositi imena ovih djevica. 127 I rekoh: ‘Gospodine, zašto je onda odbačeno to kamenje koje je odbačeno, kad je i ono proneseno kroz vrata i dostavljeno rukama ovih djevica u gradnju ove kule?’ 128 Budući da se, reče on, brineš da sve pažljivo istražiš, poslušaj i o onom kamenju koje je odbačeno. Sve je to primilo ime Sina Božjega, a s tim i moć ovih djevica. 129 Primivši dakle te duhove, bili su usavršeni i dovedeni u broj slugu Božjih; i počeli su biti jedno tijelo i imati jednu odjeću, jer su bili 3 odjeveni istom pravednošću, koju su podjednako vršili. 130 Ali nakon toga smatrane su one žene koje si vidio odjevene u crnu odjeću, s raširenim ramenima i raspuštenom kosom; one su se za njih zagledale, iskušane
njihovom ljepotom; i odjenule su se njihovom snagom, i odbacile odjeću djevica: 131 Zato su odbačeni iz doma Božjega i predani tim ženama. Ali oni koji se nisu iskvarili njihovom ljepotom, ostali su u domu Božjem. To, rekao je, jest znak onog kamenja koje je odbačeno. 132 ¶ I rekoh: “Gospodine, što ako se koji od ovih ljudi pokaje i odbaci svoju želju za tim ženama, i obrati se, i vrati se tim djevicama, i ponovno obuče svoju krepost, zar neće ući u dom Božji?” 133 Ući će, reče on, ako odlože sva djela tih žena i obnove snagu ovih djevica te hode u njihovim djelima. 134 I zbog toga postoji zastoj u gradnji, da ako se pokaju, mogu biti dodani gradnji ove kule; ali ako se ne pokaju, da se drugi mogu izgraditi na njihova mjesta, i tako mogu biti potpuno odbačeni. 135 Za sve ovo zahvalio sam Gospodinu što je, ganut milosrđem prema svima onima na koje se zove ime njegovo, poslao k nama anđela pokajanja da predsjedava nad nama koji smo sagriješili protiv njega; i što je osvježio naše duhove koji su bili gotovo na izmaku i koji nisu imali nade u spasenje, ali su sada osvježeni za obnovu života. 136 Tada rekoh: "Pokaži mi sada, Gospodine, zašto ova kula nije sagrađena na zemlji, nego na stijeni, i na vratima?" Odgovori: "Blud si i nerazuman, zato to pitaš." 137 A ja rekoh: "Gospodine, moram te sve pitati jer ne razumijem ništa. Jer svi tvoji odgovori su veliki i izvrsni; a čovjek ih teško može razumjeti." 138 Čujte, reče on: Ime Sina Božjega je veliko i bezgranično i cijeli svijet njime je poduprto. Ako dakle, rekoh ja, svako Božje stvorenje podupire njegov Sin, zašto ne bi podupirao i one koje je pozvao i koji nose njegovo ime i hode po njegovim zapovijedima? 139 Ne vidiš li, reče, da on podupire one koji svim srcem nose njegovo ime? On je stoga njihov temelj i rado podupire one koji ne niječu njegovo ime, već ga dragovoljno nose. 140 ¶ I rekoh: Gospodine, reci mi imena ovih djevica i onih žena koje su bile odjevene u crnu odjeću. 141 Čujte, reče on, imena onih djevica koje su moćnije i stoje na uglovima vrata. Ovo su njihova imena: 142 Prva se zove Vjera; druga Umjerenost; treća Moć; četvrta Strpljivost; ostalo što stoji ispod njih su Jednostavnost, Nevinost, Čednost, Vedrina, Istina, Razumijevanje, Sloga, Milosrđe. 143 Tko god dakle nosi ova imena i imena Sina Božjega, ući će u kraljevstvo Božje. 144 Čujte sada, reče on, imena onih žena koje su bile odjevene u crnu odjeću. Od njih su četiri glavne: prva je Podmuklost; druga, Neuzdržavanje; treća, Nevjera; četvrta, Užitak. 145 A ostalo što slijedi naziva se ovako: Tuga, Zloba, Požuda, Ljutnja, Laž, Ludost, Ponos i Mržnja. Sluga Božji, koji nosi te duhove, vidjet će doduše kraljevstvo Božje, ali neće u njega ući. 146 Ali, gospodine, što je to kamenje koje je izvađeno iz dubine i ugrađeno u zgradu? Deset, rekao je, koji su postavljeni u temelj, prvo su doba; sljedećih dvadeset i pet, drugo, pravednih ljudi. 147 Sljedećih trideset i pet su proroci i sluge Gospodnje. A četrdeset su apostoli i učitelji propovijedanja Sina Božjega.
