Druga poslanica Klementa Korinćanima POGLAVLJE 1 1 Braćo, trebali bismo tako misliti o Isusu Kristu kao o Bogu: kao o sucu živih i mrtvih; niti bismo trebali manje misliti o svom spasenju. 2 Jer ako o njemu mislimo loše, nadat ćemo se da ćemo od njega primiti samo neke male stvari. 3 A ako tako učinimo, griješit ćemo, ne mareći odakle smo pozvani, i od koga, i na koje mjesto; i koliko se Isus Krist udostojio pretrpjeti za nas. 4 Kakvu ćemo mu dakle nagradu dati? Ili kakav plod koji bi bio dostojan onoga što nam je dao? 5 Jer doista, koliko su velike te prednosti koje mu dugujemo u odnosu na našu svetost? On nas je prosvijetlio: kao otac, nazvao nas je svojom djecom; spasio nas koji smo bili izgubljeni i propali. 6 Kakvu ćemo mu hvalu dati? Ili kakvu nagradu koja bi mogla biti odgovorna za ono što smo primili? 7 Bili smo manjkavi u svom razumijevanju; klanjali smo se kamenju i drvu; zlatu, srebru i mjedi, djelima ljudskih ruku; i cijeli naš život nije bio ništa drugo nego smrt. 8 Stoga, budući obavijeni tamom i imajući takvu maglu pred očima, pogledali smo gore i njegovom voljom odbacili oblak kojim smo bili okruženi. 9 Jer se smilovao nad nama i, ganut u srcu svome prema nama, spasio nas je, vidjevši u nama mnogo prijestupa i propasti; i vidjevši da nemamo nikakve nade u spasenje osim po njemu. 10 Jer on nas koji nismo bili pozvali i svidjelo mu se ni iz čega dati nam biće. POGLAVLJE 2 1 Raduj se, nerotkinjo koja ne rađaš, kliči i viči ti koja ne rađaš; jer osamljena ima mnogo više djece nego ona koja ima muža. 2 Rekavši: "Raduj se, neplodnice koja ne rađaš", govorio je o nama, jer naša crkva bijaše neplodna prije nego što joj djeca bijahu dana. 3 I opet; kad je rekao, Vapi ti koja ne rađaš, time je podrazumijevao ovo: Da poput žena u rađaonicama, ne prestanemo obilno upućivati molitve svoje Bogu. 4 A što slijedi, budući da osamljena ima više djece nego ona koja ima muža: stoga je dodano, jer je naš narod, koji se čini da ga je Bog napustio, sada vjerujući u njega, postao brojniji od onih koji su se činili da imaju Boga. 5 I drugo Pismo kaže: Nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike na pokajanje. To znači ovo: da se moraju spasiti oni koji su izgubljeni. 6 Jer to je, uistinu, uistinu veliko i divno, ne potvrđivati ono što još stoji, nego ono što padne. 7 Tako se i Kristu činilo dobrim spasiti izgubljeno; i došavši na svijet, spasi mnoge i pozva nas koji smo već bili izgubljeni.
8 Budući da nam je dakle iskazao toliko milosrđe; i ponajviše zato, mi koji smo živi, više ne prinosimo žrtve mrtvim bogovima niti im iskazujemo slavu, nego smo po njemu dovedeni do spoznaje Oca istine. 9 Čime ćemo pokazati da ga uistinu poznajemo, ako ne time da se ne odreknemo onoga po kome smo ga upoznali? 10 Jer i on sam veli: ‘Tko prizna mene pred ljudima, priznat ću i ja njega pred Ocem svojim.’ To je dakle naša nagrada ako priznamo onoga po kome smo spašeni. 11 Ali čime ga moramo ispovijedati? - Naime, time što činimo ono što on govori i ne kršimo njegove zapovijedi: time što ga štujemo ne samo usnama, nego svim srcem i svom pameti. Jer u Izaiji kaže: Ovaj me narod štuje usnama, ali srce im je daleko od mene. 12 Nemojmo ga dakle zvati samo Gospodinom; jer nas to neće spasiti. Jer on veli: Neće se spasiti svaki koji mi govori Gospodine, Gospodine, nego onaj koji čini pravdu. 13 Zato, braćo, ispovijedajmo ga djelima svojim: ljubeći jedni druge; ne čineći preljub, ne govoreći zlo jedni drugima, ne zavideći jedni drugima; nego budimo umjereni, milosrdni, dobri. 14 Imajmo i međusobno razumijevanje patnji i ne budimo pohlepni za novcem, nego ispovijedajmo Boga svojim dobrim djelima, a ne onima koji su drugačiji. 15 Ne bojmo se ljudi, nego Boga. Stoga, ako bismo činili takve zloće, Gospodin je rekao: ‘Ako biste se pridružili meni u mom naručju i ne biste čuvali moje zapovijedi, odbacio bih vas i rekao vam: ‘Odlazite od mene! Ne znam odakle ste, vi koji činite bezakonje.’ POGLAVLJE 3 1 Zato, braćo, dragovoljno, radi savjesti, ostavimo putovanje u ovome svijetu i vršimo volju onoga koji nas je pozvao. Ne bojmo se otići iz ovoga svijeta. 2 Jer Gospodin veli: ‘Bit ćete kao ovce među vukovima.’ Petar odgovori i reče: ‘A što ako vukovi rastrgaju ovce?’ Isus reče Petru: ‘Neka se ovce ne boje vukova nakon smrti. Ni vi se ne bojte onih koji vas ubijaju, a poslije vam više ništa ne mogu učiniti. Bojte se onoga koji nakon vaše smrti ima vlast baciti i dušu i tijelo u pakao.’ 3 Jer razmislite, braćo, da je boravak ovog tijela u sadašnjem svijetu samo kratak i kratkotrajan, ali obećanje Kristovo je veliko i divno, čak i ostatak kraljevstva koje dolazi i vječni život. 4 Što onda moramo učiniti da bismo to postigli? — Moramo urediti svoj život sveto i pravedno, te gledati na sve stvari ovoga svijeta kao da nisu naše i ne željeti ih. Jer, ako ih želimo posjedovati, otpadamo s puta pravednosti. 5 Jer ovako govori Gospodin: 'Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ako dakle želimo služiti Bogu i Mamonu, to će nam biti uzaludno. Jer što će nam koristiti ako tko dobije sav svijet, a naudi svojoj duši?' 6 Ovaj i budući svijet dva su neprijatelja. Ovo govori o preljubu i pokvarenosti, o pohlepi i prijevari; ali ih se odriče. 7 Stoga ne možemo biti prijatelji oboma; nego moramo odlučiti napustiti jedno i uživati u drugome. I mislimo da je bolje mrziti sadašnje stvari, kao malene, kratkotrajne i propadljive, a ljubiti one koje će doći, koje su uistinu dobre i neraspadljive. 8 Jer ako vršimo volju Kristovu, naći ćemo pokoj; ako li ne, ništa nas neće izbaviti od vječne muke ako ne poslušamo