Smrt , pokop i uskrsnuće Isusa Krista Tada Mojsije sazva sve starješine Izraelove i reče im: "Izvucite i uzmite sebi janje po jedno janje po obiteljima svojim i zakoljite pashalno jagnje. Uzmite kitu izopa i umočite je u krv koja je u zdjeli. Pomažite dovratnik i oba dovratnika krvlju koja je u zdjeli. Nitko od vas ne smije izlaziti na vrata svoje kuće do jutra. Jer će Jahve proći da udari Egipćane. Kad vidi krv na dovratniku i na oba dovratnika, Jahve će proći pored vrata i neće dopustiti da zatirač uđe u vaše kuće da vas udari." Izlazak 12:21-23 Ako je tko počinio grijeh koji zaslužuje smrt i treba ga pogubiti, pa ga objesiš na drvo, ne smije mu tijelo prenoćiti na drvetu, nego ga istoga dana pokopaj. Jer je obješen proklet od Boga, da se ne oskvrne zemlja tvoja koju ti Jahve, Bog tvoj, daje u baštinu. Ponovljeni zakon 21:22-23 Jer me psi okružiše, zbor bezbožnika me opkoli, probodo mi ruke i noge. Mogu izbrojati sve kosti svoje, gledaju me i netremice me gledaju. Dijele mi haljine među sobom, za odijelo moje bacaju ždrijeb. Psalam 22:16-18 A nakon šezdeset i dva tjedna Mesija će biti pogubljen, ali ne za sebe; a narod kneza koji će doći uništit će grad i svetište; i kraj će mu biti potop, i do kraja rata određena su pustošenja. Daniel 9:26 I izliću na dom Davidov i na stanovnike Jeruzalema duh milosti i prošnje. Pogledat će na mene koga su proboli i naricat će za njim kao što se tuguje za jedincem, i bit će gorko za njim kao što se gorko za prvencem. Zaharija 12:10 Jer vam najprije predadoh ono što i ja primih: da je Krist umro za grijehe naše po Pismima, da je pokopan i da je uskrsnuo treći dan po Pismima, 1. Korinćanima 15:3-4
Prorok Izaija Izaija 53 1 Tko je povjerovao našem izvještaju? Kome se otkrila ruka Gospodnja? 2 Jer će pred njim rasti kao mlada biljka, kao korijen iz suhe zemlje; nema obličja ni ljepote; i kad ga vidimo, nema ljepote da bismo ga željeli. 3 Prezren je i odbačen od ljudi, čovjek boli i vješt u nevoljama; i mi kao da smo sakrili svoja lica od njega; bio je prezren i nismo ga cijenili. 4 Zaista, on je preuzeo naše boli i nosio naše boli, a mi smo ga smatrali pogođenim, udarenim od Boga i poniženim. 5 Ali on je bio ranjen zbog naših prijestupa, bio je mučen zbog naših bezakonja: kazna našeg mira bila je na njemu; i njegovim smo ranama ozdravljeni. 6 Svi smo mi kao ovce zalutali, svaki je skrenuo svojim putem, i Jahve je na njega svalio bezakonje svih nas. 7 Bio je tlačen i mučen, ali nije otvorio usta svojih; odveden je kao janje na klanje i kao ovca pred onima koji je strižu nijema, tako nije otvorio usta svojih.
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
8 Uzet je iz tamnice i s suda: i tko će objasniti njegov rod? Jer je istrijebljen iz zemlje živih; zbog prijestupa moga naroda bio je udaren. 9 I on je s bezbožnicima napravio grob, a u smrti svojoj s bogatima; jer nije učinio nasilja, niti je u ustima njegovim bilo prijevare. 10 Ali Gospodinu se svidjelo da ga satre, dao mu je bol: kad mu prineseš dušu kao žrtvu za grijeh, vidjet će svoje potomstvo, produžit će svoje dane i volja će Gospodinova uspjeti u njegovoj ruci. 11 Vidjet će muke duše svoje i nasitit će se: svojim će znanjem mnoge opravdati moj pravedni sluga, jer će nositi njihove bezakonja. 12 Zato ću mu dati dio među velikašima i plijen će dijeliti s jakima, jer je dušu svoju izlio na smrt i bio je ubrojen među prijestupnike; on je nosio grijeh mnogih i zauzimao se za prijestupnike.
Evanđelje po Mateju Matej 26 1 Kad Isus završi sve te riječi, reče svojim učenicima: 2 Znate da je za dva dana blagdan Pashe i Sin Čovječji bit će predan da bude razapet. 3 Tada se sabraše glavni svećenici, pismoznanci i starješine narodne u dvor velikog svećenika koji se zvao Kajfa, 4 I dogovarali se da Isusa prijevarom uhvate i ubiju. 5 Ali oni rekoše: "Ne na blagdan, da ne nastane pobuna među narodom." 6 Dok je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna gubavca, 7 Pristupi mu žena s alabastrenom posudicom dragocjene masti i izlije mu je na glavu dok je sjedio za stolom. 8 A kad su to vidjeli njegovi učenici, razgnjeviše se govoreći: "Čemu ovo rasipanje?" 9 Jer se ova mast mogla skupo prodati i dati siromasima. 10 Kad Isus to razumje, reče im: " Zašto mučite ženu? Učinila je dobro djelo za mene." 11 Jer siromahe uvijek imate sa sobom, a mene nemate uvijek. 12 Jer time što je izlila ovu mast na moje tijelo, učinila je to za moj pokop. 13 Zaista vam kažem: Gdje god se propovijeda ovo evanđelje po svemu svijetu, pripovijedat će se i ovo što je ova žena učinila, u spomen na nju. 14 Tada jedan od dvanaestorice, zvani Juda Iškariot, ode k glavnim svećenicima, 15 I reče im: “Što ćete mi dati, a ja ću vam ga predati?” I oni sklopiše s njim savez za trideset srebrnjaka. 16 I od tada je tražio priliku da ga izda. 17 Prvoga dana beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i rekoše mu: "Gdje hoćeš da ti pripravimo pashu?" 18 A on reče: " Idite u grad k takvome čovjeku i recite mu: Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu; u tvojoj ću kući slaviti pashu sa svojim učenicima." 19 Učenici učiniše kako im Isus zapovjedi i pripraviše pashu. 20 A kad je nastala večer, sjede za stol s dvanaestoricom. 21 I dok su jeli, reče im: " Zaista vam kažem, jedan će me od vas izdati." 22 Oni se silno ražalostiše i počeše ga svaki od njih pitati: "Gospodine, jesam li ja?" 23 A on odgovori i reče: " Tko umoči ruku sa mnom u zdjelu, taj će me izdati." 24 Sin Čovječji odlazi kako je o njemu pisano; ali teško onome čovjeku koji izda Sina Čovječjega! Bilo bi bolje za tog čovjeka da se nije ni rodio. 25 Tada odgovori Juda, njegov izdajica, i reče: "Učitelju, jesam li ja?" On mu reče: " Ti si rekao." 26 I dok su jeli, Isus uze kruh, blagoslovi ga, razlomi i dade učenicima govoreći: " Uzmite, jedite! Ovo je tijelo moje." 27 I uze čašu, zahvali i dade im je govoreći: " Pijte iz nje svi!" 28 Jer ovo je moja krv novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi oproštenja grijeha. 2
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
29 Ali kažem vam, od sada neću piti od ovog roda vinove loze do onoga dana kad ga budem pio s vama novoga u kraljevstvu Oca svoga. 30 I otpjevavši himnu, iziđoše na Maslinsku goru. 31 Tada im Isus reče: " Svi ćete se vi sablazniti o mene ove noći. Jer pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se raspršiti." 32 Ali nakon što uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju. 33 Petar mu odgovori: "Ako se svi sablazne zbog tebe, ja se nikada neću sablazniti." 34 Isus mu reče: " Zaista ti kažem: noćas, prije nego što pijetao zapjeva, triput ćeš me zatajiti." 35 Petar mu reče: "Ako bih i umro s tobom, neću te zanijekati." Tako su rekli i svi učenici. 36 Tada dođe Isus s njima u mjesto zvano Getsemani i reče učenicima: " Sjednite ovdje dok ja odem onamo i pomolim se." 37 I uze sa sobom Petra i oba Zebedejeva sina te poče tugovati i biti vrlo tužan. 38 Tada im reče: " Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom." 39 I ode malo dalje, pade licem na zemlju i moli se: " Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša! Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš." 40 I dođe k učenicima i nađe ih gdje spavaju pa reče Petru: " Niste mogli jedan sat bdjeti sa mnom?" 41 Bdijte i molite se da ne padnete u napast! Duh je doduše voljan, ali tijelo je slabo. 42 I ode po drugi put i pomoli se govoreći: " Oče moj, ako me ova čaša ne može mimoići, a da je ne pijem, neka bude volja tvoja." 43 I vrativši se nađe ih opet kako spavaju; jer im oči bijahu otežale. 44 I ostavi ih, ode i pomoli se treći put govoreći iste riječi. 45 Tada dođe k učenicima i reče im: " Spavajte i počivajte! Evo, čas je došao i Sin Čovječji predaje se u ruke grešnika." 46 Ustanite, idemo! Evo, približio se onaj koji me izdaje. 47 Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime veliko mnoštvo s mačevima i toljagama poslano od glavnih svećenika i starješina narodnih. 48 A izdajica ga dade im znak: "Koga god poljubim, to je on; čvrsto ga držite." 49 I odmah pristupi Isusu i reče: "Zdravo, Učitelju!" I poljubi ga. 50 Isus mu reče: " Prijatelju, zašto si došao?" Tada pristupiše, staviše ruke na Isusa i uhvatiše ga. 51 I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom pruži ruku, izvuče mač i udari slugu velikoga svećenika te mu odsiječe uho. 52 Isus mu tada reče: " Vrati mač na njegovo mjesto! Jer svi koji se mača hvataju, od mača će i poginuti." 53 Misliš li da ne mogu sada moliti svoga Oca i on će mi odmah dati više od dvanaest legija anđela? 54 Ali kako će se onda ispuniti Pisma koja kažu da tako mora biti? 55 U taj isti čas reče Isus mnoštvu: " Kao na razbojnika ste izašli s mačevima i toljagama da me uhvatite? Svaki dan sjedio sam s vama u hramu i učio, a vi me ne uhvatiste." 56 Ali sve se to dogodilo da se ispune proročke pisma. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu. 57 A oni koji su uhvatili Isusa odvedoše ga k Kajfi, velikom svećeniku, gdje se okupili pismoznanci i starješine. 58 Petar ga je izdaleka slijedio do dvora velikoga svećenika. Uđe unutra i sjede sa slugama da vidi svršetak. 59 A glavni svećenici i starješine i cijelo vijeće tražili su lažno svjedočanstvo protiv Isusa da ga pogube; 60 Ali ne nađoše nikoga; premda su došli mnogi lažni svjedoci, ipak ne nađoše nikoga. Napokon dođoše dva lažna svjedoka, 61 I reče: “Ovaj reče: ‘Mogu razvaliti hram Božji i za tri dana ga sagraditi.’” 62 Veliki svećenik ustade i reče mu: "Zar ništa ne odgovaraš? Što ovi svjedoče protiv tebe?" 63 Isus je šutio. A veliki svećenik odgovori i reče mu: "Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Krist, Sin Božji."
3
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
64 Isus mu reče: " Ti si rekao. Ali vam kažem: Od sada ćete vidjeti Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na nebeskim oblacima." 65 Tada veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci? Evo, sada ste čuli njegovu hulu." 66 Što mislite? Odgovorili su: "Kriv je smrti." 67 Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga; a drugi su ga udarali dlanovima svojih ruku, 68 Govoreći: "Prorokuj nam, Kriste, tko te udario?" 69 Petar je sjedio vani u dvoru. I pristupi mu jedna djevojka govoreći: "I ti si bio s Isusom Galilejskim." 70 A on zaniječe pred svima: "Ne znam što govoriš." 71 A kad je izašao u trijem, ugleda ga druga sluškinja i reče onima koji su ondje bili: "I ovaj je bio s Isusom iz Nazareta." 72 I ponovno se zaklevši, on zaniječe: "Ne poznajem toga čovjeka." 73 Nakon nekog vremena pristupiše k njemu oni koji su ondje stajali i rekoše Petru: "Zaista si i ti jedan od njih! Jer te govor tvoj odaje." 74 Tada se poče zaklinjati i proklinjati: "Ne poznajem toga čovjeka." I odmah zapjeva pijetao. 75 Petar se sjeti riječi Isusove: "Prije nego što pijetao zapjeva, triput ćeš me zanijekati." Izađe i gorko zaplaka. Matej 27 1 Kad je svanulo, svi glavni svećenici i starješine narodne odlučiše protiv Isusa da ga pogube: 2 Svezavši ga, odvedoše ga i predadoše ga upravitelju Ponciju Pilatu. 3 Tada Juda, koji ga je izdao, kad je vidio da je osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavnim svećenicima i starješinama, 4 Govoreći: “Sagriješio sam izdavši krv nevinu.” A oni rekoše: “Što se nas tiče? Ti se pobrini za to.” 5 I baci srebrnjake u Hramu, ode i objesi se. 6 A veliki svećenici uzeše srebrnjake i rekoše: "Nije dopušteno stavljati ih u riznicu jer su to cijena krvi." 7 I odlučiše se i kupiše njima lončarevo polje da u njemu pokapaju strance. 8 Zato se to polje prozvalo Krvavo polje do danas. 9 Tada se ispunilo što je rekao prorok Jeremija: "Uzeše trideset srebrnjaka, cijenu Onoga koji je bio procijenjen, koga su procijenili sinovi Izraelovi;" 10 I dao ih za lončarevo polje, kako mi je Gospodin odredio. 11 Isus stade pred upravitelja. Upravitelj ga upita: "Jesi li ti kralj židovski?" Isus mu reče: " Ti kažeš." 12 A kad su ga glavni svećenici i starješine optuživali, nije ništa odgovorio. 13 Tada mu Pilat reče: "Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?" 14 A on mu ne odgovori ni na jednu riječ, tako da se upravitelj silno začudio. 15 A o tom blagdanu upravitelj je običavao pustiti narodu jednog sužnja kojega bi htjeli. 16 A imali su tada uglednog uznika koji se zvao Baraba. 17 Kad su se dakle sabrali, Pilat im reče: "Koga hoćete da vam pustim? Barabu ili Isusa koji se zove Krist?" 18 Jer je znao da su ga predali iz zavisti. 19 Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu žena: "Nemaj ništa s tim pravednikom, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega." 20 Ali glavni svećenici i starješine nagovoriše mnoštvo da zatraže Barabu, a Isusa pogube. 21 Upravitelj im odgovori: "Kojega od te dvojice želite da vam pustim?" Rekoše: "Barabu." 22 Pilat im reče: "Što ću dakle učiniti s Isusom koji se zove Krist?" Svi mu rekoše: "Neka se raspne." 23 A upravitelj upita: "Kako je zlo učinio?" Ali oni još jače vikahu: "Neka se raspne!"
4
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
24 Kad Pilat vidje da ništa ne može postići, nego da se još više diže metež, uze vode i opra ruke pred mnoštvom govoreći: "Nevin sam od krvi ovoga pravednika. Provjeravajte sami." 25 Tada odgovori sav narod i reče: "Krv njegova na nas i na djecu našu!" 26 Tada im pusti Barabu, a Isusa izbiče i predade da bude razapet. 27 Tada vojnici upraviteljevi odvedoše Isusa u dvorsku dvoranu i okupili oko njega cijelu četu vojnika. 28 I svukoše ga i obukoše mu grimiznu haljinu. 29 I spletoše krunu od trnja, metnuše mu je na glavu i dadoše mu trsku u desnu ruku. Kleknuše pred njim i rugali mu se: "Zdravo, kralju židovski!" 30 I pljunuše na njega, uzmu trsku i udaraše ga po glavi. 31 Nakon što su mu se narugali, svukoše s njega plašt, obukoše ga u njegovu odjeću i odvedoše ga da ga razapnu. 32 Kad su izlazili, nađoše čovjeka iz Cirene, imenom Šimuna; njega prisiliše da mu nosi križ. 33 I kad dođoše na mjesto zvano Golgota, što će reći Lubanjsko mjesto, 34 Dadoše mu piti ocat pomiješan sa žuči; a kad ga okusi, ne htjede piti. 35 I razapeše ga i razdijeliše mu haljine bacajući ždrijeb, da se ispuni što je rečeno po proroku: Razdijeliše među sobom moje haljine i za moju odjeću baciše ždrijeb. 36 I sjedeći, promatrali su ga ondje; 37 I postaviše mu nad glavu natpis s njegovom optužbom: "OVO JE ISUS, KRALJ ŽIDOVSKI." 38 Tada su s njim razapeli dva razbojnika, jednoga s desne strane, a drugoga s lijeve. 39 A prolaznici su ga vrijeđali mašući glavama, 40 i govoreći: “Ti koji razvaljuješ Hram i za tri dana ga sastavljaš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!” 41 Slično tome, i glavni svećenici, rugali su mu se s pismoznancima i starješinama govoreći: 42 Druge je spasio, sebe ne može spasiti. Ako je on kralj Izraelov, neka sada siđe s križa i vjerovat ćemo mu. 43 Uzdao se u Boga; neka ga sada izbavi, ako mu je drago! Jer je rekao: "Ja sam Sin Božji." 44 I razbojnici koji su s njim bili razapeti bacali su mu to na zube. 45 Od šestog sata nasta tama po svoj zemlji sve do devetog sata. 46 A oko devetog sata Isus povika jakim glasom: " Eli, Eli, lama sabaktani!" to jest: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" 47 Neki od onih koji su ondje stajali, čuvši to, rekoše: "Ovaj zove Iliju." 48 I odmah jedan od njih otrča, uze spužvu, napuni je octom, natakne na trsku i dade mu piti. 49 Ostali rekoše: "Pustite, da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi." 50 Isus, ponovno povikavši jakim glasom, izdahnu. 51 I gle, zavjesa hrama razdera se nadvoje, od vrha do dna; i zemlja se potrese, i stijene se raspale; 52 I grobovi se otvoriše i mnoga tijela svetaca koji su usnuli ustadoše, 53 I izišli su iz grobova nakon uskrsnuća njegova i ušli u sveti grad te se ukazali mnogima. 54 Kad satnik i oni koji su s njim čuvali Isusa vidješe potres i što se dogodilo, prestrašiše se vrlo govoreći: "Zaista, ovo bijaše Sin Božji." 55 A ondje su bile mnoge žene koje su izdaleka gledale i pratile Isusa iz Galileje, poslužujući mu. 56 Među njima bijaše Marija Magdalena i Marija, majka Jakovljeva i Josipova, i majka Zebedejeve djece. 57 Kad je došla večer, dođe bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji je i sam bio Isusov učenik. 58 On ode k Pilatu i zamoli tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da se tijelo preda. 59 A kad Josip uze tijelo, zamota ga u čistu lanenu tkaninu, 60 I položi ga u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Zatim dokotrlja veliki kamen na vrata groba i ode. 61 A ondje bijaše Marija Magdalena i druga Marija, sjedeći nasuprot grobu. 62 A sljedećeg dana, koji je slijedio dan Priprave, sabraše se glavni svećenici i farizeji k Pilatu,
5
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
63 Govoreći: “Gospodine, sjetili smo se da je onaj varalica još za života rekao: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću.’” 64 Zapovjedi dakle da se grob čuva do trećeg dana, da ne dođu noću njegovi učenici i ukradu ga te ne kažu narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' Tako će posljednja prijevara biti gora od prve. 65 Pilat im reče: "Imate stražu. Idite, pazite kako možete." 66 Oni odoše i osiguraše grob, zapečatiše kamen i postaviše stražu. Matej 28 1 U svršetku subote, kad je svanulo prvog dana u tjednu, dođu Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. 2 I gle, nasta veliki potres! Anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen s vrata i sjede na njega. 3 Lice mu je bilo kao munja, a odjeća bijela kao snijeg: 4 I od straha pred njim čuvari su se tresli i postali kao mrtvi. 5 Anđeo odgovori ženama: "Ne bojte se! Znam da tražite Isusa, koji je bio raspet." 6 Nije ovdje! Uskrsnuo je, kao što je rekao. Dođite, pogledajte mjesto gdje je Gospodin ležao. 7 I idite brzo i recite njegovim učenicima: "Uskrsnuo je od mrtvih!" I "Evo, ide pred vama u Galileju; ondje ćete ga vidjeti." Eto, rekao sam vam. 8 Oni brzo odoše od groba sa strahom i velikom radošću te potrčaše javiti to učenicima njegovim. 9 I dok su išli javiti njegovim učenicima, gle, Isus ih je susreo govoreći: " Zdravo!" Oni pristupiše, uhvatiše ga za noge i pokloniše mu se. 10 Isus im tada reče: " Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da idu u Galileju; ondje će me vidjeti." 11 Dok su oni odlazili, gle, neki od straže uđoše u grad i javiše glavnim svećenicima sve što se dogodilo. 12 A kad se sastadoše sa starješinama i posavjetovaše se, dadoše vojnicima mnogo novca, 13 Govoreći: "Recite: Njegovi učenici došli su noću i ukrali ga dok smo mi spavali." 14 A ako ovo dođe do upraviteljevih ušiju, nagovorit ćemo ga i osloboditi vas. 15 Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu naučeni. I ta se izreka široko pripovijeda među Židovima sve do danas. 16 Tada jedanaest učenika odoše u Galileju, na goru kamo im je Isus odredio. 17 I kad ga vidješe, pokloniše mu se; ali neki posumnjaše. 18 Isus im pristupi i reče: " Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji." 19 Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! 20 Učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta. Amen.
