Joshua POGLAVLJE 1 1 A nakon smrti Mojsija, sluge GOSPODINOVA, dogodilo se da je GOSPODIN rekao Jošui, sinu Nunovu, Mojsijevu sluzi, govoreći: 2 Mojsije, sluga moj, umro je; Sada dakle ustani, prijeđi preko ovog Jordana, ti i sav ovaj narod, u zemlju koju im dajem, sinovima Izraelovim. 3 Svako mjesto na koje stupi taban vaše noge dao sam vam ga, kao što rekoh Mojsiju. 4 Od pustinje i ovog Libanona do velike rijeke, rijeke Eufrat, sva zemlja Hetita i do velikog mora prema zalasku sunca bit će vaša granica. 5 Nitko se neće moći održati pred tobom u sve dane tvoga života: kao što sam bio s Mojsijem, tako ću biti s tobom: neću te ostaviti niti ću te ostaviti. 6 Budi jak i hrabar, jer ti ćeš ovom narodu podijeliti u baštinu zemlju za koju sam se zakleo njihovim očevima da ću im je dati. 7 Samo ti budi jak i vrlo hrabar, da možeš držati sve po zakonu, što ti ga je zapovjedio moj sluga Mojsije: ne skreći od njega ni desno ni lijevo, da budeš uspješan kamo god pođeš. 8 Ova knjiga zakona neka ne ode od tvojih usta; ali ćeš o njemu meditirati danju i noću, da možeš paziti da činiš sve što je u njemu napisano: jer tada ćeš svoj put učiniti uspješnim i tada ćeš imati dobar uspjeh. 9 Nisam li ti zapovjedio? Budite jaki i hrabri; ne boj se i ne plaši se, jer je Jahve, Bog tvoj, s tobom kamo god pošao. 10 Tada je Jošua zapovjedio narodnim upraviteljima govoreći: 11 Prođite kroz tabor i zapovjedite narodu govoreći: Pripremite hranu! jer ćete za tri dana prijeći ovaj Jordan da uđete u posjed zemlje koju vam Jahve, Bog vaš, daje u posjed. 12 Jošua reče Rubenovcima, Gadovcima i polovici plemena Manasehova: 13 Sjećajte se riječi koju vam je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, govoreći: Gospodin, Bog vaš, dao vam je odmor i dao vam ovu zemlju. 14 Vaše žene, vaša djeca i vaša stoka neka ostanu u zemlji koju vam je Mojsije dao s onu stranu Jordana; ali vi ćete proći pred svojom braćom naoružani, svi hrabri junaci, i pomoći im; 15 Dok Gospodin ne da počinak vašoj braći, kao što je vama dao, i dok i oni ne zaposjednu zemlju koju im daje Gospodin, vaš Bog; tada se vratite u zemlju svoga posjeda i uživajte u njoj, koju vam je Mojsije, sluga Gospodnji, dao s ove strane Jordana prema istoku. 16 Oni odgovoriše Jošui govoreći: Sve što nam zapovjediš, učinit ćemo, i kamo god nas pošalješ, ići ćemo. 17 Kao što smo u svemu slušali Mojsija, tako ćemo i tebe: samo Gospodin, Bog tvoj, neka bude s tobom, kao što je bio s Mojsijem. 18 Svaki koji se pobuni protiv tvoje zapovijedi i ne posluša riječi tvojih u svemu što mu zapovijedaš, bit će kažnjen smrću; samo budi jak i hrabar.
POGLAVLJE 2 1 Jošua, sin Nunov, posla iz Šitima dva čovjeka da potajno uhode, rekavši: "Idite, pogledajte zemlju i Jerihon." I odoše i dođoše u kuću jedne bludnice, po imenu Rahab, i ondje prenoćiše. 2 I javljeno je kralju Jerihona, govoreći: "Evo, noćas su ovamo došli ljudi od sinova Izraelovih da istraže zemlju." 3 Jerihonski kralj posla Rahabi s porukom: "Izvedi ljude koji su došli k tebi i koji su ušli u tvoju kuću, jer su došli istražiti svu zemlju." 4 Žena uze ona dva čovjeka i sakri ih, i reče ovako: Došli su ljudi k meni, ali ne znam odakle su. 5 I dogodilo se kad su se vrata zatvorila, kad je pao mrak, ljudi su izašli; ne znam kamo su ljudi otišli; brzo ih potjerajte; jer ćete ih vi stići. 6 Ali ona ih je odnijela na krov kuće i sakrila ih stabljikama lana, koje je rasporedila po krovu. 7 Ljudi su ih jurili do Jordana do gazova, i čim su oni koji su ih jurili izašli, zatvorili su vrata. 8 I prije nego što su legli, popela se k njima na krov; 9 I ona reče ljudima: “Znam da vam je GOSPODIN dao zemlju i da nas je vaš strah obuzeo i da su svi stanovnici zemlje klonuli zbog vas. 10 Jer smo čuli kako vam je GOSPODIN isušio vodu Crvenoga mora kad ste izišli iz Egipta; i što ste učinili dvojici amorejskih kraljeva, koji su bili s onu stranu Jordana, Sihonu i Ogu, koje ste potpuno uništili. 11 Čim smo to čuli, srca su nam se rasplamsala, niti je bilo u kojem čovjeku više hrabrosti zbog vas: jer Jahve, Bog vaš, on je Bog na nebu gore i na zemlji dolje. 12 Sada, molim vas, zakunite mi se GOSPODINOM, budući da sam vam iskazao dobrotu, da ćete i vi iskazati dobrotu domu moga oca i dat ćete mi pravi znak. 13 I da ćete spasiti na životu moga oca, i moju majku, i moju braću, i moje sestre, i sve što imaju, i izbaviti naše živote od smrti. 14 A ljudi joj odgovoriše: "Život naš za vaš, ako ne izgovorite ovo što je naša stvar." I bit će kad nam Jahve dade zemlju, mi ćemo s tobom biti ljubazni i iskreni. 15 Zatim ih je na užetu spustila kroz prozor, jer je njezina kuća bila na zidu, a ona je stanovala na zidu. 16 Ona im reče: Idite u goru, da vas ne sretnu progonitelji; i sakrijte se ondje tri dana dok se ne vrate progonitelji, a poslije možete ići svojim putem. 17 Ljudi joj rekoše: "Bit ćemo čisti od ove tvoje zakletve kojom si nas zaklela." 18 Gle, kad uđemo u zemlju, ti ćeš zavezati ovaj konac grimiznog konca na prozoru kroz koji si nas pustio, i dovest ćeš k sebi oca svoga, i majku svoju, i braću svoju, i sav dom oca svojega. 19 I bit će da tko god izađe kroz vrata tvoje kuće na ulicu, njegova će krv biti na njegovoj glavi, a mi ćemo biti nedužni; i tko god bude s tobom u kući, njegova će krv biti na našoj glavi, ako se tko digne na njega. 20 Ako izrekneš ovu našu stvar, bit ćemo oslobođeni tvoje zakletve kojom si nas zakleo. 21 Ona reče: "Neka tako bude prema tvojim riječima." I otpusti ih, i oni odoše, a ona sveza grimiznu vrpcu na prozoru. 22 I oni odoše, i dođoše do planine, i ondje ostadoše tri dana, dok se progonitelji ne vratiše; a progonitelji ih tražiše cijelim putem, ali ih ne nađoše.