Treća knjiga Herminog pastira - Similitude
148 I rekoh: ‘Gospodine, zašto su djevice stavile čak i to kamenje u zgradu nakon što je uneseno kroz vrata?’ A on reče: ‘Jer su ovi prvo nosili te duhove, i nisu odstupili ni jedan od jednoga, ni ljudi od duhova, ni duhovi od ljudi.’ 149 Ali duhovi su bili povezani s tim ljudima čak i do dana njihove smrti; koji, da nisu imali te duhove sa sobom, ne bi mogli biti korisni za izgradnju ove kule. 150 I rekoh: ‘Gospodine, pokaži mi ovo dalje.’ On odgovori: ‘Što pitaš? Zašto je ovo kamenje izašlo iz dubine i postavljeno u gradnju ove kule, budući da je davno nosilo te svete duhove.’ 151 Nužno je, rekao je, da se uzdignu po vodi kako bi mogli naći mir. Jer ne bi mogli drugačije ući u kraljevstvo Božje, osim ako ne odlože smrtnost svog prijašnjeg života. 152 Oni dakle, budući da su mrtvi, ipak su bili zapečaćeni pečatom Sina Božjega i tako su ušli u kraljevstvo Božje. 153 Jer prije nego što čovjek primi ime Sina Božjega, određen je za smrt; ali kad primi taj pečat, oslobođen je smrti i dodijeljen životu. 154 Taj pečat je krštenička voda, u koju ljudi ulaze pod obvezom smrti, ali izlaze određeni za život. 155 Zato je i njima propovijedan ovaj pečat, i oni su ga iskoristili da uđu u kraljevstvo Božje. 156 I rekoh: Zašto je onda, gospodine, i ovih četrdeset kamenja izronilo s njima iz dubine, nakon što su već primili taj pečat? 157 On odgovori: "Jer su ovi apostoli i učitelji, koji su propovijedali ime Sina Božjega, umrijevši nakon što su primili njegovu vjeru i moć, propovijedali onima koji su prije umrli; i dali su im ovaj pečat." 158 Oni su dakle sišli s njima u vodu i opet izašli. Ali ovi su sišli dok su bili živi i opet izašli živi; dok su oni koji su prije bili mrtvi sišli mrtvi, ali su izašli živi; 159 Po njima su dakle primili život i upoznali Sina Božjega: zbog čega su s njima i došli gore i bili su prikladni ući u gradnju tornja; i nisu bili posječeni, nego su unutra stavljeni cijeli; jer su umrli u pravednosti i u velikoj čistoći; samo im je ovaj pečat nedostajao. 160 Tako imate objašnjenje ovih stvari. 161 ¶ Odgovorih: Gospodine, recite mi sada što se tiče tih planina, zašto su tako različite; neke jednog oblika, a neke drugog. 162 Čuj, reče on, ovih dvanaest gora koje vidiš, dvanaest je naroda koji čine cijeli svijet. Zato im Sina Božjega propovijedaju oni koje im je poslao. 163 Ali zašto, rekoh ja, su oni različiti i svaki od njih je u istoj figuri? On odgovori: Slušajte. Tih dvanaest naroda koji posjeduju cijeli svijet, dvanaest je ljudi. 164 I kao što si vidio ove planine različitima, takve su i one. Stoga ću ti otkriti značenje i djelovanje svake planine. 165 Ali prvo, gospodine, rekoh, pokaži mi ovo; Budući da su ove planine tako različite, kako su se složile u izgradnju ovog tornja; i dovedene u jednu boju; i nisu manje sjajne od onih koje su izašle iz dubine? 166 Jer, odgovori on, svi narodi pod nebom čuli su i vjerovali u isto ime Sina Božjega kojim su pozvani. 167 Stoga, primivši njegov pečat, svi su postali dionici istog 1 razumijevanja i 2 znanja; i njihova vjera i ljubav bili su isti; i nosili su duhove ovih djevica zajedno s njegovim imenom. 168 I stoga se činilo da je zgrada ove kule iste boje i sjala je poput sunčevog sjaja.