Evanđelje po Marku Marko 14 1 Nakon dva dana bio je blagdan Pashe i beskvasnih kruhova. Veliki svećenici i pismoznanci tražili su kako da ga prijevarom uhvate i pogube. 2 Ali oni rekoše: "Ne na blagdan, da ne bude pobune u narodu." 3 Dok je bio u Betaniji, u kući Šimuna gubavca, sjedio je za stolom. Dođe žena s alabastrenom posudicom dragocjene nardove masti. Razbije posudicu i izlije mu je na glavu. 4 Neki su se u sebi razgnjevili i rekli: "Zašto se toliko rasipala mast?" 5 Mogla se prodati za više od tri stotine denara i dati siromasima. I mrmljali su protiv nje. 6 A Isus reče: " Pustite je! Zašto je uznemirujete? Dobro je djelo učinila za mene." 7 Jer siromahe imate uvijek među sobom i kad god hoćete možete im činiti dobro; mene pak nemate uvijek. 8 Učinila je što je mogla: unaprijed je pomozala moje tijelo za pokop. 6
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
9 Zaista vam kažem: Gdje god se propovijeda ovo evanđelje po svemu svijetu, i ovo što je ona učinila govorit će se u spomen na nju. 10 A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode k glavnim svećenicima da im ga izda. 11 Kad su to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. A on je tražio kako bi ga prikladno izdao. 12 A prvoga dana beskvasnih kruhova, kad su klali pashu, rekoše mu učenici: "Gdje hoćeš da odemo i pripravimo da možeš jesti pashu?" 13 I posla dvojicu svojih učenika i reče im: " Idite u grad! Srest će vas čovjek koji nosi vrč vode. Pođite za njim." 14 I kamo god uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje je gostionica gdje ću blagovati pashu sa svojim učenicima?' 15 I pokazat će vam veliku gornju sobu, namještenu i pripremljenu: ondje nam pripravite. 16 Njegovi učenici iziđoše i dođoše u grad te nađoše kako im reče i pripraviše pashu. 17 A uvečer dođe s dvanaestoricom. 18 Dok su sjedili i jeli, Isus reče: " Zaista vam kažem, jedan od vas koji jede sa mnom izdat će me." 19 I počeše se žalostiti i govoriti mu jedan za drugim: "Jesam li ja?" A drugi: "Jesam li ja?" 20 A on im odgovori: " Jedan je od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelu." 21 Sin Čovječji doduše ide, kako je o njemu pisano; ali teško onome čovjeku koji izda Sina Čovječjega! Bolje bi bilo tom čovjeku da se nije ni rodio. 22 I dok su jeli, Isus uze kruh, blagoslovi ga, razlomi i dade im govoreći: " Uzmite, jedite! Ovo je tijelo moje." 23 I uze čašu, zahvali i dade im je. I svi iz nje piše. 24 I reče im: " Ovo je krv moja novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge." 25 Zaista vam kažem, neću više piti od ploda vinove loze do onoga dana kad ga budem pio novoga u kraljevstvu Božjem. 26 I otpjevavši himnu, iziđoše na Maslinsku goru. 27 A Isus im reče: " Svi ćete se vi sablazniti o mene ove noći. Jer pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se raspršiti." 28 Ali nakon što uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju. 29 Petar mu reče: "Ako se svi sablazne, ja neću." 30 A Isus mu reče: " Zaista ti kažem: danas, ove noći, prije nego pijetao dvaput zapjeva, triput ćeš me zatajiti." 31 Ali on je još žešće govorio: "Ako bih trebao i umrijeti s tobom, neću te zanijekati." Tako su govorili i svi. 32 I dođoše na mjesto koje se zvalo Getsemani. I reče učenicima svojim: " Sjednite ovdje dok se pomolim." 33 I uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana te se poče jako tješiti i osjećati veliku tugu. 34 I reče im: " Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte." 35 I ode malo dalje, pade na zemlju i molio se da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. 36 I reče: "Abba, Oče, tebi je sve moguće; otkloni ovu čašu od mene!" Ali ne što ja hoću, nego što ti hoćeš. 37 Dođe i nađe ih gdje spavaju pa reče Petru: " Šimune, spavaš? Nisi li mogao bdjeti jedan sat?" 38 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je doduše spreman, ali tijelo je slabo. 39 I opet ode, pomoli se i reče iste riječi. 40 A kad se vrati, nađe ih opet gdje spavaju (jer im oči bijahu teške) i ne znadoše što bi mu odgovorili. 41 I dođe treći put i reče im: " Spavajte i počivajte! Dosta je! Došao je čas! Evo, Sin Čovječji predaje se u ruke grešnika." 42 Ustanite, idemo! Gle, približio se onaj koji me izdaje. 43 I odmah, dok je on još govorio, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavnih svećenika i pismoznanaca i starješina.
7
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
44 A izdajica ga dade im znak govoreći: "Koga god poljubim, to je on; uhvatite ga i odvedite ga sigurno." 45 Čim je došao, odmah mu pristupi i reče: "Učitelju, učitelju!" I poljubi ga. 46 I staviše na njega ruke i uhvatiše ga. 47 Jedan od onih koji su ondje stajali izvuče mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 48 Isus im odgovori: " Kao na razbojnika izišli ste s mačevima i toljagama da me uhvatite?" 49 Svaki dan sam bio s vama u hramu i učio, i ne uhvatiste me; ali treba da se ispuni Pisma. 50 I svi ga ostave i pobjegnu. 51 Za njim je išao neki mladić, ogrnut lanenim rubljem oko golog tijela; mladići su ga uhvatili. 52 On ostavi laneno rublje i pobjegne od njih gol. 53 I odvedoše Isusa velikom svećeniku; i s njim se okupiše svi veliki svećenici i starješine i pismoznanci. 54 Petar ga je izdaleka slijedio, čak u dvor velikoga svećenika. Sjeo je sa slugama i grijao se kraj vatre. 55 A glavni svećenici i cijelo vijeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa da ga pogube, ali ga nisu našli. 56 Mnogi su doista lažno svjedočili protiv njega, ali njihova svjedočanstva nisu se slagala. 57 I ustadoše neki i lažno svjedočiše protiv njega govoreći: 58 Čuli smo ga gdje govori: “Ja ću razrušiti ovaj hram sagrađen rukama i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoren.” 59 Ali ni tako se njihovo svjedočanstvo nije slagalo. 60 Veliki svećenik ustade usred i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što ovi svjedoče protiv tebe?" 61 On je šutio i ništa nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovno upita: "Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga?" 62 Isus reče: " Ja sam. Vidjet ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na nebeskim oblacima." 63 Tada veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci?" 64 Čuli ste hulu. Što mislite? I svi ga osudiše na smrt. 65 Neki su počeli pljuvati po njemu, pokrivati mu lice, udarati ga i govoriti mu: "Proreci!" A sluge su ga udarale dlanovima. 66 Dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna od sluškinja velikoga svećenika. 67 A kad vidje Petra gdje se grije, pogleda ga i reče: "I ti si bio s Isusom iz Nazareta." 68 On zaniječe: "Ne znam i ne razumijem što govoriš." I iziđe u trijem, i pijetao zapjeva. 69 Sluškinja ga opet ugleda i poče govoriti onima koji su stajali ondje: "Ovaj je jedan od njih." 70 On to ponovno zaniječe. Malo zatim oni koji su ondje stajali ponovno rekoše Petru: "Zaista si od njih! Ta Galilejac si i tvoj govor odgovara tome." 71 A on se poče zaklinjati i kleti: "Ne poznajem ovog čovjeka o kojem govorite." 72 I pijetao drugi put zapjeva. I Petar se sjeti riječi koje mu Isus reče: " Prije nego što pijetao dvaput zapjeva, triput ćeš me zanijekati." I pomislivši na to, zaplaka. Marko 15 1 Odmah ujutro glavni svećenici sastaše se sa starješinama i pismoznancima i cijelim vijećem, svezaše Isusa, odvedoše ga i predadoše Pilatu. 2 Pilat ga upita: "Jesi li ti kralj židovski?" On mu odgovori: " Ti kažeš." 3 I glavni svećenici optuživali su ga za mnogo toga, ali on im ništa nije odgovarao. 4 Pilat ga ponovno upita: "Zar ništa ne odgovaraš? Gle, koliko toga protiv tebe svjedoče." 5 Isus ipak ništa ne odgovori, tako da se Pilat čudio. 6 A na taj blagdan pustio im je jednoga uznika kojega su htjeli. 7 A bijaše i netko po imenu Baraba, u tamnici s onima koji su se s njim pobunili, koji je u pobuni počinio ubojstvo.
8
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
8 I mnoštvo, vičući, poče ga moliti da učini kao što je uvijek činio njima. 9 Pilat im odgovori: "Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?" 10 Jer je znao da su ga glavni svećenici predali iz zavisti. 11 Ali glavni svećenici nagovoriše narod da im radije pusti Barabu. 12 Pilat im ponovno odgovori: "Što dakle hoćete da učinim s onim koga zovete kraljem židovskim?" 13 I oni ponovno povikaše: "Raspni ga!" 14 Pilat im tada reče: "Kako je zlo učinio?" A oni još jače vikahu: "Raspni ga!" 15 Pilat, hoteći ugoditi narodu, pusti im Barabu, a Isusa, nakon što ga je bičevao, predade da bude razapet. 16 Vojnici ga odvedoše u dvoranu koja se zove Pretorij i sazvaše cijelu četu. 17 I obukoše ga u grimiz, spletoše krunu od trnja i staviše mu je na glavu, 18 I počeše ga pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski!" 19 I udarali su ga trskom po glavi, pljuvali po njemu i klanjali mu se klečeći. 20 I kad su ga ismijali, svukli su s njega grimiznu haljinu, obukli ga u njegove haljine i odveli ga van da ga razapnu. 21 I prisiliše nekog Šimuna Cirenca, koji je prolazio i dolazio iz polja, oca Aleksandrova i Rufova, da mu nosi križ. 22 I dovedoše ga na mjesto Golgotu, što u prevodu znači Mjesto lubanje. 23 I dadoše mu piti vina pomiješanoga sa smirnom, ali on ne prihvati. 24 A kad ga razapeše, razdijeliše mu haljine bacajući kocku za njih, što će tko uzeti. 25 A bila je treća ura, i razapeše ga. 26 I natpis njegove optužbe bio je napisan: KRALJ ŽIDOVSKI. 27 I s njim razapeše dva razbojnika, jednoga s njegove desne, a drugoga s lijeve strane. 28 I ispuni se Pismo koje kaže: "I bio je ubrojen među prijestupnike." 29 A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama i govoreći: "Ah, ti koji razaraš Hram i za tri dana ga sastavljaš, 30 Spasi sam sebe i siđi s križa. 31 Slično tome, i glavni svećenici, rugali su se i govorili među sobom s pismoznancima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti." 32 Neka Krist, kralj Izraelov, siđe sada s križa da vidimo i vjerujemo! I oni koji su s njime bili raspeti pogrđivali su ga. 33 A kad je došao šesti sat, nastala je tama po cijeloj zemlji do devetog sata. 34 A u deveti sat Isus povika jakim glasom: " Eloi, Eloi, lama sabaktani!" Što znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" 35 A neki od onih koji su ondje stajali, čuvši to, rekoše: "Evo, zove Iliju." 36 Jedan od njih otrča, napuni spužvu octom, natakne je na trsku i dade mu piti govoreći: "Pustite! Da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine." 37 Isus povika jakim glasom i izdahnu. 38 I zavjesa hrama razdera se nadvoje, od vrha do dna. 39 A kad satnik koji je stajao nasuprot njemu vidje da je tako povikao i izdahnuo, reče: "Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!" 40 Bile su tu i žene koje su izdaleka promatrale: među njima Marija Magdalena, Marija, majka Jakova manjeg i Josipa, i Saloma; 41 (Koja ga je i dok je bio u Galileji slijedila i posluživala mu) i mnoge druge žene koje su s njim došle u Jeruzalem. 42 A kad je došla večer, jer je bila priprava, to jest dan prije subote, 43 Josip iz Arimateje, ugledni savjetnik, koji je također iščekivao kraljevstvo Božje, dođe i hrabro uđe k Pilatu te zaiska tijelo Isusovo. 44 Pilat se začudi da je već mrtav. Dozva stotnika i upita ga je li već odavno mrtav. 45 I kad je to saznao od stotnika, predao je tijelo Josipu.
9
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
46 I kupi fino platno, skide ga, povi ga u platno i položi ga u grob koji je bio isklesan u stijeni, i dokotrlja kamen na vrata groba. 47 A Marija Magdalena i Marija, majka Josipova, gledale su gdje ga polažu. Marko 16 1 A kad je prošla subota, Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma kupiše mirisne tvari da dođu i pomažu ga. 2 I vrlo rano ujutro prvoga dana u tjednu dođoše na grob, o izlasku sunca. 3 I rekoše među sobom: “Tko će nam otkotrljati kamen s grobnih vrata?” 4 A kad pogledaše, vidješe da je kamen otkotrljan; jer bijaše vrlo velik. 5 Ušavši u grob, ugledaše mladića gdje sjedi s desne strane, odjevena u dugu bijelu haljinu; i prestrašiše se. 6 I reče im: "Ne bojte se! Tražite Isusa Nazarećanina, raspetoga. Uskrsnuo je, nije ovdje. Evo mjesta gdje su ga položili." 7 Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru da ide pred vama u Galileju; ondje ćete ga vidjeti, kao što vam je rekao. 8 Oni brzo iziđoše i pobjegoše od groba jer su drhtali i bili su prestrašeni; i nikome ništa ne rekoše jer su se bojali. 9 Uskrsnuvši Isus rano prvoga dana u tjednu, najprije se ukaza Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam demona. 10 I ode i obavijesti one koji su bili s njim, dok su tugovali i plakali. 11 A oni, kad su čuli da je živ i da ga je ona vidjela, nisu vjerovali. 12 Nakon toga ukaza se u drugom liku dvojici od njih dok su putovali i odlazili u selo. 13 I odoše i javiše to ostalima; ni njima ne povjerovaše. 14 Poslije se ukaza jedanaestorici dok su sjedili za stolom i prekori ih zbog njihove nevjere i tvrdoće srca što nisu vjerovali onima koji su ga vidjeli uskrsnulog. 15 I reče im: " Idite po svemu svijetu i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju." 16 Tko uzvjeruje i krsti se, bit će spašen; a tko ne uzvjeruje, bit će osuđen. 17 I ovi će znakovi pratiti one koji vjeruju: U moje će ime izgoniti zloduhe; govorit će novim jezicima; 18 Uzimat će zmije; i ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi; na bolesne će polagati ruke i oni će ozdravljati. 19 Nakon što im Gospodin reče, uznese se na nebo i sjede zdesna Bogu. 20 Oni odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin im surađivaše i potvrđivaše riječ znacima koji su ih pratili. Amen.
