Luka POGLAVLJE 1 1 Budući da su se mnogi prihvatili da po redu izlože izjavu onih stvari u koje se među nama najsigurnije vjeruje, 2 Kao što su ih predali nama, koji smo od početka bili očevici i službenici Riječi; 3 I meni se učinilo dobrim, budući da sam od početka savršeno razumio sve stvari, da ti napišem redom, preuzvišeni Teofile, 4 Da bi mogao znati pouzdanost onoga u što si poučen. 5 Bio je u danima Heroda, kralja Judeje, neki svećenik po imenu Zaharija, iz reda Abia; njegova žena je bila od kćeri Aronovih, a zvala se Elizabeta. 6 I obojica bijahu pravedni pred Bogom, živeći bez mane po svim zapovijedima i uredbama Gospodnjim. 7 Ali nisu imali djeteta jer je Elizabeta bila nerotkinja, a oboje su bili već u poodmaklim godinama. 8 I dogodi se da, dok je on vršio svećeničku službu pred Bogom po redu svoga reda, 9 Prema običaju svećeničke službe, ždrijeb mu je bio paliti tamjan kad bi ulazio u hram Gospodnji. 10 A sve mnoštvo naroda molilo se vani za vrijeme kadenja. 11 I ukaza mu se anđeo Gospodnji stojeći s desne strane kadionog žrtvenika. 12 Kad ga Zaharija ugleda, uznemiri se i obuze ga strah. 13 Ali anđeo mu reče: Ne boj se, Zaharija, jer je tvoja molitva uslišana; a žena tvoja Elizabeta rodit će ti sina i nadjenut ćeš mu ime Ivan. 14 Imat ćeš radost i veselje; i mnogi će se radovati njegovom rođenju. 15 Jer on će biti velik u očima Gospodnjim i neće piti vina ni žestoka pića; i bit će ispunjen Duhom Svetim još od majčine utrobe. 16 I mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. 17 I on će ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj, da obrati srca očeva k djeci, i neposlušne k mudrosti pravednih; da pripravi narod pripravljen za Gospodina. 18 Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću to znati?" jer ja sam star čovjek, a žena mi je u godinama. 19 Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel, koji stojim pred Bogom; i poslan sam da govorim s tobom i da ti objavim ovu radosnu vijest. 20 I, gle, ti ćeš biti nijem i nećeš moći govoriti sve do dana kada će se ovo dogoditi, jer ne vjeruješ mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme. 21 I narod je čekao Zahariju i čudio se što se tako dugo zadržao u hramu. 22 Kad je izašao, nije mogao govoriti s njima, a oni su opazili da je vidio viđenje u hramu, jer im je dao znak i ostao nijem. 23 I dogodi se da, čim su se navršili dani njegove službe, on ode svojoj kući. 24 Nakon tih dana njegova žena Elizabeta zatrudnje i skrivala se pet mjeseci govoreći: 25 Tako je Gospodin postupio sa mnom u danima kad me pogledao da skine s mene sramotu među ljudima.
26 I u šestom mjesecu anđeo Gabriel je poslan od Boga u grad Galileju, po imenu Nazaret, 27 Djevici zaručenoj s čovjekom po imenu Josip, iz kuće Davidove; a djevici je bilo ime Marija. 28 Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milostiva, Gospodin s tobom! Blagoslovljena ti među ženama!" 29 Kad ga je vidjela, zbunila se njegovim riječima i razmišljala kakav bi to bio pozdrav. 30 Anđeo joj reče: Ne boj se, Marijo, jer si našla milost u Boga. 31 I evo, ti ćeš začeti u utrobi svojoj i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime ISUS. 32 On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega, i Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. 33 On će kraljevati nad kućom Jakovljevom zauvijek; i njegovom kraljevstvu neće biti kraja. 34 Tada Marija reče anđelu: "Kako će to biti kad ja ne poznajem čovjeka?" 35 Anđeo joj odgovori i reče: Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti; zato će se i ono sveto što će se od tebe roditi zvati Sin Božji. 36 I evo, tvoja rođakinja Elizabeta, i ona je začela sina u svojoj starosti, i ovo je šesti mjesec kod nje, koja se zove nerotkinja. 37 Jer Bogu ništa neće biti nemoguće. 38 Marija reče: Evo službenice Gospodnje! neka mi bude po riječi tvojoj. I anđeo je otišao od nje. 39 U one dane Marija ustade i žurno ode u planinu, u grad Judin. 40 Ušao je u Zaharijinu kuću i pozdravio Elizabetu. 41 Kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi. i Elizabeta se ispuni Duhom Svetim: 42 Ona povika iza glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!" 43 A otkud meni ovo da dođe k meni majka Gospodina mojega? 44 Jer, gle, čim je glas tvoga pozdrava odjeknuo u mojim ušima, zaigra dijete od radosti u mojoj utrobi. 45 Blago onoj koja je povjerovala, jer će se ispuniti ono što joj je rečeno od Gospodina. 46 Marija reče: Veliča duša moja Gospodina, 47 I obradova se duh moj u Bogu, mom Spasitelju. 48 Jer on pogleda na poniznost svoje službenice: jer, evo, od sada će me svi naraštaji zvati blaženom. 49 Jer On koji je moćni učinio mi je velike stvari; i sveto je ime njegovo. 50 I njegova je milost na onima koji ga se boje od koljena do koljena. 51 Pokazao je snagu rukom svojom; on je raspršio ohole u mašti srca njihova. 52 Svrgnuo je moćne s njihovih sjedišta, a uzvisio one ponižene. 53 Gladne je napunio dobrima; a bogate otpusti prazne. 54 On je pružio pomoć svome sluzi Izraelu, sjećajući se svoje milosti; 55 Kao što je govorio našim ocima, Abrahamu i njegovom potomstvu zauvijek. 56 Marija osta s njom oko tri mjeseca i vrati se svojoj kući. 57 Došlo je Elisabethino puno vrijeme da se rodi; i rodila je sina. 58 I čuše njezini susjedi i njezini rođaci kako joj je Gospodin iskazao veliku milost; i veselili su se s njom.