169 Ali nakon što su se tako složili u jednom umu, počelo je biti jedno tijelo od svih njih; ipak, neki od njih oskvrnuli su se i bili odbačeni od vrste pravednika, te se ponovno vratili u svoje prijašnje stanje i postali još gori nego što su bili prije. 170 ¶ "Kako su, gospodine, bili gori oni koji su poznavali Gospodina?" On odgovori: "Ako onaj koji ne poznaje Gospodina živi bezbožno, stiže ga kazna za bezbožnost." 171 A tko pozna Gospodina, treba se potpuno kloniti svake zloće i sve više biti sluga pravednosti. 172 I ne čini li ti se dakle da više griješi onaj tko bi trebao slijediti dobrotu, ako će preferirati dio grijeha; nego onaj koji vrijeđa ne poznajući Božju moć? 173 Stoga su ovi doista osuđeni na smrt; ali oni koji su poznali Gospodina i vidjeli njegova čudesna djela, ako budu živjeli zlobno, bit će dvostruko kažnjeni i umrijet će zauvijek. 174 Kao što si, dakle, vidio da je kamenje, nakon što je bačeno iz kule, koja je bila odbačena, predano zlim i okrutnim duhovima; i vidio si kulu tako očišćenu, kao da je sva sagrađena od jednog kamena: 175 Tako će crkva Božja, kad bude očišćena: (zli i lažni, nestašni i sumnjičavi, i svi koji su se u njoj zlobno ponašali i počinili razne vrste grijeha, bit će izbačeni) postat će jedno tijelo, i bit će jedno razumijevanje, jedno mišljenje, jedna vjera i ista ljubav. 176 I tada će se Sin Božji radovati među njima i primiti svoj narod čistom voljom. 177 I rekoh: ‘Gospodine, sve su to velike i časne stvari; ali sada mi pokaži učinak i snagu svake planine: da svaka duša koja se uzda u Gospodina, kada čuje ove stvari, može počastiti njegovo veliko, divno i sveto ime.’ 178 Čujte, reče on, raznolikost ovih planina, to jest, dvanaest naroda. 179 ¶ Oni koji su vjerovali u prvu goru, koja je crna, jesu oni koji su se pobunili protiv vjere i govorili zlobne stvari protiv Gospodina i izdali sluge Božje. 180 Ovi su osuđeni na smrt, za njih nema pokajanja: i zato su crni, jer je njihova vrsta zla. 181 S druge planine, koja je bila glatka, pripadaju licemjeri koji su vjerovali i učitelji nevaljalstva: a oni su sljedeći do prethodnih, koji u sebi nemaju ploda pravednosti. 182 Jer kao što je njihova gora neplodna i bez ploda, tako i takvi ljudi doduše imaju ime kršćana, ali su prazni vjere; niti u njima ima ikakvog ploda istine. 183 Ipak im je ostavljeno mjesta za pokajanje ako ga iznenada pokušaju; ali ako okajaju, i oni će postati sudionici smrti s prethodnom vrstom. 184 Rekao sam, Gospodine, zašto je onima ostavljeno mjesta za pokajanje, a ne onima gore navedenima, budući da su im grijesi gotovo isti? 185 Stoga, reče im, postoji povratak u život pokajanjem, jer nisu hulili na svog Gospodina niti izdali sluge Božje, nego su svojom željom za dobitkom prevarili ljude, vodeći ih prema požudama grešnika; zato će zbog toga patiti. 186 Ipak im je još uvijek ostavljeno mjesta za pokajanje, jer nisu rekli ništa zlo protiv Gospodina. 187 ¶ Oni koji su s treće planine koja je imala trnje i kupine, to su oni koji su vjerovali, ali neki od njih bili su bogati, drugi zauzeti mnogim poslovima: kupine su njihovo bogatstvo: trnje, ti poslovi u koje su se upuštali.
Treća knjiga Herminog pastira - Similitude
188 Oni koji su zapleteni u mnogo posla i u razne poslove ne pridružuju se slugama Božjim, nego lutaju, odvučeni poslovima kojima su zagušeni. 189 I tako se bogati teško prepuštaju razgovoru sa slugama Božjim, bojeći se da ih se što ne pita. Stoga će teško ući u kraljevstvo Božje. 190 Jer kao što ljudi jedva hode bosi po trnju, tako će i takvi ljudi jedva ući u kraljevstvo Božje. 191 Ipak, svima njima je naložen povratak pokajanju; ako se brzo vrate k njemu; da, budući da su u svojim prošlim danima zanemarili rad, u vremenu koje dolazi mogu učiniti nešto dobro. 192 Ako se dakle pokajavši čine djela pravednosti, živjet će; ali ako nastave u svojim zlim putovima, bit će predani onim ženama koje će im oduzeti život. 193 ¶ Što se tiče četvrte gore, koja je imala mnogo bilja, čiji je gornji dio zelen, ali korijenje suho, a neke od njih, dodirnute toplinom sunca, uvenuše; 194 Označava sumnjičave, koji su povjerovali, i neke druge koji nose Gospodina na svojim jezicima, ali ga nemaju u svom srcu: zato im je trava suha i bez korijena; jer žive samo u riječima, a djela su im mrtva. 