Evanđelje po Luki Luka 22 1 Približavao se blagdan beskvasnih kruhova, koji se zove Pasha. 2 A glavni svećenici i pismoznanci tražili su kako bi ga ubili; jer su se bojali naroda. 3 Tada Sotona uđe u Judu zvanog Iškariot, koji je bio od dvanaestorice. 4 On ode i dogovori se s glavnim svećenicima i zapovjednicima kako će im ga izdati. 5 I oni se obradovaše i dogovoriše se da će mu dati novca. 6 I obeća i traži priliku da im ga izda u odsutnosti mnoštva. 7 Tada dođe dan beskvasnih kruhova, kad se mora zaklati pashalna žila. 8 I posla Petra i Ivana govoreći: " Idite i pripravite nam pashu da jedemo." 9 A oni mu rekoše: "Gdje hoćeš da pripravimo?" 10 I reče im: “ Evo, kad uđete u grad, dočekat će vas čovjek koji nosi vrč vode; slijedite ga u kuću u koju uđe.” 10
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
11 A domaćinu ćete reći: ‘Učitelj te pita: Gdje je gostionica u kojoj ću blagovati pashu sa svojim učenicima?’ 12 I pokazat će vam veliku namještenu gornju sobu: ondje pripremite. 13 I odoše i nađoše kako im reče, i pripraviše pashu. 14 I kad dođe čas, sjede on i dvanaest apostola s njim. 15 I reče im: " Silno sam želio blagovati s vama ovu pashu prije nego što budem trpio. 16 Jer vam kažem, više ga neću jesti dok se ne ispuni u kraljevstvu Božjem. 17 I uze čašu, zahvali i reče: " Uzmite je i razdijelite među sobom!" 18 Jer vam kažem, neću piti od roda vinove loze dok ne dođe kraljevstvo Božje. 19 I uze kruh, zahvali, razlomi ga i dade im govoreći: " Ovo je tijelo moje koje se za vas daje; ovo činite meni na spomen." 20 Tako i čašu poslije večere govoreći: “ Ova čaša je novi zavjet u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.” 21 Ali, evo, ruka onoga koji me izdaje je sa mnom za stolom. 22 Sin Čovječji doista ide kako je određeno; ali teško onome čovjeku koji ga izdaje! 23 I počeše se međusobno ispitivati tko bi od njih to učinio. 24 A među njima je nastala i prepirka tko bi od njih trebao biti najveći. 25 I reče im: “ Kraljevi naroda vladaju nad njima, a oni koji nad njima vrše vlast zovu se dobročinitelji.” 26 Ali vi ne budite tako! Nego tko je među vama najveći, neka bude kao najmanji, i tko je poglavar, neka bude kao poslužitelj. 27 Jer je li veći onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji poslužuje? Nije li onaj koji sjedi za stolom? Nego ja sam među vama kao onaj koji poslužuje. 28 Vi ste oni koji ste ustrajali sa mnom u mojim kušnjama. 29 I ja vam određujem kraljevstvo, kao što je Otac moj odredio meni; 30 Da jedete i pijete za mojim stolom u mom kraljevstvu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih. 31 A Gospodin reče: " Šimune, Šimune, evo, Sotona vas je zaželio da vas prosija kao pšenicu. 32 Ali ja sam se molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. A ti, kad se obratiš, učvrsti svoju braću. 33 A on mu reče: “Gospodine, spreman sam s tobom ići i u tamnicu i u smrt.” 34 A on reče: " Kažem ti, Petre, pijetao danas neće zapjevati, prije nego što triput zataškaš da me poznaješ." 35 A on im reče: " Kad sam vas poslao bez kese, torbe i obuće, jeste li što oskudijevali?" Rekoše: "Ništa." 36 Tada im reče: "Ali sada, tko ima kesu, neka je uzme, a tako i torbu; a tko nema, neka proda svoju haljinu i kupi mač." 37 Jer vam kažem da se ovo što je napisano još mora ispuniti u meni, i on je ubrojen među prijestupnike; jer ono što se mene tiče ima kraj. 38 A oni rekoše: “Gospodine, evo dva mača.” A on im reče: “ Dosta je.” 39 I iziđe i pođe, kao što je imao običaj, na Maslinsku goru; a za njim idu i učenici njegovi. 40 A kad je bio na tom mjestu, reče im: " Molite se da ne padnete u napast." 41 I udalji se od njih koliko god kamenom baciti, kleknu i pomoli se, 42 govoreći: “ Oče, ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene! Ali neka bude ne moja volja, nego tvoja.” 43 I ukaza mu se anđeo s neba i krijepi ga. 44 I budući u muci, još je usrdnije molio; a znoj mu je bio kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. 45 Ustavši od molitve i došavši k učenicima, nađe ih gdje spavaju od žalosti. 46 I reče im: " Zašto spavate? Ustanite i molite da ne padnete u napast." 47 Dok je on još govorio, gle, mnoštvo, a onaj koji se zvao Juda, jedan od dvanaestorice, išao je pred njima i približio se Isusu da ga poljubi. 48 Isus mu reče: " Juda, poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?"
11
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
49 Kad su oni koji su bili oko njega vidjeli što će se dogoditi, rekli su mu: "Gospodine, trebamo li udariti mačem?" 50 Jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. 51 Isus odgovori i reče: " Dopustite dotle." Dotače se njegova uha i ozdravi ga. 52 Tada Isus reče glavnim svećenicima, hramskim zapovjednicima i starješinama koji dođoše k njemu: " Kao na razbojnika iziđohte s mačevima i toljagama!" 53 Kad sam svaki dan bio s vama u hramu, niste digli ruke na mene. Ali ovo je vaš čas i vlast tame. 54 Tada ga uzeše, odvedoše i uvedoše u kuću velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. 55 A kad su naložili vatru posred dvorane i posjedali zajedno, Petar sjede među njih. 56 A jedna ga sluškinja ugleda gdje sjedi kraj vatre, promotri ga i reče: "I ovaj je bio s njim." 57 A on ga zaniječe govoreći: "Ženo, ne poznajem ga." 58 Malo kasnije ugleda ga i reče: "I ti si od njih." A Petar reče: "Čovječe, nisam." 59 I nakon otprilike jednog sata drugi s pouzdanjem tvrdiše: "Zaista, i ovaj je bio s njim; jer je Galilejac." 60 A Petar reče: "Čovječe, ne znam što govoriš." I odmah, dok je on još govorio, zapjeva pijetao. 61 Gospodin se okrenu i pogleda Petra. Petar se sjeti riječi Gospodnje, kako mu je rekao: " Prije nego što pijetao zapjeva, zatajit ćeš me tri puta." 62 Petar iziđe i gorko zaplaka. 63 A ljudi koji su držali Isusa ismijavali su ga i udarali ga. 64 I zavezavši mu oči, udarili su ga po licu i pitali ga: "Proreci, tko te udario?" 65 I mnogo drugih hulnih riječi govorili su protiv njega. 66 Čim je svanulo, sabraše se starješine narodne, glavni svećenici i pismoznanci te ga odvedoše u svoje vijeće govoreći: 67 Jesi li ti Krist? Reci nam! A on im reče: " Ako vam kažem, nećete vjerovati. 68 A ako vas i ja pitam, nećete mi odgovoriti niti ćete me pustiti. 69 Od sada će Sin Čovječji sjediti zdesna Sile Božje. 70 Tada svi rekoše: "Jesi li ti dakle Sin Božji?" A on im reče: " Vi kažete da jesam." 71 A oni rekoše: "Što nam još treba svjedočanstvo? Ta sami smo čuli iz njegovih usta." Luka 23 1 I ustade sva njihova množina i odvede ga Pilatu. 2 I počeše ga optuživati: "Našli smo ovog čovjeka kako razvratuje narod i brani davati porez caru, govoreći da je on Krist Kralj." 3 Pilat ga upita: "Jesi li ti kralj židovski?" On mu odgovori: " Ti kažeš." 4 Pilat tada reče glavnim svećenicima i narodu: "Ne nalazim nikakve krivnje na ovom čovjeku." 5 A oni su još žešće govorili: "On buni narod učeći po cijeloj Judejskoj zemlji, počevši od Galileje do ovoga mjesta." 6 Kad je Pilat čuo za Galileju, upitao je je li taj čovjek Galilejac. 7 Čim je saznao da pripada Herodovoj jurisdikciji, posla ga Herodu, koji je i sam u to vrijeme bio u Jeruzalemu. 8 A kad Herod ugleda Isusa, vrlo se obradova; jer ga je već dugo želio vidjeti jer je mnogo čuo o njemu i nadao se da će vidjeti neko čudo koje će on učiniti. 9 Tada ga je ispitivao mnogim riječima, ali mu on ništa ne odgovori. 10 A glavni svećenici i pismoznanci stajali su ondje i žestoko ga optuživali. 11 Herod ga sa svojim ratnicima prezre, ismija mu se, obuče ga u sjajnu haljinu i posla ga natrag Pilatu. 12 I istoga dana Pilat i Herod sprijateljiše se; jer prije bijahu u neprijateljstvu među sobom. 13 Pilat sazva glavne svećenike, poglavare i narod 14 Reče im: “Doveli ste mi ovog čovjeka kao onoga koji razvrati narod. Evo, ja sam ga pred vama ispitao i nisam našao na ovom čovjeku nikakve krivnje za ono za što ga optužujete.
12
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
15 Niti Herod! Jer ja sam vas poslao k njemu, a gle, nije mu učinjeno ništa što bi zaslužilo smrt. 16 Stoga ću ga kazniti i pustiti. 17 (Jer nužno im mora jednoga pustiti za blagdan.) 18 I svi su uglas povikali: "Uklonite ovoga, a pustite nam Barabu!" 19 (Koji je zbog neke pobune u gradu i zbog ubojstva bačen u tamnicu.) 20 Pilat im se, želeći pustiti Isusa, ponovno obrati. 21 A oni vikahu: "Raspni ga, raspni ga!" 22 A on im treći put reče: "Kako je zlo učinio? Nisam na njemu našao ništa što bi ga moglo pogubiti. Kaznit ću ga i pustiti." 23 I navaljivali su snažno tražeći da ga se razapne. I glasovi njihovi i glasovi glavnih svećenika prevladavali su. 24 Pilat presudi da bude kako su tražili. 25 I pusti im onoga koji je zbog pobune i ubojstva bio bačen u tamnicu, koga su tražili; a Isusa predade njihovoj volji. 26 Dok su ga odvodili, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio iz polja i metnuše na njega križ da ga nosi za Isusom. 27 I slijedila ga je velika gomila ljudi i žena, koje su ga također naricale i jadikovale. 28 Isus se okrenu k njima i reče: " Kćeri jeruzalemske, ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za svojom djecom." 29 Jer, evo, dolaze dani u koje će se reći: Blažene su nerotkinje i utrobe koje nisu rađale i grudi koje nisu dojile. 30 Tada će početi govoriti gorama: "Padnite na nas!" i brdima: "Pokrijte nas!" 31 Jer ako to čine sa zelenim drvetom, što će se dogoditi sa suhim? 32 A s njim su odveli i dvojicu drugih zločinaca da budu pogubljeni. 33 I kad dođoše na mjesto koje se zove Kalvarija, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne, a drugoga s lijeve strane. 34 Isus tada reče: " Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine." Razdijelili su mu haljine i bacili ždrijeb. 35 A narod je stajao i gledao. A i glavari su mu se s njima rugali: "Druge je spašavao, neka spasi sebe, ako je on Krist, izabranik Božji." 36 I vojnici su mu se rugali, prilazeći mu i nudeći mu ocat, 37 i govoreći: "Ako si ti kralj židovski, spasi samoga sebe." 38 I nad njim bijaše napisan natpis grčkim, latinskim i hebrejskim slovima: OVO JE KRALJ ŽIDOVSKI. 39 Jedan od obješenih zločinaca pogrđivao ga je govoreći: "Ako si ti Krist, spasi sebe i nas!" 40 Drugi mu pak odgovori i prekori ga: "Zar se ne bojiš Boga kad si i sam osuđen na istu osudu?" 41 I mi doista pravedno; jer primamo zasluženu plaću za svoja djela; ali ovaj čovjek nije učinio ništa zlo. 42 I reče Isusu: "Gospodine, sjeti me se kad dođeš u kraljevstvo svoje." 43 A Isus mu reče: " Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju." 44 Bilo je oko šestog sata i nastala je tama po svoj zemlji do devetog sata. 45 I sunce pomrači, i zavjesa hrama razdera se po sredini. 46 Isus povika jakim glasom: " Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" I to rekavši, izdahnu. 47 Kad je stotnik vidio što se dogodilo, slavio je Boga govoreći: "Zaista, ovaj je čovjek bio pravednik." 48 Sav narod koji se okupio na taj prizor, vidjevši što se dogodilo, udarao se u prsa i vraćao se. 49 A svi njegovi poznanici i žene koje su ga pratile iz Galileje stajali su izdaleka i promatrali to. 50 I gle, bijaše ondje čovjek po imenu Josip, savjetnik; i bio je to dobar čovjek i pravedan. 51 (On se nije složio s njihovim naumom i djelom;) bio je iz Arimateje, grada židovskoga; koji je i sam iščekivao kraljevstvo Božje. 52 Taj čovjek ode k Pilatu i zamoli tijelo Isusovo.
13
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
53 I skide ga, zamota u lan i položi u grobnicu isklesanu u kamenu, u koju još nitko nije položen. 54 Taj je dan bio priprava i subota se približavala. 55 Za njim idoše i žene koje dođoše s njim iz Galileje i vidješe grob i kako je tijelo njegovo položeno. 56 Vrativši se, pripremiše miomirise i masti te počinjahu na dan subotnji po zapovijedi. Luka 24 1 Prvoga dana u tjednu, vrlo rano ujutro, dođoše na grob noseći miomirise koje bijahu pripravili, a s njima i neki drugi. 2 I nađoše kamen otkotrljan s groba. 3 Uđoše unutra, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. 4 I dok su oni bili vrlo zbunjeni zbog toga, gle, dva čovjeka stadoše pred njima u sjajnim haljinama. 5 A kako se oni prestrašiše i pokloniše licem do zemlje, rekoše im: “Zašto tražite živoga među mrtvima?” 6 Nije ovdje, nego je uskrsnuo. Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji, 7 Govoreći: "Sin Čovječji mora biti predan u ruke grešnih ljudi, biti razapet i treći dan uskrsnuti." 8 I sjetiše se njegovih riječi, 9 I vrativši se od groba, javiše sve to jedanaestorici i svima ostalima. 10 A bijahu to Marija Magdalena, Ivana, Marija, majka Jakovljeva i druge žene koje bijahu s njima, te javiše to apostolima. 11 I njihove su im se riječi činile kao prazne priče i nisu im vjerovali. 12 Petar ustade i otrča na grob; sagnuvši se, vidje lanene haljine same položene na njih pa ode, čudeći se u sebi onome što se dogodilo. 13 I gle, dvojica od njih otišla su istoga dana u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema oko šezdeset stadija. 14 I razgovarali su međusobno o svemu što se dogodilo. 15 Dok su oni razgovarali i raspravljali, približi im se sam Isus i pođe s njima. 16 Ali im je pogled bio sputan da ga ne prepoznaju. 17 A on im reče: " O čemu se to dopisujete dok putujete i tužni ste?" 18 Jedan od njih, po imenu Kleopa, odgovori mu: "Zar si i ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se ondje dogodilo ovih dana?" 19 A on im reče: "Što je to?" A oni mu rekoše: "Što se tiče Isusa iz Nazareta, koji bijaše prorok, silan na djelu i riječi pred Bogom i svim narodom. 20 I kako su ga glavni svećenici i naši glavari predali da bude osuđen na smrt i razapeli ga. 21 Ali mi smo se pouzdali da je on taj koji će otkupiti Izraela. A osim svega toga, danas je treći dan otkako se to dogodilo. 22 Da, i neke žene iz našeg društva, koje su rano bile kod groba, zapanjiše nas; 23 A kad ne nađoše tijela njegova, dođoše govoreći da su imali i viđenje anđela koji rekoše da je živ. 24 Neki od onih koji su bili s nama otišli su na grob i našli ga kako su žene rekle, ali njega nisu vidjeli. 25 Tada im reče: “ O bezumnici i spora srca da vjerujete svemu što su proroci govorili!” 26 Nije li trebao Krist to pretrpjeti i ući u svoju slavu? 27 I počevši od Mojsija i svih proroka, izlagao im je što se o njemu pisalo u svim Pismima. 28 Približili su se selu u koje su išli, a on se pravio kao da će ići dalje. 29 Ali oni ga prisiljavahu govoreći: "Ostani s nama! Već je večer i dan je na posljednjoj noći." I uđe da ostane s njima. 30 Dok je s njima sjedio za stolom, uze kruh, blagoslovi ga, razlomi i dade im. 31 I otvoriše im se oči i prepoznaše ga; a on iščeznu s njihovih očiju. 32 I rekoše jedan drugome: "Nije li nam gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio i dok nam je objašnjavao Pisma?"
14
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
33 I ustadoše u isti čas i vratiše se u Jeruzalem te nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima, 34 Govoreći: "Gospodin je uistinu uskrsnuo i ukazao se Šimunu." 35 I pripovjediše što se dogodilo na putu i kako su ga prepoznali po lomljenju kruha. 36 Dok su oni to govorili, sam Isus stade posred njih i reče im: " Mir vama!" 37 Ali oni su bili prestrašeni i uplašeni te su mislili da su vidjeli duha. 38 A on im reče: " Zašto ste uznemireni? Zašto vam se u srcima javljaju takve misli?" 39 Pogledajte moje ruke i moje noge! To sam ja! Opipajte me i vidite! Jer duh nema mesa i kostiju kao što vidite da ja imam. 40 I kad je to rekao, pokaza im ruke i noge. 41 Dok oni još nisu vjerovali od radosti i čudili se, on im reče: " Imate li ovdje što za jesti?" 42 I dadoše mu komad pečene ribe i saće od saća. 43 I uze to i jede pred njima. 44 I reče im: " Ovo su riječi koje sam vam govorio dok sam još bio s vama: da se mora ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i u Psalmima." 45 Tada im otvori razum da bi razumjeli Pisma, 46 I reče im: “Tako je pisano i tako je trebalo da Krist trpi i uskrsne od mrtvih treći dan. 47 I da se u njegovo ime propovijeda pokajanje i oproštenje grijeha među svim narodima, počevši od Jeruzalema. 48 A vi ste svjedoci tih stvari. 49 I evo, ja šaljem na vas obećanje Oca svoga; vi pak ostanite u gradu Jeruzalemu dok se ne obučete u silu odozgo. 50 I izvede ih do Betanije, podiže ruke i blagoslovi ih. 51 I dok ih je blagoslivljao, odvojio se od njih i uznesen na nebo. 52 I pokloniše mu se te se vratiše u Jeruzalem s velikom radošću. 53 I neprestano su bili u hramu, hvaleći i blagoslivljajući Boga. Amen.
Evanđelje po Ivanu Ivan 18 1 Rekavši to, Isus ode sa svojim učenicima preko potoka Cedron, gdje bijaše vrt, u koji uđe on i njegovi učenici. 2 A i Juda, koji ga je izdao, znao je to mjesto; jer se Isus često ondje sastajao sa svojim učenicima. 3 Juda tada, uzevši od glavnih svećenika i farizeja četu ljudi i slugu, dođe onamo s svjetiljkama, bakljama i oružjem. 4 Isus, znajući sve što će ga snaći, izađe i reče im: " Koga tražite?" 5 Odgovoriše mu: "Isusa Nazarećanina." Isus im reče: " Ja sam." A s njima stajaše i Juda, njegov izdajica. 6 Čim im reče: "Ja sam!", oni ustuknuše i padoše na zemlju. 7 Tada ih ponovno upita: " Koga tražite?" Rekoše: "Isusa iz Nazareta." 8 Isus odgovori: " Rekao sam vam da ja jesam. Ako dakle tražite mene, pustite ove da odu." 9 Da se ispuni riječ koju je rekao: ‘ Od onih koje si mi dao, nisam nikoga izgubio.’ 10 Šimun Petar tada, imajući mač, izvuče ga i udari slugu velikoga svećenika te mu odsiječe desno uho. Sluga se zvao Malh. 11 Isus tada reče Petru: " Vrati mač u korice! Zar da ne pijem čašu koju mi je dao Otac?" 12 Tada četa, zapovjednik i židovski službenici uhvatiše Isusa i svezaše ga 13 I odvedoše ga najprije Ani; jer je on bio tast Kajfe, koji je one godine bio veliki svećenik. 14 A Kajfa bijaše onaj koji je Židovima savjetovao da je bolje da jedan čovjek umre za narod. 15 Šimun Petar išao je za Isusom i drugi učenik. Taj učenik bio je poznat velikom svećeniku i uđe s Isusom u dvor velikoga svećenika. 15
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
16 Petar je stajao vani na vratima. Tada izađe onaj drugi učenik, koji je bio poznat velikom svećeniku, progovori vratarici i uvede Petra. 17 Tada reče Petru vratarica: "Nisi li i ti jedan od učenika ovoga čovjeka?" On odgovori: "Nisam." 18 A sluge i čuvari stajali su ondje, jer je bilo hladno, jer su naložili vatru od ugljena, pa su se grijali. I Petar je stajao s njima i grijao se. 19 Veliki svećenik tada upita Isusa o njegovim učenicima i o njegovoj nauci. 20 Isus mu odgovori: " Ja sam javno govorio svijetu; uvijek sam poučavao u sinagogi i u hramu, gdje se Židovi uvijek okupljaju, i u tajnosti nisam ništa govorio." 21 Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su me čuli što sam im rekao! Gle, oni znaju što sam rekao. 22 Kad je to rekao, jedan od stražara koji su stajali ondje udari Isusa dlanom govoreći: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?" 23 Isus mu odgovori: " Ako sam zlo rekao, dokaži da je zlo; ako li dobro, zašto me udaraš?" 24 Ana ga je poslao svezana velikom svećeniku Kajfi. 25 Šimun Petar stajao je i grijao se. Tada mu rekoše: "Nisi li i ti jedan od njegovih učenika?" On zaniječe: "Nisam." 26 Jedan od slugu velikoga svećenika, rođak onoga kome je Petar odsjekao uho, reče: "Nisam li te vidio u vrtu s njim?" 27 Petar se tada ponovno odreče i odmah zapjeva pijetao. 28 Isusa tada odvedoše od Kajfe u sudnicu. Bilo je rano, pa oni sami ne uđoše u sudnicu da se ne oskvrnu, nego da bi mogli jesti pashu. 29 Pilat tada izađe k njima i reče: "Kakvu optužbu iznosite protiv ovog čovjeka?" 30 Odgovoriše mu: "Da nije zločinac, ne bismo ti ga predali." 31 Tada im Pilat reče: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Židovi mu nato rekoše: "Nama nije dopušteno nikoga ubiti. 32 da se ispuni Isusova riječ koju reče, naznačujući kakvom će smrću umrijeti. 33 Pilat tada ponovno uđe u sudnicu, dozva Isusa i reče mu: "Jesi li ti kralj židovski?" 34 Isus mu odgovori: " Govoriš li to sam od sebe ili su ti drugi rekli o meni?" 35 Pilat odgovori: "Jesam li ja Židov? Tvoj narod i glavni svećenici predali su te meni. Što si učinio?" 36 Isus odgovori: " Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, sluge bi se moje borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde." 37 Pilat mu tada reče: "Jesi li ti dakle kralj?" Isus odgovori: " Ti kažeš da sam ja kralj. Zato sam se rodio i zato sam došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko god je od istine, sluša moj glas." 38 Pilat mu reče: "Što je istina?" Rekavši to, ponovno iziđe k Židovima i reče im: "Ja na njemu ne nalazim nikakve krivnje." 39 Ali imate običaj da vam jednoga pustim za Pashu. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskog? 40 Tada svi ponovno povikaše: "Ne ovaj, nego Baraba!" Baraba bijaše razbojnik. Ivan 19 1 Pilat tada uze Isusa i izbiče ga. 2 Vojnici spletoše krunu od trnja i staviše mu je na glavu, te mu obukoše grimiznu haljinu, 3 I govorili su: "Zdravo, kralju židovski!" I udarali su ga rukama. 4 Pilat tada ponovno izađe i reče im: "Evo, izvodim vam ga van da znate da ne nalazim na njemu nikakve krivnje." 5 Tada izađe Isus noseći krunu od trnja i grimiznu haljinu. A Pilat im reče: "Evo čovjeka!" 6 Kad ga tada glavni svećenici i sluge ugledaše, povikaše: "Raspni ga, raspni ga!" Pilat im reče: "Uzmite ga vi i raspni ga! Ja ne nalazim na njemu krivnje." 7 Židovi mu odgovoriše: "Mi imamo zakon i po našem zakonu mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim." 8 Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši;
16
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
9 I ponovno uđe u sudnicu i reče Isusu: "Odakle si?" Isus mu ne odgovori. 10 Tada mu Pilat reče: "Zar meni ne govoriš? Zar ne znaš da imam vlast raspeti te i vlast imam pustiti te?" 11 Isus odgovori: " Ne bi imao nikakve vlasti nada mnom da ti nije dana odozgo. Stoga onaj koji me tebi predao ima veći grijeh." 12 I od tada Pilat nastojaše da ga pusti, ali Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi carev prijatelj. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru." 13 Kad Pilat ču te riječi, izvede Isusa van i sjede na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostroton, a hebrejski Gabatha. 14 Bila je priprava za Pashu, oko šeste ure. I reče Židovima: "Evo vašeg kralja!" 15 A oni vikahu: "Ukloni ga, ukloni ga, raspni ga!" Pilat im reče: "Zar da vam kralja razapnem?" Glavni svećenici odgovore: "Nemamo kralja osim cara." 16 Tada im ga predade da ga razapnu. Oni uhvatiše Isusa i odvedoše ga. 17 Noseći svoj križ, iziđe na mjesto zvano Lubanjsko mjesto, hebrejski Golgota. 18 Ondje ga razapeše i s njim dvojicu drugih, s obje strane jednoga, a Isusa posred njega. 19 Pilat napisa natpis i stavi ga na križ. Natpis bijaše: ISUS NAZAREĆANIN, KRALJ ŽIDOVSKI. 20 Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer je mjesto gdje je Isus bio raspet bilo blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, grčki i latinski. 21 Tada rekoše glavni svećenici židovski Pilatu: "Ne piši 'Židovski kralj', nego da je on rekao: 'Ja sam židovski kralj'." 22 Pilat odgovori: "Što sam napisao, napisao sam." 23 A vojnici, kad su razapeli Isusa, uzeše njegove haljine i napraviše ih na četiri dijela, svakom vojniku po dio; i njegovu haljinu; haljina bijaše bez šava, tkana odozgo sa svih strana. 24 Rekoše tada među sobom: "Nemojmo ga razderati, nego bacimo ždrijeb za njega, čiji će biti!" da se ispuni Pismo koje kaže: "Razdijelili su među sobom moje haljine i za moju odjeću bacili su ždrijeb." To su vojnici i učinili. 25 A kraj križa Isusova stajale su njegova majka, sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. 26 Kad Isus ugleda majku i učenika kojega je ljubio gdje stoji, reče majci: " Ženo, evo ti sina!" 27 Tada reče učeniku: " Evo ti majke!" I od toga časa učenik je uze k sebi. 28 Nakon toga, znajući da je već sve dovršeno, da se ispuni Pismo, reče Isus: " Žedan sam." 29 A ondje je stajala posuda puna octa. Napunili su spužvu octom, stavili je na izop i prinijeli mu je ustima. 30 Kad Isus primi ocat, reče: " Svršeno je!" I prignuvši glavu, izdahnu. 31 Židovi dakle, budući da je bila Priprava, da tijela ne ostanu na križu u subotu (jer je ta subota bila veliki dan), zamoliše Pilata da im se slome noge i da ih se skine. 32 Tada dođoše vojnici i prebiše noge prvome i drugome koji je bio razapet s njim. 33 Ali kad dođoše k Isusu i vidješe da je već mrtav, ne prebiše mu noge. 34 Ali jedan od vojnika probode mu kopljem bok i odmah poteče krv i voda. 35 I onaj koji je to vidio svjedočio je, i svjedočanstvo njegovo je istinito; i zna da govori istinu, da biste vi vjerovali. 36 Jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Kost mu se neće slomiti. 37 I opet drugo Pismo kaže: "Gledat će onoga koga su proboli." 38 Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je bio Isusov učenik, ali potajno iz straha od Židova, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. Pilat mu dopusti. On dođe i uze tijelo Isusovo. 39 Dođe i Nikodem, koji je najprije došao Isusu noću, i donese mješavinu smirne i aloe, tešku oko sto funti. 40 Tada uzeše tijelo Isusovo i zamotaše ga u laneno rublje s miomirisima, kako je običaj kod Židova pokapati. 41 A na mjestu gdje je bio raspet bijaše vrt, a u vrtu nov grob u koji još nitko nije bio položen.
17
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
42 Ondje su dakle položili Isusa zbog židovskog dana priprave; jer je grob bio blizu. Ivan 20 1 Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i vidje da je kamen s groba odvaljen. 2 Tada otrči i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku kojega je Isus ljubio te im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje su ga položili." 3 Petar dakle iziđe i onaj drugi učenik te dođu na grob. 4 Trčali su tako obojica zajedno; i drugi učenik prestiže Petra i prvi stiže do groba. 5 Sagnuvši se, pogleda unutra i ugleda lanene haljine gdje leže; ali ne uđe unutra. 6 Tada dođe Simon Petar za njim, uđe u grob i ugleda lanene haljine gdje leže. 7 I ubrus koji mu je bio na glavi nije ležao s lanenim odjećom, nego je bio zasebno omotan na drugom mjestu. 8 Tada uđe i onaj drugi učenik, koji prvi dođe do groba, i vidje i povjerova. 9 Jer još nisu znali Pisma da on mora uskrsnuti od mrtvih. 10 Tada učenici opet odoše svojoj kući. 11 A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Dok je plakala, sagnula se i pogledala u grob. 12 I ugleda dva anđela u bijelom gdje sjede, jednoga kod glave, a drugoga kod nogu, gdje je ležalo tijelo Isusovo. 13 A oni joj kažu: “Ženo, zašto plačeš?” Ona im odgovori: “Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje su ga položili.” 14 Rekavši to, okrenu se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. 15 Isus joj reče: " Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?" Ona, misleći da je to vrtlar, reče mu: "Gospodine, ako si ga ti donio ovamo, reci mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti." 16 Isus joj reče: " Marija!" Ona se okrenu i reče mu: "Rabbuni!" To znači: "Učitelju." 17 Isus joj reče: " Ne dotiči me se! Još nisam uzašao k Ocu svome. Nego idi k mojoj braći i reci im: Uzlazim k Ocu svome i Ocu vašemu, k Bogu svome i Bogu vašemu." 18 Marija Magdalena dođe i javi učenicima da je vidjela Gospodina i da joj je on to rekao. 19 I istoga dana, prvoga u tjednu, uvečer, dok su se učenici sabrali, vrata bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus, stade posred i reče im: " Mir vama!" 20 Rekavši to, pokaza im ruke i bok. Učenici se obradovaše kad vidješe Gospodina. 21 Isus im tada ponovno reče: " Mir vama! Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas." 22 Rekavši to, dahne u njih i reče im: " Primite Duha Svetoga!" 23 Kome otpustite grijehe, otpuštaju im se; a kome zadržite grijehe, zadržavaju im se. 24 Ali Toma, jedan od dvanaestorice, zvani Blizanac, nije bio s njima kad je Isus došao. 25 Drugi mu učenici rekoše: "Vidjeli smo Gospodina." A on im reče: "Ako ne vidim na njegovim rukama rane od čavala i ne stavim prst u rane od čavala i ne stavim ruku u njegov bok, neću vjerovati." 26 Nakon osam dana opet bijahu učenici njegovi unutra i Toma s njima. Isus dođe, a vrata bijahu zatvorena, stade u sredinu i reče: " Mir vama!" 27 Tada reče Tomi: " Pruži prst ovamo i pogledaj ruke moje, pruži ruku i stavi je u bok moj! I ne budi nevjeran, nego vjeran." 28 Toma mu odgovori: “Gospodin moj i Bog moj!” 29 Isus mu reče: " Toma, jer si me vidio, povjerovao si. Blaženi su oni koji nisu vidjeli, a ipak su povjerovali." 30 Isus učini i mnoga druga čudesa pred svojim učenicima koja nisu zapisana u ovoj knjizi: 31 A ovo je napisano da vjerujete da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život po imenu njegovu.
18
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
Ivan 21 1 Nakon toga Isus se ponovno ukaza učenicima na Tiberijadskom moru; i to im se ovako pokaza. 2 Bili su zajedno Šimun Petar i Toma zvani Didim i Natanael iz Kane Galilejske i sinovi Zebedejevi i još dvojica njegovih učenika. 3 Šimun Petar im reče: "Idem ribariti." Kažu mu: "I mi idemo s tobom." Oni odoše i odmah uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. 4 A kad je već svanulo, Isus je stajao na obali; ali učenici nisu znali da je to Isus. 5 Isus im tada reče: " Djeco, imate li što za jesti?" Odgovoriše mu: "Nemam." 6 I reče im: " Bacite mrežu s desne strane lađe i naći ćete." Baciše je, ali je više nisu mogli izvući zbog mnoštva ribe. 7 Tada učenik kojega je Isus ljubio reče Petru: "To je Gospodin!" Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, opasa se ribarskom haljinom - jer bijaše gol - i baci se u more. 8 A drugi učenici dođoše u maloj lađici (jer nisu bili daleko od kopna, nego oko dvjesto lakata) vukući mrežu s ribama. 9 Čim su stigli na obalu, ugledali su ondje vatru od uglja, ribu položenu na njoj i kruh. 10 Isus im reče: " Donesite dio ribe koju ste sada ulovili." 11 Šimun Petar ode gore i izvuče na obalu mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih bijaše toliko, mreža se ipak nije prodrla. 12 Isus im reče: " Dođite, večerajte!" Nitko od učenika ne usudio se upitati ga: "Tko si ti?" Znajući da je to Gospodin. 13 Isus tada dođe, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. 14 Ovo je već treći put da se Isus ukazao svojim učenicima nakon što je uskrsnuo od mrtvih. 15 A kad su večerali, Isus reče Šimunu Petru: " Šimune, sine Jonin, ljubiš li me više nego ovi?" On mu reče: "Da, Gospodine, znaš da te ljubim." Reče mu: " Pasi jaganjce moje." 16 Reče mu ponovno, drugi put: " Šimune, sine Jonin, ljubiš li me?" Reče mu: "Da, Gospodine, znaš da te ljubim." Reče mu: " Pasi ovce moje." 17 Reče mu treći put: " Šimune, sine Jonin, ljubiš li me?" Petar se ražalosti što mu treći put reče: "Ljubiš li me?" A on mu reče: "Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te ljubim." Isus mu reče: " Pasi ovce moje." 18 Zaista, zaista, kažem ti: Kad si bio mlad, sam si se opasivao i išao si kamo si htio; a kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš. 19 To reče naznačujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to, reče mu: " Slijedi me!" 20 Petar se okrenu i ugleda kako za njim ide učenik kojega je Isus ljubio, koji se za večere naslonio na njegove grudi i rekao: "Gospodine, tko će te izdati?" 21 Petar ga vidjevši reče Isusu: "Gospodine, a što će ovaj učiniti?" 22 Isus mu reče: " Ako hoću da ostane dok ne dođem, što te briga? Slijedi me!" 23 Pronijela se tada među braćom vijest da taj učenik neće umrijeti. Ali Isus mu ne reče: "Neće umrijeti", nego: " Ako hoću da ostane dok ne dođem, što te briga?" 24 Ovo je učenik koji svjedoči o ovim stvarima i napiše ove stvari. I znamo da je njegovo svjedočanstvo istinito. 25 A ima još mnogo drugih stvari koje je Isus učinio. Kad bi se sve to zapisalo, mislim da ni sam svijet ne bi mogao stati u knjige koje bi se trebale napisati. Amen.
Djela apostolska Djela apostolska 1
1 Prethodni spis sastavio sam, Teofile, o svemu što je Isus počeo činiti i poučavati, 2 Do dana kad je uznesen, nakon što je po Duhu Svetom dao zapovijedi apostolima koje je izabrao, 3 Njima se i nakon svoje muke pokazao živim mnogim nepogrešivim dokazima, ukazujući im se četrdeset dana i govoreći o onome što se odnosi na kraljevstvo Božje,
19
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
4 I sabravši se s njima, zapovjedi im da ne odlaze iz Jeruzalema, nego da čekaju Očevo obećanje, koje, veli, čuli ste od mene. 5 Ivan je, doista, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim ubrzo nakon toga. 6 Kad se dakle sabraše, upitaše ga: "Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme ponovno uspostaviti kraljevstvo Izraelu?" 7 A on im reče: " Nije vaše znati vremena ili zgode koje je Otac postavio u svojoj vlasti." 8 Ali primit ćete snagu kad Duh Sveti siđe na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu i po svoj Judeji i Samariji i do kraja zemlje. 9 I kad je to rekao, uznesen je pred njihovim očima, i oblak ga uze s njihove strane. 10 Dok su oni netremice gledali prema nebu dok je on uzlazio, gle, dva čovjeka stadoše pred njima u bijeloj odjeći; 11 koji također rekoše: "Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je od vas uznesen na nebo, doći će tako kao što ste ga vidjeli odlaziti na nebo."