195 Stoga oni nisu ni mrtvi ni živi, a ujedno su i sumnjivi. Jer sumnjivi nisu ni zeleni ni suhi; to jest, ni mrtvi ni živi. 196 Jer kao što se bilje suši pri pogledu na sunce; tako se i sumnjičavi, čim čuju za progon i boje se neugodnosti, vraćaju svojim idolima i ponovno im služe, te se stide nositi ime svoga Gospodara. 197 Ovakvi ljudi dakle nisu ni mrtvi ni živi; ipak i oni mogu živjeti ako se odmah pokaju; ali ako ne, bit će predani tim ženama, koje će im oduzeti život. 198 ¶ Što se tiče pete planine koja je strma, a ipak ima zelenu travu: od takvih su oni koji su vjerovali i doista su vjerni, ali vjeruju s mukom; i drski su i uobraženi; za koje se misli da sve znaju, a zapravo ne znaju ništa. 199 Stoga, zbog tog pouzdanja, znanje im je oduzeto; i u njih se uvlači nepromišljena pretpostavka. 200 Ali se ponašaju uzvišeno i kao razboriti ljudi; i premda su budale, ipak se čine kao učitelji. 201 Zbog te ludosti mnogi od njih, dok se uzdižu, postaju tašti i prazni. Jer smjelost i tašto samopouzdanje vrlo su zao duh. 202 Stoga su mnogi od njih odbačeni; ali drugi su, priznavši svoju pogrešku, pokajali se i pokorili se onima koji znaju. 203 A svima ostalima te vrste dopušteno je pokajanje; budući da nisu bili toliko zli koliko glupi, koliko nerazumni. 204 Ako se ovi dakle pokaju, živjet će Bogu; ali ako ne, živjet će s tim ženama koje će nad njima vršiti svoju zloću. 205 ¶ Što se tiče šeste gore koja ima veće i manje pukotine, to su oni koji su vjerovali; ali oni u kojima su bile manje pukotine, to su oni koji su imali međusobne sporove; i zbog svojih svađa venu u vjeri; 206 Ipak, mnogi od njih su se pokajali, a tako će se pokajati i ostali kada čuju moje zapovijedi; jer su njihove rasprave samo male i lako će se vratiti pokajanju. 207 Ali oni koji imaju veće pukotine, bit će kao tvrdo kamenje, sjećajući se zamjerki i uvreda, te puni gnjeva među sobom. Stoga su bačeni s tornja i odbijeni su biti ugrađeni u njegovu gradnju; jer takvi ljudi teško će preživjeti.
208 Naš Bog i Gospodin, koji vlada nad svim stvarima i ima moć nad svim svojim stvorenjima, neće se sjećati naših prijestupa, već ga lako umiruju oni koji priznaju svoje grijehe: ali čovjek, budući da je trom, smrtan, nemoćan i pun grijeha, ustraje u svom gnjevu protiv čovjeka; kao da je u njegovoj moći spasiti ga ili uništiti. 209 Ali ja, kao anđeo koji je postavljen nad vašim pokajanjem, opominjem vas da tko god među vama ima takvu namjeru, treba je ostaviti po strani i vratiti se pokajanju; i Gospodin će iscijeliti vaše prijašnje grijehe ako se očistite od ovog zlog duha; ali ako to ne učinite, bit ćete mu predani na smrt. 210 ¶ Što se tiče sedme gore, na kojoj je trava bila zelena i bujna, i cijela gora vjerna; i svaka vrsta stoke pasla je travom njezinom, i što se više trava jela, to je više bujala: 211 Oni su takvi koji su vjerovali i uvijek su bili dobri i čestiti; i bez ikakvih razlika među sobom, ali su se ipak radovali slugama Božjim, obukavši duh ovih djevica; i uvijek su bili spremni pokazati milosrđe svim ljudima, spremno dajući svima ljude od njihovog truda bez ukora i bez razmišljanja. 212 Zato je Gospodin, vidjevši njihovu jednostavnost i nevinost, umnožio ih u djelima njihovih ruku i dao im milost u svim njihovim djelima. 213 Ali ja, koji sam anđeo postavljen nad vašim pokajanjem, potičem vas da svi koji su takve vrste nastave u istoj namjeri, da se vaše potomstvo ne iskorijeni zauvijek. 214 Jer vas je Gospodin iskušao i upisao vas među nas; i sve će vaše potomstvo prebivati sa Sinom Božjim; jer ste svi od njegova duha. 215 ¶ Što se tiče osme gore na kojoj je bilo mnogo izvora, kojima su se napajale sve vrste svih stvorenja Božjih; to su oni koji su vjerovali apostolima koje je Gospodin poslao po cijelom svijetu da propovijedaju; 216 A neki od njih, budući da su učitelji, propovijedali su i poučavali čisto i iskreno i nisu se nimalo predali nikakvim zlim željama, već su neprestano hodili u pravednosti i istini. 217 Oni stoga razgovaraju među anđelima. 218 ¶ Što se tiče devete gore koja je pusta i puna zmija, to su oni koji su vjerovali, ali su imali mnogo mrlja: 219 To su takvi propovjednici koji svoju službu obavljaju pogrešno; otimaju imovinu udovica i siročadi; i služe sebi, a ne drugima, od onoga što su primili. 