Evanđelje po Nikodemu Poglavlje 1 1 Ana, Kajfa, Suma, Datam, Gamaliel, Juda, Levi, Neftalim, Aleksandar, Kir i drugi Židovi dođoše Pilatu zbog Isusa, optužujući ga za mnoge teške zločine. 2 I reče: "Uvjereni smo da je Isus sin Josipa, drvodjelca, rodom iz Marije, i da se proglašava Sinom Božjim i kraljem; i ne samo to, već pokušava ukinuti subotu i zakone naših otaca." 3 Pilat odgovori: "Što on to izjavljuje i što pokušava razriješiti?" 4 Židovi mu rekoše: "Imamo zakon koji zabranjuje liječiti na dan subotnji, ali on toga dana liječi hrome i gluhe, uzete, slijepe, gubave i opsjednute zlobnim metodama." 5 Pilat odgovori: "Kako to može činiti zlim metodama?" Odgovoriše: "On je vračar i izgoni đavle po poglavici đavola; i tako mu je sve podložno." 6 Pilat tada reče: "Izgon đavla ne čini se da je djelo nečistog duha, nego da dolazi od sile Božje." 7 Židovi odgovoriše Pilatu: "Molimo Vašu Visost da ga pozovete pred Vaš sud i da ga sami saslušate." 8 Tada Pilat dozva glasnika i reče mu: "Kako će Krist biti doveden ovamo?" 9 Glasnik tada iziđe, prepoznavši Krista, pokloni mu se i raširi po zemlji plašt koji je imao u ruci te reče: "Gospodine, hodaj po ovome i uđi! Guverner te zove." 10 Kad su Židovi shvatili što je glasnik učinio, povikali su Pilatu: "Zašto ga niste pozvali po vjerniku, a ne po glasniku?" Glasnik, kad ga je ugledao, poklonio mu se, raširio pred sobom po zemlji plašt koji je imao u ruci i rekao mu: "Gospodine, upravitelj te zove." 11 Tada Pilat dozva glasnika i reče mu: "Zašto si to učinio?" 12 Glasnik odgovori: "Kad si me poslao iz Jeruzalema Aleksandru, vidio sam Isusa gdje sjedi u bijednoj figuri na magarici, a hebrejska djeca vikala su "Hosana" držeći grane drveća u rukama." 13 Drugi su pak prostirali svoje haljine po putu i govorili: "Spasi nas, Ti koji si na nebesima! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje!" 14 Židovi tada povikaše protiv glasnika: “Hebrejska djeca klicala su hebrejski, a ti, Grk, kako bi mogao razumjeti hebrejski?” 15 Glasnik im odgovori i reče: “Pitao sam jednog Židova: ‘Što to djeca viču na hebrejskom?’” 16 I objasni mi: "Vole Hosana", što se prevodi kao: Gospodine, spasi me. 17 Pilat im tada reče: "Zašto sami svjedočite o riječima koje su djeca izgovorila, naime svojom šutnjom? U čemu je zgriješio glasnik?" I oni su šutjeli. 18 Tada upravitelj reče glasniku: “Idi i nastoj na sve načine da ga dovedeš.” 19 Glasnik iziđe i učini kao i prije te reče: "Gospodine, uđi! Zove te upravitelj." 20 Dok je Isus ulazio sa zastavnicima koji su nosili zastave, vrhovi njihovih padoše ničice i pokloniše se Isusu. 21 Na to su Židovi još žešće uskliknuli protiv zastava. 22 Pilat reče Židovima: "Znam da vam se ne sviđa što su se vrhovi zastava sami od sebe poklonili i klanjali Isusu; ali zašto vičete protiv zastava kao da su se poklonile i klanjale?" 20
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
23 Odgovoriše Pilatu: "Vidjeli smo zastavnike kako se klanjaju i klanjaju Isusu." 24 Tada upravitelj pozva zastavnike i reče im: “Zašto ste to učinili?” 25 Zastavnici rekoše Pilatu: "Svi smo mi pogani i klanjamo se bogovima u hramovima; pa kako bismo uopće mogli misliti da ga obožavamo? Mi smo samo držali zastave u rukama, a oni su se klanjali i klanjali mu se." 26 Tada Pilat reče starješinama sinagoge: "Odaberite i vi snažne ljude i neka drže zastave, pa ćemo vidjeti hoće li se tada sami od sebe saviti." 27 Židovski starješine potražiše dvanaest najjačih i najsposobnijih staraca i postaviše ih da drže zastave te stadoše pred upravitelja. 28 Tada Pilat reče glasniku: "Izvedi Isusa van i nekako ga uvedi natrag!" Isus i glasnik iziđoše iz dvorane. 29 Pilat dozva zastavnike koji su prije nosili zastave i zakle im se da će im odsjeći glave ako ih ne budu nosili na taj način kad je Isus prije ušao. 30 Tada upravitelj zapovjedi Isusu da ponovno uđe. 31 Glasnik učini kao i prije i usrdno moli Isusa da obuče njegov ogrtač i hoda po njemu. I on hoda po njemu i uđe. 32 A kad Isus uđe, zastave se kao i prije pokloniše i pokloniše mu se. Poglavlje 2 1 Kad Pilat to vidje, prestraši se i htjede ustati sa svoga mjesta. 2 Dok je on namjeravao ustati, njegova žena, koja je stajala podalje, poruči mu: "Nemaj ništa s tim pravednikom, jer sam mnogo pretrpjela zbog njega u noćašnjem viđenju." 3 Kad su Židovi to čuli, rekli su Pilatu: "Nismo li ti rekli: 'On je vrač?' Gle, usnio je tvojoj ženi." 4 Pilat tada dozva Isusa i reče: "Čuo si što svjedoče protiv tebe i ništa ne odgovaraš?" 5 Isus odgovori: "Kad ne bi mogli govoriti, ne bi mogli govoriti. Ali budući da svatko zna svoj jezik govoriti i dobro i zlo, neka pazi na to." 6 A starješine židovske odgovoriše Isusu: “Na što ćemo paziti?” 7 Prvo, znamo ovo o tebi: da si rođen od bluda; drugo, da su zbog tvoga rođenja djeca pobijena u Betlehemu; treće, da su tvoj otac i majka Marija pobjegli u Egipat jer nisu mogli vjerovati svome narodu. 8 Neki od Židova koji su stajali ondje govorili su povoljnije: "Ne možemo reći da je rođen od bluda; ali znamo da je njegova majka Marija bila zaručena za Josipa, pa stoga nije rođen od bluda." 9 Tada Pilat reče Židovima koji su tvrdili da je rođen od bluda: "Ova tvoja priča nije istinita, jer je bilo zaruka, kao što svjedoče oni koji su iz tvog naroda." 10 Ana i Kajfa rekoše Pilatu: "Treba imati na umu svu ovu gomilu koja viče da je rođen od bluda i da je vrač; oni koji niječu da je rođen od bluda, njegovi su prozeliti i učenici." 11 Pilat odgovori Ani i Kajfi: "Tko su prozeliti?" Oni odgovoriše: "To su djeca pogana, koji nisu postali Židovi, nego njegovi sljedbenici." 12 Tada odgovoriše Eleazar i Asterije i Antonije i Jakov, Karas i Samuel, Izak i Finees, Krisp i Agripa, Ana i Juda: "Mi nismo prozeliti, nego židovska djeca i govorimo istinu i bili smo prisutni kad se Marija zaručila." 13 Pilat se tada obrati dvanaestorici ljudi koji to govorahu i reče im: "Zaklinjem vas carevim životom da vjerno ispovjedite je li rođen od bluda i da je istina ono što ste ispričali." 14 Odgovoriše Pilatu: "Imamo zakon kojim nam je zabranjeno zaklinjati se, jer je to grijeh. Neka se zakunu carevim životom da nije tako kako smo rekli, i bit ćemo zadovoljni smrću." 15 Ana i Kajfa tada rekoše Pilatu: "Onih dvanaest neće vjerovati da znamo da je on niskog roda i da je vrač, premda se pretvara da je sin Božji i kralj. Mi smo tako daleko od toga da vjerujemo da drhtimo i kad to čujemo." 16 Tada Pilat zapovjedi da svi izađu osim dvanaestorice ljudi koji su tvrdili da se nije rodio od bluda, a Isusa da se povuče u daljinu i reče im: "Zašto Židovi namjeravaju ubiti Isusa?"
21
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
17 Odgovoriše mu: "Ljute se jer je u subotu liječio." Pilat reče: "Hoće li ga ubiti za dobro djelo?" Rekoše mu: "Da, Gospodine." Poglavlje 3 1 Pilat tada, pun gnjeva, izađe iz dvorane i reče Židovima: "Pozivam cijeli svijet za svjedoka da ne nalazim nikakve krivnje na tom čovjeku." 2 Židovi odgovore Pilatu: "Da nije bio zao čovjek, ne bismo ga doveli preda te." 3 Pilat im reče: "Uzmite ga vi i iskušajte ga svojim zakonom." 4 Židovi tada rekoše: "Nama nije dopušteno ikoga ubiti." 5 Pilat reče Židovima: "Zapovijed, dakle, ne ubij, vaša je, a ne moja." 6 I uđe opet u dvor, dozva Isusa nasamo i reče mu: "Jesi li ti kralj židovski?" 7 Isus odgovori Pilatu: "Govoriš li to sam od sebe ili su ti to Židovi rekli o meni?" 8 Pilat odgovori Isusu: "Jesam li ja Židov? Sav narod i židovski glavari predali su te meni. Što si učinio?" 9 Isus odgovori: "Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, sluge bi se moje borile i ne bih bio predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde." 10 Pilat reče: "Jesi li dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš da sam kralj. Zato sam se rodio i zato sam došao na svijet. Zato sam došao da svjedočim za istinu. I tko god je od istine, sluša moj glas." 11 Pilat mu reče: "Što je istina?" 12 Isus reče: Istina je s neba. 13 Pilat reče: "Istina, dakle, nije na zemlji." 14 Isus reče Pilatu: "Vjeruj da je istina na zemlji među onima koji, kad imaju moć rasuđivanja, upravljaju se istinom i formiraju ispravan sud." Poglavlje 4 1 Pilat ostavi Isusa u dvoru, izađe k Židovima i reče: "Ne nalazim na Isusu nikakve krivnje." 2 Židovi mu rekoše: “A on reče: ‘Mogu razvaliti hram Božji i za tri dana ga ponovno sagraditi.’” 3 Pilat im reče: "Kakav je to hram o kojem on govori?" 4 Židovi mu rekoše: “Ono što je Salomon gradio četrdeset i šest godina, rekao je da će razrušiti i za tri dana sagraditi.” 5 Pilat im ponovno reče: "Nevin sam od krvi toga čovjeka; raspitajte se sami." 6 Židovi mu rekoše: “Krv njegova na nas i na djecu našu!” Tada Pilat dozva starješine i pismoznance, svećenike i levite te im nasamo reče: “Ne činite tako! Nisam našao ništa što biste mu kritizirali što bi zaslužilo smrt što bi dostojalo liječenja bolesnih i kršenja subote.” 7 Svećenici i leviti odgovoriše Pilatu: "Tako mi carevog života, ako je tko hulitelj, zaslužuje smrt; ali ovaj je čovjek hulio na Gospodina." 8 Tada upravitelj ponovno zapovjedi Židovima da izađu iz dvorane, pa dozva Isusa i reče mu: "Što da učinim s tobom?" 9 Isus mu odgovori: "Čini kako je pisano." 10 Pilat mu reče: "Kako je napisano?" 11 Isus mu reče: "Mojsije i proroci prorokovali su o mojoj muci i uskrsnuću." 12 Židovi čuvši to, razljutiše se i rekoše Pilatu: "Zašto još želiš slušati hulu toga čovjeka?" 13 Pilat im reče: "Ako vam se ove riječi čine bogohuljenjem, uhvatite ga vi, dovedite ga u svoj sud i sudite mu po svom zakonu." 14 Židovi odgovore Pilatu: "Naš zakon kaže da će primiti trideset i devet udaraca; ali ako na taj način huli na Gospodina, bit će kamenovan." 15 Pilat im reče: "Ako je ta njegova riječ bila bogohuljenje, iskušajte ga po svom zakonu." 16 Židovi kažu Pilatu: "Zakon nam zapovijeda da nikoga ne ubijemo. Želimo da bude raspet jer zaslužuje smrt na križu." 17 Pilat im reče: "Nije dostojno da ga se razapne; neka ga samo išibaju i otpreme."
22
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
18 A kad upravitelj pogleda na prisutni narod i Židove, vidje mnoge Židove u suzama pa reče židovskim glavnim svećenicima: "Ne želi sav narod njegovu smrt." 19 Židovski starješine odgovore Pilatu: "Mi i sav narod došli smo ovamo upravo zato, da umre." 20 Pilat im reče: "Zašto bi trebao umrijeti?" 21 Rekoše mu: "Jer se izdaje za Sina Božjega i Kralja." Poglavlje 5 1 A Nikodem, neki Židov, stade pred upravitelja i reče: "Molim te, pravedni suče, dopusti mi da progovorim nekoliko riječi." 2 Pilat mu reče: "Govori." 3 Nikodem reče: “Govorio sam starješinama židovskim, pismoznancima, svećenicima, levitima i svoj židovskoj množini u njihovoj skupštini: Što hoćete učiniti s ovim čovjekom?” 4 On je čovjek koji je učinio mnoga korisna i slavna čuda, kakva nijedan čovjek na zemlji nikada prije nije učinio, niti će ikada učiniti. Pustite ga i ne činite mu ništa nažao; ako dolazi od Boga, njegova će se čuda (njegova čudesna iscjeljenja) nastaviti; ali ako od ljudi, bit će uzaludna. 5 Tako je Mojsije, kad ga je Bog poslao u Egipat, učinio čudesa koja mu je Bog zapovjedio pred faraonom, kraljem egipatskim; i premda su čarobnjaci te zemlje, Janes i Jambres, svojom magijom učinili ista čudesa koja je učinio Mojsije, ipak nisu mogli učiniti sve što je on učinio; 6 I čudesa koja su čarobnjaci činili nisu bila od Boga, kao što znate, pismoznanci i farizeji; nego su oni koji su ih činili propali, i svi koji su im vjerovali. 7 A sada pustite ovog čovjeka; jer su upravo čudesa za koja ga optužujete od Boga; i on nije zaslužio smrt. 8 Židovi tada rekoše Nikodemu: "Jesi li postao njegov učenik i držiš riječi u njegovu korist?" 9 Nikodem im reče: "Je li i upravitelj postao njegov učenik te mu drži govore? Nije li ga Cezar postavio na tu visoku dužnost?" 10 Kad su Židovi to čuli, zadrhtaše i škrgutahu zubima na Nikodema govoreći mu: "Prihvati njegovu nauku kao istinu i neka ti bude sudio s Kristom!" 11 Nikodem odgovori: "Amen! Primit ću njegovu nauku i svoju sudbinu s njim, kao što ste rekli." 12 Tada ustade neki drugi Židov i zamoli upravitelja da mu dopusti da ga sasluša nekoliko riječi. 13 A upravitelj reče: "Govori što ti je na umu." 14 A on reče: "Trideset i osam godina ležao sam kraj ovčjeg ribnjaka u Jeruzalemu, mučeći se teškom bolešću i čekajući ozdravljenje koje će donijeti dolazak anđela koji je u određeno vrijeme uzburkao vodu; i tko god prvi uđe u nju nakon uzburkavanja vode, ozdravi od svake bolesti koju je imao." 15 A kad me Isus vidje kako ondje klonem, reče mi: "Hoćeš li ozdraviti?" Odgovorih mu: "Gospodine, nemam čovjeka koji bi me, kad se voda uzburka, spustio u kupalište." 16 I reče mi: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!” I odmah ozdravih, uzeh svoju postelju i hodih. 17 Židovi tada rekoše Pilatu: "Gospodine upravitelju, pitaj ga koji je dan bio kad je ozdravio od svoje bolesti." 18 Bolesnik odgovori: "Bilo je to u subotu." 19 Židovi rekoše Pilatu: "Nismo li rekli da je liječio i u subotu i izgonio demone po poglavici demona?" 20 Tada izađe neki drugi Židov i reče: “Slijep sam, čujem zvukove, ali ne vidim nikoga. Dok je Isus prolazio, čuo sam mnoštvo kako prolazi pa sam upitao što je tamo?” 21 Rekoše mi da Isus prolazi. Tada povikah: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!” On se zaustavi i zapovjedi da me dovedu k njemu te me upita: “Što hoćeš?” 22 Rekoh: Gospodine, da progledam. 23 Reče mi: "Progledaj!" I odmah progledah te pođoh za njim radujući se i zahvaljujući. 24 I drugi Židov izađe i reče: "Bio sam gubavac, a on me izliječi samo svojom riječju govoreći: 'Hoću, budi čist!' I odmah sam se očistio od gube."