220 Oni, ako nastave u ovoj pohlepi, predali su se smrti i neće imati nikakve nade u život. Ali ako se obrate i iskreno obavljaju svoju službu, mogu živjeti. 221 Što se tiče onih koji su pronađeni grubi, to su oni koji su zanijekali ime Gospodnje i nisu se vratili Gospodinu, već su postali divlji i divlji; ne posvećujući se slugama Božjim; već su, budući da su odvojeni od njih, zbog malo nemara izgubili živote. 222 Jer kao što vinova loza koja je napuštena u živici i nikad nije obrađena, propada i korov je guši, te s vremenom podivlja i prestaje biti korisna svom gospodaru; tako su i ovakvi ljudi, očajavajući nad sobom i ukiselivši se, počeli biti beskorisni svom Gospodaru. 223 Ipak, ovima je, uostalom, dopušteno pokajanje ako se ne utvrdi da su u svojim srcima zanijekali Krista; ali ako se utvrdi da ga je bilo tko od njih zanijekao u svom srcu, ne mogu reći može li takav postići život. 224 Kažem stoga da ako je tko zanijekao, trebao bi se u ove dane vratiti pokajanju; jer ne može biti da itko tko sada
Treća knjiga Herminog pastira - Similitude
niječe Gospodina, kasnije može postići spasenje: ipak se pokajanje predlaže onima koji su prije nijekali. 225 Ali onaj koji se pokaje mora požuriti sa svojim pokajanjem prije nego što se gradnja ove kule završi: inače će ga te žene predati smrti. 226 Ali oni koji su osakaćeni su varalice; a oni koji se miješaju jedni s drugima, to su zmije koje si vidio pomiješane u toj gori. 227 Jer kao što je zmijski otrov smrtonosan za ljude, tako i riječi takvih osoba zaraze i unište ljude. Stoga su osakaćeni u svojoj vjeri zbog takvog života koji vode. 228 Ipak, neki od njih, pokajavši se, spašeni su, a tako će i drugi iste vrste biti spašeni ako se pokaju; ali ako ne, umrijet će od onih žena čiju moć i silu posjeduju. 229 ¶ Što se tiče desete gore, na kojoj su bila stabla koja su prekrivala stoku, to su oni koji su povjerovali, a neki od njih bili su biskupi, to jest upravitelji crkava. 230 Drugi su oni koji nisu lažno, već vedrim umom ugostili sluge Božje. 231 Dakle, oni koji su postavljeni nad nižim službama; i štitili su siromašne i udovice; i uvijek održavali čedan život: zato su i oni zaštićeni od Gospodina. 232 Tko god tako čini, bit će počašćen kod Gospodina; i njihovo je mjesto među anđelima, ako će nastaviti slušati Gospodina sve do kraja. 233 ¶ Što se tiče jedanaeste gore na kojoj su bila stabla puna raznih vrsta plodova, to su oni koji su vjerovali i pretrpjeli smrt za ime Gospodnje; i podnijeli su spremnom dušom i predali svoje živote svim srcem. 234 I rekoh: Zašto onda, gospodine, doista imamo sve te plodove, ali ipak neke ljepše od drugih? 235 „Poslušajte“, reče on: „Svi koji su patili za ime Gospodnje, Gospodin ih smatra časnima; i svi su im prijestupi izbrisani jer su pretrpjeli smrt za ime Sina Božjega.“ 236 Čujte sada zašto su im plodovi različiti i neki od njih nadmašuju druge, oni koji su, dovedeni pred suce i upitani, nisu zanijekali Gospodina, nego su spremno trpjeli; ovi su časniji kod Gospodina. Dakle, ovo su plodovi koji su najljepši. 237 Ali oni koji su bili bojažljivi i sumnjičavi, te su u sebi razmišljali trebaju li priznati ili zanijekati Krista, a ipak su patili; njihovi su plodovi manji, jer im je ta misao došla u srca. 238 Jer zla je i loša misao za slugu razmišljati hoće li zanijekati svog gospodara. Pazite dakle, vi koji imate takve misli, da ta misao ne ostane u vama i da ne umrete Bogu. 239 Ali vi koji podnosite smrt radi njegova imena, dužni ste častiti Gospodina, jer vas je smatrao dostojnima nositi njegovo ime; i da ćete biti oslobođeni od svih svojih grijeha. 240 I zašto se onda radije ne smatrate sretnima? Da, zaista mislite da ako tko među vama trpi, čini veliko djelo? Jer Gospodin vam daje život, a vi to ne znate. Jer vaši prijestupi tlačili su vas; i da niste trpjeli radi njegova imena, sada biste bili mrtvi Gospodinu, 241 Zato vam ovo govorim koji razmišljate hoćete li ga priznati ili zanijekati; priznajte da imate Gospodina za Boga svoga; da ga se, zanijekavši, ne biste predali u okove. 242 Jer svi narodi kažnjavaju svoje sluge koji niječu svoje gospodare; što mislite da će vam učiniti Gospodin, koji ima moć nad svim stvarima?
243 Uklonite stoga iz srca ove sumnje, da biste mogli vječno živjeti Bogu. 244 Što se tiče dvanaeste gore, koja je bila bijela, to su oni koji su vjerovali poput iskrene djece, u čije misli nikada nije ušla zloba, niti su ikada znali što je grijeh, već su uvijek ostali u svojoj čestitosti. 245 Stoga će ovakvi ljudi bez ikakve sumnje baštiniti kraljevstvo Božje; jer nikada ni u čemu nisu oskvrnuli zapovijedi Božje, nego su u iskrenosti ostali u istom stanju sve dane svog života. 246 Dakle, tko god bude, reče, neka ostane kao djeca bez zlobe; bit će časniji od svih o kojima sam do sada govorio; jer svu takvu djecu Gospodin časti i smatra prvima od svih. 247 Blago vama koji od sebe uklonite svaku zloću i obučete nevinost, jer ćete najprije vidjeti Gospodina. 248 I nakon što je tako završio svoje objašnjenje svih planina, rekoh mu: “Gospodine, pokaži mi sada i što se tiče kamenja koje je doneseno iz ravnice i stavljeno u toranj u sobu onih koji su odbačeni:” 249 Kao i u vezi s onim okruglim kamenjem koje je dodano u gradnju tornja: a također i s onim koje je još uvijek ostalo okruglo. 250 ¶ Čujte sada, kaže on, o onom kamenju koje je doneseno iz ravnice u zgradu tornja i postavljeno u mjesto onih koji su odbačeni; to je korijenje te bijele planine. 251 Stoga, budući da su oni koji su vjerovali u tu planinu bili vrlo nevini, gospodar ove kule naredio je da se oni koji su bili od korijena ove planine smjeste u zgradu. 252 Jer je znao da ako budu smješteni u ovu zgradu, ostat će sjajni; niti će itko od njih više postati crn. 253 Ali da je dodao na ovaj način s ostalih planina, gotovo bi morao ponovno posjetiti toranj i očistiti ga. 254 Sada sve ovo bijelo kamenje su mladići koji su povjerovali ili će povjerovati; jer su svi iste vrste. Blago ovoj vrsti, jer je nevina. 255 Čujte sada i o tom okruglom i sjajnom kamenju: sve je to s ove bijele planine. Ali zato se nalazi okruglim, jer ih je njihovo bogatstvo malo zamračilo od istine i zaslijepilo im oči: 256 Ipak, oni nikada nisu odstupili od Gospodina, niti je ikakva zla riječ izašla iz njihovih usta; nego sve pravednost, krepost i istina. 257 Kad je dakle Gospodin vidio njihove misli i da bi mogli ukrasiti istinu, zapovjedio je da nastave činiti dobro i da im se bogatstvo smanji. 258 Jer nije htio da se potpuno oduzmu, da bi s onim što je ostalo činili dobro i živjeli Bogu; jer i oni su dobre vrste. 259 Stoga je od njih bilo malo odsječeno, i tako su bili stavljeni u gradnju ove kule. 260 ¶ Što se tiče ostalih koji su i dalje bili okrugli i nisu bili prikladni za gradnju ove kule, jer još nisu primili pečat; oni su vraćeni na svoje mjesto, jer su se pokazali vrlo okruglima. 261 Ali ovaj sadašnji svijet mora im biti odsječen, i taštine njihova bogatstva; i tada će biti prikladni za kraljevstvo Božje. Jer moraju ući u kraljevstvo Božje, jer je Bog blagoslovio ovu nevinu vrstu. 262 Nitko od njih stoga neće otpasti; jer ako bi koji od njih, kušan od đavla, sagriješio, uskoro će se vratiti Gospodinu Bogu svome.