23
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
25 I drugi Židov izađe i reče: “Bio sam pokvaren, a on me je svojom riječju ispravio.” 26 A neka žena, imenom Veronika, reče: “Mučila me krvarenje dvanaest godina. Dotaknula sam se ruba njegove odjeće i odmah mi je krvarenje prestalo.” 27 Židovi tada rekoše: "Imamo zakon da žena ne smije svjedočiti." 28 I nakon ostaloga reče drugi Židov: “Vidio sam Isusa pozvanog na svadbu sa svojim učenicima, a u Kani Galilejskoj nestade vina. 29 I kad je sve vino popio, zapovjedi slugama da napune šest vrčeva koji su ondje bili vodom, i oni ih napuniše do vrha, a on ih blagoslovi i pretvori vodu u vino, i sav narod pio je, zadivljen tim čudom. 30 I drugi Židov istupi i reče: "Vidio sam Isusa gdje poučava u sinagogi u Kafarnaumu. U sinagogi je bio čovjek opsjednut demonom. Viknu: "Pusti me! Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam da si ti Svetac Božji." 31 Isus mu zaprijeti: "Umukni, nečisti duše, i iziđi iz čovjeka!" I odmah izađe iz njega i nimalo mu ne naudi. 32 I ovo reče farizej: Vidio sam kako k Isusu dolazi veliko mnoštvo iz Galileje i Judeje, s obale i mnogih krajeva oko Jordana; i mnogi bolesnici dolaze k njemu, i on ih sve ozdravi. 33 I čuo sam nečiste duhove gdje viču i govore: “Ti si Sin Božji!” Isus im strogo zaprijeti da ga ne objavljuju. 34 Nakon toga reče drugi čovjek, imenom Centurio: “Vidio sam Isusa u Kafarnaumu i zamolio sam ga: ‘Gospodine, sluga moj leži kod kuće uzet.’” 35 A Isus mi reče: "Doći ću i izliječit ću ga." 36 Ali ja rekoh: ‘Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i sluga će moj ozdraviti.’ 37 A Isus mi reče: "Idi i neka ti bude kako si vjerovao!" I sluga moj ozdravi od tog istog časa. 38 Tada neki plemić reče: "Imao sam sina u Kafarnaumu koji je umirao. Kad sam čuo da je Isus došao u Galileju, odoh i zamolih ga da dođe u moju kuću i ozdravi mi sina jer je umirao." 39 Rekao mi je: “Idi svojim putem, sin tvoj je živ.” 40 I sin moj ozdravi od toga časa. 41 Osim njih, i mnogi drugi Židovi, muškarci i žene, vikali su: "On je uistinu Sin Božji, koji liječi sve bolesti samo svojom riječju i kojemu su đavli potpuno podložni." 42 Neki od njih dalje rekoše: "Ova moć ne može proizaći ni od koga osim od Boga." 43 Pilat reče Židovima: "Zašto se đavli ne pokoravaju vašim učiteljima?" 44 Neki od njih rekoše: "Moć pokoravanja demona ne može doći osim od Boga." 45 A drugi su govorili Pilatu da je uskrisio Lazara od mrtvih, nakon što je četiri dana bio u grobu. 46 Čuvši to, upravitelj drhti i reče mnoštvu Židova: "Što vam koristi prolijevati nevinu krv?" Poglavlje 6 1 Pilat tada dozva Nikodema i petnaest ljudi koji su tvrdili da Isus nije rođen od bluda pa im reče: "Što da učinim? U narodu će uskoro nastati pobuna." 2 Rekoše mu: "Ne znamo; neka to vide oni koji dižu buku." 3 Pilat tada ponovno dozva mnoštvo i reče im: "Znate da imate običaj da vam pustim jednoga uznika za blagdan Pashe;" 4 Imam poznatog uznika, ubojicu, koji se zove Baraba, i Isusa koji se zove Krist, u kojima ne nalazim ništa što bi zaslužilo smrt; koje od njih dakle želite da vam pustim? 5 Svi viču: "Pusti nam Barabu!" 6 Pilat im reče: "Što ću dakle učiniti s Isusom koji se zove Krist?" 7 Svi odgovore: "Neka bude raspet." 8 Ponovno vikahu i rekoše Pilatu: "Nisi prijatelj caru ako pustiš ovoga čovjeka? Jer on se proglasio Sinom Božjim i kraljem. Ali ti bi htio da on bude kralj, a ne car?" 9 Tada im Pilat, pun gnjeva, reče: “Vaš je narod oduvijek bio buntovan, a vi ste uvijek protiv onih koji su vam bili korisni?”
24
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
10 Židovi odgovoriše: "Tko su ti koji su nam bili korisni?" 11 Pilat im odgovori: "Bog vaš koji vas je izbavio iz teškog ropstva Egipćana i preveo vas preko Crvenog mora kao po suhu zemlju, hranio vas u pustinji manom i mesom prepelica, izveo vodu iz stijene i dao vam zakon s neba, 12 Svima ste ga izazivali i željeli ste za sebe liveno tele, klanjali mu se i prinosili mu žrtve govoreći: “Ovo su tvoji bogovi, Izraele, koji su te izveli iz zemlje egipatske.” 13 Zbog čega je vaš Bog bio sklon uništiti vas; ali Mojsije se zauzeo za vas, i vaš Bog ga je uslišio i oprostio vam vašu bezakonje. 14 Poslije ste se razgnjevili na svoje proroke, Mojsija i Arona, i htjeli ste ih ubiti kad su pobjegli u šator, i neprestano ste mrmljali protiv Boga i njegovih proroka. 15 Ustajući sa sudačke stolice, htio je izaći; ali svi Židovi povikaše: "Priznajemo cara, a ne Isusa." 16 A ovome su mudraci, čim se rodio, pristupili i prinijeli mu darove. Herod se, kad je to čuo, vrlo uznemirio i htio ga je ubiti. 17 Kad je njegov otac to saznao, pobjegao je s njim i njegovom majkom Marijom u Egipat. Herod, kad je čuo da se rodio, htio ga je ubiti; stoga je poslao pobiti svu djecu u Betlehemu i u svim njegovim krajevima, od dvije godine i mlađe. 18 Kad je Pilat čuo taj izvještaj, prestraši se i zapovjedi tišinu među narodom koji je galamio, pa reče Isusu: "Jesi li dakle kralj?" 19 Svi Židovi odgovoriše Pilatu: "To je onaj kojega je Herod htio ubiti." 20 Pilat tada uze vode, opra ruke pred narodom i reče: "Nevin sam od krvi ovoga pravednika; provjerite sami." 21 Židovi odgovoriše: "Krv njegova na nas i na djecu našu!" 22 Tada Pilat zapovjedi da dovedu Isusa preda njega i reče mu sljedeće riječi: 23 Tvoj vlastiti narod optužio te je da se praviš kraljem; zato te ja, Pilat, osuđujem da budeš bičevan prema zakonima prijašnjih upravitelja; i da te prvo svežu, a zatim objese na križ na mjestu gdje si sada zatočenik; a s tobom su i dva zločinca, čija su imena Dima i Gesta. Poglavlje 7 1 Isus tada iziđe iz dvorane, a s njim i dva razbojnika. 2 I kad dođoše na mjesto zvano Golgota, svukoše ga s odjeće, opasaše ga lanom, staviše mu na glavu krunu od trnja i dadoše mu trsku u ruku. 3 Isto tako učiniše s dvojicom razbojnika koji su s njim bili razapeti, Dima s desne, a Gesta s lijeve strane. 4 A Isus reče: "Oče moj, oprosti im, jer ne znaju što čine." 5 I podijeliše njegove haljine i za njegovu odjeću baciše ždrijeb. 6 Mnoštvo je u međuvremenu stajalo ondje, a glavni svećenici i starješine židovski ismijavali su ga govoreći: "Druge je spašavao, neka sada spasi sebe ako može! Ako je Sin Božji, neka sada siđe s križa." 7 I vojnici su mu se rugali te su mu, uzevši ocat i žuč, nudili da pije i govorili mu: "Ako si kralj židovski, izbavi se sam." 8 Tada neki vojnik Longin uze koplje i probode mu bok, i odmah poteče krv i voda. 9 Pilat napisa na križ naslov hebrejskim, latinskim i grčkim slovima: Ovo je kralj židovski. 10 A jedan od dvojice razbojnika koji su bili raspeti s Isusom, po imenu Gesta, reče Isusu: "Ako si ti Krist, izbavi sebe i nas." 11 A razbojnik, raspet s njegove desne strane, po imenu Dima, odgovori i prekori ga: "Zar se ne bojiš Boga, koji je osuđen na ovu kaznu? Mi, doduše, s pravom i pravedno primamo kaznu za svoja djela; ali ovaj Isus, koje je zlo učinio?" 12 Nakon toga uzdisanja reče Isusu: "Gospodine, sjeti me se kad dođeš u kraljevstvo svoje." 13 Isus mu odgovori: "Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju."
25
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
Poglavlje 8 1 Bilo je oko šestog sata, i tama je bila po cijeloj zemlji do devetog sata. 2 I dok je sunce bilo pomrčeno, gle, zavjesa hrama razdera se od vrha do dna; i stijene se rasparaše, i grobovi se otvoriše, i mnoga tijela svetaca koji su usnuli ustadoše. 3 Oko devetog sata Isus povika jakim glasom: "Hely, Hely, lama zabacthani!" Što znači: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" 4 Nakon toga Isus reče: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj." I rekavši to, izdahnu. 5 A kad je stotnik vidio da je Isus, tako vičući, izdahnuo, slavio je Boga govoreći: "Uistinu, ovaj je čovjek bio pravedan!" 6 Sav narod koji je ondje stajao bio je vrlo uznemiren tim prizorom; i razmišljajući o onome što se dogodilo, udarali su se u prsa, a zatim se vratili u grad Jeruzalem. 7 Stotnik ode k upravitelju i ispriča mu sve što se dogodilo; 8 Kad je čuo sve to, bio je vrlo ražalostit; 9 I dozvavši Židove, reče im: "Jeste li vidjeli čudo pomrčine sunca i ostalo što se dogodilo dok je Isus umirao?" 10 Kad su Židovi to čuli, odgovorili su upravitelju: "Pomrčina sunca dogodila se po uobičajenom običaju." 11 A svi koji su poznavali Krista stajali su podalje, kao i žene koje su slijedile Isusa iz Galileje, promatrajući sve to. 12 I gle, neki čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji je također bio Isusov učenik, ali ne javno, iz straha od Židova, dođe upravitelju i zamoli ga da mu dopusti skinuti tijelo Isusovo s križa. 13 I upravitelj mu dopusti. 14 Nikodem dođe donoseći sa sobom mješavinu smirne i aloe, tešku oko sto funti; skinu Isusa s križa sa suzama i poviju ga lanenim povojima s miomirisima, prema običaju pokopavanja među Židovima, 15 I položili su ga u novi grob koji je Josip sagradio i dao ga isklesati u stijeni u koju nikada nitko nije bio položen; i dokotrljali su veliki kamen na vrata groba. Poglavlje 9 1 Kad su nepravedni Židovi čuli da je Josip isprosio i pokopao tijelo Isusovo, potražili su Nikodema i onih petnaest ljudi koji su pred upraviteljem svjedočili da Isus nije rođen od bluda, te druge dobre ljude koji su prema njemu pokazali bilo kakva dobra djela. 2 A kad su se svi sakrili iz straha pred Židovima, ukaza im se samo Nikodem i reče: "Kako takvi mogu ući u sinagogu?" 3 Židovi mu odgovoriše: "Ali kako si se usudio ući u sinagogu ti koji si bio suradnik Kristov? Neka tvoja sudbina bude s njim na onome svijetu." 4 Nikodem odgovori: "Amen! Neka mi bude tako da imam sudbinu s njim u njegovu kraljevstvu." 5 Tako i Josip, došavši k Židovima, reče im: „Zašto se ljutite na mene što hoću tijelo Isusa Pilatovog? Evo, položio sam ga u grob, povio ga čistim lanom i postavio kamen na grobna vrata.“ 6 Ja sam prema njemu postupio pravedno, a vi ste nepravedno zgrozili tog pravednika razapevši ga, dajući mu piti octom, krunivši ga trnjem, rastrgavši mu tijelo bičevima i molitvom svalivši na sebe krivnju za njegovu krv. 7 Židovi, čuvši to, uznemiriše se i uznemiriše; uhvatiše Josipa i zapovjediše da ga bace u pritvor prije subote i da ga drže ondje dok ne završi subota. 8 A oni mu rekoše: "Ispovjedi se! U ovo vrijeme nije dopušteno činiti ti ništa nažao do prvog dana u tjednu. Znamo, međutim, da nećeš biti dostojan pokopa, nego ćemo tvoje tijelo dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim." 9 Josip odgovori: "Te su riječi poput riječi oholog Golijata koji je rugao živoga Boga govoreći protiv Davida. Ali vi pismoznanci i učitelji znate da Bog govori po proroku: 'Osveta je moja i ja ću vam vratiti zlo jednako onome kojim ste mi prijetili.'" 10 Bog, kojeg si razapeo, može me izbaviti iz ruku tvojih. Sva će se tvoja zloća vratiti na tebe.
26
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
11 Jer upravitelj, dok je prao ruke, reče: "Čist sam od krvi ovoga pravednika." Ali vi odgovoriste i povikaste: "Krv njegova na nas i na djecu našu! Kao što rekoste, neka propadnete zauvijek." 12 Židovski starješine čuvši te riječi vrlo se razbjesniše; uhvativši Josipa, metnuše ga u sobu bez prozora, zaključaše vrata i zapečatiše bravu; 13 Ana i Kajfa postavili su stražu i posavjetovali se sa svećenicima i levitima da se svi sastanu poslije subote te su dogovorili kako će pogubiti Josipa. 14 Kad su to učinili, vladari, Ana i Kajfa, narediše da se dovede Josip. Poglavlje 10 1 Kad je sva skupština to čula, divili su se i bili su zapanjeni jer su pronašli isti pečat na bravi odaje, a nisu mogli pronaći Josipa. 2 Ana i Kajfa tada iziđoše. I dok su se svi divili Josipovom odlasku, gle, jedan od vojnika koji su čuvali Isusov grob progovori u skupštini. 3 Dok su čuvali Isusov grob, dogodio se potres; i vidjeli smo anđela Božjega kako odvalja kamen s groba i sjeda na njega; 4 Lice mu je bilo kao munja, a odjeća kao snijeg; i od straha postadosmo kao mrtvi. 5 I čusmo anđela gdje govori ženama kod groba Isusova: "Ne bojte se! Znam da tražite Isusa raspetoga; uskrsnuo je kao što je prorekao." 6 Dođite i vidite mjesto gdje je bio položen; pa odmah idite i recite njegovim učenicima da je uskrsnuo od mrtvih i da će pred vama ići u Galileju; ondje ćete ga vidjeti kao što vam je rekao. 7 Židovi tada sazvaše sve vojnike koji su čuvali Isusov grob i rekoše im: "Tko su one žene kojima je anđeo govorio? Zašto ih niste uhvatili?" 8 Vojnici odgovoriše i rekoše: “Ne znamo tko su bile te žene; osim toga, postali smo kao mrtvi od straha, pa kako bismo mogli uhvatiti te žene?” 9 Židovi im rekoše: “Živ mi Gospodin, ne vjerujemo vam!” 10 Vojnici odgovarajući rekoše Židovima: "Kad ste vidjeli i čuli Isusa gdje čini tolika čudesa i niste mu vjerovali, kako biste nama vjerovali?" Dobro ste rekli: "Živ je Gospodin! Jer Gospodin zaista živi." 11 Čuli smo da ste Josipa, koji je pokopao tijelo Isusovo, zatvorili u komoru pod zapečaćenom bravom; a kad ste je otvorili, niste ga ondje našli. 12 Dovedite dakle Josipa kojega ste stavili pod stražom u komoru, a mi ćemo dovesti Isusa kojega smo čuvali u grobu. 13 Židovi odgovoriše: "Mi ćemo vam pokazati Josipa, a vi Isusa!" Josip je u svom gradu Arimateji. 14 Vojnici odgovoriše: "Ako je Josip u Arimateji, a Isus u Galileji, čuli smo anđela kako to javlja ženama." 15 Židovi, čuvši to, prestrašeni su i govorili među sobom: "Ako se to dozna, svi će vjerovati u Isusa." 16 Tada skupili mnogo novca i dali ga vojnicima govoreći: "Recite li narodu da su Isusovi učenici došli noću dok ste spavali i ukrali Isusovo tijelo? Ako Pilat, upravitelj, to čuje, uvjerit ćemo ga i osloboditi vas." 17 Vojnici su tada uzeli novac i rekli kako su im Židovi rekli; i njihova se vijest proširila među narodom. 18 A neki svećenik Pinhees, Ada, učitelj, i levit po imenu Agej, njih trojica dođoše iz Galileje u Jeruzalem i javiše glavnim svećenicima i svima koji su bili u sinagogama: 19 Vidjeli smo Isusa, koga ste vi razapeli, gdje razgovara sa svojim jedanaestoricom učenika, sjedi među njima na Maslinskoj gori i govori im: 20 Idite po svemu svijetu, propovijedajte Evanđelje svim narodima krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga; i tko god uzvjeruje i krsti se, spasit će se. 21 I kad je to rekao svojim učenicima, vidjeli smo ga kako uzlazi na nebo. 22 Kad su glavni svećenici, starješine i leviti čuli te stvari, rekoše toj trojici ljudi: "Dajte slavu Bogu Izraelovu i ispovjedite mu se je li istina ono što kažete da ste vidjeli i čuli."
27
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
23 Oni odgovore: "Tako živ Gospodin otaca naših, Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev, kao što smo čuli Isusa gdje govori s učenicima svojim i kao što smo ga vidjeli gdje uzlazi na nebo, tako smo vam priopćili istinu." 24 A trojica muškaraca odgovoriše dalje i rekoše, dodajući ove riječi: Kad ne bismo priznali riječi koje smo čuli Isusa kako govori i da smo ga vidjeli kako uzlazi na nebo, bili bismo krivi za grijeh. 25 Tada veliki svećenici odmah ustadoše i, držeći knjigu Zakona u rukama, zaklinjahu ih govoreći: "Nećete više izjavljivati ono što ste rekli o Isusu." 26 Dali su im veliku svotu novca i poslali s njima i druge ljude koji bi ih trebali otpratiti u njihovu zemlju kako se nipošto ne bi zadržali u Jeruzalemu. 27 Tada se svi Židovi okupiše i, izrazivši najžalosniju zabrinutost, rekoše: "Što se to neobično dogodilo u Jeruzalemu?" 28 Ana i Kajfa ih tješe govoreći: "Zašto bismo vjerovali vojnicima koji su čuvali Isusov grob, a koji su nam rekli da je anđeo otkotrljao kamen s grobnih vrata?" 29 Možda su im to rekli njegovi učenici i dali im novac da to kažu, pa su i sami odnijeli tijelo Isusovo. 30 Osim toga, uzmite u obzir ovo: strancima se ne može dati zasluga jer su i oni od nas uzeli velik dio novca, a nama su dali iskaze prema uputama koje smo im dali. Moraju biti ili vjerni nama ili učenicima Isusovim. Poglavlje 11 1 Nikodem ustade i reče: "Dobro kažete, sinovi Izraelovi! Čuli ste što su se ona trojica zaklela Zakonom Božjim: ‘Vidjeli smo Isusa gdje govori sa svojim učenicima na Maslinskoj gori i vidjeli smo ga gdje uzlazi na nebo.’" 2 I Pismo nas uči da je blaženi prorok Ilija bio uznesen na nebo; a Elizej, upitan od strane sinova proroka: "Gdje je naš otac Ilija?", odgovori im: "Uznesen je na nebo." 3 A sinovi proroka rekoše mu: “Možda ga je duh odnio na koju od gora Izraelovih, možda ćemo ga ondje naći.” I zamoliše Elizeja, a on hoda s njima tri dana, ali ga ne mogoše naći. 4 A sada me čujte, sinovi Izraelovi, i pošaljimo ljude u gore Izraelove, da duh možda nije odnio Isusa, pa ćemo ga ondje možda naći i nasititi se. 5 Nikodemov savjet svidio se svemu narodu; poslaše ljude da traže Isusa, ali ga ne nađu. Vrativši se, rekoše: "Obišli smo, ali Isusa ne nađosmo, ali Josipa nađosmo u njegovu gradu Arimateji." 6 Čuvši to, knezovi i sav narod obradovaše se i hvališe Boga Izraelova jer je pronađen Josip, kojega bijahu zatvorili u sobu i nisu ga mogli pronaći. 7 A kad su se okupili veliki zbor, glavni svećenici rekoše: "Kako ćemo dovesti Josipa k nama da s njim razgovara?" 8 Uzevši komad papira, napisaše mu: "Mir s tobom i cijelom tvojom obitelji! Znamo da smo sagriješili protiv Boga i protiv tebe. Posjeti nas, svoje očeve, jer smo bili potpuno iznenađeni tvojim bijegom iz tamnice." 9 Znamo da smo protiv tebe smišljali zlonamjerno, ali Gospodin te je zaštitio i sam te Gospodin izbavio od naših namjera. Mir tebi, Josipe, koji si poštovan među svim narodom. 10 I izabraše sedam Josipovih prijatelja i rekoše im: “Kad dođete k Josipu, pozdravite ga u miru i dajte mu ovo pismo.” 11 Stoga, kad su ljudi došli k Josipu, pozdravili su ga u miru i predali mu pismo. 12 A kad Josip to pročita, reče: “Blagoslovljen Gospodin Bog, koji me izbavio od Izraelaca, te nisu mogli proliti moju krv! Blagoslovljen Bog, koji me zaštitio pod svojim krilima!” 13 Josip ih poljubi i uvede u svoju kuću. A sutradan Josip uzjaha magarca i pođe s njima u Jeruzalem. 14 Kad su to čuli svi Židovi, izišli su mu u susret i vikali: "Mir tvoj dolazak ovamo, oče Josipe!" 15 A on odgovori: "Blagostanje od Gospodina prati sav narod." 16 I svi ga poljubiše; a Nikodem ga odvede u svoju kuću, priredivši veliku gozbu.