Treća knjiga Herminog pastira - Similitude
263 Ja, anđeo pokajanja, smatram vas sretnima, sve koji ste nevini poput male djece, jer je vaš dio dobar i častan kod Gospodina. 264 I kažem svima vama koji ste primili ovaj pečat; čuvajte jednostavnost i ne sjećajte se prijestupa koji su vam počinjeni, niti nastavite u zlobi ili gorčini zbog sjećanja na prijestupe. 265 Nego postanite jedan duh i osigurajte lijekove za ove zle rane i uklonite ih od sebe; da se gospodar ovaca tome raduje; jer će se radovati ako sve nađe zdravima. 266 Ali ako se koja od ovih ovaca nađe raspršena, teško pastirima; ali ako se i sami pastiri rasprše, što će odgovoriti gospodaru ovčinjaka? Hoće li reći da su ih ovce uznemirile? Ali im se neće vjerovati. 267 Jer nevjerojatno je da pastir trpi zbog svog stada; i bit će još kažnjeniji zbog svoje laži. 268 Ja sam pastir i moram posebno o vama izvijestiti. 269 ¶ Zato pazite na sebe dok se kula još gradi. Gospodin prebiva u onima koji ljube mir; jer mir je ljubljen; ali daleko je od svadljivih i onih koji su puni zloće. 270 Zato mu vrati duh cijelog, kao što si ga i primio. Jer ako daš valjaču haljinu novu i cijelu, očekivat ćeš da ćeš je opet dobiti cijelu; ako ti je dakle valjač vrati razderanu, hoćeš li je primiti? 271 Ne bi li se odmah razljutio i prekorio ga govoreći: ‘Dao sam ti cijelu svoju haljinu; zašto si je razderao i učinio je beskorisnom za mene? Sada mi više ne koristi zbog pukotine koju si na njoj napravio. Ne bi li sve to rekao valjaču zbog pukotine koju je napravio na tvojoj haljini?’ 272 Ako se dakle brineš za svoju odjeću i žališ se što je nisi primio cijelu, što misliš da će učiniti Gospodin koji ti je dao svog Duha cijelog, a ti si ga učinio sasvim nekorisnim, tako da ne može biti koristan svom Gospodinu? Jer pokvaren od tebe, više mu nije koristan. 273 Neće li dakle Gospodin učiniti isto sa svojim Duhom, zbog tvoga djela? Nesumnjivo, rekoh, učinit će isto svima onima koje nađe da se i dalje sjećaju uvreda. 274 Ne gazi dakle pod nogama, rekao je, njegovu milost; nego ga radije časti, jer je tako strpljiv s vašim prijestupima, a ne kao jedan od vas; nego se pokajte, jer će vam to biti korisno. 275 ¶ Sve ovo što je gore napisano, ja pastir, anđeo pokajanja, pokazao sam i govorio slugama Božjim. 276 Ako dakle vjerujete i poslušate ove riječi i hodite po njima i ispravite svoje putove, živjet ćete. Ali ako ostanete u zlobi i sjećanju na uvrede, nijedan takav grešnik neće živjeti Bogu. 277 Sve ovo što sam trebao reći, ovako sam vam predao. Tada me pastir upita: "Jesi li me sve pitao?" Odgovorih: "Gospodine, jesam." 278 Zašto onda, reče, nisi pitao o razmacima ovog kamenja koje je postavljeno u građevinu, da ti i to objasnim? Odgovorih: Gospodine, zaboravio sam. Čuj dakle, reče, i o ovome. 279 To su oni koji su sada čuli ove naredbe i pokajali se svim srcem; 280 I kad je Gospodin vidio da je njihovo pokajanje dobro i čisto i da u njemu mogu nastaviti, zapovjedio je da se njihovi prijašnji grijesi izbrišu. Jer ta mjesta bijahu njihovi grijesi i stoga su izravnana kako se ne bi mogla vidjeti.