28
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
17 A sutradan, dan priprave, rekoše Ana, Kajfa i Nikodem Josipu: "Ispovjedi se Bogu Izraelovu i odgovori nam na sva pitanja koja ti postavimo." 18 Jer smo vrlo uznemireni što si pokopao tijelo Isusovo; i što te zaključasmo u sobu, nismo te mogli naći; i u strahu smo od tada, sve do sada kad si se pojavio među nama. Reci nam dakle pred Bogom sve što se dogodilo. 19 Josip odgovori: “Zatvorili ste me u pritvoru na dan pripreme do jutra.” 20 Ali dok sam usred noći stajao na molitvi, kuću su okružila četiri anđela; i ugledao sam Isusa kao sjaj sunca te sam od straha pao na zemlju. 21 Isus me uhvati za ruku i podiže sa zemlje, te me poškropi rosa. On mi obriše lice, poljubi me i reče mi: "Ne boj se, Josipe, pogledaj me, jer to sam ja." 22 Pogledah ga i rekoh: “Rabboni Ilija!” Odgovori mi: “Nisam Ilija, nego Isus Nazarećanin, čije si tijelo pokopao.” 23 Rekoh mu: "Pokaži mi grob u koji sam te položio." 24 Isus me uze za ruku i odvede me do mjesta gdje sam ga položila. Pokaza mi lanene haljine i ubrus kojim sam mu povila glavu. Tada prepoznah da je to Isus, poklonih mu se i rekoh: "Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje!" 25 Isus me opet uze za ruku, odvede me u Arimateju, u moju kuću i reče mi: "Mir tebi! Ne izlazi iz svoje kuće do četrdesetog dana; nego moram ići k svojim učenicima." Poglavlje 12 1 Kad su glavni svećenici čuli sve to, zaprepastiše se i padoše licem na zemlju kao mrtvi te viču jedan drugome: "Kakvo se to čudo dogodilo u Jeruzalemu? Poznajemo oca i majku Isusovu." 2 A neki levit reče: “Znam mnoge njegove rođake, pobožne ljude, koji imaju običaj prinositi žrtve i paljenice Bogu Izraelovom u hramu s molitvama.” 3 A kad ga veliki svećenik Simeon uze u naručje, reče mu: “Sada otpuštaš slugu svoga, Gospodine, po riječi svojoj, u miru, jer oči moje vidješe spasenje tvoje koje si pripravio pred licem svih naroda, svjetlo da prosvijetli narode i slavu naroda tvoga Izraela.” 4 Simeon također blagoslovi Mariju, majku Isusovu, i reče joj: "Objavljujem ti za to dijete: On je postavljen za pad i uskrsnuće mnogima i za znak kojemu će se protiviti." 5 Da, mač će probosti i tvoju vlastitu dušu i otkrit će se misli mnogih srca. 6 Tada rekoše svi Židovi: "Pošaljimo poruke onoj trojici ljudi koji rekoše da su ga vidjeli kako razgovara sa svojim učenicima na Maslinskoj gori." 7 Nakon toga ih upitaše što su vidjeli. Oni jednoglasno odgovoriše: "U prisutnosti Boga Izraelova potvrđujemo da smo jasno vidjeli Isusa gdje razgovara sa svojim učenicima na Maslinskoj gori i uzlazi na nebo." 8 Ana i Kajfa odvedoše ih na odvojena mjesta i ispitivaše ih na svaki način; oni jednoglasno priznadoše istinu i rekoše: "Vidjeli su Isusa." 9 Ana i Kajfa tada rekoše: "Naš zakon kaže: Svaka će se riječ potvrditi ustima dvojice ili trojice svjedoka." 10 Ali što smo rekli? Blaženi Henok ugodio je Bogu i bio je prenesen riječju Božjom; i mjesto pokopa blaženog Mojsija je poznato. 11 Isusa pak predadoše Pilatu, bičevali ga, okrunili trnjem, popljuvali, probodili kopljem, razapeli, umrli na križu i bili pokopani, a tijelo mu časni Josip pokopa u novom grobu i svjedoči da ga je vidio živog. 12 A osim toga, ovi su izjavili da su ga vidjeli kako razgovara sa svojim učenicima na Maslinskoj gori i uzlazi na nebo. 13 Josip ustade i reče Ani i Kajfi: "S pravom se čudite što vam je rečeno da je Isus živ i da je uzašao na nebo." 14 Uistinu je iznenađujuće da on ne samo da je sam uskrsnuo od mrtvih, nego je i druge uskrisio iz grobova, koje su mnogi vidjeli u Jeruzalemu.
29
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
15 A sada me malo poslušajte: Svi smo poznavali blaženog Simeona, velikog svećenika, koji je Isusa, dok je bio dijete, uzeo u naručje u hramu. 16 Taj isti Simeon imao je dva sina, i svi smo bili prisutni na njihovoj smrti i sprovodu. 17 Idite dakle i pogledajte njihove grobove jer su otvoreni i uskrsli su. Evo ih u gradu Arimateji, provode vrijeme zajedno u bogoslužju. 18 Neki su, doduše, čuli zvuk njihovih glasova u molitvi, ali ni s kim ne žele razgovarati, nego ostaju nijemi poput mrtvih. 19 Ali hajde, pođimo k njima i ponašajmo se prema njima s dužnim poštovanjem i oprezom. A ako ih uspijemo navesti na zakletvu, možda će nam otkriti neke od tajni svog uskrsnuća. 20 Kad su Židovi to čuli, silno su se obradovali. 21 Ana, Kajfa, Nikodem, Josip i Gamaliel odoše u Arimateju, ali ih ne nađoše u grobovima, nego ih obilazeći gradom svezaše na koljena tijekom molitve. 22 Pozdravivši ih sa svim poštovanjem i predanošću Bogu, odvedoše ih u sinagogu u Jeruzalemu, zatvoriše vrata i uzeše knjigu Zakona Gospodnjeg. 23 I davši im ga u ruke, zakle ih Bogom Gospodinom i Bogom Izraelovim, koji je govorio ocima našim preko Zakona i Proroka: "Ako vjerujete da je onaj koji vas uskrisi od mrtvih Isus, recite nam što ste vidjeli i kako ste uskrisi od mrtvih." 24 Harin i Lentije, dva sina Simeonova, zadrhtaše kad su to čuli, uznemiriše se i zastenjaše; istovremeno pogledavši prema nebu, napraviše znak križa prstima na jezicima. 25 I odmah progovoriše i rekoše: “Dajte svakome od nas papir da vam zapišemo sve što smo vidjeli.” I sjedoše i napisaše: Poglavlje 13 1 Gospodine Isuse i Oče, koji si Bog, uskrsnuće i život mrtvih, dopusti nam da navješćujemo tvoje tajne koje smo vidjeli nakon smrti, na tvome križu; jer se zaklinjemo tvojim imenom. 2 Jer si zabranio svojim slugama da objavljuju tajne koje je tvoja božanska moć učinila u paklu. 3 Kad smo bili smješteni s našim očevima u dubini pakla, u crnilu tame, iznenada se pojavila boja sunca poput zlata i snažno ljubičasto svjetlo obasjalo je to mjesto. 4 Ubrzo nakon toga, Adam, otac svega čovječanstva, sa svim patrijarsima i prorocima, obradovao se i rekao: To svjetlo je autor vječnog svjetla, koje je obećalo da će nas prenijeti u vječno svjetlo. 5 Tada prorok Izaija povika: “Ovo je svjetlost Oca i Sina Božjega, prema mom proročanstvu dok sam bio živ na zemlji.” 6 Zemlja Zabulonova i zemlja Neftalimova s onu stranu Jordana, narod koji je hodio u tami, ugleda veliko svjetlo; i onima koji su živjeli u kraju sjene smrti, svjetlo je obasjalo. I sada je došao i obasjao nas koji smo sjedili u smrti. 7 Dok smo se svi radovali svjetlosti koja nas je obasjala, dođe k nama otac naš Simeon i, čestitajući svima okupljenima, reče: "Slavite Gospodina Isusa Krista, Sina Božjega!" 8 Koga sam uzeo u naručje kao dijete u hramu i, potaknut Duhom Svetim, rekao mu i priznao: 1 "Sada su moje oči vidjele tvoje spasenje koje si pripravio pred licem svih naroda, svjetlo da prosvijetli narode i slavu naroda tvoga Izraela." 9 Čuvši to, svi sveti koji su bili u dubini pakla još su se više radovali. 10 Poslije se pojavio jedan poput malog pustinjaka, i svi su ga pitali: Tko si ti? 11 A on odgovori: "Ja sam glas onoga koji viče u pustinji, Ivana Krstitelja, proroka Svevišnjega, koji je došao prije njegova dolaska da mu pripravi put i da narodu njegovu da spoznanje spasenja za oproštenje grijeha." 12 A ja, Ivan, kad vidjeh Isusa gdje dolazi k meni, potaknut Duhom Svetim, rekoh: "Evo Jaganjca Božjega, gle onoga koji oduzima grijehe svijeta." 13 Krstio sam ga u rijeci Jordanu i vidio Duha Svetoga gdje silazi na njega u obliku goluba i čuo glas s neba koji govori: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni, u kojemu sam vrlo mio."
30
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
14 A sada, dok sam išao pred njim, sišao sam ovamo da vas obavijestim da će nas Sin Božji sljedeći put posjetiti i, poput zore koja izlazi s visina, doći će k nama koji smo u tami i sjeni smrti. Poglavlje 14 1 Kad je prvi čovjek, naš otac Adam, čuo to da je Isus kršten u Jordanu, doviknuo je svom sinu Setu i rekao: 2 Pripovijedaj svojim sinovima, patrijarsima i prorocima, sve što si čuo od Mihaela, arkanđela, kad sam te poslao na vrata Raja da zamoliš Boga da mi pomaže glavu kad budem bolestan. 3 Tada Set, približivši se patrijarsima i prorocima, reče: “Ja, Set, dok sam se molio Bogu na vratima Raja, ugledao sam anđela Gospodnjeg, Mihaela, koji mi se ukazao govoreći: ‘Poslao sam tebi od Gospodina; postavljen sam da predsjedavam ljudskim tijelima.’” 4 Kažem ti, Sete, nemoj se moliti Bogu u suzama i moliti ga za ulje s drveta milosrđa kojim ćeš pomazati oca svoga Adama za glavobolju; 5 Jer ga nikako ne možeš postići do posljednjeg dana i vremena, naime, dok ne prođe pet tisuća i pet stotina godina. 6 Tada će Krist, najmilosrdniji Sin Božji, doći na zemlju da ponovno uskrisi ljudsko tijelo Adamovo, a istovremeno i tijela mrtvih, i kada dođe, bit će kršten u Jordanu: 7 Tada će uljem milosrđa svoga pomazati sve one koji vjeruju u njega; i ulje milosrđa njegova nastavit će djelovati na buduće naraštaje, na one koji će se roditi od vode i Duha Svetoga za život vječni. 8 A kad u to vrijeme najmilosrdniji Sin Božji, Krist Isus, siđe na zemlju, uvest će našeg oca Adama u Raj, k drvu milosrđa. 9 Kad su svi patrijarsi i proroci čuli sve te stvari od Seta, još su se više obradovali. Poglavlje 15 1 Dok su se svi sveti radovali, gle, Sotona, knez i zapovjednik smrti, reče knezu pakla: 2 Pripremite se primiti samoga Isusa iz Nazareta, koji se hvalio da je Sin Božji, a ipak se bojao smrti i rekao: "Duša je moja nasmrt žalosna." 3 Osim toga, nanio je mnogo ozljeda meni i mnogima drugima; jer one koje sam oslijepio i hromio, a i one koje sam mučio raznim demonima, on je izliječio svojom riječju; da, i one koje sam ti donio mrtve, on silom oduzima od tebe. 4 Na to knez pakla odgovori Sotoni: "Tko je taj tako moćni knez, a opet čovjek koji se boji smrti?" 5 Jer svi moćnici zemlje podložni su mojoj vlasti, koje si ti svojom snagom doveo u podložnost. 6 Ali ako je tako moćan u svojoj ljudskoj prirodi, potvrđujem ti istinu da je svemoguć u svojoj božanskoj prirodi i da se nitko ne može oduprijeti njegovoj moći. 7 Kad je dakle rekao da se boji smrti, naumio je uhvatiti te u zamku, i to će ti biti nesretno za vječne vijekove. 8 Tada Sotona odgovori i reče knezu pakla: "Zašto si izrazio sumnju i bojao se primiti Isusa Nazarećanina, protivnika svoga i moga?" 9 Što se mene tiče, jesam li ga iskušavao i pobuđivao svoje starce, Židove, revnošću i gnjevom protiv njega? 10 Naoštrio sam koplje za njegovu patnju; pomiješao sam žuč i ocat i naredio mu da to popije; pripremio sam križ da ga razapnem i čavle da probodu Ibove ruke i noge; a sada je njegova smrt blizu, dovest ću ga ovamo, podložnog i tebi i meni. 11 Tada knez pakla odgovori: “Maloprije si mi rekao da mi je silom uzeo mrtve.” 12 Oni koji su ovdje zadržani dok ponovno ne bi živjeli na zemlji, odvedeni su odavde, ne vlastitom snagom, već molitvama upućenim Bogu, a njihov svemogući Bog uzeo ih je od mene. 13 Tko je dakle taj Isus iz Nazareta koji mi je riječju uzeo mrtve bez molitve Bogu? 14 Možda je to isti onaj koji mi je uzeo Lazara, nakon što je bio mrtav četiri dana, i smrdio je i bio truo, i kojeg sam posjedovao kao mrtvog čovjeka, a ipak ga je svojom snagom oživio.
31
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
15 Sotona odgovori knezu pakla: "To je ista osoba, Isus iz Nazareta." 16 Kad to ču knez pakla, reče mu: "Zaklinjem te silom koja pripada tebi i meni da ga ne dovedeš k meni." 17 Jer kad sam čuo za moć njegove riječi, zadrhtao sam od straha i sva moja bezbožna družina se u isti mah uznemirila; 18 I nismo mogli zadržati Lazara, nego se on protresao i sa svim znakovima zlobe odmah je otišao od nas; i sama zemlja, u kojoj je bilo zakopano mrtvo tijelo Lazarovo, odmah ga je izbacila živog. 19 I sada znam da je on Svemogući Bog koji je mogao učiniti takve stvari, koji je moćan u svojoj vlasti i moćan u svojoj ljudskoj prirodi, koji je Spasitelj čovječanstva. 20 Ne dovodite dakle ovu osobu ovamo, jer će on osloboditi sve one koje držim u tamnici pod nevjerom i svezane okovima njihovih grijeha i odvest će ih u vječni život. Poglavlje 16 1 Dok su Sotona i knez pakla tako razgovarali, odjednom se začuo glas kao grmljavina i huk vjetrova: "Podignite svoja vrata, knezovi, i podignite se, vječna vrata, i ući će Kralj Slave." 2 Kad je knez pakla to čuo, reče Sotoni: “Odlazi od mene i iziđi iz mojih prebivališta! Ako si snažan ratnik, bori se s Kraljem Slave! Ali što ti imaš s njim?” 3 I izbacio ga je iz njegovih prebivališta. 4 I knez reče svojim bezbožnim časnicima: “Zatvorite mjedena vrata okrutnosti i pričvrstite ih željeznim prečkama te se hrabro borite da ne budemo odvedeni u zarobljeništvo.” 5 Kad je sva zajednica svetaca to čula, gnjevno su vikali knezu pakla: 6 Otvori svoja vrata da uđe Kralj Slave. 7 I božanski prorok David povika govoreći: Nisam li ja, dok sam bio na zemlji, istinito prorokovao i rekao: O, kad bi ljudi hvalili Gospodina za njegovu dobrotu i za njegova čudesna djela prema djeci ljudskoj. 8 Jer je razbio mjedena vrata i slomio željezne zasune. Uzeo ih je zbog njihove bezakonja i zbog njihove nepravde su poniženi. 9 Nakon toga drugi prorok, naime sveti Izaija, govorio je slično svim svetima: Nisam li vam dobro prorokovao dok sam živio na zemlji? 10 Mrtvi će oživjeti i uskrsnut će oni koji su u svojim grobovima i radovat će se oni koji su na zemlji; jer će im rosa koja dolazi od Gospodina donijeti izbavljenje. 11 I na drugom mjestu rekoh: "O smrti, gdje je tvoja pobjeda? O smrti, gdje je tvoj žalac?" 12 Kad su svi sveti čuli ove riječi koje je Izaija rekao, rekoše knezu pakla: "Otvori sada svoja vrata i skini svoje željezne prečke; jer ćeš sada biti svezan i nećeš imati moći." 13 Tada se začuo snažan glas, kao tutnjava groma, koji je govorio: "Podignite svoja vrata, knezovi, i podignite se, vrata pakla, i ući će Kralj Slave." 14 Knez pakla, čuvši isti glas kako se ponavlja, povika kao da ništa nije znao: "Tko je taj Kralj slave?" 15 David odgovori knezu pakla i reče: "Razumijem riječi toga glasa, jer sam ih izgovorio njegovim duhom. A sada, kao što sam već rekao, kažem ti, Gospodin je snažan i moćan, Gospodin silan u boju! On je Kralj slave, on je Gospodin na nebu i na zemlji; 16 On je pogledao dolje da čuje jauke zarobljenika i da pusti one koji su osuđeni na smrt. 17 A sada, prljavi i smrdljivi kneže pakla, otvori svoja vrata da Kralj Slave može ući; jer on je Gospodar neba i zemlje. 18 Dok je David to govorio, pojavio se moćni Gospodin u obliku čovjeka i osvijetlio mjesta koja su prije bila u tami, 19 I razbio je okove koji se prije nisu mogli razbiti; i svojom nepobjedivom snagom pohodio je one koji su sjedili u dubokoj tami zbog bezakonja i u sjeni smrti zbog grijeha.
32
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
Poglavlje 17 1 Bezbožna Smrt i njezini okrutni časnici čuvši to, obuze ih strah u njihovim kraljevstvima kad ugledaše jasnoću svjetla, 2 I sam Krist se iznenada pojavio u njihovim nastambama; oni su stoga povikali: "Vezani smo tobom; čini se da namjeravaš našu sramotu pred Gospodinom." 3 Tko si ti, koji nemaš znakova truleži, osim tog sjajnog izgleda koji je potpuni dokaz tvoje veličine, a kojeg ipak kao da ne primjećuješ? 4 Tko si ti, tako moćan i tako slab, tako velik i tako malen, bijedan, a ipak vojnik prvog čina, koji možeš zapovijedati u obliku sluge kao običan vojnik? 5 Kralj Slave, mrtav i živ, iako jednom ubijen na križu? 6 Tko si mrtav ležao u grobu, a živ sišao k nama, i u tvojoj smrti sva su stvorenja drhtala, i sve su se zvijezde pomicale, i sada imaš slobodu među mrtvima, i uznemiruješ naše legije? 7 Tko si ti, koji oslobađaš zarobljenike što ih je istočni grijeh držao u okovima i dovodiš ih u njihovu prijašnju slobodu? 8 Tko si ti, koji širiš tako slavno i božansko svjetlo nad onima koji su bili slijepi tamom grijeha? 9 Na isti način sve legije demona obuzeo je isti užas i s najdubljim strahom vikali su i govorili: 10 Odakle dolazi, o Isuse Kriste, da si čovjek tako moćan i slavan u veličanstvu, tako sjajan da nema mrlje i tako čist da nema zločina? Jer onaj donji svijet zemlje, koji nam je do sada bio podložan i odakle smo primali danak, nikada nam prije nije poslao takvog mrtvaca, nikada nije poslao takve darove knezovima pakla. 11 Tko si dakle ti, koji s takvom hrabrošću ulaziš u naše domove i ne samo da se ne bojiš prijetiti nam najvećim kaznama, već se i trudiš spasiti sve ostale iz lanaca u kojima ih držimo? 12 Možda si ti onaj Isus, o kojem je Sotona upravo rekao našem knezu da ćeš smrću na križu primiti moć smrti. 13 Tada Kralj Slave, pogazivši smrt, uhvati kneza pakla, liši ga sve moći i uze našeg zemaljskog oca Adama sa sobom u svoju slavu. Poglavlje 18 1 Tada knez pakla uze Sotonu i s velikom naznakom mu reče: “O, kneže uništenja, krivče za poraz i progonstvo Beelzebuba, ruglo Božjih anđela i prezir svih pravednika! Što te potaknulo da tako postupiš?” 2 Htio si razapeti Kralja Slave i njegovim uništenjem obećao si nam velike prednosti, ali kao luđak nisi znao što radiš. 3 Jer gle sada kako Isus iz Nazareta, sjajem svoje slavne božanskosti, tjera u bijeg sve strašne sile tame i smrti; 4 Srušio je naše zatvore od vrha do dna, otpustio sve zarobljenike, oslobodio sve koji su bili vezani, i svi koji su prije stenjali pod teretom svojih muka sada su nas uvrijedili, i vjerojatno ćemo biti poraženi njihovim molitvama. 5 Naše bezbožne vlasti su pokorene i nijedan dio čovječanstva više nije ostavljen u našoj podložnosti, ali s druge strane, svi nam se smjelo prkose; 6 Premda se mrtvi prije nikada nisu usudili ponašati drsko prema nama, niti su, budući da su bili zarobljenici, ikada mogli biti veseli. 7 O Sotono, ti kneže svih zlih, oče bezbožnih i napuštenih, zašto bi pokušao ovaj pothvat, budući da su naši zarobljenici do sada uvijek bili bez ikakve nade u spasenje i život? 8 Ali sada nitko od njih ne stenje, niti se na njihovom licu pojavi i najmanja suza. 9 O kneže Sotono, ti veliki čuvaru paklenih područja, sve svoje prednosti koje si stekao zabranjenim drvetom i gubitak Raja, sada si izgubio drvetom križa; 10 I sva tvoja sreća je tada nestala kad si razapeo Isusa Krista, Kralja Slave. 11 Djelovao si protiv vlastitog i mog interesa, kao što ćeš uskoro shvatiti po velikim mukama i beskrajnim kaznama koje ćeš uskoro pretrpjeti.
33
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
12 O Sotono, kneže svakog zla, izvore smrti i izvore svakog ponosa, trebao si prvo istražiti zle zločine Isusa iz Nazareta, a onda bi otkrio da nije kriv ni za što vrijedan smrti. 13 Zašto si se usudio, bez ikakvog razloga i pravde, razapeti ga i doveo u naše krajeve osobu nevinu i pravednu, te time izgubio sve grešnike, bezbožnike i nepravedne osobe na cijelom svijetu? 14 Dok je knez pakla tako razgovarao sa Sotonom, Kralj Slave reče Belzebubu, knezu pakla, Sotono, knez će biti podložan tvojoj vlasti zauvijek, umjesto Adama i njegovih pravednih sinova, koji su moji. Poglavlje 19 1 Tada Isus pruži ruku i reče: "Dođite k meni, svi vi sveti moji, koji ste stvoreni na moju sliku, koji ste osuđeni od strane stabla zabranjenog voća, od strane đavla i smrti;" 2 Živite sada po drvetu moga križa; đavao, knez ovoga svijeta, pobijeđen je i smrt je pobijeđena. 3 Tada se svi sveti okupiše pod rukom Svevišnjega Boga; i Gospodin Isus uhvati Adama za ruku i reče mu: "Mir tebi i svemu tvome pravednom potomstvu, koje je moje." 4 Tada se Adam baci pred Isusove noge i progovori mu sa suzama, poniznim riječima i jakim glasom: 5 Slavit ću te, Gospodine, jer si me uzdigao i nisi učinio da se moji neprijatelji raduju nada mnom. Gospodine, Bože moj, vapim k tebi i ti si me iscijelio. 6 Gospodine, ti si moju dušu izveo iz groba, sačuvao si me na životu da ne siđem u jamu. 7 Pjevajte Gospodinu, svi sveti njegovi, i zahvaljujte na spomenu svetosti njegove! Jer gnjev njegov traje samo čas, u milosti njegovoj je život. 8 Tako i svi sveti, poklonivši se Isusovim nogama, rekoše jednim glasom: "Došao si, Otkupitelju svijeta, i doista si izvršio sve što si unaprijed navijestio po Zakonu i svojim svetim prorocima." 9 Žive si otkupio svojim križem i sišao si k nama da nas smrću križa izbaviš od pakla i svojom snagom od smrti. 10 Gospodine, kao što si na nebu postavio znakove svoje slave i na zemlji postavio znak svoga otkupljenja, svoj križ, tako, Gospodine, postavi znak pobjede svoga križa u paklu, da smrt više ne bude sluga. 11 Tada Gospodin ispruži ruku i prekriži Adama i sve svoje svete. 12 I uhvativši Adama za desnu ruku, uzađe iz pakla, a svi sveci Božji pođoše za njim. 13 Tada kraljevski prorok David hrabro povika i reče: 1 “Pjevajte Gospodinu novu pjesmu, jer je učinio čudesna djela; desnica njegova i sveta ruka njegova donijeli su mu pobjedu.” 14 Gospodin je obznanio svoje spasenje, svoju pravednost javno je pokazao pred očima naroda. 15 I odgovori sve mnoštvo svetaca govoreći: "Ovu čast imaju svi njegovi sveci. Amen, hvalite Gospodina." 16 Poslije je prorok Habakuk 3 povikao: “Izašao si da spasiš svoj narod, da spasiš svoj narod.” 17 I svi sveti rekoše: 4 Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Jer nas je Gospodin prosvijetlio. Ovo je Bog naš u vijeke vjekova; on će kraljevati nad nama u vječne vijekove. Amen. 18 Na isti način svi su proroci govorili svete stvari njegove hvale i slijedili Gospodina. Poglavlje 20 1 Tada Gospodin, držeći Adama za ruku, predade ga arkanđelu Mihaelu; i on ih uvede u Raj, ispunjen milosrđem i slavom; 2 I sretoše ih dvojica vrlo starih ljudi, a sveci ih upitaše: "Tko ste vi, koji još niste bili s nama u paklu, nego ste imali tijela položena u Raj?" 3 Jedan od njih odgovori: "Ja sam Henok, koji je prenesen riječju Božjom, a ovaj čovjek koji je sa mnom je Ilija Tišbitan, koji je prenesen u ognjenim kolima." 4 Ovdje smo do sada bili i nismo okusili smrt, ali sada se spremamo vratiti pri dolasku Antikrista, naoružani božanskim znacima i čudesima, da se s njim sukobimo u bitci i da nas on ubije u Jeruzalemu, te da nas nakon tri i pol dana živi ponovno uznese u oblake.
34
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
5 I dok su sveti Henok i Ilija to pripovijedali, gle, dođe drugi čovjek u bijednoj figuri noseći znak križa na ramenima. 6 A kad ga svi sveti ugledaše, rekoše mu: "Tko si ti? Lice ti je kao u razbojnika; zašto nosiš križ na ramenima?" 7 On odgovori: "Dobro kažeš, jer sam bio tat koji je činio svakakve zločine na zemlji." 8 I Židovi su me razapeli s Isusom; i promatrao sam iznenađujuće stvari koje su se dogodile u stvaranju prilikom raspeća Gospodina Isusa. 9 I vjerovao sam da je on Stvoritelj svega i Svemogući Kralj; i molio sam mu se govoreći: Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo. 10 On odmah pogleda moju molbu i reče mi: “Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju.” 11 I dao mi je ovaj znak križa govoreći: Nosi ovo i idi u Raj; a ako te anđeo koji je čuvar Raja ne pusti unutra, pokaži mu znak križa i reci mu: Isus Krist, koji je sada raspet, poslao me ovamo k tebi. 12 Kad sam to učinio i ispričao anđelu koji je čuvar Raja sve te stvari, i on ih je čuo, odmah je otvorio vrata, uveo me i postavio me s desne strane u Raju, 13 govoreći: “Ostanite ovdje malo vremena dok ne uđe Adam, otac svega čovječanstva, sa svim svojim sinovima, svetim i pravednim slugama Isusa Krista, raspetoga.” 14 Kad su čuli sve te priče od razbojnika, svi patrijarsi rekoše jednim glasom: "Blagoslovljen budi, Svemogući Bože, Oče vječne dobrote i Oče milosrđa, koji si iskazao takvu milost onima koji su griješili protiv njega i doveo ih u milost Raja i smjestio ih usred svojih obilnih i duhovnih opskrba, u duhovnom i svetom životu." Amen. Poglavlje 21 1 Ovo su božanske i svete tajne koje smo vidjeli i čuli. Ja, Harin i Lentije ne smijemo izjavljivati ostale Božje tajne, kako nam je naredio arkanđeo Mihael, 2 govoreći: "Pođite s mojom braćom u Jeruzalem i ustrajte u molitvama, naviještajući i slaveći uskrsnuće Isusa Krista, jer vas je on uskrisio od mrtvih istovremeno sa sobom." 3 I ne razgovarajte ni s kim, nego sjedite kao nijemi dok ne dođe vrijeme kada će vam Gospodin dopustiti da ispričate tajne njegova božanstva. 4 Arkanđeo Mihael nam je nadalje zapovjedio da idemo s onu stranu Jordana, u izvrstan i plodan kraj, gdje ima mnogo onih koji su s nama uskrsnuli od mrtvih kao dokaz uskrsnuća Kristova. 5 Jer samo su nam tri dana dopuštena od mrtvih, koji smo uskrsnuli da s roditeljima našim proslavimo Pashu Gospodina našega i da svjedočimo za Krista Gospodina, i kršteni smo u svetoj rijeci Jordanu. I sada ih nitko ne vidi. 6 To je sve što nam je Bog dopustio da vam ispričamo; dakle, hvalite ga i slavite, i pokajte se, i on će vam se smilovati. Mir vama od Gospodina Boga Isusa Krista i Spasitelja svih nas. Amen, Amen, Amen. 7 Nakon što su završili s pisanjem i napisali na dva različita lista papira, Harin predade ono što je napisao u ruke Ani, Kajfi i Gamalijelu. 8 Lentije također predade ono što je napisao u ruke Nikodema i Josipa; i oni se odmah preobraziše u izrazito bijele oblike i više ih se nije vidjelo. 9 Ali ono što su napisali pokazalo se potpuno usklađenim, jedno nije sadržavalo ni jedno slovo više ni manje od drugog. 10 Kad je sva židovska skupština čula sve te iznenađujuće veze Harina i Lentija, rekoše jedan drugome: "Zaista, sve je to učinio Bog. I blagoslovljen Gospodin Isus u vijeke vjekova." Amen. 11 I obilazili su s velikom brigom, strahom i drhtanjem, udarali se u prsa i odlazili svaki svojoj kući. 12 Josip i Nikodem odmah su upravitelju priopćili sve te stvari koje su Židovi u sinagogama ispričali o Isusu. 13 Pilat je zapisao sve te transakcije i stavio sve te račune u javne knjige svoje dvorane.
35
Smrt, pokop i uskrsnuće Isusa Krista
Poglavlje 22 1 Nakon toga Pilat ode u židovski hram, sazva sve glavare, pismoznance i učitelje Zakona te uđe s njima u hramsku kapelu. 2 I zapovjedivši da se sva vrata zatvore, reče im: "Čuo sam da u ovom hramu imate neku veliku knjigu; molim vas da je donesete preda mene." 3 A kad je donesena velika knjiga, koju su nosila četiri hramska službenika, a ukrašena zlatom i dragim kamenjem, Pilat im svima reče: "Zaklinjem vas Bogom vaših otaca, koji je sagradio i naredio da se ovaj hram sagradi, da ne skrivate istinu od mene." 4 Znate sve što je napisano u toj knjizi; recite mi dakle, jeste li u Pismima pronašli išta o Isusu kojega ste razapeli i u koje je vrijeme trebao doći; pokažite mi. 5 Zaklevši Anu i Kajfu, zapovjediše svima ostalima koji su bili s njima da izađu iz kapele. 6 I zatvoriše vrata hrama i kapele te rekoše Pilatu: “Suče, zakleo si nas gradnjom ovoga hrama da ćemo ti objaviti što je istina i pravednost.” 7 Nakon što smo razapeli Isusa, ne znajući da je on Sin Božji, nego pretpostavljajući da svoja čudesa čini nekim čarobnim vještinama, sazvasmo veliki skup u ovaj hram. 8 I dok smo međusobno raspravljali o čudesima koja je Isus učinio, pronašli smo mnoge svjedoke iz naše zemlje, koji su izjavili da su ga vidjeli živog nakon njegove smrti i da su ga čuli kako razgovara sa svojim učenicima i vidjeli ga kako se uzdiže na visinu nebesa i ulazi u njih; 9 I vidjeli smo dva svjedoka, čija je tijela Isus uskrisio od mrtvih, koji su nam ispričali mnoga čudna djela koja je Isus učinio među mrtvima, o kojima imamo pisani izvještaj u rukama. 10 I naš je običaj svake godine otvoriti ovu svetu knjigu pred skupštinom i tamo tražiti Božji savjet. 11 I u prvoj od sedamdeset knjiga, gdje arhanđeo Mihael govori trećem sinu Adama, prvom čovjeku, pronašli smo izvještaj da je nakon pet tisuća i petsto godina Krist, najljubljeniji Sin Božji, došao na zemlju, 12 I dalje smo razmatrali da je možda on bio sam Bog Izraelov koji je rekao Mojsiju: Napravit ćeš Kovčeg svjedočanstva; dva lakta i pol neka bude dug, lakat i pol širok, a lakat i pol visok. 13 Ovih pet i pol lakata za izgradnju kovčega Starog zavjeta, shvatili smo i znali da će za pet tisuća i pol (tisuću) godina Isus Krist doći u kovčegu ili šatoru tijela; 14 I tako naša Sveta pisma svjedoče da je on sin Božji, i Gospodin i Kralj Izraelov. 15 A budući da su se nakon njegove patnje naši glavni svećenici iznenadili znacima koji su se činili njegovim djelovanjem, otvorili smo tu knjigu da istražimo sve naraštaje do naraštaja Josipa i Marije, majke Isusove, pretpostavljajući da je on od potomstva Davidova; 16 I pronašli smo izvještaj o stvaranju, i u koje vrijeme je stvorio nebo i zemlju i prvog čovjeka Adama, i da je od tada do potopa prošlo dvije tisuće dvjesto i dvanaest godina. 17 A od potopa do Abrahama devetsto i dvanaest. A od Abrahama do Mojsija četiristo i trideset. A od Mojsija do kralja Davida petsto i deset. 18 A od Davida do babilonskog ropstva pet stotina godina. A od babilonskog ropstva do utjelovljenja Kristova četiri stotine godina. 19 Zbroj svega što iznosi pet tisuća i pol (tisuću). 20 I tako se čini da je Isus, kojeg smo razapeli, Isus Krist, Sin Božji, i istiniti i Svemogući Bog. Amen.
36