SLIČNOST 10 1 Nakon što sam napisao ovu knjigu, anđeo koji me predao pastiru uđe u kuću u kojoj sam bio i sjede na krevet, a pastir stajaše mu zdesna. 2 Tada me dozva i reče mi: “Predao sam tebe i tvoju kuću ovom pastiru da te on zaštiti.” Rekao sam: “Da, Gospodine.” 3 Ako dakle, reče, budeš zaštićen od svih nevolja i od svake okrutnosti i budeš uspješan u svakoj dobroj riječi i djelu; i budeš imao svu krepost i pravednost; hodi po onim zapovijedima koje ti je dao i imat ćeš vlast nad svakim grijehom. 4 Jer ako budeš vršio te zapovijedi, sva požuda i užitak ovoga svijeta bit će ti podložni; i uspjeh će te pratiti u svakom dobrom pothvatu. 5 Prihvati stoga njegovu ozbiljnost i skromnost prema tebi i reci svima da je u velikoj časti i ugledu kod Boga te da je knez velike vlasti i moćan u svojoj službi. 6 Samo njemu je po cijelom svijetu povjerena moć pokajanja. Ne čini li ti se da on ima veliki autoritet? 7 Ali vi prezirete njegovu dobrotu i skromnost koju prema vama iskazuje. 8 ¶ Rekoh mu: "Gospodaru, pitaj ga otkad je ušao u moju kuću jesam li učinio što nereda ili ga uvrijedio u čemu?" 9 Znam, reče on, da nisi učinio ništa nereda, niti ćeš od sada učiniti nešto slično; i zato ti ovo govorim da bi ustrajao; jer mi je dao dobar izvještaj o tebi, 10 Ali govorit ćeš ovo drugima, da oni koji su se pokajali ili će se pokajati, budu istog mišljenja kao i ti; i on će mi dati jednako dobar izvještaj o njima, i ja ću učiniti isto Gospodinu. 11 Odgovorih; Gospodine, svim ljudima objavljujem čudesna djela Božja; i nadam se da će se svi koji ih ljube i koji su prije griješili, kada čuju ove stvari, pokajati i vratiti život. 12 "Nastavite dakle", reče on, "u ovoj službi i ispunite je. I tko god bude činio po zapovijedima ovog pastira, živjet će i imat će veliku čast i ovdje i kod Gospodina." 13 Ali oni koji ne čuvaju njegove zapovijedi, bježe od svog života i protive mu se. A oni koji ne slijede njegove zapovijedi, predat će se smrti i bit će krivi za vlastitu krv. 14 Ali ja ti kažem, drži se ovih zapovijedi i naći ćeš lijeka za sve svoje grijehe. 15 ¶ Štoviše, poslao sam ove djevice da žive s tobom; jer sam vidio da su vrlo ljubazne prema tebi. Stoga ćeš ih imati za pomoćnice da bi bolje vršio zapovijedi koje ti je dao; jer se te zapovijedi ne mogu vršiti bez ovih djevica. 16 Vidim kako su voljni biti s tobom; i zapovjedit ću im da ne odu svi iz tvoje kuće. 17 Samo očisti svoju kuću, jer će oni rado živjeti u čistoj kući. Jer su čisti i čedni i marljivi; i svi oni imaju milost kod Gospodina. 18 Ako dakle imaš kuću čistu, ostat će s tobom. Ali ako se nimalo ne oskvrne, odmah će otići iz tvoje kuće: jer ove djevice ne mogu podnijeti nikakvu vrstu oskvrnuća. 19 Rekoh mu: ‘Gospodine, nadam se da ću im se tako svidjeti da će uvijek rado boraviti u mojoj kući. I kao što se onaj kome si me povjerio ne žali na mene, tako se ni oni neće žaliti.’ 20 Tada reče tom pastiru: Vidim da će sluga Božji živjeti i držati se ovih zapovijedi i smjestiti ove djevice u čisto prebivalište.
Treća knjiga Herminog pastira - Similitude
21 Rekavši to, preda me natrag tome pastiru, a zatim dozva djevice i reče im: “Budući da vidite da ćete rado živjeti u kući ovoga čovjeka, preporučujem vam njega i njegovu kuću da se nipošto ne udaljavate od njegove kuće.” I oni rado poslušaše te riječi. 22 ¶ Tada mi reče: “Muževno nastavi u svojoj službi, objavi svim ljudima velike stvari Božje i naći ćeš milost u ovoj službi.” 23 I tko god bude hodio po ovim zapovijedima, živjet će i bit će sretan u svom životu. Ali onaj tko ih zanemari, neće živjeti i bit će nesretan u svom životu. 24 Reci svima da tko god može činiti dobro, ne prestaje činiti dobra djela, jer im je to korisno. Jer bih želio da svi ljudi budu oslobođeni neugodnosti u kojima se nalaze. 25 Jer onaj tko u svakodnevnom životu ima oskudice i trpi neugodnosti, nalazi se u velikoj muci i nuždi. Tko god dakle takvu dušu izbavi iz nužde, zadobiva veliku radost. 26 Jer onaj tko je ožalošćen takvim neugodnostima, jednako je mučen kao da je u okovima. I mnogi su zbog takvih nesreća, ne mogavši ih podnijeti, odlučili čak i sami sebe uništiti. 27 Stoga onaj tko zna za nesreću takvog čovjeka i ne oslobodi ga od nje, čini veliki grijeh i kriv je za njegovu krv. 28 Zato se vješto bacajte u dobra djela, svi oni kojima je Gospodin dao sposobnost, da se ne dovrši gradnja kule dok oklijevate s njihovim činjenjem; jer se zbog vas gradnja zaustavlja. 29 Ako se dakle ne požurite činiti dobro, kula će biti dovršena, a vi ćete biti isključeni iz nje. 30 I nakon što je to sa mnom rekao, ustade s postelje i ode, vodeći sa sobom pastira i djevice. 31 Ali mi reče da će vratiti pastira i djevice u moju kuću. Amen.